Ajeti povezani sa temom Musa a.s., broj veza 163
1 Sura El-Maide, ajet br. 21. "O narode moj, uđite u Svetu zemlju, koju vam je Allah dodijelio, i ne uzmičite nazad, pa da se vratite izgubljeni"
2 Sura El-Maide, ajet br. 25. "Gospodaru moj" - reče Musa - "ja osim sebe imam moć samo nad bratom svojim; zato presudi nama i ljudima grješnim!"
3 Sura El-A`raf, ajet br. 103. Zatim smo, poslije njih, poslali Musaa sa dokazima Našim Faraonu i glavešinama njegovim, ali oni u njih nisu povjerovali, pa pogledaj kako su skončali oni koji su nered činili.
4 Sura El-A`raf, ajet br. 104. I Musa reče: "O Faraone, ja sam poslanik Gospodara svjetova!"
5 Sura El-A`raf, ajet br. 105. "Dužnost mi je da o Allahu samo istinu kažem. Donio sam vam jasan dokaz od Gospodara vašeg, zato pusti da idu sa mnom sinovi Israilovi!"
6 Sura El-A`raf, ajet br. 106. "Ako si donio kakav dokaz" - reče - "pokaži ga, ako istinu govoriš."
7 Sura El-A`raf, ajet br. 107. I on baci svoj štap - kad on prava zmijurina;
8 Sura El-A`raf, ajet br. 108. i izvadi ruku svoju - ona za prisutne postade bijela.
9 Sura El-A`raf, ajet br. 109. Glavešine naroda Faraonova povikaše: "Ovaj je, doista, vješt čarobnjak."
10 Sura El-A`raf, ajet br. 110. "On hoće da vas izvede iz zemlje vaše, pa šta predlažete?"
11 Sura El-A`raf, ajet br. 111. "Zadrži njega i brata njegova" - rekoše - "a pošalji u gradove one koji će sakupljati."
12 Sura El-A`raf, ajet br. 112. "Preda te će sve vješte čarobnjake dovesti."
13 Sura El-A`raf, ajet br. 113. I Faraonu čarobnjaci dođoše. "Da li ćemo, doista, nagradu dobiti ako budemo pobjednici?" - upitaše.
14 Sura El-A`raf, ajet br. 114. "Da" - reče - "i bit ćete mi, zaista, bliski."
15 Sura El-A`raf, ajet br. 115. "O Musa" - rekoše onda - "hoćeš li ti, ili ćemo mi baciti?"
16 Sura El-A`raf, ajet br. 116. "Bacite vi" - reče on. I kad oni baciše, oči ljudima začaraše i jako ih prestrašiše, i vradžbinu veliku prirediše.
17 Sura El-A`raf, ajet br. 117. I Mi naredismo Musau: "Baci štap svoj!" - i on odjednom proguta sve ono čime su oni bili obmanu izveli.
18 Sura El-A`raf, ajet br. 118. I tako istina na vidjelo izbi i pokaza se da je bilo lažno ono što su oni priredili.
19 Sura El-A`raf, ajet br. 119. I tu oni bijahu pobijeđeni i ostadoše poniženi.
20 Sura El-A`raf, ajet br. 120. A čarobnjaci se licem na tlo baciše.
21 Sura El-A`raf, ajet br. 121. "Mi vjerujemo u Gospodara svjetova" - povikaše,
22 Sura El-A`raf, ajet br. 122. "Gospodara Musaova i Harunova!"
23 Sura El-A`raf, ajet br. 123. "Zar da mu povjerujete prije nego što vam ja dozvolim!" - viknu Faraon. "Ovo je, uistinu, smicalica koju ste u gradu smislili da biste iz njega stanovnike njegove izveli. Zapamtit ćete vi!"
24 Sura El-A`raf, ajet br. 124. "Izodsijecat ću vam, sigurno, ruke vaše i noge vaše unakrst, a onda ću vas sve razapeti!"
