Ajeti povezani sa temom Jusuf a.s., broj veza 92
1 Sura Jusuf, ajet br. 4. Kad Jusuf reče svome ocu: "O oče moj, sanjao sam jedanaest zvijezda, i Sunce i Mjesec, i u snu sam ih vidio kako mi se pokloniše."
2 Sura Jusuf, ajet br. 5. On reče: "O sinko moj, ne kazuj svoga sna braći svojoj, da ti ne učine kakvu pakost, šejtan je doista čovjeku otvoreni neprijatelj."
3 Sura Jusuf, ajet br. 7. U Jusufu i braći njegovoj nalaze se pouke za sve koji se raspituju.
4 Sura Jusuf, ajet br. 8. Kada oni rekoše: "Jusuf i brat njegov draži su našem ocu od nas, a nas je čitava skupina. Naš otac, zaista, očito griješi."
5 Sura Jusuf, ajet br. 9. "Ubijte Jusufa ili ga u kakav predio ostavite, otac vaš će se vama okrenuti, i poslije toga ćete dobri ljudi biti."
6 Sura Jusuf, ajet br. 10. Jedan od njih reče: "Ako baš hoćete nešto učiniti, onda Jusufa ne ubijte, već ga na dno nekog bunara bacite, uzet će ga kakav karavan."
7 Sura Jusuf, ajet br. 11. "O oče naš", rekoše oni, "zašto sumnjaš u naša osjećanja prema Jusufu? Mi mu, zaista, želimo dobro."
8 Sura Jusuf, ajet br. 12. "Pošalji ga sutra s nama da se zabavi i razonodi, mi ćemo ga, sigurno, čuvati."
9 Sura Jusuf, ajet br. 13. "Bit će mi, doista, žao ako ga odvedete, a plašim se da ga vuk ne pojede kad vi na njega ne budete pazili", reče Jakub.
10 Sura Jusuf, ajet br. 14. "Kako će ga vuk pojesti, a nas ovoliko!", rekoše oni, "mi bismo tada bili, zaista, izgubljeni."
11 Sura Jusuf, ajet br. 15. I kada ga odvedoše i odlučiše da ga bace na dno bunara, Mi mu objavismo: "Ti ćeš ih o ovom postupku njihovu obavijestiti, a oni te neće prepoznati."
12 Sura Jusuf, ajet br. 16. I uvečer dođoše svom ocu plačući.
13 Sura Jusuf, ajet br. 17. "O oče naš", rekoše, "bili smo otišli da se trkamo, a Jusufa smo ostavili kod naših stvari, pa ga je vuk pojeo. A ti nam nećeš vjerovati iako istinu govorimo."
14 Sura Jusuf, ajet br. 18. I donesoše košulju njegovu lažnom krvlju okrvavljenu. "U vašim dušama je ponikla zla misao", reče on, "i ja se neću jadati, od Allaha tražim pomoć protiv ovoga što vi iznosite."
15 Sura Jusuf, ajet br. 19. I dođe jedan karavan, te poslaše vodonošu svoga i on spusti vedro svoje. "Muštuluk!", viknu on, "evo jednog dječaka!" I oni su ga kao trgovačku robu sakrili, a Allah je dobro znao ono što su uradili.
16 Sura Jusuf, ajet br. 20. I prodadoše ga za jeftine pare, za nekoliko groša; jedva su čekali da ga se oslobode.
17 Sura Jusuf, ajet br. 21. I onda onaj iz Misira, koji ga je kupio, reče ženi svojoj: "Učini mu boravak prijatnim! Može nam koristan biti, a možemo ga i posiniti!" I eto tako Mi Jusufu dadosmo lijepo mjesto na Zemlji i naučismo ga tumačenju snova - a Allah čini šta hoće, ali većina ljudi ne zna.
18 Sura Jusuf, ajet br. 23. I poče ga na grijeh navoditi ona u čijoj je kući bio, pa zaključa sva vrata i reče: "Hodi!" "Sačuvaj Bože!", uzviknu on, "vlasnik me moj lijepo pazi; a oni koji dobro uzvrate zlim neće nikad uspjeti."
19 Sura Jusuf, ajet br. 24. I ona je bila poželjela njega, a i on bi nju bio poželio da od Gospodara svoga nije opomenu ugledao - tako bi, da odvratimo od njega izdajstvo i blud, jer je on uistinu bio Naš iskreni rob.
