Allah, dž.š., na ovom mjestu podsjeća ljude na čast njihovog oca Adema i objašnjava im neprijateljstvo njihovog neprijatelja Iblisa, i zavist koju u sebi nosi prema njima i njihovom ocu Ademu, kako bi ga se čuvali i radili suprotno onome čemu ih on poziva. Allah, dž.š., kaže: "Mi smo Adema stvorili i onda mu oblik dali, a poslije melecima rekli: Ničice padnite Ademu!′ Pa svi ničice padoše, osim Iblisa, on nije bio od onih koji ničice padoše!", on se nije htio pokloniti, tj. kada je Allah, dž.š., stvorio Adema, a.s., Svojom rukom od ljepljive ilovače, dao mu oblik savršenog čovjeka i u njega udahnuo dušu, melekima je naredio da mu sedždu učine iz počasti Allahu, dž.š., i Njegovoj veličini. Svi su oni to čuli i poslušali, osim Iblisa koji nije učinio sedždu. U riječima ovog ajeta: ′ "Mi smo vas stvorili i onda vam oblik dali..." misli se na Adema, a.s., a to je rečeno u množini zbog toga što je on otac svih ljudi. Kao što Allah, dž.š. kaže: "I Mi smo vam od oblaka hladovinu načinili i medenu rosu i prepelice vam slali..."(2:57) Izraelćanima koji su živjeli za vrijeme Poslanika, s.a.v.s., a misli se na njihove pretke koji su živjeli u vrijeme Musaa, a.s. Međutim, pošto je to bio poseban dar za njihove očeve koji su njihov osnov, isto se to i na njih odnosi.

Allah, dž.š., kaže: "Zašto se nisi poklonio kad sam ti naredio?" "Šta te je natjeralo i prisililo da ne učiniš sedždu kad sam ti naredio?" A riječi Iblisa, neka je Allahovo prokletstvo na njega, "Ja sam bolji od njega"; spadaju u ispriku koja je teža od grijeha. Tj. ja sam bolji od njega, pa kako mi onda možeš narediti da mu učinim sedždu? Zatim je pojasnio da je on bolji od njega zato što je stvoren od vatre, a vatra je bolja od ilovače od koje je stvoren Adem. Prokleti Iblis je, dakle, gledao na osnov materijala, a nije gledao na posebnu počast koja je ukazana Ademu time što ga je Allah stvorio Svojom rukom i u njega udahnuo dušu (život). On je, Allah ga prokleo, upotrijebio pogrešnu jednostranu analogiju, svojom tvrdnjom da je vatra bolja od ilovače (zemlje), jer osobine su zemlje uravnoteženost, dobroćudnost, blagost i čvrstina. Zemlja je mjesto rastinja, napretka, povećavanja i oporavljanja. A osobine vatre su spaljivanje, neodređenost i brzina. Zato je Iblisa iznevjerio njegov osnov (materijal), a Ademu, a.s., koristio njegov, povratku Allahu, pokajanju, smirenosti, predanosti Allahovom određenju, priznanju Njemu i traženju pokajanja i oprosta. U Muslimovom "Sahihu" prenosi se hadis u kome Aiša, r.a., kaže da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (279) "Meleki su stvoreni od nura (svjetlosti); Iblis je stvoren od rasplamtjele vatre, a Adem je stvoren od onoga što vam je opisano." A Ibn-Džerir prenosi od El-Hasana da je tumačeći Allahove, dž.š., riječi: "mene si od vatre stvorio, a njega od ilovače", rekao: "Iblis je upotrijebio analogiju, i on je prvi koji je to uradio." Lanac ovog rivajeta je sahih. A od Ibn-Sirina prenosi da je rekao: "Prvi koji je upotrijebio analogiju bio je Iblis, a Sunce i Mjesec se ne obožavaju nego zbog upotrebe analogije." Sened ovog rivajeta je, isto tako, sahih.

Allah, dž.š., obraća se Iblisu i kaže mu: Silazi sa svog stepena na kom si bio na najvišem dijelu nebeskih prostranstava, jer oholost prema Allahovim, dž.š., naređenjima i nepostupanje po njima prouzrokuje smanjenje stepena koji se ne postiže drugačije nego iskrenom pokornošću Allahu, dž.š. Kazna je za takav stav izlazak iz Dženneta, ponižen i beznačajan, kao kazna za njegovu oholost. Tako je sa Iblisom postupljeno suprotno onome što je on htio i nagrađen je suprotno onome što je on želio. Ovo je potpuna pravednost od Allaha, dž.š. Kada je to prokleti Iblis shvatio, zatražio je da se njegovo hapšenje odgodi do Sudnjeg dana, pa mu je Allah, dž.š., to udovoljio, a On je Mudar i Sveznajući.

Allah, dž.š., obraća se Iblisu i kaže mu: Silazi sa svog stepena na kom si bio na najvišem dijelu nebeskih prostranstava, jer oholost prema Allahovim, dž.š., naređenjima i nepostupanje po njima prouzrokuje smanjenje stepena koji se ne postiže drugačije nego iskrenom pokornošću Allahu, dž.š. Kazna je za takav stav izlazak iz Dženneta, ponižen i beznačajan, kao kazna za njegovu oholost. Tako je sa Iblisom postupljeno suprotno onome što je on htio i nagrađen je suprotno onome što je on želio. Ovo je potpuna pravednost od Allaha, dž.š. Kada je to prokleti Iblis shvatio, zatražio je da se njegovo hapšenje odgodi do Sudnjeg dana, pa mu je Allah, dž.š., to udovoljio, a On je Mudar i Sveznajući.

