Uzvišeni Allah govori o nevjerovanju kršćana i o tome kako oni predstavljaju Mesiha, sina Merjeminog (a on je samo rob među drugim Allahovim robovima i stvorenje među Njegovim stvorenjima) - da je on Bog. Uzvišeni Allah visoko je iznad onoga što oni govore. Dalje govori o Svojoj moći i snazi spram svih stvari i o tome kako su one pod Njegovom dominacijom i vlašću:

Reci: "Ko može spriječiti Allaha da, ako hoće, uništi Mesiha, sina Merjemina, i majku njegovu, i sve one koji su na Zemlji?", tj. ako bi to želio, ko Ga može spriječiti od toga i ko Ga može odvratiti od toga, a zatim kaže: "Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i na onome što je između njih; On stvara što hoće", tj. sve postojeće stvari Njegovo su vlasništvo i Njegovo stvaranje i On sve može. Ovo je meritoran odgovor Uzvišenog Allaha kršćanima, a zatim odgovara i jevrejima i kršćanima zbog njihovih laži i izmišljanja.

“I jevreji i kršćani kažu: "Mi smo djeca Božija i miljenici Njegovi", tj. mi vodimo porijeklo od Njegovih vjerovjesnika, a oni su Njegova djeca, a On ima poseban obzir prema njima, pa i nas voli, pa im Uzvišeni Allah odgovara: Reci: "Pa zašto vas On kažnjava zbog grijehova vaših?", tj. ako ste vi kao što kažete Njegova djeca i miljenici, pa zašto vam je onda spremio Vatru dže-henemsku poradi vašeg nevjerovanja, laži i izmišljanja? "A nije tako! Vi ste kao i ostali ljudi koje On stvara", tj. vi ste jednaki svojim primjerom među drugim ljudima, a Allah Uzvišeni će suditi svim Svojim robovima:

"kome hoće - On će oprostiti, a koga hoće - On će kazniti", tj. On čini ono što On hoće, i niko se ne može suprotstaviti Njegovu sudu, a On brzo svodi račune. "Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i na onome što je između njih, i Njemu će se svi vratiti.", tj. sve je u Njegovoj vlasti, pod Njegovom dominacijom i gospodstvom, Njemu se sve vraća, pa će On presuditi Svojim robovima onako kako On hoće, a On je Pravednik Koji nikome nepravdu ne čini.

Imam Ahmed prenosi od Abdullaha (Ibn-Mesuda) da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (290) "Nije niko ljubomorniji od Allaha. Zato je zabranio svaki razvrat, i javni i tajni. I niko ne voli da mu se hvala upućuje više od Allaha." Prenose ga i El-Buhari i Muslim. O razvratu, javnom i tajnom, govorili smo u suri El- En´am. "I grijehe, i neopravdanu primjenu sile", jesu grijesi koji se tiču samog počinioca, a jeste upotreba sile protiv drugih bez opravdanja. "I da Allahu smatrate ravnim one za koje On nikakav dokaz objavio nije", tj. da nekom drugom, pored Njega, svoje ibadete upućujete, "I da o Allahu govorite ono što ne znate", kao što je potvora i izmišljanje da On ima sina i slično, o čemu vi ništa ne znate. Kao što Allah, dž.š., kaže: "...pa budite što dalje od kumira poganih". (22:30)

Allah, dž.š., kaže: "Ima li, onda, nepravednijeg od onoga koji o Allahu govori laži i ne priznaje Njegove riječi?", tj. nema nikog nepravednijeg od onoga koji o Allahu govori laži ili ne priznaje Njegove riječi koje je objavio. "Takvi će dobiti sve ono što im je zapisano." El-´Avfi prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: "Dobit će ono što im je zapisano. A zapisano je onome ko bude o Allahu govorio laži da će njegovo lice pocrnjeti." A Mudžahid veli: "Sve ono što im je obećano od dobra i zla." Isto to kažu i Katade, Ed-Dahhak i odabire Ibn-Džerir. Muhammed ibn Kab el-Kurezi kaže: "Takvi će dobiti sve ono što im je zapisano", tj. svoja djela, nafaku i dužinu života. Ovo je mišljenje jako po svom značenju i na njega ukazuje kontekst: "Ali kada im izaslanici Naši dođu da im duše uzmu." Kao što Allah, dž.š., kaže: "Oni koji o Allahu laži iznose neće postići ono što žele. Uživat će kratko na ovom svijetu, a zatim će se Nama vratiti i Mi ćemo im dati da iskuse nesnosnu patnju zato što nisu vjerovali." (10:69-70) "Ali kada im izaslanici Naši dođu da im duše uzmu..." Allah, dž.š., obavještava nas da meleki zastrašuju mušrike kada im duše uzimaju, i govore: "Gdje su vam oni kojima ste, na dunjaluku, mimo Allahu, dove upućivali? Pozovite ih sada, da vas izbave." Oni će odgovoriti: "Izgubili su nam se", i mi ne očekujemo njihovu pomoć. "I sami protiv sebe posvjedočiti", i priznati "...da su nevjernici bili."

Allah, dž.š., kaže: "Oni smatraju da je laž istina koja im dolazi, ali njima će sigurno stići vijesti onoga čemu se rugaju." Ovo je prijetnja za njihovo poricanje istine, tako što će im neminovno stići vijesti o onome što su poricali. Njih će stići njihova zabluda i sigurno će iskusiti njene posljedice.

Dalje Allah, dž.š., kaže: "A da ga melekom učinimo, opet bismo ga kao čovjeka stvorili i opet bismo im učinili nejasnim ono što im nije jasno." Ed-Dahhak prenosi od Ibn-'Abbasa: "A da im je melek došao, došao bi im u obliku čovjeka, jer oni nisu u stanju gledati u meleke zbog njihovog nura." "...opet bismo im učinili nejasnim ono što im nije jasno", tj. kada bi došao melek u ljudskom obliku, opet bi im bilo nejasno, isto kao što oni sami sebi ne mogu objasniti njihovo neprihvatanje objave. Allah, dž.š., iz Svoje milosti, svakoj skupini stvorenja šalje poslanika između njih, da bi jedni druge pozivali i kako bi im omogućio da se koriste jedni drugima razgovorom i pitanjima. Allah, dž.š., kaže: "...kad im je jednog između njih kao poslanika poslao..." (3:164)

Ovdje Allah, dž.š., preuzima odgovor na Sebe pa kaže: "Bit će sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogoboštvom ne miješaju: oni će biti na pravom putu", tj. oni koji budu samo Njega iskreno obožavali ne pripisujući mu nikakva druga, oni će biti smireni i sigurni na Sudnjem danu i upućeni i na ovom i na onom svijetu. El-Buhari prenosi od Abdulaha ibn Mes'uda, r.a., koji kaže: (220) Kada je objavljen ovaj ajet: "...i vjerovanje svoje sa zulumom ne miješaju", njegovi su drugovi rekli: "A ko to od nas nije sebi nepravdu učinio?" (shvatajući riječ zulm - kao: nepravda). Pa je objavljeno: "Zaista je širk veliko nasilje." El-Buhari prenosi od Abdullaha 9 (221) pa je rekao: Kada je sišao ajet: "...oni koji vjeruju i vjerovanje svoje sa zulumom ne miješaju", to je bilo teško ljudima pa su rekli: "O Allahov Poslaniče, ima li iko od nas da nepravdu prema sebi ne čini?" Poslanik, s.a.v.s., odgovori: "To se ne odnosi na ono što vi mislite, zar niste čuli riječi Allahovog iskrenog roba (Lukmana): 'O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim: mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda.' (31:13) Nego se ovdje misli na širk." Imam Ahmed prenosi da je Džerir ibn Abdullah rekao: (222) Mi smo jedan put izašli sa Poslanikom, s.a.v.s., na put, pa - kada smo bili van Medine - ugledasmo jednog konjanika kako ide prema nama. Poslanik, s.a.v.s., tada reče: "Kao da ovaj konjanik vas traži." Čovjek je došao do nas i nazvao selam, a mi mu uzvratili, pa ga je Poslanik, s.a.v.s., upitao: "Odakle dolaziš?" "Od svoje porodice, djece i svoga plemena" - odgovori on. Poslanik, s.a.v.s., reče: "Kamo ideš?" "Idem do Poslanika, s.a.v.s." - reče on. "Već si stigao do njega" - reče Poslanik, s.a.v.s. On tada reče: "O Allahov Poslaniče, pouči me imanu!" Poslanik, s.a.v.s., reče: "Da posvjedočiš da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, da obavljaš namaz, daješ zekat, postiš ramazan i da hadž obaviš." On tada reče: "Svjedočim." Čovjek je nakon toga krenuo, ali je prednja noga njegove deve upala u rupu štakora, te je posrnuo i pao. Čovjek je pao sa deve, pao na svoju glavu i na mjestu mrtav ostao. Allahov Poslanik, s.a.v.s., povikao je: "Dovedite mi tog čovjeka!" Do njega su skočili Ammar ibn Jasir i Huzafe ibn El-Jeman, pa ga podigoše u sjedeći položaj, a zatim rekoše: "O Allahov Poslaniče, već je preselio!" Allahov Poslanik, s.a.v.s., tada se okrenu od njih, a nakon nekog vremena reče im: "Zar niste primijetili kako se okrećem od čovjeka? Ja sam vidio dva meleka kako mu u usta trpaju dženetske plodove, pa sam saznao da je preselio gladan!" Zatim je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ovaj je čovjek jedan od onih za koje je Allah, dž.š., rekao: oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogoboštvom ne miješaju", a zatim je rekao: "Ponesite svoga brata!" Pa smo ga ponijeli do mjesta u kome je bilo vode, zatim ga ogasulili, umotali u ćefine i odnijeli do kabura. Allahov Poslanik, s.a.v.s., prišao je na ivicu kabura i rekao: "Lijepo napravite zadubljenje na desnoj strani (lahd), a nemojte samo kopati, jer je 'lahd' naš, a (obično) kopanje običaj drugih." A Ibn-Merdewejh prenosi da je Abdullah ibn Sahbere rekao: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (223) "Onaj kome bude dato pa se zahvali, ili mu ne bude dato pa se strpi, koji nepravdu učini pa se pokaje i zatraži oprost, i nad kim nepravda bude učinjena pa oprosti...", pa je ušutio Poslanik, s.a.v.s. Ashabi ga upitaše: "O Allahov Poslaniče, šta je sa njim?" On odgovori: "Oni će biti na pravom putu i bit će sigurni."

___

9
Abdullah ibn Mes'ud, r.a.

"To je Allahovo uputstvo, na koje On ukazuje onima kojima hoće od robova Svojih", tj. to se s njima desilo samo Allahovom pomoći i Njegovom uputom. "A da su oni druge Njemu ravnim smatrali, sigurno bi im propalo ono što su činili." Ovim se ajetom naglašava opasnost širka i potreba velike opreznosti u stvarima koje do njega dovode.

Allah, dž.š., kaže: "Ko je nepravedniji od onoga koji laži o Allahu iznosi", tj. nema niko nepravedniji od onoga ko na Allaha laže, te Mu pripisuje druga ili dijete. Ili tvrdi da ga je Allah poslao ljudima, a to nije istina. Zato Allah, dž.š., kaže: "...ili koji govori: Objavljuje mi se - a ništa mu se ne objavljuje", 'Ikrime i Katade vele da je ovaj ajet objavljen u vezi sa lašcem Musejlemom. "...ili koji kaže: I ja ću reći isto onako kao što Allah objavljuje", tj. on se suprotstavlja onome što Allah objavljuje izmišljajući i bez ikakva osnova. Kao što Allah, dž.š., kaže: Kada im se riječi Naše kazuju, govore: "Već smo čuli! Da hoćemo, i mi bismo tako nešto rekli"; (8:31) "A da ti je vidjeti nevjernike u smrtnim mukama, kada meleki budu ispružili ruke svoje prema njima: Izvadite svoje duše!", tj. meleki će ih udarati u smrtnim tegobama sve dok im duše ne izađu iz njihovih tijela. To zbog toga što kada nevjernik bude na samrti meleki ga obavijeste o kazni, patnji, okovima, vatri, paklu i srdžbi silnog Gospodara, pa njegova duša ne posluša naređenje, nego se rasprši po cijelom tijelu i odbije izlazak. Tada ga meleki počnu tući, sve dok njegova duša ne izađe iz njegovog tijela govoreći im: "Izvadite svoje duše! Od sada ćete neizdržljivom kaznom biti kažnjeni zato što ste na Allaha ono što nije istina iznosili, i što ste se prema dokazima Njegovim oholo ponašali", tj. vi ćete danas potpuno poniženi biti, kao što ste lagali na Allaha i oholo odbijali Njegove dokaze i okretali se od Njegovih poslanika.

"A došli ste nam pojedinačno, onakvi kakve smo vas prvi put stvorili", tj. njima će se na Dan proživljenja reći: Mi smo vas ponovo oživili kao što smo vas i prvi put stvorili, a vi ste to smatrali dalekim i nemogućim "...napustivši dobra koja smo vam bili darovali". Tj. ostavili ste iza sebe sve što ste stekli na dunjaluku. El-Buhari prenosi hadis u kojem se kaže da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (225) "čovjek viče: 'Moj imetak, moj imetak!' A da li je išta od tvog imetka tvoje osim onog što si pojeo, nošnjom poderao i kao sadaku podijelio, pa ga ovjekovječio, a sve što je mimo toga, ti ćeš otići i ostaviti drugima." "Mi ne vidimo s vama božanstva vaša koja ste Njemu ravnim smatrali", ovo je njima ukor i prezir za ono što su na dunjaluku uzimali ravnim Allahu, od kipova i drugog, misleći da će im oni koristiti u njihovom životu i nakon njihove smrti, ako proživljenja uopće bude. Pa kada nastupi Sudnji dan, veze sa njima će im se pokidati i daleko će od njih biti oni koje su oni izmišljali (kao bogove). Tada će ih Allah, dž.š., pozvati pred svim stvorenjima: "Gdje su oni kojima ste se klanjali, a niste Allahu: mogu li vam pomoći, a mogu li i sebi pomoći?" (36:92-93) Zato ovdje kaže: "Mi ne vidimo s vama božanstva vaša..." Zatim kaže: "...pokidane su veze među vama." "...i nema vam onih...", tj. ostavili su vas oni "koje ste posrednicima držali." Kao što Allah, dž.š., kaže: "Pozovite božanstva vaša!" - reći će im se, pa će ih oni pozvati, ali im se ona neće odazvati, i patnju će doživjeti i zažalit će što na pravom putu nisu bili. (28:64)

Ovo je odgovor mušricima, koji su zajedno sa Allahom druge obožavali i širk činili u ibadetu Njemu, tako što su obožavali džine koje su učinili Njemu ravnim u ibadetu. Allah je daleko iznad njihovog širka i kufra. A ako neko upita, kako su oni obožavali džine, kad se zna da su obožavali kipove? Odgovorit će mu se: "Oni su njih obožavali pokoravajući se džinima koji su im naređivali da ih obožavaju." Kao što Allah, dž.š., kaže: "Oni mimo Allaha samo ženske kumire prizivaju, a ne prizivaju drugog do šejtana - prkosnika." (4:117) A meleki će na Sudnjem danu reći: "Slavljen neka si, Ti si Gospodar naš, između nas i njih nije bilo prijateljstva; oni su se džinima pokoravali i većina njih je vjerovala u njih." (34:41) Zato Allah, dž.š., ovdje kaže: "Nevjernici smatraju džinnove ravnim Allahu, a On je njih stvorio", tj. jedino On stvara, a niko drugi, On nema sudruga, pa kako oni mogu sa Njim druge obožavati? Ajet, dakle, znači da je Allah, dž.š., jedini Koji stvara, te je nužno da On bude i jedini Koji se obožava. "...i izmislili su, ne misleći šta govore, da On ima sinove i kćeri." Allah, dž.š., upozorava nas na zabludu onih koji su zalutali tvrdeći da Allah ima dijete, kao što su jevreji govorili za 'Uzejra, kršćani za 'Isaa i mušrici Meke za meleke - da su oni Allahove kćeri. Allah je daleko iznad onoga što oni govore. A Allahove, dž.š., riječi: "...i izmislili su da On ima sinove i kćeri", znače: oni su izmislili, slagali, potvorili i sl. Ibn-Džerir kaže: "Tumačenje ovog ajeta bi bilo: Oni su džine učinili, svojim obožavanjem, Njemu ravnim, a On je, uzvišen neka je, jedini Koji ih je stvorio bez ikakvog sudruga i pomagača." "...i izmislili su, ne misleći šta govore, da On ima sinove i kćeri", tj. iz neznanja Allahu i Njegovoj veličini, jer Njemu ne priliči da ima sinove i kćeri, niti drûgu ili bilo kakvog sudruga. Zato Allah, dž.š., kaže: "Slavljen i čist je On i vrlo visoko iznad onoga kako ga oni opisuju!" , tj. On je čist i iznad onoga čime ga opisuju, ove zalutale neznalice, da ima djecu, ortake, sudruge.

Allah, dž.š., zabranjuje Svome Poslaniku, s.a.v.s., i vjernicima vrijeđanje mušričkih bogova (iako u tome ima koristi), jer se time prouzrokuje veće zlo nego što je korist. A to je zlo psovanje Boga mu'mina od mušrika, psovanje Allaha, jedinog Boga. Kao što kaže Ibn-'Abbas tumačeći ovaj ajet: Oni rekoše: "O Muhammede, ti ćeš prestati sa vrijeđanjem naših bogova ili ćemo mi vrijeđati tvog Gospodara", pa im je Allah, dž.š., zabranio da vrijeđaju njihove kipove. "...da ne bi i oni nepravedno i ne misleći šta govore Allaha grdili", a to je ostavljanje određenog dobra zbog većeg zla koji bi prouzrokovali. Sličan je ovome i slučaj koji bilježi El-Buhari - da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (230) "Proklet bio onaj ko psuje svoje roditelje!" Oni upitaše: "O Allahov Poslaniče, kako će čovjek psovati svoje roditelje?" "Opsuje oca nekog čovjeka - pa on opsuje njegovog; opsuje njegovu majku - pa on opsuje njegovu." Ili kako je izgovorio Poslanik, s.a.v.s.: "Kao i ovima, tako smo svakom narodu lijepim postupke njihove predstavljali", tj. kao što smo ovom narodu lijepim pokazali obožavanje njihovih kipova, borbu za njih i njihovu odbranu, isto tako smo svakom od prošlih naroda lijepim prikazali njihovu zabludu u kojoj su bili. A Allah posjeduje najjači dokaz i potpunu mudrost u svemu što želi i odabire. "Oni će se, na kraju, Gospodaru svome vratiti, pa će ih On o onom što su radili obavijestiti", tj. On će ih nagraditi shodno njihovim djelima: ako budu radili dobro - dobrim, a ako budu radili zlo - zlim.

Allah, dž.š., obavještava nas o mušricima da su oni dali čvrste zakletve: "...da će, ako im dođe čudo, sigurno zbog njega vjernici postati", tj. smatrat će ga istim i povjerovat će u njega. Reci: "Sva su čuda samo u Allaha!", tj. reci, o Muhammede, mušricima koji ti traže čuda iz svog nevjerstva i inada, a ne tražeći uputu i pravi put, da su svi ajeti u Allahovoj moći; ako On bude htio, doći će vam sa njima, a ako ne - ostavit će vas. Ovom prilikom navodimo hadis koji je "mursel" - njegov lanac prenosilaca ne dopire do Poslanika, s.a.v.s., ali ga mnogi drugi hadisi podržavaju. Ibn-Džerir prenosi od Muhammeda ibn Ka'ba el-Kurezija da je rekao: (231) Kurejšije su govorile Poslaniku, s.a.v.s.: "O Muhammede, ti nam govoriš o tome da je Musa imao štap kojim je udario po kamenu iz kojeg je provrelo 12 izvora; govoriš nam da je Isa oživljavao mrtve, da je Semud imao Devu, pa nam donesi dokaze na osnovu kojih ćemo ti vjerovati." Poslanik, s.a.v.s., rekao im je: Š[ta biste vi htjeli da vam donesem kao dokaz?" Oni odgovoriše: "Da nam brdo Safu pretvoriš u zlato", odgovoriše oni. "Hoćete li mi povjerovati ako to uradim?" - reče on. "Hoćemo, tako nam Allaha; ako to uradiš, mi ćemo te svi slijediti!" - rekoše oni.  Poslanik, s.a.v.s., ustao je moliti Allaha, pa mu je došao Džibril, a.s., i rekao: "Šta želiš? Ako želiš, Safa će postati zlato, ali ako ja dođem sa dokazom, a oni ga ne prihvate, bit će kažnjeni, pa ako hoćeš - ostavi ih dok se ne pokaju." Poslanik, s.a.v.s., reče: "Dok se ne pokaju!" Pa je Allah, dž.š., objavio: "Oni se zaklinju Allahom, najtežom zakletvom..." do riječi: "...ali većina njih ne zna". (109-111) "A šta vi znate, možda bi oni, kada bi im ona došla, vjernici postali." Tj. šta vi znate, o vjernici, vi koji toliko želite iman mušrika, možda će oni povjerovati u dokaze (mu'džize) koji im dođu. A upotreba čestice  enne u značenju le'alle - možda poznata je u arapskom jeziku. Tako oni kažu: "Otiđi na pijacu, možda nam kupiš nešto!" Ovo mišljenje podržava Ibn-Džerir i navodi stihove koji to potvrđuju. A Allah najbolje zna.

Ovo je kritika od Allaha i ukor mušrika koji su uveli u praksu mnoge novotarije, kufr i širk, i Allahu druge ravnim smatraju i jedan dio od Njegovih stvorenja Njemu određuju iako je On, dž.š., Stvoritelj svih stvorenja. Zato Allah, dž.š., kaže: "Oni određuju za Allaha od onoga što je stvorio." Glagol ____ znači stvoriti "od ljetine", tj. usjeva: plodova "i stoke dio",  pa govore: "Ovo je za Allaha", tvrde oni, "...a ovo za božanstva naša!" A za Allahove riječi: "Međutim, ono što je namijenjeno božanstvima njihovim ne stiže Allahu, dok ono što je određeno za Allaha stiže božanstvima njihovim." Alija ibni Ebi-Talha i El-'Avfi prenose od Ibn-Abbasa da je tumačeći ih ukratko rekao: "Mušrici su ono što od usjeva nađu podijelili između Allaha i svojih kipova, pa bi čuvali i dobro pazili dio koji je dodijeljen kipovima, a ako bi nešto od onoga što su odredili za Allaha palo na zemlju, uzeli bi ga i stavili zajedno sa onim što je namijenjeno kipovima. A ako bi ih voda koju su odredili za kipove pretekla i napojila nešto od onoga što su namijenili Allahu, oni bi to odredili kipovima. A ako bi se pomiješali plodovi i usjev koje su odredili za Allaha sa onim koje su odredili za kipove, oni bi sve to stavili na stranu kipova govoreći: Ovo je siromah. A ako bi ih voda koju su odredili za Allaha pretekla i napojila nešto od onoga što su odredili za kipove ostavili bi to kipovima. Isto tako su oni zabranjivali korištenje bilo čime od pojedinih životinja i to darovali svojim kipovima, kao što je kamila koja je pet puta donijela mlade na svijet i zadnje joj bilo muško (behira), kamila za koju se njen vlasnik zavjetovao da će, ukoliko se vrati sa puta, učinit je slobodnom (saiba); (vasila) ako bi im ovca ojanjila žensko janje, oni bi ga uzimali sebi, a ako bi ojanjila muško, žrtvovali bi ga kumirima; ako bi ojanjila oboje, onda ne bi žrtvovali muško; ako bi mužjak kamile stekao deset potomaka, ne bi ga više jahali i tovarili, ostavili bi ga slobodno da pase (hãm). Sve su to oni činili tvrdeći da to rade tražeći zadovoljstvo Allaha." Zato Allah, dž.š., kaže: "Oni određuju za Allaha dio ljetine i dio stoke..." "Kako ružno oni sude", tj. oni ružno i nepravedno vrše podjelu, jer su pri samom početku podjele pogriješili, jer je Allah, dž.š., Gospodar i Tvorac svega i On sve posjeduje. A zatim - nakon što su načinili tu podjelu, koja je u osnovi pogrešna - oni se je nisu pridržavali, nego su je još više iskrivljavali. Kao što Allah, dž.š., kaže: "Oni Allahu kćeri pripisuju, slavljen je i čist On! - a sebi ono što priželjkuju." (16:57) "To bi tada bila podjela nepravedna." (53:22)

Allah, dž.š., kaže: Kao što su njima šejtani uljepšali da Allahu odrede jedan dio od svojih usjeva i stoke, isto su im ukrasili ubijanje njihove djece iz bojazni za siromaštvom i zakopavanje žive ženske novorođenčadi iz bojazni od sramote... "...da bi ih upropastili i da bi ih u vjeri njihovoj zbunili", tj. su im njihovi šejtani naredili da ubijaju svoje kćeri, pa da ih tako unište. Allah, dž.š., kaže: "I kada živa sahranjena djevojčica bude upitana zbog kakve je krivice umorena..." (81:9) "I da bi ih u vjeri njihovoj zbunili", tj. da bi im pomutili njihovu vjeru. "A da je Allah htio, oni to ne bi činili", tj. sve se to dešava Allahovom, dž.š., voljom i Njegovom sveopćom odredbom 24 i iz savršene mudrosti u tome.  "Zato i njih i njihove izmišljotine ostavi!", tj. ostavi i izbjegavaj ih i ono što oni čine. Jer, Allah će presuditi između tebe i njih na Sudnjem danu ili na ovom svijetu tako što ćeš ti zavladati njima, ili oboje zajedno.

