Musa a.s.

"O narode moj, uđite u Svetu zemlju, koju vam je Allah dodijelio, i ne uzmičite nazad, pa da se vratite izgubljeni"

"Gospodaru moj" - reče Musa - "ja osim sebe imam moć samo nad bratom svojim; zato presudi nama i ljudima grješnim!"

Zatim smo, poslije njih, poslali Musaa sa dokazima Našim Faraonu i glavešinama njegovim, ali oni u njih nisu povjerovali, pa pogledaj kako su skončali oni koji su nered činili.

I Musa reče: "O Faraone, ja sam poslanik Gospodara svjetova!"

"Dužnost mi je da o Allahu samo istinu kažem. Donio sam vam jasan dokaz od Gospodara vašeg, zato pusti da idu sa mnom sinovi Israilovi!"

"Ako si donio kakav dokaz" - reče - "pokaži ga, ako istinu govoriš."

I on baci svoj štap - kad on prava zmijurina;

i izvadi ruku svoju - ona za prisutne postade bijela.

Glavešine naroda Faraonova povikaše: "Ovaj je, doista, vješt čarobnjak."

"On hoće da vas izvede iz zemlje vaše, pa šta predlažete?"

"Zadrži njega i brata njegova" - rekoše - "a pošalji u gradove one koji će sakupljati."

"Preda te će sve vješte čarobnjake dovesti."

I Faraonu čarobnjaci dođoše. "Da li ćemo, doista, nagradu dobiti ako budemo pobjednici?" - upitaše.

"Da" - reče - "i bit ćete mi, zaista, bliski."

"O Musa" - rekoše onda - "hoćeš li ti, ili ćemo mi baciti?"

"Bacite vi" - reče on. I kad oni baciše, oči ljudima začaraše i jako ih prestrašiše, i vradžbinu veliku prirediše.

I Mi naredismo Musau: "Baci štap svoj!" - i on odjednom proguta sve ono čime su oni bili obmanu izveli.

I tako istina na vidjelo izbi i pokaza se da je bilo lažno ono što su oni priredili.

I tu oni bijahu pobijeđeni i ostadoše poniženi.

A čarobnjaci se licem na tlo baciše.

"Mi vjerujemo u Gospodara svjetova" - povikaše,

"Gospodara Musaova i Harunova!"

"Zar da mu povjerujete prije nego što vam ja dozvolim!" - viknu Faraon. "Ovo je, uistinu, smicalica koju ste u gradu smislili da biste iz njega stanovnike njegove izveli. Zapamtit ćete vi!"

"Izodsijecat ću vam, sigurno, ruke vaše i noge vaše unakrst, a onda ću vas sve razapeti!"

A oni rekoše: "Mi ćemo se, doista, Gospodaru našem vratiti!"

"Ti nam zamjeraš samo to što smo u dokaze Gospodara našeg povjerovali kad su nam oni došli. Gospodaru naš, daj nam snage da izdržimo i učini da kao vjernici umremo!"

A glavešine naroda Faraonovog rekoše: "Zar ćeš ostaviti Musaa i narod njegov da nered u zemlji pravi i da tebe i božanstva tvoja napusti?" On reče: "Ubijat ćemo mušku djecu njihovu, a žensku ćemo im ostavljati u životu; mi, uistinu, vladamo nad njima."

Musa reče narodu svome: "Molite Allaha da vam pomogne i budite strpljivi, zemlja je Allahova, On je daje u naslijeđe kome On hoće od robova Svojih; a lijep ishod će biti za one koji se budu Allaha bojali."

"Zlostavljani smo" - rekoše oni - "prije nego što si nam došao, a i nakon što si nam došao!" A Musa reče: "Možda će Gospodar vaš neprijatelja vašeg uništiti, a vas nasljednicima na Zemlji učiniti, da bi vidio kako ćete postupiti."

I Mi smo kaznili Faraonov narod gladnim godinama i nerodicom, da bi se opametili.

