Bedemi , Vrhovi Bedema

Elif - Lam - Mim - Sad.

Ovo je knjiga koja ti se objavljuje - i neka ti u grudima ne bude nikakve tegobe zbog nje da njome opominješ i da vjernicima bude pouka.

Slijedite ono što vam se od Gospodara vašeg objavljuje i ne uzimajte, pored Njega, nekog drugog kao zaštitnika! - A kako vi malo pouku primate!

Koliko smo Mi samo gradova razorili, i kazna im je Naša dolazila noću ili danju kad bi prilegli,

a kada bi ih kazna Naša zadesila, jadikovanje njihovo svodilo se samo na riječi: ′Nasilnici smo, zaista bili!′,

i sigurno ćemo pitati, one kojima smo poslanike slali, a pitat ćemo, doista, i poslanike,

i izložit ćemo im, pouzdano, sve što o njima znamo, jer Mi nismo odsutni bili.

Mjerenje toga dana bit će pravedno: oni čija dobra djela prevagnu, oni će šta žele postići;

a oni čija dobra djela budu lahka, oni će, zato što dokaze Naše nisu priznavali, stradati.

Mi smo vas na Zemlji smjestili i na njoj vam sve što je potrebno za život dali. - A kako vi malo zahvaljujete!

Mi smo Adema stvorili i onda mu oblik dali, a poslije melekima rekli: ′Ničice padnite Ademu!′ Pa svi ničice padoše, osim Iblisa, on nije bio od onih koji ničice padoše!

"Šta te je navelo pa da ničice ne padneš kad sam ti naredio?" - upita On. "Ja sam bolji od njega; mene si od vatre stvorio, a njega od ilovače", odgovori on.

"E onda izlaz iz Dženneta" - reče On, "ne priliči ti da u njemu prkosiš; izlazi, ti si, zaista, od onih prezrenih!"

"Daj mi vremena do dana njihova oživljenja!" - zamoli on.

"Daje ti se vremena!" - reče On.

"E zato što si odredio pa sam u zabludu pao" - reče - "kunem se da ću ih na Tvom pravom putu presretati,

"pa ću im i sprijeda, i straga, i zdesna, i slijeva prilaziti, i Ti ćeš ustanoviti da većina njih neće zahvalna biti!"

"Izlazi iz njega, pokuđen i ponižen!" - reče On. "Tobom i svima onima koji se budu povodili za tobom doista ću Džehennem napuniti!"

"A ti, o Ademe, i žena tvoja u Džennetu stanujte i odakle god hoćete jedite, samo se ovom drvetu ne približujte, da se prema sebi ne ogriješite!"

i šejtan im poče bajati da bi im otkrio stidna mjesta njihova, koja su im skrivena bila, i reče: "Gospodar vaš zabranjuje vam ovo drvo samo zato da ne biste meleki postali ili da ne biste besmrtni bili",

i zaklinjaše im se: "Ja sam vam, zaista, savjetnik iskreni!"

i na prevaru ih zavede. A kad oni ono drvo okusiše, stidna mjesta njihova ukazaše im se i oni po sebi dženetsko lišće stavljati počeše. "Zar vam to drvo nisam zabranio?" - zovnu ih Gospodar njihov - "i rekao vam: šejtan vam je, zbilja, otvoreni neprijatelj."

"Gospodaru naš" - rekoše oni - "sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni."

"Izlazite " - reče On - "jedni drugima bit ćete neprijatelji! Na Zemlji ćete boraviti i do smrti ostati."

"Na njoj ćete živjeti, na njoj umirati i iz nje oživljeni biti" - reče On.

"O sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokrivati stidna mjesta vaša, a i raskošna odjela, ali, odjeća bogobojaznosti, to je ono najbolje." To su neki Allahovi dokazi da bi se oni opametili.

O sinovi Ademovi, neka vas nikako ne zavede šejtan kao što je roditelje vaše iz Dženneta izveo, skinuvši s njih odjeću njihovu da bi im stidna mjesta njihova pokazao! On vas vidi, on i vojske njegove, odakle vi njih ne vidite. Mi smo učinili šejtane zaštitnicima onih koji ne vjeruju.

A kada urade neko ružno djelo, govore: "Zatekli smo pretke naše da to rade, a i Allah nam je to zapovijedio." Reci: "Allah ne zapovijeda da se rade ružna djela! Zašto o Allahu govorite ono što ne znate?"

Reci: "Gospodar moj naređuje pravednost i obraćajte se samo Njemu kad god obavljate namaz, i molite Mu se iskreno Mu ispovijedajući vjeru! Kao što vas je iz ničega stvorio, tako isto će vas ponovo oživjeti."

On jednima na pravi put ukazuje, a druge, s pravom, u zabludi ostavlja, jer oni, mjesto Allaha, šejtane za zaštitnike uzimaju i misle da dobro rade.

O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad hoćete namaz obaviti! I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju.

