"Medjen" jeste ime plemena a i grada u blizini Me'ana, na putu iz Hidžaza. Allah Uzvišeni kaže: "A kad stiže do vode medjenske, zateče oko nje mnoge ljude kako napajaju stoku."(28:23)  To su bili stanovnici Ejke, o čemu ćemo poslije govoriti, ako Allah da - a u Njega se uzdamo. "O narode moj" - govorio je on - " Allahu robujte, vi drugog boga osim Njega nemate!"  Ovako su svi poslanici pozivali: Dolazi vam jasan dokaz od Gospodara vašeg da je istina ono što vam objavljujem. Zatim ih je on savjetovao da ispravno mjere na litri i na vagi i da ne varaju ljude zakidajući ih u njihovoj imovini, odnosno da ih ne obmanjuju i ne potkradaju prilikom mjerenja na litri i vagi. Tako Allah Uzvišeni kaže: "Teško onima koji pri mjerenju zakidaju", pa sve do Njegovih riječi: "...na dan kada će se ljudi zbog Gospodara svjetova dići!" (83:1-6) Ovo je žestoka prijetnja i neumoljivo upozorenje - molimo Allaha da nas sačuva od njega. Zatim, nastavljajući govor o Šuajbu - koji je zbog svoje rječitosti nazvan govornikom među poslanicima - Uzvišeni kaže: "I ne postavljajte zasjede na putu, prijeteći i od Allahova puta odvraćajući one koji u Njega vjeruju, želeći krivi put. I sjetite se da vas je bilo malo i da vas je On umnožio, a pogledajte kako su skončali oni koji su nered pravili."

Riječima Allaha Uzvišenog, Šuajb, a.s., odvraća ih od remećenja bilo fizičkog bilo duhovnog puta: "I ne postavljajte zasjede na putu, prijeteći", tj. ucjenjujući ljude da ćete ih ubiti ako vam ne predaju svoje blago, "...i od Allahova puta odvraćajući one koji u Njega vjeruju, želeći krivi put", odnosno želeći da Allahov put bude kriv i naget. "I sjetite se da vas je bilo malo i da vas je On umnožio", tj. dok vas je bilo malo bili ste potlačeni, a poslije, kada vas je bilo puno, postali ste moćni, pa se prisjetite Allahove blagodati koju vam je podario u tom pogledu. "...a pogledajte kako su skončali oni koji su nered pravili", tj. bivši narodi, i kakve su ih kazne snalazile zato što su se usuđivali biti nepokorni i ne vjerovati.

"I ako jedni od vas vjeruju u ono što je po meni poslano, a drugi ne vjeruju", tj. ako se razilazite o meni, "...pa pričekajte dok nam Allah ne presudi", odnosno dok nas On ne razdvoji, "...jer On je sudija najbolji!" Zato što je najbolji, On će spasiti bogobojazne, a uništiti nevjernike.

Ovdje Uzvišeni govori o tome kako su nevjernici prijetili Šuajbu, a.s., i vjernicima uz njega: ili da se vrate u njihovu vjeru, ili će ih oni protjerati. Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "Zar i protiv naše volje?", tj. Šuajb je upitao: Zar i ako nam se ne sviđa ono čemu nas pozivate?

 "Ako bismo se u vjeru vašu vratili nakon što nas je Allah spasio nje, na Allaha bismo laž iznijeli", tj. nakon što nas je spasio od širka. Time je on iskazao odvratnost prema slijeđenju njih. “Mi ne treba da se u nju vraćamo, osim ako to htjedne Allah, Gospodar naš." Ovo prepuštanje Allahu ispravno je, jer On sve zna i od Njega zavisi i volja i htijenje.316 "...u Allaha se uzdamo!", i u djelima koja radimo i u djelima kojih se klonimo. "Gospodaru naš, Ti presudi nama i narodu našem, po pravdi", tj. pomozi nam protiv njih, "Ti si sudija najpravedniji!", Ti si pravedan i nikako ne griješiš, pa nam pomozi protiv i Tvojih i naših dušmana.