20 Sura Jusuf, ajet br. 25. I njih dvoje prema vratima potrčaše - a ona razdera straga košulju njegovu - i muža njezina kraj vrata zatekoše. "Kakvu kaznu zaslužuje onaj koji je htio ženi tvojoj zlo učiniti", reče ona, "ako ne tamnicu ili kaznu bolnu?"
21 Sura Jusuf, ajet br. 26. "Ona je pokušala mene na grijeh navesti", reče Jusuf. "Ako je košulja njegova sprijeda razderana, onda ona istinu govori, a on neistinu", primijeti jedan rođak njezin.
22 Sura Jusuf, ajet br. 27. "a ako je košulja njegova straga razderana, onda ona laže, a on govori istinu."
23 Sura Jusuf, ajet br. 28. I kad on vidje da je košulja njegova straga razderana, reče: "To je jedno od vaših lukavstava; vaša lukavstva su, zaista, velika!"
24 Sura Jusuf, ajet br. 29. „Ti, Jusufe, ostavi se toga, a ti traži oproštenje za grijeh svoj, jer si, zaista, htjela zgriješiti!“
25 Sura Jusuf, ajet br. 30. I žene u gradu počeše govorkati: "Upravnikova žena navraćala momka svoga na grijeh, u njega se ludo zagledala! Mi mislimo da veoma griješi.„
26 Sura Jusuf, ajet br. 31. I kad ona ču za ogovaranja njihova, posla po njih, te im pripremi divane, dade svakoj od njih po nož i reče: "Izađi pred njih!" A kad ga one ugledaše, zadiviše se ljepoti njegovoj i po rukama svojim se porezaše: "Bože, Bože!", uskliknuše, „ovo nije čovjek, ovo je melek plemeniti!“
27 Sura Jusuf, ajet br. 32. „E to vam je onaj zbog koga ste me korile", reče ona. "Istina je da sam htjela na grijeh ga navratiti, ali se on odupro. Ako ne učini ono što od njega tražim, bit će sigurno u tamnicu bačen i ponižen.„
28 Sura Jusuf, ajet br. 33. „Gospodaru moj", zavapi on, "draža mi je tamnica od ovoga na što me one navraćaju! I ako Ti ne odvratiš od mene lukavstva njihova, ja mogu prema njima naklonost osjetiti i lahkomislen postati„
29 Sura Jusuf, ajet br. 34. I Gospodar njegov usliša molbu njegovu i spasi ga lukavstva njihova; On, uistinu, sve čuje i zna.
30 Sura Jusuf, ajet br. 35. Poslije im na pamet pade, iako su se bili uvjerili da je nedužan, da ga za neko vrijeme bace u tamnicu.
31 Sura Jusuf, ajet br. 36. S njim su u tamnicu ušla još dva momka. "Ja sam sanjao da cijedim grožđe", reče jedan od njih. "A ja, opet", reče drugi, "kako na glavi nosim hljeb koji ptice kljuju. Protumači nam to, jer vidimo da si, zaista, dobar čovjek."
32 Sura Jusuf, ajet br. 37. "Nijedan obrok hrane neće vam donesen biti, a da vam ja prije ne kažem što ćete dobiti", reče Jusuf. "To je samo dio onoga čemu me naučio Gospodar moj, ja se klonim vjere naroda koji u Allaha ne vjeruje i koji i onaj svijet ne priznaje"
33 Sura Jusuf, ajet br. 38. "I ispovijedam vjeru predaka svojih, Ibrahima i Ishaka i Jakuba; nama ne priliči da ikoga Allahu smatramo ravnim. To je Allahova milost prema nama i ostalim ljudima, ali većina ljudi nije zahvalna."
34 Sura Jusuf, ajet br. 39. „O drugovi moji u tamnici, ili su bolji raznorazni bogovi ili Allah, Jedini i Svemoćni?“
35 Sura Jusuf, ajet br. 40. "Oni kojima se, mimo Njega, klanjate - samo su imena koja ste im nadjenuli vi i preci vaši - Allah o njima nikakva dokaza nije objavio. Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da se klanjate samo Njemu. To je jedino prava vjera, ali većina ljudi ne zna.“
36 Sura Jusuf, ajet br. 41. „O drugovi moji u tamnici, jedan će od vas gospodara svoga vinom pojiti, a drugi će raspet biti, pa će mu ptice glavu kljuvati. Ono što ste pitali samo to znači!“
37 Sura Jusuf, ajet br. 42. A onome od njih dvojice za kojeg je znao da će spasen biti reče: "Spomeni me gospodaru svome!", ali šejtan učini te on zaboravi da ga spomene gospodaru svome, i Jusuf ostade u tamnici nekolike godine.
