Pregled sure El-Enbija - Vjerovjesnici
objavljena u Meki
1. Ljudima se bliži čas polaganja računa njihova, a oni, bezbrižni, ne mare za to.
2. I ne dođe im ni jedna nova opomena od Gospodara njihova kojoj se, slušajući je, ne podsmjehuju.
3. Srca rasijanih. A mnogobošci govore šapatom: "Da li je ovaj nešto drugo do čovjek kao i vi? Zar ćete slijediti vradžbinu, a vidite da jest!"
4. "Gospodar moj zna", reče on, "šta se govori na nebu i na Zemlji; On sve čuje i sve zna!"
5. Oni čak, govore: "To su samo zbrkani snovi; on ga izmišlja; on je pjesnik; neka nam donese kakvo čudo kao i prijašnji poslanici!"
6. Nijedan grad koji smo Mi prije njih uništili nije u čudo povjerovao, pa zar će ovi povjerovati?
7. I prije tebe smo samo ljude slali kojima smo objavljivali, zato pitajte ljude od znanja ako ne znate vi!
8. Mi ih nismo stvorili kao tijela koja žive bez hrane, niti su oni besmrtni bili.
9. Poslije smo im obećanje ispunjavali, i njih, i one koje smo htjeli, spasavali, a one koji su opaki bili, uništavali.
10. Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto se ne opametite?
11. A koliko je bilo nasilničkih naselja koje smo Mi uništili i poslije kojih smo druge narode podigli!
12. I čim bi silu našu osjetili, kud koji bi se iz njih razbježali.
13. 'Ne bježite, vratite se uživanjima vašim i domovima vašim, možda će vas neko što upitati.'
14. "Teško nama", oni bi govorili, "mi smo, zaista, nasilnici bili."
15. I kukali bi tako sve dok ih ne bismo učinili, kao žito požnjeveno, nepomičnim.
16. Mi nismo stvorili nebo i Zemlju i ono što je između njih, igrajući se.
17. Da smo htjeli uzeti zabavu, uzeli bismo je od Nas, ali Mi to ne činimo.
18. Nego istinom suzbijamo laž, istina je uguši i laži nestane; a teško vama zbog onoga što o Njemu iznosite.
19. Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji! A oni koji su kod Njega ne zaziru da Mu budu pokorni, i ne zamaraju se.
20. Hvale Ga noću i danju, ne malaksavaju.
21. Zar će kumiri koje oni od zemlje prave mrtve oživiti?
22. Da Zemljom i nebesima upravljaju drugi bogovi, a ne Allah, poremetili bi se. Pa neka je uzvišen Allah, Gospodar Arša, od onoga što Mu pripisuju!
23. On neće biti pitan za ono što radi, a oni će biti pitani.
24. Zar da pored Njega oni uzimaju bogove?! Reci: "Dajte vaš dokaz!" Ovo je pouka za moje sljedbenike, a bilo je Knjiga i za one koji su bili prije mene. Međutim, većina njih ne zna Istinu, pa se okreću.
25. Prije tebe ni jednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: "Nema boga osim Mene, zato Meni ibadet činite!”
26. Oni govore: ”Svemilosni je uzeo dijete!", Uzvišen neka je On! A meleki su samo robovi poštovani.
27. Oni ne govore dok On ne odobri i postupaju onako kao On naredi.
28. On zna šta su radili i šta će raditi, i oni će se samo za onoga kojim On bude zadovoljan zauzimati, a oni i sami, iz straha prema Njemu, strepe.
29. A onoga od njih koji bi rekao: "Ja sam, doista, pored Njega, bog!", kaznili bismo Džehennemom, jer Mi tako kažnjavamo mnogobošce.
30. Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali, i da Mi od vode sve živo stvaramo? Pa zar neće vjerovati?
31. Mi smo po Zemlji nepomične planine razmjestili da ih ona ne potrese, i po njima smo prolaze i staze učinili da bi oni kuda žele stizali.
32. A nebo smo učinili svodom čuvanim, a oni se od Njegovih znakova okreću.
33. I On je Taj Koji je stvorio noć i dan, i Sunce i Mjesec, i svi oni u svemiru plove.
34. I Mi nismo ni jednom čovjeku prije tebe dali vječnost; ako ti umreš, zar će oni dovijeka živjeti?
35. Svako živo biće smrt će okusiti! Mi vas stavljamo na kušnju i u dobru i u zlu i Nama ćete se vratiti.
36. Kada te vide nevjernici, samo ti se rugaju: "Je li to onaj koji vaše bogove huli?" A oni sami ne vjeruju kad se spomene Svemilosni.
37. Čovjek je stvoren od žurbe. Pokazat ću Ja vama, doista, dokaze Svoje, zato Me ne požurujte.
38. Oni govore: "Kada će već jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?
39. A da nevjernici znaju da tada neće moći da otklone Vatru od lica svojih i leđa svojih, i da im niko neće moći pružiti pomoć.