---

316 Ja na to dodajem: Nakon što Allah nekoga uputi, nije moguće da ga On odvede u zabludu, osim ako on sam više voli zabludu nego pravi put, ili ako se njegovo srce promijeni pa ga Allah zbog toga adekvatno kazni. Jer, Allah nije nepravedan prema Svojim robovima.

Ovdje Uzvišeni govori o žestini njihovog nevjerovanja i prkosa istini, zbog čega su se zakleli i rekli: "Ako pođete za Šuajbom, bit ćete sigurno izgubljeni." 

Ali, zato Uzvišeni odmah iza toga kaže: "I zadesi ih potom strašan potres i oni osvanuše u zemlji svojoj mrtvi, nepomični." Sličan je tome slučaj u suri Hud, kada su oni zaprijetili Šuajbu i njegovim sljedbenicima progonom, pa je Uzvišeni rekao: "I kada je pala naredba Naša, Mi smo, iz milosti Naše, Šuajba i vjernike s njim spasili, a one koji su zlo činili pogodio je užasan glas i oni su u zemlji svojoj mrtvi, nepomični osvanuli." (11: 94) Veza između ovih ajeta je - a Allah opet najbolje zna - to što su oni njega ismijavali: "Da li namaz tvoj traži od tebe da napustimo ono čemu su se preci naši klanjali...?"(11:87), pa im je došao strašan krik, koji ih je ušutkao.

Zatim Allah Uzvišeni kaže: "Oni koji su smatrali Šuajba lašcem - kao da nikad nisu u njoj ni bili", tj. nakon što ih je zadesila kazna, izgledalo je kao da nikada nisu ni boravili na tom prostoru iz kojeg su htjeli istjerati poslanika i njegove sljedbenike. Zatim Allah Uzvišeni, nasuprot njihovim riječima, kaže: "...oni koji su smatrali Šuajba lašcem, oni su nastradali."

Tj., nakon što ih je zadesila kazna, Šuajb, a.s., okrenu se od njih i koreći ih, reče im: "O narode moj, prenio sam vam poslanice Gos-podara svoga i savjetovao vas", tj. ja sam izvršio svoju obavezu i neću se žalostiti zbog onoga što vas je zadesilo: "...pa zašto da tugujem za narodom nevjerničkim?!"

Ovdje Uzvišeni govori o tome kako je iskušavao prošle narode dajući im uz poslanike i bolest i neimaštinu. Dakle, Uzvišeni ih je prvo iskušavao poteškoćama da bi se pokajali i popravili, ali to oni ne bi činili.

"Poslije bismo kaznu blagostanjem zamijenili", da bi zahvaljivali Uzvišenom na tome, ali oni ni to ne bi činili. Riječi Uzvišenog: "...dok se ne bi umnožili", znače: dok ne bi imali puno i djece i bogatstva. Tako se za nešto kaže: kada se  ono umnoži. ...i rekli: "I naše su pretke pogađale i žalosti i radosti!" - i tada bismo ih, da oni ne predosjete, neočekivano kaznili." Tj., oni bi govorili: Kako god su nas pogodile žalost i radost, tako se isto dešavalo i našim precima - a ne bi obraćali pažnju na to šta Allah hoće sa njima i ne bi osjetili da ih On iskušava sa oba ta stanja. To je suprotno ponašanju vjernika, koji zahvaljuju Allahu kada su u radosti a sabure kada su u žalosti. To je potvrđeno hadisom i u Buharijinom i u Muslimovom Sahihu: /308/ "Čudna je stvar vjernika: šta god mu Allah odredi, njemu bude dobro: ako ga zadesi nešto loše on osaburi pa mu bude dobro; a ako ga zadesi nešto dobro on bude zahvalan pa mu opet bude dobro." Dakle, vjernik je svjestan da su i lijepe i ružne stvari iskušenje od Allaha. Zato se u drugom hadisu kaže: /309/ "Iskušenja su stalno uz vjernika sve dok se ne očisti od grijeha. A munafik je poput magarca: ne zna zbog čega ga njegov vlasnik sveže, a ni zašto ga pusti" - ili kako je već rekao Poslanik, s.a.v.s. Zato Allah Uzvišeni, nakon tih njihovih riječi, kaže: "...i tada bismo ih, da oni ne predosjete, neočekivano kaznili", tj. iznenada bismo ih kaznili, kao što stoji u hadisu: /310/ "Iznenadna smrt je milost za vjernika, a kazna i žalost za nevjernika."