Reci: "Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela?" Reci: "Ona su za vjernike na ovom svijetu, na onom svijetu su samo za njih." Eto, tako Mi podrobno izlažemo dokaze ljudima koji znaju.

Reci: "Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i tajni, i grijehe, i neopravdanu primjenu sile, i da Allahu smatrate ravnim one za koje On nikakav dokaz objavio nije, i da o Allahu govorite ono što ne znate."

Svaki narod ima svoj kraj, i kada dođe njegov kraj, neće ga moći ni za tren jedan ni odložiti ni ubrzati.

O sinovi Ademovi, kad vam između vas samih budu dolazili poslanici koji će vam propise Moje objašnjavati - onda se oni koji se budu Allaha bojali i dobra djela činili neće ničega bojati niti će za bilo čim tugovati;

A oni koji dokaze Naše budu poricali, i od njih se budu oholo okretali, bit će stanovnici u vatri, u njoj će vječno ostati.

Ima li, onda, nepravednijeg od onoga koji o Allahu govori laž i ne priznaje Njegove riječi? Takvi će dobiti sve ono što im je zapisano. Ali, kada im izaslanici Naši dođu da im duše uzmu, upitat će: ′A gdje su oni kojima ste se, umjesto Allahu, klanjali?′ - Izgubili su nam se" - odgovorit će, i sami protiv sebe posvjedočiti da su nevjernici bili.

"Ulazite u Džehennem s narodima, sa džinima i ljudima koji su prije vas bili i nestali!" - reći će On. I kad god neki narod uđe, proklinjat će onaj za kojim se u nevjerovanju poveo. A kad se svi u njemu iskupe, tada će običan puk reći o glavešinama svojim: "Gospodaru naš, ovi su nas u zabludu odveli, zato im podaj dvostruku patnju u vatri!" -"Za sve će biti dvostruka!" - reći će On - "ali vi ne znate."

A glavešine će reći običnom puku: "Pa vi nemate nikakve prednosti pred nama!" Zato iskusite patnju za ono što ste radili.

Onima koji dokaze Naše budu poricali i prema njima se budu oholo odnosili - kapije nebeske neće se otvoriti, i prije će Deva kroz iglene uši proći nego što će oni u Džennet ući. Eto tako ćemo Mi grješnike kazniti.

U Džehennemu će im ležaji i pokrivači od vatre biti. Eto, tako ćemo Mi nevjernike kazniti.

A oni koji budu vjerovali i dobra djela činili - Mi nikog ne zadužujemo mimo njegovih mogućnosti - bit će stanovnici Dženneta, u njemu će vječno ostati.

Iz njihovih ćemo grudi zlobu odstraniti; ispred njih će rijeke teći, i oni će govoriti: "Hvaljen neka je Allah, Koji nas je na pravi put uputio; mi ne bismo na pravom putu bili da nas Allah nije uputio, poslanici Gospodara našeg zaista su istinu donosili", i njima će se doviknuti: "Taj ste Džennet u nasljedstvo dobili za ono što ste činili!"

I stanovnici Dženneta će stanovnike Vatre dozivati: Mi smo našli da je istinito ono što nam je Gospodar naš obećao, da li ste i vi našli da je istinito ono što je vama Gospodar vaš obećao? - Jesmo! - odgovorit će. A onda će jedan glasnik među njima viknuti: "Neka Allahovo prokletstvo ostane nad onima koji su se prema sebi ogriješili",

"koji su od Allahova puta odvraćali i nastojali da ga iskrive, i koji u Ahiret nisu vjerovali!"

Između njih bit će bedem, a na vrhovima ljudi koji će svakog po obilježju njegovom poznati. I oni će stanovnicima Dženneta viknuti: "Selamun alejkum!" - dok još ne uđu u njega, a jedva će čekati.

A kada im pogledi skrenu prema stanovnicima Vatre, uzviknut će: "Gospodaru naš, ne daj nam da budemo s narodom grješnim!"

Oni koji će po vrhovima bedema biti zovnut će ljude, koje će po obilježju njihovom poznati i reći će: "Nije vam koristilo vaše gomilanje i to što ste se oholo držali."

Zar nisu ovo oni za koje ste se zaklinjali da ih Allahova milost neće stići? Uđite u Džennet, nikakva straha za vas neće biti i ni za čim vi nećete tugovati!

I stanovnici Vatre dozivat će stanovnike Dženneta: "Prolijte na nas vode ili nešto od onoga čime vas je Allah obdario!" - a oni će reći: "Allah je to dvoje nevjernicima zabranio!"

One kojima je vjera njihova bila igra i zabava i koje je život na Zemlji bio obmanuo, sada ćemo Mi njih zaboraviti, zato što su zaboravljali da će na ovaj Dan pred Nama stajati i zato što su dokaze Naše poricali.

A Mi ovima Knjigu objavljujemo, koju smo kako Mi znamo objasnili, da bude putokaz i milost ljudima koji budu vjerovali.