25 Sura El-A`raf, ajet br. 125. A oni rekoše: "Mi ćemo se, doista, Gospodaru našem vratiti!"
26 Sura El-A`raf, ajet br. 126. "Ti nam zamjeraš samo to što smo u dokaze Gospodara našeg povjerovali kad su nam oni došli. Gospodaru naš, daj nam snage da izdržimo i učini da kao vjernici umremo!"
27 Sura El-A`raf, ajet br. 127. A glavešine naroda Faraonovog rekoše: "Zar ćeš ostaviti Musaa i narod njegov da nered u zemlji pravi i da tebe i božanstva tvoja napusti?" On reče: "Ubijat ćemo mušku djecu njihovu, a žensku ćemo im ostavljati u životu; mi, uistinu, vladamo nad njima."
28 Sura El-A`raf, ajet br. 128. Musa reče narodu svome: "Molite Allaha da vam pomogne i budite strpljivi, zemlja je Allahova, On je daje u naslijeđe kome On hoće od robova Svojih; a lijep ishod će biti za one koji se budu Allaha bojali."
29 Sura El-A`raf, ajet br. 129. "Zlostavljani smo" - rekoše oni - "prije nego što si nam došao, a i nakon što si nam došao!" A Musa reče: "Možda će Gospodar vaš neprijatelja vašeg uništiti, a vas nasljednicima na Zemlji učiniti, da bi vidio kako ćete postupiti."
30 Sura El-A`raf, ajet br. 130. I Mi smo kaznili Faraonov narod gladnim godinama i nerodicom, da bi se opametili.
31 Sura El-A`raf, ajet br. 131. I kad bi im bilo dobro, oni bi govorili: "Ovo smo zaslužili", a kad bi ih snašla kakva nevolja, tu nevolju bi pripisali Musau i onima koji su s njim vjerovali. Ali ne! Njihova je nevolja od Allaha bila, samo što većina njih nije znala!
32 Sura El-A`raf, ajet br. 132. I govorili su: "Kakav god da nam dokaz doneseš da nas njime opčaraš, mi ti nećemo vjerovati!"
33 Sura El-A`raf, ajet br. 133. Zato smo Mi na njih slali i poplave, i skakavce, i krpelje, i žabe, i krv - sve jasna znamenja, ali su se oni oholili, narod zlikovački su bili.
34 Sura El-A`raf, ajet br. 134. I kad bi ih zadesila nevolja, govorili bi: "O Musa, moli se za nas Gospodaru svome - onako kako ti je On naredio: ako nas oslobodiš nevolje, mi ćemo zaista vjerovati i s tobom sinove Israilove sigurno poslati."
35 Sura El-A`raf, ajet br. 135. I pošto bismo ih nevolje oslobodili - do vremena do kog im je bilo određeno da je podnose - oni bi, odjednom, obećanje prekršili.
36 Sura El-A`raf, ajet br. 136. Zato ih Mi kaznismo i u moru ih potopismo, jer su znamenja Naša poricali i prema njima ravnodušni bili.
37 Sura El-A`raf, ajet br. 142. Mi odredismo da čas susreta sa Musaom bude kad se napuni trideset noći, i dopunismo ih još sa deset, pa se vrijeme koje je odredio Gospodar njegov ispuni za četrdeset noći. A Musa je bio rekao bratu svome Harunu: "Zastupaj me u narodu mome, i red pravi i ne slijedi puteve onih koji su smutljivci!"
38 Sura El-A`raf, ajet br. 143. I kad Nam Musa dođe u određeno vrijeme, i kada mu Gospodar njegov progovori, on reče: "Gospodaru moj, ukaži mi se da Te vidim!" "Nećeš Me vidjeti" - reče - "ali pogledaj u ono brdo, pa ako ono ostane na svome mjestu, vidjet ćeš Me!" I kad se Gospodar njegov onom brdu otkri, On ga sa zemljom sravni, a Musa se onesviješćen strovali. Čim se osvijesti, reče: "Hvaljen neka si! Kajem Ti se, ja sam vjernik prvi!"
39 Sura El-A`raf, ajet br. 144. "O Musa" - reče On - "Ja sam tebe odlikovao nad ostalim svijetom poslanstvom Svojim i govorom Svojim. Ono što ti dajem uzmi i zahvalan budi!"