___

24
Da, da Allah, dž.š., nije htio, oni to ne bi mogli uraditi, jer ih je On prije toga upozorio da to ne čine i zabranio im da to rade, zato i nije moguće da ih prisili na izvršavanje zla, iako je On bio u stanju da im zabrani da to čine. Međutim , On im to nije zabranio da bi ih iskušao i provjerio hoýće li oni poslušati Njegova naređenja o pitanju neubijanja djece i neizdvajanja određenog dijela njihovih usjeva i imetaka bilo kome drugom mimo Allaha. Pa ako se oni pokore Njegovim naredbama, ući će u Džennet, a ako to ne učine ući će u Džehennem. Zato Allah, dž.š., nije htio zabraniti im to, kako bi bili slobodni u izboru činjenja dobra ili zla i tako zaslužili Njegovu nagradu ili kaznu djelima koja su sami odabrali.

Alija ibn Ebi-Talha prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: "El-Hidžr - haram od one stoke koju su oni zabranili kao što je el-vasile - ovca koja ojanji i muško i žensko." A Katade veli: "Ova i ova stoka i ti i ti zemaljski plodovi su zabranjeni", to je stroga i pretjerana zabrana koju su im nametnuli šejtani u imecima njihovim, a to nije bilo od Allaha, dž.š. A Ibn-Zejd ibn Eslem kaže: Oni su ga učinili strogo određenim za svoje bogove." Es-Suddi o ajetu: "...smiju ih jesti samo oni kojima Mi dozvoljavamo", tvrde oni, kaže: "oni govore: Haram je da ih jede bilo ko izuzev onih koje mi odredimo." Ovaj je ajet sličan Allahovim riječima: "Allah nije propisao ni behiru, ni saibu, ni vasilu, a ni hama; 25 to oni koji ne vjeruju govore o Allahu laži, i većina njih nema pameti." (5:103) Ovo su vrste stoke čije je korištenje za teret zabranjeno, a oni su imali i deva koje bi klali bez spomena imena Božijeg i bilo šta drugo sa njima radili bez spominjanja Allahovog imena, kao kada bi ih jahali, muzli, tovarili, oplođivali ili bilo šta drugo. "...izmišljajući o Njemu laži", tj. lažu na Allaha kada sve to pripisuju Allahovoj vjeri i Njegovim propisima, jer On im nije to dozvolio."A On će ih, sigurno, zbog onoga što izmišljaju kazniti", tj. zbog onoga što izmišljaju na Njega i Njemu pripisuju.

___

25
El-behire je ona čije je vime zabranjeno ljudima, pa ga posvećuju kipovima. Saiba je ona koju ostavljaju svojim bogovima i ničim je ne tovare. El-vasile je kamila koja prvi put oteli  muško, a zatim žensko, jedno za drugim, bez muška između njih. El-ham, mužjak deve koji izgubi sposobnost za oplodnju, pa ga oni ostave svojim tagutima.

Ibn-Abbas tumačeći Allahove, dž.š., riječi: Oni govore: "Ono što je u utrobama ove i ove stoke dozvoljeno je samo muškarcima našim", kaže: "To je mlijeko." "...a zabranjeno našim ženama", a piju ga njihovi muškarci. Kada bi ovca kod njih ojanjila muško, oni bi ga zaklali i jeli bi ga samo muškarci bez žena, a ako ojanji žensko, ostavili bi ga i ne bi ga klali; a ako bi bilo mrtvo, oni bi ga zajedno jeli. Pa je Allah to zabranio. "Allah će ih za neistine njihove koje oni pričaju kazniti." Kao što Allah, dž.š., kaže: "I ne govorite neistine jezicima svojim: 'Ovo je dopušteno, a ovo zabranjeno', da biste tako o Allahu neistine iznosili. Oni koji o Allahu govore neistine - neće uspjeti." (16:116) "On je mudar" u Svojim djelima, riječima, propisima i odredbi, "I sveznajući" o djelima Njegovih robova, bila ona dobra ili loša, i On će ih za njih najpotpunije nagraditi, odnosno kazniti.

"Doista one koji ne vjeruju ..." u ajete (znakove) Allahove, u laž utjeruju poslanike Njegove i ponašaju se suprotno Knjizi Njegovoj,

"neće ništa korititi imeci njihovi, ni djeca njihova, i oni su gorivo za Vatru!", tj. drvo ko­jim se loži ova vatra, kao što Allah Uzvišeni također kaže: "I vi, i oni koje pored Allaha obožavate, bit ćete go­rivo džehenemsko!" (21:98) Ibn-Merde­vejh navodi predanje s lancem od Ummi-Fadla da je /473/ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ustao jedne noći u Meki i rekao: "Jesam li prenio?" ponavljajući to tri puta. Tada je ustao Omer Allaha prizivajući, i rekao: "Da, Allahom se kunem! Bio si pažljiv, trudio si se i davao savjete, pa budi strpljiv!" Tada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Vjera će se, doista, manifestirati tako da se nevjer­stvo vrati na svoje mjesto, i ljudi će preko mora krenuti sa islamom! Doći će vrijeme da ljudi uče Kur'an! Oni će ga učiti, upoznavati i govoriti: 'Učili smo ga i upoznali, pa ko je to bolji od nas?' Ali u takvim nema nikakva dobra!" Tada su ga upitali: "Al­lahov Poslaniče, koji su to?", a on je odgovorio: "Ti su među vama i oni će biti gorivo Vatre!"

Ovdje Uzvišeni govori o nevjerovanju Kurejšija, njihovom prkosu i inatu, te o njihovim lažnim tvrdnjama prilikom slušanja Njegovih ajeta. Naime, kada bi im bili navođeni, oni bi govorili: ″Već smo čuli! Da hoćemo, i mi bismo tako nešto rekli.″Međutim, ovo su bile samo njihove prazne riječi, koje nikada nisu ostvarene. Jer, oni su više puta izazivani da donesu makar jednu suru poput kur'anske, ali im to nije pošlo za rukom. Ustvari, oni su tim riječima zavodili i sebe i one koji su slijedili njihove laži. Se'id ibn Džubejr, Es-Suddi, Ibn-Džurejdž i još neki kažu da je te riječi izgovorio Nadr ibn el-Haris - Allah ga prokleo! Naime, on je jedno vrijeme bio u Perziji, pa je tamo naučio o događajima sa njihovim kraljevima. I kada se on - Allah ga prokleo - vratio, zatekao je Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da ljudima navodi dijelove Kur'ana, jer mu je Allah već bio počeo objavljivati. Pa kada bi Poslanik, s.a.v.s., otišao od neke grupe ljudi, Nadr bi došao među njih i pripovijedao bi im te dogodovštine. A na kraju bi upitao: ″Tako vam Allaha, ko ljepše pripovijeda, ja ili Muhammed?″ I kada je on zarobljen u Bici na Bedru, Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio je da se drži u zatvoru dok ne bude ubijen na njegove oči, pa je tako i urađeno - hvala Allahu. A zarobio ga je Mikdad ibn el-Esved, r.a. Povodom Nadrovog slučaja objavljen je ovaj ajet: 348  ″Kada im se riječi Naše kazuju, govore: ′Već smo čuli! Da hoćemo, i mi bismo tako nešto rekli; to su samo izmišljotine naroda drevnih.′″ Pod izmišljotinama naroda drevnih misli se na njihove knjige, te da je Muhammed, s.a.v.s., došao do njih i iz njih crpio znanje, pa ga kasnije prenosio ljudima. Međutim, to je očita laž.

348 Tako kažu i Ibn-Abbas, Ibn-Džubejr, Es-Suddi, Mudžahid i Ata'.

Allah Uzvišeni govori o Svojoj svemoći, da je stvorio nebesa i Zemlju u šest dana i da je Njegovo prijestolje bilo na vodi. U dva sahiha, Buharije i Muslima, prenosi se u više verzija da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada mu je došla grupa ljudi iz Jemena i rekla: (582) Došli smo da te pitamo o početku ovoga svijeta, odgovorio: Allah je bio kad ničega prije Njega nije bilo, a u drugim verzijama hadisa kaže se: Nije bilo ništa osim Njega, a u drugoj: ...ništa uz Njega. Njegovo prijestolje bilo je na vodi, što je zapisano u Kur'anu, a poslije je stvorio nebesa i Zemlju. U Muslimovom Sahihu prenosi se od Abdullaha ibn Amra ibn Asa da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (583) Allah je odredio sudbinu svakog živog bića na pedeset hiljada godina prije nego što su stvorena nebesa i Zemlja, dok je Njegov prijesto iznad vode bio.” O riječima Uzvišenog: A Njegov je prijesto iznad vode bio, Katade kaže: Allah vam saopćava kako je počelo Njegovo stvaranje, prije nego što su nebesa i Zemlja stvoreni. A Ibn-Abbas kaže: Arš/Prijesto je nazvan Aršom zbog njegove visine.² Muhammed ibn Ishak, govoreći o Allahovim riječima:

On je u šest vremenskih razdoblja nebesa i Zemlju stvorio, a Njegov je Prijesto iznad vode bio, kaže: ²To je bilo onako kako je to Allah Uzvišeni opisao: ništa, osim vode, nad kojom je bio Prijesto, a na prijestolju Uzvišeni, Plemeniti, Dostojanstveni, Moćni, Blagi, Koji poznaje svaku stvar, Milostivi, Koji blagodati daje, Koji čini što hoće.

Allah Uzvišeni zatim kaže: "...da bi vas iskušao koji će od vas bolje postupati", tj. da vas provjeri, a nije rekao: ko će od vas učiniti više djela, nego - dobrih djela. Nijedno djelo ne može biti dobro ako prvo ne bude učinjeno iskreno u ime Allaha, dž.š., i drugo ako ne bude u skladu sa Poslanikovim, s.a.v.s., šerijatom. Ako djelo ne bude imalo jedan od ova dva uvjeta, ono će biti poništeno.

Ako ti rekneš: Poslije smrti bit ćete, zaista, proživljeni..., ako ovim idolopoklonicima saopćiš, Muhammede, da će ih Allah poslije smrti proživiti, kao što ih je prvobitno i stvorio, jer oni znaju da je Allah Onaj Koji je stvorio nebesa i Zemlju, kao što Uzvišeni kaže:

Ako ih upitaš: Ko je nebesa i Zemlju stvorio i ko je Sunce i Mjesec potčinio? - sigurno bi rekli: Allah!, oni će, i  pored toga, negirati proživljenje i povratak na Sudnji dan, koji je, u odnosu na Allahovu moć, lakši od prvobitnog stvaranja, kao što Uzvišeni kaže:

"On je Taj Koji iz ničega stvara i On će to ponovo učiniti, to je Njemu lahko." (30:27) Govoreći dalje o njima, Allah Uzvišeni kaže: "Ovo nije ništa drugo do očita varka", tj. tj. oni nevjernički i tvrdoglavo govore: Ne vjerujemo ti da će biti proživljenje, i to ne tvrdi niko osim onih koje si ti opčarao - jedino oni slijede to što govoriš.

Uzvišeni kaže: Da si samo vidio, Muhammede,stanje nevjernika dok su im meleki duše uzimali,sigurno bi "...po licima ih njihovim i straga udarali", i govorili im:"Iskusite patnju u ognju", u danu Bitke na Bedru.Iako je povod objavi ovog ajeta Bitka na Bedru, on je općenit i odnosi se na sve nevjernike, kao i riječi Uzvišenog u suri El-En'am:"A da ti je vidjeti nevjernike u smrtnim mukama, kada meleki budu ispružili ruke svoje prema njima: ′Pustite svoje duše!"(6:93),tj. meleki pružaju svoje ruke prema njima udarajući ih po naređenju njihovog Gospodara, zato što je njihovim dušama teško, pa neće da izlaze iz tijela,osim pod prisilom. A to se dešava kada im meleki najave kaznu i srdžbu od Allaha Uzvišenog. U tom smislu u predanju od El-Berraa navodi se: ″Kada melek smrti strašnog izgleda dođe nevjerniku na samrti, on kaže: ′O hrđava dušo, izlazi u vatru užarenu i vodu ključalu i u sjenu dima čađavog!′ Ona se rasporedi po čitavom tijelu, pa je onda moraju čupati iz njegovog tijela, kao što se žarač izvlači iz mokre vune, pa se sa njim otkine i pokoja žila i tetiva. Zato Uzvišeni kaže da im meleki govore: ′Iskusite patnju u ognju.′″

Uzvišeni ističe tvrdokornost i prigovor mnogobožaca, Kurejšija nevjernika, koji su se okrenuli od Uzvišenog. Kada im je Poslanik, s.a.v.s., čitao Allahovu Knjigu i Njegove jasne argumente, govorili su mu: „Donesi nam kakav drugi Kur'an na drugi način, ili ga izmijeni u drugi oblik.“ Uzvišeni Allah rekao je Svom Vjerovjesniku, s.a.v.s.: „Reci: ‘Nezamislivo je da ga ja sam od sebe mijenjam’", tj. nije ovo do mene, ja sam samo rob kome se naređuje i poslanik koji dostavlja od Allaha. „Ja slijedim samo ono što mi se objavljuje, ja se bojim - ako budem neposlušan svome Gospodaru - patnje na Velikom danu.“

Uzvišeni kaže: „A na Dan kad ih sve skupimo“, tj. sve stanovnike Zemlje, od džina i ljudi, dobrih i loših, „...reći ćemo onima koji su Allahu druge ravnim smatrali: ‘Stanite i vi i božanstva vaša!’", tj. stanite na vašem mjestu, vi i božanstva vaša, i razdvojite se od vjernika. Kao što su riječi Uzvišenog: „A vi, o grješnici, danas se odvojite“ (36:59), i kao što je u hadisu: (557) „Mi smo na Sudnjem danu na brežuljku iznad ljudi.“ A riječi Uzvišenog: „Pa ćemo ih razdvojiti“, tj. razdvojit ćemo ih od njihovih božanstava, a oni će poricati to da su ih obožavali, da nisu imali ništa s njima, kao što su riječi Uzvišenog: „Božanstva će poreći da su im se klanjali“ (19:82). U ovom ajetu navode se riječi božanstava njihovim obožavaocima: „A božanstva njihova će reći: ‘Niste se vi nama ibadet čininite’", tj. nismo primjećivali da ste nas obožavali.

„Allah je dovoljan svjedok i nama i vama“, da mi nismo znali za to i da ste nas obožavali ne znajući za vas. Allah je svjedok da vas mi nismo pozivali da nas obožavate, niti smo vam to naređivali, niti smo bili zadovoljni time. Ovo je veliki prijekor mnogobošcima u momentu kada im podrška bude napotrebnija a kako i ne, kad su napustili pokornost Živom i Vječnom, Koji čuje i vidi, i Koji je moćan sve učiniti. On je postavio dokaz Svojim robovima, pa im je slao Poslanike i objavljivao knjige sa naredbama i zabranama, kao što je rekao Uzvišeni: „Mi smo svakom narodu Poslanika poslali: Allahu ibadet činite, a kumira se klonite: i bilo je među njima onih kojima je Allah na pravi put ukazao a i onih koji su zaslužili da ostanu u zabludi“ (16:36). Mnogobožaca ima više vrsta, Allah je spomenuo u Svojoj Knjizi i objasnio njihova stanja i riječi i odgovorio im, na ono na čemu su, najpotpunijim odgovorom.

Allah navodi neoboriv dokaz o Svojoj jednoći u „uluhijjetu“ mnogobošcima koji priznaju Njegovo jedinstvo i Njegovo gospodarstvo pa kaže: „Upitaj: ‘Ko vas hrani s neba i iz Zemlje’", tj. ko spušta s neba kišu Njegovom odredbom i htijenjem, pa niču sjemenje, žitarice i plodovi. To je poput riječi Uzvišenog: „...Ili, ko je taj koji će vas nahraniti, ako On hranu Svoju uskrati?“ (57:21), a riječi Uzvišenog: „...čije su djelo sluh i vid“, tj. ko bi vam darovao sluh i vid da je On htio oduzeti ga ili uskratiti, jesu kao riječi Uzvišenog: „Reci: ‘On sve stvara i daje vam sluh i vid.’" „Ko stvara živo iz neživog, a pretvara živo u neživo“, tj. ko izvodi plod iz sjemenke i sjemenku iz ploda, i izvodi vjernika od nevjernika i nevjernika od vjernika, i jaje od kokoške i kokošku iz jajeta i tako dalje, što se dešava sa svim stvarima, „...i ko upravlja“, tj. u čijoj je ruci vlast nad svim, i ko uzima u zaštitu, i od koga niko ne može zaštićen biti? On je Taj Koji upravlja i donosi presudu, i niko ne može presudu Njegovu pobiti, i Koji neće biti pitan za ono što radi, a oni će biti pitani. „‘Allah!’, reći će oni“, tj. priznaju da je Uzvišeni Allah Taj Koji opskrbljuje da je  Stvoritelj i Upravitelj, i to znaju. „A ti reci: ‘Pa zašto Ga se ne bojite’", tj. zar se ne bojite da obožavate pored Njega drugog boga, po vašem mišljenju i neznanju (džehlu). 4

___

4
Rekao sam: Zaista ih je Allah obavezao argumentom i dokazom zbog njihovog svjedočenja i priznavanja da je Onaj Ko je Stvoritelj, Opskrbitelj, Upravitelj i Dobročinitelj, preči i zaslužniji da mu se čini ibadet od onog koji nije stvarao i davao opskrbu, niti je činio dobročinstvo i upravljao pa kako obožavate pored Allaha gluhe i nijeme koji ne razumiju, vi znate da su Allahova svojstva potpuna i savršena, a znate da su svojstva vaših božanstava nesavršena, pa zar se ne bojite Allaha.

Allah Uzvišeni govori Svome Poslaniku, s.a.v.s.: Ako te ovi idolopoklonici budu u laž nagonili, ti ih ostavi i nemoj imati ništa s njima i njihovim postupcima, i reci: „Meni moja, a vama vaša djela...“ 5 Kao što Uzvišeni kaže: „Reci: ‘O nevjernici, ja se neću klanjati onima kojima se vi klanjate.’"

___

5
Ovo je bilo prije objavljivanja tzv. "ajeta sablje"

Ovdje Allah kori mnogobošce koji pored Njega obožavaju neka Njegova stvorenja, koja ništa ne mogu uraditi: naštetiti, koristiti, gledati, čuti, niti pomoći onima koji ih obožavaju. Ta su stvorenja obična materija, koja nema duše, niti se može kretati. Oni koji ih obožavaju bolje od njih čuju i vide i jači su od njih. Zato On kaže: "Zar da Njemu smatraju ravnim one koji ne mogu ništa stvoriti, i sami su stvoreni", tj.: zar Mu smatrate ravnim ono što samo ne može ništa stvoriti, nego su čak i njega drugi napravili? U tom je smislu Ibrahim, a.s., rekao: "Kako se možete klanjati onima koje sami klešete?"(37:95)

Zatim Uzvišeni kaže: "...i koji im ne mogu pomoći",  tj. onima koji ih obožavaju, "..niti mogu pomoći sebi?", tj. niti same sebe mogu zaštititi od onih koji im hoće naštetiti? Tako je Ibrahim, a.s., porazbijao kipove svoga naroda, srozavši ih na taj način dokraja. O tome Uzvišeni kaže: "i krišom im priđe desnom rukom ih udarajući". (37:93) Tako su radili i Muaz ibn Amr ibn el-Džumuh i Muaz ibn Džebel, r.a., dvojica mladića koji su primili islam kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., došao u Medinu. Oni bi noću nasrtali na kipove mnogobožaca, razbijali ih, uništavali i davali ih udovicama kao drvo za ogrjev - da bi njihovi sunarodnici uzeli pouku iz toga. Muazov otac, Amr ibnul-Džumuh, imao je jednog kipa, kojem se klanjao i kojeg je uljepšavao mirisima. A njih dvojica bi došli navečer, pa ga izvrnuli naglavačke i uprljali ga izmetom. Zatim bi ga Amr oprao i namirisao, te ostavio kod njega mač i rekao mu: "Brani se!" Oni bi opet uradili isto što i prije, a i on bi ponovio svoj postupak. Tako su radili sve dok oni jednom nisu uz tog kipa svezali jednog mrtvog psa, pa ih oboje bacili u obližnji bunar. Kada je Amr ibn el - Džumuh došao i to ugledao, shvatio je da pogrešno vjeruje, pa je primio Islam. Bio je dobar musliman, a pao je kao šehid na Uhudu - neka je Allah zadovoljan sa njim a neka da da i on bude zadovoljan sa Allahom, i neka mu za prebivalište dodijeli najviše stepene Dženneta!

Zatim Uzvišeni kaže: "A ako ih zamolite da vas na pravi put upute, neće vam se odazvati." Značenje ovih riječi slično je Ibrahimovim riječima koje je uputio svome ocu: "zašto se klanjaš onome koji niti čuje niti vidi, niti ti može od ikakve koristi biti?" (19:42)

Zatim On kaže da su oni kojima se oni klanjaju robovi, odnosno stvorenja, kao i oni.

Zatim Uzvišeni kaže: Reci: "Zovite božanstva vaša...", odnosno, pozovite ih u pomoć protiv mene i sve svoje napore uložite, ne odugovlačeći sa mnom ni jednog trenutka, "moj je zaštitnik Allah, Koji Knjigu objavljuje i On se o dobrima brine". Tj. Allah je meni dovoljan i dostatan, na Njega se oslanjam, On je moj pomagač, Njemu se priklanjam, On je zaštitnik i moj i svakog dobrog vjernika, i na dunjaluku i na ahiretu.

Zatim Uzvišeni kaže: Reci: "Zovite božanstva vaša...", odnosno, pozovite ih u pomoć protiv mene i sve svoje napore uložite, ne odugovlačeći sa mnom ni jednog trenutka, "moj je zaštitnik Allah, Koji Knjigu objavljuje i On se o dobrima brine". Tj. Allah je meni dovoljan i dostatan, na Njega se oslanjam, On je moj pomagač, Njemu se priklanjam, On je zaštitnik i moj i svakog dobrog vjernika, i na dunjaluku i na ahiretu.

Zatim Uzvišeni kaže: "A oni kojima se vi, pored Njega, klanjate", tj. oni koje vi pored Allaha obožavate, "ne mogu ni vama, a ni sebi pomoći."

Zatim Uzvišeni kaže: "A kad ih zamolite da vas upute na pravi put, oni ne čuju; vidiš ih kao da te gledaju, ali oni ne vide."  Ove su riječi slične Njegovim riječima: "Ako im se molite, ne čuju vašu molbu."(35:14) U riječima Uzvišenog: "vidiš ih kao da te gledaju, ali oni ne vide."  On kaže: "kao da te gledaju", to znači: oni te dočekaju vještačkim očima: izgleda kao da te vide, a to je ustvari obična materija. Oni ne vide, jer su to samo kipovi, napravljeni od kamena, drveta ili nečeg drugog. Za razliku od toga, Es-Suddi smatra da se ove riječi odnose na mnogobošce. Međutim, prvi stav je ispravniji. (A ja, Nesib, kažem: Kada se govori o nakani Allaha Uzvišenog, možda je ipak najispravnije to da On o kipovima govori kao o razumnim bićima: "vidiš ih kao da te gledaju", aludirajući na osobe koje mnogobošcima ti kipovi predstvaljaju. To su, ustvari, bili dobri i pobožni ljudi, pa su mnogobošci te kipove napravili prema njihovom izgledu i nazvali ih njihovim imenima. I kada se oni obraćaju tim kipovima, oni se ustvari obraćaju tim dobrim ljudima, koje su uzeli za posrednike između njih i Allaha Uzvišenog. Oni se nikada nisu obraćali baš tom kamenu i drvetu, jer su bili svjesni da su ih oni svojim rukama napravili i da oni ne čuju i ne vide. Oni su se tim kipovima obraćali kao da su to, ustvari, oni dobri ljudi, misleći da će ih oni približiti Allahu. Zato Uzvišeni o njima govori kao da su to razumna bića, od početka ajeta: "A oni kojima se vi, pored Njega, klanjate", pa sve do Njegovih riječi: "ali oni ne vide", itd.) A Allah Uzvišeni najbolje zna.

O riječima Uzvišenog:...oni govore: "Zašto ga sam ne izmisliš!"  Ibn-Abbas kaže: tj. zašto ga ne primiš od Allaha! Drugi put, on je rekao da to znači: "Zašto ga sam ne izmisliš i doneseš!" A riječima Uzvišenog: "Kad im nijedan znak ne doneseš", misli se na mu'džizu. Tj. oni su govorili Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.: "Zašto se ne potrudiš da nam doneseš mu'džize od Allaha, pa da ih i mi vidimo i povjerujemo u njih?" A Allah Uzvišeni mu kaže: Reci: "Ja slijedim samo ono što mi Gospodar moj objavljuje", tj. ja od Uzvišenog ništa prvi ne tražim, nego izvršavam ono što mi On naredi i slijedim ono što mi On objavi. Ako mi On pošalje neku mu'džizu prihvatim je, a ako je ne pošalje - ne tražim je prvi - osim ako mi to On dozvoli, a On je mudar i sve zna. Zatim ih On upućuje na to da je ovaj Kur'an najveća mu'džiza, najjasniji argument i najbolji dokaz: "Ovo su jasni dokazi od Gospodara vašeg i uputstvo i milost za ljude koji vjeruju."

Govoreći o mušricima, Uzvišeni kaže da oni govore iz nevjere i tvrdoglavosti: Kad bi nam od svog Gospodara. došao s čudom, kao što su raniji poslanici dolazili, traživši od njega previše: da im i brežuljak Saffa u zlato pretvori, da od njih brda ukloni, a na njihovo mjesto livade i rijeke postavi. Uzvišeni veli: "A da ne šaljemo čuda, zadržava nas samo to što drevni narodi nisu u njih povjerovali." (7:59) Uzvišeni veli: "Tvoje je da opominješ", tj. na tebi je da dostaviš Allahovu objavu koju ti je stavio u obavezu i "Ti nisi dužan da ih na pravi put izvedeš, Allah izvodi na pravi put onoga koga On hoće." (2:272) Zatim riječi Uzvišenog: "A svaki je narod imao onoga koji ga je na pravi put upućivao." Prenoseći od Ibn-Abbasa Ali bin Ebi-Talha kaže: ″Odnosno, svaki je narod imao daiju - upućivača.″ Prenoseći od Ibn-Abbasa, El-Avfi u vezi s ovim ajetom iznosi Allahove riječi: "Ti si, o Muhammede, onaj koji opominje, a Ja svaki narod na pravi put upućujem." Ovo je stav jednog broja tabiina, a i nekih drugih. Mudžahid ovaj ajet: "A svaki je narod imao onoga koji ga je na pravi put upućivao" tumači: imao je poslanika, shodno Allahovim riječima: "A nije bilo naroda kome nije došao onaj koji ga je opominjao." (35:24) Ovaj ajet tumačili su ovako i Katade i Abdurahman bin Zejd.

"Samo se Njemu može moliti." Alija i Ibn-Abbas, neka je Allah zadovoljan sa njima, kažu da je to tevhid - vjerovanje u Allahovu jednoću, tj. da nema drugog boga osim Allaha. "A oni koji se pored Njega mole", tj. i primjer onih koji obožavaju nekog drugog boga mimo Allaha jesu: "poput onog koji dlanove svoje prema vodi pruža da bi mu do usta došla", tj. traži vodu, pokazuje prema njoj, ali je nikad dohvatiti neće, odnosno to je onaj kome voda treba ali do usta njegovih stići neće. Tako i ovi mušrici, koji mimo Allaha nekakvog drugog boga obožavaju, nikad im to od koristi biti neće niti na ovom svijetu niti na ahiretu. Zbog toga Uzvišeni kaže: "Molitva nevjernika stvar je izgubljena", tj. nevjerničko obožavanje kipova nije ništa drugo do gubitak i propast.

Uzvišeni izvještava o govorkanjima mušrika. jeste kao i: "Zašto mu" "Gospo­dar njegov ne pošalje čudo", poput riječi njiho­vih: "Neka nam donese kakvo čudo kao i prijašnji poslanici", (21:5) a o ovome je ranije više puta bilo govora, te da je Allah odista u stanju odgovoriti na njihove zahtjeve shodno hadisu: (655) "Allah je objavio Svome Poslaniku kada su tražili od njega da im brežuljak Safa pozlati, da im izvori poteku, da im oko Meke brda udalji, a da na njihovo mjesto pašnjake i bašče postavi: 'Ako hoćeš, o Muhammede, dat ću im to, a ako opet ne budu vjerovali - kaznit ću ih takvom kaznom kojom nikog na svijetu kaznio nisam. A ako hoćeš, vrata pokajanja i milosti ću im otvoriti.' Allah­ov Poslanik, s.a.v.s., odgovorio je: 'Otvori im vrata pokajanja i milosti.'" Zbog toga Allah Svom Poslaniku, s.a.v.s., kaže: "Reci: 'Allah stavlja u zabludu onoga koga On hoće, a k Sebi upućuje onoga ko Mu se pokajnički obraća.'" Tj. On je Onaj Koji upućuje i Onaj Koji u zabludi ostavlja, svejedno da li je poslanik poslan s čudom prema njihovim prijedlozima ili da im pak nije odgovorio na njihova traženja. Uputa i zabluda ne zavise od toga ili nepostojanja zahtjeva, kako to Uzvišeni veli: "A ni od kakve koristi neće biti dokazi i opomene narodu koji neće da vjeruje." (10:101) Zbog toga Uzvišeni veli: "Reci: 'Allah stavlja u zabludi onoga koga On hoće, a k Sebi upućuje onoga ko Mu se pokajnički obraća'", tj. upućuje onoga ko se pokaje i Allahu povrati, koji pomoć od Njega traži i koji Mu se skrušeno moli.

Uzvišeni kaže: "Zar Allahu, Koji nad svakim bdi, što god uradi", tj. Upravitelju, Poznavaocu i Kontroloru svake jedinke i On zna i dobro i zlo koje djelatnici čine i On je Onaj Kome ništa skriveno nije. "Što god ti važno činio i što god iz Kur'ana kazivao, i kakav god vi posao radili, Mi nad vama bdijemo dok god se time zanimate." (10:61) Uzvišeni kaže: "On je s vama gdje god bili, i sve što radite Allah vidi." (62:4) A zar je Onaj Koji je takav kao kipovi koje su obožavali, a koji niti čuju niti vide niti shvataju, i sebi samima pomoći ne mogu, a kamoli obožavaocima svojim? Od sebe nikakvo zlo odagnati ne mogu niti od obožavalaca svojih. Odgovor na ovo pitanje izostavljen je jer kontekst na to upućuje, a to su Allahove riječi: "Zar da Njemu druge smatraju ravnim", tj. uz Allaha kipove i idole obožavaju. "Reci: 'Opišite ih'", tj. otkrijte njihova imena da bi prepoznatljivi bili, a oni u biti i ne postoje. Kada bi ova božanstva zbilja postojala na Zemlji, Allah bi to zasigurno znao jer od Njega ništa skriveno nije. "Ili ih vi samo tako nazivate", tj. pretpostavljate, odnosno te kipove obožavate misleći da mogu nanijeti štetu i korist pa ih zbog toga božanstvima zovete. "To su samo imena koja ste im vi i preci vaši nadjenuli, Allah o njima nikakav dokaz nije poslao; oni se povode samo za pretpos­tavkama i onim za čim duše žude, a već im dolazi od Gospodara njihova prava uputa." (53:23) Uzvišeni veli: "Onima koji ne vjeruju čini se lijepim spletka­ranje njihovo." Mudžahid kaže: "Odnosno, njihova zabluda i neprestano pozivanje zabludi." "I oni su s pravog puta zalutali", tj. kazna zbog zablude i obmanjivanja koje su počinili s pra­vog puta ih odvrativši, zbog čega Uzvišeni kaže: "A onoga koga Allah u zabludu stavi neće imati nikoga da ga na pravi put uputi." Kako to Uzvišeni veli: "A onoga koga Allah želi u njegovoj zabludi ostaviti, ti mu Allahovu naklonost ne možeš nikako osigurati." (5:41)

Zatim obavještava da kumiri, koje zazivaju, mimo Allaha, ne stvaraju ništa, već su oni stvoreni.

Uništenje koje je prijetilo narodu nije odgađao, niti su prije roka uništeni bili. Ovo je stanovnicima Mekke upozorenje i poduka da prestanu sa ateizmom, tvrdoglavošću i širkom koje su
upražnjavali i zbog čega su propast zaslužili.

Uzvišeni obavještava o njima da su oni meleke, koji su robovi Milostivog, smatrali ženskim bićima i smatrali da su oni Allahove kćeri, pa su ih obožavali zajedno sa Njim; čist je On od toga! Time su načinili veliku grešku s obzirom na sva tri ova stava, kao što je Uzvišeni rekao:

"Zar su za vas sinovi, a za Njega kćeri?" "To bi tada bila podjela nepravedna", (52:21,22) te Uzvišeni ovdje veli: "Oni Allahu kćeri pripisuju, Uzvišen i čist je On", tj. On je čist od njihovih pripisivanja i njihovih laži,

"a sebi ono što priželjkuju", tj. mušku djecu, a prezirali su i odbijali žensku, koju su pripisivali Allahu, Uzvišen je Allah, dž.š., i visoko iznad onoga što oni govore.

Uzvišeni kaže: "Oni Allahu pripisuju ono prema čemu sami odvratnost osjećaju", tj. prema kćerima, i partnerima jer oni ne vole da imaju saučesnika u svojim imecima.

Uzvišeni veli: "I njihovi jezici govore laž da njih čeka najljepša nagrada." Ovo je negiranje njihove tvrdnje da ih čeka najljepša nagrada na dunjaluku, a ako bude povratka, u njemu ih, također, čeka najljepša nagrada, kao što Uzvišeni veli:

"Ako čovjeku milost Našu pružimo, pa mu je poslije uskratimo, on pada u očajanje i postaje nezahvalnik. A ako blagodatima obaspemo, poslije nevolje koja ga je zadesila, on će sigurno reći: 'Nevolje su me napustile.' On je, doista, umišljen i razmetljiv." (11:9,10)

Uzvišeni, također, veli:

"Kad ga obaspemo milošću Našom, poslije nesreće koja ga zadesi, on govori: 'Ovo sam i zaslužio i ja ne mislim da će čas oživljenja doći. A ako budem Gospodaru svome vraćen, kod Njega me čeka Džennet.' A Mi ćemo one koji nisu vjerovali sigurno o onom što su radili obavijestiti i da iskuse patnju tešku, doista, dat ćemo im." (41:50)

Takvi su objedinili i sakupili loša djela, i lažne nade  da će biti nagrađeni dobrim, a što je nemoguće, kao što spominje Ibn-Ishak da je nađen kamen u temeljima Kabe kada su je htjeli srušiti, kako bi je obnovili, a na kamenu je bila napisana neka mudrost i savjet. Jedan od tih savjeta je: "Radite loša djela, bit ćete nagrađeni dobrim." Da, kao što se sa trna (vrbe) može ubrati grožđe!

U ovom pogledu Uzvišeni kaže, odgovarajući im na njihove namjere: "...nema sumnje", tj. sigurno je istina i ona se mora dogoditi, "njih čeka vatra", tj. na Sudnjem danu

"oni će se u nju potjerati", znači odmah će ući u vatru. Ova riječ  izvedena je od (fert), što znači onaj koji prvi dođe na pojilo. Kaže se da ovo znači da će biti zaboravljeni i izgubljeni, a nema oprečnosti između ovoga dvoga jer će brzo biti povedeni na Sudnjem danu u Vatru i u njoj će biti zaboravljeni, tj. vječno će ostati u njoj.

Allah Uzvišeni kaže, upozoravajući nevjernike Kurejša, one koji su utjerivali u laž Njegovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s., da je On već uništio one koji su utjerivali u laž poslanike nakon Nuh, a.s., i ovo upućuje na činjenicu da su bili u islamu narodi između Adema i Nuha, a.s., kao što kaže Ibn Abbas. Ovo znači: "Vi lažljivci, niste plemenitiji kod Allaha od njih a u laž ste ugonili najčasnijeg poslanika i najplemenitije stvorenje, pa je Moja kazna spram vas najpreča i najprikladnija Riječi Uzvišenog: "A dovoljno je to što Gospodar tvoj zna i vidi grijehe robova Svojih" znače: On zna sva njihova djela: i pozitivna i negativna, i ništa Mu, Uzvišen je On, nije skriveno.

Pod ovim se podrazumijeva šerijatskopravno obavezna osoba/mukellef Zajednice, pa Uzvišeni kaže: "Ne čini Njemu, ti koji si obavezan u svome ibadetu, nikoga kao saučesnika, da ne bi osudu zaslužio", tj. kada bi Mu saučesnika pripisao: "i bez podrške ostao", jer Uzvišeni Gospodar ti neće pomoći, već će te prepustiti onome koga si obožavao zajedno s Njim, a on nema moći da ti učini ni zlo ni dobro, jer onaj Ko to može učiniti jeste Jedini Allah, Koji nema saučesnika. Imam Ahmed prenosi od Ibn-Mes’uda, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
/31/ "Koga zadesi siromaštvo pa se osloni na ljude, neće mu nestati siromaštva, a ko se oslone na Allaha, On će mu darovati bogatstvo - odmah ili kasnije."

Uzvišeni obavještava o tajnim razgovorima glavešina i nevjernika Kurejša kada dolaze da prisluškuju Poslanikovo, s.a.v.s., učenje Kur’ana,  tajno, skrivajući se od svoga naroda, govoreći da je on opčinjen čovjek od poznatog sihra/magije, pa jedni kažu on je pjesnik, drugi kažu vrač, treći lud, a četvrti čarobnjak.

Pa zbog toga Uzvišeni kaže: "Vidi šta o tebi oni govore, pa onda lutaju i ne mogu da nađu Pravi put", tj. ne mogu biti upućeni ka Istini i ne mogu naći put ka njoj. Muhammed ibn Ishak u svojoj "Siri", rezimirajući, kaže: Ebu-Sufjan ibn Harb, Ebu-Džehl ibn Hišam i Ahnes ibn Šurejk ibn Amr ibn Wehb es-Sekafi, saveznik Benu-Zehre, izašli su da prisluškuju Allahovog Poslanika, s.a.v.s., dok je on klanjao noću u svojoj kući. Svaki od njih je izabrao mjesto odakle će ga slušati a da nijedan nije znao za drugog. Čitavu noć su probdjeli prisluškujući ga, a kada je zora osvanula razišli su se, pa su se sreli na putu jedan drugom prigovarajući. To im se ponovilo tri puta, da bi onda El-Ahnes došao kući Ebu-Sufjana, rekavši mu: "Ebu-Hanzala, kaži mi šta misliš o onome što si čuo od Muhammeda?" Rekao mu je: "Ebu-Sa’lebe, tako mi Allaha, čuo sam stvari koje poznajem i znam šta želi sa njima, a čuo sam i stvari čije značenje ne znam i ne znam šta se želi sa njima." Ahnes mu je rekao: "I ja, tako mi Onoga Kojim si se ti zakleo, isto osjećam." Ahnes je zatim izišao i došao Ebu-Džehlu pa mu rekao: "Ebu el-Hakeme, šta ti misliš o onome što si čuo od Muhammeda?" Odgovorio je: "Prepirali smo se oko časti mi i Abdu-Menaf: hranili su - i mi smo hranili, borili su se - i mi smo se borili, davali su - a i mi smo davali, sve dok nismo sjeli jedni prema drugima - a bili smo kao dva konja koja se takmiče - rekli su: "Od nas je poslanik kome dolazi Objava sa neba, pa kako da dostignemo ovo?" "Tako mi Allaha nikada u njega povjerovati nećemo!" Ahnes je ustao i ostavio ga.

Uzvišeni kaže: "Reci", Muhammede ovim idolopoklonicima koji obožavaju druge - izuzev Allaha: "Molite se onima koje, pored Njega, smatrate bogovima", kipovima i suparnicima. "pa, oni vas neće moći nevolje osloboditi", nikako: "niti je preusmjeriti", odnosno preusmjeriti je na nekog drugog mimo vas, a to znači da Onaj Koji to određuje je Allah, Jedini, Koji nema saučesnika i On stvara i određuje.

"Oni kojima se oni mole sami traže načina kako će se što više Gospodaru svome približiti." Katade prenosi od Ibn-Mes’uda, r.a., da je rekao: "Objavljen je zbog grupe Arapa koji su obožavali grupu džina. Džini su prešli na islam, a ljudi, ne znajući za to, nastavili su da ih i dalje obožavaju, pa je objavljen ovaj ajet." Ima mišljenja da se to odnosi na meleke, Uzejra i Isaa. Drugi tvrde da se to odnosi na Sunce i Mjesec. Ispravno je ono što je izabrao Ibn-Džerir a to je mišljenje Ibn-Mes’uda, r.a., na što upućuju riječi Uzvišenoga: "traže načina kako će se što više Gospodaru svome približiti." Ovim se ne izražava prošlost, pa, prema tome, ne potpadaju pod to Isa, a.s., Uzejr a.s., i meleki. On dalje kaže: "el-vesile" je dobro djelo. Katade veli: "Zbog ovoga Uzvišeni kaže: "kako će se što više Gospodaru svome približiti", i dalje nastavlja: "i nadaju se milosti Njegovoj i plaše se kazne Njegove." Ibadet se upotpunjuje strahom i nadom: strahom se suzdržava od zabrana, a nadom se povećava pokornost. "A kazne Gospodara tvoga svako treba da se čuva."  Treba da bude oprezan u tom pogledu, da se plaši onoga što vodi kazni i čime se ona postiže, moleći Allaha Uzvišenog da ga od toga sačuva.

Ibn-Džerir prenosi od Ibn-Abbasa, r.a., u skraćenoj verziji:
/80/ "Najautoritativniji Kurejši su pozvali Muhammeda, s.a.v.s. On im je brzo došao, smatrajući da im je na um pala nova misao u vezi sa njim, a budući da je bio brižljiv spram njih želeći ih uputiti, a i teško je podnosio njihove greške. Sjeo je kod njih, a oni su mu rekli: 'Muhammede poslali smo po tebe na vrijeme tako, ako nešto bude, da ne snosimo odgovornost. Mi, tako nam Allaha, ne znamo nikoga od Arapa ko je uveo kod svoga naroda ono što si ti uveo kod svoga. Napao si pretke, omalovažio vjeru, omalovažio si naše umove, vrijeđao božanstva, razjedinio društvo i ništa negativno nije preostalo a da s tim nisi došao među nas. Ako si došao da sa ovim govorom tražiš kapital, sakupit ćemo ti iz našeg imetka sve dok ne postaneš najbogatiji među nama. Ako, pak, tražiš čast među nama, izabrat ćemo te za najčasnijeg  među nama a ako želiš vlast učinićemo te našim vladarem. A ako je ovo što ti dolazi ono s čime ti dolazi Reijj, a očito je da te je nadvladao - a nazivali su jednog od džina Er-Re’ijj - onda ćemo, najvjerovatnije, utrošiti naše imetke u traženju lijeka dok te ne izliječimo i opravdamo.' Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovorio je: 'Ja nemam ništa sa onim što vi govorite. Nisam vam došao sa ovim zbog vašeg imetka, časti i vlasti nad vama. Allah me je poslao vama kao poslanika, objavio mi Knjigu i naredio mi da vam budem obveseljivač i opominjač. Dostavio sam vam poslanice svoga Gospodara i savjetovao vas, pa ako prihvatite od mene ono s čime sam poslan - to je vaša sreća i na ovom i na onom svijetu, a ako to odbijete, ja ću se strpiti na Allahovoj odredbi sve dok Allah ne presudi između mene i vas'. Ili kao što je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s.

Tražili su, zatim od njega da zamoli svoga Gospodara - iz njihove oholosti i kufra - da pokrene brda, da izravna zemlju i da izvede iz nje rijeke, kao što su rijeke Šama i Iraka i da proživi njihove pretke koji su nestali pa da ih pitaju o onome o čemu on govori: da li je to istina ili laž. "Ako učiniš što zahtijevamo od tebe i oni ti povjeruju i mi ćemo ti tada povjerovati i time ćemo znati tvoj položaj kod Allaha i znati da te je poslao kao poslanika kao što tvrdiš". Nakon toga su zahtijevali da traži od svoga Gospodara da pošalje meleka koji će potvrditi da je istina ono što govori. Rekli su: "...a mi ćemo revidirati naš stav u odnosu na tebe, a ti zamoli da ti učini bašče, blagajne i dvorce od blaga i srebra i da te učini nezavisnim od onoga što mi smatramo da ti tražiš, jer i ti ideš po tržnicama i tražIš opskrbu za život kao i mi , tako da ćemo time znati vrijednost tvoga položaja kod tvoga Gospodara, ako si poslanik kao što tvrdiš." Poslanik, s.a.v.s., im je svaki put odgovorio kao što je to učinio i prvi put.

Rekli su: "Obori nebo u komadima kao što tvrdiš da tvoj Gospodar, ako hoće, može to učiniti. Mi tebi nećemo povjerovati sve dok to ne učiniš!" Poslanik, s.a.v.s., odgovorio im je: "To je Allahovo. Ako hoće, učinit će to vama!" Rekli su: "Muhammede, a zar tvoj Gospodar nije znao da ćemo mi sjediti s tobom, pitati te o onome što smo te pitali o Njemu i da ćemo tražiti od tebe ono što tražimo, pa da ti pruži i nauči te ono što ćeš nam odgovoriti i obavijestiti te o onome što će učiniti sa nama u tome, ako ne primimo od tebe ono s čim si došao. Mi smo, pak, došli do saznanja da tebe uči onaj čovjek iz Jemame, koji se naziva Rahman a mi, tako nam Allaha, nećemo nikada Rahmanu vjerovati. Već smo te ispričali, Muhammede, ali, tako nam Allaha, nećemo te ostaviti i zaboraviti ono što si s nama učinio sve dok te ne uništimo ili dok ti nas ne uništiš." Jedan od njih je rekao: "Nećemo ti vjerovati sve dok ne dođeš u prisutnosti Allaha i meleka." Kada su to rekli, Allahov Poslanik, s.a.v.s., ustao je od njih, a s njim je ustao i Abdullah ibn Ebi-Umejje ibn el-Mugire el-Mahzumi, a on je sin njegove amidžične Atike, kćerke Abdul-Muttaliba, i rekao mu: "Muhammede, tvoj narod ti je izložio ono što ti je predložio, a ti nisi od njih prihvatio. Pitali su te o stvarima da s njima otkriju tvoj položaj kod Allaha, pa nisi ni to uradio. Zatim su te pitali da ubrzaš ono čime im prijetiš od kazne. Tako mi Allaha, neću ti nikada povjerovati sve dok ne postaviš ljestve ka nebu i ne budeš se popeo na njega, a ja budem gledao, sve dok ne dođeš sa njima i dok ne donesu s tobom otvorenu stranicu, a s tobom ne budu četiri meleka koji će svjedočiti ono što govoriš, a tako mi Allaha, kada bi i to činio, mislim da ti ne bih povjerovao”. Zatim je Poslanik, s.a.v.s., otišao, tužan i žalostan nakon saznanja da se njegov narod udaljio od njega i nakon gubljenja nade u svoj narod prilikom svoga poziva. Ovo je skup koji su oni sakupili poradi njega. Da je Allah vidio nekoga od njih da pitaju poradi upute, uslišao bi im. Međutim, On je znao da oni to traže iz kufra i oholosti. Riječi Uzvišenog: ”...sve dok nam iz zemlje izvor vodu ne izvedeš;" "el-jenbu" označavaju vodu, izvor koji teče. Tražili su od njega da im izvede određeni izvor u Hidžazu ovdje ili ondje, a to je Allahu Uzvišenom lahko. Da je htio, učinio bi i uslišao  sve što su tražili. Međutim, znao je da oni upućeni biti neće, kao što su riječi Uzvišenog: "Kad bismo im meleke poslali, i kad bi im mrtvi progovorili, i kad bismo pred njih očigledno sve dokaze donijeli - oni opet ne bi vjerovali." /6:111/ "...ili dok nebo u parčadima ne oboriš,” tj. ubrzaj nam kaznu koju si nam obećao na Sudnjem danu rascjepljenjem neba i približavanjem njegovih krajeva, pa sruči ih na nas sada, kao što je Šuajbov narod rekao: "Zato spusti na nas kaznu s neba, ako istinu govoriš!"/26:187/ pa vam je Allah poslao kaznu oblačnoga dana, a to je, doista, bila kazna velikog dana, a što se tiče Poslanika milosti, s.a.v.s., on je tražio od  Allaha da im odgodi kaznu nadajući se da će Allah iz njihovog potomstva izvesti one koji će Ga obožavati i neće Mu nikoga kao saučesnika pridruživati. Tako se i dogodilo. Od onih koji su bili nevjernici, pa prešli na islam a islam im postao stabilan, čak je i Abdullah b. Ebi-Umejje, koji je ranije spomenut... Islam je primio čvrsto i iskreno se pokajao Uzvišenom Allahu.

Riječi Uzvišenog: "...ili dok ne budeš imao kuću od zlata”, tj. "min zehebin" od zlata, po kiraetu Ibn-Mesuda. Ibn-Abbas i drugi kažu slično tome. "...ili dok se na nebo ne uspenješ”; ne uspenješ se na nebo na ljestvama a mi te budemo gledali: "a nećemo vjerovati ni da si se uspeo sve dok nam ne doneseš Knjigu da je čitamo", da je napisano na njoj, svakom od njih, "ovo je Knjiga od Allaha tom i tom" i da svako od njih osvane s tom knjigom pored glave. "Reci: 'Uzvišen neka je Gospodar moj! Zar ja nisam samo čovjek, poslanik?'” Slava neka je Njemu zar neko može da radi kako On hoće mimo Njegove volje. Ne, nego On radi što hoće, a ja sam vam samo poslanik koji vam dostavlja poslanicu i savjetujem vas i to sam već učinio. A ono što ste tražili od mene kod Uzvišenog Allaha je.

Uzvišeni kaže: "A ljude je, odvraćalo”, tj. većinu njih, "od vjerovanja” i od slijeđenja Poslanika samo njihovo čuđenje oko slanja čovjeka kao poslanika, kao što kaže Uzvišeni: "Zašto je čudno ljudima što Mi objavljujemo jednom između njih: "Opominji ljude! A vjernike obraduj divnom nagradom kod Gospodara njihova!" /110:2/ Puno je ajeta o ovome. Nakon toga Uzvišeni kaže, upozoravajući na Svoju prijaznost i milost spram Svojih robova, da im On šalje poslanika od njihove vrste da ga shvate, razumiju i da govore s njim. Da im je poslao poslanika - meleka ne bi se mogli suočiti s njim niti uzimati od njega, kao što kaže Uzvišeni: "Došao vam je Poslanik, jedan od vas" /9:128/

Zbog toga kaže ovdje: "Reci: 'Kad bi na Zemlji meleki smireno hodili, Mi bismo im s neba meleka za poslanika poslali'", tj. od njihove vrste, pa budući da ste vi ljudi, poslali smo vam Naše poslanike od vas iz pažnje i milosti.

