Pregled sure Ta-ha - Ta-ha
objavljena u Meki
1. Ta-ha
2. Ne objavljujemo Kur'an da se mučiš
3. Već da bude pouka onome koji se boji
4. Objavljuje ga Stvoritelj Zemlje i nebesa visokih
5. Svemilosni, Koji se nad Aršom uzvisio
6. Njegovo je što je na nebesima, i na zemlji, i što je između njih, i što je pod zemljom
7. Ako se ti glasno moliš, pa, On zna i što je tajno i što je još skrovitije
8. Allah, drugog boga osim Njega nema, najljepša imena ima
9. A da li je do tebe doprla vijest o Musau
10. Kada je vatru ugledao, pa čeljadi svojoj rekao:Ostanite vi tu, ja sam vatru vidio, možda ću vam nekakvu glavnju donijeti ili ću pored vatre naći nekoga ko će mi put pokazati
11. A kad do nje dođe, neko ga zovnu:O Musa
12. Ja sam, uistinu, Gospodar tvoj! Izuj, zato obuću svoju, ti si, doista, u blagoslovljenoj dolini Tuva
13. Tebe sam izabrao, zato ono što ti se objavljuje slušaj
14. Ja sam,uistinu, Allah, drugog boga, osim Mene nema; pa Meni ibadet čini i namaz obavljalj
15. Čas oživljenja će sigurno doći, od svakoga ga tajim, kad će svaki čovjek prema trudu svome nagrađen ili kažnjen biti
16. I neka te zato nikako ne odvrati od vjerovanja u njeg onaj koji u njega ne vjeru je i koji slijedi strast svoju, pa da budeš izgubljen
17. A što ti je to u desnoj ruci, o Musa
18. Ovo je moj štap, odgovori on, kojim se poštapam i kojim lišće ovcama svojim skidam, a služi mi i za druge potrebe
19. Baci ga, o Musa!, reče On
20. I on ga baci,kad on, zmija koja mili
21. Uzmi je i ne boj se! reče On.Mi ćemo je vratiti u ono što je prije bila
22. I uvuci ruku pod pazuho svoje, ruka će se pojaviti bijela, ali ne bolesna; i eto, znamenje drugo
23. Da ti pokažemo neke od Naših čuda
24. Idi Faraonu jer je u zlu svaku mjeru prevršio
25. Gospodaru moj, reče Musa, učini prostranim prsa moja
26. I olakšaj zadatak moj
27. Odriješi uzao sa jezika mog
28. Da bi razumjeli govor moj
29. I podaj mi za pomoćnika iz porodice moje
30. Haruna, brata mog
31. Osnaži me njime
32. I učini drugom u zadatku mome
33. Da bismo Te mnogo hvalili
34. I da bismo Te mnogo spominjali
35. Ti, uistinu, znaš za nas
36. Udovoljeno je molbi tvojoj. o Musa, reče On
37. Ukazali smo ti milost Svoju još jednom
38. Kada smo majku tvoju nadahnuli onim što se samo nadahnućem stiče
39. Metni ga u sanduk i u rijeku baci,rijeka će ga na obalu izbaciti, pa će ga i Moj i njegov neprijatelj prihvatiti.I na tebe sam bacio ljubav od Mene i da rasteš pod okom Mojim
40. Kada je sestra tvoja otišla i rekla: Hoćete li da vam ja pokažem onu koja će se o njemu brinuti? Mi smo te majci tvojoj povratili da se raduje i da više ne tuguje. A ti si ubio jednog čovjeka, pa smo te Mi brige oslobodili i raznim nevoljama te iskušali pa spasili.I ti si ostao godinama među stanovnicima Medjena,zatim si,o Musa, u pravo vrijeme došao
41. I Ja sam te za Sebe izabrao
42. Idite ti i tvoj brat, sa dokazima Mojim, i neka sam vam Ja uvijek na pameti
43. Idite Faraonu on se, doista, osilio
44. Pa mu blagim riječima govorite, ne bi li razmislio ili se pobojao
45. Gospodaru naš, rekoše oni, bojimo se da nas odmah na muke ne stavi ili da svaku mjeru zla ne prekorači
46. Ne bojte se!,reče On, Ja sam sa vama, Ja sve čujem i vidim
47. Idite k njemu i recite: "Mi smo poslanici Gospodara tvoga, pusti sinove Israilove da idu sa nama i nemoj ih mučiti!Donijeli smo ti dokaz od Gospodara tvoga,nek živi u miru onaj koji Pravi put slijedi