40 Sura El-A`raf, ajet br. 145. I Mi mu na pločama napisasmo pouku za sve, i objašnjenje za svašta. "Primi ih svojski, a narodu svom zapovjedi da se pridržava onoga što je u njima ljepše!" A pokazat ću vam i zemlju grješnika.
41 Sura El-A`raf, ajet br. 148. I narod Musaov, poslije odlaska njegova, prihvati od nakita svoga kip teleta koje je rikalo. Zar nisu vidjeli da im ono ne govori i da ih putem pravim ne vodi? Oni ga prihvatiše i prema sebi se ogriješiše.
42 Sura El-A`raf, ajet br. 149. I pošto se poslije gorko pokajaše i uvidješe da su zabludjeli, oni rekoše: "Ako se Gospodar naš na nas ne sažali i ako nam ne oprosti, doista ćemo biti izgubljeni."
43 Sura El-A`raf, ajet br. 152. One koji su tele prihvatili stići će doista kazna Gospodara njihova i poniženje još na ovom svijetu; tako Mi kažnjavamo one koji kuju laži.
44 Sura El-A`raf, ajet br. 154. I kada minu srdžba Musaa, on uze ploče na kojima je bilo ispisano uputstvo na pravi put i milost za one koji se Gospodara svoga boje.
45 Sura El-A`raf, ajet br. 155. I Musa odabra iz naroda svoga sedamdeset ljudi da u određeno vrijeme stanu pred Nas. A kad ih zadesi potres, on reče: "Gospodaru moj, da si htio, mogao si njih i mene uništiti još prije. Zar da nas uništiš zbog onoga što su uradili bezumnici naši? To je samo iskušenje Tvoje kojim Ti, koga hoćeš, u zabludu stavljaš, a kome hoćeš, na pravi put ukazuješ; Ti si Gospodar naš, pa nam oprosti i smiluj nam se! A Ti si najbolji Oprostitelj!"
46 Sura El-Enfal, ajet br. 52. Tako je bilo i sa Faraonovim ljudima i onima prije njih: u Allahove dokaze nisu vjerovali, pa ih je Allah zbog grijehova njihovih kaznio - Allah je uistinu moćan i strašno kažnjava
47 Sura El Bekare, ajet br. 53. I kada smo dali Musau Knjigu i uputu za razlikovanje istine od neistine, da biste pravim putem išli.
48 Sura Junus, ajet br. 75. Zatim smo poslije njih, Musaa i Haruna poslali sa čudima Našim Faraonu i glavešinama njegovim, ali su se oni uzoholili - a bio je to grješan narod.
49 Sura Junus, ajet br. 76. Kada im je od Nas došla Istina, rekli su: "Ovo je, zaista, prava čarolija!"
50 Sura Junus, ajet br. 77. "Zar za istinu koja vam je došla kažete da je čarolija?" - reče Musa - "a čarobnjaci neće nikad uspjeti!"
51 Sura Junus, ajet br. 78. A oni rekoše: "Zar si došao da nas odvratiš od onoga na čemu smo zatekli pretke naše, da bi vama dvojici pripala vlast na Zemlji? E nećemo mi vama dvojici vjerovati."
52 Sura Junus, ajet br. 80. I kad čarobnjaci dođoše, Musa im reče: "Bacite što imate da bacite!"
53 Sura Junus, ajet br. 81. I kad oni baciše, Musa uzviknu: "Ono što ste priredili čarolija je! Allah će je uništiti, jer Allah ne dopušta da djelo pokvarenjaka uspije."
54 Sura Junus, ajet br. 82. Allah će Svojim riječima istinu utvrditi, makar što će to nevjernicima krivo biti!
55 Sura Junus, ajet br. 84. I Musa reče: "O narode moj, ako u Allaha vjerujete, u Njega se pouzdajte ako ste muslimani!"
56 Sura Junus, ajet br. 88. I Musa reče: "Gospodaru naš! Ti si dao Faraonu i glavešinama njegovim bogatstva da u raskoši žive na ovom svijetu, pa oni, Gospodaru moj, zavode s puta Tvoga! Gospodaru naš, uništi bogatstva njihova i zapečati srca njihova, pa neka ne vjeruju dok ne dožive patnju nesnosnu!"