I kad bi im bilo dobro, oni bi govorili: "Ovo smo zaslužili", a kad bi ih snašla kakva nevolja, tu nevolju bi pripisali Musau i onima koji su s njim vjerovali. Ali ne! Njihova je nevolja od Allaha bila, samo što većina njih nije znala!

I govorili su: "Kakav god da nam dokaz doneseš da nas njime opčaraš, mi ti nećemo vjerovati!"

Zato smo Mi na njih slali i poplave, i skakavce, i krpelje, i žabe, i krv - sve jasna znamenja, ali su se oni oholili, narod zlikovački su bili.

I kad bi ih zadesila nevolja, govorili bi: "O Musa, moli se za nas Gospodaru svome - onako kako ti je On naredio: ako nas oslobodiš nevolje, mi ćemo zaista vjerovati i s tobom sinove Israilove sigurno poslati."

I pošto bismo ih nevolje oslobodili - do vremena do kog im je bilo određeno da je podnose - oni bi, odjednom, obećanje prekršili.

Zato ih Mi kaznismo i u moru ih potopismo, jer su znamenja Naša poricali i prema njima ravnodušni bili.

Mi odredismo da čas susreta sa Musaom bude kad se napuni trideset noći, i dopunismo ih još sa deset, pa se vrijeme koje je odredio Gospodar njegov ispuni za četrdeset noći. A Musa je bio rekao bratu svome Harunu: "Zastupaj me u narodu mome, i red pravi i ne slijedi puteve onih koji su smutljivci!"

I kad Nam Musa dođe u određeno vrijeme, i kada mu Gospodar njegov progovori, on reče: "Gospodaru moj, ukaži mi se da Te vidim!" "Nećeš Me vidjeti" - reče - "ali pogledaj u ono brdo, pa ako ono ostane na svome mjestu, vidjet ćeš Me!" I kad se Gospodar njegov onom brdu otkri, On ga sa zemljom sravni, a Musa se onesviješćen strovali. Čim se osvijesti, reče: "Hvaljen neka si! Kajem Ti se, ja sam vjernik prvi!"

"O Musa" - reče On - "Ja sam tebe odlikovao nad ostalim svijetom poslanstvom Svojim i govorom Svojim. Ono što ti dajem uzmi i zahvalan budi!"

I Mi mu na pločama napisasmo pouku za sve, i objašnjenje za svašta. "Primi ih svojski, a narodu svom zapovjedi da se pridržava onoga što je u njima ljepše!" A pokazat ću vam i zemlju grješnika.

I narod Musaov, poslije odlaska njegova, prihvati od nakita svoga kip teleta koje je rikalo. Zar nisu vidjeli da im ono ne govori i da ih putem pravim ne vodi? Oni ga prihvatiše i prema sebi se ogriješiše.

I pošto se poslije gorko pokajaše i uvidješe da su zabludjeli, oni rekoše: "Ako se Gospodar naš na nas ne sažali i ako nam ne oprosti, doista ćemo biti izgubljeni."

One koji su tele prihvatili stići će doista kazna Gospodara njihova i poniženje još na ovom svijetu; tako Mi kažnjavamo one koji kuju laži.

I kada minu srdžba Musaa, on uze ploče na kojima je bilo ispisano uputstvo na pravi put i milost za one koji se Gospodara svoga boje.

I Musa odabra iz naroda svoga sedamdeset ljudi da u određeno vrijeme stanu pred Nas. A kad ih zadesi potres, on reče: "Gospodaru moj, da si htio, mogao si njih i mene uništiti još prije. Zar da nas uništiš zbog onoga što su uradili bezumnici naši? To je samo iskušenje Tvoje kojim Ti, koga hoćeš, u zabludu stavljaš, a kome hoćeš, na pravi put ukazuješ; Ti si Gospodar naš, pa nam oprosti i smiluj nam se! A Ti si najbolji Oprostitelj!"