48. Nama se objavljuje da će sigurno stići kazna onoga koji ne povjeruje i ko glavu okrene
49. Pa ko je Gospodar vaš, o Musa?, upita Faraon
50. Gospodar naš je Onaj Koji je svemu dao oblik a zatim ga uputio
51. A što je sa narodima davnašnjim?, upita on
52. Znanje o njima kod Gospodara je moga, u Knjizi!, reče Musa, Gospodaru mome ništa skriveno nije i On ne zaboravlja
53. On je za vas Zemlju posteljom učinio i po njoj vam prolaze utro, i On spušta s neba kišu!, Samo Mi dajemo da uz njenu pomoć u parovima niče bilje raznovrsno
54. Jedite i napasajte stoku svoju! To su dokazi za one koji pameti imaju
55. Od zemlje vas stvaramo i u nju vas vraćamo i iz nje ćemo vas po drugi put izvesti
56. Mi smo Faraonu sve dokaze naše pokazali, ali je on ipak porekao i da povjeruje odbio
57. Zar si došao da nas pomoću vradžbine svoje iz zemlje naše izvedeš, o Musa!, upitao je
58. I mi ćemo tebi vradžbinu sličnu ovoj doista, pripremiti! Zakaži nam ročište koga ćemo se i mi i ti pridržavati, onako kako odgovara i nama i tebi
59. Neka ročište bude na dan gizde , reče Musa, i nek se narod izjutra sakupi
60. I Faraon ode sakupi čarobnjake svoje i poslije dođe
61. Teško vama! , reče Musa. Ne iznosite laži o Allahu, pa da vas On kaznom uništi, a sigurno neče uspjeti onaj koji laži iznosi
62. I oni se, tiho šapćući, stadoše o svom poslu između sebe raspravljati
63. Ova dvojica su čarobnjaci , rekoše jedni drugima - hoće da vas vradžbinama svojim iz zemlje vaše izvedu i da unište vjeru vašu prelijepu
64. Zato lukavstvo svoje pametno pripremite, a onda u red stanite. Ko danas pobijedi, sigurno će postići što želi
65. O Musa , rekoše oni, hoćeš li ti ili ćemo najprije mi baciti
66. Bacite vi!, reče on, i odjednom mu se pričini da se konopi njihovi i štapovi njihovi, zbog vradžbine njihove, kreću
67. I Musa u sebi osjeti zebnju
68. Ne boj se! , rekosmo Mi, ti ćeš, doista, pobijediti
69. Samo baci to što ti je u desnoj ruci, progutat će ono što su oni napravili, jer je ono što su oni napravili samo varka čarobnjaka, a čarobnjak neće, ma gdje došao, uspjeti
70. I čarobnjaci se baciše licem na tle govoreći: Mi vjerujemo u Harunova i Musaova Gospodara
71. Vi ste mu povjerovali, viknu Faraon- prije nego što sam vam ja dopustio! On je učitelj vaš, on vas je vradžbini naučio i ja ću vam, zacijelo, unakrst ruke i noge vaše odsjeći i po stablima palmi vas razapeti i sigurno ćete znati ko je od nas u mučenju strašniji i istrajniji
72. Mi nećemo tebe staviti iznad jasnih dokaza koji su nam došli, tako nam Onoga Koji nas je stvorio, odgovoriše oni, pa čini što hoćeš, to možeš da učiniš samo u životu na ovom svijetu
73. Mi vjerujemo u Gospodara našeg da bi nam grijehe naše oprostio i vradžbine na koje si nas ti primorao. A Allah je bolji i trajnije nagrađuje
74. Onoga koji pred Gospodara svoga kao mušrik dođe - čeka Džehennem; u njemu neće ni umrijeti ni živjeti
75. A one koji pred Njega dođu kao vjernici, a koji su dobra djela činili, njih sve čekaju visoki stepeni
76. Edenski vrtovi kroz koje će rijeke teći, u njima će oni vječno ostati, i to će biti nagrada za one koji se budu od grijeha očistili
77. I Mi objavismo Musau: Noću izvedi robove Moje i sa njima suhim putem kroz more prođi, ne strahujući da će te oni stići i da ćeš se utopiti
78. A Faraon je za njima sa vojskama svojim krenuo, pa ih je poklopilo od mora ono što ih je poklopilo