57 Sura Hud, ajet br. 96. I Musaa smo poslali sa znamenjima Našim i dokazom jasnim.
58 Sura Hud, ajet br. 97. Faraonu i glavešinama njegovim, ali se oni povedoše za faraonovim naređenjem, a njegovo naređenje nije bilo razumno.
59 Sura Ibrahim, ajet br. 9. "Zar do vas nije doprla vijest o onima prije vas, o narodu Nuhovu, i o Adu, i o Semudu, i o onima poslije njih? - Samo ih Allah zna! Poslanici su im njihovi dokaze donosili, ali oni su ruke svoje na usta stavljali i govorili: 'Mi ne vjerujemo u ono što se po vama šalje i mi veoma sumnjamo u ono u što nas pozivate.'
60 Sura Ibrahim, ajet br. 10. "Poslanici su njihovi govorili: 'Zar se može sumnjati u Allaha, Stvoritelja nebesa i Zemlje? On vas poziva da bi vam neke grijehe vaše oprostio i da bi vas do roka određenog ostavio.' Oni su odgovorili: 'Vi ste ljudi kao i mi; hoćete da nas odvratite od onih kojima su se preci naši klanjali - pa, donesite nam čudo vidljivo.
61 Sura Ibrahim, ajet br. 13. "Nevjernici su govorili poslanicima svojim: 'Ili ćete vjere naše biti ili ćemo vas, doista, iz zemlje naše protjerati!' A poslanicima je Gospodar njihov objavljivao: 'Mi ćemo nevjernike sigurno uništiti.'
62 Sura El-Isra, ajet br. 2. A Musau smo Knjigu dali i Uputom je sinovima Israilovim učinili: "Mjesto Mene - Gospodara drugog ne uzimajte."
63 Sura El-Isra, ajet br. 55. Gospodar tvoj najbolje zna one na nebesima i one na Zemlji; Mi smo jedne vjerovjesnike nad drugima odlikovali, a Davudu smo Zebur dali.
64 Sura El-Mu`minun, ajet br. 45. Poslije smo poslali Musaa i brata mu Haruna sa znamenjima Našim i dokazom očiglednim .
65 Sura El-Mu`minun, ajet br. 46. Faraonu i glavešinama njegovim, ali su se oni uzoholili, bili su to ljudi nadmeni.
66 Sura El-Mu`minun, ajet br. 47. Zar da povjerujemo dvojici ljudi koji su isti kao i mi, a narod njihov je roblje naše? - govorili su,
67 Sura El-Mu`minun, ajet br. 48. i njih dvojicu su lažljivcima proglasili, pa su zato uništeni bili.
68 Sura El-Mu`minun, ajet br. 49. Musau smo onda Knjigu dali da bi sinovi israilovi Pravim putem išli.
69 Sura Eš-Šu`ara`, ajet br. 10. A kad je Gospodar tvoj Musaa zovnuo: "Idi narodu koji se prema sebi ogrješio."
70 Sura Eš-Šu`ara`, ajet br. 11. "Narodu Faraonovu, ne bi li se Allaha pobojao."
71 Sura Eš-Šu`ara`, ajet br. 12. On je rekao: "Gospodaru moj, bojim se da me oni u laž ne utjeraju."
72 Sura Eš-Šu`ara`, ajet br. 13. "Da mi ne postane teško u duši i da mi se jezik ne saplete; zato podaj poslanstvo i Harunu."
73 Sura Eš-Šu`ara`, ajet br. 14. "A oni protiv mene optužbu za zlodjelo imaju, pa se plašim da me ne ubiju."
74 Sura Eš-Šu`ara`, ajet br. 15. "Neće!", reče On. "Idite obojica sa dokazima Našim, Mi ćemo s vama biti i slušati."
75 Sura Eš-Šu`ara`, ajet br. 16. Otiđite Faraonu i recite: "Mi smo poslanici Gospodara svjetova."
76 Sura Eš-Šu`ara`, ajet br. 17. "Dopusti da sinovi Israilovi pođu s nama!"
77 Sura Eš-Šu`ara`, ajet br. 18. "Zar te među nama nismo odgajali dok si dijete bio i zar među nama tolike godine života svoga nisi proveo?", reče Faraon.