Allah, dž.š., obraća se Iblisu i kaže mu: Silazi sa svog stepena na kom si bio na najvišem dijelu nebeskih prostranstava, jer oholost prema Allahovim, dž.š., naređenjima i nepostupanje po njima prouzrokuje smanjenje stepena koji se ne postiže drugačije nego iskrenom pokornošću Allahu, dž.š. Kazna je za takav stav izlazak iz Dženneta, ponižen i beznačajan, kao kazna za njegovu oholost. Tako je sa Iblisom postupljeno suprotno onome što je on htio i nagrađen je suprotno onome što je on želio. Ovo je potpuna pravednost od Allaha, dž.š. Kada je to prokleti Iblis shvatio, zatražio je da se njegovo hapšenje odgodi do Sudnjeg dana, pa mu je Allah, dž.š., to udovoljio, a On je Mudar i Sveznajući.

Allah, dž.š., obavještava nas da je Iblis, nakon što mu je udovoljeno da se njegovo hapšenje odgodi i nakon što je postao siguran u to, počeo sa prepirkom i odmetništvom, pa je rekao: "E zato što si odredio pa sam u zabludu pao" - reče - "kunem se da ću ih na Tvom pravom putu presretati", tj. ja Ti se kunem, da ću ih, zbog toga što si me u zabludu odveo, presretati na Tvom pravom putu. A drugo značenje je: Kao što si Ti mene odveo u zabludu, isto ću tako ja presretati Tvoje robove iz potomstva ovog čovjeka zbog koga si me prokleo. A pravi put su svi putevi dobra koji vode Allahovom, dž.š., zadovoljstvu. Kao što islam, Hidžra, džihad i sva bogougodna djela kojima je Allah, dž.š., zadovoljan.

Allah, dž.š, dozvolio je Ademu i Havi u Džennetu da jedu od sveg voća izuzev jedne voćke. O tome smo govorili u suri El-Bekare. Tada im je pozavidio šejtan i pokušao ih zavesti, prevariti i obmanuti, kako bi im uskratio blagodati i lijepu odjeću u kojoj su se nalazili.

"I reče:" - lažući i izmišljajući - "Gospodar vaš zabranjuje vam ovo drvo samo zato da ne biste meleki postali ili da ne biste besmrtni bili" - i vječno ovdje ostanete,a ako vi pojedete od nje onda će vam se to ostvariti.

"I zaklinjaše im se:" Allahom, "Ja sam vam, zaista, savjetnik iskreni!" Jer sam ja ovdje još otprije i dobro poznajem ovo mjesto, i tako ih prevari. A vjernik se može prevariti kad ga neko zakune Allahom. Neki od alima znali bi kazati: "Ko nas pokuša prevariti zaklinjući nas Allahom, mi ćemo mu se predati.”

Allahove, dž.š., riječi: "Izlazite!", odnose se na Adema, Havu i Iblisa. Mufesiri navode mjesta na koja je svaki od njih spušten. Me|utim, sva ta mišljenja baziraju se na israilijatima (predanjima kitabija), a Allah zna da li su one tačne. A da je spominjanje imena tih mjesta toliko važno i da je u tome neka velika korist, Allah, dž.š., sigurno bi ih spomenuo, ili bi to uradio Njegov Poslanik, s.a.v.s.  "Na Zemlji ćete boraviti i do smrti ostati", tj. boravak i život do odre|enog roka koji je zabilježen u "Prvoj knjizi". Ibn-Abbas kaže: "boraviti" na Zemlji i ispod nje. Prenosi ga Ebu-Hatim.

"Na njoj ćete živjeti, na njoj umirati i iz nje oživljeni biti", reče On. "Kao što Allah, dž.š., kaže: “Od zemlje vas stvaramo i u nju vas vraćamo i iz nje ćemo vas i drugi put izvesti." (20:55)

Ovo je pozicija u kojoj Allah spominje Adema dajući mu čast nad melecima jer ga je Allah Uzvišeni poučio onome čemu nije poučio meleke, pa kaže: "On je Adema svim imenima poučio!", tj. poučio ga je imenima svih stvorenja, od najviših do najnižih. Ovo potvrđuju i riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u vezi sa "velikim šefaatom": /57/ - Oni će doći Ademu i kazati mu: "Ti si praotac ljudskog roda! Allah te stvorio Svojom rukom, učinio da ti meleci sedždu učine, i poučio te imenima svake stvari" (iz hadisa u Sahihu El-Buhari- jevom), što pokazuje da ga je Allah poučio imenima svih stvorenja, i kaže: "...a onda ih predoči melecima", tj. predočio im je nazive. Riječi: "predočio ih je" dolaze u obliku "općenitosti", što obuhvaća i razumna i nerazumna bića, kao što Allah Uzvišeni kaže: "Allah sve životinje od vode stvara, pa neke od njih na trbuhu puze, a neke na dvije noge idu..." (24:45) U svome komentaru Es-Suddi navodi predanje od Ebu-Malika, odnosno Ebu- Saliha, Ibn-Abbasa, Murre, Ibn-Mes'uda i nekih ashaba: "Adema je poučio svim imenima, a zatim ih je predočio melecima", tj. izložio je stvoreni svijet melecima izložio je stvoreni svijet melecima. "Kažite Mi imena njihova ako istinu govorite!", tj. kažite Mi imena stvorenja koja sam vam predočio. Budući da su meleci mislili da Allah neće stvoriti nijedno stvorenje koje zna više od njih, On im kaže: "ako istinu govorite kada tvrdite da znate više od svakog Mog stvorenja, pa i Adema, kažite Mi imena stvorenja koja sam vam predočio!" To navode Hasan i Katade Es- Suddi navodi od Ebu-Saliha, on od Ibn- Abbasa, a ovaj od Murre, Ibn-Mes'uda i nekih ashaba: "...ako istinu govorite", misleći da će svi potomci Ademovi nered širiti i krv prolijevati! Ibn-Džerir prenosi od Ibn-Abbasa da to znači: Zar ćeš na njoj postaviti onoga koji će nered širiti i krv prolijevati mimo nas, ili nekoga od nas?! Mi Tebe veličamo, hvalimo i štujemo! Znači, oni su mislili da će svi ljudi krv prolijevati i nered na Zemlji širiti, ne znajući da će među njima biti i vjerovjesnika i bogougodnih i dobrih! Zato Allah Uzvišeni kaže: "Kažite Mi imena njihova!", pokazujući njihovu nemoć - "ako istinu govorite", tvrdeći da će oni krv prolijevati i nered na Zemlji širiti. Ako ne znate imena ovih koje sam vam predočio i koje vidite, vi pogotovo ne možete znati stvari skrivene!

