Uzvišeni kaže, govoreći o Musau, da je rekao: "O narode moj, uđite u Svetu zemlju", tj. čistu, a to je Jerusalem. Riječi Uzvišenog Allaha: "koju vam je Allah dodijelio", tj. koju vam je obećao preko vašeg oca Jakuba - da je ona nasljedsvo onih među vama koji budu vjerovali. "...i ne uzmičite nazad", tj. ne odustajte od borbe na Allahovom putu. "pa da se vratite izgubljeni".

"Gospodaru moj", - reče Musa - "ja osim sebe imam moć samo nad bratom svojim; zato presudi nama i ljudima grješnim!", znače da nakon što su jevreji odbili borbu, Musa, a.s., rasrdio se na njih i proklinjao ih: "Gospodaru moj", - reče Musa - "ja osim sebe imam moć samo nad bratom svojim"; tj. nema nikoga među njima ko bi me poslušao da se pokori Allahovom imperativu i odgovori na ono čemu ja pozivam, osim mene i brata moga Haruna. "...zato presudi nama i ljudima grješnim!" El-'Avfi prenosi od Ibn-Abbasa: "Znači: okončaj između nas i njih." Tako kaže i Ed-Dahhak: "Okončaj između nas i njih i presudi među nama."

Uzvišeni kaže: "Zatim smo, poslije njih, poslali", tj. poslije Nuha, Huda, Saliha, Luta i Šuajba - neka je Allahov blagoslov i mir na njih i na sve ostale poslanike, "...Musaa sa dokazima Našim", tj. sa Našim jasnim dokazima i argumentima, "...Faraonu" - to je bio vladar Egipta u Musaovo vrijeme - "...i gla-vešinama njegovim", tj. njegovom narodu, "ali oni u njih nisu povjerovali", tj. oni su ih nepravedno i iz inada poricali i nijekali, "pa pogledaj kako su skončali oni koji su nered činili", tj.: pogledaj, Muhammede, kako smo postupili prema njima i kako smo ih, naočigled Musaa i njegovog naroda, do posljednjeg potopili. Taj je način bio dodatni vid kazne Faraonu i njegovom narodu, a istovremeno dodatni lijek srcima Allahovih prijatelja i vjernika, Musau i njegovom narodu.

Ovdje Uzvišeni govori o tome kako je Musa vodio raspravu sa Faraonom i kako ga je ušutkao dokazima, te kako je iznosio jasne dokaze u prisustvu Faraona i njegovog naroda. Tako Uzvišeni kaže: I Musa reče: "O Faraone, ja sam poslanik Gospodara svjetova! Dužnost mi je da o Allahu samo istinu kažem", tj. moja je dužnost i obaveza da vam o Njemu samo istinito i pravedno govorim, zato što znam Njegovu veličanstvenost i uzvišenost.

Tako Uzvišeni kaže: I Musa reče: "O Faraone, ja sam poslanik Gos-podara svjetova! Dužnost mi je da o Allahu samo istinu kažem", tj. moja je dužnost i obaveza da vam o Njemu samo istinito i pravedno govorim, zato što znam Njegovu veličanstvenost i uzvišenost. "Donio sam vam jasan dokaz od Gospodara vašeg", tj. donio sam vam kategorički dokaz od Allaha kao potvrdu da je istina ono što vam objavljujem, "...zato pusti da idu sa mnom sinovi Israilovi!", tj. oslobodi ih iz tvoga ropstva i tlačenja i pusti ih da obožavaju svoga i tvoga Gospodara. Oni su potomci plemenitog poslanika Israila, odnosno Jakuba sina Ishaka sina Allahovog miljenika Ibrahima.

"Ako si donio kakav dokaz" - reče - "pokaži ga, ako istinu govoriš", tj. ja ti ne vjerujem i neću ti dati ono što tražiš, a ako istinu govoriš, iznesi svoj dokaz i pokaži ga, pa da ga i mi vidimo i povjerujemo u njega.

Riječ označava mužjaka zmije. Tako, u vezi sa riječima Uzvišenog: "I on baci svoj štap - kad on prava zmijurina", Es-Suddi kaže: "Riječ označava mužjaka zmije. Ta je zmija otvorila svoja usta. Ona su joj bila tolika da joj je donja vilica bila na zemlji, a gornja na ogradi dvorca. Zatim je krenula prema Faraonu, da bi ga zgrabila. Kada je on to ugledao, uplašio se i skočio, istovremeno izvršivši nuždu od straha - iako mu se to prije nije dešavalo - pa je povikao: 'O Musa, skloni je pa ću povjerovati u tebe i poslati sa tobom Israilove sinove.' Musa, a.s., uzme je, pa se ona ponovo pretvori u štap." Predanje slično ovom navodi i Ikrime od Ibn-Abbasa.

Zatim Allah Uzvišeni kaže: "...i izvadi ruku svoju - ona za prisutne postade bijela", tj. on izvadi svoju ruku ispod svoje odjeće, a ona zablista, bez gube ili bilo koje druge bolesti. O tome Uzvišeni također kaže: "Uvuci ruku svoju u njedra svoja, pojavit će se bijela ali neće biti bolesna."(27:12) Ibn- Abbas o ovom kaže: tj. neće biti gubava. Zatim ju je vratio u rukav, pa je ponovo poprimila prvobitnu boju.

"Glavešine naroda Faraonova povikaše:", tj. mnoštvo Faraonovog naroda povika, slažući se sa Faraonovim riječima o njemu, nakon što mu se povratila prisebnost, pa je sjeo na prijesto svoga carstva. Nakon toga, on reče glavešinama oko sebe: "Ovaj je, doista, vješt čarobnjak." A oni se složiše s tim i  potvrdiše njegove riječi, pa se počeše dogovarati kako će obezvrijediti Musaove riječi i ugasiti njegovo svjetlo. Oni su se bojali da će se narod povesti za njegovim sihrom i da će to biti uzrok njegove pobjede nad njima, te da će ih on istjerati iz njihove zemlje. Međutim, desilo im se upravo ono čega su se i bojali, kao što kaže Uzvišeni: "...a da Faraonu i Hamanu i vojskama njihovim damo da dožive baš ono zbog čega su od njih strahovali." (28:6) Na kraju, oni se dogovore onako kako Allah Uzvišeni govori o njima Svojim riječima: "Zadrži njega i brata njegova" - rekoše - "a pošalji u gradove one koji će sakupljati, preda te će sve vješte čarobnjake dovesti."​ (7:111-112)

"Glavešine naroda Faraonova povikaše:", tj. mnoštvo Faraonovog naroda povika, slažući se sa Faraonovim riječima o njemu, nakon što mu se povratila prisebnost, pa je sjeo na prijesto svoga carstva. Nakon toga, on reče glavešinama oko sebe: "Ovaj je, doista, vješt čarobnjak." A oni se složiše s tim i  potvrdiše njegove riječi, pa se počeše dogovarati kako će obezvrijediti Musaove riječi i ugasiti njegovo svjetlo. Oni su se bojali da će se narod povesti za njegovim sihrom i da će to biti uzrok njegove pobjede nad njima, te da će ih on istjerati iz njihove zemlje. Međutim, desilo im se upravo ono čega su se i bojali, kao što kaže Uzvišeni: "...a da Faraonu i Hamanu i vojskama njihovim damo da dožive baš ono zbog čega su od njih strahovali." (28:6) Na kraju, oni se dogovore onako kako Allah Uzvišeni govori o njima Svojim riječima: "Zadrži njega i brata njegova" - rekoše - "a pošalji u gradove one koji će sakupljati, preda te će sve vješte čarobnjake dovesti."​ (7:111-112)

Ibn-Abbas kaže: "...Zadrži njega", tj. pričuvaj ga, "...a pošalji", tj. uputi, "u gradove", tj. u gradove i pokrajine tvoga carstva, "one koji će sakupljati", tj. one koji će iz svih ostalih krajeva sakupiti čarobnjake. Sihr je u to vrijeme bio veoma raširen i upotrebljavan, pa su oni mislili da ono što je Musa uradio spada u sihr koji su izvodili i njihovi čarobnjaci. Zato su oni njih i sakupili, da bi mu se oni suprotstavili istom vještinom koju je i on njima pokazao. Zatim su od njega zatražili da odredi rok, kao što kaže Uzvišeni: "Neka vam ročište bude na praznik" - reče Musa - "i neka se narod izjutra sakupi." I Faraon ode, sakupi čarobnjake svoje i poslije dođe. (20:59,60)

Ibn-Abbas kaže: "...Zadrži njega", tj. pričuvaj ga, "...a pošalji", tj. uputi, "u gradove", tj. u gradove i pokrajine tvoga carstva, "one koji će sakupljati", tj. one koji će iz svih ostalih krajeva sakupiti čarobnjake. Sihr je u to vrijeme bio veoma raširen i upotrebljavan, pa su oni mislili da ono što je Musa uradio spada u sihr koji su izvodili i njihovi čarobnjaci. Zato su oni njih i sakupili, da bi mu se oni suprotstavili istom vještinom koju je i on njima pokazao. Zatim su od njega zatražili da odredi rok, kao što kaže Uzvišeni: "Neka vam ročište bude na praznik" - reče Musa - "i neka se narod izjutra sakupi." I Faraon ode, sakupi čarobnjake svoje i poslije dođe. (20:59,60)

Ovdje Uzvišeni govori o pogodbi između Faraona i čarobnjaka, koje je on pozvao da bi se suprotstavili Musau, a.s.: oni su tražili potvrdu da će ih on obilno nagraditi i darovati ako pobijede Musaa, a on im je usto još obećao i da će ih uvrstiti u svoju svitu i da će mu biti bliski. Kada su uzeli obećanje od Faraona - Allah ga prokleo!

Ovdje Uzvišeni govori o pogodbi između Faraona i čarobnjaka, koje je on pozvao da bi se suprotstavili Musau, a.s.: oni su tražili potvrdu da će ih on obilno nagraditi i darovati ako pobijede Musaa, a on im je usto još obećao i da će ih uvrstiti u svoju svitu i da će mu biti bliski. Kada su uzeli obećanje od Faraona - Allah ga prokleo!

Čarobnjaci su započeli natjecanje sa Musaom, a.s., riječima: "...hoćeš li ti, ili ćemo mi baciti?", tj. prije tebe, pa im je Musa, a.s., odgovorio: Bacite vi prvi - kako bi svijet vidio njihovo djelo i razmislio o njemu, te kako bi im se, nakon što čarobnjaci pokažu svoju krivotvorinu, pokazala blistava istina koju su iščekivali i tražili, što bi ostavilo jači dojam na njih. I zaista, tako se i desilo.

Zato Uzvišeni kaže: "I kad oni baciše, oči ljudima začaraše i jako ih prestrašiše", tj. oni su čarolijom učinili da se očima pričinjavalo da se stvarno dešava ono što su oni činili. Uzvišeni također kaže: "I odjednom mu se pričini da konopi njihovi i štapovi njihovi, zbog vradžbine njihove, kreću. I Musa u sebi osjeti zebnju. 'Ne boj se!' - rekosmo Mi - 'ti ćeš, doista, pobijediti! Samo baci to što ti je u desnoj ruci, progutat će ono što su oni napravili, jer je ono što su oni napravili samo varka čarobnjaka, a čarobnjak neće, ma gdje došao, uspjeti.'"(20:66-69) "I kad oni baciše, oči ljudima začaraše i jako ih prestrašiše", jer ugledaše punu dolinu ogromnih, isprepletenih zmijurina. To se desilo kao rezultat sihira kojim su čarobnjaci začarali vid Musaa, Faraona i ostalih ljudi. Zato Uzvišeni kaže: "...i vradžbinu veliku prirediše".

Allah je objavio Svome robu i poslaniku Musau, a.s., da baci svoj štap, "...i on odjednom proguta sve ono čime su oni bili obmanu izveli", tj. taj je štap progutao ono što su oni prikazivali istinom, a u stvari je bila laž.

Allah je objavio Svome robu i poslaniku Musau, a.s., da baci svoj štap, "...i on odjednom proguta sve ono čime su oni bili obmanu izveli", tj. taj je štap progutao ono što su oni prikazivali istinom, a u stvari je bila laž.

Ibn-Abbas kaže: "Taj je štap počeo gutati sve njihove štapove i užad do kojih bi došao, pa čarobnjaci shvatiše da je to Božije djelo, a ne sihr, te se baciše na sedždu i povikaše: "Mi vjerujemo u Gospodara svjetova - Gospodara Musaova i Harunova!" Prije nego što su podigli svoje glave, oni su vidjeli Džennet i Džehennem i nagradu i kaznu njihovih stanovnika."

Ibn-Abbas kaže: "Taj je štap počeo gutati sve njihove štapove i užad do kojih bi došao, pa čarobnjaci shvatiše da je to Božije djelo, a ne sihr, te se baciše na sedždu i povikaše: "Mi vjerujemo u Gospodara svjetova - Gospodara Musaova i Harunova!" Prije nego što su podigli svoje glave, oni su vidjeli Džennet i Džehennem i nagradu i kaznu njihovih stanovnika."

Ibn-Abbas kaže: "Taj je štap počeo gutati sve njihove štapove i užad do kojih bi došao, pa čarobnjaci shvatiše da je to Božije djelo, a ne sihr, te se baciše na sedždu i povikaše: "Mi vjerujemo u Gospodara svjetova - Gospodara Musaova i Harunova!" Prije nego što su podigli svoje glave, oni su vidjeli Džennet i Džehennem i nagradu i kaznu njihovih stanovnika."

Ibn-Abbas kaže: "Taj je štap počeo gutati sve njihove štapove i užad do kojih bi došao, pa čarobnjaci shvatiše da je to Božije djelo, a ne sihr, te se baciše na sedždu i povikaše: "Mi vjerujemo u Gospodara svjetova - Gospodara Musaova i Harunova!" Prije nego što su podigli svoje glave, oni su vidjeli Džennet i Džehennem i nagradu i kaznu njihovih stanovnika."

Uzvišeni ovdje govori o tome kako je Faraon - Allah ga prokleo! - zaprijetio čarobnjacima nakon što su povjerovali u Musaa, a.s., i kakvu je spletku i varku izrekao ljudima. Tako Uzvišeni kaže: "Ovo je, uistinu, smicalica koju ste u gradu smislili da biste iz njega stanovnike njegove izveli", tj. Musaova današnja pobjeda nad vama se desila vašom voljom, jer ste se vi prije o tome dogovorili. A u drugom ajetu Uzvišeni kaže da im je Faraon rekao: "On je učitelj vaš, on vas je vradžbini naučio!"(20:71), iako su i on a i svaki drugi razuman čovjek znali da je to laž, jer Musa do tada nije poznavao ni jednog čarobnjaka, niti ga je vidio, a niti se susreo sa njim. Faraon je to znao, ali je rekao to što je rekao kako bi zavarao i obmanuo običnu svjetinu i neznalice u svojoj državi. Jer, Uzvišeni kaže: "I on lahkoumnim učini narod svoj, pa mu se pokori."(43:54) A oni koji su vjerovali njegovim riječima: "Ja sam gospodar vaš najveći!"(79:24) među najvećim su neznalicama od Allahovih stvorenja i jedni od onih koji su najviše zalutali. Zatim Uzvišeni kaže: "...da biste iz njega stanov-nike njegove izveli", tj. da biste iz njega izveli njegove poglavare i moćnike, pa da onda Musa i vi upravljate državom. "Zapamtit ćete vi" šta ću uraditi sa vama!

Zatim tu svoju prijetnju on objašnjava: "Izodsijecat ću vam, sigurno, ruke vaše i noge vaše unakrst." To znači da će čovjeku odsjeći desnu nogu i lijevu ruku ili obratno. "...a onda ću vas sve razapeti!" A u drugom ajetu još dodaje: "...po stablima palmi" (20:71) odnosno na stablima palmi. Ibn-Abbas kaže: "Faraon je bio prvi koji je razapinjao ljude i unakrst im odsijecao ruke i noge."