Allah, dž.š., odbacuje njihove stavove pa kaže: "A nevalja tako! Božanstva će  poreći da su im se klanjali", tj. na Sudnjem danu, "i bit će im protivnici." Sve će biti suprotno od onoga kako su oni vjerovali. Oni će im postati najžešći protivnici i najzagriženiji neprijatelji. Okrenut će se protiv njih, bit će im neprijatelji i poreći ono što im pripisuju, kao što Uzvišeni kaže:

"Ko je u večoj zabludi od onih koji se, umjesto Allahu, klanjaju onima koji im se do Sudnjeg dana neće odazvati i koji su prema njihovim molbama ravnodušni. Kada ljudi budu sabrani, oni će im biti neprijatelji i poreći će da su im se klanjali."

Uzvišeni govori svome Poslaniku, s.a.v.s.: "Kada te vide nevjernici", tj. među Kurejšima, kao što je Ebu-Džehl i njemu slični, "samo ti se rugaju", tj.  ismijavaju se sa tobom i omalovažavaju te govoreći:

"Je li to onaj koji vaše bogove huli?", tj. je li to onaj što napada vaša božanstva i glupim smatra naše umove. Uzvišeni kaže:

"A oni sami ne vjeruju kada se spomene Svemilosni", tj. umjesto da vjeruju u Allaha, dž.š., i ono što je Poslanik, s.a.v.s., donio od Allaha, dž.š., oni Poslanika ismijavaju, ne vjeruju u Onoga Ko ga šalje, ne vjeruju u Njegovu zaštitu, a zbog toga što ne štuje njihova božanstva, oni ga smatraju zabludjelim. Allah, dž.š., ih opovrgava riječima: "A kad dožive patanju, saznat ćemo ko je dalje s Pravog puta bio skrenuo." /25:42/

Uzvišeni obavještava kako mnogobošci ubrzavaju vlastitu kaznu svojim lažima, poricanjem, tvrdoglavošću i odbacivanjem. Navodi njihove riječi, pa kaže:

"Oni govore: 'Kada će već jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?'"

Uzvišeni obavještava da će On mušrike zaslijepiti i potaći na stranputicu i da će im produžiti život u užicima, tako da u takav život budu sigurni, a zatim ih savjetuje, pa kaže:

"A zar oni ne vide da Mi u zemlju njihovu dolazimo i da je s krajeva njezinih umanjujemo", kao što Uzvišeni kaže:

"Neke gradove oko vas  još davno smo uništili, a objasnili smo im bili na razne načine dokaze, ne bi li se pokajali." /46:27/ Hasan Basri kaže: ”Pod ovim se misli na  dominaciju islama nad nevjerstvom.” Značenje ajeta je: Zar oni ne mogu da shvate da Allah, dž.š., pomaže Svoje prijatelje protiv Svojih neprijatelja, uništava nevjerničke narode i naselja a spašava Svoje robove vjernike. Zato On, dž.š., pita: "Pa kako bi oni bili pobjednici?", tj. oni su pobijeđeni, poniženi i prezreni.

"Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe, što Svemilosnom pripisuju dijete", tj. to samo što se ne desi kada nebesa, Zemlja i planine čuju ovaj sramni govor; ljudi, nebesa, Zemlja i planine stvorenja su koja su utemeljena na tevhidu i koja slave i veličaju Allaha, dž.š. On nema boga osim Njega, On nema rivala i Sebi sličnog. Nema dijete niti supruge, a ni ravna sebi. On je Jedini, na koga se sve oslanja. Nije rodio niti je rođen i niko Mu ravan nije. Ibn-Džerir kaže da je Ibn-Abbas rekao: "Od širka strahuju nebesa, Zemlja, planine i sva stvorenja, osim ljudi i džina. Ona samo što ne propadnu u svom veličanju Allaha, zbog ljudskog širka. Kao što mušriku uz njegov širk ne koristi dobročinstvo, mi se nadamo da će Allah, dž.š., oprostiti grijehe onima koji su u Njega Jedinog vjerovali." Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /145/ "Podsječajte ljude na samrti na svjedočenje da nema boga osim Allaha, jer ko to izgovori u smrtnom času, sigurno će ući u Džennet." Prisutni upitaše: "A šta je sa onima koji to izgovore dok su zdravi?" Poslanik, s.a.v.s., odgovori: "To je sigurnije  za ulazak u Džennet, to je sigurnije!", a zatim nastavi: "Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, Da se sva nebesa i sve zemlje, ono što je u njima, između njih i ispred njih stave na jedan tas vage, a da je svjedočenje da nema boga osim Allaha stavi na drugi tas vage, svjedočenje bi ih sve skupa preteglo." Ovako  bilježI Džerir. Ed-Dahhak  kaže da riječi: "a Zemlja provali" znače zbog srdžbe Uzvišenog.

"I planine zdrobe" - Ibn-Abbas kaže da to znači da se razruše. Seid ibn Džubejr kaže da riječ: znači da se međusobno porazbijaju jedna o drugu. Ahmed prenosi od Ebu-Musa da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /146/ "Niko ne osaburi na uznemiravanje više od Allaha, Koji čuje da Mu širk čine i pripisuju dijete. On im oprašta, odgađa kaznu i daje im opskrbu." Ovaj hadis zabilježili su Buharija i Muslim.

"Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe, što Svemilosnom pripisuju dijete", tj. to samo što se ne desi kada nebesa, Zemlja i planine čuju ovaj sramni govor; ljudi, nebesa, Zemlja i planine stvorenja su koja su utemeljena na tevhidu i koja slave i veličaju Allaha, dž.š. On nema boga osim Njega, On nema rivala i Sebi sličnog. Nema dijete niti supruge, a ni ravna sebi. On je Jedini, na koga se sve oslanja. Nije rodio niti je rođen i niko Mu ravan nije. Ibn-Džerir kaže da je Ibn-Abbas rekao: "Od širka strahuju nebesa, Zemlja, planine i sva stvorenja, osim ljudi i džina. Ona samo što ne propadnu u svom veličanju Allaha, zbog ljudskog širka. Kao što mušriku uz njegov širk ne koristi dobročinstvo, mi se nadamo da će Allah, dž.š., oprostiti grijehe onima koji su u Njega Jedinog vjerovali." Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /145/ "Podsječajte ljude na samrti na svjedočenje da nema boga osim Allaha, jer ko to izgovori u smrtnom času, sigurno će uči u Džennet." Prisutni upitaše: "A šta je sa onima koji to izgovore dok su zdravi?" Poslanik, s.a.v.s., odgovori: "To je sigurnije  za ulazak u Džennet, to je sigurnije!", a zatim nastavi: "Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, Da se sva nebesa i sve zemlje, ono što je u njima, između njih i ispred njih stave na jedan tas vage, a da je svjedočenje da nema boga osim Allaha stavi na drugi tas vage, svjedočenje bi ih sve skupa preteglo." Ovako  bilježI Džerir. Ed-Dahhak  kaže da riječi: "a Zemlja provali" znače zbog srdžbe Uzvišenog.

"I planine zdrobe" - Ibn-Abbas kaže da to znači da se razruše. Seid ibn Džubejr kaže da riječ: znači da se međusobno porazbijaju jedna o drugu. Ahmed prenosi od Ebu-Musa da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /146/ "Niko ne osaburi na uznemiravanje više od Allaha, Koji čuje da Mu širk čine i pripisuju dijete. On im oprašta, odgađa kaznu i daje im opskrbu." Ovaj hadis zabilježili su Buharija i Muslim.

Uzvišeni veli: "Ovo je to što smo naredili od pokornosti u izvršavanju propisa i obilna nagrada koja će za to uslijediti."

"A ko poštuje Allahove svetinje", tj. ko se kloni griješenja i onoga što je On zabranio i  ko smatra činjenje grijeha velikim činom

"…to mu je dobro kod Gospodara njegova", tj. za to će imati veliku nagradu i ogroman sevap. Kao što za čin pokornosti slijedi veliki sevap (nagrada), također za napuštanje onoga što je zabranjeno i slijedi velika nagrada. Govor Uzvišenog:

"...a dozvoljena vam je stoka, osim one o kojoj vam je rečeno", tj. učinili smo vam dozvoljenim sve vrste životinja, a Allah nije propisao ni "behiru", ni "saibu", ni "vasilu", a ni "hama."460

Govor Uzvišenog: "osim one o kojoj vam je rečeno", tj. strvine, krvi, svinjskog mesa i onoga što je zaklano u nečije drugo ime mimo Allaha.

"...klonite se prljavštine kumira i klonite se lažna govora!" Prijedlog "min" što znači "od" ovdje je upotrijebljen da označi vrstu, tj. klonite se prljavštine koja se kumirima zove. Pripisivanje Allahu druga uspoređeno je sa lažnim govorom, shodno riječima Uzvišenog.

"Reci: 'Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i potajni, i grijehe, i neopravdanu primjenu sile, i da Allahu smatrate ravnim one za koje On nikakav dokaz objavio nije, i da o Allahu govorite ono što ne znate'" (7:33), u što svakako spada i lažno svjedočenje. U "Sahihima" Buharije i Muslima od Ebu-Bekreta prenosi se da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., rekao /218/ "Hoćete li da vas obavijestim koji je najveći grijeh?" Rekli smo: "Da, Božiji Poslaniče." "Pripisivanje Bogu sudruga i neposlušnost roditeljima." Božiji Poslanik, s.a.v.s., je bio naslonjen, pa je sjeo izgovarajući: "Lažan govor i lažno svjedočenje." To je neprestano ponavljao dok nismo kazali: "Kamo sreće da ušuti." Imam Ahmed prenosi od Hurejma bin Fatika el-Esedija, koji je rekao. "Božiji Poslanik, s.a.v.s., klanjao je sabah namaz. Pošto je završio s namazom ustao je i rekao: 'Lažno svjedočenje izjednačeno je sa pripisivanjem Uzvišenom Allahu sudruga', nakon čega je proučio ovaj ajet:

'Pa klonite se prljavštine kumira i klonite se lažnog govora', iskazujući Allahu čistu predanost, a ne smatrajući nikoga Njemu ravnim."

---

460 O ovome pogledati komentar 103. ajeta sure "El-Maida".

Govor Uzvišenog: "Budite iskreno Allahu odani", tj. oni koji mu iskreno vjeru ispovijedaju, prihvatajući Istinu a kloneći se neistine. Nakon toga Uzvišeni kaže:

"A onaj ko bude smatrao da Allahu ima iko ravan - bit će kao onaj koji je s neba pao."  Onome koji Allahu  pripisuje druga navodi se primjer njegove zablude, propasti i udaljenosti od Pravoga puta, kao primjer onoga koji s nebesa pada. "...i koga su ptice razgrabile", tj. rastrgle ga ptice u zraku.

"Ili kao onaj kojeg je vjetar u daleki predio odnio", tj. dalek, pogibeljan za onoga koga tamo odnesu. O tome u hadisu koji se prenosi od Bera'a stoji: /219/ "Kada meleki usmrte nevjernika, s njegovom dušom se na nebo uzdignu; nebeska vrata njegovoj duši neće biti otvorena, nego će mu, naprotiv, duša odatle biti odbačena. Nakon toga Božiji Poslanik, s.a.v.s., učio je pomenuti kur'anski ajet." Ovaj hadis je s raznim putevima predaje pomenut prilikom komentarisanja sure "Ibrahim".

Govorili su: 'Zar kad pomremo i kad prah i kosti postanemo, zar ćemo, zaista, biti oživljeni?'" Znači da oni isključuju mogućnost da se to desi nakon što oni istruhnu.

Uzvišeni obavještava o velikom neznanju mušrika, koji sebi uzimaju druge "bogove" umjesto Allaha, Stvoritelja svih stvari, te uz Njega obožavaju one koji ne mogu stvoriti čak ni krilce komarca, već su i njihovi "bogovi" stvorenja koja sebi ne mogu priuštiti nikakve ni štete ni koristi, pa kako onda da to mogu priuštiti svojim obožavateljima.

"Nemaju moći da život oduzmu, da život daju i da ožive", tj. nemaju oni nikakve moći ni udjela u tome, naprotiv, svi će se sigurno vratiti Uzvišenom Allahu, Njemu Jedinom, Koji život daje, oživljava i usmrćuje. On je Onaj Kome će se sva stvorenja vratiti na Sudnjem danu, od prvog do posljednjeg.

"Stvoriti sve vas i sve vas oživiti isto je kao i stvoriti i oživiti jednog čovjeka." (31:28) On je Onaj Koji je jedini bog, i nema gospodara mimo Njega; nema potrebe niti svrhe obožavati bilo koga osim Njega, jer, On je Allah - Jedan, Allah je utočište svakom, nije rodio i rođen nije i niko Mu ravan nije.

Uzvišeni iznosi kazivanje o mušricima, koji mimo Allaha obožavaju one za koje im On nije poslao nikakav dokaz, odnosno znak, argument. Govor Uzvišenog:

"Mnogobošci se, pored Allaha, klanjaju onima za koje im On nije poslao dokaz", poput je riječi Njegovih:

"A onaj koji se, pored Allaha, moli drugom bogu, bez ikakva dokaza o njemu, pred Gospodarom svojim će račun polagati, i nevjernici ono što žele neće postići." (23:117) Govor Uzvišenog: "I o njima sami ništa ne znaju." Ono što obožavaju preuzeli su od svojih predaka, bez ikakva dokaza i argumenta, jer im je to šejtan uljepšavao. Zbog toga im se Uzvišeni prijeteći obraća: "A mnogobošcima neće niko pomoći", tj. spasiti ih od Allaha, od kazne koja na njih bude sručena.

Zatim Uzvišeni veli:

"A kad im se naši jasni ajeti kazuju", tj. kad im se navode kur'anski ajeti koji upućuju na to da nema drugog boga osim Allaha i da su poslanici njegovi Sušta Istina,

"koji umalo da nasrnu na one koji im riječi Naše kazuju", tj. koji umalo da ne ščepaju one koji ih na Istinu podsjećaju. "Reci", o Muhammede, ovima:

"Hoćete li da vam kažem što će vam biti mrže od toga? - Vatra kojom Allah nevjernicima prijeti", tj. Džehennem i džehenemska patnja i kazna, koja je gora i strašnija od onoga čime ste vi svojim rukama i jezicima plašili i bičevali miljenike Allahove, one koji su na Zemlji vjerovali. Ahiretska patnja zbog toga što niste vjerovali i što ste Allahove miljenike tlačili, bit će veća od zla koje se vi njima nanijeli. Govor Uzvišenog: "Grozno će ona prebivalište biti", tj. užasan je Džehennem kao boravište, mjesto povratka i prebivalište.

Uzvišeni upozorava na niskost i prezrenost kipova, te da su oni koji ih obožavaju ograničene pameti.

"O ljudi, evo jednog  primjera", tj. primjera kojeg ne odobravaju oni koji nisu spoznali Allaha i koji Mu čine širk. "pa ga poslušajte", tj. počujte i shvatite:

"Oni kojima se vi, pored Allaha, klanjate, ne mogu nikako ni mušicu stvoriti, makar se radi nje sakupili", tj. makar se i okupili da mušicu stvore ne bi to bili u stanju. Buharija i Muslim navode preko Amareta, a ovaj od Ebu-Zerre, a on od Ebu-Hurejrea da je Allahov Poslanik rekao: /248/ "Uzvišeni Allah rekao je: 'Ko može učiniti veće nasilje od onoga ko naumi stvoriti nešto poput onoga što sam Ja stvorio. Pa neka stvore zrno kukuruza, pa neka stvore zrno ječma.'"

Uzvišeni veli: "A ako bi im mušica nešto ugrabila, oni to ne bi mogli od nje izbaviti", tj. oni su nemoćni da stvore jednu mušicu, nemoćni su da joj se suprotstave, a bolje rečeno - ne mogu joj se osvetiti uzimajući od nje nešto što je vrijedno i ukoliko bi i željela da to vrati ne bi bila u stanju da to učini, a mušica je najslabije i najbeznačajnije Allahovo stvorenje. 464

---

464 Rekao sam: "Allah je znao da će Njegovi robovi otkriti sićušna stvorenja - mikrobe, a "mušica" je, može biti, naziv vrste tih mikroba, koji se mogu vidjeti samo pomoću mikroskopa koji uvećava na hiljade puta i koji napadaju tijelo onoga koji je obožavan mimo Allaha. To lažno božanstvo ne može sebe odbraniti od mikroba, izuzev ako je to volja Uzvišenog Allaha. Oni napadaju tijelo, a on nije u stanju da se od njih odbrani. Oni koji obožavaju lažno božanstvo, zasigurno znaju da je njihovo božanstvo na najnižem stupnju nemoći... Isto tako znaju i svjesni su da je to božanstvo podređeno Uzvišenom Allahu. Ali uz sve to... ovim lažnim božanstvima preostaju takvi koji svojom pokornošću griješe prema Uzvišenom Allahu zato što ta božanstva prizivaju i u dobru i u zlu, te im pripisuju svojstva koja dolikuju samo Allahu. Sve to čine tražeći pomoći od njih. U raznoraznim obredima se okreću prema njima, svejedno bila ta božanstva živa ili mrtva. Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kad si nam već na Pravi put ukazao!

Zbog toga Uzvišeni veli:

"Oni ne poznaju Allaha kako treba", tj. ne znaju Allahovu veličinu i moć, kada obožavaju neko drugo božanstvo mimo Allaha, koje nije u stanju da se suprotstavi ni mušici, ili da pak, izbavi ono što je njega ugrabljeno. "A Allah je, uistinu, moćan i silan." Onaj kad nečemu kaže - budi - i ono bude. On je od svega jači i moćniji, sve nadmašuje, potčinjava i pokorava. Njegovoj veličini i moći protivljenja i suprotstavljanja nema, On je jedan i Svemoguć je.

Zatim Uzvišeni kaže:

"kaži ti Meni, hoćeš li ti biti čuvar onome koji je strast svoju za boga svoga uzeo?" Ovdje Uzvišeni upozorava Svoga Poslanika, s.a.v.s., da za onoga kome je Allah, dž.š., propisao nesreću i zabludu ne postoji niko ko ga može uputiti osim Allah, dž.š., pa on smatra lijepim sve ono što strašno voli i želi njegova duša i od toga sebi pravi vjeru. On je Onaj Koji priželjkuje da slijedi svoje strasti pa ga Uzvišeni Allah, dž.š., kažnjava time kako on radi i dovodi ga u zabludu. Zbog toga ovdje Uzvišeni veli:

 "hoćeš li ti biti čuvar onome koji je strast svoju za boga svoga uzeo?" 

Zatim Uzvišeni kaže:

"Misliš li ti da većina njih hoće da čuje ili da nastoji da shvati?", tj. oni su u gorem stanju od stoke koja  ujutro sama izlazi na pašu i luta jer oni obožavaju drugog osim Allaha i pridružuju mu druga uprkos donošenju dokaza njima i slanju Božijih Poslanika i upotpunjenju dostave odnosno objave.

"Kao stoka su oni, čak su još dalje s puta pravog skrenuli."

Uzvišeni obavještava o džehaletu mušrika u njihovom obožavanju drugih mimo Allaha, kipova koji ne nanose štetu a niti šta koriste samim svojim postojanjem, a oni ih uzimaju za svoje vođe i bore se na putu njihovom i neprijatelji su  Allahu, Njegovom Poslaniku i vjernicima u ime njih, te zbog toga Uzvišeni kaže: "nevjernik je šejtanov pomagač protiv njegovog Gospodara", tj. pomagač šejtana protiv Allahove  "stranke", a samo je Allahova strana pobjednička.

Uzvišeni Allah rekao je: "reći će oni na kojima će se riječ obistiniti", tj. šejtani, nepokorni i oni koji su pozvali u nevjerstvo.

"Gospodaru naš, ove što smo na stranputicu naveli, naveli smo zato što smo i sami na stranputici bili, mi ih se pred Tobom odričemo, oni se nama nisu oduprli." Posvjedočit će da su ih oni zaveli, te da su ih ovi slijedili. Zatim će se ograditi od njihovog obožavanja, kao što Uzvišeni Allah kaže:

"Oni kao zagovornike nekakva božanstva, a ne Allaha, uzimaju. A ne valja tako! Božanstva će poreči da su im se klanjali i bit će im protivnici." (19:81-82)

Uzvišeni rekao je:

"A na Dan kad ih On pozove i upita: 'šta ste poslanicima odgovorili?'" Kao što će rob Božiji biti pitan u kaburu: "Ko je tvoj Gospodar, ko ti je poslanik i šta ti je vjera?", pa će vjernik izgovoriti šehadet, a nevjernik će odgovoriti: "Ja ne znam!" Zbog ovoga on na Sudnjem danu neće imati drugog odgovora do šutnje, jer onaj ko je bio slijep na ovome svijetu bit će slijep i na budučem svijetu i daleko od svakog dobra,

Ovo je poziv Uzvišenog, u stilu prijekora, onima koji su obožavali nekoga drugog osim Allaha. On ih otvoreno poziva, pa kaže:

"Gdje su oni koje ste Meni ravnim smatrali?", na dunjaluku.

"Iz svakog naroda dovest ćemo svjedoka", tj. vjerovjesnika. "Dajte svoj dokaz!", za valjanost vaših molitvi u mnogoboštvu;

"i oni će saznati da je Bog jedino Allah", da nema drugog boga osim Njega, te neće ništa izustiti, "a neće im biti onih koje su izmišljali", tj. nestat će i neće im biti od koristi.

Uzvišeni kaže:

"i nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovom svijetu", tj. u onome što je Allah Uzvišeni dozvolio od jela, pića, odjeće, žena i stanova; ti imaš dužnosti prema tvome Gospodaru, dužnosti prema sebi samome, dužnosti prema svojoj porodici i prema svojoj supruzi, pa daj svakome njegovo pravo; "i čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio", tj. čini dobro Njegovim stvorenjima kao što je On tebi učinio dobro;

 "i ne čini nered po Zemlji", tj. nemoj da ti težnje i ambicije budu da činiš nered po Zemlji i loše činiš Allahovim stvorenjima,  "jer Allah ne voli one koji nered čine."

Uzvišeni kaže: Oni koje ste vi uzeli za zaštitnike mimo Mene, robovi su kao i vi. Oni ništa ne posjeduju. Nisam ih učinio naznočnim  pri stvaranju nebesa i Zemlje niti su oni postojali. Samo sam Ja stvoritelj svega. Ja raspore|ujem i odre|ujem. U tome nemam ortaka, savjetnika i pomagača. Zato Uzvišeni kaže: "i za pomagače nisam uzimao one koji na krivi put upućuju."  Riječ عضداً  znači أعواناً (pomoćnici), kako je to objasnio Malik.

Uzvišeni kazuje o neznanju mnogobožaca koje se pokazuju u traženju da ih što prije zadesi kazna, kao što Uzvišeni kaže:

"A kad su oni rekli: 'Bože, ako je ovo zbilja Istina od Tebe, Ti pusti na nas kamenje s neba kao kišu ili nam pošalji patnju nesnosnu!'" /8:32/

"oni traže od tebe da ih što prije stigne kazna. A da nije određenog roka za to, kazna bi im došla", tj. da Allah, dž.š., nije odredio odlaganje kazne, došla bi im brzo, "a doći će im, sigurno, iznenada", tj. neočekivano.

"oni neće predosjetiti. Oni traže od tebe da ih što prije stigne kazna, a Džehennem će sigurno sve nevjernike obuhvatiti", tj. oni traže od tebe da ih što prije stigne kazna, a ona će ih, neizostavno, zadesiti.

Uzvišeni se obraća mušricima, koji su smatrali da ono sa čime je došao Allahov Poslanik, s.a.v.s., od svoga Gospodara nije Istina, nego da je on to sam izmislio ili da je on to donio kao snoviđenje od džina; Allah, dž.š., ga čuva čistim, slava Njemu, Uzvišenom, čuva Svoga Poslanika od onoga što oni kleveću i potvaraju. Upozorio je da je ono sa čime je on došao sve od Allaha i da je to On objavio. Objavio ga je preko velikog, vjernog, plemenitog meleka, i Kur'an nije od šejtana.

Oni, šejtani, nemaju želje za nečim kao što je ovaj veliki Kur'an, oni dolaze onima koji su im slični, kao što su lažni proroci i vračevi. Zbog toga Uzvišeni kaže:

"Hoću li vas obavijestiti", tj. hoćete li da vas izvijestim: "kome dolaze šejtani?

"Oni dolaze svakom lašcu, griješniku", tj. onome koji mnogo priča laži i on je grješnik i prestupnik u svojim poslovima, a njima dolaze šejtani, tj. vračevima i onima poput njih, lašcima i grješnicima. A i šejtani su također lašci i pokvarenjaci.

"Oni prisluškuju" sa nebesa, pa čuju poneku riječ tajne i dodaju joj stotinu laži, a zatim govore svojim prijateljima među ljudima, oni pričaju svijetu i oni vjeruju sve ono što su im rekli zbog jedne riječi koja je Istina i koju su čuli sa nebesa, kao što to potvrđuje hadis koga prenosi Buharija od Aiše, r.a.: /390/ "Ljudi su upitali Allahovog Poslanika, s.a.v.s., o vračima pa im je on rekao: 'Oni su ništa!', pa oni ponovo upitaše: 'O Božiji Poslaniče, oni pričaju ponešto što je Istina?', a Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovori: 'Ta je riječ Istina. Nju ukrade džin i šapne je u uši svog prijatelja čovjeka kao što se rakoli kokoš, pa s tom istinom pomiješaju više od stotinu laži.'"