Govoreći o slabom imanu onih koji su živjeli u naseljima kojima su slati poslanici, Uzvišeni kaže: "A da su stanovnici naselja vjerovali i bogobojazni bili", tj. da su im srca potvrdila ono što su poslanici objavljivali i da su bili bogobojazni, činjenjem dobrih i ostavljanjem zabranjenih stvari, "Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali", tj. davali bismo im kišu s neba i usjeve iz zemlje. Zatim Uzvišeni kaže: "...ali, oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili", tj. oni su poricali svoje poslanike pa smo ih uništili, primjereno ih kažnjavajući za grijehe i zabranjena djela koja su radili.

Zatim, Uzvišeni kaže, upozoravajući na neizvršavanje onog što je On naredio i činjenje onog što je On zabranio: "A zar su stanovnici naselja sigurni", tj. nevjerničkih naselja  "...da ih Naša kazna neće snaći", tj. da ih Naša sila neće snaći  "noću", odnosno navečer, "...dok budu spavali? Ili, zar su stanovnici naselja sigurni da ih Naša kazna neće snaći danju dok se budu zabavljali?", tj. dok budu nečim zauzeti i ne budu obraćali pažnju.

Zatim, Uzvišeni kaže, upozoravajući na neizvršavanje onog što je On naredio i činjenje onog što je On zabranio: "A zar su stanovnici naselja sigurni", tj. nevjerničkih naselja  "...da ih Naša kazna neće snaći", tj. da ih Naša sila neće snaći  "noću", odnosno navečer, "...dok budu spavali? Ili, zar su stanovnici naselja sigurni da ih Naša kazna neće snaći danju dok se budu zabavljali?", tj. dok budu nečim zauzeti i ne budu obraćali pažnju.

"Zar oni mogu biti sigurni od Allahove kazne?", tj. od Njegove sile, snage, osvete i kažnjavanja u momentima njihovog zaborava i nemara. "Allahove kazne ne boji se samo narod kome propast predstoji." Zato je Hasan el-Basri rekao: "Mumin radi dobra djela i opet se plaši i strahuje, a pokvarenjak radi zlodjela, pa se i pored toga osjeća sigurnim."

U vezi sa riječima Uzvišenog: "Zar nije jasno onima koji nasljeđuju zemlju prijašnjih stanovnika njezinih",  Ibn-Džerir kaže: “Uzvišeni kaže: Zar ne shvaćaju oni koji nasljeđuju zemlju nakon onih koji su prije tu postojali i uništeni, pa su i oni krenuli njihovim stopama i usprotivili se svome Gospodaru, ‘...da ćemo i njih, ako budemo htjeli, zbog grijeha njihovih kazniti.‘" Time Uzvišeni poručuje: Ako budemo htjeli, sa njima ćemo postupiti isto kao i sa onima prije njih, "...i srca njihova zapečatiti", tj. učiniti ih "...pa neće moći čuti"  ni savjet ni opomenu. Slično tome, Allah Uzvišeni kaže: "A koliko smo samo naroda prije njih uništili! Da li ijednog od njih vidiš i da li i najslabiji glas njihov čuješ?"(19:98), tj. da li ikoga od njih vidiš i da li ikakav glas njihov čuješ? Pored ovoga, postoji još mnogo drugih ajeta koji govore o kažnjavanju Allahovih neprijatelja i nagrađivanju Njegovih prijatelja.

