I kad bi poslanici gotovo nadu gubili i pomišljali da će ih lašcima proglasiti, pomoć Naša bi im došla: Mi bismo spasili one koje smo Mi htjeli, a kazna Naša ne bi mimoišla narod nevjernički.
حَتَّىٰ إِذَا اسْتَيْأَسَ الرُّسُلُ وَظَنُّوا أَنَّهُمْ قَدْ كُذِبُوا جَاءَهُمْ نَصْرُنَا فَنُجِّيَ مَنْ نَشَاءُ ۖ وَلَا يُرَدُّ بَأْسُنَا عَنِ الْقَوْمِ الْمُجْرِمِينَ
Komentar ajeta:
Allah Uzvišeni kaže da je Njegova pomoć stizala svim Njegovim poslanicima, kad su se nalazili u najtežim situacijama i kad su očekivali Allahovu pomoć, kao što Uzvišeni kaže: „toliko su bili uznemiravani da bi i poslanik i oni koji su s njim vjerovali - uzviknuli: 'Kada će već jednom Allahova pomoć!?'" (2:214) Za riječi u ajetu: „...da će ih lašcima proglasiti“, imaju dva načina učenja (kiraeta) - jedan sa tešdidom ,a drugi bez tešdida. O tome, također, postoje dva predanja-od Ibn-Abbasa i Ibn-Mes'uda. Aiša, r.a., osporava one koji smatraju da je riječ bez tešdida, što podržava i Ibn- Džerir. El-Buhari prenosi od Urve ibn Zuhejra, da je Aiša, kada ju je upitao o ajetu: „…i kad bi poslanici gotovo nadu izgubili...“, da li je rekla „…u laž su ih nagonili“. Rekao sam: „Oni su bili uvjereni da ih njihov narod smatra lašcima. Da li se to mišljenje može prihvatiti?“ „Da, života mi“, rekla je, „oni su u to bili uvjereni.“ Rekao sam joj: „pomišljali su da će ih lašcima nazvati“. Rekla je: „Sačuvaj Bože“ da su poslanici tako mislili o svome Gospodaru. Rekao sam: „Pa šta onda znači ovaj ajet?“ Ona je rekla: „To su sljedbenici Poslanika, koji su vjerovali u Allaha i poslanike, pa su se njihova iskušenja oduljila, a pomoć im zaostala, 'pa bi i poslanici gotovo nadu gubili' zbog onih iz njihovog naroda koji su ih u laž nagonili, pa su pomislili da ih i njihovi sljedbenici smatraju lašcima. Tada im je stizala Allahova pomoć“... Rekao sam joj, nije li riječ bez tešdida? Ona je odgovorila: „Bože sačuvaj!“Ibn-Džurejdž prenosi od Urve, a on od Aiše, da se ona usprotivila izgovoru ove riječi bez tešdida, govoreći: „Allah nije ništa obećao Muhammedu, s.a.v.s., a da on nije znao da će se to ispuniti prije njegove smrti, ali iskušenja nisu napuštala Allahovog Poslanika, tako da su čak pomislili da su ih (poslanike) i oni koji su bili vjernici s njima počeli smatrati lašcima.“ Ibn Ebi-Mulejke kaže, prenoseći riječi Urve, da je Aiša učila: „izgovarajući tešdid na riječi.“ 407
---
407 Dodao bih: ono što je Aiša rekla najbolje je, najtačnije i najdostojnije mišljenje o vjerovjesnicima i poslanicima, s.a.v.s. A ko želi vidjeti šta kažu drugi, neka se obrati na original Ibn-Kesirovog tefsira. Njeno mišljenje potvrđuje i Ibn-Džerir.
Povezani indeksi: