I učinismo da Sulejman pronikne u to, a obojici smo mudrost i znanje dali. I potčinismo planine i ptice da s Davudom Allaha hvale: to smo Mi bili kadri učiniti.
فَفَهَّمْنَاهَا سُلَيْمَانَ ۚ وَكُلًّا آتَيْنَا حُكْمًا وَعِلْمًا ۚ وَسَخَّرْنَا مَعَ دَاوُودَ الْجِبَالَ يُسَبِّحْنَ وَالطَّيْرَ ۚ وَكُنَّا فَاعِلِينَ
Komentar ajeta:
"I učinismo da Sulejman pronikne u to." Tako je Allah, ne koreći Davuda, pohvalio Sulejmana, kako to reče Hasan el-Basri. Odgovarajući Ejas bin Muaviji, koji je tražio odgovor i koji je plačući došao Hasan Basriji, upitao ga je: "Šta te je uplakalo?" Odgovorio je: "Do mene je doprlo da će čovjek koji nakon uloženog truda presudi i pogriješi u Džehennem. Onaj koga nadvladaju strasti, također će u Džehenem, dok će čovjek koji nakon uloženog truda pogodi biti dženetlija." Hasan Basrija na to je odgovorio: "U Allahovom prezentovanju vijesti o Davudu i Sulejmanu, neka je na njih spas, i poslanicima je osuda suprotstavljenosti govora tih ljudi riječima poslanika."
Uzvišeni kaže: "I Davuda i Sulejmana, kada su sudili o usjevu što su ga noću ovce nečije opasle, i Mi smo bili svjedoci suđenju njihovu." "Ne pokudivši Davuda, Allah je pohvalio Sulejmana", kaže Hasan Basri nastavljajući: "Allah je odista sudijama stavio u obavezu tri stvari: da riječi Allahove ne prodaju u bescjenje, da kod suđenja ne slijede strasti i da se zbog Allaha nikoga ne boje", a zatim je proučio: "O Davude, Mi smo Te namjesnikom na Zemlji učinili, zato sudi ljudima po pravdi i ne povodi se za strašću, da te ne odvede sa Allahova puta." /38:26/
Uzvišeni kaže: "Zato se, kad budete sudili, ne bojte ljudi, već se bojte Mene." /5:44/
Uzvišeni kaže: "Ne zamjenjujte riječi Moje za nešto što malo vrijedi." /5:44/ Ja velim: Svi Božiji poslanici neka je na njih spas, nepogrešivi su, a od Uzvišenog Allaha imaju podršku, i u tome nema nikakvog razilaženja među pravom ulemom, kako selefijama tako i onima koji su došli iza njih. Što se tiče drugih, mimo Božijih poslanika, u Buharijinom "Sahihu" preneseno je od Amr bin Asa da je rekao: "Božiji Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /185/ 'Kada sudija uloži sav trud, pa pravilno presudi, ima dvije nagrade. Međutim, kad uložI sav trud, pa pogriješi, ima jednu nagradu.'" Ovaj hadis zapravo je odgovor na Ijasovo pogrešno shvatanje koje se sastoji u tome da će kadija kada idžtihadi pa pogriješi u džehenem, a Allah najbolje zna. U "Sunenima" stoji: 186 "Imaju tri vrste sudaca: jedan će u Džennet, a dvojica u Džehennem. čovjek koji zna istinu i sudi po njoj će u Džennet, a onaj koji ljudima sudi ne poznavajući stvari će u Džehennem, a čovjek koji zna istinu, a sudi suprotno istini će isto tako u Džehennem."
Riječi Uzvišenog: "I potčinismo planine i ptice da s Davudom Allaha hvale..." I to zbog lijepog Davudovog glasa kojim je učio Zebur. Kada bi zaučio njime, ptice bi u zraku zastale i pratile Davuda. Zbog toga kada bi Božiji Poslanik, s.a.v.s., prošao pored Ebu-Musa el-Ešarija dok bi on noću učio Kur'an - a glas mu je bio tako lijep - Božiji Poslanik bi stao, odslušao njegovo učenje pa rekao: /187/ "Ovome je data jedna od frula Davudove porodice” (tj. lijep glas). "Ebu-Musa el-Ešari bi rekao: "Da sam znao, Božiji Poslaniče, da ćeš slušati, tebi bi učenje još više uljepšao."
Ovaj ajet nema povezanih indeksa