Uzvišeni je kazivao Svome Poslaniku, s.a.v.s., vijesti o narodima Nuha, Huda, Saliha, Luta, Šuajba, o tome kako je On uništio nevjernike a spasio vjernike i o tome kako je On pravedan prema njima zato što im je prije toga pokazao istinu jasnim dokazima, preko riječi poslanika - neka je Allahov blagoslov i mir na sve njih. Nakon toga, Uzvišeni kaže: "O tim naseljima Mi ti neke događaje njihove kazujemo", tj, Mi ti, o Muhammede, neke vijesti o njima kazujemo. "Poslanici njihovi jasne su im dokaze donosili", tj. dokaze da je istina ono što su im objavljivali. Tako Uzvišeni kaže: “A Mi ni jedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!" (17:15) Allah Uzvišeni kaže: "...ali oni nisu povjerovali zato što ni prije nisu vjerovali."  Ovaj je izraz uzročni,317  odnosno njime se kaže: Oni nisu povjerovali u ono što su im poslanici objavljivali zbog toga što su poricali istinu u prvom momentu, dok im je bila izložena.318  To je stav Ibn-Atijje - Allah mu se smilovao - i to je lijep stav.

---

317 Time se hoće reći da ovaj izraz ne znači: "Ali oni nisu htjeli povjerovati u ono u što prije nisu vjerovali", kao što bi se moglo razumjeti na prvi pogled./prim. prev./

318 Ja na to dodajem: Nakon što oni nisu povjerovali u istinu odmah u početku, kad im je izložena, Allah im je Uzvišeni, kao kaznu zbog nevjerovanja u prvom momentu, zapečatio njihova srca ne davši im mogućnost da ponovo povjeruju. To je odgovarajuća kazna za takvo djelo.

​​​​​​​

Allah Uzvišeni kaže: Poslali smo i Medjenu, koji su bili arapsko pleme i nastanjivali krajeve Hidžaza i šama - prema približnom značenju njihovog mjesta, po kome su bili poznati, a koje se zove Medjen. Allah im je Uzvišeni poslao šuajba, koji je među njima bio najugledniji. Zato On kaže: "...brata njihova šuajba", koji im je naređivao da samo jednog Allaha, koji nema druga, obožavaju i da krivo na litru i na vagu ne mjere. "Vidim da u obilju živite", tj. vidim obilje u vašem životu, pa se bojim da vam ne bude oduzeto to što imate, zbog kršenja Allahovih zabrana.

 "...i bojim se da vas jednog dana ne zadesi kazna, pa da svi nastradate", tj. na budućem svijetu.

Govorili su, izrugujući se, Allah ih unakazio "Da li vjera tvoja", tj. tvoje učenje,

 "traži od tebe da napustimo ono čemu su se preci naši klanjali", tj. kipove i idole, "ili da ne postupamo sa imanjima našim onako kako nam je volja", pa da na tvoje riječi pustimo zakidanje. To je naš imetak, s kojim radimo što hoćemo. Es-Sevri kaže da pod Allahovim riječima:

 "...ili da postupamo sa imanjima našim onako kako nam je volja", misle na zekat. "E baš si pametan" i "mudar"!  To je, kažu Ibn-Abbas i drugi komentatori, ismijavanje, Allah ih unakazio!

On im govori: Shvatite, narode, da je meni jasno ko je Gospodar moj, tj. potpuno mi je jasno čemu pozivam, "i da mi je On dao svega u obilju", tj. vjerovjesništvo, a neki smatraju da se misli na halal (dozvoljenu opskrbu), a moguće je da se misli i na oboje.

"Ja ne želim činiti ono što vama zabranjujem." Katade kaže da to znači: Nisam vam zabranio ono što sam činim,

 "...jedino želim učiniti dobro, koliko mogu", tj. sve što vam naređujem i zabranjujem, cilj mi je vaše dobro koliko mi moje mogućnosti dozvoljavaju. ...a uspjeh moj zavisi samo od Allaha. "U Njega se uzdam", u svim svojim poslovima, "...i Njemu se obraćam", tj. vraćam, kako kaže Mudžahid. Imam Ahmed prenosi od Ebu-Usejda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (596) Kada čujete hadis od mene, prepoznat će ga vaša srca, a vaši osjećaji i vaša srca će se prema njemu raznježiti... i vidjet ćete da vam je blizak, a ja sam mu još bliži. A ako čujete hadis od mene koji odbijaju vaša srca, tijela i osjećaji, i vidite da vam je daleko ja sam od njega još dalji. Lanac prenosilaca ovog hadisa je sahih (pouzdan), a njegov pravi smisao Allah najbolje zna, bio bi: Koliko god vam ja donio dobra, ja sam mu privrženiji od vas, a koliko god bilo ružnog, ja sam dalji od toga nego vi!