Tako je bilo i sa Faraonovim ljudima i onima prije njih: u Allahove dokaze nisu vjerovali, pa ih je Allah zbog grijehova njihovih kaznio - Allah je uistinu moćan i strašno kažnjava

I kada smo dali Musau Knjigu i uputu za razlikova­nje istine od neistine, da biste pravim putem išli.

Zatim smo poslije njih, Musaa i Haruna poslali sa čudima Našim Faraonu i glavešinama njegovim, ali su se oni uzoholili - a bio je to grješan narod.

Kada im je od Nas došla Istina, rekli su: "Ovo je, zaista, prava čarolija!"

"Zar za istinu koja vam je došla kažete da je čarolija?" - reče Musa - "a čarobnjaci neće nikad uspjeti!"

A oni rekoše: "Zar si došao da nas odvratiš od onoga na čemu smo zatekli pretke naše, da bi vama dvojici pripala vlast na Zemlji? E nećemo mi vama dvojici vjerovati."

I kad čarobnjaci dođoše, Musa im reče: "Bacite što imate da bacite!"

I kad oni baciše, Musa uzviknu: "Ono što ste priredili čarolija je! Allah će je uništiti, jer Allah ne dopušta da djelo pokvarenjaka uspije."

Allah će Svojim riječima istinu utvrditi, makar što će to nevjernicima krivo biti!

I Musa reče: "O narode moj, ako u Allaha vjerujete, u Njega se pouzdajte ako ste muslimani!"

I Musa reče: "Gospodaru naš! Ti si dao Faraonu i glavešinama njegovim bogatstva da u raskoši žive na ovom svijetu, pa oni, Gospodaru moj, zavode s puta Tvoga! Gospodaru naš, uništi bogatstva njihova i zapečati srca njihova, pa neka ne vjeruju dok ne dožive patnju nesnosnu!"

I Musaa smo poslali sa znamenjima Našim i dokazom jasnim.

Faraonu i glavešinama njegovim, ali se oni povedoše za faraonovim naređenjem, a njegovo naređenje nije bilo razumno.

"Zar do vas nije doprla vijest o onima prije vas, o narodu Nuhovu, i o Adu, i o Semudu, i o onima poslije njih? - Samo ih Allah zna! Poslanici su im njihovi dokaze donosili, ali oni su ruke svoje na usta stavljali i govorili: 'Mi ne vjerujemo u ono što se po vama šalje i mi veoma sumnjamo u ono u što nas pozivate.'

"Poslanici su njihovi govorili: 'Zar se može sumnjati u Allaha, Stvoritelja nebesa i Zemlje? On vas poziva da bi vam neke grijehe vaše oprostio i da bi vas do roka određenog ostavio.' Oni su odgovorili: 'Vi ste ljudi kao i mi; hoćete da nas odvratite od onih kojima su se preci naši klanjali - pa, donesite nam čudo vidljivo.

"Nevjernici su govorili poslanicima svojim: 'Ili ćete vjere naše biti ili ćemo vas, doista, iz zemlje naše protjerati!' A poslanicima je Gospodar njihov objavljivao: 'Mi ćemo nevjernike sigurno uništiti.'

A Musau smo Knjigu dali i Uputom je sinovima Israilovim učinili: "Mjesto Mene - Gospodara drugog ne uzimajte."

Gospodar tvoj najbolje zna one na nebesima i one na Zemlji; Mi smo jedne vjerovjesnike nad drugima odlikovali, a Davudu smo Zebur dali.

Poslije smo poslali Musaa i brata mu Haruna sa znamenjima Našim i dokazom očiglednim .

Faraonu i glavešinama njegovim, ali su se oni uzoholili, bili su to ljudi nadmeni.

Zar da povjerujemo dvojici ljudi koji su isti kao i mi, a narod njihov je roblje naše? - govorili su,

i njih dvojicu su lažljivcima proglasili, pa su zato uništeni bili.

Musau smo onda Knjigu dali da bi sinovi israilovi Pravim putem išli.

A kad je Gospodar tvoj Musaa zovnuo: "Idi narodu koji se prema sebi ogrješio."