40. Nego da će im nenadno doći i zaprepastiti ih i da je neće moći odagnati i da im se neće vremena dati.
41. I prije tebe su poslanike ruglu izvrgavali, pa je one koji su im se rugali stiglo baš ono čemu su se rugali.
42. Reci: "Ko će vas umjesto Svemilosnog noću i danju štititi? Niko!" Pa ipak oni se od Opomene Gospodara svoga okreću.
43. Zar će ih njihova božanstva, a ne Mi, odbraniti? Ta ona sama sebi ne mogu pomoći, i niko nevjernike od Naše kazne ne može pod okrilje uzeti.
44. Mi smo ovima, a i precima njihovim, dali da uživaju, tako da su im životi postali dugi. A zar oni ne vide da Mi u zemlju njihovu dolazimo i da je s krajeva njezinih umanjujemo, pa kako bi oni bili pobjednici?!
45. Reci: "Ja vas opominjem Objavom!", ali, gluhi ne čuju poziv kada se opominju.
46. A da ih samo dašak kazne Gospodara tvoga dotakne, sigurno bi povikali: "Teško nama, doista smo sami sebi nepravdu učinili!"
47. Mi ćemo na Sudnjem danu ispravne tezulje postaviti, pa se nikome neće krivo učiniti: ako nešto bude teško koliko zrno gorušice, Mi ćemo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je to što ćemo Mi račune ispitivati.
48. Mi smo Musau i Harunu dali Furkan, svjetlo i opomenu za one koji se budu grijeha klonili.
49. Za one koji se budu Gospodara svoga bojali i kada ih niko ne vidi, i koji od časa oživljavanja budu strepili.
50. I ovo je Opomena blagoslovljena koju objavljujemo, pa zar da je vi poričete!?
51. Mi smo još prije Ibrahimu razboritost dali i dobro smo ga poznavali.
52. Kad on ocu svome i narodu svome reče: "Kakvi su ovo kumiri kojima se i dan i noć klanjate?"
53. Oni odgovoriše: "I naši preci su im se klanjali."
54. "I vi ste, a i preci vaši, bili u očitoj zabludi", reče.
55. "Govoriš li ti to ozbiljno ili se samo šališ?", upitaše oni.
56. "Ne", reče "Gospodar vaš je Gospodar nebesa i Zemlje. On je njih stvorio, i ja ću vam to dokazati."
57. Tako mi Allaha, ja ću, doista, vašim kumirima napakostiti nakon što se udaljite okrenuti.
58. I porazbija ih on u komade, osim onoga najvećeg, da bi se njemu obratili.
59. "Ko uradi ovo sa bogovima našim?", povikaše oni, "zaista je silnik."
60. "Čuli smo jednog momka kako ih huli", rekoše, "ime mu je Ibrahim."
61. "Dovedite ga da ga ljudi vide", rekoše, "da posvjedoče."
62. "Jesi li ti uradio ovo sa bogovima našim, o Ibrahime?" - upitaše.
63. "To je učinio ovaj najveći od njih; pitajte ih ako umiju da govore", reče on.
64. I oni se pribraše, pa sami sebi rekoše: "Vi ste, zaista, nasilnici!"
65. Zatim glave oboriše i rekoše: "Ti znaš da ovi ne govore!"
66. "Pa zašto se onda, umjesto Allahu, klanjate onima koji vam ne mogu ni koristiti niti od vas kakvu štetu otkloniti?", upita on.
67. "Teško vama i onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate! Zašto se ne opametite?"
68. "Spalite ga i bogove vaše pomozite, ako hoćete to da učinite!," povikaše.
69. "O vatro!", rekosmo Mi, "postani hladna, i spas Ibrahimu!"
70. I htjedoše mu spletku skovati, ali ih Mi učinismo gubitnicima najvećim!
71. I spasismo i njega i Luta u zemlju koju smo za ljude blagoslovili.
72. I poklonismo mu Ishaka, i Jakuba kao unuka, i sve učinismo dobrim.
73. I učinismo ih vođama da upućuju prema zapovijedi Našoj, i objavismo im da čine dobra djela, i da namaz obavljaju, i da zekat udjeljuju, i samo su Nama u ibadetu bili.
74. I Lutu mudrost i znanje dadosmo i iz grada ga, u kome su stanovnici njegovi odvratne stvari činili, izbavismo, to, uistinu, bijaše narod razvratan i zao.
75. I u milost Našu ga uvedosmo; on je doista, od onih dobrih.
76. I spomeni Nuha - kad u davno vrijeme zavapi, pa Mu se odazvasmo, i njega i njegovu porodicu od jada velikog spasismo.