Čekaju li oni da se ona obistini? Onoga dana kada se obistini, reći će oni koji su je prije bili zaboravili: "Istinu su poslanici Gospodara našeg donosili! Da nam je zagovornika kakva, pa da se za nas zauzme ili da nam je da budemo vraćeni, pa da postupamo drukčije nego što smo prije postupali!" Ali, oni su sami sebe upropastili, a neće im biti ni onih koje su izmišljali.

Gospodar vaš je Allah, Koji je nebesa i Zemlju u šest dana stvorio, a zatim se nad Aršom uzvisio. On tamom noći prekriva dan, koja ga ustopu prati, a Sunce i Mjesec i zvijezde pokoravaju se Njegovoj volji. Samo On stvara i upravlja! Uzvišen neka je Allah, Gospodar svjetova!

Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome, On doista ne voli one koji svaku mjeru prelaze.

I ne pravite nered na Zemlji, kad je na njoj red uspostavljen, a Njemu se molite sa strahom i nadom; milost je Allahova doista blizu onih koji dobra djela čine.

On je Taj Koji šalje vjetrove kao radosnu vijest milosti Svoje; a kad oni pokrenu teške oblake, Mi ih prema mrtvom predjelu potjeramo, pa na njeg kišu spustimo i učinimo da uz njenu pomoć rastu plodovi svakovrsni; isto ćemo tako mrtve oživiti, opametite se!

"U plodnom predjelu raste bilje voljom Gospodara njegova, a u neplodnom tek s mukom. Eto, tako Mi, na razne načine, ponavljamo dokaze ljudima koji zahvaljuju."

Mi smo Nuha poslali narodu njegovu, pa im je on govorio: "O narode moj, Allahu robujte, vi drugog boga osim Njega nemate! Ja se doista plašim za vas patnje na Velikom danu!"

A glavešine naroda njegova su odgovarale: "Mi smatramo da si ti u pravoj zabludi."

A on je govorio: "O narode moj, nisam ja ni u kakvoj zabludi, nego sam poslanik Gospodara svjetova";

"poslanice Gospodara svoga vam dostavljam i savjetujem vas; ja od Allaha znam ono što ne znate vi."

Zar vam je čudno što vam pouka od Gospodara vašeg dolazi po čovjeku, jednom od vas, da vas opominje, da biste se grijeha klonili i da biste pomilovani bili?

Ali, oni su ga lažnim smatrali, pa smo spasili njega i one koji su bili uz njega u lađi, a one koji u dokaze Naše nisu vjerovali - potopili. Uistinu, oni su pravi slijepci bili.

A Adu - njegova brata Huda. On je govorio: "O narode moj, Allahu robujte, vi drugog boga osim Njega nemate, zar se ne bojite?"

Glavešine naroda njegova, koje nisu vjerovale, odgovarale su: "Mi smatramo da si ti doista neznalica i mi mislimo da si zaista lažac."

A on je govorio: "O narode moj, nisam ja neznalica, nego sam Gospodara svjetova poslanik;"

"Dostavljam vam poslanice Gospodara svoga, i ja sam vam iskreni savjetnik."

"Zar vam je čudno što vam pouka od Gospodara vašeg dolazi po čovjeku, jednom od vas, da vas opominje? Sjetite se da vas je On nasljednicima Nuhova naroda učinio i stvorio vas krupnog rasta. I neka su vam zato uvijek na umu Allahove blagodati, da biste postigli ono što budete željeli."

Oni su govorili: "Zar si nam došao zato da samo Allahu robujemo, a da napustimo one koje su preci naši obožavali? Učini da nas snađe to čime nam prijetiš, ako je istina to što govoriš!"

"Već vas je snašla kazna i gnjev Gospodara vašeg!" - govorio je on. "Zar sa mnom da se prepirete o imenima nekakvim kojima ste ih vi i preci vaši nazvali, a o kojima Allah nikakav dokaz nije objavio? Zato čekajte, i ja ću s vama čekati!"

I Mi smo iz milosti Naše njega i one koji su bili uz njega spasili, a do posljednjeg istrijebili one koji dokaze Naše nisu priznavali i koji nisu vjerovali.

A Semudu - njegova brata Saliha. "O, narode moj", govorio je on, " Allahu robujte, vi drugog boga osim Njega nemate! Evo vam znaka od Gospodara vašeg: ova Allahova kamila za vas je znak. Pustite je neka pase po Allahovoj zemlji i ne zlostavljajte je pa da vas patnja nesnosna stigne!"

"I sjetite se da ste Njegovom voljom postali nasljednici Ada i da vas je On na Zemlji nastanio: u ravnicama njezinim palače gradite, a u brdima kuće klešete. I neka su vam uvijek na umu Allahove blagodati, i ne činite zlo po Zemlji nered praveći!"

A glavešine naroda njegova, one koje su se oholile, upitaše potlačene, one među njima koji su vjerovali: "Vjerujete li vi da je Salih poslan od Gospodara svoga?" - "Mi, uistinu, vjerujemo u sve ono što je po njemu objavljeno", odgovoriše oni.