Oni govore: "O šuajbe, mi ne razumijemo mnogo" tvoje riječi, "...a vidimo da si među nama jadan", tj. sam, ponižen, jer ni tvoja rodbina nije prihvatila tvoju vjeru. "Da nije roda tvoga, mi bismo te kamenovali." 

"...ti nisi nama drag", tj. mi prema tebi nemamo nikakve simpatije.

O narode moj, reče on, zar vam je rod moj draži od Allaha? On im govori: Zar ćete me ostaviti na miru zbog moje rodbine, a ne iz ljubavi i poštovanja prema Allahu, Gospodaru Uzvišenom?, tj. Koga sasvim odbacujeti, nepokorni i nezahvalni.

 "Gospodar moj dobro zna ono što vi radite", tj. On zna sva vaša djela i On će vas nagraditi za njih, dobrim ili zlim.

Stanovnici Ejke su, tačnije, stanovnici grada Medjena. Allahov Poslanik Šuajb potjecao je iz njihovih redova. U Ejki je bilo jedno drvo. Kaže se da je to drvo bilo gusto, isprepletenih i zamršenih grana, kao žbun, brlog. Oni su ga obožavali, pa im je Šuajb, a.s., naredio da se ostave obožavanja drveta, te da obožavaju samo Jednog i Jedinog. Također se iznosi da je Šuajb bio poslan dvama ili trima narodima, međutim, Istina je da ga je Allah, dž.š., poslao samo stanovnicima Ejke, koji su ustvari stanovnici grada Medjena, ali opisuju se na svim mjestima pomalo, pa je zbog toga savjetovao ove i naređivao im da upotpunjuju mjeru i da pravilno vagaju kao što je u kazivanju o Medjenu bilo sve izjednačeno i jednako, a to ukazuje da su oni jedan narod.

Stanovnici Ejke su, tačnije, stanovnici grada Medjena. Allahov Poslanik Šuajb potjecao je iz njihovih redova. U Ejki je bilo jedno drvo. Kaže se da je to drvo bilo gusto, isprepletenih i zamršenih grana, kao žbun, brlog. Oni su ga obožavali, pa im je Šuajb, a.s., naredio da se ostave obožavanja drveta, te da obožavaju samo Jednog i Jedinog. Također se iznosi da je Šuajb bio poslan dvama ili trima narodima, međutim, Istina je da ga je Allah, dž.š., poslao samo stanovnicima Ejke, koji su ustvari stanovnici grada Medjena, ali opisuju se na svim mjestima pomalo, pa je zbog toga savjetovao ove i naređivao im da upotpunjuju mjeru i da pravilno vagaju kao što je u kazivanju o Medjenu bilo sve izjednačeno i jednako, a to ukazuje da su oni jedan narod.

Stanovnici Ejke su, tačnije, stanovnici grada Medjena. Allahov Poslanik Šuajb potjecao je iz njihovih redova. U Ejki je bilo jedno drvo. Kaže se da je to drvo bilo gusto, isprepletenih i zamršenih grana, kao žbun, brlog. Oni su ga obožavali, pa im je Šuajb, a.s., naredio da se ostave obožavanja drveta, te da obožavaju samo Jednog i Jedinog. Također se iznosi da je Šuajb bio poslan dvama ili trima narodima, međutim, Istina je da ga je Allah, dž.š., poslao samo stanovnicima Ejke, koji su ustvari stanovnici grada Medjena, ali opisuju se na svim mjestima pomalo, pa je zbog toga savjetovao ove i naređivao im da upotpunjuju mjeru i da pravilno vagaju kao što je u kazivanju o Medjenu bilo sve izjednačeno i jednako, a to ukazuje da su oni jedan narod.