79. I Faraon je narod svoj u zabludu doveo, a nije na Put pravi izveo
80. O sinovi Israilovi, Mi smo vas od neprijatelja vašeg izbavili, i vama na desnoj strani Tura rok zakazali, i manu i prepelice vam slali
81. Jedite ukusna jela kojima vas opskrbljujemo i ne budite u tome obijesni da vas ne bi snašla srdžba Moja; a koga snađe srdžba Moja - nastradao je
82. Ja ću sigurno oprostiti onome ko se pokaje i uzvjeruje i dobra djela čini, i koji zatim na Pravom putu istraje
83. A zašto si prije naroda svoga požurio, o Musa
84. Evo idu za mnom, odgovori on, a požurio sam k Tebi, Gospodaru moj, da budeš zadovoljan
85. Mi smo narod tvoj, poslije tvog odlaska, u iskušenje stavili, reče On, I njih je zaveo Samirija
86. I Musa se narodu svome vrati srdit i žalostan. O narode moj, reče, zar vam Gospodar vaš nije dao lijepo obećanje? Zar vam se vrijeme oduljilo, ili hoćete da vas stigne srdžba Gospodara vašeg, pa se zato niste držali obećanja koje ste mi dali
87. Nismo od svoje volje prekršili obećanje koje smo ti dali, odgovoriše. Bili smo natovareni teretima, nakitom narodnim, pa smo to pobacali. A to isto uradio je i Samirija
88. Pa im izlio tele koje je davalo glas kao da muče, i oni su onda rekli: Ovo je vaš bog i Musaov bog, pa je on zaboravio
89. Zar oni nisu vidjeli da im ono ni riječi ne odgovara i da od njih ne može nikakvu nevolju otkloniti niti im može ikakvu korist pribaviti
90. A njima je Harun još prije govorio: O narode moj, vi ste njime samo u iskušenje dovedeni; Gospodar vaš je Svemilosni, zato slijedite mene i slušajte naređenje moje
91. Mi ćemo mu se klanjati sve dok nam se ne vrati Musa rekoše oni
92. O Harune, povika Musa- šta te je spriječilo, kad si ih vidio da su zalutali
93. Da za mnom nisi pošao? Zašto nisi naređenje moje poslušao
94. O sine moje majke, reče Harun - ne hvataj me za bradu i za kosu moju! Ja sam se plašio da ti ne rekneš: Razdor si među sinovima Israilovim posijao i nisi postupio onako kako sam ti rekao
95. A šta si ti to htio, o Samirija?, upita Musa
96. Ja sam vidio ono što oni nisu vidjeli, odgovori on, pa sam šaku zemlje sa traga Izaslanikova uzeo i to bacio, i, eto, tako mi to uljepša moja duša
97. E onda se gubi! , reče Musa, čitavog svog života ćeš govoriti: Nema doticanja! , a čeka te još i određeni Čas koji te neće mimoići. Pogledaj samo ovoga tvog 'boga' kojem si se klanjao: mi ćemo ga sigurno spaliti i po moru mu prah rasuti
98. Vaš bog je, Allah, drugog boga osim Njega nema! On sve zna
99. I tako, eto, kazujemo ti neke vijesti o onome što je već prošlo i dali smo ti od Nas Opomenu
100. Ko se od nje okrene, na Sudnjem danu će doista teško breme ponijeti
101. Vječno će tako ostati, a jeziv tovar će im na Sudnjem danu biti
102. Na Dan kada će se u rog puhnuti - Toga Dana ćemo nevjernike modre sakupiti
103. I jedan drugom će tiho govoriti: Niste ostali više od deset dana
104. Mi dobro znamo o čemu će oni govoriti kad najrazboritiji između njih rekne: ostali ste samo dan jedan
105. A pitaju te o planinama, pa ti reci: Gospodar moj će ih u prah pretvoriti i zasuti
106. A mjesta na kojima su bile ravnom ledinom ostaviti
107. Ni udubina ni uzvisina na Zemlji nećeš vidjeti
108. Toga dana će se oni glasniku odazvati, od koga odstupanja nema i pred Svemilosnim će se glasovi stišati i ti ćeš samo šapat čuti
109. Toga dana će biti od koristi zauzimanje samo onoga kome Svemilosni dopusti i čijim riječima je zadovoljan