"Narodu Faraonovu, ne bi li se Allaha pobojao."

On je rekao: "Gospodaru moj, bojim se da me oni u laž ne utjeraju."

"Da mi ne postane teško u duši i da mi se jezik ne saplete; zato podaj poslanstvo i Harunu."

"A oni protiv mene optužbu za zlodjelo imaju, pa se plašim da me ne ubiju."

"Neće!", reče On. "Idite obojica sa dokazima Našim, Mi ćemo s vama biti i slušati."

Otiđite Faraonu i recite: "Mi smo poslanici Gospodara svjetova."

"Dopusti da sinovi Israilovi pođu s nama!"

"Zar te među nama nismo odgajali dok si dijete bio i zar među nama tolike godine života svoga nisi proveo?", reče Faraon.

"I uradio si nedjelo koje si uradio i još si nezahvalnik!"

"Ja sam onda ono uradio a bio sam zalutao", reče.

"A od vas sam pobjegao zato što sam se vas bojao, pa mi je Gospodar moj mudrost darovao i poslanikom me učinio."

"A dobročinstvo koje mi prebacuješ - da nije to što si sinove Israilove robljem učinio?"

"A ko je Gospodar svjetova?", upita Faraon.

"Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, ako vjerujete", odgovori on.

"Čujete li?", reče onima oko sebe Faraon.

"Gospodar vaš i Gospodar vaših davnih predaka", reče Musa.

"Poslanik koji vam je poslan, uistinu, je lud", reče Faraon.

"Gospodar istoka i zapada i onoga što je između njih, ako pameti imate", reče Musa.

A Faraon reče: "Ako budeš kao boga nekoga drugog osim mene priznavao, sigurno ću te u tamnicu baciti!"

"Zar i onda kad ti budem nešto očito donio?",upita on.

"Pa daj ga, ako Istinu govoriš!", reče Faraon.

I Musa baci štap svoj, kad on - zmija prava;

I ruku svoju izvuče, kad ona, onima koji su gledali - bijela.

"Ovaj je zaista vješt čarobnjak", reče glavešinama oko sebe Faraon.

"Hoće da vas čarolijom svojom iz zemlje vaše izvede. Pa šta savjetujete?"

"Ostavi njega i brata njegova!", rekoše, "a u gradove pošalji sakupljače;"

"Sve čarobnjake vješte će ti dovesti."

"Pa zar ćeš ti za njima od tuge svisnuti, ako oni u govor ovaj neće da povjeruju?

I čarobnjaci se u određeno vrijeme i označenog dana sabraše.

A narodu bi rečeno: "Hoćete li se sakupiti?"

"Da budemo uz čarobnjake, ako oni budu pobjednici?"

A kad dođoše, čarobnjaci Faraona upitaše: "Da li će nama, doista, pripasti nagrada ako mi budemo pobjednici?"

"Hoće", odgovori on, "i bit ćete tada sigurno meni najbliži."

Musa im reče: "Bacite ono što želite da bacite!"

I oni pobacaše konope svoje i štapove svoje i rekoše: "Tako nam dostojanstva Faraonova, mi ćemo svakako pobijediti!"

Zatim Musa baci svoj štap, koji, odjednom, proguta ono što su oni lažno izveli.

Čarobnjaci se onda na tlo baciše.

I rekoše: "Mi vjerujemo u Gospodara svjetova."

"Gospodara Musaova i Harunova."

A kad im se rekne: 'Učinite sedždu Svemilosnom!', oni pitaju: 'A ko je Svemilosni? Zar da činimo sedždu samo zato što nam ti naređuješ?' I još se više otuđuju.

"Zar povjerovaste njemu prije dopuštenja moga?!", viknu Faraon, "On je vaš učitelj, on vas je čarobnjaštvu naučio - a vi ćete zapamtiti: poodsijecat ću vam ruke i noge vaše unakrst i sve ću vas porazapinjati!"

"Ništa strašno!", rekoše oni, "mi ćemo se Gospodaru svome vratiti."