"A mi, doista, ne vjerujemo u to u što vi vjerujete", rekoše oni koji su bili oholi.

I zaklaše oni kamilu, i zapovijed Gospodara svoga ne poslušaše i rekoše: "O Salih, učini da nas snađe to čime prijetiš, ako si poslanik."

I zadesi ih strašan potres i oni u zemlji svojoj osvanuše mrtvi, nepomični.

A on ih napusti i reče: "O narode moj, prenio sam vam poslanicu Gospodara svoga i opominjao sam vas, ali vi ne volite one koji opominju."

I Luta - kad reče narodu svome: "Zašto činite razvrat koji niko prije vas na svijetu nije činio?"

"Vi sa strašću prilazite muškarcima, umjesto ženama. Ta vi ste narod koji sve granice zla prelazi!"

A odgovor naroda njegova glasio je: "Istjerajte ih iz grada vašeg, oni su ljudi - čistunci!"

I Mi smo njega i porodicu njegovu spasili, osim žene njegove; ona je ostala sa onima koji su kaznu iskusili.

I na njih smo kišu spustili, pa pogledaj kako su razvratnici skončali.

A Medjenu - njegova brata Šuajba. "O narode moj" - govorio je on - " Allahu robujte, vi drugog boga osim Njega nemate! Dolazi vam jasan dokaz od Gospodara vašeg, zato pravo na litri i na kantaru mjerite i ljudima stvari njihove ne zakidajte, i red na Zemlji ne remetite kad je već na njoj uspostavljen red. To je bolje za vas, ako vjerujete."

I ne postavljajte zasjede na putu, prijeteći i od Allahova puta odvraćajući one koji u Njega vjeruju, želeći krivi put. I sjetite se da vas je bilo malo i da vas je On umnožio, a pogledajte kako su skončali oni koji su nered pravili.

"I ako jedni od vas vjeruju u ono što je po meni poslano, a drugi ne vjeruju, pa pričekajte dok nam Allah ne presudi, jer On je sudija najbolji!"

Glavešine naroda njegova, one koje su bile ohole, rekoše: "Ili ćemo mi, o Šuajbe, i tebe i one koji s tobom vjeruju iz grada našeg istjerati, ili ćete se vratiti u našu vjeru!" "Zar i protiv naše volje?" - reče on.

"Ako bismo se u vjeru vašu vratili nakon što nas je Allah spasio nje, na Allaha bismo laž iznijeli. Mi ne treba da se u nju vraćamo, osim ako to htjedne Allah, Gospodar naš. Gospodar naš znanjem Svojim sve obuhvaća; u Allaha se uzdamo! Gospodaru naš, Ti presudi nama i narodu našem, po pravdi, Ti si sudija najpravedniji!"

A glavešine naroda njegova, one koje nisu vjerovale, rekoše: "Ako pođete za Šuajbom, bit ćete sigurno izgubljeni."

I zadesi ih potom strašan potres i oni osvanuše u zemlji svojoj mrtvi, nepomični.

Oni koji su smatrali Šuajba lašcem - kao da nikad nisu u njoj ni bili; oni koji su smatrali Šuajba lašcem, oni su nastradali.

A on ih napusti i reče: "O narode moj, prenio sam vam poslanice Gospodara svoga i savjetovao vas, pa zašto da tugujem za narodom nevjerničkim?!"

I Mi nijednog vjerovjesnika u neki grad nismo poslali, a da stanovnike njegove bolešću i neimaštinom nismo kaznili da bi se pokajali.

Poslije bismo kaznu blagostanjem zamijenili dok se ne bi umnožili i rekli: "I naše su pretke pogađale i žalosti i radosti!" - i tada bismo ih, da oni ne predosjete, neočekivano kaznili.

A da su stanovnici naselja vjerovali i bogobojazni bili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili.

A zar su stanovnici naselja sigurni da ih Naša kazna neće snaći noću dok budu spavali?

Ili, zar su stanovnici naselja sigurni da ih Naša kazna neće snaći danju dok se budu zabavljali?

Zar oni mogu biti sigurni od Allahove kazne? Allahove kazne ne boji se samo narod kome propast predstoji.

Zar nije jasno onima koji nasljeđuju zemlju prijašnjih stanovnika njezinih da ćemo i njih, ako budemo htjeli, zbog grijeha njihovih kazniti i srca njihova zapečatiti, pa neće moći čuti.

O tim naseljima Mi ti neke događaje njihove kazujemo. Poslanici njihovi jasne su im dokaze donosili, ali oni nisu povjerovali zato što ni prije nisu vjerovali. Eto tako Allah srca nevjernika zapečati.

a Mi smo znali da se većina njih neće zavjeta držati, i znali smo da će većinom, doista, grješnici biti.

Zatim smo, poslije njih, poslali Musaa sa dokazima Našim Faraonu i glavešinama njegovim, ali oni u njih nisu povjerovali, pa pogledaj kako su skončali oni koji su nered činili.

