"Nevjernici su govorili poslanicima svojim: 'Ili ćete vjere naše biti ili ćemo vas, doista, iz zemlje naše protjerati!' A poslanicima je Gospodar njihov objavljivao: 'Mi ćemo nevjernike sigurno uništiti.'
وَقَالَ الَّذِينَ كَفَرُوا لِرُسُلِهِمْ لَنُخْرِجَنَّكُمْ مِنْ أَرْضِنَا أَوْ لَتَعُودُنَّ فِي مِلَّتِنَا ۖ فَأَوْحَىٰ إِلَيْهِمْ رَبُّهُمْ لَنُهْلِكَنَّ الظَّالِمِينَ
Komentar ajeta:
Uzvišeni izvještava o onome što su nevjernički narodi obećali, progonu sa svoje zemlje i iz svoje sredine, kao što je to Šuajbov narod rekao Šuajbu i onima koji su u njega vjerovali.
"Ili ćemo mi, o Šuajbe, i tebe i one koji s tobom vjeruju iz grada našeg istjerati."(7:88) Tako je rekao Lutov narod i Lut, a.s., a tako su rekli i mušrici plemena Kurejš Muhammedu, s.a.v.s., a Allah o njihovom stanju izvještava riječima Svojim:
A oni su te toliko na zemlji uznemiravali da bi te iz nje istjerali, ali tada ni oni u njoj ne bi dugo, poslije tebe, ostali." (17:76)
Dobročinstvo Uzvišenog Gospodara bilo je pomoći Svoga poslanika Muhammeda, s.a.v.s., time što mu je dodijelio ensarije i ostale stanovnike zemlje koji su mogli najviše pomoći, dok ljudi u Allahovu vjeru nisu počeli ulaziti u skupinama i dok Allahova riječ i vjera za kratko vrijeme nisu trijumfovali nad ostalim religijama u istočnim i zapadnim krajevima zemlje u najkraćem vremenskom razdoblju.
Povezani indeksi: