I spomeni Zunnuna, kada srdit ode i pomisli da ga nećemo usmrtiti, pa poslije u tminama zavapi. "Nema boga osim Tebe, Uzvišen neka si! Ja sam, zaista, bio od onih koji su nasilje učinili!"

وَذَا النُّونِ إِذْ ذَهَبَ مُغَاضِبًا فَظَنَّ أَنْ لَنْ نَقْدِرَ عَلَيْهِ فَنَادَىٰ فِي الظُّلُمَاتِ أَنْ لَا إِلَٰهَ إِلَّا أَنْتَ سُبْحَانَكَ إِنِّي كُنْتُ مِنَ الظَّالِمِينَ

Komentar ajeta:

Ovaj slučaj pominje se u suri "Es- Saffat" i u suri "Nun". Junusa, sina Metta (Mateja), Allah je poslao stanovnicima njegova grada Nineve, a to je jedno mjesto u Mosulu (Irak). Pozivao ih je da vjeruju u Allaha, a oni su odbili, kočoperivši se u svom nevjerovanju. Ljuteći se na njih, otišao je od njih, obećavši da će ih stići kazna nakon tri stvari. Pošto se njegova prijetnja obistinila, bili su uvjereni da poslanik ne zaobilazi istinu. Sa svojom djecom, stokom izišli su u pustinju i razdvojili majke od djece. Nakon toga su se skrušeno molili Uzvišenom Allahu. Deve i njihova mladunčad su njakala, krave i telad ričali, ovce i jagnjad blejale, pa je Allah od njih otklonio kaznu.

Uzvišeni Allah kazao je: " Zašto nije bilo nijednog grada koji je povjerovao i kome je vjerovanje njegovo koristilo, osim naroda Junusova, kome smo, kada je povjerovao, sramnu patnju u životu na ovome svijetu otklonili i život mu još izvjesno vrijeme produžili?" /10:98/

Što se tiče Junusa, a.s., on je otišao i zajedno sa narodom se ukrcao u lađu i isplovio sa njima. Bojali su se da se ne utope, pa su izglasali da se čovjeka na koga izborom padne kocka trebaju osloboditi.

Kocka je pala na Junusa, a.s., pa su odbili da on bude taj. Stvar su ponovili i kocka je ponovo pala na Junus, a.s., pa su i to odbili. I treći su put ponovili, pa je opet kocka pala na njega. Uzvišeni Allah rekao je: "I baci kocku, i kocka na njega pade" /37:141/, tj. izbor je pao na njega, pa je Junus, a.s., ustao, skinuo odjeću i bacio se u more. Ibn-Mes'ud kaže: "Allah je poslao ribu iz zelenog mora koja je prekrstarila mora da bi došla i progutala Junusa, a.s., kada se bacio iz lađe. Allah je nadahnuo ribu da mu ne jede meso i da mu kosti ne drobi, i da joj Junus nije opskrba, kao i da će  njena utroba  za njega biti zatvor. Govor Uzvišenog:

"I spomeni Zunnuna, kada srdit ode i pomisli da ga nećemo usmrtiti", tj. Zunnun vlasnik ribe, to je Junus, a.s., koji je otišao ljut od svog naroda napustivši ih zbog toga što mu vjerovali nisu. Ukrcao se na lađu i pošto je kocka pala na njega bacio se u more, pa ga je riba progutala. Mišljenja je bio da ga Uzvišeni Allah u utrobi ribe neće stijesniti. A ovo mišljenje o Allahu je lijepo, a to je da mu sigurno neće odrediti smrt i da će ga iz utrobe ribe izbaviti. Kao da je to shvatio u značenju Božije odredbe, jer Arapi kažu da glagoli imaju isto značenje.

Jedan pjesnik veli: “Nema povratka vremenu koje je prošlo, Uzvišen si, a ono što odrediš - tako i bude.”

A kaže Uzvišeni: "I vode su sastale kako je određeno bilo", tj. kako je presuda pala. /54:12/.

Govor Uzvišenog: "Pa poslije u tminama zavapi."  Ibn-Mes'ud kaže da je tmina utroba ribe, morska tmina i noćna tmina, što također prenose i Ibn-Abbas i drugi. Riba ga je odnijela prevaljujući mora dok nije došla do najnižih morskih predjela gdje je Junus čuo šum, pa će u sebi reći: "Šta je ovo?" Premda je u utrobi bio, Allah mu je objavio da je to tespih koji čine morske životinje. Tada je izgovorio: "Nema Boga osim Tebe, Uzvišen neka si! Ja sam, zaista, bio od onih koji su nasilje učinili!" Tespih Junusa, a.s., čuli su meleki, pa su povikali: "Gospodaru naš, mi glas slabašan u zemlji neznanoj čujemo." "To je moj rob Junus, pogriješio je prema meni, pa sam ga u more u utrobu ribe smjestio." Meleki su rekli: "Je li to onaj dobri čovijek od kojeg Ti je svakog dana i noći stizalo dobro djelo?” "Jeste", bio je odgovor Uzvišenog. Zatim su se meleki zauzeli za Junusa, a.s., pa  je Allah naredio da ga riba izbaci na obalu, kako to Uzvišeni veli: ”…a bio je bolan." [8]

___

[8]
Rekao bih da je ovo što prenosimo izvedeno iz hadisa u kojem ima jedna anonimna osoba (medžhul). Hadis je merfu' i prenosi ga Muhammed bin Ishak od Ebu-Hurejrea, a džehalet (anonimnost) u tome je što Muhammed bin Ishak prenosi od onoga ko mu je pričao ali on tu osobu nije imenovao, a ta osoba prenosi od Abdulla bin Rafia, a ovaj od Ebu - Hurejrea, sve do Allahovog Poslanika.

Ovaj ajet nema povezanih indeksa