I Musa reče: "O Faraone, ja sam poslanik Gospodara svjetova!"

"Dužnost mi je da o Allahu samo istinu kažem. Donio sam vam jasan dokaz od Gospodara vašeg, zato pusti da idu sa mnom sinovi Israilovi!"

"Ako si donio kakav dokaz" - reče - "pokaži ga, ako istinu govoriš."

I on baci svoj štap - kad on prava zmijurina;

i izvadi ruku svoju - ona za prisutne postade bijela.

Glavešine naroda Faraonova povikaše: "Ovaj je, doista, vješt čarobnjak."

"On hoće da vas izvede iz zemlje vaše, pa šta predlažete?"

"Zadrži njega i brata njegova" - rekoše - "a pošalji u gradove one koji će sakupljati."

"Preda te će sve vješte čarobnjake dovesti."

I Faraonu čarobnjaci dođoše. "Da li ćemo, doista, nagradu dobiti ako budemo pobjednici?" - upitaše.

"Da" - reče - "i bit ćete mi, zaista, bliski."

"O Musa" - rekoše onda - "hoćeš li ti, ili ćemo mi baciti?"

"Bacite vi" - reče on. I kad oni baciše, oči ljudima začaraše i jako ih prestrašiše, i vradžbinu veliku prirediše.

I Mi naredismo Musau: "Baci štap svoj!" - i on odjednom proguta sve ono čime su oni bili obmanu izveli.

I tako istina na vidjelo izbi i pokaza se da je bilo lažno ono što su oni priredili.

I tu oni bijahu pobijeđeni i ostadoše poniženi.

A čarobnjaci se licem na tlo baciše.

"Mi vjerujemo u Gospodara svjetova" - povikaše,

"Gospodara Musaova i Harunova!"

"Zar da mu povjerujete prije nego što vam ja dozvolim!" - viknu Faraon. "Ovo je, uistinu, smicalica koju ste u gradu smislili da biste iz njega stanovnike njegove izveli. Zapamtit ćete vi!"

"Izodsijecat ću vam, sigurno, ruke vaše i noge vaše unakrst, a onda ću vas sve razapeti!"

A oni rekoše: "Mi ćemo se, doista, Gospodaru našem vratiti!"

"Ti nam zamjeraš samo to što smo u dokaze Gospodara našeg povjerovali kad su nam oni došli. Gospodaru naš, daj nam snage da izdržimo i učini da kao vjernici umremo!"

A glavešine naroda Faraonovog rekoše: "Zar ćeš ostaviti Musaa i narod njegov da nered u zemlji pravi i da tebe i božanstva tvoja napusti?" On reče: "Ubijat ćemo mušku djecu njihovu, a žensku ćemo im ostavljati u životu; mi, uistinu, vladamo nad njima."

Musa reče narodu svome: "Molite Allaha da vam pomogne i budite strpljivi, zemlja je Allahova, On je daje u naslijeđe kome On hoće od robova Svojih; a lijep ishod će biti za one koji se budu Allaha bojali."

"Zlostavljani smo" - rekoše oni - "prije nego što si nam došao, a i nakon što si nam došao!" A Musa reče: "Možda će Gospodar vaš neprijatelja vašeg uništiti, a vas nasljednicima na Zemlji učiniti, da bi vidio kako ćete postupiti."

I Mi smo kaznili Faraonov narod gladnim godinama i nerodicom, da bi se opametili.

I kad bi im bilo dobro, oni bi govorili: "Ovo smo zaslužili", a kad bi ih snašla kakva nevolja, tu nevolju bi pripisali Musau i onima koji su s njim vjerovali. Ali ne! Njihova je nevolja od Allaha bila, samo što većina njih nije znala!

I govorili su: "Kakav god da nam dokaz doneseš da nas njime opčaraš, mi ti nećemo vjerovati!"

Zato smo Mi na njih slali i poplave, i skakavce, i krpelje, i žabe, i krv - sve jasna znamenja, ali su se oni oholili, narod zlikovački su bili.

I kad bi ih zadesila nevolja, govorili bi: "O Musa, moli se za nas Gospodaru svome - onako kako ti je On naredio: ako nas oslobodiš nevolje, mi ćemo zaista vjerovati i s tobom sinove Israilove sigurno poslati."

I pošto bismo ih nevolje oslobodili - do vremena do kog im je bilo određeno da je podnose - oni bi, odjednom, obećanje prekršili.

Zato ih Mi kaznismo i u moru ih potopismo, jer su znamenja Naša poricali i prema njima ravnodušni bili.

A potlačenom narodu dodadosmo u naslijeđe istočne i zapadne krajeve zemlje koju smo blagoslovili, i lijepo obećanje Gospodara tvoga sinovima Israilovim bilo je ispunjeno - zato što su trpjeli, a sa zemljom sravnismo ono što su Faraon i narod njegov sagradili i ono što su podigli.