Uzvišeni kaže: "a zavedeni slijede pjesnike", znači - pjesnike, nevjernike slijede zalutali ljudi i džini.

Ikrime prenosi od Ibn-Abbasa i drugih i kaže: "Bila su dva pjesnika koja su se međusobno ismijavala i rugala jedan drugom, pa je svaki od njih imao svoje pristalice i Uzvišeni Allah, dž.š., objavio je:

"a zavedeni slijede pjesnike."

Imam Ahmed prenosi od Ebu-Se'ida koji kaže: "Dok smo pratili Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u mjestu 'Irdž pojavio se jedan pjesnik, a Poslanik, s.a.v.s., reče: /391/ 'Ščepajte šejtana' ili: 'Uhvatite šejtana. Da neko od vas napuni svoj želudac gnojem, bolje mu je nego da se napuni stihovima.'"

Uzvišeni kaže: "Zar ne znaš da oni u svaki govor zadiru", tj. u svaku laž i u svaku disciplinu zadiru, jedanput psujući i vrijeđajući ovo, a drugi put hvaleći to isto. U svom govoru hvale i kude lažno. U većini svog govora lažu i hvališu se i uznose se riječima i dijelima koja nisu radili i koja ne potječu od njih i uveličavaju ono što im ne pripada.

U ovom pogledu učenjaci, Allah im se smilovao, razilaze se u pogledu onoga što pjesnik priznaje u svojim pjesmama a što povlači šerijatsku kaznu (hadd) - da li treba da se nad njim izvrši ili ne a na osnovu priznanja u pjesmi, jer oni govore ono što ne rade. O tome postoje dva mišljenja, a ispravnije je da se nad njim ne izvršava kazna, osim ako učini djelo koje povlači tu kaznu.

Omer ibn Hattab dobio je vijest da je jedan njegov namjesnik iz Mejsana iz Basre sastavio jedan stih u kome je spomenuo opojnost vina i slušanje muzike od robinja-pjevačica. Omer ga je izolovao i nije nad njim izvršio kaznu jer je utvrdio da on nije ništa učinio od onoga što je spomenuo u svojim stihovima.

Kad mu je taj namjesnik došao, upitao ga je: "Tako mi Allaha, o vođo pravovjernih, nisam ga nikada ni okusio, a što se tiče stihova, to je samo ono što mi je prešlo preko jezika", a Omer mu odgovori: "Znam i ja da je tako, međutim, tako Ti Allaha, ne radi više nikada ovakav posao, a već si rekao ono što si rekao."

Pouka: Poslanik, s.a.v.s., kojem je objavljen Kur'an, nije bio vrač, a niti pjesnik jer je njegovo stanje bilo potpuno suprotno njihovim stanjima, kao što kaže Uzvišeni:

"Mi poslanika nismo pjesništvu učili, to mu ne priliči. Ovo je samo pouka - Kur'an jasni" (36:69) ili kao što također kaže:

"A on nije govor nikakva pjesnika - kako vi nikako ne vjerujete! i nisu riječi nikakva proroka - kako vi malo razmišljate. Objava je od Gospodara svjetova." (69:41,42,43) Tako isto Allah, dž.š., kaže u ovoj suri:

"I Kur'an je sigurno objava Gospodara svjetova, donosi ga povjerljivi Džibril na srce tvoje da opominješ, na jasnom arapskom jeziku." (26:192,193,194,195)

Uzvišeni također kaže:

"Kur'an ne donose šejtani. Nezamislivo je da to oni čine, oni to nisu kadri" (26:210, 211), pa tako još dalje kaže: "...A zavedeni slijede pjesnike. Zar ne znaš da oni u svaki govor zadiru, i da govore ono što ne rade?!"

Uzvišeni kaže: "Zar ne znaš da oni u svaki govor zadiru", tj. u svaku laž i u svaku disciplinu zadiru, jedanput psujući i vrijeđajući ovo, a drugi put hvaleći to isto. U svom govoru hvale i kude lažno. U većini svog govora lažu i hvališu se i uznose se riječima i dijelima koja nisu radili i koja ne potječu od njih i uveličavaju ono što im ne pripada.

U ovom pogledu učenjaci, Allah im se smilovao, razilaze se u pogledu onoga što pjesnik priznaje u svojim pjesmama a što povlači šerijatsku kaznu (hadd) - da li treba da se nad njim izvrši ili ne a na osnovu priznanja u pjesmi, jer oni govore ono što ne rade. O tome postoje dva mišljenja, a ispravnije je da se nad njim ne izvršava kazna, osim ako učini djelo koje povlači tu kaznu.

Omer ibn Hattab dobio je vijest da je jedan njegov namjesnik iz Mejsana iz Basre sastavio jedan stih u kome je spomenuo opojnost vina i slušanje muzike od robinja-pjevačica. Omer ga je izolovao i nije nad njim izvršio kaznu jer je utvrdio da on nije ništa učinio od onoga što je spomenuo u svojim stihovima.

Kad mu je taj namjesnik došao, upitao ga je: "Tako mi Allaha, o vođo pravovjernih, nisam ga nikada ni okusio, a što se tiče stihova, to je samo ono što mi je prešlo preko jezika", a Omer mu odgovori: "Znam i ja da je tako, međutim, tako Ti Allaha, ne radi više nikada ovakav posao, a već si rekao ono što si rekao."

Pouka: Poslanik, s.a.v.s., kojem je objavljen Kur'an, nije bio vrač, a niti pjesnik jer je njegovo stanje bilo potpuno suprotno njihovim stanjima, kao što kaže Uzvišeni:

"Mi poslanika nismo pjesništvu učili, to mu ne priliči. Ovo je samo pouka - Kur'an jasni" (36:69) ili kao što također kaže:

"A on nije govor nikakva pjesnika - kako vi nikako ne vjerujete! i nisu riječi nikakva proroka - kako vi malo razmišljate. Objava je od Gospodara svjetova." (69:41,42,43) Tako isto Allah, dž.š., kaže u ovoj suri:

"I Kur'an je sigurno objava Gospodara svjetova, donosi ga povjerljivi Džibril na srce tvoje da opominješ, na jasnom arapskom jeziku." (26:192,193,194,195)

Uzvišeni također kaže:

"Kur'an ne donose šejtani. Nezamislivo je da to oni čine, oni to nisu kadri" (26:210, 211), pa tako još dalje kaže: "...A zavedeni slijede pjesnike. Zar ne znaš da oni u svaki govor zadiru, i da govore ono što ne rade?!"

Uzvišeni kaže: "tako ne govore samo oni koji vjeruju i dobra djela čine." Ovo je izuzeće u odnosu na ono što je do sada rečeno, a što su rekli Ibn-Abbas, 'Ikrime, Mudžahid i drugi, i nema sumnje da u ovo izuzeće ulaze svi oni pjesnici mumini, pa makar su ranije i bili mušrici, koji su uzvjerovali, pokajali se i vratili, koji su odustali od onog ranijeg i radili dobra djela.

A Allah, dž.š., mnogo je toga spomenuo u prethodnom govoru također i o lošim djelilma. Dobra djela, zaista, poništavaju loša. A neki prethodnici su slavili islam i njegove sljedbenike u sučeljavanju sa onima koji su ga kudili, kao što kaže Abdullah bin Ez-Zeb'ari kada je primio islam:

"O Poslaniče Gospodara, moj je jezik spojio ono što sam razlučio kad pokvarenjak bijah,

kad bijah sa šejtanom na putevima zablude, a propao je ko k njemu sklonost imadne."

Uzvišeni kaže: "koji uzvraćaju kad ih vrijeđaju."

Ibn-Abbas kaže: "Uzvraćaju nevjernicima koji su u pjesmama i napadali vjernike." Isto to prenose Mudžahid i Katade. U hadiskim zbirkama navedeno je ovako: /392/ "Da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao Hassanu: 'Kudi ih stihovima, a Džibril je s tobom.'"

Imam Ahmed prenosi od Ka'ba bin Malika, a ovaj od svoga oca da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /393/ "Uzvišeni Allah, dž.š., objavio je u suri 'Eš-Šu'ara' - 'Pjesnici' ono što je objavio, pa Poslanik, s.a.v.s., kaže: 'Mumin se bori svojom sabljom i svojim jezikom. Tako mi Onog u Čijoj je ruci moja duša, oni će biti kao da su zasuti bezbrojnim strijelama.'"

Uzvišeni kaže: "A mnogobošci će sigurno saznati u kakvu će se muku uvaliti."

Ovaj odnosi ajet se uopće na sve silnike, kako pjesnike tako i druge. U sahih-hadisu kaže se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /394/ "Čuvajte se nasilja, jer će vam nasilje na Sudnjem danu uzrokovati tminu i mrak."

Uzvišeni objašnjava da nema boga osim Njega, jedinog Sveuzdržavatelja, Kome nema sličnog niti ravnoga, već je samo On Samostalan.

Zato veli: "Reci:'Zovite one koje, pored Allaha, bogovima smatrate'", tj. božanstva koja obožavate mimo Njega.

"Oni ništa nemaju, ni koliko trun jedan, ni na nebesima, ni na Zemlji", kao što veli Uzvišeni:

"A oni kojima se, pored Njega, klanjate ne posjeduju ništa." (35:13)

Riječi Uzvišenog: "I On od njih nema nikakve pomoći", tj. niko od onih koje smatrate ravnim Allahu Mu ne pomaže, već su sva stvorenja Njegova potreba i Njegovi robovi.

I ovo spada u Njegovu potpunu moć i veličanstvenu snagu: potčinjavanje noći sa njenom tminom i dana sa njegovom svjetlošću, i svako od njih se dulji ili kraća u zavisnosti od godišnjeg doga.

 "On je potčinio Sunce i Mjesec" i putujuće zvijezde i stajaćice, sve se kreću sa određenom mjerom po utvrđenom rasporedu, što ga je zadao Moćni i Sveznajući.

 "Svako plovi do roka određenog", tj. do Sudnjeg dana.

 "To vam je, eto, Allah, Gospodar vaš" tj. Onaj Koji je ovo učinio je Veličanstveni Gospodar, osim Koga nema boga.

 "A oni kojima se, mimo Njega, klanjate", tj. neki meleki i dobri ljudi prema čijoj slici ste načinili kipove.

 "ne posjeduju ništa", oni koje prizivate, bliski meleki, evlije i dobri, ne posjeduju ništa na nebesima i Zemlji, čak ni koliko "kitmir", a to je tanki omotač na košpici hurme.

"Ako im se molite, ne čuju vašu molbu", tj. ova božanstva koja ste prihvatili mimo Allaha ne čuju vašu molbu, jer su mrtva, a i njihovi kipovi su također predmeti bez duše.

“A da i čuju, ne bi vam se odazvali", tj. ako i pretpostavimo nemoguće, pa da vas čuju, oni vam ne mogu udovoljiti, jer to ne može niko osim  Uzvišenog, Jednog Allaha Koji nema druga.

 "Ko je u većoj zabludi od onih koji se, umjesto Allahu, klanjaju onima koji im se do Sudnjeg dana neće odazvati i koji su  prema njihovim molbama ravnodušni. Kada ljudi budu sabrani, oni će im biti neprijatelji i poreći će da su im se klanjali."(46:5-6) Riječi Uzvišenog: "I niko te neće obavijestiti kao Onaj Koji zna", niko te neće obavijestiti o suštini stvari, o otkrivenim i skrivenim aspektima, i posljedicama, kao što će te obavijestiti Onak Ko je obavješten i Ko sve vidi, a to je Sam Uzvišeni Allah, jer je On, nesumljivo, najobavješteniji o svemu što se zbiva.

Ovaj i slijedeći ajet sadrže odgovor kršćanima, kao i njima sličnim, židovima i Arapima idolopoklo­nicima, koji smatraju da su meleci (anđeli) kćerke Al­lahove. Allah ističe da su njihove tvrdnje i riječi da Allah ima djecu neistinite i lažne, a zatim kaže:

"Naprotiv, Njemu pripada sve što je na nebesima i Zemlji", odnos­no, nije tako kako oni izmišljaju; Njemu pripada vlast na nebesima i na Zemlji; On time raspolaže, jer ih je On stvorio, On ih opskrbljuje, određuje sve, podvrgava Sebi, upravlja i raspolaže svim po Svojoj volji. Oni su svi Njegovi robovi i u Njegovoj vlasti, pa kako će biti Njegova djeca kada djecu rađaju parovi!? On, međutim, Veličanstven i Uzvišen, nema para niti ortaka u pogledu veličine i dostojanstva, kao što nema ni drûge, pa kako da ima dijete?!

On kaže: "On je Stvoritelj nebesa i Zemlje, otkuda Njemu dijete, a On nema drûgê? a stvorio je svaku stvar i On sve zna" (6:101), kao i:

- Oni Govore: "Svemilosni je uzeo dijete", /88/ "Vi doista teško i odvratno govorite." /89/ "Gotovo da se nebesa raspadnu i Zemlja provali i planine zdrobe" /90/ "što Svemilosnom dijete pripisuju!" /91/ "Jer nema potre­be da Svemilosni dijete ima." /92/ "Ta svi oni, i na nebesima i na Zemlji, doći će Svemilos­nom kao robovi." /93/ "On ih sve pamti i tačno zbraja." /94/ "I svi će Mu, na Danu sudnjemu, pojedinačno doći." /95/ (19:88-95)

Allah Uzvišeni kaže: - Reci: "On je Allah! Jedan. Allah je utočište svakome. Nije rodio i rođen nije. I niko Mu ravan nije." (112:1-4)

U ovim časnim ajetima Allah potvrđuje da je On Veliki Gospodar, Kojemu nema ravnoga ni sličnoga, te da je sve osim Njega stvoreno i podvrgnuto Njegovom gospodarenju, pa je nemoguće da ima dijete! U tom smislu, uz komentar ovoga ajeta iz sure "El-Bekara", tj"Krava", El-Buhari navodi predanje od Ibn-Abbasa u kome se navodi Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, komentar: /108/ Allah Uzvišeni kaže: "Sin Ademov (čovjek) u laž Me ugoni, a to nema pravo; On Me huli, a to nema pravo! On Me negira, tvrdi da Ja nisam u stanju ponovo oživiti kao što je bio, i huli Me tvrdnjom da imam sina! A Ja sam doista Uzvišen, da bih imao drûgu ili sina!" U Sahihima (El-Buharijinom i Muslimovom) se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /109/ "Niko od Allaha nema više strpljenja da sluša uvrede! Oni Mu pripisuju sina, a On ih opskrbljuje i dobro daje."

U vezi s riječima: "Njemu se svi pokoravaju" Ibn-ebi-Hatim, s lancem prenosilaca od Ibn-Abbasa navodi: "pokoravaju se", znači "klanjaju "; Ikreme i Ebu-Malik kažu:

"Njemu se svi pokoravaju", znači "Priznaju Ga klanjajući Mu se", a Mudžahid ističe da to znači: "Pokoravaju Mu se".

Uzvišeni obavještava da je ukrasio prvo nebo planetama i zvijezdama. Tako ga vide ljudi sa Zemlje. Isto kao što je Uzvišeni rekao:

"Mi smo vama najbliže nebo sjajnim zvijezdama ukrasili i učinili da vatra iz njih pogađa šejtane, za koje smo patnju u ognju pripremili", (67:5) a ovdje Uzvišeni kaže: "...i čuvamo ga", tj. najboljom zaštitom.

"...od svakog šejtana prokletog", tj. odmetnutog i prkosnog - ukoliko htjedne da se prikrada i sluša, onda bi ga pogodila kometa i zapalila.

"...da ne prisluškuje društvo najviše", tj. kako ne bi došli do nebesa, gdje borave meleki i razgovaraju o svemu što je njih Allah obavijestio od Svojih propisa i odredbi

"I kad iz srca njihovih nestane strah". (34:23) I zato Uzvišeni kaže: "...njih gađaju", tj. šejtani budu gađani, "sa svih strana da ih otjeraju", tj. da ih spriječe da stignu do nebesa.

 "...njih čeka patnja neprekidna", tj. bolna i trajna. "...a onoga koji što ugrabi", tj. riječ koju čuje šejtan sa nebesa pa je proslijedi drugom šejtanu, ispod sebe, a drugi trećem. Može se desiti da prvog pogodi kometa ili pak Allahovom voljom uspijeva tu riječ dobaciti drugim šejtanima prije nego što bude vatrom komete zapaljen. Tu riječ posljednji šejtan odnese vraču... kao što je bilo spomenuto u hadisu.

"...a onoga koji što ugrabi".

Ibn-Abbas veli: "[ejtani su imali mjesta u nebesima  gdje su sjedili i slušali Objavu. Zatim su silazili na Zemlju i dodavali na svaku riječ devet svojih riječi..." A kad je trebalo da Objava bude poslana Muhammedu, s.a.v.s., bili su spriječeni da pristupe uobičajenim sjedištima i gađani su plamtećim zvijezdama koje bi ih spržile. Oni su se zbog toga žalili Iblisu pa je on poslao svoju vojsku da ispitaju razloge, pa su našli Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako klanja između dva brda u dolini Nahle. Nakon toga su se vratili Iblisu i obavijestili ga o tome što su vidjeli... On reče: "To je ono što se dogodilo"; Navest ćemo, inšallah, hadise sa ostalim komentarima o ovoj temi kad budemo tumačili riječi Uzvišenog kada obavještava o džinima da su rekli:

"A Mi smo nastojali da nebo dotaknemo i utvrdili smo da je moćnih čuvara i zvijezda plamtećih puno." (72:8)

Uzvišeni kaže: Upitaj one što poriču proživljenje, šta je teže i kompliciranije stvoriti, njih ili nebesa i Zemlju i sve što je na njima dvoma od Njegovih stvorenja?... Oni će priznati da je stvaranje ostalih stvorenja teže i kompliciranije. Pa, kada je to tako, zašto niječu proživljenje? Uz stalno osvjedočenje i posmatranje onog što je kompliciranije od onog što oni niječu... Kao što Uzvišeni kaže:         

"...stvaranje nebesa i Zemlje sigurno je veće nego stvaranje roda ljudskog, ali većina ljudi ne zna." (40:57) Zatim objasni da su oni stvoreni od nečeg slabog. Pa kaže: "...njih stvaramo od ljepljive ilovače", tj. od dobrog lijepka. "...ti se diviš, a oni se rugaju", ti se čudiš, o Muhammede, kako mogu poricatelji smatrati nemogućim ponovno proživljenje, a ti si čvrsto uvjeren u čudnu stvar o kojoj te je obavijestio Uzvišeni Allah, a to je ponovni povratak tijela nakon što istruhne. Oni, nasuprot tebi, od siline njihovog nijekanja izruguju se tebi, zbog tog što im govoriš da će tijela njihova potpuno biti proživljena.

Uzvišeni kaže: Upitaj one što poriču proživljenje, šta je teže i kompliciranije stvoriti, njih ili nebesa i Zemlju i sve što je na njima dvoma od Njegovih stvorenja?... Oni će priznati da je stvaranje ostalih stvorenja teže i kompliciranije. Pa, kada je to tako, zašto niječu proživljenje? Uz stalno osvjedočenje i posmatranje onog što je kompliciranije od onog što oni niječu... Kao što Uzvišeni kaže:         

"...stvaranje nebesa i Zemlje sigurno je veće nego stvaranje roda ljudskog, ali većina ljudi ne zna." (40:57) Zatim objasni da su oni stvoreni od nečeg slabog. Pa kaže: "...njih stvaramo od ljepljive ilovače", tj. od dobrog lijepka. "...ti se diviš, a oni se rugaju", ti se čudiš, o Muhammede, kako mogu poricatelji smatrati nemogućim ponovno proživljenje, a ti si čvrsto uvjeren u čudnu stvar o kojoj te je obavijestio Uzvišeni Allah, a to je ponovni povratak tijela nakon što istruhne. Oni, nasuprot tebi, od siline njihovog nijekanja izruguju se tebi, zbog tog što im govoriš da će tijela njihova potpuno biti proživljena.

Uzvišeni kaže: Upitaj one što poriču proživljenje, šta je teže i kompliciranije stvoriti, njih ili nebesa i Zemlju i sve što je na njima dvoma od Njegovih stvorenja?... Oni će priznati da je stvaranje ostalih stvorenja teže i kompliciranije. Pa, kada je to tako, zašto niječu proživljenje? Uz stalno osvjedočenje i posmatranje onog što je kompliciranije od onog što oni niječu... Kao što Uzvišeni kaže:         

"...stvaranje nebesa i Zemlje sigurno je veće nego stvaranje roda ljudskog, ali većina ljudi ne zna." (40:57) Zatim objasni da su oni stvoreni od nečeg slabog. Pa kaže: "...njih stvaramo od ljepljive ilovače", tj. od dobrog lijepka. "...ti se diviš, a oni se rugaju", ti se čudiš, o Muhammede, kako mogu poricatelji smatrati nemogućim ponovno proživljenje, a ti si čvrsto uvjeren u čudnu stvar o kojoj te je obavijestio Uzvišeni Allah, a to je ponovni povratak tijela nakon što istruhne. Oni, nasuprot tebi, od siline njihovog nijekanja izruguju se tebi, zbog tog što im govoriš da će tijela njihova potpuno biti proživljena.

"...i kad dokaz vide", tj. Jasan znak koji upućuje na to. "…na ismijavanje podstiču", tj. izrugivanje.

"I govore: 'Ovo nije ništa drugo do prava čarolija! Zar kada poumiremo i kada kosti i zemlja postanemo, zar ćemo mi, zaista, biti proživljeni, i naši preci davni?'" Oni to smatraju nemogućim, i lažnim.

"Reci: 'Da, a bit ćete proživljeni!'", tj. bit ćete proživljeni, a vi ćete biti poniženi i bijedni. Kao riječi Uzvišenog: "Svi će Mu ponizno doći." A zatim kaže Uzvišeni:

"I govore: 'Ovo nije ništa drugo do prava čarolija! Zar kada poumiremo i kada kosti i zemlja postanemo, zar ćemo mi, zaista, biti proživljeni, i naši preci davni?'" Oni to smatraju nemogućim, i lažnim.

"I govore: 'Ovo nije ništa drugo do prava čarolija! Zar kada poumiremo i kada kosti i zemlja postanemo, zar ćemo mi, zaista, biti proživljeni, i naši preci davni?'" Oni to smatraju nemogućim, i lažnim.

"I govore: 'Ovo nije ništa drugo do prava čarolija! Zar kada poumiremo i kada kosti i zemlja postanemo, zar ćemo mi, zaista, biti proživljeni, i naši preci davni?'" Oni to smatraju nemogućim, i lažnim.

"...to će biti samo glas jedan, svi će odjednom progledati", tj. bit će to jedna naredba od Uzvišenog Allaha, dž.š.: pozvat će ih jednim pozivom da iziđu iz zemlje, pa će oni stajati pred Njim, i gledati sve užase i suđenja, i gledati sve užase Kijametskog dana. A Allah najbolje zna.

Obavještava Uzvišeni Allah o stanju nevjernika na Sudnjem danu, i kako će oni sami sebe koriti zbog zuluma koji su sebi na dunjaluku činili. Posebno kad su jasno vidjeli užase Kijameta, pa će se zbog toga pokajati, ali im kajanje neće koristiti:

"...teško nama, ovo je Sudnji dan", reći će njima meleki i vjernici, podrugljivo i s prijekorom:

"...da, ovo je Dan suda, koji vi niste vjerovali!", a naredit će Allah melekima da  izdvoje nevjernike od vjernika iz skupa. Stoga Uzvišeni kaže: "Skupite one koji su sebi nasilje učinili i njihove partnere". Nu'man ibn Bešir, r.a., kaže: "Pod  riječju (partneri) misli se na one koji budu isti kao i oni, slični njima. Istog su mišljenja Ibn - Abbas i grupa tabiina. Bit će proživljeni sa onim koje su oni obožavali mimo Allaha od kipova i onih koje su smatrali Allahu ravnim. Bit će proživljeni sa njima na njihovim mjestima.

"...da, ovo je Dan suda, koji vi niste vjerovali!", a naredit će Allah melekima da  izdvoje nevjernike od vjernika iz skupa. Stoga Uzvišeni kaže: "Skupite one koji su sebi nasilje učinili i njihove partnere". Nu'man ibn Bešir, r.a., kaže: "Pod  riječju (partneri) misli se na one koji budu isti kao i oni, slični njima. Istog su mišljenja Ibn - Abbas i grupa tabiina. Bit će proživljeni sa onim koje su oni obožavali mimo Allaha od kipova i onih koje su smatrali Allahu ravnim. Bit će proživljeni sa njima na njihovim mjestima.

"...i pokažite im put koji u Džehennem vodi", tj. upravite ih na put ka Džehennemu. Riječi Uzvišenog: "...i zaustavite ih, oni će biti pitani", tj. zarobite ih dok polože račun za svoja djela i svoje riječi koja su počinili na dunjaluku. Prenosi Ibn Ebi-Hatem od Enesa ibn Malika, koji kaže da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /4/ "Koji god pozivač poziva u nešto, bit će to vezano za njega na Kijametskom danu. Ne ostavlja ga i ne odvaja se od njega. Pa i ako pozove čovjek čovjeka." A zatim je proučio: "...zaustavite ih, oni će biti pitani."  Prenose ga Et-Tirmizi i Ibn-Džerir.