A čarobnjaci su rekli: "Mi ćemo se, doista, Gospodaru našem vratiti!", tj. mi smo se uvjerili da ćemo se Njemu vratiti, a Njegova je kazna žešća od tvoje. Zato ćemo se danas strpjeti na tvojoj, kako bismo se spasili Allahove kazne.

Zbog toga su oni rekli: "Gospodaru naš, daj nam snage da izdržimo i učini da kao vjernici umremo!", tj. daj nam da svi ustrajemo na Tvojoj vjeri i usmrti nas kao sljedbenike Tvoga poslanika Musaa, a.s. A Faraonu su rekli: "Pa čini što hoćeš; to možeš učiniti samo u životu na ovom svijetu! Mi vjerujemo u Gospodara našeg, da bi nam grijehe naše oprostio i vradžbine na koje si nas ti primorao. A Allah bolje nagrađuje i kažnjava trajnije. Onoga koji pred Gospodara svoga kao nevjernik iziđe čeka Džehennem, u njemu neće ni umrijeti ni živjeti; a one koji pred Njega iziđu kao vjernici, a koji su dobra djela činili - njih sve čekaju visoki stepeni." (20:72-75) Tako su oni na početku toga dana bili čarobnjaci, a na njegovom kraju - bezgrješni šehidi.

Ovdje Uzvišeni govori o tome kako se Faraon sa svojim narodom dogovarao protiv Musaa, a.s., i njegovog naroda, te kako su se spremali ispoljiti mržnju protiv njih i nanijeti im zlo:

"A glavešine naroda Faraonovog rekoše", tj. Faraonu: "zar ćeš ostaviti Musaa i narod njegov", tj. zar ćeš ih pustiti da čine nered među tvojim podanicima i da ih pozivaju obožavanju njihovog Gospodara, a ne tebe? Zato su oni rekli: "...i da tebe i božanstva tvoja napusti?" Es-Suddi kaže: "Prema riječima Ibn-Abbasa, kada bi oni ugledali neku lijepu kravu, Faraon bi naredio da je obožavaju i to su im bila božanstva. Zato im je Samirija izlio tele koje je davalo glas kao da muče. Dakle, ove riječi znače: Zar ćeš pustiti njega i njegov narod da ti prave nered među podanicima, a on je već napustio obožavanje tebe i tvojih božanstava? Na to pitanje Faraon im je odgovorio: 'Ubijat ćemo im mušku djecu, a žensku ćemo im ostavljati u životu!' On je njih tako kažnjavao i prije rođenja Musaa, a.s., iz straha od njegovog rođenja. Međutim, suđeno je bilo suprotno Faraonovoj želji. Slično mu se desilo kada je htio poniziti sinove Israilove i pobijediti ih: Allah je njih pomogao, a njega ponizio i pobijedio, te potopio i njega i njegovu vojsku.

Nakon što je Faraon isplanirao nanijeti zlo sinovima Israilovim, "Musa reče narodu svome: Molite Allaha da vam pomogne i budite strpljivi", te im obeća da će njima zemlja pripasti, slijedećim riječima: "zemlja je Allahova, On je daje u naslijeđe kome On hoće od robova Svojih; a lijep ishod će biti za one koji se budu Allaha bojali."

"Zlostavljani smo - rekoše oni - prije nego što si nam došao, a i nakon što si nam došao!", tj. i prije a i nakon tvoga dolaska zlostavljani smo, o Musa, kao što si i sam vidio. A on, skrećući im pažnju na njihovo tadašnje stanje i na ono koje će nakon toga uslijediti, reče: "Možda će Gospodar vaš neprijatelja vašeg uništiti." Na taj način on ih je poticao da budu ustrajni u zahvaljivanju Allahu kada im dođu blagodati, a nestanu patnje.

Allah Uzvišeni kaže: "I Mi smo kaznili Faraonov narod", tj. stavili smo ih na kušnju  "...gladnim godinama": to su bile godine gladi jer je bilo malo usjeva "...i nerodicom", tako da bi, naprimjer, palma dala samo jedan plod, "...da bi se opametili."

"I kad bi im bilo dobro", tj. kada bi živjeli u izobilju i sa nafakom, "...oni bi govorili: 'Ovo smo zaslužili'", tj. ovo je naše jer ga i zaslužujemo, "...a kad bi ih snašla kakva nevolja", tj. suša i neplodnost, "Musau i onima koji su s njim vjerovali tu nevolju bi pripisali", tj. rekli bi da su oni i njihova vjera uzrok tome. "Ali ne! Njihova je nevolja od Allaha bila", tj. Allah im Uzvišeni je određivao belaje i oni su im od Njega dolazili, "...samo što većina njih nije znala!"

Ovdje Allah Uzvišeni govori o pobuni, prkosu i protivljenju Faraonovog naroda istini, te o njihovoj ustrajnosti na neistini. Tako oni kažu: "Kakav god da nam dokaz doneseš da nas njime opčaraš, mi ti nećemo vjerovati!", odnosno: kakav god nam znak, dokaz i argument doneseš, mi ga nećemo od tebe prihvatiti i odbacit ćemo ga, a također nećemo povjerovati ni u tebe ni u ono što ti objavljuješ!

Zatim Allah Uzvišeni kaže: "Zato smo Mi na njih slali i poplave"; Ibn-Abbas kaže: "To su bile obilne padavine koje su potapale i uništavale usjeve i plodove." "...i skakavce."  Poznato je šta su skakavci, a dozvoljeni su za jelo na osnovu hadisa koji navode El-Buhari i Muslim u svojim Sahihima. Ebu-Ja´fur je rekao: Pitao sam Abdullaha ibn Ebi-Evfa o skakavcima, pa mi je rekao:/313/ "Učestvovali smo sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., u sedam bitki u kojima smo jeli skakavce." A Eš-Šafi´i, Ahmed i Ibn-Madže prenose od Abdur-Rahmana ibn Zejda ibn Eslema, on od svoga oca, a on od Ibn-Omera, da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:/314/"Dozvoljeno nam je dvoje uginulih: ribe i skakavci, i dvije krvi: jetra i slezena." Pored toga, Ibn Madže prenosi od Enesa i Džabira, a oni od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., /315/ da bi on, kada bi učio dovu protiv skakavaca, govorio: "Allahu moj, uništi njihove odrasle, a pobij njihove mlade! Uništi njihova jajašca i iskorijeni ih, a njihova usta odvrati od naše opskrbe i nafake - Ti si Onaj Koji čuje dovu!" Na to ga Džabir upita: "Allahov Poslaniče, zar učiš dovu protiv jedne od Allahovih vojski, da je potpuno nestane?" A on mu odgovori: "To je poput ribe kada kihne u more." Dakle, skakavci su Allahova vojska koju je On poslao na Faraona i njegov narod, pa su oni jeli čak i željezne čavle na njihovim vratima, pa bi im se njihovi stanovi i kuće rušili. Pored toga, jeli su im i drveće, plodove i usjeve. "...i krpelje". Allah je protiv njih poslao i krpelje. Ibn-Ishak ibn Jesar, Allah mu se smilovao, kaže: "Čuo sam da je Musau, a.s., naređeno da ode do jedne dine i udari po njoj svojim štapom. On je otišao do jedne veoma velike dine i udario štapom po njoj, pa su na njih krpelji navalili u tolikom broju da su im preplavili  i kuće i hranu, pa oni nisu mogli ni spavati niti se smiriti. "...i žabe". Zatim je Allah na njih poslao žabe, koje su također preplavile njihove kuće, hranu i posude, tako da bi - ko god bi uzeo neku odjeću ili hranu - našao u njoj puno žaba. Štaviše, kada bi neko od njih počeo govoriti, žaba bi mu skočila u usta. "i krv". Zatim je Allah poslao na njih krv, pa se sva voda Faraonovog naroda pretvorila u krv. Odakle god bi uzimali vodu, bilo iz bunara, rijeke ili neke posude, ona bi se pretvarala u pravu krv. "...sve jasna znamenja", tj. Allah im je poslao sve te očite znakove da bi povjerovali, ali to oni nisu učinili.

Kada god bi im došao neki od tih znakova, oni bi potrčali Musau, govoreći: "Čini dovu svome Gospodaru da ovo otkloni od nas, pa ćemo ti vjerovati i poslat ćemo s tobom Israelićane." Musa bi tada činio dovu svome Gospodaru, pa bi ih On izbavio iz tog stanja. Međutim, oni ništa ne bi ispoštovali: ne bi ni povjerovali, niti bi poslali sa njim Israelićane. I tako bi ostajali u nevjerovanju i prkosu, pa su zaslužili kaznu od Allaha Uzvišenog. On ih je primjereno kaznio i uništio potopivši ih, a zatim je vjernicima dao u naslijeđe svetu zemlju, zato što su bili saburli.

Kada god bi im došao neki od tih znakova, oni bi potrčali Musau, govoreći: "Čini dovu svome Gospodaru da ovo otkloni od nas, pa ćemo ti vjerovati i poslat ćemo s tobom Israelićane." Musa bi tada činio dovu svome Gospodaru, pa bi ih On izbavio iz tog stanja. Međutim, oni ništa ne bi ispoštovali: ne bi ni povjerovali, niti bi poslali sa njim Israelićane. I tako bi ostajali u nevjerovanju i prkosu, pa su zaslužili kaznu od Allaha Uzvišenog. On ih je primjereno kaznio i uništio potopivši ih, a zatim je vjernicima dao u naslijeđe svetu zemlju, zato što su bili saburli.

Ovdje Uzvišeni govori da je On, nakon što su se oni uporno protivili i bunili i pored mnogobrojnih znakova koji su im kao iskušenje dolazili jedan iza drugog, njih kaznio potopivši ih u moru. To je more Musa rastavio, pa su Israelićani sa njim prošli kroz njega. Zatim je Faraon, slijedeći ih sa svojom vojskom, ušao u procjep u njemu. I kada su svi oni u njega ušli, more se obrušilo na njih, pa su svi do posljednjeg potopljeni, zato što su poricali Allahove znakove.

Svoja dobročinstva prema Israelićanima, Uzvišeni govori o uputi koju su dobili time što se On obratio Musau, a.s., i objavio mu Tevrat, u kojem su do u detalje sadržani njihovi propisi i odredbe. Uzvišeni tako navodi da je On odredio čas susreta sa Musaom nakon trideset noći. Mufesiri kažu da je on te noći proveo u postu i ibadetu. I kada je došlo određeno vrijeme, očistio je zube korom jednog drveta, pa mu je Uzvišeni naredio da rok upotpuni sa još deset dana i da on tako bude nakon četrdeset dana. Većina mufesira, među kojima su i Ibn-Abbas i još neki, misle da su tih trideset dana bili mjesec zul-ka'de, a deset - deset dana zul-hidžeta. Prema ovom mišljenju, taj je rok upotpunjen na Kurban-bajram i toga je dana Uzvišeni razgovarao sa Musaom, a.s. Pored toga, Allah je toga dana upotpunio islam Muhammedu, s.a.v.s., kao što to On sam kaže: "Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera."(5:3)  Kada je nastupio određeni rok i kada je Musa odlučio da ide na planinu Tur, on je odredio brata Haruna za svoga zamjenika Israelićanima, savjetujući ga da uspostavlja red, a ne nered. On je to uradio da bi ga podsjetio, a i bez toga, Harun, a.s., plemeniti je i poštovani poslanik kod Allaha i on je ugledan i častan - neka je Allahov blagoslov na našeg Poslanika, na Haruna i na sve ostale poslanike.

Ovdje Uzvišeni govori kako je Musa, a.s., kada je došao Allahu Uzvišenom u određeno vrijeme i nakon što mu se On obratio, zatražio od Allaha Uzvišenog da Ga vidi, rekavši: "Gospodaru moj, ukaži mi se da Te vidim!" "Ne možeš Me vidjeti" - reče.  Ova negacija  "Nećeš", predstavljala je problem mnogoj ulemi, jer ona obično negira sve buduće vrijeme. Zato mu'tezilije, uzimajući ovo za dokaz, niječu viđenje Allaha Uzvišenog i na ovom svijetu i na ahiretu, što je najslabije mišljenje. Ispravan stav jeste da se ova negacija odnosi samo na ovaj svijet, jer postoje kategorički dokazi da će vjernici vidjeti Allaha na ahiretu. Njih ćemo iznijeti prilikom tumačenja riječi Uzvišenog: "Toga dana će neka lica blistava biti, u Gospodara svoga će gledati."(75:22,23) U prethodnim knjigama /objavama/ stoji da je Allah Uzvišeni rekao Musau, a.s.: "O Musa, što god Me živo vidi umrijet će, a što Me god neživo vidi srušit će se." Zato Uzvišeni kaže: "I kad se Gospodar njegov onom brdu otkri, On ga sa zemljom sravni, a Musa se onesviješćen strovali." Ibn-Džerir navodi od Enesa: /317/ "Allahov Poslanik, s.a.v.s., proučio je: 'I kad se Gospodar njegov onom brdu otkri, On ga sa zemljom sravni', pa je stavio palac pri vrhu malog prsta 321   i rekao: 'I brdo se sruši.' Na to Hamid upita Sabita: 'Je li baš tako rekao?' A Sabit potapša Hamida po grudima i reče: 'Tako su rekli i Allahov Poslanik, s.a.v.s., i Enes, pa hoću li to ja sakrivati?'"  Ovaj hadis ovako navodi i imam Ahmed, a i Et-Tirmizi, koji za njega kaže: "Ovaj je hadis hasen sahih garib i nama je poznato da ga samo Hammad prenosi." El-Hakim ga također navodi i kaže: On je sahih i ispunjava Muslimove uvjete, iako ga ne navode ni El-Buhari ni Muslim. Pored toga, prenosi ga i Ebu-Muhammed el-Hasan ibn Alijj el-Hilal i kaže: "Lanac mu je prenosilaca vjerodostojan i tu nema nikakve mahane." "On ga sa zemljom sravni", tj. pretvori ga u prašinu. "...a Musa se onesviješćen strovali". Jedni kažu da je pao onesviješćen, a drugi - mrtav. Prvi je stav ispravan, jer Uzvišeni kaže: "Čim se osvijesti", a osvješćivanje se može desiti samo iz nesvijesti. ...reče: "Slavljen neka si!", iskazujući uvjerenje da Ga niko ne može na dunjaluku vidjeti a da ne umre. " Kajem Ti se",  zato što sam tražio da Te vidim. "...ja sam vjernik prvi!"  Ibn-Abbas kaže: tj. prvi vjernik među Israelićanima. A Ebul-Alije kaže: "I prije njega bilo je vjernika, ali on ovim kaže: 'Ja sam prvi koji je povjerovao da Te niko od Tvojih stvorenja neće vidjeti prije Kijametskog dana.'"

---

321  Time je htio reći da se On samo malo ukazao brdu. /prim. prev./

Ovdje Uzvišeni govori o tome kako je On rekao Musau da ga je Svojim poslanstvom i govorom odabrao iznad svih ljudi u njegovo doba. Nema sumnje da je Muhammed, s.a.v.s., najodabraniji Ademov potomak među svim ljudima. Zato i jeste Allah Uzvišeni baš njega odredio da bude pečat svih poslanika i vjerovjesnika. Nakon njega po vrijednosti i časti jeste Ibrahim, a.s., a iza njega je Musa ibn Imran, Allahov sugovornik, a.s. Zato mu je Allah Uzvišeni rekao: "Ono što ti dajem uzmi", tj. Moje riječi i govor "...i zahvalan budi!" na tome i nemoj tražiti ono što ne možeš podnijeti.