I Mi sinove Israilove preko mora prevedosmo, pa oni naiđoše na narod koji se klanjao kumirima svojim. "O Musa," - rekoše - "napravi i ti nama boga kao što i oni imaju bogove!" - "Vi ste, uistinu, narod koji nema pameti!" - reče on.

"Zaista će biti poništeno ono što ovi ispovijedaju i beskorisno će im biti ono što rade."

On reče: "Zar da vam, pored Allaha, tražim drugog boga, a On vas je iznad ostalog svijeta uzdigao?"

I pošto smo vas Mi izbavili od Faraonovih ljudi, koji su vas neizmjerno mučili: mušku su djecu vašu ubijali, a žensku vam u životu ostavljali - to je bilo teško iskušenje Gospodara vašeg.

Mi odredismo da čas susreta sa Musaom bude kad se napuni trideset noći, i dopunismo ih još sa deset, pa se vrijeme koje je odredio Gospodar njegov ispuni za četrdeset noći. A Musa je bio rekao bratu svome Harunu: "Zastupaj me u narodu mome, i red pravi i ne slijedi puteve onih koji su smutljivci!"

I kad Nam Musa dođe u određeno vrijeme, i kada mu Gospodar njegov progovori, on reče: "Gospodaru moj, ukaži mi se da Te vidim!" "Nećeš Me vidjeti" - reče - "ali pogledaj u ono brdo, pa ako ono ostane na svome mjestu, vidjet ćeš Me!" I kad se Gospodar njegov onom brdu otkri, On ga sa zemljom sravni, a Musa se onesviješćen strovali. Čim se osvijesti, reče: "Hvaljen neka si! Kajem Ti se, ja sam vjernik prvi!"

"O Musa" - reče On - "Ja sam tebe odlikovao nad ostalim svijetom poslanstvom Svojim i govorom Svojim. Ono što ti dajem uzmi i zahvalan budi!"

I Mi mu na pločama napisasmo pouku za sve, i objašnjenje za svašta. "Primi ih svojski, a narodu svom zapovjedi da se pridržava onoga što je u njima ljepše!" A pokazat ću vam i zemlju grješnika.

Odvratit ću od znamenja Svojih one koji se bez ikakva osnova na Zemlji ohole. I kakav god dokaz oni vide, neće ga vjerovati; ako vide pravi put - neće ga kao put prihvatiti, a ako vide stranputicu - kao put će je prihvatiti. To zato što dokaze Naše poriču i što su prema njima ravnodušni.

A onima koji poriču dokaze Naše i susret na onom svijetu, bit će poništena djela njihova. Zar će biti drukčije kažnjeni nego kako su radili?

I narod Musaov, poslije odlaska njegova, prihvati od nakita svoga kip teleta koje je rikalo. Zar nisu vidjeli da im ono ne govori i da ih putem pravim ne vodi? Oni ga prihvatiše i prema sebi se ogriješiše.

I pošto se poslije gorko pokajaše i uvidješe da su zabludjeli, oni rekoše: "Ako se Gospodar naš na nas ne sažali i ako nam ne oprosti, doista ćemo biti izgubljeni."

A kad se Musa srdit i žalostan narodu svome vrati, povika: "Kako ste tako ružno poslije odlaska moga postupili! Jeste li ubrzali naređenje Gospodara svoga?" - i ploče baci, i brata svoga za kosu dohvati i poče ga vući sebi. "O sine majke moje" - reče Harun - "narod nije nimalo do mene držao i umalo me nije ubio; nemoj da mi se svete dušmani i ne smatraj mene jednim od onih koji su se prema sebi ogriješili."

"Gospodaru moj" - zamoli Musa - "oprosti meni i bratu mome i učini da budemo pod okriljem Tvoje milosti, Ti si od milostivih najmilostiviji!"

One koji su tele prihvatili stići će doista kazna Gospodara njihova i poniženje još na ovom svijetu; tako Mi kažnjavamo one koji kuju laži.

A onima koji hrđava djela rade, pa se poslije pokaju i vjernici postanu, Gospodar tvoj će, poslije toga, sigurno oprostiti i milostiv biti.

I kada minu srdžba Musaa, on uze ploče na kojima je bilo ispisano uputstvo na pravi put i milost za one koji se Gospodara svoga boje.

I Musa odabra iz naroda svoga sedamdeset ljudi da u određeno vrijeme stanu pred Nas. A kad ih zadesi potres, on reče: "Gospodaru moj, da si htio, mogao si njih i mene uništiti još prije. Zar da nas uništiš zbog onoga što su uradili bezumnici naši? To je samo iskušenje Tvoje kojim Ti, koga hoćeš, u zabludu stavljaš, a kome hoćeš, na pravi put ukazuješ; Ti si Gospodar naš, pa nam oprosti i smiluj nam se! A Ti si najbolji Oprostitelj!"