110. On zna šta su radili i šta ih čeka, a oni znanjem ne mogu Njega obuhvatiti
111. Lica će se Živom i Vječnom pokoriti, onaj koji Mu je druge ravnim smatrao, svaku nadu će izgubiti
112. A onaj ko je dobra djela činio, a vjernik je bio, neće se nepravde ni zakidanja nagrade plašiti
113. I, eto, tako Mi Kur'an na arapskom jeziku objavljujemo i u njemu prijetnje ponavljamo da bi se oni grijeha klonili ili da bi ih na poslušnost pobudio
114. Neka je uzvišen Allah, Vladar Istiniti! I ne žuri s čitanjem Kur'ana prije nego što ti se objavljivanje njegovo ne završi, i reci:Gospodaru moj, Ti znanje moje povećaj
115. A Adema smo još prije obavezali, pa on zaboravi i ne nađosmo kod njega odlučnosti
116. A kad smo melekima rekli: Poklonite se Ademu, svi su se oni poklonili, samo Iblis nije htio
117. O Ademe!, rekli smo, ovo je zaista neprijatelj tebi i tvojoj ženi, zato nikako ne dozvoli da on bude uzrok vašem izlasku iz Dženneta, pa da se onda mučiš
118. U njemu nećeš ni ogladnjeti ni go biti
119. U njemu nećeš ni ožednjeti, ni žegu osjetiti
120. Ali šejtan mu poče bajati i govoriti: O Ademe, hoćeš li da ti pokažem drvo besmrtnosti i carstvo koje neće nestati
121. I njih dvoje pojedoše s njega i ukazaše im se stidna mjesta njihova pa počeše po njima lišće dženetsko stavljati, tako Adem nije Gospodara svoga poslušao i s puta je skrenuo
122. Poslije ga je Gospodar njegov izabranikom učinio, pa mu oprostio i na Pravi put ga uputio
123. Izlazite iz njega svi, reče On, jedni drugima ćete neprijatelji biti! Od Mene će vam uputa dolaz ti, i onaj ko bude slijedio Uputu Moju neće zalutati i neće nesrećan biti
124. A onaj ko se okrene od Opomene Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu žemo ga slijepim oživiti
125. Gospodaru moj , reći će, zašto si me slijepa oživio kad sam vid imao
126. Evo zašto , reći će On. Dokazi naši su ti dolazili, ali si ih zaboravljao, pa ćeš danas ti isto tako biti zaboravljen
127. I tako ćemo Mi kazniti sve one koji se pohotama previše odaju i u dokaze Gospodara svoga ne vjeruju. A patnja na onom svijetu bit će, uistinu, bolnija i vječna
128. Zar njima nije poznato koliko smo naroda prije njih uništili, onih po čijim nastambama oni hode! To su, zaista, dokazi za ljude pametne
129. I da nije prije izrečene riječi Gospodara tvoga, kazna bi već bila neminovna
130. Zato otrpi njihove riječi i Gospodara svoga slavi, zahvaljujući Mu, prije izlaska Sunca i prije zalaska njegova, i slavi Ga u noćnim časovima, i na krajevima dana, da bi bio zadovoljan
131. I nikako ne gledaj dugo ljepote ovoga svijeta koje Mi kao užitak raznim sortama nevjernika pružamo, da ih time na kušnju stavimo, a opskrba Gospodara tvoga bolja je i vječna
132. Naredi porodici svojoj da obavljaju namaz i ustraj u tome! Mi ne tražimo od tebe opskrbu, Mi tebe opskrbljujemo! A samo one koji se budu Allaha bojali i grijeha klonili čeka lijep svršetak
133. Mnogobošci govore: Zašto nam ne donese kakvo čudo od Gospodara svoga? A zar mi ne dolazi objašnjenje o onome što ima u prijašnjim listovima
134. A da smo ih kakvom kaznom prije njega uništili, sigurno bi rekli: Gospodaru naš, zašto nam nisi poslanika poslao, pa bismo riječi Tvoje slijedili prije nego što smo uništeni i osramoćeni postali
135. Reci: Svako očekuje, pa čekajte i vi, a sigurno ćete saznati ko su bili sljedbenici prave vjere i ko je bio na Pravom putu