Zatim Uzvišeni govori da mu je On na tim pločama napisao savjete i objašnjenje za sve, te da mu je detaljno napisao propise koji određuju šta je dozvoljeno a šta zabranjeno. Te su ploče sadržavale Tevrat, o kome Allah Uzvišeni kaže: "I Mi smo Musau Knjigu dali, nakon što smo drevne narode uništili, da bude svjetlo ljudima." (28:43)  Zatim Uzvišeni kaže: "Primi ih svojski", tj. s odlučnošću na pokornost "...a narodu svom zapovjedi da se pridržava onoga što je u njima ljepše!", odnosno onoga što je teže u njima. "A pokazat ću vam i zemlju grješnika", tj.: vidjet ćete kako će skončati oni koji napuste pokornost Meni i koji se Meni suprotstave. Vidjet ćete kako oni idu svojoj propasti i uništenju.

Ovdje Uzvišeni govori o Israelićanima koji su zalutali zato što su obožavali tele. To im je tele od njihovog nakita napravio Samirija, pa je onda u njega ubacio šaku suhe zemlje koju je zahvatio od traga Džibrilovog, a.s., konja, te je ono počelo rikati kao krava. To se desilo nakon što je Musa otišao na razgovor sa Allahom, pa ga je Allah Uzvišeni obavijestio o tome dok je on još bio na planini Tur. O tome Uzvišeni kaže: "Mi smo narod tvoj poslije tvog odlaska u iskušenje doveli" - reče On - "njega je zaveo Samirija." (20:85) Kaže se da su oni, kada bi tele rikalo, plesali oko njega 322  i govorili: Ovo je vaš bog i Musaov bog. Tako su oni bili njime iskušani. Allah Uzvišeni kaže: "Zar oni nisu vidjeli da im ono ni riječi ne odgovara i da od njih ne može nikakvu nevolju otkloniti niti im ikakvu korist pribaviti?"( 20: 89) A u ovom časnom ajetu On kaže: "Zar nisu vidjeli da im ono ne govori i da ih putem pravim ne vodi?"  Uzvišeni ovim riječima osuđuje njihovu zabludu sa teletom i njihov zaborav na Stvoritelja nebesa i Zemlje. Pored Njega, počeli su obožavati kip teleta koje je rikalo, ali koje nije govorilo, niti ih je upućivalo na dobro. Međutim, sljepilo neznanja prekrilo im je njihovo razumijevanje. Tako Ahmed prenosi od Ebu Ed-Derdaa: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /318/ 'Šta god da voliš, ta ljubav te zasljepljuje i zaglušuje.'"

---

322  Kaže se da halke plesa, koje izvode današnji derviški redovi a nazivaju ih halkama zikra - uzvišen neka je zikr na Allaha od toga - potiču od plesanja Israelićana oko njihovog teleta! Pa razmisli o tome!

Zatim Uzvišeni kaže: "I pošto se poslije gorko pokajaše", tj. zbog onoga što su uradili, "...i uvidješe da su zabludjeli, oni rekoše: 'Ako se Gospodar naš na nas ne sažali i ako nam ne oprosti, doista ćemo biti izgubljeni.'", tj. uništeni. Time su oni priznali svoj grijeh i potražili utočište kod Allaha Uzvišenog.

Kazna Allaha Uzvišenog koja ih je zadesila sastojala se u tome što im On nije htio primiti pokajanje sve dok jedni druge nisu poubijali, kao što je to već navedeno u suri El-Bekare. 323  A što se tiče poniženja, Allah im je nakon tog postupka dao poniženje i bijedu i na ovom svijetu. "...tako Mi kažnjavamo one koji kuju laži", tj. tako Mi kažnjavamo svakog onog ko izmišlja novotarije: jad njegove novotarije i skretanja sa pravog puta prenosi se iz njegovog srca kao teret na njegova pleća.

---

323 Pogledaj tumačenje 54. ajeta sure El-Bekare. 

Uzvišeni kaže: "I kada minu", tj kada se stiša, "srdžba Musaa", tj. ljutnja na njegov narod, "on uze ploče", tj. ploče koje je bacio zato što se radi Allaha puno rasrdio na svoj narod zbog obožavanja teleta, "...na kojima je bilo ispisano uputstvo na pravi put i milost za one koji se Gospodara svoga boje." Mnogi mufesiri kažu da su se one razbile kada ih je bacio, pa ih je onda ponovo sakupio. Jer, kako neki prethodni alimi kažu: Zatim je on u njima našao uputu i milost. A što se tiče jasnog dokaza da su se one razbile kada ih je bacio, iako su od dženetske supstance, Uzvišeni kaže da je on, uzevši ih nakon što ih je bio bacio, našao u njima "...uputstvo na pravi put i milost za one koji se Gospodara svoga boje."

Allah Uzvišeni naredio je Musau, a.s., da iz svoga naroda izabere sedamdeset ljudi. On ih je odabrao između najboljih Israelićana i rekao im: "Otiđite Allahu, pokajte Mu se za obožavanje teleta i zamolite Ga da primi pokajanje i od vaših sunarodnika koji ostanu iza vas. Pri tome postite i čisto držite i svoja tijela i odjeću." Zatim je on sa njima otišao do Sinajske gore u vrijeme koje mu je njegov Gospodar odredio - a i inače on Mu je dolazio samo sa Njegovom dozvolom. Kada su uradili ono što je on od njih tražio i kada su krenuli da se sretnu sa svojim Gospodarom, oni rekoše Musau, a.s.: "Zatraži da i mi čujemo govor našeg Gospodara!" On im odgovori: "Hoću." I kada se Musa približi brdu, na to se brdo spusti jedan stup od oblaka, koji ga cijelog prekri. Musa se još više približi, uđe u oblak i reče svojim sunarodnicima: "Primaknite se!" Oni se primaknu, uđu u oblak i padnu na sedždu, tako da su čuli Uzvišenog kako se obraća Musau, naređuje mu i zabranjuje: Radi ovo, a nemoj ovo! Kada je On završio razgovor sa Musaom i kada je oblak otišao od Musaa, on im priđe, a oni mu rekoše: "Mi ti nećemo vjerovati dok Allaha ne vidimo!"(2:55) "Zato ih je munja ošinula" (4: 153) pa su svi pomrli, a Musa se tada poče obraćati svome Gospodaru, moliti Ga i upućivati Mu riječi: "Gospodaru moj, da si htio, mogao si njih i mene uništiti još prije. Zar da nas uništiš zbog onoga što su uradili bezumnici naši? To je samo iskušenje Tvoje kojim Ti, koga hoćeš, u zabludi ostavljaš, a kome hoćeš, na pravi put ukazuješ." Riječi Musaove, koje Uzvišeni prenosi: "Zar da nas uništiš zbog onoga što su uradili bezumnici naši?", znače: Zar ćeš uništiti ove ljude zato što su bezumnici od nas obožavali tele? Ibn-Abbas, Katade i Ibn-Džerir kažu: "Njih je potres zadesio zato što nisu spriječili svoj narod da ne obožavaju tele, niti su se odvojili od njih."  "Zar da nas uništiš zbog onoga što su uradili bezumnici naši?" Zatim on kaže: "To je samo iskušenje Tvoje", tj. ispitivanje, kušnja i proba. Tako kažu: Ibn-Abbas, Se'id ibn Džubejr i nemali broj alima iz prvih a i iz kasnijih generacija, i te riječi nemaju drugog značenja. On je time rekao: Naređenje pripada samo Tebi, odredba pripada samo Tebi, Ti si Stvoritelj i Naredbodavac. "Ti si Gospodar naš, pa nam oprosti i smiluj nam se, jer Ti praštaš najviše."  Oprostiti znači prekriti grijeh i ne kazniti zbog njega. A kada se uz oprost zatraži i milost, time se želi da se ubuduće ne napravi isti grijeh. "... Ti si najbolji Oprostitlj", odnosno, samo Ti možeš grijehe oprostiti.

Uzvišeni ovdje govori: Muhammede, zaista su ti mušrici koji poriču ono što je tebi objavljeno postupili kao što su postupali nevjernički narodi prije njih. Zato smo prema njima postupili onako kako smo postupili prema nevjerničkim narodima prije njih, kao što su bili Faraonovi sljedbenici i narodi prije njih. Oni u Allahove dokaze nisu vjerovali,"Pa ih je Allah zbog grijehova njihovih kaznio", tj. On ih je zbog njihovih grijeha kaznio onako kako kažnjava Silni i Močni i uništio ih."Allah je uistinu moćan i strašno kažnjava",tj. Njega niko ne može pobijediti i od Njega niko ne može pobjeći.

Tevrat, "i uputu za razlikovanje", znači ono što razdvaja i razlikuje istinu od neistine i pravi put od zablude. Ima mišljenja da je "waw" ovdje suvišan, što je čudno, a ima mišljenja i da je to veznik, iako obje riječi imaju isto značenje. "da biste pravim putem išli", znači u skladu s Tevratom, koji je kriterij razlikovanja pravog puta od zablude. Obećanje je dano nakon njihovog izlaska iz mora, na što ukazuju kontekst po­glavlja "Bedemi" i riječi Uzvišenog: "I mi smo Musau Knjigu dali, nakon što smo drevne narode uništili." (28:43)

Allah Uzvišeni kaže: "Zatim smo poslije njih poslali", tj. poslije poslanika "Musaa i Haruna Faraonu i glavešinama njegovim", "sa čudima Našim", tj. dokazima i jasnim znacima, "ali su se oni uzoholili - a bio je to grješan narod", iz oholosti nije prihvatio Istinu.

Kada im je od Nas došla istina, rekli su: 'Ovo je zaista prava čarolija!' Kao da su se, Allah ih unakazio zakleli na to iako su bili svjesni da ‘I oni ih, nepravedni i oholi, porekoše, ali su u sebi vjerovali da su istinita.’"(27:14)

"Musa reče", odbacujući njihove tvrdnje: "Zar za istinu koja vam je došla kažete da je čarolija?" - reče Musa - „a čarobnjaci neće nikada uspjeti.“

A oni rekoše: „Zar si došao da nas odvratiš od onoga na čemu smo zatekli pretke naše", tj. od vjere koju su oni ispovijedali. "...da bi vama dvojici", tj. tebi i Harunu „pripala vlast na Zemlji“, tj. veličina i vođstvo na Zemlji. Allah Uzvišeni ponavlja ovdje u Svojoj Uzvišenoj knjizi događaj, jer on spada među najčudnije događaje. Faraon je, zapravo vrlo jasno upozoren na Musaa, a.s., ali ga je Allahova odredba upokorila, pa je onoga na koga je bio jasno upozoren doveo u svoju kuću i za svoju sofru, pa čak ga i posinio gdje se on razvio i uznapredovao. Allah Uzvišeni potom je priredio razloge da ga izbavi između njih, blagoslovio ga poslanstvom i razgovorom sa Allahom, šaljući ga Faraonu da ga pozove Uzvišenom Allahu. Za pomoćnika je imao samo svoga brata Haruna, a.s. Faraon se oštro usprotivio i uzoholio tvrdeći da je on jedini vladar i gospodar, ponižavajući vjeru Benu-Israila. I tako, dok je prepirka i diskusija sa Faraonom trajala, postepeno su stizali znakovi i dokazi Musaa, a.s., zadivljujući umove i nadmašujući razum, što nije mogao učiniti niti donijeti niko osim onaj koji ima Allahovu potporu. Faraon je tada sa svojim prvacima, Allah ih unakazio odlučio da laže i negira dok Allahova kazna nije postala neminovna, pa ih je Allah jednog jutra sve potopio. „I zameo se trag narodu koji je činio zlo i neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova.“(6:45)

I kad čarobnjaci dođoše, Musa im reče: "Bacite što imate baciti!" Musa, a.s., ovo im je rekao pošto su se oni već bili pripremili, a Faraon im je bio obećao laskave položaje i obilnu nagradu, jer je želio da oni prvi počnu, kako bi svijet vidio šta su učinili,

Pa da potom pokaže istinu i razgoliti njihove laži: „I kada oni baciše, Musa uzviknu! ‘Ono što ste priredili - čarolija je! Allah će je uništiti, jer Allah ne dopušta da djelo pokvarenjaka uspije.

Pa da potom pokaže istinu i razgoliti njihove laži: „...Allah će Svojim riječima istinu utvrditi, makar što će to nevjernicima krivo biti.’"

Allah Uzvišeni iznosi da je Musa, a.s., rekao Israilovim potomcima: "O narode moj, ako u Allaha vjerujete, u Njega se pouzdajte, ako ste muslimani!", tj. zaista vam je Allah dovoljan oslonac, kao što Uzvišeni kaže: „On je Gospodar istoka i zapada, nema boga osim Njega, i Njega uzmi za zaštitnika!“ (73:9)

Ovdje Allah Uzvišeni iznosi razloge zbog kojih Ga je Musa, a.s., molio protiv Faraona i njegovih glavešina, pošto su odbili prihvatiti istinu, ostavši ustrajni u zabludi i nevjerstvu, tvrdoglavo i oholo poričući sve dokaze. Musa, a.s., reče: „Gospodaru naš, Ti si dao Faraonu i glavešinama njegovim bogatstva da u raskoši žive“, tj. i uživanja ovoga svijeta, i obilna bogatstva, "na ovom svijetu, pa oni, Gospodaru moj, zavode s puta Tvoga", tj. da zavode - onim što si im dao od moći i imetkom - neke koje Ti hoćeš od Tvojih robova. A dao si "Gospodaru naš, uništi bogatstva njihova i zapečati srca njihova", "pa neka ne vjeruju dok ne dožive patnju nesnosnu." Ova molba upućena od Musaa, a.s.,  Allahu, dž.š., bila je izraz njegovog gnjeva prema Faraonu i njegovim glavešinama, nakon što mu je bilo jasno da od njih nema nikakva dobra, što je molio i Nuh, a.s., riječima: "Gospodaru moj, ne ostavi na Zemlji nijednog nevjernika, jer, ako ih ostaviš, oni će robove Tvoje u zabludu zavoditi i samo će grješnika i nevjernika rađati."(71:26)

Allah Uzvišeni govori o slanju Musaa Faraonu sa Njegovim znakovima i očiglednim dokazima.

Allah Uzvišeni govori o slanju Musaa Faraonu sa Njegovim znakovima i očiglednim dokazima,

 "...ali se oni povedoše za Faraonovim naređenjima", tj. krenuše njegovim putem u nasilje. "...a njegovo naređenje nije bilo razumno", tj. nije bilo ispravno niti pravi put, nego neznanje, zabluda, nevjerstvo i tvrdoglavost. Kao što su ga kao vođu slijedili na ovome svijetu, tako će ih on predvoditi u vatri na Kijametskom danu, pit će iz njegovog izvora propasti, dok će Faraon u svemu iskusiti najveću kaznu, kao što Uzvišeni kaže:

"...ali Faraon nije poslušao Poslanika, pa smo ga teškom kaznom kaznili." (73:16)

"... ali je on porekao i nije poslušao već se okrenuo i potrudio i sabrao  i povikao: Ja sam Gospodar vaš najveći!, to je rekao i Allah ga je za ove i za one prijašnje riječi kaznio. To je pouka za onoga koji se bude Allaha držao."

Allah nam kazuje događaje o Nuhovom narodu, o Adu, Semudu i drugim narodima koji su poslanike u laž utjerivali, a čiji broj znade samo Allah Uzvišeni.