"I dosudi nam dobro na ovom svijetu, i na onom svijetu - mi se, uistinu, vraćamo Tebi!" - "Kaznom Svojom Ja kažnjavam koga hoću" - reče On - "a milost Moja obuhvata sve; dat ću je onima koji se budu grijeha klonili i zekat davali, i onima koji u dokaze Naše budu vjerovali."

"...onima koji će slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji neće znati ni čitati ni pisati, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi. Zato će oni koji u njega budu vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili - postići ono što budu željeli."

Reci: "O ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik, Njegova vlast je i na nebesima i na Zemlji; nema drugog boga osim Njega, On život i smrt daje, i zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, vjerovjesnika, koji ne zna čitati i pisati, koji vjeruje u Allaha i riječi Njegove; njega slijedite - da biste bili upućeni!"

U narodu Musaovu ima ljudi koji na istinu upućuju i koji prema njoj pravedno sude.

I Mi smo ih na dvanaest rodova podijelili, i Musau smo objavili, kad mu je narod njegov vode zatražio: "Udari štapom svojim po stijeni!" - i iz nje je dvanaest vrela provrelo, svaki rod je znao vrelo iz kog će piti. I Mi smo im od oblaka hlad pravili i manu i prepelice im davali: "Jedite lijepe stvari kojima vas opskrbljujemo!" Oni nisu Nama nepravdu učinili, sami su prema sebi nepravedni bili."

A kada im je bilo rečeno: "Nastanite se u ovom gradu i jedite odakle hoćete i recite: Oprosti!, a na kapiju uđite glava pognutih - oprostit ćemo vam grijehe vaše, a onima koji čine dobra djela dat ćemo i više"

Onda su oni nepravedni među njima zamijenili drugom riječ koja im je bila rečena, i Mi smo na njih s neba kaznu spustili zato što su stalno nepravedni bili.

I upitaj ih o gradu koji se nalazio pored mora kad su propise o suboti kršili: kada su im ribe, na oči njihove, dolazile dok su subotu svetkovali, a kad nisu svetkovali; one im nisu dolazile. Eto, tako smo ih u iskušenje dovodili zato što su stalno griješili.

A kad neki od njih rekoše: "Zašto opominjete narod koji će Allah uništiti ili ga teškim mukama namučiti?" - oni odgovoriše: "Da bismo se pred Gospodarom vašim opravdali i da bi se oni grijeha klonili."

I kada zaboraviše ono čime su bili opominjani, Mi izbavismo one koji su od nevaljalih djela odvraćali, a grješnike kaznismo teškom kaznom, zato što su stalno u grijehu bili.

I pošto su oni bahato odbili da se okane onoga što im se zabranjivalo, Mi smo im rekli: "Postanite majmuni prezreni!"

I Gospodar tvoj obznani da će prepuštati nad njima vlast do Smaka svijeta nekom ko će ih na najgori način tlačiti. Gospodar tvoj, doista, brzo kažnjava, a On i oprašta i milostiv je.

I Mi smo ih po Zemlji kao narode raspodijelili: ima ih dobrih, a i onih koji to nisu; provjeravali smo ih i u dobru i u zlu, da bi se opametili.

I poslije njih ostala su pokoljenja koja su Knjigu naslijedila i koja su kupila mrvice ovoga prolaznog svijeta, i govorila: "Bit će nam oprošteno!" A ako bi im opet dopalo šaka tako nešto, opet bi to činili. Zar od njih nije uzet zavjet u Knjizi da će o Allahu samo istinu govoriti - a oni čitaju ono što je u njoj. Onaj je svijet bolji za one koji se grijeha klone; pa zar se nećete opametiti?

A oni koji se čvrsto drže Knjige i koji obavljaju namaz - pa, Mi doista nećemo dopustiti da propadne nagrada onima koji čine dobra djela.

A kada smo iznad njih brdo podigli - činilo se kao oblak - oni su bili uvjereni da će na njih pasti. "Prihvatite odlučno ono što smo vam dali, i neka vam je na umu ono što je u njemu - da biste bili pobožni!"

I kad je Gospodar tvoj od Ademovih sinova iz njihovih kičmi izveo potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe: "Zar Ja nisam Gospodar vaš?" - oni su odgovarali: "Jesi, mi svjedočimo" - i zato da na Sudnjem danu ne reknete: "Mi o ovome nismo ništa znali."

Ili da ne reknete: "Naši su preci prije nas druge Allahu ravnim smatrali, a mi smo pokoljenje poslije njih. Zar ćeš nas kazniti za ono što su lažljivci činili?"

I tako, eto, Mi opširno iznosimo dokaze, da bi oni došli sebi.

I kaži im vijest o onome kome smo dokaze Naše dali, ali koji se od njih udaljio pa ga šejtan dostigao, i on je zalutao.

A da smo htjeli, mogli smo ga s njima uzvisiti, ali se on ovom svijetu priklonio i za svojom strašću krenuo. Njegov je slučaj kao slučaj psa: ako ga potjeraš, on isplažena jezika dahće; a ako ga se okaniš - on opet dahće. Takvi su ljudi koji Naše dokaze smatraju lažnim; zato kazuj događaje da bi oni razmislili.