38 Sura Jusuf, ajet br. 43. I vladar reče: "Sanjao sam kako sedam mršavih krava pojede sedam debelih, i sanjao sam sedam klasova zelenih i sedam drugih, sasušenih. O velikaši, protumačite mi san moj, ako snove znate tumačiti?"
39 Sura Jusuf, ajet br. 44. "Zbrkanih ti snova!", rekoše oni, "mi snove ne znamo tumačiti."
40 Sura Jusuf, ajet br. 45. I tada, poslije toliko vremena, sjeti se jedan od one dvojice, onaj koji se spasio, i reče: "Ja ću vam protumačiti san, samo me pošaljite!"
41 Sura Jusuf, ajet br. 46. "Jusufe, o prijatelju, protumači nam šta znači: sedam mršavih krava pojede sedam debelih; i sedam klasova zelenih i sedam drugih sasušenih, - pa da se vratim ljudima, da bi oni saznali."
42 Sura Jusuf, ajet br. 47. "Sijat ćete sedam godina uzastopno", reče, "pa ono što požanjete u klasu ostavite, osim ono malo što ćete jesti."
43 Sura Jusuf, ajet br. 48. "Jer će poslije doći sedam teških koje će pojesti ono što ste za njih pripremili, ostat će jedino ono malo što ćete za sjetvu sačuvati."
44 Sura Jusuf, ajet br. 49. „Zatim će, poslije toga, doći godina u kojoj će ljudima kiše u obilju biti i u kojoj će cijediti.“
45 Sura Jusuf, ajet br. 50. I vladar reče: "Dovedite mi ga!" I kad Jusufu izaslanik dođe, on reče: "Vrati se gospodaru svome i upitaj ga: 'Šta je s onim ženama koje su svoje ruke porezale - vlasnik moj dobro zna spletke njihove!'"
46 Sura Jusuf, ajet br. 51. "Šta se to dogodilo kad ste Jusufa na grijeh navraćale?", upita vladar. "Bože sačuvaj!", rekoše one, "mi o njemu ništa ružno ne znamo!" "Sad će istina izaći na vidjelo", reče upravnikova žena, "ja sam njega na grijeh navraćala, on je istinu rekao."
47 Sura Jusuf, ajet br. 52. „Isto tako on neka zna da ga ja nisam, dok je bio odsutan, iznevjerila jer Allah ne da da se ostvare lukavstva podmuklih.“
48 Sura Jusuf, ajet br. 53. „Ja ne pravdam sebe, ta duša je sklona zlu, osim one kojoj se Gospodar moj smiluje. Gospodar moj zaista prašta i samilostan je.“
49 Sura Jusuf, ajet br. 54. I vladar reče: "Dovedite mi ga, uzet ću ga u svoju svitu", i pošto porazgovara s njim, reče mu: "Ti ćeš od danas kod nas uticajan i pouzdan biti."
50 Sura Jusuf, ajet br. 55. "Postavi me", reče, "da vodim brigu o stovarištima u zemlji, ja sam zaista čuvaran i znan."
51 Sura Jusuf, ajet br. 56. I tako Mi Jusufu dadosmo vlast u zemlji, boravio je ondje gdje je htio; milost svoju Mi dajemo onome kome hoćemo i ne dopuštamo da propadne nagrada onima koji dobra djela čine.
52 Sura Jusuf, ajet br. 57. A nagrada na onom svijetu bolja je za one koji vjeruju i koji se grijeha čuvaju.
53 Sura Jusuf, ajet br. 58. I dođoše braća Jusufova i uđoše k njemu, pa ih on poznade, a oni njega ne poznadoše.
54 Sura Jusuf, ajet br. 59. I kad ih namiri hranom potrebnom, reče: "Dovedite mi svoga brata koji je ostao s ocem vašim, zar ne vidite da punu mjeru dajem i da goste, ne može biti bolje, primam."
55 Sura Jusuf, ajet br. 60. „Ako mi ga ne dovedete, nećete više od mene hrane dobiti i ne dolazite mi!“
56 Sura Jusuf, ajet br. 61. "Pobrinut ćemo se da ga nekako od oca njegova izmamimo, zaista ćemo tako postupiti", rekoše oni.