"Mi se nadamo da će nam Gospodar naš grijehe naše oprostiti zato što smo prvi vjernici."

I Mi objavismo Musau: "Kreni noću s robovima Mojim, ali bit ćete gonjeni."

I Faraon posla po gradovima sakupljače.

"Doista su ovi skupina mala."

"I oni nas doista srde;"

"A mi smo svi oprezni!"

I Mi ih izvedosmo iz vrtova i rijeka.

Iz riznica i dvoraca divnih.

Eto tako je bilo, i Mi dadosmo da to naslijede sinovi Israilovi.

I mi nadahnusmo Musaovu majku: 'Doji ga, a kad se uplašiš za njegov život, baci ga u rijeku, i ne strahuj i ne tuguj, Mi ćemo ti ga, doista, vratiti i poslanikom ga učiniti.

I nađoše ga Faraonovi ljudi, da im postane dušmanin i jad; zaista su Faraon i Haman i vojske njihove uvijek grješili.

I žena Faraonova reče: 'On će biti radost i meni i tebi! Ne ubijte ga, možda će nam od koristi biti, a možemo ga i posiniti', a oni ništa ne predosjetiše.

A Mi smo mu već bili zabranili dojilje, pa ona reče: 'Hoćete li da vam ja pokažem porodicu koja će vam se o njemu brinuti i koja će mu dobro željeti?

I kad se on opasa snagom i stasa, dadosmo mu mudrost i znanje; tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine.

I on uđe u grad neopažen od stanovnika njegovih i u njemu zateče dvojicu ljudi kako se tuku, jedan je pripadao njegovu a drugi neprijateljskom narodu, pa ga zovnu upomoć onaj iz njegova naroda protiv onoga iz neprijateljskog naroda i Musa ga udari šakom i usmrti. 'Ovo je šejtanov posao!', uzviknu.

Ja želim da te oženim jednom od ove dvije kćeri moje', reče on, 'ali treba da me osam godina služiš; a ako deset napuniš bit će dobra volja tvoja, a ja ne želim da te na to silim; ti češ vidjeti, ako Bog da, da sam dobar.

Neka bude tako između mene i tebe!', reče Musa, 'koji god od ta dva roka ispunim nema mi se šta prigovoriti, a Allah je jamac za ono što smo utanačili!

A moj brat Harun rječitiji je od mene pa pošalji sa mnom i njega, kao mog pomočnika, da potvrđuje riječi moje, jer se bojim da me ne nazovu lašcem.

'Pomoći čemo te bratom tvojim,' reče On, 'i obojici čemo vlast dati, pa vam se oni neće usuditi priči, i Našim znamenjima, vas dvojica i oni koji vas budu slijedili, postat čete pobjednici.

O velikaši", reče Faraon, "ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene a ti, o Harune, peci mi opeke i sagradi mi toranj da se popnem k Musaovu Bogu, jer ja mislim da je on, zaista, lažac.

A on i vojske njegove bijahu se, bez ikakvog osnova, ponijeli na Zemlji i mislili su da nam neće biti vraćeni.

Pa mi dohvatismo i njega i vojske njegove i u more ih bacismo; pogledaj kako su skončali nevjernici.

I popratismo ih prokletstvom na ovome svijetu, a na onom svijetu bit će od svakog dobra udaljeni.

I Mi smo Musau Knjigu dali, nakon što smo drevne narode uništili, da bude svjetlo ljudima, i uputstvo, i milost, da bi se opomenuli!

"I kada Musa reče momku svome: 'Sve ću ići dok ne stignem do mjesta gdje se sastaju dva mora ili ću dugo, dugo ići.'

I kad njih dvojica stigoše do mjesta na kome se ona sastaju, zaboraviše na ribu svoju, pa ona u moru zasječe sebi put.

A kad se udaljiše, Musa reče momku svome: 'Daj nam užinu našu, jer smo se od ovoga našeg putovanja umorili.'