Zatim Allah kaže: "O Ademe", reče On, "kaži im njihova imena!" I kada im on kaza imena njihova, Allah reče: "Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne nebesa i Zemlje, i da samo Ja znam ono što pokazujete i što krijete?!" Zejd ibn Eslem navodi: - Rekao im je: "Ti Džebraile, ti Mikaile, ti Israfile...", dok nije nabrojao imena svih, a Mudžahid kaže: "Znači ime svake stvari!" Od Seida ibn Džubejra, Hasana i Katade navodi se slično predanje. Pošto se u govoru kojim je Allah Uzvišeni obavijestio meleke o imenima pokazala prednost Adema, a.s., nad melecima, Allah je rekao: "Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne nebesa i Zemlje i da samo Ja znam ono što pokazujete i što krijete?!"/33/ Ibn-Džerir navodi: "U vezi s tim najjače je mišljenje Ibn-Abbasa, a to je da se značenje riječi Uzvišenog Allaha: "Ja znam ono što vi pokazujete" - odnose na njihove riječi: "Zar ćeš na njoj postaviti onoga koji će nered širiti i krv prolijevati?!" Ustvari oni su prešutjeli ono što su znali o Iblisovom suprotstavljanju Allahovim naredbama, te njegovoj oholosti i nepokornosti prema Njemu, osobinama s kojim ga je Allah stvorio. Što se tiče sumnje u vezi sa riječima Allaha, dž.š.: "i što krijete", tj. da je glagol ovdje u množini, iako se odnosi na Iblisa, koji je u sebi krio grijeh prema Allahu, a što je jednina, možemo reći: Arapi su običavali reći: "Pobijena je vojska i poražena...", iako je pobijena ili poražena jedna (jedinica) ili njen dio. Na isti način izražava se i Kur'an u nekim ajetima, kao npr.: "Doista oni koji te dozivaju ispred soba." (49:4) Ovdje je glagol "oni koji te dozivaju" u množini iako se odnosi na jednog člana plemena Benu- Temim, koji je zvao. Isto je i u navedenom ajetu: "Ja znam ono što vi pokazujete i što krijete."

Ovo je velika počast Ademu, a.s., od Allaha Uzvišenog, čime je odlikovao njegov porod. Allah obavještava da je melecima naredio da ničice padnu Ademu kao što se navodi i u naprijed navedenom "hadisu šefaata": /58/ "...Tebi su ničice pali Njegovi meleci", kao znak počasti, veličanja, poštovanja, predanosti i pokornosti Allahu Uzvišenom, budući da je to stvar izvršenja Njegovog naređenja. Katade kaže: - Riječi Uzvišenog Allaha: "A kad rekosmo melecima: "Ničice padnite!", znače pokornost Allahu i padanje ničice Ademu. Izražavajući pokornost Allahu, svi meleci izuzev Iblisa pali su ničice Ademu. "Oni ničice padoše svi izuzev Iblisa. On ne htjede, uzoholi se i postade nevjernik." Postoji više opisa Iblisa prije nego je učinio ovaj grijeh. Za ilustraciju navest ćemo neke: navodi se da je on bio jedan od meleka, poznat kao džin, da je bio prvak džina i čuvar Dženneta, da je imao vlast na zemaljskom nebu kao i na Zemlji i sl. Međutim, Ibn-Džerir navodi lanac predanja od Hasana da je rekao: "Iblis uopće nije bio melek. On predstavlja osnov džina, kao što Adem predstavlja osnov ljudi." Ovo je vjerodostojno (sahih) predanje od Hasana. Dakle, pošto je Allah naredio melecima da se poklone, što se odnosilo i na Iblisa, koji je prije te neposlušnosti bio dobar Allahov rob, meleci su (izuzev Iblisa) to učinili izražavajući pokornost Allahu. Iblis je to odbio i, kao Allahov neprijatelj, uzoholio se zbog zavisti na počasti koju je Allah ukazao Ademu, rekavši: "Ja sam od vatre, a on je od zemlje!" Ova neposlušnost, čiji je neposredan uzrok oholost, predstavlja početak njegovih drugih pogrešaka, jer i u sahih hadisu je potvrđeno: /59/ "U Džennet neće ući onaj u čijem srcu bude oholosti makar i koliko zrno gorušice!"Budući da su u srcu Iblisa bili i oholost, i nevjerstvo, i tvrdoglavost (inad), bilo je nužno da se udalji i odstrani od Allahove milosti, tako da je on zbog svoje nepokornosti postao nevjernikom. Ima mišljenja da se poklonjenje (sedžda) odnosilo isključivo na zemaljske meleke, iako je ispravnije da su se poklonili svi meleci, i zemaljski i nebeski. I sljedeći ajet ima općenito značenje: "Svi su se meleci zajedno poklonili izuzev Iblisa..." (15:30)