"Jer oni za kojima su se drugi povodili odreći će se onih koji su ih slijedili." Njih će se odreći i meleci (anđeli) za koje su smatrali da ih obožavaju na dunjaluku Mele­ci će reći: "Mi ih se pred Tobom odričemo jer oni se nama nisu klanjali" (28:63) Džini će ih se također odreći distancirajući se od njihovog klanjanja njima:

"Ko je u većoj zabludi od onih koji se, umjesto Allahu, mole onima koji im se do Sudnjeg dana odazvati neće i koji su prema njihovim molbama ravnodušni?!"  "Kada ljudi budu oživljeni, oni će im neprijatelji biti i poricat će da su ih obožavali." 

Zatim Uzvišeni kaže: - I kada sve bude riješeno, šejtan će reći: "Al­lah vam je pravo obećanje dao, a ja sam vam obećanja dao i iznevjerio ih; ali, ja nisam ni­kakve vlasti nad vama imao, nego sam vas samo pozivao, a vi ste mi se odazivali Zato, ne korite mene, nego sami sebe; niti ja mogu vama pomoći, niti vi možete pomoći meni; ja ništa nemam s tim što ste me prije smatrali idolom; nevjernike sigurno čeka patnja bolna." (14:22)

Riječi Uzvišenog: "kada kaznu budu iskusili i kada se veze koje su ih vezale budu prekinule", tj. kada dožive kaznu Allahovu i kada se spletke i veze da se spase od vatre budu prekinule Ibn-Abbas kaže: "Kada se ljubav bude prekinula."

"Doista su bahati i inadžije oni koji neće da vjeruju!", tj. zaista je Kur’an opomena za onog ko opomenu prima i pouka za onog ko pouku prima, kafiri se ne koriste Kur’anom jer su oni "bahati", tj. oholi su u odnosu na njega i fanatični su "inadžije su", tj. u suprotstavljanju njemu tvrdoglavo i radi razdvajanja. Zatim im prijeti onim što se desilo ranijim narodima koji su nijekali te su stoga uništeni zbog suprostavljanja poslanicima i nepriznavanja objavljenih knjiga sa nebesa.

"Mi ti, doista, objavljujemo Knjigu s istinom, pa robuj Allahu, ispovijedajući Mu čistu vjeru!", tj. obožavaj Ga i pozivaj druga stvorenja u obožavanje samo Njega. On nema ortaka i On je jedini dostojan obožavanja.

"Čista vjera pripada samo Allahu!", tj. neće biti djelo prihvaćeno osim da bude iskreno u ime Allaha, Jednog, Jedinog, Koji nema ortaka, a zatim nas Allah, dž.š., obavještava o onim mušricima koji su obožavali kipove da govore:

"Mi ih obožavamo samo zato da bi nas što više Allahu približili", tj. navelo ih je na obožavanje njih jer su kipove napravili u likovima bliskim melecima, po njihovom mišljenju, pa su obožavali te likove. To obožavanje kipova stavili su u rang obožavanja meleka kako bi se za njih zauzimali kod Allaha, dž.š., radi pomoći njima i opskrbe, i svega što im treba od dunjalučkih potreba; a što se tiče budućeg svijeta, njega su nijekali i nisu vjerovali u njega. Zagovornici i posrednici, po mišljenju mušrika, nisu bili ništa drugo do Allahova stvorenja potčinjena Njemu, zato su u svojoj telbiji, koju su izgovarali prilikom obavljanja hadža u periodu džahilijeta, govorili: "Odazivam Ti se, Ti nemaš ortaka, osim ortaka koji je Tvoj. On je Tvoje vlasništvo i ono što on posjeduje." Ova je zabluda bila prisutna kod mušrika u prošlim i sadašnjim vremenima; poslanici, s.a.v.s., došli su da je isprave i tako nešto su zabranili, i pozivali su da se jedino Allahu, dž.š., iskazuje pobožnost i pokornost. On nema ortaka, ovako nešto izmislili su idolopoklonici od samih sebe. Nisu imali dozvolu od Allaha, dž.š., niti je bio zadovoljan s tim. Naprotiv, to je branio i prezirao kod njih.

"Mi smo svakom narodu poslanika poslali; Allahu robujte, a kumira se klonite!" Idolopoklonici su uzimali njih za posrednike a oni ne mogu posredovati, osim sa Njegovom dozvolom. Oni nisu kod Njega kao naredbodavci (prinčevi) kod njihovih kraljeva, koji posreduju kod njih bez njihove dozvole, bez obzira sviđalo se to kraljevima ili ne. Uzvišeni je Allah, dž.š., daleko od toga.

"Zato ne navodite Allahu slične." I riječi Uzvišenog: "A Allah će njima zaista presuditi", tj. na budućem svijetu. "O onome u čemu su se oni razilazili", tj. presudit će Svojim stvorenjima u njihovom obećanom danu (Sudnjem danu), i svako će biti nagrađen prema svojoj zasluzi.

"A na dan kad ih sve sabere pa meleke upita: 'Zar su se ovi vama klanjali?' - oni će odgovoriti: 'Uzvišen neka si, Ti si Zaštitnik naš, a ne oni, oni su se džinima pokoravali i većina je vjerovala u njih.'"/34:40,41/

I riječi Uzvišenog:

"Allah nikako neće ukazati na Pravi put onome ko je lažljivac i nevjernik", tj. neće biti upućeni Pravim putem oni koji podvaljuju Allahu laž i niječu Njegove ajete.

"Da je Allah htio dijete imati, izabrao bi između onih koje je stvorio onoga koga bi On htio..." Ovo uvjetovanje ne znači da treba da se dogodi, niti je to dozvoljeno. Ovim Uzvišeni Allah ukazuje na njihovo neznanje zbog onog što oni tvrde i misle. Allahu je, dž.š., nepotrebno da Sebi uzima djecu. Čist je on od širka.

Rekao je Uzvišeni:

"Reci: 'Kad bi Svemilosni imao dijete, ja bih Mu prvi ibadet činio.'" /43:81/ Sve je ovo kao uvjet, a uvjet je dozvoljeno vezivati za nemoguće zbog cilja koji govornik hoće postići. I riječi Uzvišenog: "Uzvišen je On. On je Allah, Jedini i Svemoćni", tj. Uzvišen je On i čist od onoga što Mu pripisuju - da ima dijete. On je Jedan, Jedini, nije rodio  i rođen nije, i niko Mu ravan nije. Daleko je On od toga što Mu pripisuju silnici i nevjernici.

Uzvišeni Allah kaže:

"Zar je isti onaj koji će se na Sudnjem danu licem svojim zaklanjati od strahovite patnje kao onaj koji je siguran?", tj. pa zar mogu biti isti oni koje čeka strašna kazna sa onima koji će u tom danu biti potpuno sigurni. "Mnogobošcima će se reći", tj. reći će se njemu (spomenutom u ajetu) i njemu sličnim mnogobošcima (zalimima), prijekorno: "Trpite ono što ste zaslužili."

Kao što kaže Uzvišeni:

"Na dan kada budu u vatru odvučeni, s licima dolje okrenutim, ... iskusite vatru džehenemsku!" U ajetu (koji komentiramo) spomenuta je kazna a nije sigurnost od nje (to je spomenuto u prijevodu ajeta). Kao što (jedan) pjesnik kaže: "Uputim li se u neki kraj (zemlju) želeći dobro, ne znam šta me od dvoje čeka?"

Pod svojim rječima "od dvoje", pjesnik podrazumijeva dobro i zlo. Spominje Uzvišeni ovdje: "Zar je isti onaj koji će se na Sudnjem danu licem svojim zaklanjati od strahovite patnje...?!", što znači: jesu li jednaki onaj ko će kušati kaznu svojim licem i onaj ko će biti pošteđen (siguran) od toga? I nije spominjao sigurnost zadovoljavajući se kaznom.

"Ako ih upitaš: ko je stvorio nebo i Zemlju, sigurno će reći: 'Allah!'" Znači da su mušrici priznavali da je Allah stvoritelj svega, i pored toga su uz Njega obožavali druga (božanstva), ono što im ne može naštetiti niti korist donijeti, i zato kaže Tebareke Ve Teala:

"...a ti reci: 'Mislite li vi, da li bi oni kojima se, pored Allaha, klanjate, mogli otkloniti štetu ako Allah hoće da im je učini, ili, da li bi mogli zadržati milost Njegovu, ako On hoće da im je podari?'", tj. ne možemo ništa od ovoga svega. Ibn Ebi-Hatim navodi kod ovog ajeta hadis sa svojim lancem prenosilaca koji seže do Ibn-Abbasa, a on ga pripisuje Poslaniku da je rekao: /33/ "Budi pokoran Allahu, dž.š., i pridržavaj se onog što ti je naredio, pa će i On tebe čuvati, poštuj Allaha i izvršavaj Njegove (naredbe) propise, pa ćeš Ga imati uvijek uza se kao zaštitnika. Misli na Allaha u blagostanju, On će o tebi brinuti u nevolji. Ako ti nešto zatražiš, traži to od Allaha. Ako ti, pak, pomoć zatreba, i tada se obrati Uzvišenom Allahu. Dobro znaj: da se čitav svijet sakupi da ti i najmanju štetu nanese, da ti je ne bi  nanijeli, osim one štete koju je Uzvišeni Allah tebi predvidio i propisao; a da se, opet, čitav svijet okupi da ti neku korist donese, ne bi ti donijeli osim one koju ti je Allah odredio i upisao. Stranice su se osušile a pera su podignuta..."

I riječi Uzvišenog: "...Reci: 'Meni je dovoljan Allah'", tj. Allah mi je dovoljan kao Zaštitnik. "U Njega se uzdaju oni koji se pouzdavaju."

Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibn-Abbasa, r.a., hadis koji pripisuje Poslaniku, a.s.: /34/ "Ko želi biti najjači čovjek, neka se osloni na Uzvišenog Allaha, a ko želi biti najbogatiji čovijek, pa neka bude ono što je kod Allaha jamačnije od onog što je kod njega. Ko želi biti najplemenitiji čovjek, neka se boji Allaha."

Allah dž.š. kaže i opisuje mušrike, koreći ih: "Kad se Allah samo spomene...", tj. kad se kaže: nema Boga osim jednog Allaha,

"...grče se srca onih koji u onaj svijet ne vjeruju", tj. skupe se, odbojna su i ohola iz nevjerovanja i inada ne slijede i ne pokoravaju se vjerovanju. Njihova srca ne prihvaćaju dobro, a ko ne bude primio dobro primit će zlo, i zato kaže Uzvišeni: "...a kada se spomenu oni kojima se oni pored Njega klanjaju...", tj. kipovi i kumiri, božanstva,

"...odjednom ih radost obuzme", tj. vesele se i raduju se.

Obavještava nas Uzvišeni da je On stvoritelj svega i Gospodar svega i vladar svega. Sve je pod Njegovom upravom, moći i zaštitom.

"Reci: 'Zar od mene tražite da nekog drugog osim Allaha obožavam, o neznalice!'" Navode povod objave, prema onom što prenose Ibn Ebi-Hatim i drugi od Ibn-Abbasa, r.a., koji kaže da su idolopoklonici iz svog neznanja zvali Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u obožavanje njihovih božanstava, a da će oni sa njim obožavati "njegovog" Boga, pa je objavljen ajet:

"Reci: 'Zar od mene tražite da nekog drugog, osim Allaha, obožavam, o neznalice!' A tebi i onima prije tebe objavljeno je: 'Ako budeš druge Allahu ravnim smatrao, tvoja će djela sigurno propasti, a ti ćeš izgubljen biti.'"

Ovaj je ajet kao što su riječi Uzvišenog:

"...a da su oni druge Njemu ravnim smatrali, sigurno bi im propalo ono što su činili."

"Oni nisu veličali Allaha onako kako Ga treba veličati." Mušrici nisu veličali ni procijenili veličinu Allaha onako kako bi trebali, s obzirom da su uz Njega obožavali druga božanstva. On je veličanstven, nema niko veličanstveniji od Njega, On je moćan nad svim, Vladar svega. Sve je pod Njegovom snagom i odredbom. Ibn-Abbas, r.a., kaže: "Oni nisu veličali Allaha onako kako ga treba veličati." To su nevjernici, koji nisu vjerovali u Allahovu moć nad njima, pa onaj ko vjeruje da je Allah nad svim moćan, on veliča Allaha onako kako Ga treba veličati. A ko ne vjeruje u to, on ne veliča (ne procjenjuje Allahovu Veličinu) Allaha onako kako Ga treba veličati.

Prenosi se puno hadisa vezanih za ovaj ajet plemeniti, a način razumijevanja ovog i sličnih ajeta jeste put (pravac) prvih generacija (selef) bez kvalifikacija, promjena i iskrivljavanja.

Bilježi Buharija, vezano za riječi Uzvišenog: "Oni nisu veličali Allaha onako kako Ga treba veličati..." Abdullah ibn Mesud, r.a., kaže: /43/ "Došao je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., jedan od svećenika i rekao mu: 'O Muhammede, mi nalazimo (u našim knjigama) da će Allah nositi nebesa na prstu, Zemlju na prstu, drveće na prstu i vodu, kopno na prstu, i sva ostala stvorenja na prstu, i reći će: Ja sam vladar. Poslanik, s.a.v.s., nasmijao zbog riječi svećenika se tako da su mu se ukazali kutni zubi. A zatim je proučio Allahov Poslanik, s.a.v.s.:

"Oni nisu veličali Allaha onako kako Ga treba veličati, a čitava će Zemlja na Sudnjem danu u Njegovoj šaci biti.'" Bilježi ga Buharija, i na drugim mjestima (u njegovoj zbirci), Imam Ahmed, Muslim i Nesaija.

Bilježi Buharija od Ebu-Hurejrea, r.a., koji kaže: /4/ "Čuo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., gdje kaže: "Allah, dž.š., u šaci će držati Zemlju, i smotati nebesa na Sudnjem danu Svojom desnicom, a zatim će reći: 'Ja sam kralj; gdje su zemaljski kraljevi?'" Ovo je rivajet koji on bilježi, a bilježi ga i Muslim drugim rivajetom.

Bilježi Imam Ahmed od Ibn-Omera, r.a., kaže: /45/ "Allahov Poslanik, s.a.v.s., proučio je jednom prilikom na minberu ovaj ajet:

"Oni nisu veličali Allaha onako kako Ga treba veličati; a čitava će Zemlja na Sudnjem danu u šaci Njegovoj biti, a nebesa će u desnici Njegovoj smotana ostati. Čist neka je On i uzvišen iznad onih koje Njemu smatraju ravnim!", pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., okrećući svojom rukom, rekao: Gospodar veliča Sebe: 'Ja sam svemoćan, Ja sam gord, Ja sam vladar, Ja sam silan, Ja sam plemenit!' Zatim se zatresao minber sa Poslanikom, s.a.v.s., pa smo pomislili da će se srušiti sa njim." Prenose ga i Muslim, Nesaija, Ibn-Madže od Abdul-Aziza i Ibn Ebu-Hazim.

"Zar oni da imaju ortake koji im propisuju da vjeruju ono što Allah nije naredio?", tj. oni ne slijede ispravnu vjeru koju ti Allah propisuje, nego slijede ono što im propišu njihovi šejtani od džina i ljudi; zabranjujući halal, a dozvoljavajući haram. U sahih hadisu pouzdano se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /89/ "Vidio sam Amra ibn Luhajja ibn Kumata kako vuče svoju utrobu u Vatri." A on je bio jedan od vladara Huzaa koji je podsticao Kurejšije na obožavanje kipova, Allah ga prokleo i odvratnim učinio. Zato Uzvišeni kaže:

"da nije Riječi odluke, među njima bi već bilo presuđeno", tj. bila bi im kazna ubrzana da već nisu ostavljeni do Sudnjeg dana. "A nevjernike, doista, čeka patnja nesnosna", užasnih bolova.

"Vidjet ćeš nevjernike kako strepe zbog onog što su činili", na mjestu suđenja Kijametskog dana.

"i kazna će ih stići", tj. ono čega su se bojali neodložno će ih stići.

"a oni koji su vjerovali i dobra djela činili bit će u divnim dženetskim baščama, sve što zažele imaće u Gospodara svoga." Može li se ovo dvoje porediti? Je li moguće porediti osjećaj poniženog, uplašenog, osramoćenog sa osjećajem čovjeka koji u dženetskim vrtovima na dohvat ruke ima ono što ljudsko oko vidjelo nije, što uho čulo nije i što od ljepota nije zapelo za ljudsko srce? Zato Uzvišeni kaže:

"Bit će to blagodat velika", tj. veličanstvena pobjeda, sveopšte veselje i svako blagostanje.

"Drvo zekkum bit će hrana grješniku", tj. nevjerniku. Navodi se kako se ovdje posebno misli na Ebu-Džehla, međutim, svakako se odnosi i na druge nevjernike. Što se spomenutog drveta tiče, kad bi samo jedna kaplja sa njega kanula na Zemlju, uništila bi životni prostor stanovnika na njoj. Govor o ovom (koji se vezuje za Božijeg Poslanika, s.a.v.s.) prethodio je u tefsiru poglavlja Es-Saffat pri obradi ajeta 62.

Uzvišeni veli: "Ščepajte ga", tj. nevjernika, "i odvucite", tj. snažno ga iza leđa zgrabite i odvucite ga  "usred ognja", u sredinu grotla.

"a zatim mu, za kaznu na glavu vodu koja ključa izlijevajte!" Uistinu će melek nevjernika udarati željeznom šipkom po glavi, te mu mozak otvoriti, zatim ga po glavi vrućom vodom posipati. To će se niz tijelo slijevati, a nevjernik će uslijed žesti i crijeva iz stomaka izbaciti, visit će mu do članaka. Neka nas Uzvišeni Allah od toga sačuva.

Kaže Uzvišeni Allah - Muhammede, ako upitaš mušrike:

"A ako ih upitaš ko je stvorio" oni će ti, uistinu, priznati da je svemu tome tvorac Allah, Jedini. Njemu niko nije saučesnik. A oni i pored ove tvrdnje obožavaju, mimo Njega, druga božanstva.

"Onaj Koji vam je Zemlju kolijevkom učinio", tj. boravištem i stabilnom. Vi po Zemlji putujete, budite se i spavate iako je postavljena na pokretnoj vodenoj masi. Nju je Allah učvrstio brdima da se ne bi razdvajala.

"...i po njoj vam prolaze stvorio", puteve koji se protežu između brda i preko udolina.

"...da biste se uputili" putujući iz mjesta u mjesto.

"Onaj Koji s neba s mjerom spušta vodu", prema potrebi za usjeve što posijete, plodove što očekujete, koliko je potrebno za piće vama i vašoj stoci.

Allah, dž.š., kaže:

"...pomoću koje u život vraćamo mrtve predjele", tj. mrtvu zemlju; a nakon što se natopi kišom oživi raznovrsnim plodovima. Oživljavanjem mrtve zemlje Uzvišeni Allah zatim upućuje (ukazuje) na oživljavanje mrtvih tijela na Sudnjem danu, te kaže: "tako ćete i vi biti (iz grobova) izvedeni."

"Onaj Koji stvara stvorenja svake vrste", biljnog svijeta što iz zemlje niče svih vrsta, svih sorti i svih plodova kao i životinjskog svijeta sveopće raznolikosti.

"...i daje vam lađe i stoku da na njima putujete", tj. brodove i potčinio vam je i podložnom učinio stoku. On je dao da od stoke imate hranu, piće i da je kao prijevozno sredstvo koristite.

"Da se na njihovim (palubama i) leđima smjestite", da se potpuno uspnete na leđa (palubu),

"i  da se potom sjetite blagodati svoga Gospodara", svega što vam je omogućio.

"...kada se smjestite na njih i reknete: Slavljen neka je Onaj Koji nam je ovo potčinio, mi to sami ne bismo mogli postići", mi za to ne bismo imali snage sami, da nam nije Allah ovo omogućio mi bismo nemoćni bili to učiniti.

Nakon naše smrti Njemu ćemo pokorno doći, ka Njemu je usmjereno naše zadnje, najvažnije putovanje. Ovim se govoreći o načinima putovanja na dunjaluku, skreće pažnja na putovanje ka ahiretu, kao što se ovosvjetskom opskrbom podjeća na opskrbu budućeg svijeta:

"Snabdijte se, a najbolja je opskrba bogobojaznost", ili odjećom na dunjaluku, aludira se na osiguranje vječne ahiretske odjeće: "a i raskošna odijela, ali, odjeća bogobojaznosti, to je ono najbolje." /7:26/ Prenosi imam Ahmed od Ali ibn Rebia da je rekao: /130/ Gledao sam Aliju, r.a., kako se penje na svoju jahalicu. Kad je zakoračio nogom da uzjaše, reče: "U ime Allaha." Kad se popeo reče:

"Hvala Allahu - Uzvišen neka je Onaj Koji nam je ovo potčinio, mi to sami ne bismo mogli postići, i mi ćemo se sigurno Gospodaru svome vratiti!" /44:13-14/, zatim "Hvala Allahu", - izgovorio tri puta. "Allah je najveći" - tri puta, a potom rekao: "Slavljen neka si Ti. Nema boga osim Tebe, ja sam prema sebi nasilje počinio, pa mi oprosti!" Tada se osmjehnuo. Upitao sam ga: "Zašto si se nasmijao, o vladaru pravovjernih?" On, r.a., mi na to odgovori: "Vidio sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako čini ovako kako sam ja uradio, pa se nasmijao. Ja sam upitao: "Zašto si se nasmijao, o, Allahov Poslaniče?" Na to mi je s.a.v.s., odgovorio: "Zadivio se Uzvišeni Veličanstveni Gospodar Svome robu kad izgovori riječi: 'Gospodaru moj, oprosti mi', i rekne: 'Moj rob je spoznao da grijehe ne može oprostiti niko osim ja!' Ovako prenose Ebu-Davud, Et-Tirmizi i Nesai. Tirmizi kaže da je ovaj hadis hasen - sahih. Prenosi imam Ahmed od Ibn Omera, r.a.: /104/ Uistinu je Vjerovjesnik, s.a.v.s., jašući izgovarao: "Allah je najveći" - tri puta, a potom učio: "Slavljen neka je Onaj Koji nam je ovo potčinio, mi to sami ne bismo mogli postići, i mi ćemo se sigurno Gospodaru svome vratiti!" /44:13,14/, iza toga bi učio dovu: "Allahu moj, molim Te podari na ovome mome putu dobrotu i bogobojaznost te posao kojim ćeš Ti biti zadovoljan. Allahu moj, olakšaj nam putovanje i skrati nam udaljenost. Allahu moj, Ti si naš saputnik i čuvar naše porodice, pa Te molim, Allahu moj, budi nam saputnik na našem putu i zaštitnik naše porodice." A kada bi se sa puta vratio kući govorio je: "Vratismo se, kajemo se, samo Allahu robujemo, ako Bog da i samo svome Gospodaru zahvaljujemo." Ovako prenose Muslim, Ebu-Davud, Nesai i Tirmizi.

"I oni vele: 'Da je htio Svemilosni, mi njih ne bismo obožavali'", tj. da je Allah htio, On bi spriječio obožavanje ovih kipova, prikazanih u liku meleka - božijih kćeri. Allah to uistinu zna, i On se s tim našim postupkom slaže. Tim su upali u nekoliko grešaka.

1. Pripisali su Uzvišenom Allahu dijete.

2. Izjavljuju da je On dao prednost kćerima nad sinovima, te su stoga meleke učinili njegovim kćerima.

3. Obožavaju ih ne imajući za to nikakav dokaz, osim puko povođenje za strastima i slijeđenje predaka.

4. Kao argument smatraju kako je to, uistinu, njima Allah propisao, i da je to Njegovo htijenje. Jer da njihovo obožavanje nije bilo uredu, oni ne bi vjerovali u kipove koji predstavljaju likove meleka. Sa takvom svojom isprikom pokazaše samo svoju veliku neupućenost (džehalet). To njihovo pravdanje Allahovom voljom Uzvišeni Allah najoštrije odbacuje. On, uistinu, slanjem poslanika i spuštanjem objava, naređuje da se samo On obožava, da Mu niko u tome ne može biti ortak. Najstrožije zabranjuje robovanje bilo čemu drugom, u bilo kom vidu. Kao što Uzvišeni kaže:

"Mi smo svakom narodu poslanika poslali: 'Allahu ibadet činite, a kumira se klonite!'" /16:36/ Nakon spominjanja dokaza što ih mušrici iznose, uzvišeni Allah dalje veli:

"Oni o tome ništa ne znaju, oni samo lažu", tj. to su samo njihove izmišljotine i laži.

Uzvišeni Allah kaže: Kada se idolopokloni­cima rekne: "Slijedite ono što je Allah objavio Svome Poslaniku i manite se zablude i pa­ganstva (neznanja)!, oni odgovaraju: "Nećemo, nego ćemo slijediti idolopoklonstvo, u kojem smo našli pretke naše." Negirajući to, Allah Uzvišeni kaže:

"Zar i onda kada im preci nisu ništa shvaćali, niti su na Pravom putu bili", tj. kada nisu imali razuma, niti su na Pravom putu bili. Od Ibn-Ishaka se navodi da je Ibn-Abbas rekao da je "ovaj ajet objavljen u vezi sa židovima, kada ih je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao, a oni su rekli: "Ne, nego ćemo slijediti ono na čemu smo naše pretke zatekli."