78 Sura Eš-Šu`ara`, ajet br. 19. "I uradio si nedjelo koje si uradio i još si nezahvalnik!"
79 Sura Eš-Šu`ara`, ajet br. 20. "Ja sam onda ono uradio a bio sam zalutao", reče.
80 Sura Eš-Šu`ara`, ajet br. 21. "A od vas sam pobjegao zato što sam se vas bojao, pa mi je Gospodar moj mudrost darovao i poslanikom me učinio."
81 Sura Eš-Šu`ara`, ajet br. 22. "A dobročinstvo koje mi prebacuješ - da nije to što si sinove Israilove robljem učinio?"
82 Sura Eš-Šu`ara`, ajet br. 23. "A ko je Gospodar svjetova?", upita Faraon.
83 Sura Eš-Šu`ara`, ajet br. 24. "Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, ako vjerujete", odgovori on.
84 Sura Eš-Šu`ara`, ajet br. 25. "Čujete li?", reče onima oko sebe Faraon.
85 Sura Eš-Šu`ara`, ajet br. 26. "Gospodar vaš i Gospodar vaših davnih predaka", reče Musa.
86 Sura Eš-Šu`ara`, ajet br. 27. "Poslanik koji vam je poslan, uistinu, je lud", reče Faraon.
87 Sura Eš-Šu`ara`, ajet br. 28. "Gospodar istoka i zapada i onoga što je između njih, ako pameti imate", reče Musa.
88 Sura Eš-Šu`ara`, ajet br. 29. A Faraon reče: "Ako budeš kao boga nekoga drugog osim mene priznavao, sigurno ću te u tamnicu baciti!"
89 Sura Eš-Šu`ara`, ajet br. 30. "Zar i onda kad ti budem nešto očito donio?",upita on.
90 Sura Eš-Šu`ara`, ajet br. 31. "Pa daj ga, ako Istinu govoriš!", reče Faraon.
91 Sura Eš-Šu`ara`, ajet br. 32. I Musa baci štap svoj, kad on - zmija prava;
92 Sura Eš-Šu`ara`, ajet br. 33. I ruku svoju izvuče, kad ona, onima koji su gledali - bijela.
93 Sura Eš-Šu`ara`, ajet br. 34. "Ovaj je zaista vješt čarobnjak", reče glavešinama oko sebe Faraon.
94 Sura Eš-Šu`ara`, ajet br. 35. "Hoće da vas čarolijom svojom iz zemlje vaše izvede. Pa šta savjetujete?"
95 Sura Eš-Šu`ara`, ajet br. 36. "Ostavi njega i brata njegova!", rekoše, "a u gradove pošalji sakupljače;"
96 Sura Eš-Šu`ara`, ajet br. 37. "Sve čarobnjake vješte će ti dovesti."
97 Sura El-Kehf, ajet br. 6. "Pa zar ćeš ti za njima od tuge svisnuti, ako oni u govor ovaj neće da povjeruju?
98 Sura Eš-Šu`ara`, ajet br. 38. I čarobnjaci se u određeno vrijeme i označenog dana sabraše.
99 Sura Eš-Šu`ara`, ajet br. 39. A narodu bi rečeno: "Hoćete li se sakupiti?"
100 Sura Eš-Šu`ara`, ajet br. 40. "Da budemo uz čarobnjake, ako oni budu pobjednici?"
101 Sura Eš-Šu`ara`, ajet br. 41. A kad dođoše, čarobnjaci Faraona upitaše: "Da li će nama, doista, pripasti nagrada ako mi budemo pobjednici?"
