فَلَمَّا جَاوَزَا قَالَ لِفَتَاهُ آتِنَا غَدَاءَنَا لَقَدْ لَقِينَا مِنْ سَفَرِنَا هَٰذَا نَصَبًا
Prevod značenja
A kad se udaljiše, Musa reče momku svome: 'Daj nam užinu našu, jer smo se od ovoga našeg putovanja umorili.'
Komentar
Uzvišeni kaže: "Pa kada se udaljiše", tj. sa mjesta na kome su na ribu zaboravili. Iako je Juša bio taj koji je zaboravio , zaborav se pripisuje obojici, kao u riječima Uzvišenog: " Iz njih dva se vadi biser i merdžan", a stvarno se vadi iz slanog mora. Pošto su otišli na mjesta gdje su na ribu zaboravili, Musa "reče svome momku: 'Daj nam užinu našu, jer smo se od ovog našeg putovanja'", iz mjesta koje smo napusili do sada već "umorili" , tj. iscrpili.