Loš su primjer ljudi koji ne priznaju Naše dokaze, oni zlo čine sami sebi.

Kome Allah ukaže na pravi put - bit će na pravom putu, a koga ostavi u zabludi - taj će izgubljen biti.

Mi smo za Džehennem mnoge džine i ljude stvorili; oni srca imaju - a njima ne shvataju, oni oči imaju - a njima ne vide, oni uši imaju - a njima ne čuju; oni su kao stoka, čak i gori - oni su zaista nemarni.

Allah ima najljepša imena i vi Ga zovite njima, a klonite se onih koji iskreću Njegova imena - kako budu radili, onako će biti kažnjeni!

A među onima koje stvaramo ima ljudi koji druge upućuju istini i koji prema njoj pravedno sude.

A one koji Naše riječi poriču Mi ćemo malo - pomalo, a da oni neće ni znati, u propast voditi.

I davat ću im vremena; obmana je Moja, doista žestoka.

Pa zašto oni ne razmisle da njima poslani poslanik nije lud; on samo otvoreno opominje.

I zašto oni ne promisle o carstvu nebesa i Zemlje i o svemu onome što je On stvorio, i da im se, možda, kraj njihov primakao? Pa u koje će riječi, ako ne u Kur'an vjerovati?

Koga Allah u zabludu stavi, niko ga ne može na pravi put uputiti! On će ih ostaviti da u nevjerstvu svojem lutaju.

Pitaju te o Smaku svijeta: kada će se zbiti. Reci: "To zna jedino Gospodar moj, On će ga u njegovo vrijeme otkriti, a težak će biti nebesima i Zemlji, sasvim neočekivano će vam doći." Pitaju te kao da ti o njemu nešto znaš. Reci: "To samo Allah zna, ali većina ljudi ne zna."

Reci: "Ja ne mogu ni samom sebi neku korist pribaviti, ni od sebe kakvu štetu otkloniti; biva onako kako Allah hoće. A da poznajem gajb, stekao bih mnoga dobra, a zlo bi bilo daleko od mene; ja samo donosim opomene i radosne vijesti ljudima koji vjeruju."

On je Taj Koji vas od jednog čovjeka stvara - a od njega je drugu njegovu stvorio da se uz nju smiri. I kada je on nju obljubio, ona je zanijela lahko breme i nosila ga; a kad joj je ono otežalo, njih dvoje su zamolili Allaha, Gospodara svoga: "Ako nam daruješ zdrava potomka, bit ćemo, doista, zahvalni!"

I kad im je On darovao zdrava potomka, njih dvoje su izjednačili druge s Njim u onome što im On daje - a Allah je vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim!

Zar da Njemu smatraju ravnim one koji ne mogu ništa stvoriti, i sami su stvoreni,

i koji im ne mogu pomoći niti mogu pomoći sebi?

A ako ih zamolite da vas na pravi put upute, neće vam se odazvati; isto vam je pozivali ih ili šutjeli.

Oni kojima se vi, pored Allaha, klanjate, zaista su robovi, kao i vi. Pa, vi im se klanjajte, i neka vam se odazovu ako istinu govorite!

Imaju li oni noge da na njima hodaju, ili ruke da njima hvataju, imaju li oči da njima gledaju, ili uši da njima čuju? Reci: Zovite božanstva vaša, pa protiv mene kakvo hoćete lukavstvo smislite i ne odugovlačite

Moj je zaštitnik Allah, Koji Knjigu objavljuje i On se o dobrima brine.

A oni kojima se vi, pored Njega, klanjate, ne mogu ni vama, a ni sebi pomoći.

A kad ih zamolite da vas upute na pravi put, oni ne čuju; vidiš ih kao da te gledaju, ali oni ne vide.

Ti sa svakim - lijepo! i traži da se čine dobra djela, a neznalica se kloni!

A ako te šejtan pokuša na zlo navesti, ti potraži utočište u Allaha, On uistinu sve čuje i zna.

Oni koji se Allaha boje, čim ih dodirne sablazan šejtanska, sjete se, i odjednom dođu sebi,

dok prijatelje šejtanove šejtani podržavaju u zabludi i nikako ne prestaju.

Kad im nijedan znak ne doneseš, oni govore: "Zašto ga sam ne izmisliš!" - Reci: "Ja slijedim samo ono što mi Gospodar moj objavljuje." Ovo su jasni dokazi od Gospodara vašeg i uputstvo i milost za ljude koji vjeruju.

A kad se uči Kur'an, vi ga slušajte i šutite - da biste bili pomilovani.

I spominji Gospodara svoga u sebi, ponizno i sa strahopoštovanjem i ne podižući jako glas - ujutro i navečer, i ne budi nemaran

Oni koji su bliski Gospodaru tvome doista ne zaziru da Mu ibadet čine; samo Njega hvale i samo pred Njim licem na tlo padaju.