Obavještavajući o onome čime je počastio Adema, Allah Uzvišeni kaže da je On, dž.š., naredio melecima da mu se poklone, što su oni i učinili, izuzev Iblisa, te da mu je dao da stanuje u Džennetu gdje hoće i da u udobnosti i izobilju tamošnjem jede što hoće i gdje hoće. Hafiz Ebu-Bekr ibn Merdevejh prenosi od Ebu-Zerra, r.a., da je pričao: /60/ - Rekao sam: "Allahov Poslaniče, šta misliš o Ademu? Je li on bio vjerovjesnik?" Rekao je: "Da, bio je vjerovjesnik i poslanik s kojim je Allah razgovarao, licem u lice", tj. lično (direktno). Zatim kaže:"živite, ti i žena tvoja, u Džennetu" Postoje razilaženja u pogledu mjesta Dženneta u kojem je Allah dao da živi Adem, tj. da li je Džennet na nebu ili na Zemlji?! Većina smatra da je na nebu, dok muteziliti i kaderije ističu da je na Zemlji! To će se, inšaallah, objasniti u suri "Bedemi" Muhammed ibn Ishak ističe da se iz konteksta ajeta vidi da je Hava stvorena prije Ademovog ulaska u Džennet, iako ima mišljenja da je Hava stvorena nakon njegovog ulaska u Džennet. To ističe Es-Suddi u haberu koji navodi od Ebu-Malika, zatim od Ebu-Saliha, potom od Ibn-Abbasa, pa od Murre, Ibn-Mes'uda i nekih ashaba, a glasi: - Adem je jedno vrijeme hodao sam, bez žene, po Džennetu. Jednom je zaspao, a kada se probudio, pored glave bila mu je žena koju je Allah stvorio od njegovog rebra. On je upitao: "Ko si ti?", pa mu je odgovorila: "Žena." Rekao je: "Zašto si stvorena?" Ona je kazala: "Da ti nađeš smiraj kod mene." Gledajući sve što on zna, meleci su mu rekli: "Ademe, kako joj je ime?" "Hava" - odgovorio je on. Oni su upitali: "Zašto Hava?" On je odgovorio: "Jer je stvorena od nečega živog!"19 Što se tiče riječi: "ali se ovome drvetu ne približujte", što je obavijest od Allaha Uzvišenog i ispit za Adema, postoje razilaženja u pogledu toga: kakvo je to drvo? Ima mišljenja da je to čokot grožđa , da je pšenica, da je drvo smokve, da je trn, trma *, palma i sl. Tačno je, međutim, da je to u Džennetu, neko drvo čiju vrstu nije naveo ni Kur'an niti sunnet, te da poznavanje koje je vrste ne donosi korist, kao što nepoznavanje ne donosi štetu. Ovako navodi Ibn-Džerir, a slično misli i Er-Razi, koji u svom Komentaru također ne daje precizno tumačenje.

Riječi Uzvišenog: "Ali, šejtan ih navede na grijeh u vezi sa njime", dakle, zbog toga što su jeli s tog drveta Allah ih je udaljio, jer su posrnuli u grijeh i nepokornost prema Allahovoj naredbi "i izvede ih iz onoga u čemu su bili!", tj. iz odjeće, udobnog stana, rahatluka i blagostanja. "Siđite!", rekosmo Mi,,"Jedni drugima ćete neprijatelji biti, do određenog vremena vaše je boravište i uživanje do određenog vremena!" /36/, tj. boravak, opskrba i životne sudbine, "do određenog vremena" kada će, potom, nastupiti Dan sudnji. Postoje različita predanja u pogledu mjesta silaska Adema, Have i šejtana: ima mišljenja da je sišao u Indiji zajedno sa Crnim kamenom, te da se Hava spustila u Džiddi, a Iblis u mjestu Destimisan nedaleko od Basre. To prenosi Ibn- Hatim Abdurrezzak navodi sljedeće: - Ma ́mer kaže: "Izvijestio me je Awf, a lanac prenosilaca se veže za Ebu- Musa'a, koji kaže: 'Kada je Allah dao da siđe Adem iz Dženneta na Zemlju, On ga je poučio vještinama pravljenja svega i opskrbio plodovima džennetskim! Dakle, vaši plodovi ovdje su džennetski plodovi, samo što se ovi mijenjaju, a oni tamo ne mijenjaju!'" Muslim i En- Nesa'i od Ebu-Hurejrea prenose da je rekao: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /61/ "Najbolji dan u kome izlazi sunce jeste petak. Tog dana stvoren je Adem, uveden je u Džennet i toga dana izveden je iz Dženneta." Er-Razi kaže: "Znaj da ovaj ajet sadrži prijetnju za svaki grijeh!"
___
19 U svakom slučaju ovaj eser ne doseže svojim senedom do Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem (prim. rec.). * Botanički se zove: Lavendula vera (prim. rec.).

Navodi se da su ove riječi protumačene riječima Allaha Uzvišenog: "Gospodaru naš", rekoše oni "sami smo sebi nepravdu učinili i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni." (7:23) Ovo se prenosi od Mudžahida, Seid ibn Džubejra, Ebu-Alije, Rebi' ibn Enesa, Hasana, Katade, Muhammeda ibn Ka'ba el- Kurezija, Halida ibn Mi'dana, Ata' el- Horasanija i Abdurrahmana ibn Zejda ibn Eslema Sufjan es-Sevri navodi od Abdul- aziza ibn Refi'a: - Čovjek koji je čuo od Mudžahida, koji prenosi od Ubejda ibn Umejra, navodi da je rekao: "Adem je kazao: 'Moj Gospodaru, da li si grijeh koji sam počinio zapisao meni prije nego si me stvorio ili sam ga ja izmislio?'” Odgovorio mu je: "To sam ti zapisao prije nego sam te stvorio!"Rekao je: "Oprosti mi, kao što si mi zapisao!" Zatim kaže: "U vezi s tim su riječi Uzvišenog: "I Adem primi neke riječi od Gospodara svoga, pa mu On oprosti!" Od Ibn-Abbasa se navodi: - Adem, a.s., je rekao: "Nisi li me Ti Svojom rukom stvorio?"Njemu je odgovoreno: "Dakako." "I udahnuo mi život?" Rečeno mu je "Da." "I zapisao mi da učinim ovo?" Odgovoreno mu je: "Da." Zatim je rekao: "Ako se pokajem, hoćeš li me vratiti u Džennet?" Rekao mu je: "Da." Ovako prenose El-Avfi, Seid ibn Džubejr, Seid ibn Ma'bed, a El-Hakim u svom Mustedreku to pripisuje Ibn- Abbasu. Merfu'hadis, sličan ovome, prenosi Ibn Ebi -Hatim od Mudžahida i kaže: - Te riječi su: "Moj Bože! Nema drugog boga osim Tebe; Tebi pripada veličina i zahvala, Gospodaru moj; Sebi sam doista učinio nepravdu, pa oprosti mi, jer Ti doista najviše praštaš. Moj Bože! Nema drugog boga osim Tebe; Tebi pripada veličina i hvala, Gospodaru moj; Sebi sam doista nepravdu učinio, pa primi moje pokajanje; Ti zbilja primaš pokajanje i milostiv si." 20 Riječi Allaha Uzvišenog:"On doista prima pokajanje i milostiv je", tj. On prima pokajanje od onoga ko se Njemu pokaje i zatraži oprost. Ovo je sastavni dio Njegove milosti prema Svojim robovima.

___

20 Sve što je navedeno potvrđuju riječi Allaha Uzvišenog: "Gospodaru naš", rekoše oni, "sami smo sebi nepravdu učinili i ako nam Ti ne oprostiš, sigurno ćemo biti izgubljeni." (7:23) To znači da su Adem i Hava priznali svoj grijeh i ovo priznanje koje je sadržano u onome što ih je Allah Uzvišeni poučio iznijeli kao molbu, zatim se obratili s molbom za oprost, usrdno se moleći svojim pokajanjem da im oprosti grijeh, pa je primio njihovo pokajanje, jer On doista prima pokajanje i milostiv je. Što se tiče predanja Bejhekija u djelu "Dokazi vjerovjesništva" od Omera ibnul-Hattaba da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: - Kada je Adem učinio grijeh, rekao je: "Gospodaru moj, molim Te hakom Muhammeda da mi oprostiš!" Allah Uzvišeni mu je rekao: "Ademe, kako znaš za Muhammeda prije nego sam ga stvorio?" On je kazao: "Gospodaru moj, kada si me stvorio, podigao sam glavu i na stupovima Arša vidio sam napisano: 'Nema drugog boga osim Allaha; Muhammed je Allahov poslanik', a znao sam da Ti nećeš, uz Svoje ime, dodati drugo do ime Tvog najdražeg stvorenja." Allah Uzvišeni je rekao: "Istinu si kazao, Ademe. On je Meni najdraže stvorenje. Kada Me zamoliš njegovim hakom, oprostit ću ti, jer da nije Muhammeda, ni tebe ne bih stvorio. "Prenosi El-Hakim i navodi da je sahih. Uz ovaj hadis navodi se i ime Abdurrahmana ibn Zejda ibn Eslem, a El-Hejhsemi kaže: "Prenosi ga Et-Taberani, a u lancu ima i imena koja ne poznajem." Hakimova potvrda vjerodostojnosti pogrešna je, jer on sam navodi slabost Abdurrahmana ibn Zejda ibn Esleme u svom djelu: "Slabi". Postavlja se pitanje: kako on može potvrditi da je predanje sahih, ako u lancu ima ime koje on proglašava slabim...!? Tačno je da su riječi koje je Adem primio od svoga Gospodara one ranije navedene: نيرساخلا نم ن ّ نوكنل انمحرتو انل رفت مل نإو انسفنأ انملظ انّبر لااق "Gospodaru naš", rekoše oni, "sami smo sebi nepravdu učinili i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni." (7:23) Ne prihvata se ono što je suprotno tome, budući da se dokaz može potvrditi onim što se navodi od ashaba, od pouzdanih pripadnika ummeta i autoriteta (tj. iz zdrave tradicije), a nedopustivo je Kur'an tumačiti patvorenim i nevjerodostojnim stavovima, neprovjerenim od učenjaka, poznavalaca hadisa i njihove vjerodostojnosti. Isto tako, jedna neistinita hikaja se pripisuje Maliku, r.a., u vezi s Ebu-Dža'ferom el-Mensurom, prema kojoj je on pitao Malika: "Ebu-Abdullah, da li treba da se okrenem prema kibli ili prema Allahovom Poslaniku i molim Allaha?" On je navodno odgovorio: "Zašto da okrećeš lice od njega, koji ti je zagovarač kao što je i zagovarač tvog pretka Adema, a.s., do Sudnjeg dana?! Okreni mu se i moli za šefaat!" / Prenosi Ibn-Humejd od Malika./ Poznati hafizi odbacuju ovu hikaju Ibn-Humejda navodeći da je njen lanac predanja taman i prekinut, te da sadrži elemente koji optužuju za neistinu. U vezi s neistinom, poznati autoriteti ističu da ovog Ibn- Humejda spominje više imama, od kojih mu neki pripisuju laž. Jakub ibn Šejbe es-Sedusi kaže: "Muhammed ibn Humejd Er-Razi puno je prenosio munker (neprihvatljive) hadise pa se njegovi hadisi moraju prihvatiti s rezervom." Buhari ističe: "Uz njegove hadise mora biti rezerva!"; En-Nesa'i navodi: "Nije pouzdan"; Dževzedžani kaže: "Lošeg pravca, nepouzdan!"; Fadl er-Razi kaže: "Imam od njega pedeset hiljada hadisa, ali ni harf od njega ne prenosim"; Ebul-Abbas Ahmed ibn Muhammed el-Ezheri navodi: - ^uo sam Ishaka ibn Mensura kako kaže: "Svjedočim da su Muhammed ibn Humejd er- Razi i Ubejd ibn Ishak al-Attar ibn Yedejillahi, lašci." O njima slično govore i drugi hafizi hadisa. Salih ibn Muhammed el-Hafiz kaže: "U svemu što bi nam govorio Ibn-Humejd nalazili smo mjesta za optužbu."O prekidu lanca predanja Ibn-Tejmije, r.h., kaže: "Ova hikaja ima prekinut lanac predanja. Naime, Muhammed ibn Humejd er-Razi nije živio u vrijeme Malika, pogotovu ne u vrijeme Ebu-Džafera el- Mensura. Ebu-Džafer el-Mensur umro je 158. god., Malik 179. god., a Muhammed ibn Humejd er-Razi 248. god. a da nije za vrijeme školovanja nikada izišao iz gradića u kojem se rodio sve dok nije odrastao, kada je izišao s ocem. Pored toga, za većinu učenjaka hadisa on je slab. Neistinitost njegovu navode Ebu-Zur'a i Ibn-Vare, a Salih ibn Muhammed el-Esedi kaže: "Od njega nisam vidio drskijeg prema Allahu i vještijeg u laži!" Posljednji koji navodi predanje Muvetta'a bio je Ebu-Mus'ab (umro 242. god.), a posljednji ko navodi predanje od Malika uopće bio je Ebu-Huzejfe Ahmed ibn Ismail es- Sehmi (umro 259. god.) i to prema lancu u kojem se nalaze prenosioci čije biografije nisu poznate, a pogotovu što je mezheb Malika suprotan ovoj hikaji. Naime, poznato je iz mezheba Malika i drugih autoriteta i predstavnika zdrave tradicije da, ukoliko onaj koji upućuje dovu Allahu, donosi salavat na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, okreće se prema njegovom kaburu i moli za njega. Ako, pak, upućuje dovu za sebe, okreće se prema kibli i uči dovu. Prema tome, iz navedenog se može vidjeti da je ono čemu je Allah poučio Adema, el-wesile, kako bi mu oprostio grijeh, priznanje učinjenog grijeha i pokajanje za ovo nasilje, a zatim približavanje Allahu ovim priznanjem i tevbom. Uzvišeni Allah kaže: "Gospodaru naš", rekoše oni, "sami smo sebi nepravdu učinili i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni." (7:23) Iz navedenog se također može vidjeti da su hadisi koji se navode da Adem, a.s., moli posredništvo našeg Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, apokrifni i da se pomoću njih apsolutno ne može izvoditi zaključak. Jer približavanje Allahu Uzvišenom moguće je jedino onim što je On, dž.š., odredio putem Njegovih imena, atributa i Bića , ili putem dobrih djela koja su sredstvo približavanja Allahu. Uzvišeni Allah kaže: "Čovjeku pripada samo ono što sam stekne." (Ibid., 53:39) Zato, djela nekog drugog ne mogu ti koristiti, niti se možeš njima poslužiti budući da to tebi ne pripada. Moći ćeš koristiti samo ona dobra djela koja sam učiniš. Naprimjer: molba stanovnika pećine svakog putem svojih djela, ili molba tvog brata vjernika za tebe, jer je dova vjernika za vjernika dozvoljena. Tako se u Kur'anu kaže: "Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i bogobojaznosti (čestitosti), a nemojte se pomagati u grijehu i neprijateljstvu." (5:2) Primjer molbe vjernika upućene za svoga brata vjernika poznat je od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je učio dovu za slijepca, na koju je Allah odgovorio vraćajući mu vid. Zatim dova za kišu koju su vjernici upućivali pozivajući se na Abbasa, tj. dovu Abbasovu. On je svojevremeno učio dovu na osnovi zahtjeva vladara vjernika Omera ibnul-Hattaba, koji je rekao: "Moj Bože! Molili smo uz pomoć Tvog Poslanika, pa si nam udovoljio molbi. Svog vjerovjesnika si uzeo Sebi, pa sada molimo putem njegovog amidže Abbasa. Prouči dovu, Abbase!" Abbas je podigao ruke i rekao: "Moj Bože! Mi znamo da Ti nećeš dati kaznu bez grijeha, niti ćeš podići kaznu bez pokajanja. Mi Ti se evo kajemo! Moj Bože! Daj nam kišu i ne učini nas da očajavamo!" Poslije toga je kiša počela padati. Iz ovoga zaključujemo: da je cilj halife bio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, on bi rekao: "Moj Bože! Mi Te molimo Tvojim Vjerovjesnikom!", ali je rekao: "Svog Vjerovjesnika uzeo si Sebi, tj. Vjerovjesnik je molio za nas dok je bio živ, ali sada si ga uzeo Sebi i on sada ne uči dovu za nas. Zato mi molimo preko njegovog amidže Abbasa, tj. dovom njegovog amidže Abbasa, jer on je živ i može moliti. Abbas je uputio dovu, kao što je spomenuto, nakon što mu je Omer rekao: "Moli Allaha!" On je Abbasa odabrao za dovu jer je on amidža Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Što se tiče dove posredstvom duša (biti) stvorenja, za to nema dokaza u Kur'anu niti u sunnetu i nije sahih. Svi hadisi koji se navode u prilog dozvole tog čina apokrifni su i lažni. A Allah upućuje! Ukoliko želite više saznati o tome, pogledajte našu knjigu: "Dostizanje suštine tevessula".