'Vidi!' reče on, 'Kad smo kod one stijene svratili, ja sam zaboravio onu ribu - sam šejtan je učinio da je zaboravim, da ti je ne spomenem - pa se ona prihvati svoga puta u moru čudnovato!'

'E to je ono što tražimo!' reče Musa, i njih dvojica se vratiše putem kojim su bili došli,

i nađoše jednoga Našeg roba kojem smo milost Našu darovali i onome što samo Mi znamo, naučili."

"Mogu li da te pratim"?, upita Musa, "ali da me poučiš onome čemu si ti ispravno poučen."

"Ti se sigurno nećeš moći sa mnom strpjeti", reče onaj,

"a i kako bi se strpio u onome o čemu ništa ne znaš?"

"Vidjet ćeš da ću biti strpljiv, ako Bog da!", reče Musa, "i da ti se neću ni u čemu suprostavljati."

"Ako ćeš me već pratiti", reče onaj, "onda me ni o čem ne pitaj dok ti ja o tome prvi ne kažem."

"I njih dvojica krenuše. I kad se u lađu ukrcaše onaj je probuši. 'Zar je probuši da potopiš one koji na njoj plove? Učinio si nešto, doista, krupno.'

'Ne rekoh li ja', reče onaj, 'da se ti, doista, nećeš moći strpjeti sa mnom?'

'Ne karaj me što sam zaboravio', reče, 'i ne čini da me u stvari ovoj mojoj teškoća snalazi.'"

"I njih dvojica krenuše. I kad sretoše jednog dječaka pa ga onaj ubi, Musa reče: 'Što ubi dijete bezgrješno, koje nije nikoga ubilo! Učinio si, zaista, nešto vrlo ružno.'

'Ne rekoh li ja tebi', reče onaj, 'da se ti, doista, nećeš moći strpjeti sa mnom.'

'Ako te i poslije ovoga za bilo šta upitam', reče,'onda se nemoj sa mnom družiti. Već si kod mene našao opravdanje.'"

"I njih dvojica krenuše; i kad dođoše do jednog grada, zamoliše stanovnike njegove da ih nahrane, ali oni odbiše da ih ugoste. U gradu njih dvojica naiđoše na jedan zid koji tek što se nije srušio, pa ga onaj ispravi. 'Mogao si', reče Musa, 'za njega uzeti nagradu.'

'Ovo je rastanak između mene I tebe , reče onaj, 'obavijestit ću te o tumačenju onoga zbog čega nisi mogao da se strpiš.'"

"Što se one lađe tiče, ona je vlasništvo siromaha koji rade na moru, i ja sam htio da je oštetim jer je pred njima bio jedan vladar koji je svaku ispravnu lađu otimao."

"Što se onog dječaka tiče, roditelji njegovi su vjernici, pa smo se pobojali da ih on neće na nasilje i nevjerovanje navratiti,

pa smo htjeli da im Gospodar njihov, umjesto njega, da boljeg i čestitijeg od njega, i samilosti približnijeg."

"A što se onoga zida tiče, on je dvojice dječaka, siročadi iz grada, a pod njim je zakopano njihovo blago. Otac njihov je bio dobar čovjek i Gospodar tvoj želi, iz milosti Svoje, da oni odrastu i izvade blago svoje. Sve to ja nisam uradio po nahođenju svome. Eto to je tumačenje onoga za što se ti nisi mogao strpjeti."

Idi faraonu, on se, doista, osilio

i reci: "Da li bi ti da se očistiš"?

i (poslali smo) poslanike o kojima smo ti prije kazivali i poslanike o kojima ti nismo kazivali. A Allah je sigurno s Musaom razgo­varao.

(Poslali smo) poslanike koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakvog opravdanja pred Allahom imali. A Allah je Silan i Mu­dar.

O ljudi, Poslanik vam je već donio Istinu od Go­spodara vašeg; zato vjerujte - bolje vam je! A ako ne budete vjerovali - pa Allahovo je ono što je na nebesima i na Zemlji, i Allah sve zna i Mudar je.