102 Sura Eš-Šu`ara`, ajet br. 42. "Hoće", odgovori on, "i bit ćete tada sigurno meni najbliži."
103 Sura Eš-Šu`ara`, ajet br. 43. Musa im reče: "Bacite ono što želite da bacite!"
104 Sura Eš-Šu`ara`, ajet br. 44. I oni pobacaše konope svoje i štapove svoje i rekoše: "Tako nam dostojanstva Faraonova, mi ćemo svakako pobijediti!"
105 Sura Eš-Šu`ara`, ajet br. 45. Zatim Musa baci svoj štap, koji, odjednom, proguta ono što su oni lažno izveli.
106 Sura Eš-Šu`ara`, ajet br. 46. Čarobnjaci se onda na tlo baciše.
107 Sura Eš-Šu`ara`, ajet br. 47. I rekoše: "Mi vjerujemo u Gospodara svjetova."
108 Sura Eš-Šu`ara`, ajet br. 48. "Gospodara Musaova i Harunova."
109 Sura El-Furkan, ajet br. 60. A kad im se rekne: 'Učinite sedždu Svemilosnom!', oni pitaju: 'A ko je Svemilosni? Zar da činimo sedždu samo zato što nam ti naređuješ?' I još se više otuđuju.
110 Sura Eš-Šu`ara`, ajet br. 49. "Zar povjerovaste njemu prije dopuštenja moga?!", viknu Faraon, "On je vaš učitelj, on vas je čarobnjaštvu naučio - a vi ćete zapamtiti: poodsijecat ću vam ruke i noge vaše unakrst i sve ću vas porazapinjati!"
111 Sura Eš-Šu`ara`, ajet br. 50. "Ništa strašno!", rekoše oni, "mi ćemo se Gospodaru svome vratiti."
112 Sura Eš-Šu`ara`, ajet br. 51. "Mi se nadamo da će nam Gospodar naš grijehe naše oprostiti zato što smo prvi vjernici."
113 Sura Eš-Šu`ara`, ajet br. 52. I Mi objavismo Musau: "Kreni noću s robovima Mojim, ali bit ćete gonjeni."
114 Sura Eš-Šu`ara`, ajet br. 53. I Faraon posla po gradovima sakupljače.
115 Sura Eš-Šu`ara`, ajet br. 54. "Doista su ovi skupina mala."
116 Sura Eš-Šu`ara`, ajet br. 55. "I oni nas doista srde;"
117 Sura Eš-Šu`ara`, ajet br. 56. "A mi smo svi oprezni!"
118 Sura Eš-Šu`ara`, ajet br. 57. I Mi ih izvedosmo iz vrtova i rijeka.
119 Sura Eš-Šu`ara`, ajet br. 58. Iz riznica i dvoraca divnih.
120 Sura Eš-Šu`ara`, ajet br. 59. Eto tako je bilo, i Mi dadosmo da to naslijede sinovi Israilovi.
121 Sura El-Kasas, ajet br. 7. I mi nadahnusmo Musaovu majku: 'Doji ga, a kad se uplašiš za njegov život, baci ga u rijeku, i ne strahuj i ne tuguj, Mi čemo ti ga, doista, vratiti i poslanikom ga učiniti.
122 Sura El-Kasas, ajet br. 8. I nađoše ga Faraonovi ljudi, da im postane dušmanin i jad; zaista su Faraon i Haman i vojske njihove uvijek grješili.
123 Sura El-Kasas, ajet br. 9. I žena Faraonova reče: 'On će biti radost i meni i tebi! Ne ubijte ga, možda će nam od koristi biti, a možemo ga i posiniti', a oni ništa ne predosjetiše.
124 Sura El-Kasas, ajet br. 12. A Mi smo mu več bili zabranili dojilje, pa ona reče: 'Hočete li da vam ja pokažem porodicu koja će vam se o njemu brinuti i koja će mu dobro željeti?
125 Sura El-Kasas, ajet br. 14. I kad se on opasa snagom i stasa, dadosmo mu mudrost i znanje; tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine.
126 Sura El-Kasas, ajet br. 15. I on uđe u grad neopažen od stanovnika njegovih i u njemu zateče dvojicu ljudi kako se tuku, jedan je pripadao njegovu a drugi neprijateljskom narodu, pa ga zovnu upomoč onaj iz njegova naroda protiv onoga iz neprijateljskog naroda i Musa ga udari šakom i usmrti. 'Ovo je šejtanov posao!', uzviknu.