 "Poslanici su im njihovi dokaze donosili", tj. očite jasne i nepobitne znakove i argumente. Ibn-Ishak prenoseći od Omer bin Mejmuna, a ovaj od Abdullaha, koji je o ričejima Uzvišenog "Samo ih Allah zna", rekao: "Prevarili su se geneolozi." Urve bin Zubejr kaže: "Nismo našli ni jednog koji zna šta se desilo poslije Me'ad bin Adnana." Govor Uzvišenog:

"…oni su ruke svoje na usta stavljali"; Mudžahid, Muhammed bin Ka'b i Katade o značenju ovog dijela kur'anskog ajeta kažu: Oni su u laž poslanike utjerivali, odgovarajući im rijčjima svojim ustima izgovorenim. A ja sam dodao da mišljenje Mudžahida u potpunosti samo potkrepljuje tumačenje ajeta:

I govorili: 'Mi ne vjerujemo u ono što se po vama šalje i mi veoma sumnjamo u ono u što nas pozivate.'" Bilo je ovo tumačenje značenja:

 "Ali oni su ruke svoje na usta stavljali", a Allah najbolje zna. Prenoseći Od Ibn-Abbasa, El-Avfi kaže: "Kada su čuli Allahov govor, začudili su se pa su svoje ruke na usta povratili, govoreći: Mi ne vjerujemo u ono što se po vama šalje...', govoreći dalje: Mi vam ne vjerujemo u ono sa čime ste došli i kod nas u to postoji jaka sumnja.'"

Uzvišeni obavještava o razgovoru koji je tekao između nevjernika i njihovih poslanika tako što su ih narodi sa sumnjom prihvatili, sumnjajući u ono sa čime su došli, a to je obožavanje Jednog Allaha a da Mu se ne pripisuje drug. Poslanici su rekli: "Zar se može sumnjati u Allaha", moguće je da sumnja znači sumnja u Allahov bitak ili u uluhijjet (da se samo Njemu robuje), a najvjerovatnije je da se postojeća sumnja ne odnosi na bitak, na što upućuje i sam kontekst, jer je prigovor nevjernika upravljen poslanicima propovjednicima zbog njihove ljudske prirode i zbog kipova koje su njihovi preci obožavali smatrajući da ih kipovi Allahu približavaju, zbog čega su govorili:

Vi ste ljudi kao i mi; hoćete da nas odvratite od onih kojima su se preci naši klanjali", zatim su od poslanika tražili da im dođu sa vidljivim mudžizama da su, odista, od Allaha poslani, فأت"Pa donesite nam čudo vidljivo." Ovo objašnjava da se postojeća sumnja svakako odnosi na to da samo Allah zaslužuje ibadet (uluhijjet), a ne na bitak. Dobar dio naroda priznavao je Tvorca, ali je uz Njega druge posrednike obožavao misleći da im koriste i da ih Allahu približavaju, što se iz govora Uzvišenog vidi:

"Mi im se klanjamo samo zato da bi nas što više Allahu približili." (39:3) Prema tome, prigovor naroda poslanicima u pogledu poslanstva jeste u smislu: kako da vas slijedimo zato što vi pravo na poslanstvo polažete, a vi ste samo ljudi kao i mi...?

Uzvišeni izvještava o onome što su nevjernički narodi obećali, progonu sa svoje zemlje i iz svoje sredine, kao što je to Šuajbov narod rekao Šuajbu i onima koji su u njega vjerovali.

"Ili ćemo mi, o Šuajbe, i tebe i one koji s tobom vjeruju iz grada našeg istjerati."(7:88) Tako je rekao Lutov narod i Lut, a.s., a tako su rekli i mušrici plemena Kurejš Muhammedu, s.a.v.s., a Allah o njihovom stanju izvještava riječima Svojim:

A oni su te toliko na zemlji uznemiravali da bi te iz nje istjerali, ali tada ni oni u njoj ne bi dugo, poslije tebe, ostali." (17:76)

Dobročinstvo Uzvišenog Gospodara bilo je pomoći Svoga poslanika Muhammeda, s.a.v.s., time što mu je dodijelio ensarije i ostale stanovnike zemlje  koji su mogli najviše pomoći, dok ljudi u Allahovu vjeru nisu počeli ulaziti u skupinama i dok Allahova riječ i vjera za kratko vrijeme nisu trijumfovali nad ostalim religijama u istočnim i zapadnim krajevima zemlje u najkraćem vremenskom razdoblju.

Često Allah Uzvišeni zajedno spominje Musaa i Muhammeda, a.s., i Tevrat i Kur'an, pa zbog toga kaže nakon spominjanja Israa: "Musau smo Knjigu dali", znači Tevrat, "i učinili je", tj. Knjigu "Uputom", tj. onom koja upućuje: "sinovima Israilovim. Ne uzimajte!", tj. da ne uzimate "Mjesto Mene - Gospodara drugog", tj. Zaštitnika Pomagača, niti onoga kome se klanja osim mene jer je Uzvišeni Allah objavio svim svojim vjerovjesnicima da Njega jedinog obožavaju i da Mu druga ne pripisuju.

"Gospodar tvoj najbolje zna one na nebesima i one na Zemlji", njihove kategorije u pokoravanju i griješenju: "Mi smo jedne vjerovjesnike nad drugima odlikovali", kao što Uzvišeni kaže: "Neke od tih poslanika odlikovali smo više nego druge. S nekima od njih je Allah govorio, a neke je za više stepeni izdigao." /2:253/ Ovo ne protivrječi autentičnom hadisu koga bilježe Buharija i Muslim da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
/60/ "Ne preferirajte jednog vjerovjesnika nad drugim"; ovdje se misli na preferiranje jednoga nad drugim na temeljima želja i pristrasnosti, a ne na temeljima argumenata, pa ako se iznese neki argument za nešto, onda je obaveza slijediti ga. Nema dvojbe da su poslanici vrjedniji od ostalih vjerovjesnika, a da su Ulu el-Azm najodabraniji među njima, a njih je pet, koji su spomenuti u dva ajeta u poglavljima El-Ahzab i Eš-Šura: "Mi smo od vjerovjesnika zavjet njihov uzeli, i od tebe, i od Nuha, i od Ibrahima, i od Musaa, i od Isaa, sina Merjemina." /33:7/ "On vam propisuje u vjeri isto ono što je propisao Nuhu i ono što je objavljeno tebi i ono što smo naredili Ibrahimu i Musau i Isau: 'Pravu vjeru ispovjedajte i u tome se ne podvajajte!'"/42:13/ Nema dvojbe da je Muhammed, s.a.v.s., najvredniji a zatim Ibrahim, a.s., pa Musa, a.s., a onda Isa, a.s. Na drugom mjestu smo iznijeli argumente u tom pogledu. A Allah najbolje zna! Riječi: "a Davudu smo Zebur dali" upozoravaju na njegovu vrijednost i čast, a Zebur je knjiga objavljena Davudu, a.s.

Uzvišeni Allah obavještava da je poslao Svoga poslanika Musaa i njegova brata Haruna, a.s., Faraonu i njegovu narodu, sa očitim ajetima i neoborivim dokazima, ali su se oni uzoholili i odbili da ih slijede, jer su njih dvojica bili ljudi. Takvo što su govorili i narodi prije njih, pa su im srca slična. Allah je uništio Faraona i njegove glavešine i sve ih potopio u jednome danu.

Faraonu i njegovu narodu, sa očitim ajetima i neoborivim dokazima, ali su se oni uzoholili i odbili da ih slijede, jer su njih dvojica bili ljudi. Takvo što su govorili i narodi prije njih, pa su im srca slična. Allah je uništio Faraona i njegove glavešine i sve ih potopio u jednome danu.

Uzvišeni Allah obavještava da je poslao Svoga poslanika Musaa i njegova brata Haruna, a.s., Faraonu i njegovu narodu, sa očitim ajetima i neoborivim dokazima, ali su se oni uzoholili i odbili da ih slijede, jer su njih dvojica bili ljudi. Takvo što su govorili i narodi prije njih, pa su im srca slična. Allah je uništio Faraona i njegove glavešine i sve ih potopio u jednome danu.

i njih dvojicu su lažljivcima proglasili, pa su zato uništeni bili.

Musau je objavio Tevrat u kojemu su Njegovi propisi, naredbe i zabrane. Nakon što je Allah objavio Tevrat, nije uništio ni jedan narod kompletno, već je naređivao vjernicima borbu protiv nevjernika, kao što kaže Uzvišeni:

"I Mi smo Musau Knjigu dali, nakon što smo drevne narode uništili, da bude svjetlo ljudima i upustvo i milost - da bi sebi došli." (28:43).

U riječima Uzvišenog:

"A kad je Gospodar tvoj Musaa zovnuo: 'Idi narodu koji se prema sebi ogrješio'" Uzvišeni obavještava o onome što je naredio Svome robu i Svome poslaniku s kojim je razgovarao (kelim), Musau bin 'Imranu, a.s., kada ga je pozvao sa desne strane brda Tur, odabrao ga i naredio mu da ide Faraonu i njegovim sljedbenicima.

U riječima Uzvišenog:

"A kad je Gospodar tvoj Musaa zovnuo: 'Idi narodu koji se prema sebi ogrješio'" Uzvišeni obavještava o onome što je naredio Svome robu i Svome poslaniku s kojim je razgovarao (kelim), Musau bin 'Amranu, a.s., kada ga je pozvao sa desne strane brda Tur, odabrao ga i naredio mu da ide Faraonu i njegovim sljedbenicima. U tom pogledu Uzvišeni kaže:

"Idi narodu koji se prema sebi ogriješio, narodu Faraonovu, ne bi li se Allaha pobojao", on je rekao: "Gospodaru moj, bojim se da me oni u laž ne utjeruju, da mi ne postane teško u duši  i da mi se jezik ne saplete; zato podaj poslanstvo i Harunu, a  oni protiv mene optužbu za zlodjelo imaju, pa se plašim da me ne ubiju."

U tom pogledu Uzvišeni kaže:

"Idi narodu koji se prema sebi ogriješio, narodu Faraonovu, ne bi li se Allaha pobojao", on je rekao: "Gospodaru moj, bojim se da me oni u laž ne utjeruju, da mi ne postane teško u duši  i da mi se jezik ne saplete; zato podaj poslanstvo i Harunu, a  oni protiv mene optužbu za zlodjelo imaju, pa se plašim da me ne ubiju."

U tom pogledu Uzvišeni kaže:

"Idi narodu koji se prema sebi ogriješio, narodu Faraonovu, ne bi li se Allaha pobojao", on je rekao: "Gospodaru moj, bojim se da me oni u laž ne utjeruju, da mi ne postane teško u duši  i da mi se jezik ne saplete; zato podaj poslanstvo i Harunu, a  oni protiv mene optužbu za zlodjelo imaju, pa se plašim da me ne ubiju." Ovo su smetnje i isprike za koje je tražio da ih  Allah, dž.š., otkloni od njega, kao što je rečeno u suri "Ta-ha":

"Gospodaru moj", reče Musa, "učini prostranim prsa moja i olakšaj zadatak moj", sve do ajeta "…Udovoljeno je tvojoj molbi, o Musa." (20:25 - 36)

Uzvišeni kaže: "a oni protiv mene optužbu za zlodjelo imaju, pa se plašim da me ne ubiju", tj. zbog ubistva Kopta, koji je bio uzrokom njegovog izlaska iz Egipta "Neće!", reče On, tj. reče mu Allah, dž.š., da se ne plaši ničega od toga, kao što Uzvišeni kaže:

"Pomoći ćemo te bratom tvojim", reče On, "i obojici ćemo vlast dati, pa vam se oni neće usuditi prići: s Našim znamenjima vas dvojica i oni koji vas budu slijedili postat ćete pobjednici." (38:35)

"Neće!", reče On, tj. reče mu Allah, dž.š., da se ne plaši ničega od toga, kao što Uzvišeni kaže:

"Pomoći ćemo te bratom tvojim", reče On, "i obojici ćemo vlast dati, pa vam se oni neće usuditi prići: s Našim znamenjima vas dvojica i oni koji vas budu slijedili postat ćete pobjednici." (38:35)

"Idite obojica sa dokazima Našim, Mi ćemo s vama biti i slušati", kao što Uzvišeni kaže:

"Ja sam s vama, Ja sve čujem i vidim" (20:46), tj. On čuje njih dvojicu šta će kazati Faraonu i vidi ih, njih dvojica su pod Njegovim nadzorom i On ih pomaže i podržava u tome.

"Otiđite Faraonu i recite: 'Mi smo poslanici Gospodara svjetova'", tj. obojica smo poslani tebi, te "dopusti da sinovi Israilovi pođu s nama!", tj. oslobodi ih tvoga ropstva i kažnjavanja jer su oni vjerni robovi Allahovi, oni pripadaju grupi iskrenih.

"Otiđite Faraonu i recite: 'Mi smo poslanici Gospodara svjetova'", tj. obojica smo poslani tebi, te "dopusti da sinovi Israilovi pođu s nama!", tj. oslobodi ih tvoga ropstva i kažnjavanja jer su oni vjerni robovi Allahovi, oni pripadaju grupi iskrenih.

A kada je Musa, a.s., to rekao, Faraon  ga je prezreo, prigovarajući mu za ono što je, navodno, dobro učinio za njega, govoreći:

"Zar te među nama nismo gojili dok si dijete bio", u našoj kući u našoj postelji, dobročinstvo ti činili tolike godine Zatim si to dobročinstvo uzvratio ubistvom našeg čovjeka i zanijekao si našu blagodat prema tebi.

Zbog toga kaže: "i još si nezahvalnik", tj. jedan od onih koji poriče.

"'Ja sam onda ono uradio a bio sam zalutao', reče", tj. u tom trenutku bio sam jedan od neznalica prije nego što me Allah, dž.š., oblagodario poslanstvom,

"a od vas sam pobjegao zato što sam se vas bojao", a sada, sada je druga stvar u pitanju.

"'Ja sam onda ono uradio a bio sam zalutao', reče", tj. u tom trenutku bio sam jedan od neznalica prije nego što me Allah, dž.š., oblagodario poslanstvom,

"a od vas sam pobjegao zato što sam se vas bojao", a sada, sada je druga stvar u pitanju. Allah, dž.š., me je poslao tebi, ako Mu se pokoriš, bit ćeš spašen, a ako Mu pokažeš nepokornost, bit ćeš uništen i upropašten.

Allah, dž.š., me je poslao tebi, ako Mu se pokoriš, bit ćeš spašen, a ako Mu pokažeš nepokornost, bit ćeš uništen i upropašten, te zatim opet reče Musa, a.s.:

"A dobročinstvo koje mi prebacuješ - da nije to što si sinove Israilove robljem učinio?", tj. nisi mi dao lijep odgoj, koliko si zla učinio sinovima Israilovim. Učinio si ih robovima i koristio si ih samo za svoje prisilne radove, učinio si dobro prema jednom čovjeku, a porobio si čitav narod.

Uzvišeni obavještava o nevjerstvu Faraonovu, njegovoj nepokornosti, tiraniji (posebno protiv Boga), nezahvalnosti, kako se to kaže u riječima Uzvišenog:

"A ko je Gospodar svjetova?", tj. ko je taj za koga ti tvrdiš da je on Gospodar svjetova osim mene.

Ovako su to tumačili raniji mufesiri, a i potonje vođe da je on govorio svom narodu:

"ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene" (28:38). Ovo je ono što nedvosmisleno potvrđuje i ukazuje na to da je on (Faraon) bio potpuni nevjernik u Allaha, dž.š.

Međutim, na njegovo pitanje: "A ko je Gospodar svjetova?" Musa, a.s., mu odgovara na slijedeći način:

"'Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih', reče Musa", tj. Stvoritelj svega toga i Posjednik toga, Onaj Koji svim tim raspolaže i upravlja i njegov Bog (Musaov) nema druga. Sve Njega obožava, Sve Mu se ponizno pokorava,

"ako vjerujete", tj. ako vaša srca budu uvjerena i vjerovala, i ako budu mogla vidjeti.

