Šu'ajb a.s.

A Medjenu - njegova brata Šuajba. "O narode moj" - govorio je on - " Allahu robujte, vi drugog boga osim Njega nemate! Dolazi vam jasan dokaz od Gospodara vašeg, zato pravo na litri i na kantaru mjerite i ljudima stvari njihove ne zakidajte, i red na Zemlji ne remetite kad je već na njoj uspostavljen red. To je bolje za vas, ako vjerujete."

I ne postavljajte zasjede na putu, prijeteći i od Allahova puta odvraćajući one koji u Njega vjeruju, želeći krivi put. I sjetite se da vas je bilo malo i da vas je On umnožio, a pogledajte kako su skončali oni koji su nered pravili.

"I ako jedni od vas vjeruju u ono što je po meni poslano, a drugi ne vjeruju, pa pričekajte dok nam Allah ne presudi, jer On je sudija najbolji!"

Glavešine naroda njegova, one koje su bile ohole, rekoše: "Ili ćemo mi, o Šuajbe, i tebe i one koji s tobom vjeruju iz grada našeg istjerati, ili ćete se vratiti u našu vjeru!" "Zar i protiv naše volje?" - reče on.

"Ako bismo se u vjeru vašu vratili nakon što nas je Allah spasio nje, na Allaha bismo laž iznijeli. Mi ne treba da se u nju vraćamo, osim ako to htjedne Allah, Gospodar naš. Gospodar naš znanjem Svojim sve obuhvaća; u Allaha se uzdamo! Gospodaru naš, Ti presudi nama i narodu našem, po pravdi, Ti si sudija najpravedniji!"

A glavešine naroda njegova, one koje nisu vjerovale, rekoše: "Ako pođete za Šuajbom, bit ćete sigurno izgubljeni."

I zadesi ih potom strašan potres i oni osvanuše u zemlji svojoj mrtvi, nepomični.

Oni koji su smatrali Šuajba lašcem - kao da nikad nisu u njoj ni bili; oni koji su smatrali Šuajba lašcem, oni su nastradali.

A on ih napusti i reče: "O narode moj, prenio sam vam poslanice Gospodara svoga i savjetovao vas, pa zašto da tugujem za narodom nevjerničkim?!"

I Mi nijednog vjerovjesnika u neki grad nismo poslali, a da stanovnike njegove bolešću i neimaštinom nismo kaznili da bi se pokajali.

Poslije bismo kaznu blagostanjem zamijenili dok se ne bi umnožili i rekli: "I naše su pretke pogađale i žalosti i radosti!" - i tada bismo ih, da oni ne predosjete, neočekivano kaznili.

A da su stanovnici naselja vjerovali i bogobojazni bili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili.

A zar su stanovnici naselja sigurni da ih Naša kazna neće snaći noću dok budu spavali?

Ili, zar su stanovnici naselja sigurni da ih Naša kazna neće snaći danju dok se budu zabavljali?

Zar oni mogu biti sigurni od Allahove kazne? Allahove kazne ne boji se samo narod kome propast predstoji.

Zar nije jasno onima koji nasljeđuju zemlju prijašnjih stanovnika njezinih da ćemo i njih, ako budemo htjeli, zbog grijeha njihovih kazniti i srca njihova zapečatiti, pa neće moći čuti.

O tim naseljima Mi ti neke događaje njihove kazujemo. Poslanici njihovi jasne su im dokaze donosili, ali oni nisu povjerovali zato što ni prije nisu vjerovali. Eto tako Allah srca nevjernika zapečati.

I Medjenu - brata njihova šuajba. O narode moj, govorio je on, Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, i krivo ni na litru ni na kantaru ne mjerite. Vidim da u obilju živite i bojim se da vas jednog dana ne zadesi kazna, pa da svi nastradate.

O šuajbe, govorili su oni, da li vjera tvoja traži od tebe da napustimo ono čemu su se preci naši klanjali ili da ne postupamo sa imanjima našim onako kako nam je volja? E baš si pametan i razuman!

O narode moj, govorio je on, shvatite da je meni jasno ko je Gospodar moj i da mi je On dao svega u obilju. Ja ne želim činiti ono što vama zabranjujem; jedino želim učiniti dobro koliko mogu, a uspjeh moj zavisi samo od Allaha; u Njega se uzdam i Njemu se obraćam.

O šuajbe, rekoše oni, Mi ne razumijemo mnogo toga što ti govoriš, a vidimo da si ti među nama jadan; da nije roda tvoga, mi bismo te kamenovali, ti nam nisi drag.

O narode moj, reče on, zar vam je rod moj draži od Allaha, Koga sasvim odbacujete? Gospodar moj dobro zna ono šta vi radite.

I stanovnici Ejke su u laži ugonili poslanike.

Kad im Šuajb reče: "Kako to da se ne bojite?"

"Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani;"

"Zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!"

"Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi."

"Pravo mjerite na litru i ne zakidajte;"

"A na kantaru ispravnom mjerom mjerite;"

"I ljudima prava njihova ne umanjujte i zlo po Zemlji, nered praveći, ne činite."

"I Onoga Koji je stvorio i vas i narode davnašnje - bojte se."

Rekoše oni: "Ti si samo opčinjen;"

"I ti si samo čovjek kao i mi; za nas si ti, doista, lažac pravi;"

"Zato spusti na nas kaznu s neba, ako Istinu govoriš!"

"Gospodar moj dobro zna šta vi radite", reče on.

I oni su nastavili da ga u laž utjeruju pa ih je stigla kazna iz oblaka; a to je bila kazna jednoga strašnog dana.

A i stanovnici Ejke bili su nevjernici",

pa smo ih kaznili, i oba su pored puta vidljivi."

I stanovnici Hidžra su poslanike lažnim smatrali

a Mi smo im dokaze Naše bili dali, ali su oni od njih glave okrenuli

Oni su kuće u brdima klesali, vjerujući da su sigurni

pa i njih u svitanje strašan glas zadesi

i ne bijaše im ni od kakve koristi ono što su stekli.