57 Sura Jusuf, ajet br. 62. A Jusuf reče momcima svojim: "Stavite njihove stvari u tovare njihove, oni će ih, kad se vrate svojima, prepoznati i opet će se vratiti."
58 Sura Jusuf, ajet br. 63. I pošto se vratiše ocu svome, rekoše: "O oče naš, više nam neće hranu davati. Zato pošalji s nama brata našeg da bismo dobili hranu, a mi ćemo ga, zaista, čuvati."
59 Sura Jusuf, ajet br. 64. "Zar da vam ga povjerim kao što sam prije povjerio brata njegova?", reče on. "Ali, Allah je najbolji čuvar i On je najmilostiviji!"
60 Sura Jusuf, ajet br. 65. A kada otvoriše tovare svoje i nađoše da su im vraćene stvari njihove, oni rekoše: "O oče naš, šta možemo više poželjeti? Evo, vraćene su nam stvari naše, i hranom ćemo čeljad našu namiriti, i brata našeg ćemo čuvati, a i jedan kamilin tovar hrane više dobit ćemo; to je neznatan tovar."
61 Sura Jusuf, ajet br. 66. "Ja ga s vama neću poslati", reče, "dok mi se tvrdo Allahom ne zakunete da ćete mi ga doista vratiti, osim ako ne nastradate." I pošto mu se oni zakleše, on reče: "Allah je jamac za on što smo utanačili!"
62 Sura Jusuf, ajet br. 67. "O sinovi moji", reče onda, "ne ulazite na jednu kapiju, već na razne kapije, a ja vas ne mogu spasiti od onoga što vam Allah odredi; moć pripada jedino Njemu, ja se u Njega uzdam, i neka se samo u Njega uzdaju oni koji se uzdaju!"
63 Sura Jusuf, ajet br. 68. I kad uđoše onako kako im je otac njihov naredio, to im nimalo nije pomoglo da budu pošteđeni onoga što im je Allah bio odredio, jedino se ostvarila želja Jakubova, koju je izvršio, a on je, uistinu, veliki znalac bio, zato što smo ga Mi naučili, ali većina ljudi ne zna.
64 Sura Jusuf, ajet br. 69. I kad iziđoše pred Jusufa, on privi na grudi brata svoga i reče: "Ja sam, doista, brat tvoj i ne žalosti se zbog onog što su oni uradili."
65 Sura Jusuf, ajet br. 70. I pošto ih namiri potrebnom hranom, stavi jednu čašu u tovar brata svoga, a poslije jedan glasnik stade vikati: "O karavanu, vi ste, doista, kradljivci!"
66 Sura Jusuf, ajet br. 71. Oni im pristupiše i upitaše: "Šta to tražite?"
67 Sura Jusuf, ajet br. 72. "Tražimo vladarevu čašu", odgovoriše. "Ko je donese, dobit će kamilin tovar hrane. Ja za to jamčim."
68 Sura Jusuf, ajet br. 73. "Allaha nam", rekoše oni, "vi znate da mi nismo došli da činimo nered na zemlji, i mi nismo kradljivci."
69 Sura Jusuf, ajet br. 74. "A kakva mu je kazna ako ne govorite istinu?", upitaše.
70 Sura Jusuf, ajet br. 75. "Kazna je onome u čijem se tovaru nađe - sam on", odgovoriše. "Eto tako mi kažnjavamo kradljivce."
71 Sura Jusuf, ajet br. 76. I on poče s vrećama njihovim, prije vreća brata svoga, a onda izvadi čašu iz vreće brata svoga. Mi poučismo Jusufa da tako varku izvede. On po vladarevu zakonu nije mogao uzeti kao roba brata svoga, ali je mogao s Allahovim dopuštenjem. Mi uzvisujemo onoga koga Mi hoćemo, a nad svakim znalcem ima još znaniji.
72 Sura Jusuf, ajet br. 78. "O upravniče", rekoše oni, "on ima vrlo stara oca, pa uzmi jednog od nas umjesto njega! Mi vidimo da si dobar čovjek."
73 Sura Jusuf, ajet br. 79. "Sačuvaj Bože", reče, "da uzmemo nekog drugog do onoga u koga smo naš predmet našli! Tada bismo zaista bili nepravedni!"