Stanovnici Ejke su, tačnije, stanovnici grada Medjena. Allahov Poslanik Šuajb potjecao je iz njihovih redova. U Ejki je bilo jedno drvo. Kaže se da je to drvo bilo gusto, isprepletenih i zamršenih grana, kao žbun, brlog. Oni su ga obožavali, pa im je Šuajb, a.s., naredio da se ostave obožavanja drveta, te da obožavaju samo Jednog i Jedinog. Također se iznosi da je Šuajb bio poslan dvama ili trima narodima, međutim, Istina je da ga je Allah, dž.š., poslao samo stanovnicima Ejke, koji su ustvari stanovnici grada Medjena, ali opisuju se na svim mjestima pomalo, pa je zbog toga savjetovao ove i naređivao im da upotpunjuju mjeru i da pravilno vagaju kao što je u kazivanju o Medjenu bilo sve izjednačeno i jednako, a to ukazuje da su oni jedan narod.

Stanovnici Ejke su, tačnije, stanovnici grada Medjena. Allahov Poslanik Šuajb potjecao je iz njihovih redova. U Ejki je bilo jedno drvo. Kaže se da je to drvo bilo gusto, isprepletenih i zamršenih grana, kao žbun, brlog. Oni su ga obožavali, pa im je Šuajb, a.s., naredio da se ostave obožavanja drveta, te da obožavaju samo Jednog i Jedinog. Također se iznosi da je Šuajb bio poslan dvama ili trima narodima, međutim, Istina je da ga je Allah, dž.š., poslao samo stanovnicima Ejke, koji su ustvari stanovnici grada Medjena, ali opisuju se na svim mjestima pomalo, pa je zbog toga savjetovao ove i naređivao im da upotpunjuju mjeru i da pravilno vagaju kao što je u kazivanju o Medjenu bilo sve izjednačeno i jednako, a to ukazuje da su oni jedan narod.

Alejhiselam im je naređivao da upotpunjuju mjeru i pravilno vagaju, a zabranjivao im je da zakidaju u mjerenju, pa kaže:

"Pravo mjerite na litru i ne zakidajte", tj. činite tako da mjera bude dovoljna i potpuna i pri prodaji i pri kupovini, uzimajte kao što dajete, a dajite kao što uzimate, bez škrtarenja.

"A na kantaru ispravnom mjerom mjerite." Riječ znači - "vaga", a neki kažu da znači pravda, a Uzvišeni kaže:

"i ljudima prava njihova ne umanjujte", tj. ne umanjujte njihove imetke.

Uzvišeni kaže:

"i ljudima prava njihova ne umanjujte", tj. ne umanjujte njihove imetke:

"i zlo po Zemlji, nered praveći, ne činite", znači presijecanje puta.

Uzvišeni kaže: "I Onoga Koji je stvorio i vas i narode davnašnje - bojte se." Zaplašivao ih je nemarnošću prema Allahu, dž.š., Koji ih je stvorio i Koji je stvorio njihove pretke, kao što kaže Musa, a.s.

"Gospodar vaš i Gospodar vaših davnih predaka." (26:26)

Uzvišeni obavještava o odgovoru Šuajbovog naroda njemu, slično kao što je odgovorio narod Semud poslaniku koji im je poslan. Njihova srca bila su slična, pa su rekli:

"Rekoše oni: 'Ti si samo opčinjen'", tj. jedan od opčinjenih.

"I ti si samo čovjek kao i mi; za nas si ti, doista, lažac pravi", tj. svjesno i namjerno lažeš, a ti nisi poslan.

"Zato spusti na nas kaznu s neba, ako Istinu govoriš", tj. daj neka padne na nas sigurna kazna s neba, kao što su rekli Kurejši, a o njima je obavijestio Uzvišeni Allah, dž.š., u svojim riječima:

"I govore: 'Nećemo ti vjerovati sve dok nam iz zemlje živu vodu ne izvedeš...'" (17:90), ili kao što rekoše:

"Ili dok na nas nebo u parčadima ne oboriš, kao što tvrdiš; ili dok Allaha i meleke kao jamce ne dovedeš." (17:92)

Ovako su govorili ti kafiri neznalice:

"Zato spusti na nas kaznu s neba ..."

"'Gospodar moj dobro zna šta vi radite' - reče on", tj. Allah vas dobro zna i zna kakvu kaznu zaslužujete, pa ih je zadesilo ono što su tražili, odgovarajuća kazna.