127 Sura El-Kasas, ajet br. 27. Ja želim da te oženim jednom od ove dvije kčeri moje', reče on, 'ali treba da me osam godina služiš; a ako deset napuniš bit će dobra volja tvoja, a ja ne želim da te na to silim; ti češ vidjeti, ako Bog da, da sam dobar.
128 Sura El-Kasas, ajet br. 28. Neka bude tako između mene i tebe!', reče Musa, 'koji god od ta dva roka ispunim nema mi se šta prigovoriti, a Allah je jamac za ono što smo utanačili!
129 Sura El-Kasas, ajet br. 34. A moj brat Harun rječitiji je od mene pa pošalji sa mnom i njega, kao mog pomočnika, da potvrđuje riječi moje, jer se bojim da me ne nazovu lašcem.
130 Sura El-Kasas, ajet br. 35. 'Pomoći čemo te bratom tvojim,' reče On, 'i obojici čemo vlast dati, pa vam se oni neće usuditi priči, i Našim znamenjima, vas dvojica i oni koji vas budu slijedili, postat čete pobjednici.
131 Sura El-Kasas, ajet br. 38. O velikaši", reče Faraon, "ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene a ti, o Harune, peci mi opeke i sagradi mi toranj da se popnem k Musaovu Bogu, jer ja mislim da je on, zaista, lažac.
132 Sura El-Kasas, ajet br. 39. A on i vojske njegove bijahu se, bez ikakvog osnova, ponijeli na Zemlji i mislili su da nam neće biti vračeni.
133 Sura El-Kasas, ajet br. 40. Pa mi dohvatismo i njega i vojske njegove i u more ih bacismo; pogledaj kako su skončali nevjernici.
134 Sura El-Kasas, ajet br. 42. I popratismo ih prokletstvom na ovome svijetu, a na onom svijetu bit će od svakog dobra udaljeni.
135 Sura El-Kasas, ajet br. 43. I Mi smo Musau Knjigu dali, nakon što smo drevne narode uništili, da bude svjetlo ljudima, i uputstvo, i milost, da bi se opomenuli!
136 Sura El-Kehf, ajet br. 60. "I kada Musa reče momku svome: 'Sve ću ići dok ne stignem do mjesta gdje se sastaju dva mora ili ću dugo, dugo ići.'
137 Sura El-Kehf, ajet br. 61. I kad njih dvojica stigoše do mjesta na kome se ona sastaju, zaboraviše na ribu svoju, pa ona u moru zasječe sebi put.
138 Sura El-Kehf, ajet br. 62. A kad se udaljiše, Musa reče momku svome: 'Daj nam užinu našu, jer smo se od ovoga našeg putovanja umorili.'
139 Sura El-Kehf, ajet br. 63. 'Vidi!' reče on, 'Kad smo kod one stijene svratili, ja sam zaboravio onu ribu - sam šejtan je učinio da je zaboravim, da ti je ne spomenem - pa se ona prihvati svoga puta u moru čudnovato!'
140 Sura El-Kehf, ajet br. 64. 'E to je ono što tražimo!' reče Musa, i njih dvojica se vratiše putem kojim su bili došli,
141 Sura El-Kehf, ajet br. 65. i nađoše jednoga Našeg roba kojem smo milost Našu darovali i onome što samo Mi znamo, naučili."
142 Sura El-Kehf, ajet br. 66. "Mogu li da te pratim"?, upita Musa, "ali da me poučiš onome čemu si ti ispravno poučen."
143 Sura El-Kehf, ajet br. 67. "Ti se sigurno nećeš moći sa mnom strpjeti", reče onaj,
144 Sura El-Kehf, ajet br. 68. "a i kako bi se strpio u onome o čemu ništa ne znaš?"
145 Sura El-Kehf, ajet br. 69. "Vidjet ćeš da ću biti strpljiv, ako Bog da!", reče Musa, "i da ti se neću ni u čemu suprostavljati."