74 Sura Jusuf, ajet br. 80. I kad izgubiše svaku nadu, odvojiše se ustranu da se posavjetuju. "Zar ne znate", reče najstariji među njima, "da ste se svom ocu Allahom zakleli, a i prije Jusufa upropastili. Neću napustiti ovu zemlju dok mi to moj otac ne dozvoli ili dok Allah u moju korist ne presudi, a On je Sudija najbolji."
75 Sura Jusuf, ajet br. 81. „Vratite se svom ocu pa recite: 'O oče naš, sin tvoj je ukrao; mi tvrdimo samo ono što smo vidjeli, a mi se nismo mogli onoga što je bilo suđeno čuvati.'"
76 Sura Jusuf, ajet br. 82. „Pitaj grad u kome smo boravili i karavan s kojim smo došli. Mi, zaista, govorimo istinu!“
77 Sura Jusuf, ajet br. 88. I kad oni iziđoše pred Jusufa, rekoše: "O upravniče, i nas i čeljad našu pritisla je nevolja; donijeli smo malo vrijedne stvari, ali ti nam podaj punu mjeru i udijeli nam milostinju, jer Allah doista nagrađuje one koji milostinju udjeljuju."
78 Sura Jusuf, ajet br. 89. "A znate li", upita on, "šta ste s Jusufom i bratom njegovim nepromišljeno uradili?"
79 Sura Jusuf, ajet br. 90. "A da ti nisi, uistinu, Jusuf?", povikaše oni. "Da, ja sam Jusuf, a ovo je brat moj, Allah nam je milost darovao; ko se bude Allaha bojao i ko strpljiv bude bio - pa, Allah, uistinu, neće dopustiti da propadne nagrada onima koji dobra djela čine."
80 Sura Jusuf, ajet br. 91. "Allaha nam", rekoše oni, "Allah te je nad nama uzvisio, mi smo, zaista, zgriješili!"
81 Sura Jusuf, ajet br. 92. "Ja vas sada neću koriti", reče, "Allah će vam oprostiti, od milostivih On je najmilostiviji!"
82 Sura Jusuf, ajet br. 93. "Ovu košulju moju odnesite i na lice moga oca je stavite, on će progledati, i svu čeljad svoju mi dovedite!"
83 Sura Jusuf, ajet br. 94. I kad karavana napusti Misir, otac njihov reče: "Ja zbilja osjećam miris Jusufov, samo ne recite da sam pomatuhio."
84 Sura Jusuf, ajet br. 95. "Allaha nam", rekoše oni, "ti i sada kao i prije griješiš."
85 Sura Jusuf, ajet br. 96. A kad glasonoša radosne vijesti dođe, on stavi košulju na lice njegovo i on progleda. "Zar vam ne rekoh", reče,"da ja znam od Allaha ono što vi ne znate."
86 Sura Jusuf, ajet br. 97. "O oče naš", rekoše oni, "zamoli da nam se grijesi oproste, mi smo, zaista, zgriješili."
87 Sura Jusuf, ajet br. 98. "Zamolit ću Gospodara svoga da vam oprosti", odgovori on, "jer On prašta i On je milostiv."
88 Sura Jusuf, ajet br. 99. I kad iziđoše pred Jusufa, on privi roditelje svoje na grudi i reče: "Nastanite se u Misiru, svakog straha, ako Bog da, oslobođeni!"
89 Sura Jusuf, ajet br. 100. I on roditelje svoje postavi na prijesto i oni mu se svi pokloniše, pa on reče: "O oče moj, ovo je tumačenje moga sna nekadašnjeg. Gospodar moj ga je ispunio. Allah je bio dobar prema meni kad me je iz tamnice izbavio i vas iz pustinje doveo, nakon što je šejtan između mene i braće moje bio razdor posijao. Gospodar moj je, zaista, milostiv onome kome On hoće, i On, zaista, sve zna i mudar je!"
90 Sura Jusuf, ajet br. 101. „Gospodaru moj, Ti si mi dao dio vlasti i naučio me tumačenju nekih snova! O Stvoritelju nebesa i Zemlje, Ti si Zaštitnik moj i na ovom i na onom svijetu; daj da umrem kao musliman i pridruži me onima koji su dobri!“
91 Sura Jusuf, ajet br. 102. Eto, to su neke nepoznate vijesti koje Mi tebi objavljujemo, a ti nisi bio s njima kada su se oni odlučili, i kada su onako lukavi bili.
92 Sura Jusuf, ajet br. 103. A većina ljudi, ma koliko ti želio, neće biti vjernici.