77. I od naroda ga, koji je smatrao neistinitim dokaze Naše, zaštitismo. To bijahu opaki ljudi, pa ih sve potopismo.
78. I spomeni Davuda i Sulejmana, kada su sudili o usjevu što su ga noću ovce nečije opasle, i Mi smo bili svjedoci suđenju njihovu.
79. I učinismo da Sulejman pronikne u to, a obojici smo mudrost i znanje dali. I potčinismo planine i ptice da s Davudom Allaha hvale: to smo Mi bili kadri učiniti.
80. I naučismo ga da izrađuje pancire za vas da vas štite u borbi sa neprijateljem, pa zašto niste zahvalni?
81. A Sulejmanu vjetar jaki potčinismo, po zapovjedi njegovoj je puhao prema zemlji koju smo blagoslovili; a Mi sve dobro znamo.
82. I šejtane neke da zbog njega rone, a radili su i poslove druge, i nad njima smo Mi bdjeli.
83. I Ejubu se, kada je Gospodaru svome zavapio: "Mene je nevolja snašla, A Ti si od milostivih najmilostiviji"
84. Odazvasmo i nevolju mu koja ga je morila otklonismo i vratismo mu, milošću Našom, porodicu njegovu, i uz njih još toliko, i da bude pouka onima koji su Nama pokorni.
85. I spomeni Ismaila, i Idrisa, i Zulkifla, a svi su oni bili strpljivi.
86. I uvedosmo ih u milost Našu, oni doista bijahu dobri.
87. I spomeni Zunnuna, kada srdit ode i pomisli da ga nećemo usmrtiti, pa poslije u tminama zavapi. "Nema boga osim Tebe, Uzvišen neka si! Ja sam, zaista, bio od onih koji su nasilje učinili!"
88. Pa mu se odazvasmo i tegobe ga spasimo; eto tako Mi spašavamo vjernike.
89. I (spomeni) Zekerijjaa, kada pozva Gospodara svoga: "Gospodaru moj, ne ostavljaj me sama, a Ti si Najbolji Nasljednik!" Pa smo mu se odazvali i poklonili mu Jahjaa i izliječili mu ženu.
90. Oni su se trudili da što više dobra učine i molili su Nam se u nadi i strahu, i bili su prema Nama ponizni.
91. A i onu koja je sačuvala djevičanstvo svoje, u nju život udahnusmo, i nju i sina njezina znamenjem svjetovima učinismo.
92. Doista, ova vaša vjera - jedna je vjera, a Ja sam - vaš Gospodar, pa Meni robujete!
93. I oni su se između sebe u vjeri podvojili, a svi će se Nama vratiti.
94. Ko bude dobra djela činio i uz to vjernik bio, trud mu neće lišen nagrade ostati, jer smo ga sigurno Mi pribilježili.
95. A dopušteno nije da se stanovnici bilo kojeg naselja koje smo Mi uništili vrate!
96. I kad se otvore Je'džudž i Me'džudž i kad se ljudi budu niz sve strmine žurno spuštali.
97. I približi se Istinita prijetnja, tada će se pogledi nevjernika ukočiti. "Teško nama, mi smo prema ovome ravnodušni bili, mi smo sami sebi nepravdu učinili!"
98. I vi, i oni kojima se, pored Allaha, klanjate, bit ćete gorivo u Džehennemu, a u nj ćete doista ući.
99. Da su oni bogovi, ne bi u nj ušli, i svi će u njemu vječno boraviti.
100. U njemu će prigušeno uzdisati, u njemu ništa radosno neće čuti.
101. A oni kojima smo još prije lijepu nagradu obećali, oni će od njega daleko biti.
102. Huku njegovu neće čuti, i vječno će u onom što im budu duše željele uživati.
103. Neće ih brinuti najveći užas, nego će ih meleki dočekati: "Evo, ovo je vaš Dan, vama obećan!"
104. Onoga Dana, kad smotamo nebesa kao što se smota list papira za pisanje, onako kako smo prvi put iz ništa stvorili, tako ćemo ponovo iz ništa stvoriti, to je obećanje Naše, Mi smo doista kadri to učiniti.
105. Mi smo u Zeburu, poslije Opomene, napisali da će Zemlju Moji čestiti robovi naslijediti.
106. U ovom je doista obavještenje za ljude koji budu Allahu robovali.
107. A Tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.
108. Reci: "Meni se objavljuje da je vaš Bog - Jedan Bog, pa samo Njemu budite predani!"
109. A ako se oni okrenu, ti reci: "Ja sam vas sve, bez razlike, opomenuo, a ne znam da li je blizu ili daleko Ono čime vam se prijeti."
110. On zna glasno izgovorene riječi, zna i ono što krijete.
111. A ja ne znam da nije to vama iskušenje, i pružanje uživanja još za izvjesno vrijeme.
112. "Gospodaru moj, presudi onako kako su zaslužili!", reče on, "A Gospodar naš Svemilosni jeste Onaj kod Kojega treba tražiti pomoć protiv onoga što vi iznosite."