"Reče", tj. Faraon sa ciljem da ismije, ponizi i demantuje Musaa, a.s., rekavši: "Čujete li?", tj. zar se ne čudite ovome čemu on poziva, tome da vi imate nekog drugog boga osim mene.

"Reče", tj. Faraon sa ciljem da ismije, ponizi i demantuje Musaa, a.s., rekavši: "Čujete li?", tj. zar se ne čudite ovome čemu on poziva, tome da vi imate nekog drugog boga osim mene, a Musa, a.s., im reče:

"'Gospodar vaš i Gospodar vaših davnih predaka', reče Musa", tj. vaš Stvoritelj je Stvoritelj i predaka vaših, koji su bili prije vas.

"Reče", tj. Faraon, svome narodu:

"'Poslanik koji vam je poslan, uistinu, je lud', reče Faraon", tj. on nema pameti čim vas poziva tome da uz mene ima drugi bog.

"Reče" Musa Faraonovom narodu, odgovarajući mu:

"'Gospodar istoka i zapada i onoga što je između njih, ako pameti imate', reče Musa", tj. On je Onaj Koji je istok učinio istokom tako da na njemu izlaze zvijezde a zapad zapadom na kome zalaze te zvijezde, pa ako Faraon iskreno i nakon ovoga poziva vas i tvrdi da je on vaš gospodar i vaš bog, neka učini da se ova pojava dešava suprotno, neka učini da istok postane zapad, a zapad istok. A nakon što je Faraon iscrpio sve svoje dokaze i ostao prazan, zanijemio, lati se upotrebe svoje snage i vlasti, misleći da će mu to koristiti i da će pobijediti Musaa, a.s., pa dalje nastavi, kako to o njemu obavještava Allah, dž.š.:

"A Faraon reče: 'Ako budeš kao boga nekoga drugog osim mene priznavao, sigurno ću te u tamnicu baciti!'" (26:29)

Nakon što je donio razuman i jasan dokaz Faraonu, i nakon što je Faraon ostao bez ijednog dokaza kojim bi mogao opovrgnuti Musaov dokaz, pribjegao je moći i vlasti pa mu je zaprijetio zatvorom ukoliko bude smatrao Boga Bogom, a ne njega, čemu se Musa žestoko usprotivio, te reče:

"'Zar i onda kad ti budem nešto očito donio?', upita on", tj. jasan i nepobitan dokaz.

Nakon što je donio razuman i jasan dokaz Faraonu, i nakon što je Faraon ostao bez ijednog dokaza kojim bi mogao opovrgnuti Musaov dokaz, pribjegao je moći i vlasti pa mu je zaprijetio zatvorom ukoliko bude smatrao Boga Bogom, a ne njega, čemu se Musa žestoko usprotivio, te reče:

"'Zar i onda kad ti budem nešto očito  donio?', upita on", tj. jasan i nepobitan dokaz.

Nakon što je donio razuman i jasan dokaz Faraonu, i nakon što je Faraon ostao bez ijednog dokaza kojim bi mogao opovrgnuti Musaov dokaz, pribjegao je moći i vlasti pa mu je zaprijetio zatvorom ukoliko bude smatrao Boga Bogom, a ne njega, čemu se Musa žestoko usprotivio, te reče:

"'Zar i onda kad ti budem nešto očito  donio?', upita on", tj. jasan i nepobitan dokaz.

"'Pa daj ga, ako Istinu govoriš!', reče Faraon"

"I Musa baci štap svoj, kad on - zmija prava", tj. vidljiva, stvarna, sjajna i ogromna sa ogromnim tijelom i ogromnim ustima, nevjerovatno zastrašujućeg oblika i izgleda.

"I ruku svoju izvuče", tj. iz džepa.

"Kad ona, onima koji su gledali - bijela", tj. zasvjetluca kao da je komad mjeseca.

Usprkos tome Faraon je bio uporan u svojoj tvrdoglavosti i negiranju Musaa, a.s.

"'Ovaj je, zaista, vješt čarobnjak', reče glavešinama oko sebe Faraon", tj. izvanredan i vješt u čarobnjaštvu i ovaj njegov čin je prava čarolija, nije nikakva mudžiza.

Zatim ih je i dalje podsticao da mu ne vjeruju, pa reče:

"hoće da vas čarolijom svojom iz zemlje vaše izvede", tj. hoće da vam oduzme zemlju vašu, pa šta mislite da uradimo od njega?

"'Ostavi njega i brata njegova!', rekoše, 'a u gradove pošalji sakupljače, sve čarobnjake vješte će ti dovesti'", tj. sačekaj, ostavi i njega i njegovog brata dok ne sakupiš sve najvještije čarobnjake iz tvoga kraljevstva, pa ćeš vidjeti šta će uraditi sa njim, nadvladat će ga i time ćeš ga pobijediti i savladati, pa im je na to odgovorio da se sakupe svi ljudi na jednom mjestu i pokazaše se Allahovi znakovi i njegovi dokazi i argumenti ljudima danju, i  javno.

"'Ostavi njega i brata njegova!', rekoše, 'a u gradove pošalji sakupljače, sve čarobnjake vješte će ti dovesti'", tj. sačekaj, ostavi i njega i njegovog brata dok ne sakupiš sve najvještije čarobnjake iz tvoga kraljevstva, pa ćeš vidjeti šta će uraditi sa njim, nadvladat će ga i time ćeš ga pobijediti i savladati, pa im je na to odgovorio da se sakupe svi ljudi na jednom mjestu i pokazaše se Allahovi znakovi i njegovi dokazi i argumenti ljudima danju, i  javno.

Allah Uzvišeni oraspoložuje Svoga Vjerovjesnika, s.a.v.s., u njegovom žaljenju za idolopoklonicima koji su ostavili vjeru i udaljili se od nje: “Pa zar ćeš ti za njima od tuge svisnuti, ako oni u govor ovaj neće da povjeruju?" Kaže: 'Nemoj upropaštavati sebe potištenošću i tugom!', tj. nemoj  tugovati za njima, već im dostavi Allahovu poslanicu, pa ,ko ide Pravim putem, on će koristi imati, a ko luta, na svoju štetu luta, i neka ti ne bude teško zbog njihove propasti!

Ovakve efektne predstave između Musaa, a.s., i Kopta Uzvišeni spominje u surama "El-'Araf", "Ta-ha" i u ovoj suri, a  to zbog toga jer su Kopti željeli i nastojali da utrnu Božije svjetlo svojim ustima. Ali Allah će upotpuniti i učvrstiti to svjetlo, makar to bilo mrsko kafirima.

Ovo pitanje sučeljavanja nevjerstva i imana, te stajanja uvijek jednog naspram drugog završava se uvijek nadvladavanjem imana nad nevjerstvom!

"I reci: 'Došla je Istina a nestalo je laži.'" (17:81)

I dođoše čarobnjaci iz svih krajeva Egipta. Bili su najvrsniji i najžešći čarobnjaci od kojih se očekivalo mnogo, i bili su veoma brojni. Kaže se da ih je bilo između 12 i 80 hiljada, a samo Allah zna koliko ih je tačno bilo.

Ovakve efektne predstave između Musaa, a.s., i Kopta Uzvišeni spominje u surama "El-'Araf", "Ta-ha" i u ovoj suri, a  to zbog toga jer su Kopti željeli i nastojali da utrnu Božije svjetlo svojim ustima. Ali Allah će upotpuniti i učvrstiti to svjetlo, makar to bilo mrsko kafirima.

Ovo pitanje sučeljavanja nevjerstva i imana, te stajanja uvijek jednog naspram drugog završava se uvijek nadvladavanjem imana nad nevjerstvom!

"I reci: 'Došla je Istina a nestalo je laži.'" (17:81)

I dođoše čarobnjaci iz svih krajeva Egipta. Bili su najvrsniji i najžešći čarobnjaci od kojih se očekivalo mnogo, i bili su veoma brojni. Kaže se da ih je bilo između 12 i 80 hiljada, a samo Allah zna koliko ih je tačno bilo.

Kada su se sakupili, narod se uputio na to mjesto zakazanog dana, a jedan iz skupine reče:

"da budemo uz čarobnjake, ako oni budu pobjednici!", a nisu rekli: "Slijedit ćemo Istinu bez obzira kakva ona bila", nego će biti sljedbenici vjere njihovih kraljeva.

"A kad dođoše čarobnjaci" do prijestolja Faraonova oko kojeg su se bile okupile sve njegove sluge, porodica, njegovi zastupnici i vođe njegovog kraljevstva kao i njegova vojska, rekoše čarobnjaci:

"Da li će nama pripasti nagrada ako mi budemo pobjednici?" "Hoće" - odgovori on - "i bit ćete tada sigurno meni najbliži."

"Da li će nama pripasti nagrada ako mi budemo pobjednici?" "Hoće" - odgovori on - "i bit ćete tada sigurno meni najbliži", tj. imat ćete specijalni status kod mene i dobit ćete sve što zatražite, učinit ću vas najbližim sebi, pa se čarobnjaci vratiše na mjesto predstave gdje se okupila svjetina.

"O Musa!", rekoše oni, "hoćeš li ti ili ćemo najprije mi baciti?" "Bacite vi" (20:65), pa im reče Musa:

"Bacite ono što želite da bacite!" "I oni pobacaše konope svoje i štapove svoje, i rekoše: "Tako nam dostojanstva Faraonova, mi ćemo svakako pobijediti!"

"Bacite ono što želite da bacite!" "I oni pobacaše konope svoje i štapove svoje, i rekoše: "Tako nam dostojanstva Faraonova, mi ćemo svakako pobijediti!"  Tako i neznalice iz redova svjetine kada urade nešto govore: ”Ovo je zbog sevapa tog i tog.”

"Zatim Musa baci svoj štap, koji,  odjednom, proguta ono što su oni lažno izveli", tj. pohvata ih i sakupi ih sa svih strana i proguta ih tako da od njih ne ostade ništa. Uzvišeni Allah, dž.š., kaže:

"I tako Istina na vidjelo izbi i pokaza se da je bilo lažno ono što su oni priredili." (7:118)

Ovo je bio izuzetno veliki događaj, neoboriv dokaz uspjeha i pobjede, dokaz koji je nepobitan, a to s toga jer su oni od kojih su tražili pomoć savladani i pokorili su se.

"Čarobnjaci se onda na tlo baciše" Allahu Gospodaru svjetova, Koji je poslao Musaa i Haruna, a.s., sa Istinom i očevidnom mudžizom.

"I rekoše: "Mi vjerujemo u Gospodara svjetova, "Gospodara Musaova i Harunova." Tako je Faraon bio savladan i pobijeđen na način kakav svijet nikada do tada nije vidio.

"I rekoše: "Mi vjerujemo u Gospodara svjetova, "Gospodara Musaova i Harunova." Tako je Faraon bio savladan i pobijeđen na način kakav svijet nikada do tada nije vidio. Međutim, zbog svoje tvrdoglavosti, drskosti i bestidnosti okrenuo se prijeteći čarobnjacima:

"Zar povjerovaste  njemu prije dopuštenja moga?!", viknu Faraon, "On je vaš učitelj, on vas je čarobnjaštvu naučio - a vi ćete zapamtiti: poodsijecat ću vam ruke i noge vaše unakrst i sve ću vas porazapinjati!" (26:49)

Uzvišeni Allah, dž.š., kaže:

"Kad im se rekne: "Učinite sedždu Svemilosnom!" - oni pitaju: "A ko je Svemilosni?", tj. mi ne poznajemo Svemilosnog, a niti Ga priznajemo.

 "Zar da činimo sedždu  samo zato što nam ti  naređuješ", tj. samo na osnovu tvog govora "Još se više otuđuju." A što se tiče vjernika, oni obožavaju Allaha, dž.š., Koji je Svemilostan i Milostiv i njemu padaju ničice, tj. na sedždu. Učenjaci, Allah im se smilovao, slažu se da je ova sedžda koja je pomenuta i navedena u suri "El-Furkan" propisana po šerijatu;  nju treba da učini svako onaj ko je prouči kada naiđe na nju u kur'anskom tekstu, a također je obavezan da padne ničice i onaj ko čuje učenje ajeta u kom je pomenuta sedžda, kao što je to utvrđeno i potvrđeno na mjestima koja govore o ovoj temi, a Allah, dž.š., slava Njemu najbolje zna.

Faraon je zaprijetio čarobnjacima i zaplašivao ih, ali što god je to žešće i više činio to je više utjecalo da oni prime pravu vjeru i predaju joj se, a kako i ne bi kad im se objelodanila Istina, pošto ovo sa čime je došao Musa ne može da bude dato od čovjeka nego od Allaha, dž.š., i Njegovom pomoći. Iz toga su saznali u kakvom se neznanju nalazio njihov narod pa su uzmogli da uzvjeruju, a nisu se obazirali na Faraona i na njegova obećanja i prijetnje, niti su za njega pokazivali više bilo kakav interes, pa zbog toga Faraon reče:

"Zar povjerovaste  njemu prije dopuštenja moga?!", viknu Faraon, tj. trebalo je da od mene tražite dozvolu za ono što ste učinili.

"On je vaš učitelj, on vas je čarobnjaštvu naučio", a ovo je oholo uzdizanje i tvrdoglavost za koju i sam Faraon zna da je lažna; kako će ih on naučiti čarobnjaštvu, a nije se prije toga sastao s njima.  Zatim je Faraon počeo da prijeti i zastrašuje da će im odsjeći ruke i noge i da će ih razapeti.

Zatim je Faraon počeo da prijeti i zastrašuje da će im odsjeći ruke i noge i da će ih razapeti, a oni rekoše: "Ništa strašno!"  to nas ne zanima, "mi ćemo se Gospodaru svome vratiti", tj. mi ćemo se vratiti Allahu, dž.š., Koji ne oduzima nagradu onih koji dobro čine.

"Mi se nadamo da će nam Gospodar naš grijehe naše oprostiti", a to su grijesi na koje si nas ti prisilio svojom čarolijom

"zato što smo prvi vjernici" od Kopta. Pa ih je Faraon sve poubijao.

Pošto se boravak Musaa, a.s., u Egiptu odužio, je je iznosio Allahove, dž.š., dokaze Faraonu i njegovoj kliki, koji su se uprkos tome oholili i ostajali tvrdoglavi, nije im ostalo ništa drugo nego patnja i kazna Allahova, pa je Uzvišeni Allah, dž.š., naredio Musau da izvede sinove Israilove noću iz Egipta, te i da ide sa njima  gdje mu se naređuje, pa je Musa, a.s., i postupio onako kako mu je Uzvišeni Allah, dž.š., naredio.

Izveo ih je nakon što su od Faraonovog naroda pozajmili velike količine nakita. Krenuli su u vrijeme  izlaska mjeseca. Musa, a.s., raspitivao se za mezar Jusufa, a.s., a jedna žena, starica iz naroda Benu-Israila, pokazala mu je gdje se nalazi njegov mezar te su oni ponijeli njegov tabut sa sobom.

Kaže se da ga je on (Musa, a.s.) lično nosio, a Jusuf, a.s., ranije je za to bio ostavio poruku, da ga kada Benu-Israilci budu izlazili iz Egipta, ponesu. U vezi s tim ima jedan neprekinut hadis koga prenosi Ebu-Musa, ali je vjerovatnije da je taj hadis mevkuf, a Allah najbolje zna.

Kada je osvanuo, Faraon se jako rasrdio zbog njihovog izlaska, pa je naredio da se hitno sakupi vojska i povika im: "Doista su ovi“, tj. Benu-Israil "skupina mala", riječ znači, tj.grupa skupina.

Kada je osvanuo, Faraon se jako rasrdio zbog njihovog izlaska, pa je naredio da se hitno sakupi vojska i povika im: "Doista su ovi“, tj. Benu-Israil "skupina mala", riječ znači, tj.grupa skupina.