Na­kontoga je Allah Uzvišeni objavio ovaj ajet, a zatim naveo slijedeći primjer: nastavak komentara u sljedećem ajetu ...

.."Oni koji ne vjeruju slični su...", tj. u pogledu zablude i neznanja oni su poput stoke koja luta na paši i ne shvaća ništa, nego samo čuje glas čobana

Riječi Uzvišenog: "Oni su gluhi, nijemi i slijepi" znače da su gluhi da čuju istinu, pa su nijemi i ne mogu izgovarati i slijepi da vide Put istine; "i oni ništa ne shvaćaju", tj. ništa ne shvaćaju niti razumiju.

Uzvišeni Allah pobija mušricima njihov širk. Za činjenje širka oni nemaju nikakav dokaz, te veli:

"Zar smo im Mi dali (o tome) Knjigu prije ove", tj. prije nego što učiniste širk, "pa se nje pridržavaju".

U istom kontekstu treba shvatiti riječi Uzvišenog: "Zar smo im Mi poslali kakav dokaz koji govori u prilog onih koje Njemu ravnim smatraju?" /30:35/, a to nije tako.

"Oni čak govore: 'Mi smo zatekli pretke naše kako ispovijedaju vjeru, i prateći ih ustopu, mi smo na Pravom putu'", tj. oni u svom širku nemaju ni na šta osloniti se. Oni slijede samo svoje pretke, bez ikakvog dokaza. Zatim, Uzvišeni Allah, dž.š., pojašnjava da njihove tvrdnje, već izricane, liče govorima prijašnjih naroda koji su u laž ugonili poslanike kad bi im došli.

Razišli su se mufesiri u tome šta se podrazumijeva pod pojmom sveti mjeseci. Neki kažu da je to što se podrazumijeva spomenuto u govoru Uzvišenog Allaha, dž.š.: "...a četiri su sveta…"  Međutim, ovo mišljenje je upitno, a ono što je vidljivo iz konteksta, a do čega drži Ibn-Abbas, kako to od njega prenosi El-'Avfi, jeste da se misli na četiri mjeseca u kojima se dozvoljava putovanje po svijetu, u govoru Uzvišenog Allaha, dž.š.:

 "Putujte po svijetu još četiri mjeseca."  Zatim je rekao Uzvišeni Allah, dž.š.:   "Kad prođu sveti mjeseci", znači: kada isteknu četiri mjeseca u kojim vam je zabranjeno njihovo ubijanje i koje smo im dali kao rok, onda gdje god ih nađete zarobljavajte ih i ubijajte, jer se ugovor odnosi na spomenuto, prije nego na nešto što nije spomenuto, a moglo bi da se podrazumijeva. Jasan propis o četiri sveta mjeseca doći će u sljedećem ajetu ove časne sure.

"Onda ubijajte mnogobšce gdje god ih nađete", na zemlji i ovo je općenit propis, a poznato je da je on specificiran tako što je zabranjeno sukobljavanje i ubijanje u Haramu, riječima Uzvišenog Allaha, dž.š.:

"I ne borite se protiv njih kod Mesdžid - Harama dok vas oni tu ne napadnu, ako vas napadnu - onda ih poubijajte."  Riječi Uzvišenog Allaha, dž.š.: "Zarobljavajte ih", znače: uzimajte ih za zarobljenike pa ako želite ubijajte ih ili ako hoćete ostavite ih kao zarobljenike.

"Opsjedajte ih i na svakom prolazu dočekujte", tj. opsjedajte ih obručom u njihovim položajima i utvrđenjima, stijesnite im prolaze i primorajte ih na borbu ili islam. Radi toga kaže Uzvišeni Allah, dž.š.:

"Pa ako se pokaju i budu namaz obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru." Na ovaj časni ajet i druge slične njemu oslonio se Ebu-Bekr Es-Sidik, r.a., u pokretanju rata protiv onih  koji su se ustezali u davanju zekata. U dvije vjerodostojne zbirke, Buharijinoj i Muslimovoj, od Abdullaha ibn Omera, neka je Allah, dž.š., zadovoljan njima dvojicom, navodi se predanje od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: /435/ "Naređeno mi je da se borim protiv ljudi dok ne posvjedoče da nema boga osim Allaha i da je  Muhammed Allahov Poslanik i da obavljaju namaz i daju zekat."

"Pa ako se pokaju i budu namaz obavljali i zekat davali - ostavite ih na miru." Rekao je Enes: "Njihovo je pokajanje napuštanje poslušnosti kipovima, a prihvatanje pokornosti prema njihovom Gospodaru, obavljanje namaza i davanje zekata." Ovaj časni ajet jeste ajet poput sablje, za koji je rekao Ed-Dahhak bin Muzahim da je on derogirao sve ugovore između Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i mušrika, sve ugovore i sve rokove. Razišli su se mufesiri o pitanju ajeta sablje pa Ed-Dahhak i Es-Suddi kažu: "On je dokinut ajetom Uzvišenog Allaha, dž.š.: "...i poslije, ili ih velikodušno sužanjstva oslobodite ili otkupninu zahtijevajte" (47:4), a Katade je rekao suprotno.

Kaže Uzvišeni Allah, dž.š., Svome Poslaniku, neka je salavat i selam na njega: "Ako te neki od mnogobožaca" protiv kojih sam ti naredio borbu i učinio dozvoljenim njihove živote i imetke "zamole za zaštitu", zatraže od tebe pružanje sigurnosti, odgovori im na molbu da bi saslušali Allahove riječi, tj. Kur'an, koji ćeš im učiti i kojima ćeš spominjati nešto od propisa vjere sprovodeći time Allahov dokaz. "A potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega" , tj. na mjesto stalne sigurnosti, dok se ne vrate u svoju domovinu i svoje kuće i svoja sigurna mjesta.

  "To zato što oni pripadaju narodu koji ne zna", tj. propisali smo da se stave pod zaštitu ovakvi ljudi da upoznaju Allahovu vjeru i da se tako proširi među Njegovim robovima.

Od tada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., davao zaštitu onome ko bi mu došao tražeći uputu ili u izaslanstvu, kao što je došla grupa izaslanika od Kurejšija na Hudejbiji poput Urve bin Mes'uda i drugih mušrika pa su vidjeli koliku počast odaju muslimani Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., što ih je začudilo. Tako nešto nisu vidjeli kod kralja niti cara. Vratili su se svome narodu i obavijestili ga o tome, i to je, uz druge slične slučajeve, bio jedan od najvećih uzroka što je većina njih primila islam. Svrha je da, ko dođe iz neislamske zemlje u islamsku zemlju radi izaslanstva, ili trgovine, ili traženja izmirenja, ili primirja, ili nošenja džizije i slično, pa zatraži od vladara ili njegovog zamjenika zaštitu, daje mu se zaštita sve dok je u posjeti islamskoj zemlji i dok se ne vrati u njegovu sigurnost i domovinu. Ali učenjaci su rekli: " Nije dozvoljeno omogućiti mu da boravi u islamskoj zemlji godinu dana. Dozvoljeno je da mu se omogući boravak od četiri mjeseca." Neki opet kažu: može boraviti više od četiri mjeseca, a manje od godinu dana .

Uzvišeni Allah, dž.š., objašnjava Svoju mudrost u obznani da nema ništa sa mušricima i davanje roka od četiri mjeseca, zatim poslije toga slijedi oštra sablja gdje ih budete sretali, pa je rekao Uzvišeni Allah, dž.š.:

 "Kako mnogobošci mogu imati ugovor", tj. zaštitu, i biti ostavljeni na miru, pa oni pripisuju Allahu druga, ne vjeruju u Njega i Njegova Poslanika.

"Mogu imati samo oni s kojima ste ugovor kod Mesdžid - Harama zaključili", tj. na Hudejbibji.

"Sve dok se oni budu ugovora pridržavali, predržavajte se i vi" , tj. dokle god se budu pridržavali njihovog ugovora prema vama i što ste ugovorili s njima o prekidu rata između vas i njih u periodu od deset godina.

"Pridržavajte se i vi jer Allah voli bogobojazne."  Tako su radili Allahov Poslanik, s.a.v.s., i muslimani. Trajali su ugovor i primirje sa stanovnicima Meke od zul-ka'deta šeste godine po Hidžri sve dok nisu Kurejšije poništile ugovor tako što su pomogli svoje saveznike, pleme Benu-Bekr protiv plemena Huza'a, saveznika Allahova Poslanika, s.a.v.s., i napali ih zajedno u Haremu. Tada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., krenuo u pohod na njih u ramazanu osme godine po Hidžri, pa mu je Allah, dž.š., dao da osvoji Sveti grad i omogućio mu da ih pokori, neka je svaka hvala i zahvalnost Allahu, dž.š. Pustio je na slobodu one koji su od njih primili islam nakon što ih je nadvladao i pobijedio, pa su nazvani puštenim zarobljenicima. Bilo ih je blizu dvije hiljade, a ko je ostao nevjernik i pobjegao od Allahovog Poslanika , s.a.v.s., pozivao ga je pod zaštitu i pustio da hoda po zemlji četiri mjeseca i da ide gdje hoće. Među njima su bili: Safvan bin Umejje, 'Ikrime bin Ebi-Džehl i drugi. Zatim ih je Allah, dž.š., uputio potpuno u islam; samo je Allah, dž.š., hvale vrijedan na svim Svojim odredbama i djelima.

Kaže Uzvišeni Allah, dž.š.: "Ne trebaju oni koji čine širk Uzvišenom  Allahu, dž.š.", tj. mnogobošci, održavati Allahove džamije, koje su sagrađene samo u Njegovo ime i On nema sudruga. Neki su čitali: mesdžidellahi u jednini smatrajući da se odnosi na El-Mesdžid el-Haram,  najčasniju džamiju na zemlji. "Kad sami priznaju da su nevjernici", da pitaš kršćanina i jevreja i Sabijca - svaki bi odgovorio da je to što jeste, potvrđujući tako kufr (nevjerovanje).

 "Djela njihova će se poništiti"  zbog njihovog mnogoboštva.

"i u Vatri će vječno ostati", kao što kaže Uzvišeni Allah, dž.š.:

 "A zaslužuju da ih Allah kazni kad brane drugima pristup Mesdžid-Haramu, a oni nisu njegovi čuvari. Čuvari njegovi treba da budu samo oni koji se Allaha boje, ali većina njih ne zna". (8:34)

Zbog ovoga je rekao Uzvišeni Allah, dž.š.: "Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju." Uzvišeni Allah, dž.š., potvrđuje iman onome koji održava džamije, kao što prenosi imam Ahmed od Ebu-Seida el-Hudrija, da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (436) "Kada vidite čovjeka da posjećuje džamiju, posvjedočite mu da posjeduje iman. Rekao je Uzvišeni Allah, dž.š.:

"Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju." Prenose ga Et-Tirmizi, Ibn-Merdevejh i El-Hakim u svom Mustedreku. Prenosi El-hafiz Ebu-Bekr el-Bezzar od Sabita bin Enesa da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (437) "Zaista su graditelji džamija Allahovi ljudi." "...i koji namaz obavljaju", koji spada u najveće tjelesne pokornosti. "...i koji zekat daju", koji spada u najbolja djela koja prelaze u dobročinstvo ljudima. "...i koji se nikoga osim Allaha ne boje."  Nikoga se ne boje osim Njega.

   "Oni su, nadati se, na pravom putu." Svaka riječ "možda" u Kur'anu označava nužnost. Ibn-Ishak kaže: "Kad Allah kaže 'možda', to je istina."

I ubijajte ih gdje god ih stignete, i progonite ih odakle su oni vas prognali!..." Znači, budite odlučni u borbi protiv njih kao što su oni odlučni u borbi protiv vas, budite odlučni da ih za odmazdu protjerate iz zemlje vaše, odakle su oni vas protjerali.

"i ne prelazite granice jer Allah, doista, ne voli one koji prekoračaju granice", tj. borite se na Allahovom putu, ali ne prelazite granice. U to spada svaki zabranjeni čin, kao što je: zlostavljanje, osveta, ubijanje žena, djece, starih osoba, koje nemaju nikakav poseban stav niti mogućnost borbe, svećenika, monaha u ćelijama, zatim paljenje drveća i ubijanje životinja bez posebnog razloga, što navode Ibn-Abbas, Omer ibn Abdul-Aziz i neki drugi U tom smislu, u Sahihu Muslimovom navodi se predanje od Burejde da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /230/ "Idite u boj na Allahovom putu, borite se protiv onih koji u Allaha ne vjeruju. Borite se, ali ne pljačkajte, ne obmanjujte, ne zlostavljajte, ne ubijajte djecu niti monahe u ćelijama." Budući da se u toku borbe uništavaju i ubijaju ljudi, Allah Uzvišeni upozo­rava da je nevjerstvo koje oni nose, idolopoklonstvo i okretanje od puta Allahova, daleko veće, jače i opas­nije nego ubijanje. Zato Allah Uzvišeni kaže:

"Smutnja je gora od ubijanja." To znači da je idolopoklonstvo veće i gore od ubijanja.

"I ne borite se protiv njih kod Hrama časnog." U oba Sahiha, također, stoji: /231/ "Ovu je zemlju Allah proglasio nepovredivom onoga dana kada je stvorio nebesa i Zemlju; ona je Allahovom odredbom nepovrediva, sveta do Sudnjega danaI ovdje borbu nije dozvolio izuzev jednoga sata, a to je ovaj sat Nepovrediva je Allahovom odredbom do Sudnjeg dana, pa se ne može sjeći drveće u njoj, niti čupati bilje. Ako se neko usudi dozvoliti borbu zato što je bila dozvoljena Alla­hovom Poslaniku, recite: "Allah je dozvolio Svom Poslaniku, ali nije dozvolio vama!", i to na Dan osvo­jenja Meke, kada ju je osvojio borbom, tj. silom."

"Ako vas tu napadnu, onda ih ubijajte! takva je kazna za nevjernike." Allah Uzvišeni kaže: I ne borite se protiv njih kod Hrama časnog osim ako oni tu započnu borbu protiv vas. U tom slučaju vam se dozvoljava da se protiv njih borite i ubijate ih, kako biste od­bili napad.

"...a ako se oni okane, Allah doista prašta i milostiv je", tjako se oni okane borbe protiv vas u Haremu, te izraze privrženost islamu i pokaju se, Allah će oprostiti nji­hove grijehe iako su ubijali muslimane u Haremu Al­lahovom, jer nema toga grijeha koji On neće oprosti­ti onome ko se pokaje.

Nakon toga, Allah Uzvišeni naređuje borbu protiv nevjernika: "kako ne bi bilo smutnje", tj. idolopoklonstva, kako ističu Ibn-Abbas i neki drugi; "i dok vjera bude Al­lahova...", tj. dok vjera Allahova ne bude evidentna i iznad drugih vjera. U oba Sahiha stoji: /232/ "Naređeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne kažu: Nema boga osim Allaha! Kada to kažu, njihova krv i imovina za mene su nepovredivi osim s opravdanim razlogom, a oni će račun polagati pred Alla­hom.

Obaviještava nas Uzvišeni o čuđenju mušrika da je mogao biti poslan Allahov Poslanik, s.a.v.s., kao radost i opomena. Kao što kaže Uzvišeni:

"Zašto je čudno ljudima što Mi objavljujemo jednom između njih: 'Opominji ljude! A vjernike obraduj divnom nagradom kao Gospodara njihova!' Nevjernici govore: 'Ovaj je zaista pravi čarobnjak?!'" (10:2) Zato Allah, dž.š., kaže na ovom mjestu:

"Oni se čude što im je jedan od njih došao da ih opominje", tj. podsjeti - obraduje slične njima.

"Oni se čude što im je jedan od njih došao da ih opominje", tj. podsjeti - obraduje slične njima.

"I govore nevjernici: 'Ovo je čarobnjak, lažov! Zar on da bogove svede na Boga jednog?'", tj. misle li oni da je samo jedan Bog i da nema drugog boga osim Njega? I čude im se kako su mogli ostaviti božanstva koja su obožavali njihovi očevi.

"Za ovo nismo čuli u vjeri predaka naših", tj. mi ovo u što nas poziva, u vjeru u jednog Boga, nismo čuli od naših predaka, rekli su: da je Kur’an istina o tom bi nas obavijestili kršćani. "Ovo nije ništa drugo već namještena laž"

Ovim Allah Uzvišeni zabranjuje vjernicima da žene idolopoklonke, koje obožavaju kipove, izdva­jajući od njih žene pripadnice Knjige riječima:

"i čestite kćeri onih kojima je dana Knjiga prije vas, kada im vjenčane darove njihove dadete s namjerom da se njima oženite, a ne da sa njima blud činite i da ih za priležnice uzimate" (5:5)Ibn-Abbas kaže: "Od toga je Allah izuzeo žene sljedbenika Knjige", a Omer ibn Hattab kaže: "Musliman može oženiti kršćanku, a kršćanin ne može oženiti muslimanku." Od Džabira ibn Abdullaha navodi se da je rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /308/ "Mi možemo ženiti žene pripadnika Knjige, a oni ne mogu ženiti naše žene." Ovaj hadis, bez obzira što ima u lancu to što ima, potvrđen je konsenzusom svih u ovoj zajed nici.

"Uistinu je robinja vjernica bolja od idolopo­klonke, makar vam se ona i sviđala!" Suddi kaže: /309/ Objavljen je u vezi sa Abdullahom ibn Revahe, koji je imao crnu robinju na koju se naljutio, pa joj šamar opalio. Nakon toga, uhvatio ga je strah, pa je došao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i izvijestio ga, na što ga je ovaj upitao: "Kakva je ona?" On je odgovorio: "Posti, klanja, abdest uzima i svjedoči da nema boga osim Allaha i da si ti Allahov Poslanik." Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao mu je: 'Ebu-Abdullahu, ona je vjernica!' On je rekao: "Tako mi Onoga Koji te je poslao s Istinom, ja ću je osloboditi i oženiti." To je i učinio, ali su mu neki muslimani predbacivali govoreći: "Oženio je svoju robinju!" Htjeli su da ih udaju za idolopoklonike i njih ožene u želji za njihovim porijeklom, pa je Allah objavio ovaj ajet! U oba Sahiha stoji predanje Ebu-Hurejre, koji navodi da je Vjerovjesnik, sallallahu alej­hi ve sellem, rekao: /310/ "Ženom se ženi zbog četiri stvari: zbog njenog imetka, zbog porijekla, zbog lje­pote i zbog vjere! Pa uzmi onu koja vjeru ima, ruka ti se pozlatila! "

Muslim navodi slično predanje od Džabira, a od Ibn-Omera prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /311/ "Ovaj svijet je užitak, a najbolji je užitak ovoga svijeta dobra žena."

"Ne udajite vjernice za idolopoklonike dok ne postanu vjernici", tj. nemojte ženiti idolopoklonike ženama vjer­nicama jer Allah Uzvišeni kaže:

"one njima nisu dopuštene, niti su oni njima dopušteni" (60:10)Zatim kaže:

"jer uistinu je rob vjernik bolji od idolopoklonika, makar vam se i dopadao", tjčovjek vjernik, pa makar bio rob iz Etiopije, bolji je od idolopoklonika, pa makar ovaj bio ugledni prvak!"

"Ti zovu u Vatru", tj. druženje i miješanje s njima poziva ljubavi prema ovome svijetu, njegovom prihvaćanju i preferiranju nad drugim svijetom, čega je rezultat muka nesnos­na.

"A Allah Svojom voljom poziva Džennetu i oprostu", tj. Svojim Šerijatom, onim što je naredio i što je zabra­nio.

"...te objašnjava ljudima Znakove Svoje, da bi se podsjećali!"

"Šta kažete o Latu?" Lat je bio isklesani kamen koji je imao kuću u Taifu sa pokrivačem, zatim poslugom (čuvarima), a okolo nje veliko dvorište. Za stanovnike Taifa, a to je bilo pleme Sekif i njihovi sljedbenici, ova kuća je bila veoma cijenjena. A riječ "Lat" sa tešdidom slova "t" tumači se tako, kako prenosi Buharija od Ibn-Abbasa, r.a.: "Lat je bio čovjek koji je mljeo brašno za ondašnje ljude hodočasnike." A Ibn-Džerir kaže da riječ "Lat", izvedena od Allahovog imena, i time su podrazumijevali žensko Allahovo dijete, Uzvišeni je Allah, dž.š., daleko od onoga što Mu pripisuju. Isto tako Uzza izvedeno je iz imena El-Aziz, a to je bilo drvo na kome je bila građevina i pokrivači, a nalazila se u mjestu En-Nahla, između Meke i Taifa. U njega su vjerovali i veličali ga Kurejšije, kao što je Ebu-Sufjan govorio u Bici na Uhudu: "Mi imamo Uzzaa, a vi nemate", na što je Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovorio: /274/ "Recite: 'Allah je naš zaštitnik, a vas nema ko štititi.'" Buharija prenosi od Ebu-Hurejrea koji kaže da je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s.: /275/ "Ko se zaklinjao riječima: 'Tako mi Lata i Uzzaa, neka kaže: Lailahe illellah, a ko pozove svoga druga na kockanje nek podijeli sadaku.'" Ovo je bilo u skladu sa njihovim običajima, jer su u džahilijetskom periodu njihovi jezici uobičajili izgovarati to.

A što se tiče Menata, to božanstvo se nalazilo u Mušellelu kod Kadida, a to je mjesto između Meke i Medine. Oni koji su se tome klanjali u džahilijetskom periodu bili su iz plemena Huza’a, Evsa i Hazredža. Odatle su polazili na hadž u pravcu Kabe. Slično ovome navodi i Buharija preko h. Aiše. Inače, na Arapskom poluotoku bilo je i drugih božanstava koja su svetkovali Arapi poput veličanja Kabe. Osim ova tri božanstva koja su spomenuta u Kur’anu, bilo ih je još i zato kaže Uzvišeni:

"Šta kažete o Latu i Uzzau i Menatu, trećoj, najmanje cijenjenoj." Ovi su spomenuti samo zato što su bili poznatiji od ostalih. Allahov Poslanik, s.a.v.s., poslao je Mugiru ibn Šu’beta i Ebu-Sufjana Sahra ibn Harba da sruše Lata i da na tom mjestu naprave mesdžid u Taifu. Halida ibn Velida je poslao da sruši Uzzaa. Ebu- Sufjana ibn Harba poslao je da sruši Menata koji je bio u području Mušellela u Kadidu. Postojali su i drugi kipovi, kao što su: Zul-Hulsa, Kajs, Rijam, Rida', Zul-Kabat i dr., koji su bili rašireni na sve strane. Zato je Allahov Poslanik, s.a.v.s., slao svoje ashabe, r.a., koji su ih sve porušili i na taj način očistili Arabijski poluotok.

Zatim kaže Uzvišeni:

"To su samo imena koja ste im vi i preci vaši nadjenuli", i to onako spontano. A Uzvišeni poriče sve ono što su oni izmislili, lažući, ne vjerujući, robujući kipovima i dajući imena tim božanstvima.

"Allah o njima nikakav dokaz nije poslao", tj. ni jedan argument.

"I oni se povode samo za pretpostavkama i onim za čim duše žude", tj. oni nemaju nikakva uporišta u veličanju tih idola, nego to čine iz poštivanja i za hatar svojih predaka, a ne iz stvarne, lične želje.

"A već im dolazi od Gospodara njihova prava uputa", tj. slanjem Poslanika sa istinom i čvrstim dokazima. I pored svega ovoga oni slijede ono što im je preostalo od njihovih očeva.

Pa zbog toga kaže Uzvišeni: "A o tome ništa ne znaju", tj. oni ne posjeduju ispravno i tačno znanje za ono što govore. Naprotiv, to je laž, potvora i jasan kufr.

"Slijede samo pretpostavke, a pretpostavka istini baš nimalo ne koristi", tj. nema nikakve fajde, niti može kada dostići mjesto istine. Potvrđeno je u vjerodostojnom predanju da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /276/ "^uvajte se sumnjičenja, jer je sumnjičenje najlažniji govor."

A riječi Uzvišenog: "A oni, uvijek kada vide dokaz", tj. kakav dokaz ili argument, "okreću se", tj. ne slijede ga, već bacaju to sebi iza leđa. "I govore: 'Čarolija neprestana'", tj. misle na laž.

"I poriču i slijede strasti svoje", tj. poriču istinu koja im je došla, nastavljajući slijediti svoje mišljenje, opravdavajući time svoje neznanje i gluposti koje izlaze iz njihovih mozgova. A riječi Uzvišenog: "A sve je određeno", tj. sigurno će se desiti svakome onako kako je zaradio; dobrom dobro, a lošem loše.

Riječi Uzvišenog: "Lagao je", prije tvoje pojave, o Muhammede, "Nuhov narod prije njih pa su roba Našeg u laž utjerivali", tj. oni su bili otvoreni u svojim lažima.

"govoreći: 'Luđak!', i Nuh je onemogućen bio", tj. optuživali su ga da je lud, te su ga još i grdili i tjerali, prijeteći mu da, ako ne prestane, može biti ubijen kamenjem.

"Oni kojima se oni, pored Njega, klanjaju - neće moći", tj. kao što su kipovi ili kumiri, "da se za druge zauzimaju", tj. neće biti u stanju zagovorništva za svoje obožavatelje.

"...moći će samo oni koji istinu priznaju, oni koji znaju." Zagovorništvo će, dakle, koristiti samo onom ko je Istinu potvrđivao razumom i srcem.