Zbog toga Uzvišeni kaže:

"I oni su nastavili da ga u laž utjeruju pa ih je stigla kazna iz oblaka; a to je bila kazna jednog strašnog dana."

Katade kaže: "Abdullah bin Omer, r.a., kaže: 'Allah, dž.š., im je poslao toplotu i ništa im nije moglo napraviti hlada. Zatim je Uzvišeni Allah, dž.š., poslao oblak i jedan od njih se uputio prema njemu i sklonio se u njegov hlad. Tu je osjetio udobnost i hlad a onda je pozvao svoj narod i oni su se svi sklonili; a onda ih je zahvatila golema Vatra.'" Ovako prenose 'Ikrime, Se'id bin Džubejr, El-Hasan, Katade i drugi, a Ibn-Abbas kaže: "To je dan kazne iz oblaka, bio je to dan velike kazne."

Stanovnici Ejke Šuajbov su narod. Njihovo nevjerstvo ogledalo se u tome što su Allahu druga pripisivali, pljačkali putnike, zakidali na vagi i mjerenju, pa ih je Allah, dž.š., kaznio jezovitim vriskom i potresom, te kaznom u oblačnom danu, a bili su slični i blizu Lutovom narodu, vremenski i  prostorno,

Stanovnici Ejke Šuajbov su narod. Njihovo nevjerstvo ogledalo se u tome što su Allahu druga pripisivali, pljačkali putnike, zakidali na vagi i mjerenju, pa ih je Allah, dž.š., kaznio jezovitim vriskom i potresom, te kaznom u oblačnom danu, a bili su slični i blizu Lutovom narodu, vremenski i  prostorno, te zbog toga Uzvišeni veli:

 "…pa smo ih kaznili i oba su pored puta vidljivi", tj. put koji je prisutan, vidan, pa, stoga, kada je Šuajb, a.s., upozorio svoj narod, u svom upozorenju rekao im je: "A i Lutov narod nije mnogo prije vas živio." (11:89)

Stanovnici Hidžra jesu narod Semud i oni su lažnim smatrali svoga poslanika Saliha, a.s. A onaj koji lažnim smatra jednog poslanika, zanijekao je sve poslanike; zbog toga su oni nazvani onima koji su poslanike lažnim smatrali.

Uzvišeni spominje da im je dao znakove koji ih upućuju na istinu sa kojom je došao Salih, a.s., kao što je deva koju je Allah, dž.š., izveo iz tvrde stijene, nakon molbe koju mu je upućivao Salih, a.s. U njihovom gradu bilo joj je dopušteno da pije vodu, dok su oni pili vodu u tačno određeni, dan i vrijeme, a kada su joj prišli i zaklali je, rečeno im je:

"Živjet ćete u zemlji svojoj još samo tri dana, to je istinita prijetnja." (11:65)

"…oni su u brdima kuće klesali, vjerujući da su sigurni", tj. da su bez straha i da je (devu) ne trebaju, nego su to učinili iz obijesti, umišljenosti, i uzaludno, kao što se to vidi i iz njihovog načina gradnje kuća u dolini Hidžra, kroz koju je prošao Allahov Poslanik, s.a.v.s., na putu za Tebuk. On je uspravio glavu i, ne okrećući se ni lijevo ni desno i požurivši životinju koja ga je nosila, reče svojim ashabima: (700) "Ne ulazite u kuće kažnjenog naroda a da ne zaplačete; ako vam plač ne dođe sam od sebe, onda sebe prisilite na to, bojeći se da vas ne zadesi ono što je njih zadesilo."

"…pa i njih u svitanje strašan glas zadesi", tj. u svitanje zore četvrtog dana,

"…i ne bijaše im ni od kakve koristi ono što su bili stekli", tj. nisu iskoristili ništa od plodova koje su zasijali, ni vodu - kojom su ih navodnjavali - a koju su uskraćivali devi da bi je potom zaklali, kako im ne bi trošila tu vodu, pa im ti imeci neće koristiti, a niti su im pomogli a ni otklonili nesreću kada je došla naredba tvoga Gospodara.