Navodeći opomenu koju je uputio Ademu i njegovoj supruzi, te Iblisu, prilikom njihovog udaljavanja iz Dženneta, kao i svim njihovim sljedbenicima, Uzvišeni Allah kaže da će On slati knjige i poslanike s objašnjenjima i jasnim uputama, tako da za "onoga koji bude slijedio uputu", odnosno, one koji prihvate knjige koje budu objavljene i poslanike koji budu izaslani, "za njih neće biti straha"za ono što ih čeka na Sudnjem danu, "niti će oni tugovati" za onim što im je prošlo na dunjaluku (ovome svijetu), kao što Allah Uzvišeni kaže u suri Taha: "Izlazite iz njega svi", reče On, "jedni drugima ćete neprijatelji biti! Od Mene će vam uputa dolaziti, i onaj koji bude slijedio uputu Moju, neće zalutati i neće nesretan biti."(20: 123)

"A oni koji nisu vjerovali i ajete Naše su poricali, bit će stanovnici Vatre, u kojoj će vječno ostati." (64:10) Dakle, nema izlaza niti spasa. U vezi s tim, Ibn- Džerir navodi hadis s neprekinutim lancem, koji seže do Ebu-Seida el- Hudrija, r.a., koji kaže: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /62/ " Što se tiče stanovnika Vatre, kojima to i pristoji, oni tamo neće umrijeti, niti će živjeti! To su ljudi koje je zbog njihovih grijeha zadesila Vatra, koja ih umrtvljuje, pa kada postanu ugljenisani, tada im se dozvoli šefaat." /Hadis prenosi Muslim od Šu'be, koji to navodi od Ebu-Seleme./

Ovdje Uzvišeni govori da je on sav ljudski rod stvorio od Adema, a.s.; od njega je stvorio njegovu ženu Havu, pa su onda oni izrodili ljudski rod. U tom smislu Uzvišeni također kaže: "O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji je kod Allaha onaj koji Ga se najviše boji."(49:13)  Pored toga, On kaže: "O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao."(4:1) Zatim, u ovom časnom ajetu Uzvišeni kaže: "a od njega je drugu njegovu stvorio da se uz nju smiri", tj. da bude prisan sa njom i smiri se uz nju. Uzvišeni također kaže: "I jedan je od dokaza Njegovih to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost..." (30:21) Ni između koga nema tolike prisnosti kao između supružnika. Zato Uzvišeni navodi da sihirbaz svojom spletkom možda i uspije rastaviti muža od žene. "I kada je on nju obljubio", tj. kada je imao odnos sa njom, "ona je zanijela lahko breme". Ono je lahko u početku trudnoće, pa žena ne osjeća bol od njega. Ono je tada kap sjemena, pa ugrušak, pa gruda mesa. Zatim Uzvišeni kaže: "i nosila ga"; Mudžahid to tumači: i ustrajala u njegovom nošenju. "a kad joj je ono otežalo", tj. kada joj je postalo teško nositi ga, "njih dvoje su zamolili Allaha, Gospodara svoga: 'Ako nam daruješ zdrava potomka'", odnosno lijepog sina. Oni su se pobojali da im se ne bi rodila životinja. A Hasan Basri to tumači: Ako nam daruješ sina, "bit ćemo, doista, zahvalni!"

"I kad im je On darovao zdrava potomka, njih dvoje su izjednačili druge s Njim u onome što im On daje - a Allah je vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim!" Tumačeći ovaj ajet, mufesiri navode neka predanja i hadise, koji su, ustvari, predanja kitabija, a Allah opet najbolje zna. Sva ona govore o tome da su Adem i Hava bili to dvoje koje su Allahu činili širk...!! Mi ćemo ovdje navesti samo jedno od tih predanja, onako kako ga navodi Ibn Ebi- Hatim od Ubejj ibn Ka'ba: "Kada je Hava zatrudnjela, šejtan joj je prišao i rekao: 'Budi meni pokorna, pa će ti dijete biti zdravo. Daj mu ime Abdul-Haris.' Ona to nije učinila. I kada je rodila, dijete joj je umrlo. Kada je ponovo zatrudnjela šejtan joj ponovi isto, ali to ona opet ne učini. I kada je treći put zatrudnjela, šejtan joj priđe i kaže: 'Ako mi budeš pokorna, dijete će ti biti zdravo, a ako ne budeš - ono će se pretvoriti u životinju." Tako je on njih dvoje uplašio, pa su ga poslušali." Međutim, mi smatramo da se ovi ajeti ne odnose na Adema i Havu,339  nego na mnogobošce među Ademovim potomcima. Zato Allah Uzvišeni kaže: "a Allah je vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim!"340  To je stav Hasana Basrije, a i mi ga dijelimo. Zatim on kaže: "To što su Adem i Hava ovako spomenuti jeste prelaženje sa konkretnih osoba na ljudsku vrstu." Slično tome, Uzvišeni kaže: "Mi smo vama najbliže nebo sjajnim zvijezdama ukrasili i učinili  da one pogađaju šejtane" (67:5) - a poznato je da sjajne zvijezde kojima je ukrašeno nebo nisu baš te kojima se šejtani gađaju. I ovdje se radi o prelaženju sa pojedinih stvari na njihovu vrstu, za što ima još primjera u Kur'anu - a Allah opet najbolje zna.

---

339  Ja na to dodajem: "Mi potvrđujemo ovaj stav Ibn-Kesira, jer je Adem kao poslanik nepogrješiv, pa je nezamislivo da on učini širk Allahu."

340  Arapski jezik pored glagolskih oblika jednine i množine, poznaje i dvojinu. Budući da se ovdje govori u množini o onima koji čine širk -  ovi ajeti se ne mogu odnositi na Adema i Havu. Citirajući ovaj dio ajeta, Ibn-Kesir aludira na to. /prim. prev./

Allah Uzvišeni spominje Iblisovo neprijateljstvo, neka je Allahovo prokletstvo na njega, spram Adema i njegovog potomstva, što datira od stvaranja Adema i odbijanja Iblisa, oholog i s potcjenjivanjem, da mu sedždu učini: “Zar da se poklonim onome koga si Ti od ilovače stvorio?”, kao što kaže na drugom mjestu: "Ja sam bolji od njega; mene si od vatre stvorio, a njega od ilovače." /7:12/ Također se osmjelio reći svome Gospodaru, Koji je blag i čeka.