"A ako ih zapitaš, ko ih je stvorio, sigurno će reći: 'Allah!' Pa kuda se onda odmeću?" Ako se, dakle, mušrici upitaju o njihovom Stvoritelju, on će priznati da je On, Uzvišeni, Tvorac svega. Ali i pored toga, oni mimo Njega vjeruju u nešto drugo, koje nema vlasti nad bilo čim, niti išta od moći. Time uistinu održavaju krajnje neznanje, maloumnost i ograničenost, te zato Uzvišeni veli: "pa kuda se onda odmeću?"

Uzvišeni Allah, dž.š., naredio je napuštanje tj. bojkotovanje nevjernika, pa makar oni bili očevi i sinovi i zabranio je prijateljstvo sa njima ako su izabrali nevjerovanje nad vjerovanjem i to im zaprijetio kao što kaže Uzvišeni Allah, dž.š.:

"Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprostavljaju, makar im oni bili očevi njihovi, ili sinovi njihovi, ili braća njihova, ili rođaci njihovi. Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih osnažio, i On će ih uvesti u dženetske bašče, kroz koje će rijeke teći". (58:22)

 Prenosi El-Hafiz el-Bejheki od Abdullaha bin Ševzeba da je predhodni ajet objavljen povodom Ebi- Ubejde bin el-Džerraha nakon što ga je pokušao njegov otac El-Džerrah ubiti, mada se Ebu-Ubejda držao postrani. Pošto je navaljivao El-Džerrah, ubio ga je njegov sin Ebu-Ubejde i to u  Bici na  Bedru. Tim povodom Allah, dž.š., objavio je:

"Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju." Zatim Allah , dž.š., prijeti onome ko dadne prednost svojoj porodici i rodbini nad Allahom i Njegovim Poslanikom.

Zatim je Uzvišeni izvjestio o razlogu zbog kog On neće primiti od njih

"...zato što u Allaha i u Njegova Poslanika ne vjeruju", tj. djela su ispravna uz vjerovanje (iman)

"...što s predanošću namaz ne obavljaju", tj. nemaju pristup ispravan niti ambicije u djelu, "...i što ne udjeljuju" nafaku, "osim samo preko volje".  Obavijestio je iskreni Vjerovjesnik, s.a.v.s.: (467) "Zaista Allahu nikad ništa ne dojadi, dodijalo vama (nešto) ili ne, i zaista je Allah Dobar, i ne prima osim dobro." Zbog toga Allah ne prima od ovih davanja niti djelo. Jer, On to prima samo od bogobojaznih.

Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibn-Abbasa da je /420/ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zapovijedao da se milostinja daje samo pripadnicima islama dok nije objavljen ovaj ajet:   "Nije tvoje da ih na Pravi put izvodiš!", pa mu je naređena milostinja svakome ko je bude tražio, bilo koje vjere bio,  "jer Allah izvodi na Pravi put koga On hoće! Dobro koje podijelite vaše je!"  Isto tako kaže: 

    "Ko dobro djelo učini, za sebe je učinio!" (45:15) Sličnih ajeta u Kur'anu ima mnogo. 

 "...a nećete dijeliti osim u težnji za licem Allahovim!"  Ata el-Horasani kaže: "Znači, ako daješ za Allaha, nije te briga šta on radi." To je dobro značenje! Onome koji daje milostinju, ako je daje u težnji za Allahom Uzvišenim, nagrada će i biti od Allaha! On nije odgovoran za to da li to dao dobrom ili lošem čovjeku, onom ko to zaslužuje ili ko ne zaslužuje, jer će on biti nagrađen prema svojoj namjeri! To potvrđuje i završetak ajeta: 

        "A ono što od imetka udijelite drugima, to će vam se nadoknaditi i neće vam se nepravda učiniti!" 

U hadisu koji se navodi u dva Sahiha prenosi se od Ebu-Hurejrea da je pripovijedao kako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /421/ Neki čovjek se zarekao: "Večeras ću obavezno dati sadaku!", a zatim je izišao i dao je jednoj prostitutki. Ljudi su nakon toga govorili kako je sadaku dao prostitutki. Zatim je zahvalio: "Allahu moj, Tebi hvala za prostitutku, a i večeras ću obavezno dati sadaku!" I dao je nekom imućnom čovjeku! Pa su ljudi osvanuli pričajući kako je dao sadaku bogatašu. A on je rekao: "Allahu, Tebi hvala na bogatašu! I večeras ću obavezno dati sadaku!" Te večeri dao je  sadaku nekom lopovu. Ljudi su opet pričali: "Večeras je dao sadaku lopovu!" A on je rekao: "Allahu moj, hvala ti za prostitutku, za bogataša i lopova!" Zatim mu je neko došao i rekao: "Što se tiče tvoje sadake, ona je primljena. Što se tiče prostitutke, možda će se popraviti i ostaviti prostituciju, možda će i bogati čovjek iz toga pouku izvući, pa početi i sam dijeliti od onoga što mu je Allah dao, a možda će se i lopov time odvratiti od krađe!" 

Ibn-Abbas kaže da to znači da On sve čuje i sve vidi, tj. motri Svoja stvorenja što i kako rade i svakog nagrađuje ili kažnjava prema njegovu trudu. Svakome će pravedno presuditi i svakog nagraditi, ili kazniti prema onome što je zaslužio. Njemu nije svojstvena nepravda.

Uzvišeni obavještava da će nevjernici iz reda onih kojima je data Knjiga i idolopoklonici u Vatri vječno ostati i kaže da su "...oni najgora stvorenja." ”El-berijje” znači - stvorenja.

U Muslimovom Sahihu se od Džabira navodi da je rekao: /701/ "Allahov Poslanik, s.a.v.s., ovo je poglavlje

i 'Reci: 'On, Allah je jedan!'', učio na dva rekata namaza poslije obavljenog tavafa." U Muslimovom Sahihu od Ebu-Hurejrea prenosi se da je /702/ Allahov Poslanik, s.a.v.s., poglavlja:

"Reci: 'O vi nevjernici'", i

"Reci: 'On je Allah-Jedan'", na dva rekata sabaha. u Ahmedovom Musnedu od Ibn-Omera se prenosi da je /703/ Allahov Poslanik ova dva poglavlja učio na dva rekata namaza prije sabaha i dva rekata namaza poslije akšama, proučio dvadeset i nekoliko puta, ili deset i nekoliko puta." Ebu-Kasim et-Taberani prenosi da je Džebele ibn Haris, brat Zejda ibn Harisa, rekao da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: /704/ "Kad legneš u postelju prouči:

'Reci: 'O vi nevjernici...'' do kraja, jer je ovo poglavlje odricanja od idolopoklonstva /širka/. Od Ibn-Abbasa prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: /705/ "Reci: 'O vi nevjernici'", vrijedi koliko četvrtina Kur’ana." Ovim poglavljem odriče se od onoga što rade idolopoklonici. Ono naređuje iskrenu predanost Allahu (ihlas). Riječi Uzvišenog: "Reci: 'O vi nevjernici'", odnose se na svakog nevjernika na Zemlji, iako su one u prvom redu upućene nevjernicima, Kurejšijama. Priča se da su oni bili tolike neznalice /džahili/ da su Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pozvali da jednu godinu zajedno obožavaju njihove kumire, a drugu ono što on obožava, pa je Allah objavio ovo poglavlje u kome je Svome Poslaniku, s.a.v.s., naredio da se u potpunosti odrekne njihove vjere,

tj. kipove i one koje Mu ravnim smatrate.

tj. Allaha Koji nema nikakva sudruga. čestica ovdje je u ulozi odnosne zamjenice.

tj. ja niti ću obožavati ono što vi obožavate, niti ću to slijediti i za njim se povoditi, nego ću vjerovati i obožavati Allaha onako kako On voli i kako je On zadovoljan.

tj. niste se povodili ni slušali Allahove naredbe i propise vezane za Njegove ibadate, nego ste sami od sebe izmislili kriva božanstva. U tom smislu Uzvišeni na drugom mjestu kaže:

"Oni se povode samo za pretpostavkama i onim za čim duše žude, a već im dolazi od Gospodara njihova prava uputa" (53:23), pa se Poslanik, s.a.v.s., odrekao svega što je njihovo. Otuda je značenje riječi:

"Nema boga osim Allaha, Muhammed je Allahov poslanik", tj. nema nikoga ko bi se mimo Allaha mogao obožavati, a jedini put da bi se ispravno vjerovalo jeste da se slijedi ono što je donio Poslanik, s.a.v.s. Međutim, idolopoklonici nisu obožavali Allaha, nego druga božanstva mimo Njega. Dakle, njihovo obožavanje nije propisao ni dozvolio Allah.

U tom smislu Uzvišeni na drugom mjestu kaže:

"...i ako te oni budu u laž utjerivali, ti reci: 'Meni moja, a vama vaša djela; vi nećete odgovarati za ono što ja radim, a ja neću odgovarati za ono što vi radite.'" (10:41) Eš-Šafi i drugi učenjaci, Allah im se smilovao, na osnovu kur’anskog ajeta: "A vama vaša vjera, a meni moja" izvlače zaključak da su sve vrste kufra (nevjerovanja), zapravo jedna (ne)vjera. On smatra da je dozvoljeno da jevrej naslijedi kršćanina i obratno, jer su sve vjere, osim islama, neistina i jedna te ista stvar. Ahmed i neki drugi smatraju da nije dozvoljeno da se međusobno nasljeđuju radi hadisa: /706/ “Ne nasljeđuju se međusobno sljedbenici dvije različite vjere”.

"Neka oni koji škrtare u onome što im Al­lah iz obilja Svoga daje nikako ne misle da je to dobro za njih! Naprotiv, to je zlo za njih!"  Neka škrtac nikako ne misli da će mu gomilanje imetka koristiti! Naprotiv, to je po njegovu vjeru štetno, a možda i po njega na ovome svijetu. Nakon toga, On obavještava o onome što će se dogoditi na Sudnjem danu s njegovim imetkom, pa kaže:

 "Na Sudnjem danu bit će im oko vrata omotano ono čime su škrtarili!" El-Buhari navodi predanje od Ebu-Hurej­rea, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /609/ "Kome Allah da imetak, pa za njega ne da zekat, to će mu na Sudnjem danu biti kao zmija otrovnica s dvije crne mrlje iznad očiju, koja će mu opasati vrat i stegnuti vilice, govoreći: 'Ja sam tvoj imetak, ja sam tvoja riznica!' Zatim će proučiti ovaj   ajet:

“Neka oni koji škrtare u onome što im Allah iz obilja Svoga daje nikako ne misle da je to do­bro za njih! Naprotiv, to je zlo za njih!'"

El-Avfi navodi predanje od Ibn-Abbasa: "Ovaj ajet je objavljen u vezi sa sljedbenicima Knjige koji su škrtarili da pokažu ono što su morali pokazati prema objavljenim knjigama." To prenosi Ibn-Džerir. Is­pravno je, međutim, prethodno mišljenje, koje obuhvaća i ovo.

"A Allahu pripada nasljedstvo nebesa i Zemlje", tj.

 "i udjeljujte od onoga za što vas je nasljednicima učinio" (57:7), jer sve se stvari vraćaju Allahu Uzvišenom. Zato, dajite od svojih imetaka ono što će vam koristiti na dan vašega povratka,

 "i Allah je obaviješten o onome što vi radite!"  On zna vaše namjere i skrivene misli.

Seid ibn Džubejr navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže: Kada su objavljene riječi Allaha Uzvišenog:

"Ko je taj koji Allahu drage volje zajam daje, pa mu ga On mnogostruko vraća?" (2:245), židovi su rekli: "Muhammede, tvoj Gospo­dar  je osiromašio, pa traži od robova Svojih zajam!" Nakon toga, Allah Uzvišeni je objavio riječi:

 "Allah je čuo riječi onih koji su govorili: 'Allah je siromašan, a mi smo bogati!'"

Riječi Uzvišenog: "Mi ćemo zabilježiti ono što su oni govorili"  predstavljaju prijetnju i zastrašivanje pa, u tom smislu, to Allah Uzvišeni i vezuje za riječi: "i to što su bez opravdanja vjerovjesnike ubijali!" To znači: ovo su njihove riječi o Allahu Uzvišenom i njihov postupak prema Allahovim poslanicima, pa će ih i Allah kazniti najtežom kaznom. U tom smislu, Allah Uzvišeni kaže:

- I reći ćemo: "Iskusite kaznu u Ognju!" /181/ "To je zbog djela vaših ruku, a Allah nije ne­pravdan prema robovima!"  To će im biti rečeno kao prijekor, grdnja i prezir.

To će im biti rečeno kao prijekor, grdnja i prezir.

"I onih koji troše imanja svoja pretvarajući se pred ljudima." Ovdje su navedeni oni koji imaju stisnute ruke, a to su škrci, zatim darežljivi koji se pretvaraju i time žele samo slavu i ugled, odnosno da budu poh­valjeni radi ugleda, a ne Allaha. U hadisu stoji kako je Allahovom Poslaniku postavljeno pitanje o Abdullahu ibn Džud'anu: "Hoće li mu koristiti to što dijeli imovinu i oslobađa robove?" On je odgovorio: - Ne, jer on nikada u životu nije rekao: Gospodaru moj, oprosti mi grijehe moje na Sudnjem danu! Zato Al­lah Uzvišeni kaže:

"a u Allaha i onaj svijet ne vjeruju!" To znači da ih je njihov neprija­telj, šejtan,naveo da čine to što je ružno, i odvraća ih od pokornosti, on ih je na to navodio i šaptao im. On se s njima družio i uljepšao im je ono što je ružno. Zato, Allah Uzvišeni kaže:

"A kome je šejtan drug, to mu je zao drug!"

"Allah, doista, neće oprostiti da se Njemu išta ravnim pridružuje, a oprostit će sve mimo toga kome On hoće!" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /752/ "Ostavio sam Svoj zagovor (šefaat) za počinioce velikih grijeha iz Moga ummeta za Sudnji dan!" Naime, za traženje oprosta Allahovog uvjet je pokajanje, pa ko se pokaje od bilo kojeg grijeha, makar ga i opetovao, Allah će mu primiti pokajanje, jer Allah Uzvišeni kaže:

- Reci: "O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost, jer Allah sve grijehe oprašta!" (39:53), ali pod uvjetom da se pokaju.[1]

 "A onaj ko drugog Allahu pridružuje, on čini potvoru i grijeh veliki", kao što Allah također kaže:

 "Idolopoklonstvo je veliko nasilje!" (31:13) U dva Sahiha se navodi predanje od Ibn-Mesuda, koji kaže: /753/ Upitao sam: "Allahov Poslaniče, koji je najveći grijeh?" Rekao je: "Da Allahu učiniš suparnika, a On te je stvorio!" On navodi kompletan hadis. Ibn-Merdevejh navodi predanje od Imrana ibn Husajna: /754/ da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Da vas obavijestim o najvećim grijesima? To je pridruživanje Allahu nekoga ravnim!", a zatim je proučio:

 "A onaj ko dru­gog Allahu pridružuje, on čini potvoru i gri­jeh veliki!"  te nepokornost roditeljima, pa je proučio: "da bi bio zahvalan Meni i roditeljima svojim, a Meni se sve vraća!" (31:14)

[1] čak i sam širk (idolopoklonstvo) Allah može oprostiti ukoliko onaj koji to čini učini tevbu/pokajanje za života. Me|utim, ono što Allah neće oprostiti nikada jeste širk sa kojim čovjek umre i zbog koga će vječno ostati u Vatri. Njemu se kazna neće smanjivati, tako da će - kada mu sagori - koža biti zamijenjena drugom, da bi osjećao kaznu!

"Pogledaj kako izmišljaju laž o Allahu!" To znači: pogledaj kako židovi i kršćani sami sebe oslobađaju grijeha, tvrdeći da su oni Allahovi sinovi i miljenici, te

"da u Džennet neće ući niko osim onoga ko bude židov ili kršćanin!" (2:111), zatim:

"Vatra nas neće ni dodirnuti više od nekoliko dana!" (3:24) Usto, oni se pouzdaju u dobra djela svojih predaka, iako je Allah Uzvišeni odredio da dobra djela očeva neće ni u čemu biti od koristi sinovima, rekavši:

"Taj narod je bio i nestao; njemu pripada ono što je zaslužio, a vama što ste zaslužili!" (2:134)

Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "To je Allahu dovoljno kao jasan grijeh!" Dovoljno je što su ovo učinili otvoreno lažući i klevećući.

Ovo je prijekor Allaha Uzvišenog onima koji tvrde da vjeruju u ono što je Allah Objavio Svome Poslaniku i vjerovjesnicima koji njemu prethode, a.s., a oni, pored toga, sude mimo Knjige i sunneta. Prema tome, ovaj ajet upućuje prijekor svakome ko napusti sud Allaha i Njegova Poslanika, uzimajući da sudi po nečemu drugome, što je lažno, a što se imenuje Tagutom.

Već je bilo govora o ovom časnom ajetu, uz riječi Allaha Uzvišenog:

 "Allah, doista, neće oprostiti da se Njemu išta ravnim smatra, a kome hoće oprostit će sve osim toga...", a hadise u vezi s tim naveli smo na početku ovog poglavlja.[1]

"...onaj ko Al­lahu što ravnim bude smatrao, doista je daleko zalutao!", tj. krenuo je putem koji nije put istine, zalutao sa Pravog puta i udaljio se od istine tako da je sebe upropastio, pa gubi i na ovom i na drugom svijetu, čija mu je sreća time izmakla.

[1] Uz ajete br. 48 ove sure, te hadise br. 751, 752, 753 i   754.

"Oni mimo Allaha samo ženske kumire obožavaju..." Ibn-Džerir navodi predanje od Ed-Dahhaka da su u vezi s ovim ajetom idolopoklonici rekli za meleke: "To su kćeri Allahove i mi ih obožavamo kako bi nas približile Al­lahu!" Zatim on kaže: "Zato su ih oni uzeli kao Gos­podare, predstavili ih u ženskom liku, pa su tako pre­sudili i druge slijedili i usto govorili: 'Ove su slične kćerima Allahovim, Kojeg mi obožavamo!', aludira­jući na meleke." Ovaj komentar blizak je riječima Al­laha Uzvišenog: "Šta mislite o Latu i Uzau?" (53:19)

 "I meleke, koji su robovi Svemilosnog - ženama smat­raju!" (43:19); "i ne obožavaju drugog do šejtana - prkosnika!", tj. On im je to zapovjedio, uljepšao im i ukrasio, a oni istovremeno obožavaju Iblisa, kao što Allah Uzvišeni, također, kaže:

 "Nisam li vas obavezao, sinovi Ademovi, da ne obožavate šejtana...!" (36:60)

Uzvišeni Allah, dž.š., kaže da je naredio Svome Poslaniku, s.a.v.s., da dostavi ono što mu je On poslao, da to sprovede u djelo i javno ispovijeda, a to je ono što stoji nasuprot mušricima, kao što prenosi Ibn-Abbas da je Allah, dž.š., rekao: "…ti javno ispovijedaj ono što ti se naređuje", tj. izvrši i sprovedi to u djelo. A Ibn-Mes'ud prenosi: "Poslanik, s.a.v.s., tajno je pozivao, skrivajući se, sve dok mu nije objavljeno: '…ti javno ispovijedaj ono što ti se naređuje', pa su on i njegovi ashabi izašli u javnost."

tj. prenesi ono što ti je objavljeno od tvoga Gospodara i ne osvrći se na mušrike koji te žele odvratiti od Allahovih ajeta,

 "…oni bi jedva dočekali da ti popustiš, pa bi i oni popustili", (68:9) i ne boj ih se, dostatan ti je Allah, On ti je najbolji čuvar od njih.

El-Hafiz Ebu-Bekr el-Bezar prenosi od Enesa, pa kaže: (705)

"Mi ćemo te štititi od onih koji se rugaju, koji pored Allaha drugog boga uzimaju", pa kaže: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., prolazio je pa ga je neko od njih gurnuo, pa im je došao Džebrail, pa ih je gurnuo; na njihovim je tijelima ostao trag poput uboda i oni su pomrli."

Ibn-Ishak prenosi od Ibn-Abbasa da kaže: "Njihov predvodnik bio je El-Velid el-Mugire, on je onaj koji ih je sakupio i bilo ih je pet - prema ispravnijem mišljenju. Bili su stariji i plemići svoga naroda, i to iz Benu-Eseda, Zehre, Mahzuma, Sehma i Huza'a."

dakle, mi sigurno znamo, o Muhammede, da će ti se desiti i da ćeš doživjeti mnoga uznemirenja od njih, da će ti biti teško u duši i da ćeš osjetiti tjeskobu i potištenost u svojim prsima, ali nemoj da te to odvrati od tvoje obaveze da dostaviš Allahovu uputu, oslanjaj se na Njega, On ti je zaista dovoljan i On će ti pomoći protiv njih. Pa puno spominji Allaha, zahvaljuj Mu, slavi Ga i obožavaj, tj. obavljaj namaz.

" A dat će vam i drugu blagodat koju jedva čekate", tj. na to će vam dodati još nešto za čim žudite a to je: "Allahovu pomoć i skoru pobjedu", tj. kada se borite na putu Njegove vjere, On vama garantira pomoć i još kaže Uzvišeni: "I skoru pobjedu", tj. brzu, i to je tako: ko se pokorava Allahu i Njegovu Poslaniku i potpomaže Njegovu vjeru, sam će biti potpomognut i pobijedit će uz postizanje ahiretskih blagodati.

"Zato obraduj radosnom viješću vjernike."

Uzvišeni Allah kaže, stavljajući prigovor ovim mnogobošcima zbog toga što su pripisivali Uzvišenom Allahu kćeri, hvaljen neka je On - a sebi ono što zažele, tj. mušku djecu, želeći sebi dobro.

"I kad se nekom od njih javi da mu se rodila kći, lice mu potamni i postaje potišten" (16:58), tj. rastuži ga to i sebi želi samo sinove. Uzvišeni kaže: pa kako pripisuju Allahu, dž.š., ono što ne uzimaju sebi? I zato kaže Uzvišeni: "A upitaj ih", tj. pitaj ih osuđujući to.

"Zar su za Gospodara tvoga - kćeri, a za njih - sinovi?" Kao što su riječi Uzvišenog:

"Zar su za vas sinovi, a za Njega kćeri?" To bi tada bila podjela nepravedna." (53:21,22)

tj. kako možete tvrditi da su meleki ženskog roda a niste bili prisutni u času njihova stvaranja.

tj. oni lažno govore da Allah ima sina: "Oni su zaista lažljivci", tj. oni su na Allaha izmislili tri laži velikog nevjerstva: 1. Prvo, pripisivali su njih Allahu kao Njegove kćeri i time mu pripisali porod, Uzvišen je i čist od svega ovog. 2. Za Njegov porod rekli su da je ženski. 3. A zatim su ih obožavali mimo Allaha Uzvišen je i čist od svega ovoga.

Svaka od ovih laži dovoljna je da zbog nje vječno borave u džehenemskoj vatri.

Šta ga je rukovodilo da izabere kćeri nad sinovima, kao što kaže:

"Zar je vaš Gospodar vas sinovima obdario, a Sebi kao kćeri meleke uzeo, vi zaista izgovarate krupne riječi." (17:40)

Šta je bilo sa vašim razumom?!

Zašto ne razmislite?

tj. argument za tvrdnje koje iznosite.

Ako Vi imate potporu u objavljenoj knjizi od Allaha za ono što tvrdite, dajte to čime ćete potvrditi istinitost svojih tvrdnji tvrdnji.

Mudžahid kaže: "Mušrici tvrde da su meleki kćeri Allaha, dž.š., pa je Ebu - Bekr, r.a., rekao: 'Pa ko su im majke?' Oni rekoše: 'Kćerke najuglednijih džina." I zato kaže Tebareke ve Teala: "A džini odavno znaju", tj. znaju one koji su im pripisali to srodstvo, da će oni koji tako govore u vatru biti bačeni", tj. oni koji tako tvrde bit će privedeni u Džehennem na Dan obračuna zbog njihove laži u tome i potvore, i zbog njihovog neispravnog stava bez znanja.

tj. On je Uzvišen i čist i od toga da ima sina, i čist je on od onog što Mu pripisuju, silnici i pokvarenjaci.

izuzimaju se od ljudi iskreni koji slijede Istinu, koja je objavljena svakom vjerovjesniku i poslaniku.

Uzvišeni Allah obraća se mušricima:

"...ali ni vi, sa onima kojima se klanjate, ne možete o njima nikoga u zabludu zavesti, osim  onoga koji će ionako u Vatri gorjeti", tj. pokorava se vašim riječima i vašoj zabludi i stranputici onaj koji je zalutao među vama, i koji je predodređen za Vatru. 

"Oni pamet imaju   -   a njom ne shvataju, oni oči imaju   -   a njima ne vide, oni uši imaju   -   a njima ne čuju: oni su kao stoka, čak i gori   -   oni su zaista nemarni." (7:179) Ovo je primjer onih ljudi koji se povode za širkom i zabludom, kao što kaže Tebareke ve Teala:

"Vi govorite nejednako, od njega se odvraća onaj za kog se znalo da će se odvratiti" (51:8, 9), tj. bit će zaveden onaj ko je pokvaren i ko je sklon krivom putu. A zatim kaže Tebareke ve Teala, otklanjajući sumnju sa meleka, očistivši ih od onog što su im pripisali poričući i potvorivši ih da su oni Allahove kćeri

Tumačenje ovog ajeta je po značenju slično tumačenju predhodnog ajeta iste sure stoga smo ga tumačili u predhodnom ajetu

Tumačenje ovog ajeta je po značenju slično tumačenju 161 ajeta iste sure stoga smo ga tumačili na tom mjestu.