"I oni nas, doista, srde“, tj. neprestano izazivaju srdžbu u nama.

"A mi smo svi oprezni", tj. oprezni smo u pogledu njihove prijevare, te ću ih zaista do posljednjeg iskorijeniti i očistiti; svakom vojniku dopušteno je da uradi od njih šta god želi.

A Uzvišeni Allah, dž.š., kaže:

"I Mi ih izvedosmo iz vrtova i rijeka, iz riznica i dvoraca divnih", tj. oni su izašli iz ovog blagostanja u pakao, ostavili su i napustili te visoke dvorce, vrtove, rijeke, te imetke, opskrbu, i udobna utočišta na dunjaluku.

A Uzvišeni Allah, dž.š., kaže:

"I Mi ih izvedosmo iz vrtova i rijeka, iz riznica i dvoraca divnih", tj. oni su izašli iz ovog blagostanja u pakao, ostavili su i napustili te visoke dvorce, vrtove, rijeke, te imetke, opskrbu, i udobna utočišta na dunjaluku.

"Eto, tako je bilo, i Mi dadosmo da to naslijede sinovi Israilovi", kao što kaže Uzvišeni:

"A potlačenom narodu dodadosmo u naslijeđe istočne i zapadne krajeve zemlje koju smo blagoslovili" (7:137), a Uzvišeni također kaže:

"A Mi smo htjeli da one koji su na zemlji tlačeni, milošću obaspemo i da ih vođama i naslijednicima učinimo." (28:5)

Faraon je masovno ubijao mušku djecu Izraeličana, tako da su se Kopti pobojali da potpuno ne iščeznu sinovi Israilovi, jer poslije toga ne bi imao ko da u to vrijeme radi one ogromne poslove. To su, ustvari, rekli Faraonu, pa je on naredio da se djeca jedne godine ubijaju a druge ostave u životu. Allahovom, dž.š., odredbom desilo se rođenje Haruna u godini u kojoj djeca nisi bila ubijana, a Musa, a.s., rodio se u godini u kojoj su djeca ubijana.

Milošću i dobrotom Uzvišenog Allaha, dž.š., prema Musaovoj majci na njoj se nije vidio znak njene trudnoče, a niti je njenim dadiljama, onima koje su neprestalno boravile i pratile među ženama Israilovih, bilo dato da primijete to i saznaju za njenu trudnoču.

A nakon što je majka Musaova rodila svoga sina Musaa, zabrinula se i pobojala za njega, ali ga je  žestoko voljela i ko god bi vidio Musaa silno bi ga zavolio.

Uzvišeni kaže: "Ja sam učinio da te svako voli." Uzvišeni Allah, dž.š., ju je nadahnuo, kao što Uzvišeni kaže:

"I mi nadahnusmo Musaovu majku: 'Doji ga, a kad se uplašiš za njegov život, baci ga u rijeku, i ne strahuj i ne tuguj, Mi ćemo ti ga, doista, vratiti i poslanikom ga učiniti.'" A nakon što ga je bacila u vodu, tj. na obalu rijeke Nila, otplovio je vodom koja ga je nosila dok ga nije nanijela pored Faraonove palače. Našle su ga robinje i služavke, ponijele ga i otišle s njim Faraonovoj ženi, jer nisu znale šta s njim da rade. Bojale su se da otvore sanduk bez nje. A kada su ga otkrile, vidješe u njemu dječaka najljepšeg oblika, najslađeg i najljepšeg lica. Allah, dž.š., ulio je ljubav u njeno srce prema njemu kad ga je ugledala, a to je tako pošto je Allah, dž.š., želio da je počasti a unesreči njena muža.

"I nađoše ga Faraonovi ljudi, da im postane dušmanin i jad." Allah, dž.š., im je propisao da ga nađu kako bi ga On učinio njihovim neprijateljem i jadom njihovim.

Zbog toga Uzvišeni kaže:

"zaista su Faraon i Haman i vojske njihove uvijek grješili."

"I žena Faraonova reče: 'On će biti radost i meni i tebi!'", znači - kada ga je Faraon vidio namjeravao ga je ubiti, boječi se da ne bude od sinova Israilovih, pa se Asja, kči Muzahimova, počela prepirati za njega, pobudila je Faraonovu ljubav i omilila mu ga rekavši: "On će biti radost i meni i tebi!", a Faraon reče: "Da, što se tebe tiče hoče, a što se tiče mene, neće!", pa je tako i bilo. On je bio povodom da nju Allah, dž.š., uputi i da njega, Faraona, uništi njegovom, Musaovom, rukom.

Uzvišeni kaže: "a možemo ga i posiniti", tj. željela je da ga posini i odgoji ga s obzirom da nije imala dijete od Faraona. Pa Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: "a oni ništa ne predosjetiše", tj. nisu shvatali šta je Allah, dž.š., želio  time što su ga baš oni našli i izvukli, a u tome je bila  ogromna i savršena mudrost i apsolutni dokaz.

Uzvišeni kaže: "A Mi smo mu već bili zabranili dojilje", tj. sudbinskom zabranom i to zbog njegove čestitosti kod Allaha, dž.š., a to je bio i razlog da se vrati svojoj majci da ga ona doji. Ona je postala sigurna nakon što se bojala za njega.

Nakon što je vidjela kako su zbunjeni i neodlučni oko toga ko će ga dojiti, "pa ona reče: 'Hoćete li da vam ja pokažem porodicu koja će vam se o njemu brinuti i koja će mu dobro željeti!?'"  Pa su joj povjerovali, nakon što su prvo posumnjali, te su otišli s njom u njihove odaje, doveli ga njegovoj majci koja mu je dala svoju dojku da doji, što je on odmah prihvatio. Svi su se jako obradovali tome i razveselili su Faraonovu ženu, te je ona pozvala Musaovu majku, lijepo sa njom postupila i dala joj obilatu nagradu. Nije znala da je ona Musaova prava majka, te je tražila da se nastani kod nje kako bi dojila dijete, a ona je to odbila rekavši: "Ja imam supruga i više djece te ne mogu nikako ostati kod tebe, ako dozvoliš ja ga mogu i kod sebe dojiti, što je ova i prihvatila i odredila joj je troškove, prijevoz, odjeću i lijepu nagradu. Tako se majka Musaova vratila svome djetetu potpuno zadovoljna. Allah, dž.š., joj je strah zamijenio sigurnošću u dostojanstvu, visokom položaju i plemenitoj nafaci.

U tom smislu kaže se u hadisu: /406/ "Primjer onoga koji radi i vjeruje da  za ono što radi ima nagradu kod Allaha je kao primjer Musaove majke koja doji svoje dijete, a za to uzima nagradu i ima plaću."

Slava Onome u čijoj je vlasti sve, ono što On hoće to i biva, a ono što On neće - to i ne biva, Koji daje onome ko čvrsto i nesumnjivo vjeruje u Njega da mu nakon tuge dođe veselje, nakon svake teškoće izlaz i olakšanje.

Uzvišeni spominje da je Musau, kada je dostigao punu snagu i kada je stasao, Allah, dž.š., dao mudrost i znanje. Mudžahid kaže da to znači poslanstvo.

 "Tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine." Zatim Uzvišeni spominje put i način njegovog stizanja do poslanstva koje mu je Allah, dž.š., odredio i razgovor u vezi sa ubistvom tog Kopta, koje će biti uzročnikom da on bude protjeran iz Egipta u zemlju Medjen.

Uzvišeni kaže:

"I on uđe u grad neopažen od stanovnika njegovih." Kaže da je to bilo između akšama i jacije, a neki kažu da je to bilo tokom dana.

"i u njemu zateče dvojicu ljudi kako se tuku, jedan je pripadao njegovu narodu", tj. Izraelićanima, "a drugi neprijateljskom narodu", tj. bio je Kopt, pa je tražio pomoč.

Israelićanin od Musaa, a.s. Musa je iskoristio priliku kada ga ljudi nisu primječivali pa je došao do Kopta:

"i Musa ga udari šakom i usmrti", tj. udari ga pesnicom svoje šake i ubi ga. reče Musa:

"'Ovo je šejtanov posao!', uzviknu, 'on je, zaista, otvoreni neprijatelj koji u zabludu dovodi!' Reče onda: 'Ja sam sam sebi zlo nanio, oprosti mi!' I On mu oprosti, On, uistinu, prašta i On je Milostiv. O, Gospodaru moj', reče, 'tako mi blagodati koju si mi ukazao' time što si mi dao ugled, moć i blagodat "više nikada nevjernicima neču biti od pomoći!", tj. neću pomoći nevjerniku protiv Tebe, koji se suprotstavljaju Tvojoj naredbi.

.......................................

Traženju pomoći Izraelićanina od Musaa, a.s., suprotstavljaju se neznalice našeg doba i kažu da nije dozvoljeno tražiti pomoć od drugog mimo Allaha, dž.š., uprkos što znaju da je traženje pomoći Izraelićanina od Musaa, a.s., traženje pomoći jednog stvorenja od drugog stvorenja u stvarima u kojima može pomoći Onaj Koji traži pomoć. To jest, njegova pomoć Koptu, i uradio je to... pa kako mogu upoređivati traženje pomoći jednog stvorenja od drugog stvorenja u kojima pomoći može samo Uzvišeni Allah, dž.š...? A velika je razlika između ove dvije vrste..., jer prvi slučaj je običan, može ga učiniti neko od ljudi, a što se tiče drugog slučaja kao što je oprost i otklanjanje briga i nevolja, nafaka i slično tome..., to je ibadet Uzvišenog Allaha, dž.š., pa ko ga uputi drugom mimo Allaha, dž.š., usmjerio je ibadet nekom drugom mimo Njega, a to je najveći širk. Utječemo se Uzvišenom Allahu, dž.š., pa ako se ovo shvati, bit će nam jasna razlika između dvije vrste traženja pomoći, a nema analogije uz razliku kako je to poznato, a samo Allah, dž.š.,daje uspjeha i vodi pravom odgovoru.

"Ja želim da te oženim jednom od ove dvije kćeri moje", reče on, "ali treba da me osam godina služiš; a ako deset napuniš bit će dobra volja tvoja", tj. ovaj čovjek, stariji čovjek, tražio je da napasa njegovu stoku osam godina, a kao nagradu za to oženit će ga jednom od svojih kćerki. Pa ako dobrovoljno još ostane dvije godine, to je samo na njemu, slobodan je da izabere, a ako ne, osam godina je dovoljno.

Drugovi Ebu-Hanife uzeli su iz ovog ajeta dokaz o ispravnosti trgovine u kojoj se kaže: "Prodao sam ti jednog od ova dva roba za stotinu." Ako drugi kaže: "Kupio sam", trgovina je valjana, a samo Allah, dž.š., zna. Drugovi imama Ahmeda i oni koji su ih slijedili uzeli su ajet za dokaz u pogledu ispravnosti zakupljivanja i uzimanja u zakup nadničara i najamnika za hranu i odjeću:

"a ja ne želim da te na to silim; ti češ vidjeti, ako Bog da, da sam dobar." Tj. neću te prisiljavati, otežavati ti, uznemiravati i oponirati.

Reče Musa.

"Neka tako bude između mene i tebe." "Koji god od ta dva roka ispunim, nema mi se šta prigovoriti, a Allah je jamac za ono što smo utanačili." Tj. stvar je onakva kako si rekao da češ me iznajmiti na osam godina, a ako navršim deset, to je od mene. Ako, pak, provedem u tvojoj službi manje od osam godina, tada sam prekinuo ugovor i prekršio utanačene uvjete. Zato rekao je Musa: "Koji god od ta dva roka ispunim nema mi se šta prigovoriti."

Buharija prenosi od Seida ibn Džubejra da rekao je: "Upitao me je jedan  židov iz El-Hire: 'Koji je od dva roka ispunio Musa?' Ja sam rekao: 'Ne znam dok ne odem kod Ibn-Abbasa (Hibrul-Arebi) i upitam ga.' Zatim sam otišao kod njega i upitao ga,a on mi je odgovorio: 'Ispunio je duži i bolji rok jer, zaista, Allahov poslanik kada nešto kaže to i uradi.'" Postoji jedan  broj mursel-hadisa, ali su slabi, koji su saglasni da je Musa, a.s., ispunio najpotpuniji i najbolji rok i nema sumnje da je to najpriličnije Allahovim poslanicima, kao što kaže Ibn-Abbas: "Allahov Poslanik kada nešto kaže, on to i uradi." Nakon što je Musa, a.s., ispunio rok, njegova žena je od svoga oca tražila da im da nešto ovaca od kojih će živjeti. Ibn-Džebir prenosi od Enesa ibn Malika, r.a., da rekao je: "Kada je Musa, a.s., upozorio svog punca na rok koji su dogovorili, on rekao je: 'Od svake ovce koja nije uobičajene boje, tebi pripadaju njena jagnjad.'

"A moj brat Harun rječitiji je od mene", buduči da je Musa tepao prilikom izgovora zbog toga što je  izabrao žeravicu kada mu je data da odabere žeravicu ili datulu, odnosno biser. On je žeravicu stavio na jezik, te je zadobio poteškoče u izražavanju. Zbog toga kaže:

"Odriješi uzao s jezika mog da bi razumjeli govor moj i podaj mi za pomočnika iz porodice moje Haruna, brata mog; osnaži me njime i učini drugom u zadatku mome!" (20:27-32), radi ustrajavanja na teškom putu priopčavanja vjere onome vladaru koji je silnik i svojeglav, stoga on kaže:

"A moj brat Harun rječitiji je od mene, pa pošalji sa mnom i njega,  kao mog pomočnika", tj. pomočnika i onoga koji će me podržati u mojoj misiji. Muhammed ibn Ishak kaže: "kao mog pomočnika da potvrđuje riječi moje", tj. da im objašnjava od mene ono što im govorim, "jer se bojim da me ne nazovu lašcem."

Uzvišeni Allah kaže: "Pomoči čemo te bratom tvojim", tj. podržat čemo tvoju misiju i osnažiti te sa tvojim bratom i udovoljiti tvojoj molbi time što čemo ga učiniti da bude vjerovjesnik uz tebe, kao što Uzvišeni kaže:

  "Udovoljeno je molbi tvojoj, o Musa!" (20:36) Zbog ovoga neki od prethodnika kažu: "Niko nije učinio veče dobročinstvo prema svome bratu nego što je Musa, a.s., prema Harunu, a.s., on se molio za njega dok ga Allah, dž.š., nije učinio vjerovjesnikom i izaslanikom sa njim Faraonu i njegovim glevešinama, stoga Uzvišeni o odlikovanosti Musaa, a.s., kaže:

  "i on kod Allaha ugled uživa." (33:69) Uzvišeni Allah kaže:

 "i obojici čemo vlast dati", tj. dokaze neporecive, "pa vam se oni neće usuditi priči, s Našim znamenjima", tj. oni neće moči da vas uznemiravaju zbog toga što dostavljate Allahove ajete. 