'Reci mi', reče onda, 'evo ovoga koga si iznad mene uzdigao: ako me ostaviš do Smaka svijeta sigurno ću, osim malobrojnih, nad potomstvom njegovim zagospodariti', tj. ako me pustiš odvest ću u zabludu većinu njegovog potomstva.

Uzvišeni upozorava sinove Ademove na Iblisovo neprijateljstvo prema njima kakvo je bilo i prema njihovom ocu Ademu, a.s., te kori svakoga ko slijedi Iblisa a napusti svoga Stvoritelja i Gospodara, Koji ga dariva neizmjernim i bezbrojnim blagodatima, a zatim za prijatelja uzime Iblisa, za neprijatelja Allaha, dž.š., Uzvišeni kaže: "I kad smo rekli melekima", tj. svima njima "Padnite Ademu ničice!", tj. iz počasti i poštovanja.
"pa su sedždu učinili, osim Iblisa, on je bio jedan od džina." Njega je iznevjerila njegova osnova, pošto je on stvoren od plamena. Osnova stvaranja meleka je od svjetlosti, kako je potvr|eno u Muslimovom "Sahihu". Poslanik, s.a.v.s., kaže: /110/ "Meleki su stvoreni od svjetlosti, Iblis je stvoren od plamena, a Adem je stvoren kako vam je opisano.Sadržaj svake posude provre u datom momentu,a Iblisa je iznevjerila ćud. Tako se Iblis odlikovao  djelima meleka i poistovjetio se sa njima čineći ibadete i obrede.Radi toga je sa njima spomenut, a grijeh je učinio zbog svoje suprotne osnove." On je stvoren od vatre, kao što se kaže: "Ja sam bolji od njega. Stvorio si me od vatre, a njega si stvorio od ilovače."/7:12/ Hasan Basrija kaže: "Iblis nije bio melek ni jedan treptaj oka. Njegova osnova je džinska, kao što je Ademova, a.s., osnova ljudska." Ibn-Džerir ovo prenosi sa sahih senedom. Uzvišeni kaže: "Pa se ogriješio o zapovijest Gospodara svoga", tj. izašao je iz pokornosti Allahu, dž.š.,. Uzvišeni kaže, ukoravajući one koji slijede Iblisa i pokoravaju mu se: "Pa zar ćete njega i porod njegov, pored Mene, kao prijatelja prihvatiti?" "Kako je šejtan loša zamjena nasilnicima."

Prije nego je stvorio Adema, a.s., Uzvišeni ga veliča i spominje melekima ukazujući mu počast, a melekima naređujući da mu sedždu učine. U odnosu na ostale meleke Allah navodi protivljenje Njegovog neprijatelja Iblisa, koji mu je - zbog zavisti, nevjerovanja, tvrdoglavosti, oholosti i neistinom se ponoseći - odbio učiniti sedždu. Zbog toga Uzvišeni kaže:

"Nije moje da se poklonim čovjeku koga si stvorio od ilovače, od blata ustajalog", shodno riječ "Ja sam bolji od njega; mene si od vatre stvorio, a njega od ilovače" (7:12), i riječi Uzvišenog:

 "Reci mi" - reče onda - "evo ovoga koga si iznad mene uzdigao". (17:62)

Prije nego je stvorio Adema, a.s., Uzvišeni ga veliča i spominje melekima ukazujući mu počast, a melekima naređujući da mu sedždu učine. U odnosu na ostale meleke Allah navodi protivljenje Njegovog neprijatelja Iblisa, koji mu je - zbog zavisti, nevjerovanja, tvrdoglavosti, oholosti i neistinom se ponoseći - odbio učiniti sedždu. Zbog toga Uzvišeni kaže:

"Nije moje da se poklonim čovjeku koga si stvorio od ilovače, od blata ustajalog", shodno riječ "Ja sam bolji od njega; mene si od vatre stvorio, a njega od ilovače" (7:12), i riječi Uzvišenog:

 "Reci mi" - reče onda - "evo ovoga koga si iznad mene uzdigao". (17:62)

Prije nego je stvorio Adema, a.s., Uzvišeni ga veliča i spominje melekima ukazujući mu počast, a melekima naređujući da mu sedždu učine. U odnosu na ostale meleke Allah navodi protivljenje Njegovog neprijatelja Iblisa, koji mu je - zbog zavisti, nevjerovanja, tvrdoglavosti, oholosti i neistinom se ponoseći - odbio učiniti sedždu. Zbog toga Uzvišeni kaže:

"Nije moje da se poklonim čovjeku koga si stvorio od ilovače, od blata ustajalog", shodno riječ "Ja sam bolji od njega; mene si od vatre stvorio, a njega od ilovače" (7:12), i riječi Uzvišenog:

 "Reci mi" - reče onda - "evo ovoga koga si iznad mene uzdigao". (17:62)

Prije nego je stvorio Adema, a.s., Uzvišeni ga veliča i spominje melekima ukazujući mu počast, a melekima naređujući da mu sedždu učine. U odnosu na ostale meleke Allah navodi protivljenje Njegovog neprijatelja Iblisa, koji mu je - zbog zavisti, nevjerovanja, tvrdoglavosti, oholosti i neistinom se ponoseći - odbio učiniti sedždu. Zbog toga Uzvišeni kaže:

"Nije moje da se poklonim čovjeku koga si stvorio od ilovače, od blata ustajalog", shodno riječ "Ja sam bolji od njega; mene si od vatre stvorio, a njega od ilovače" (7:12), i riječi Uzvišenog:

 "Reci mi" - reče onda - "evo ovoga koga si iznad mene uzdigao". (17:62)