146 Sura El-Kehf, ajet br. 70. "Ako ćeš me već pratiti", reče onaj, "onda me ni o čem ne pitaj dok ti ja o tome prvi ne kažem."
147 Sura El-Kehf, ajet br. 71. "I njih dvojica krenuše. I kad se u lađu ukrcaše onaj je probuši. 'Zar je probuši da potopiš one koji na njoj plove? Učinio si nešto, doista, krupno.'
148 Sura El-Kehf, ajet br. 72. 'Ne rekoh li ja', reče onaj, 'da se ti, doista, nećeš moći strpjeti sa mnom?'
149 Sura El-Kehf, ajet br. 73. 'Ne karaj me što sam zaboravio', reče, 'i ne čini da me u stvari ovoj mojoj teškoća snalazi.'"
150 Sura El-Kehf, ajet br. 74. "I njih dvojica krenuše. I kad sretoše jednog dječaka pa ga onaj ubi, Musa reče: 'Što ubi dijete bezgrješno, koje nije nikoga ubilo! Učinio si, zaista, nešto vrlo ružno.'
151 Sura El-Kehf, ajet br. 75. 'Ne rekoh li ja tebi', reče onaj, 'da se ti, doista, nećeš moći strpjeti sa mnom.'
152 Sura El-Kehf, ajet br. 76. 'Ako te i poslije ovoga za bilo šta upitam', reče,'onda se nemoj sa mnom družiti. Već si kod mene našao opravdanje.'"
153 Sura El-Kehf, ajet br. 77. "I njih dvojica krenuše; i kad dođoše do jednog grada, zamoliše stanovnike njegove da ih nahrane, ali oni odbiše da ih ugoste. U gradu njih dvojica naiđoše na jedan zid koji tek što se nije srušio, pa ga onaj ispravi. 'Mogao si', reče Musa, 'za njega uzeti nagradu.'
154 Sura El-Kehf, ajet br. 78. 'Ovo je rastanak između mene I tebe , reče onaj, 'obavijestit ću te o tumačenju onoga zbog čega nisi mogao da se strpiš.'"
155 Sura El-Kehf, ajet br. 79. "Što se one lađe tiče, ona je vlasništvo siromaha koji rade na moru, i ja sam htio da je oštetim jer je pred njima bio jedan vladar koji je svaku ispravnu lađu otimao."
156 Sura El-Kehf, ajet br. 80. "Što se onog dječaka tiče, roditelji njegovi su vjernici, pa smo se pobojali da ih on neće na nasilje i nevjerovanje navratiti,
157 Sura El-Kehf, ajet br. 81. pa smo htjeli da im Gospodar njihov, umjesto njega, da boljeg i čestitijeg od njega, i samilosti približnijeg."
158 Sura El-Kehf, ajet br. 82. "A što se onoga zida tiče, on je dvojice dječaka, siročadi iz grada, a pod njim je zakopano njihovo blago. Otac njihov je bio dobar čovjek i Gospodar tvoj želi, iz milosti Svoje, da oni odrastu i izvade blago svoje. Sve to ja nisam uradio po nahođenju svome. Eto to je tumačenje onoga za što se ti nisi mogao strpjeti."
159 Sura En-Nazi`at, ajet br. 17. Idi faraonu, on se, doista, osilio
160 Sura En-Nazi`at, ajet br. 18. i reci: "Da li bi ti da se očistiš"?
161 Sura En-Nisa`, ajet br. 164. i (poslali smo) poslanike o kojima smo ti prije kazivali i poslanike o kojima ti nismo kazivali. A Allah je sigurno s Musaom razgovarao.
162 Sura En-Nisa`, ajet br. 165. (Poslali smo) poslanike koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakvog opravdanja pred Allahom imali. A Allah je Silan i Mudar.
163 Sura En-Nisa`, ajet br. 170. O ljudi, Poslanik vam je već donio Istinu od Gospodara vašeg; zato vjerujte - bolje vam je! A ako ne budete vjerovali - pa Allahovo je ono što je na nebesima i na Zemlji, i Allah sve zna i Mudar je.