Adem a.s.

Mi smo Adema stvorili i onda mu oblik dali, a poslije melekima rekli: ′Ničice padnite Ademu!′ Pa svi ničice padoše, osim Iblisa, on nije bio od onih koji ničice padoše!

"Šta te je navelo pa da ničice ne padneš kad sam ti naredio?" - upita On. "Ja sam bolji od njega; mene si od vatre stvorio, a njega od ilovače", odgovori on.

"E onda izlaz iz Dženneta" - reče On, "ne priliči ti da u njemu prkosiš; izlazi, ti si, zaista, od onih prezrenih!"

"Daj mi vremena do dana njihova oživljenja!" - zamoli on.

"Daje ti se vremena!" - reče On.

"E zato što si odredio pa sam u zabludu pao" - reče - "kunem se da ću ih na Tvom pravom putu presretati,

"A ti, o Ademe, i žena tvoja u Džennetu stanujte i odakle god hoćete jedite, samo se ovom drvetu ne približujte, da se prema sebi ne ogriješite!"

i šejtan im poče bajati da bi im otkrio stidna mjesta njihova, koja su im skrivena bila, i reče: "Gospodar vaš zabranjuje vam ovo drvo samo zato da ne biste meleki postali ili da ne biste besmrtni bili",

i zaklinjaše im se: "Ja sam vam, zaista, savjetnik iskreni!"

"Izlazite " - reče On - "jedni drugima bit ćete neprijatelji! Na Zemlji ćete boraviti i do smrti ostati."

"Na njoj ćete živjeti, na njoj umirati i iz nje oživljeni biti" - reče On.

I pouči On Adema svim imenima, a onda ih predoči melecima i reče: "Kažite Mi imena njihova, ako istinu govorite!

O Ademe", reče On, "kaži im njihova imena!" I kada im on kaza imena njihova, Allah reče: "Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne nebesa i Zemlje i da samo Ja znam ono što pokazujete i što krijete?"

A kad rekosmo melecima: 'Ničice padnite Ademu!', oni ničice padoše svi izuzev Iblisa. On ne htjede, uzoholi se i postade nevjernik.

I Mi rekosmo: "O Ademe, živite ti i žena tvoja u Džennetu i jedite u njemu gdje god želite, ali se ovome drvetu ne približujte, pa da time nepravdu učinite!

Ali, šejtan ih navede na grijeh i zbog njega (drveta) i izvede ih iz onoga u čemu su bili! "Siđite!" - rekosmo Mi, jedni drugima ćete neprijatelji biti, do određenog vremena vaše je boravište i uživanje neko vrijeme.

I Adem primi neke riječi od Gospodara svoga, pa mu On oprosti; On, doista, prima pokajanje; On je milostiv.

Mi rekosmo: "Silazite iz njega svi! Od Mene će vam uputa dolaziti, i oni koji uputu Moju budu slijedili ničega se neće bojati, niti će za čim tugovati.

A oni koji ne budu vjerovali i ajete Naše budu poricali bit će stanovnici Džehennema (Vatre), gdje će vječno ostati.

On je Taj Koji vas od jednog čovjeka stvara - a od njega je drugu njegovu stvorio da se uz nju smiri. I kada je on nju obljubio, ona je zanijela lahko breme i nosila ga; a kad joj je ono otežalo, njih dvoje su zamolili Allaha, Gospodara svoga: "Ako nam daruješ zdrava potomka, bit ćemo, doista, zahvalni!"

I kad im je On darovao zdrava potomka, njih dvoje su izjednačili druge s Njim u onome što im On daje - a Allah je vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim!

I kada rekosmo melekima: "Poklonite se Ademu!" - oni se svi, osim Iblisa, pokloniše. "Zar da se poklonim onome koga si Ti od ilovače stvorio?" - reče.

"Reci mi", reče onda, "evo ovoga koga si iznad mene uzdigao: ako me ostaviš do Smaka svijeta sigurno ću, osim malobrojnih, nad potomstvom njegovim zagospodariti.”

"I kada smo rekli melekima: 'Padnite Ademu ničice!' - svi padoše osim Iblisa, on je bio jedan od džinova i zato se ogriješio o zapovijest Gospodara svoga. Pa zar ćete njega i porod njegov, pored Mene, kao prijatelja prihvatiti, kad su vam oni neprijatelji? Kako je šejtan loša zamjena nasilnicima!"

"I kad mu dam lik i u njega udahnem dušu, vi mu se poklonite."

"Svi su se meleki, zajedno, poklonili."

"Osim Iblisa; on se nije htio sa njima pokloniti."

"Nije moje da se poklonim čovjeku koga si stvorio od ilovače, od blata ustajalog."