Kao što Uzvišeni kaže:

"O Poslaniče, dostavi ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga  (...) a Allah će te od ljudi štititi." (5:67) Shodno tome obavijestio ih je da će uspjeti na dunjaluku i ahiretu, njih dvojica i oni koji ih slijede, pa Uzvišeni kaže:

 "vas dvojica i oni koji vas budu slijedili, postat čete pobjednici." Uzvišeni također kaže: "Allah je zapisao: 'Ja i Moji poslanici sigurno čemo pobijediti!' - Allah je, zaista, Močan i Silan." (57:21)

Uzvišeni kazuje o Faraonovom nevjerstvu, nasilništvu i izmišljotinama kada za sebe, drznika, tvrdi da je bog, neka ga Allah, dž.š., prokune. Njegov narod ga je uslijed ograničenosti razuma i slabe pronicljivosti priznao takvim. Zbog toga je on rekao:

"O velikaši, ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene", tj. dozivao ih je glasno, jasno im govoreči, te su mu se odazvali: "čujemo i pokoravamo se!" Zbog toga ga je Uzvišeni Allah kaznio i učinio ga poukom drugima na dunjaluku i na ahiretu. Faraon se tako sučelio i sa Musaaom el-Kelimom govoreči mu:

"Ako budeš kao boga nekog drugog osim mene priznavao, sigurno ču te u tamnicu baciti" (26:29), i rekao je:

"a ti, o Harune, peci mi opeke i sagradi mi toranj da se popnem k Musaovu Bogu", tj. naredio je Harunu da pravi za njega pečene opeke za gradnju visokog tornja, pa ga je izgradio  i nije bilo na ovome svijetu zgrade veče od toga tornja. Želio je da pokaže svojim podanicima da smatra lažnim ono što tvrdi Musa, koji poziva ih drugom bogu mimo Faraona, pa je zbog toga rekao:

 "ja mislim da je on, zaista, lažac!", tj. kada kaže da postoji drugi bog osim Faraona.

Uzvišeni Allah kaže:

"A on i vojske njegove bijahu se, bez ikakvog osnova, ponijeli na Zemlji i mislili su da nam neće biti vraćeni", tj. bili su nasilnici, činili su razvratna djela i nijekali Sudnji dan.

"pa mi dohvatismo i njega i vojske njegove i u more ih bacismo", tj. potopili smo ih jednog jutra u moru i nije niko od njih ostao.

"pogledaj kako su skončali nevjernici!

I popratismo ih prokletstvom na ovome svijetu", tj. učinio je da ih svi vjernici na ovome svijetu prokunu,

 "a na onom svijetu bit će od svakog dobra udaljeni", tj. bit će, također, prokleti na Sudnjem danu.

........................................

Pogledaj komentar na kraju tumačenja 68. ajeta sure "Eš-Šuara".

Uzvišeni obavještava o onome što je kao blagodat dao Svome robu i poslaniku Musaau el-Kelimu, neka je najbolji blagoslov i najpotpuniji spas sa njim, objavivši mu Tevrat nakon što su uništeni Faraon i njegovi velikaši. Uzvišeni Allah kaže:

"nakon što smo drevne narode uništili", tj. On nakon objavljivanja Tevrata nije kaznio cijeli ummet, nego je naredio vjernicima da se bore protiv Allahovih neprijatelja (mušrika). Ibn-Džerir prenosi od Ebu-Se'ida el-Hudrija hadis koji on vezuje za Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: /408/ "Allah nije uništio ni jedan narod kaznom sa Neba ni iz Zemlje, izuzev prije Musaa." Zatim se pročuo ajet:

"Mi smo Musau Knjigu dali, nakon što smo drevne narode uništili."  Allah Uzvišeni kaže:

"da bude svjetlo ljudima, i uputstvo, i milost", tj. od sljepila i zablude, i uputa ka Istini i Milosti,  putokaz za činjenje dobrih djela, "da bi se opomenuli!", da bi se ljudi opomenuli putem Kur'ana i da bi slijedili Pravi put na osnovu njega.

Razlog ovakvog razgovora Musaog a.s., sa svojim saputnikom, koji se zvao Juša ibn Nun, bio je u tome da mu saopćti činjenicu da na sastavu dva mora obitava jedan Božiji, dž.š., rob, koji ima znanje takve vrste, koje Musa, a.s., ne posjeduje. Htio je da otputuje tamo i zato kaže svom pratiocu: "Sve ću ići", tj. putovati, "dok ne stignem do mjesta gdje se sastaju dva mora." Katade i drugi smatraju da je to Perzijsko i Sredozemno more, jedno na istoku a drugo na zapadu. Muhammed ibn Kab el-Kurezi kaže da je sastav ova dva mora kod Tangera (u Maroku), a Allah, dž.š., najbolje zna. Musa, a.s., dalje kaže: "Ili ću dugo, dugo ići", tj. makar dugo vremena (cijeli život) proveo na putovanju.

Uzvišeni kaže: "I kad njih dvojica stigoše do mjesta na kome se ona sastaju, zaboraviše na ribu svoju."  Naime, bilo mu je nare|eno da ponese ribu koju je spakovao, pa kad nje nestane, naći će čovjeka kome se zaputio. Zato je uzeo ribu, spakovao je i krenuo sa svojim pratiocem, dok nisu stigli do pećine i na pogodnom mjestu zaspali. Riba se uznemirila, izašla iz posude , skočila u more zasjekla sebi put poput kanala na zemlji jer se voda nije iza nje spajala.Put koji je ona sebi zasjekla u vodi iza nje je postojao u čvrstom stanju. 

Uzvišeni kaže: "Pa kada se udaljiše", tj. sa mjesta na kome su na ribu zaboravili. Iako je Juša bio taj koji je zaboravio , zaborav se pripisuje obojici, kao u riječima Uzvišenog: " Iz njih dva se vadi biser i merdžan", a stvarno se vadi iz slanog mora. Pošto su otišli na mjesta gdje su na ribu zaboravili, Musa "reče svome momku: 'Daj nam užinu našu, jer smo se od ovog našeg putovanja'", iz mjesta koje smo napusili do sada već  "umorili" , tj. iscrpili.

"'Vidi!', reče on, 'kada smo se kod one stijene svratili, ja sam zaboravio na onu ribu -sam šejtan je učinio da je zaboravim, da ti je ne spomenem - pa se ona prihvati svoga puta u moru  čudnovato'

'E to je ono što tražimo!' - reče Musa", tj. upravo to tražimo, "Pa se povratiše" , tj. vratiše se "svojim tragovima", tj. putem  "slijedom", tj. slijedeći svoje tragove.

"I nađoše jednog Našeg roba kojem smo milost Našu darovali i onome što samo Mi znamo, naučili." Ovo je Hidr ili Hadir, a.s., što dokazuju brojni sahih-hadisi našeg Poslanika, s.a.v.s. Buharija bilježi od Seida ibn Džubejra, koji kaže: Rekao sam Ibn-Abbasu: "Nevf Bikalija smatra da gore spomenuti Musa nije Musa Izraelćanin, tj. Poslanik Musa, a.s." "Slagao je neprijatelj Božiji", rekao je Ibn-Abbas, jer je nama pričao Ubej ibn K‘ab da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /113/ "Dok je vjerovjesnik Musa držao govor Izraelćanima, upitali su ga: 'Ko je najznaniji?' 'Ja sam najznaniji' - odgovorio je, pa ga je Allah, dž.š., ukorio što znanje nije pripisao Allahu, dž.š. Objavio mu je: 'Ima jedan moj rob na sastavu dva mora i on je znaniji od tebe.' 'Bože!' reče Mus- 'Kako da se sa njim sastanem?' 'Stavi ribu u torbu', bi mu rečeno, 'i gdje je izgubiš, tu je on.' I on krenu na put. Sa njima je krenulo i njegovo momče Juša ibn Nun, nosio je ribu u torbi i kada su stigli do jedne stijene, naslonili su na nju svoje glave i zaspali. Riba se nečujno izvukla iz torbe i zasjekla sebi put u moru. Allah je zaustavio vodenu struju putem kojim je plivala riba, pa je voda bila poput obruča oko ribe. Kada su se probudili momak je zaboravio obavijestiti Musaa o tome. Nastavili su da putuju preostali dio dana i noći, i kada je svanulo, Musa reče svom pratiocu.' Daj nam naš doručak! Zaista nas je od ovog našeg putovanja spopao umor.' Musa nije osjetio umor dok nije prešao naređeno mu područje. Tada mu reče momče: 'Sjećaš li se kada smo se sklonili kod one stijene? Tu sam zaboravio onu ribu pa se ona prihvatila svoga puta u moru čudno! 'Poslanik doda : 'To je ribi bio put, a Musau i dječaku ču|enje.' To je ono za čim tragamo', reče Musa. Potom su se povratili slijedom svojih tragova. Kada su došli do one stijene, kad tu čovjek pokriven odijelom, ili je Ubez kazao: 'Pokrio se svojim odijelom.' Musa nazva selam, a Hidr reče: 'Odakle u tvojoj zemlji selam?.' Ja sam Musa', reče on. 'Musa Izraelćanin?', upita. 'Da', odgovori Musa. 'Mogu li da te pratim', upita Musa, 'da me poučiš onom znanju kojem si ti poučen?' Hidr odgovori: 'Musa, ti se nećeš moći kod mene strpiti! Ja imam znanje od Allaha  kojem me je On poučio - koje ti ne poznaješ, a ti imaš jednu vrstu znanja kojem te je Allah  poučio, koje ja ne poznajem.' Musa reče: 'Naći ćeš me da sam, ako Bog da, strpljiv i neću ti se ni u čem suprotstavljati.' Krenuli su na put i išli morskom obalom. Svoje la|e nisu imali. Tada pokraj njih nai|e jedna la|a i oni su s la|arima razgovarali da i njih povezu. Hidra su prepoznali pa su ih besplatno prevezli. Nisu dugo plovili a Hidr izbi jednu dasku nogama. Musa mu reče: 'Besplatno su nas ukrcali a ti si im probio la|u kako bi potopio putnike? Doista si golemu stvar učinio!' 'A zar ti nisam rekao da se ti sa mnom nećeš moćI strpjeti!?', kaza on. 'Ne grdi me za ono što zaboravim', reče Musa, 'I ne čini da me u stvari ovoj mojoj teškoća snalazi!' Poslanik, a.s.,  reče: 'To je bio prvi Musaov zaborav.' Prenosilac dalje kazuje: 'I dok ti vrabac na pramac la|e i jednom ili dvaput zahvati kljunom vode a Hidr reče: 'Moje i tvoje znanje u odnosu na Allahovo je koliko je ovaj vrabac umanjio vode iz ovog mora.' Potom su izašli iz la|e i  krenuli dalje i naišli na dječaka koji se igrao sa djecom. Hidr ga zgrabi za glavu odozgo i svojom rukom mu otkide glavu. '[to ubi dijete?', reče Musa, 'bezgrješno, koje nije nikoga ubilo! Učinio si doista, nešto vrlo ružno.' 'Nisam li ti rekao', reče Hidr, 'da ti, doista, nećeš moći izdržati sa mnom?' Poslanik reče: ' Ovaj je bio teži od prvog doga|aja. 'Ako te i poslije ovoga za bilo šta upitam', reče, 'onda se nemoj sa mnom družiti. Eto sam ti se opravdao.' Krenuli su dalje i kad do|oše do jednog grada, zamoliše stanovnike njegove da ih nahrane, ali oni odbiše da ih ugoste. U naselju nai|oše na jedan zid koji tek što se nije srušio, pa ga ovaj prezida i ispravi. 'Mogao si', reče Musa, 'uzeti za to nagradu' od naroda što nas nisu htjeli nahraniti i ugostiti.' Ovo je rastanak izme|u mene i tebe', reče Hidr. 'Sada ću te obavijestiti zbog čega nisi mogao da se strpiš.' Poslanik, s.a.v.s., zatim je rekao: 'Bilo bi nam drago da se Musa strpio, Allah mu se smilovao, pa da nam Allah objavi kazivanje o tome  šta se sve izme|u njih dvojice dogodilo.'"

Uzvišeni nas obavještava o razgovoru Musaa, a.s., sa drugim poslanikom, a to je Hidr, a.s., kome je Allah, dž.š., darovao znanje koje nije dato Musau a.s., kao što je dao znanje Musau koje nije darovao Hidru, a.s. "'Mogu li da te pratim?', reče Musa", pitajući umiljato, ne pitanjem obavezivanja, već kroz lijep postupak učenika prema učitelju, rekavši: "...da te pratim?", tj. da ti pravim društvo "da me poučiš onome čemu si ti ispravno poučen", tj. da budem upućen u korisno znanje kojemu te Allah, dž.š., poučio i u dobro djelo.

Tada Hidr reče Musau a.s.:"Ti se sigurno nećeš moći sa mnom strpjeti", tj. ti nećeš imati snage da se sa mnom družiš kada vidiš djela suprotna tvom šerijatu, jer svako od nas dvojice ima znanje od Allaha, dž.š., koje drugi od nas dvojice ne poznaje.

"A i kako bi se strpio u onome o čemu ništa ne znaš?" Zamjerat ćeš mi u onome, za šta ti imaš opravdanje jer ti nisi upoznat sa svrhom i koristi toga za razliku od mene.

 Musa reče: "Vidjet ćeš da ću biti strpljiv, ako Bog da", kada vidim te događaje, "i neću ti se ni u čemu protiviti."

Tako mu Hidr postavi neke uslove. "Reče mu: 'Ako ćeš me već pratiti, onda me ni o čemu ne pitaj'", ne započinji, " dok ti ja o tome prvi ne kažem", tj. dok ja ne počnem odgovarati prije nego me ti upitaš.

Uzvišeni obavještava o Musau i Hidru, a.s. Pošto su se sastali i udružili, zaputili su se pod uslovom da Musa, a.s., ne pita ništa ako mu što bude odbojno, dok mu to Hidr ne protumači i objasni. Krenuli su u la|i. U naprijed navedenom hadisu bilo je riječi o tome kako su putovali u la|i. Kada je la|a bila na pučini, Hidr, a.s., ustao je i probušio je. Musa, a.s., to nije otrpio već mu se suprotstavio, rekavši:"Zar je probuši da potopiš one koji na njoj plove? Učinio si, doista, nešto vrlo krupno!", tj. odbojnu i ružnu stvar.

Hidr, a.s., tada ga podsjeća na ugovoreni uslov, rekavši: "Ne rekoh li ja tebi da se  ti, doista, nećeš moći strpjeti sa mnom?" Tj. to sam  namjerno učinio, a dogovorili smo se da mi se nećeš ni u čemu suprotstavljati.

Musa reče:"Ne karaj me što sam zaboravio i ne čini da me u stari ovoj mojoj teškoća snalazi.” Nemoj me sputavati i žestok prema meni biti. U ranije navedenom hadisu rečeno je da je Poslanik, s.a.v.s., kazao: "Prvi prigovor Musaov bio je iz zaborava."

Uzvišeni kaže: "I njih dvojica krenuše", nakon toga, "i kad sretoše jednog dječaka pa ga onaj ubi", a igrao se sa drugom djecom i bio me|u njima najljepši i najuredniji. Prenosi se da mu je odsjekao glavu, a neki kažu da ju je razmrskao kamenom ili iščupao rukom, a Allah, dž.š., najbolje zna. Musa a.s., je prezreo Hidrov postupak žešče nego kod prvog slučaja, rekavši: "Što ubi dijete bezgriješno", tj. malo dijete koje nije uradilo nikakav grijeh ni prekršaj, a ti ga ubi "koje nije nikoga ubilo", tj. bez razloga za ubistvo. "Učinio si, zaista, nešto vrlo ružno", tj. otvoreni prijestup.

"Ne rekoh li ja tebi" - reče onaj - "da se  ti, doista, nećeš moći strpjeti  sa mnom", tj. ponovo ga podsjeća na uslove ranije utvrđene.

Musa a.s., na to reče: "Ako te i poslije ovoga za bilo što upitam, onda se nemoj sa mnom družiti. Već si kod mene našao opravdanje." Tj. dobio si moju ispriku dva puta. Ibn-Džerir bilježi od Ubej ibn  Ka'ba: "Kada bi Poslanik spomenuo nekoga pa mu dovu činio, počeo bi od sebe. Jednoga dana je ovako rekao: /114/ 'Allah se smilovao nama i Musau. Da je produžio sa svojim drugom, vidio  bi čudo, ali je on rekao: 'Ako te poslije ovoga za bilo šta upitam, onda se nemoj sa mnom družiti. Već si kod mene našao opravdanje."

Uzvišeni obavještava da su njih dvojica nastavili treće putovanje "dok ne stigoše do jednog grada." Ibn-Džerir bilježi da je to naselje Ejla, a u hadisu se kaže: "...dok ne stigoše u naselje opakih i loših stanovnika", tj. škrtica, "koji odbiše da ih ugoste. U gradu njih dvojica naiđoše na jedan zid koji samo što se nije srušio", tj. koji hoće da se sruši. "Pa ga onaj ispravi", tj. povratio ga je u uspravno stanje. Tada Musa, a.s., reče: "Mogao si za to uzeti nagradu", tj. zbog toga što oni nisu htjeli da nas ugoste, nije trebalo da im radiš besplatno.

Onaj reče: "Ovo je rastanak između mene i tebe", jer si se obavezao, kod ubistva dječaka, da ćemo se rastati ako me za još nešto upitaš. Ovo je, dakle, rastanak izme|u mene i tebe. "Obavijestit ću te o tumačenju onoga  zbog čega nisi mogao da se strpiš", tj. obavijestit ću te o tefsiru - tumačenju toga.

Ovo je objašnjenje, tumačenje koje je Musau, a.s., bilo problem i čiju je vanjsku pojavu osudio. Allah, dž.š., dao je Hidru a.s., skrivenu mudrost tog doga|aja, pa je on probio lađu da bi bila sa mahanom, s obzirom da su upravo prolazili pored kralja silnika, koji je izuzimao svaku lađu”, tj. ispravnu“nasilno."  Namjerno sam je onesposobio da je zbog neispravnosti ostave. Sa njom će se kasnije koristiti njeni siromašni vlasnici, koji, osim te la|e, nisu ništa drugo imali.

Ibn-Abbas prenosi od Ubej ibn Ka'ba da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /115/ "Dječak što ga je ubio Hidr, a.s., na dan je stvaranja stvoren kao nevjernik." Ovo prenosi Ibn-Džerir. Zato Uzvišeni kaže: "Njegovi su roditelji bili vjernici, pa smo se pobojali da ih on neće na nasilje i nevjerovanje navratiti", zbog ljubavi njihove prema njemu kao nevjerniku. U sahih-hadisu kaže se: /116/ "Zaista, Allah ne dosudi ništa vjerniku a da to za njega ne bude hajr." Uzvišeni kaže: "Moguće je da vi nešto mrzite, a da je to za vas bolje."

"...pa smo htjeli  da im Gospodar njihov, umjesto njega, da boljeg i čestitijeg od njega i samilosti približnijeg", tj. časnijeg i prema kojem će roditelji biti milostiviji od njega.

U ovom ajetu je dokaz da se pod pojmom - selo, naselje, podrazumijeva grad, jer je prvi put rečeno "dok ne stigoše u naselje", a ovdje se kaže: "On je bio dvojice dječaka iz grada." Uzvišeni na drugom mjestu kaže: "Koliko smo Mi gradova razorili, mnogo moćnijih od tvoga grada koji te je protjerao." Značenje ajeta je: Ovaj zid sam popravio jer je vlasništvo dvojice dječaka iz grada, a ispod toga zida njihovo je blago, pohranjena imovina, što je jasno iz konteksta ajeta, a što ispravnim smatra Ibn-Džerir.
"Otac njihov je bio dobar čovjek." Ovo je dokaz da se dobar čovjek pamti (po dobru) među potomcima i da berićet njegovog ibadeta obuhvata i njih  na dunjaluku i ahiretu,tako što se zauzima za njih i što se njihov položaj uzdiže u Džennetu, da budu njegova očna radost, kako se navodi u Kur'anu i hadisu.
"Tvoj Gospodar želi da oni odrastu i izvade blago svoje." Ovdje je htijenje (iradet) pripisano Allahu, dž.š., jer je njihovo odrastanje milost, kojom samo On raspolaže. U vezi sa ubijenim dječakom, kaže: "pa smo htjeli  da im Gospodar njihov, umjesto njega, da boljeg i čestitijeg", a u vezi sa lađom, kaže: "Ja sam htio da je oštetim."  Dalje kaže: "To je iz milosti Gospodara tvoga. Sve to ja nisam uradio po svome rasuđivanju." Dakle, sve troje što sam uradio iz milosti je Allahove, dž.š., bili u pitanju vlasnici lađe, roditelji dječaka ili dječaci onog dobrog čovjeka. Ništa nisam uradio po svom rasuđivanju, već sam ispunio ono što mi je naređeno. I ovo je dokaz onima koji Hidra, a.s., smatraju vjerovjesnikom, uz već navedene riječi Uzvišenog:"I nađoše jednog Našeg roba kome smo Mi milost Našu dali i onome što samo Mi znamo naučili."
Neki kažu da Hidr, a.s., još uvijek  živi i o tome postoje razna predanja koja su netačna, a najpoznatije su predaje koji govore o ukazivanju saučešća, koje nisu vjerodostojne, a čiji su senedi isprekidani. Drugi ih, suprotno, smatraju ispravnim a i kažu da on nije živ već da je umro kao i drugi poslanici,  neka je na našeg Poslanika i na njih sve salavat i selam. Oni tvrde da je Hidr, a.s., umro i to na osnovu riječi Uzvišenog:
"Ni jedan čovjek prije tebe nije bio besmrtan" i na osnovu riječi Poslanika, na dan Bitke na Bedru: /117/ "Bože moj, ako ova skupina bude uništena, niko te više na Zemlji neće obožavati." Nije, tako|er, preneseno da je dolazio Poslaniku, s.a.v.s., sa njim sjedio ili sa njim bio u borbi. Da je živ, slijedio bi Poslanika, s.a.v.s., i njegove drugove, jer je Muhammed, s.a.v.s., poslanik objema skupinama: džinima i insima (ljudima). Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /118/ "Da je Musa živ, ne bi mu preostalo ništa drugo već da me slijedi." Pred samu svoju smrt, Muhammed s.a.v.s., rekao je: /119/ "Na Zemlji neće ostati duže od sto godina nijedno oko koje trepće od onih koji se sada na njoj nalaze", tj. sve će umrijeti. Za ovo postoje i drugi brojni dokazi. U Buharijinom "Sahihu" bilježi se od Ebu-Hurejrea da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /120/ "Hidr je nazvan tim imenom jer je sjedio na 'prostirci' koja se odjednom zazelenila." Pod "prostirkom" se misli na suhu travu, tj. sasušeno bilje. Ovo kaže Abdurrezak. Uzvišeni kaže: "Eto, to je tumačenje onoga za što se ti nisi mogao strpjeti", tj. to je tumačenje onoga što te mučilo i na čemu se nisi strpio prije mog objašnjenja.  Nakon što mu je protumačio,objasnio, predočio i odstranio nejasnoće Hidr je rekao: Prije toga je nejasnoća bila teška pa je za teži problem upotrijebio riječ jačeg značenja, a za lakšu riječ lakše značenje.
Kaže Uzvišeni : "Pa nisu mogli da ga pređu", tj. da se gore popnu, "niti su mogli da ga prokopaju", što je teže učiniti. Tako je za svaku situaciju upotrijebljena riječ i značenje koje joj odgovara, a Allah, dž.š., najbolje zna.

tj. uzoholio, uobrazio i postao drzak.

tj. da li bi se ti odazvao i krenuo putem na kome ćeš se očistiti? Da li bi se ti predao i pokorio (Allahu)?

"...i (poslali smo) poslanike o kojima smo ti prije kazivali i poslanike o kojima ti nismo kazivali, a Allah je sigurno s Musaom razgo­varao." O kojima smo ti kazivali prije ovog ajeta, znači u mekanskim surama i drugim, a ovo su imena poslanika koje je Uzvišeni Allah naveo u Kur'anu: Adem, Idris, Nuh, Hud, Salih, Ibrahim, Lut, Ismail, Ishak, Jakub, Jusuf, Ejjub, Šuajb, Musa, Harun, Junus, Davud, Sulejman, Iljas, El-Jesa, Zekerija, Jahja, Isa, a također Zul-Kifl, kod mnogih tumača Kur'ana, a prvak je među njima Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem.

Hafiz Ebu-Bekr al-Bezzar prenosi od Džabira ibn Abdullaha ove riječi: - Rekao je Allahov Poslanik, sal­lallahu alejhi ve sellem: /884/ "Ja sam pečat (zadnji) hiljadi poslanika ili više, a među njima nema nijed­nog da nije svoj narod upozoravao na Dedžala. A meni je objašnjeno ono što nije objašnjeno nijednom od njih, on - Dedžal - ćorav je, a vaš Gospodar nije ćorav." Uzvišeni Allah kaže:

"i poslanicima o kojima ti nismo kazivali", tj. druge osobe koje nismo spo­menuli u Kur'anu. Postoji razmimoilaženje o broju vjerovjesnika i poslanika, a u predanju od Ebu-Zerra stoji: /885/ "Bilo ih je sto i dvadeset četiri hiljade", pa kaže: - Pitao sam: "Allahov Poslaniče, koliko je od toga poslanika?" Odgovorio je: "Tristo i trinaest, jedna brojna i dobra grupa." Rekao sam: "A ko je prvi od njih?" Odgovorio je: "Adem!" Ja sam upitao: "Je li on vjerovjesnik, poslanik?" Rekao je: "Da, stvorio ga je Svojom rukom i udahnuo u njega život i stvorio ga pokornim." Zatim je rekao: "O Ebu-Zerre: četverica su Asirci: Adem, Šit, Henoh i Idris, a on je prvi koji je pisao olovkom, i Nuh. Četverica su Arapa: Hud, Šuajb, Salih i tvoj poslanik, Ebu-Zerre. Prvi poslanik Izraelićana je Musa, a posljednji Isa. Prvi od poslanika je Adem, a posljednji Muhammed." Ovaj hadis u ci­jelosti prenosi Muhammed ibn Husejin el-Adžuri.

Prenosi imam Ahmed preko Ebi-Umame da je Ebu-Zerr pitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i spomenuo pitanje namaza, posta, sadake, te vrijednost Ajetul-kursije, i riječi: "ve la havle ve la kuvvete illa billah", najboljeg šehida i najbolje osobe, poslanstvo Ademovo, i da je on (Muham-med) razgovarao s Allahom, te broj vjerovjesnika i poslanika, slično ranije rečenom.

Abdullah, sin imama Ahmeda, kaže da je našao u knjizi svoga oca rukopis sa senedom niza prenosilaca do Ebi-Al-Veddaka: - Rekao je Ebu-Sa'id: "Da li ha­ridžije priznaju Dedžala?" Odgovorio je: "Ne!" - a za­tim: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: /886/ "Ja sam pečat (zadnji od) hiljadu poslanika ili više, a nijedan poslanik nije poslan a da nije svoj ummet upozoravao na Dedžala. Meni je o njemu objašnjeno ono što nije drugom objašnjeno. On je ćorav, a vaš Gospodar nije ćorav. Desno oko mu je buljooko i ćoravo da je kao ispljuvak na ožbukanom zidu, a lijevo kao da je sjajna zvijezda. Zna sve jezike, s njim je slika zelenog Dženneta kroz koji teče voda i slika vatre crne iz koje se puši."

Uzvišeni Allah kaže: "...a Al­lah je sigurno s Musaom razgovarao", tj. Musa, a.s., počašćen je ovom odlikom. Stoga se za njega kaže: "onaj s kojim je Allah govorio." Hafiz Ebu-Bekr ibn Merdevejh prenosi od Abdul-Džebbara ibn Abdullaha da je rekao: /887/ - Došao je neki čovjek kod Ebu-Bekra ibn Ajjaša i rekao: "Čuo sam jednog čovjeka da uči:

Riječ 'Allah' učio je sa fethom, čime značenje biva sasvim suprotno." Ebu-Bekr je rekao: "To može učiti samo nevjernik." Ja sam učio pred 'Amešom, a 'Ameš pred Jahjom ibn Vessabom, a Jahja ibn Vessab je učio pred Ebi-Abdurahmanom as-Sulemijem, a Abdu­rahman as-Sulemij pred Ali ibn Ebi et-Talibom, a Ali ibn Ebi et-Talib pred Allahovim Poslanikom, sallalla­hu alejhi ve sellem: (tj. riječ "Al­lah" sa damom). Ebu-Bekr ibn 'Ajjaš rasrdio se na onoga koji je proučio riječ "Allah" sa fethom a riječ "Musa" sa damom, jer to je iskrivljavanje riječi Kur'ana i njegovog značenja. A onaj ko je proučio riječ "Allah" sa fethom bio je od mu'tezila koji negi­raju da je Allah razgovarao s Musaom, a.s., ili da je razgovarao s jednim od Njegovih stvorenja, kao što smo naveli od nekih mu'tezila da su neki šejhovi čitali: 'Musa je govorio s Allahom', pa mu je rekao Ebu-Bekr: 'Sine prljave robinje, šta ćeš napraviti s riječima Uzvišenog Allaha:

- I kad nam Musa dođe u određeno vrijeme, i kada mu Gospo­dar njegov progovori - znači da ovo nije moguće iskriviti ni tumačiti.

'(Poslali smo) poslanike koji su rados­ne vijesti i opomene donosili', tj. one koji donose radosne vijesti o dobru koje je Allah pripre­mio onima koji Mu se pokoravaju a opominju kaznom i patnjom one koji se protive Allahovoj naredbi i niječu poslanike. Uzvišeni Allah kaže:

'da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja imali pred Allahom. - A Allah je Silan i Mudar.' On je poslao Svoje knjige i Svoje poslanike s radosnom viješću i opomenom, i objas­nio ono što voli i što Ga čini zadovoljnim i ono što ne voli i mrzi, tako da ne ostane nikakva isprika za onoga koji je opomenut. Zato Uzvišeni Allah kaže:

“A da smo ih kakvom kaznom prije njega uništili, sigurno bi rekli: Gospodaru naš, zašto nam nisi poslanika poslao, pa bismo Tvoje riječi slijedili prije nego što smo poniženi i os­ramoćeni bili." (20:134)

U dva Sahiha je potvrđene, preko Ibn-Mesuda, riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: /888/ "Nema niko ljubomorniji od Allaha. Stoga je zabranio razvrat, i očiti i skriveni. I nema niko kome je draža hvala nego Allahu, Moćnom i Slavljenom, stoga hvali sam Sebe. I nema nikoga ko više voli oprost od Allaha, stoga je slao poslanike da donesu radosnu vijest i da opominju." A u drugoj verziji stoji: "Poslao je Svoje poslanike i Svoje knjige."

"O ljudi, Poslanik je već donio Istinu od Gos­podara vašeg; zato vjerujte - bolje vam je!" Došao vam je Muhammed, a.s., s uputom i vjerom Istine od Allaha, Moćnog i Uzvišenog, pa vjerujte u ono s čim je došao i slijedite Ga, bit će vam bolje. Zatim kaže: "A ako ne budete vjerovali, pa Allahovo je ono što je na nebesima i Zemlji", On je nezavisan od vas i od vašeg vjerovanja, a ni vaše nevjerovanje Mu ne može nanijeti štetu.

Uzvišeni Allah kaže:

- I Musa reče: "Ako budete nezahvalni i vi i svi drugi na Zemlji - pa, Allah, doista, ni o kom nije ovisan i On je Jedini hvale dostojan." (14:8.) A ovdje kaže: "A Allah sve zna", o onome koji zaslužuje uputu, pa ga upućuje, i o onome ko zaslužuje zabludu, pa ga dovodi u zab­ludu; "...i Mudar je", u Svojim riječima, Svo­jim djelima, Svom zakonu i Svojoj moći.