Uzvišeni ističe čovjekov strah kada ga zadesi nevolja, kao što su riječi Uzvišenog: „A kada ga nevolja dotakne, onda se dugo moli“ (41:51), tj. mnogo jer kada ga snađe nevolja, boji se i zabrine, i mnogo se moli da je odstrani u svim njegovim stanjima, a kada mu Allah otkloni njegovu nevolju, on odustane, udalji se ustranu i ode kao da mu nije ništa bilo: „On nastavlja, kao da Nam se nije ni obraćao molbom zbog nevolje koja ga je bila zadesila.“ Zatim Uzvišeni kori ovu njegovu osobinu i njegov put, pa kaže: „Tako se nevjernicima čini lijepim ono što rade.“ A što se tiče onog koji je na uputi i pravom putu, on se izuzima od toga, kao u riječima Uzvišenog: „Osim onih koji su strpljivi i koji dobra djela čine.“ (11:11)

"One koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spome­ne, smiruju" [2], tj. On je toga dostojan.

___

[2]
Kakve su riječi naroda bile... kada je pjesnik njihov govorio: "Spomenom Allaha samo se grijesi uvećavaju?!" Ubrajali su te riječi... u dobra djela?! Zar ne vidite kako šejtan nevjerovanje dušama nakiti i nagizda, tako da ih uvjeri da je kufr odista iman a njihove duše nevjerovanju otvori. Pa onda niječu Allaha i ne mole za oprost i u takvom stanju sa Allahom se sretnu? Bože, na pravi put ih uputi.

Allah Uzvišeni obavještava da ljudi kada ih nevolja zadesi, mole Allaha, kajući Mu se i iskreno Mu vjeru ispovijedajući. Allah, otuda, veli: "Kad vas na moru nevolja zadesi, tada nema onih kojima se inače klanjate, postoji samo On." Iščezne iz vaših srca sve što obožavate, izuzev Allaha, kao što se desilo sa Ikrimom ibn Ebi-Džehlom kada je pobjegao ispred Poslanika, s.a.v.s., prilikom oslobođenja Meke. Bježeći, plovio je morem, želivši se nastaniti u Abesiniji. Zapuhao je žestok vjetar, pa su jedni drugima govorili: "Neće vas ništa spasiti, izuzev da molite Allaha Jedinog!" Ikrime je u sebi pomislio: "Tako mi Allaha, ako na moru niko ne koristi - osim On, onda ni na kopnu niko ne koristi - osim Njega! Moj Gospodaru, ukoliko me izbaviš odavde, dajem Ti obećanje da ću otići i staviti ruke na Muhammedovu ruku i naći ću ga blagim i milostivim." Spašeni su iz mora, pa se on vratio Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., prešao na islam i u njemu se dobro pokazao - neka je Allah s njim zadovoljan! "A kad vas On na kopno spasi, vi se okrećete", zaboravite da ste ga priznavali Jedinim na moru i okrećete glave od obraćanja Njemu, Jedinom, Koji nema saučesnika! "...čovjek je uvijek nezahvalan!" Ovo je ljudska priroda: da zaboravlja blagodati i niječe ih, izuzev onoga koga Allah sačuva.

Riječca "zatim" ovdje predstavlja veznik kojim se veže predikat za predikat prema redoslijedu. Kao da tako Allah Uzvišeni naređuje onome koji stoji na Arefatu da krene prema Muzdelifi, kako bi tamo na Časnome mjestu Allaha spominjaoIsto tako, naređuje mu da sa svojim ljudima bude zajedno sa svima drugima na Arefatu, i stoji kao što to svi čine, izuzev pripadnika Kurejša koji nisu izlazili iz Harema ostajući da stoje pri kraju, nedaleko od vanjskog di­jela i govoreći: "Mi smo Allahovi, stanovnici Njegova Grada i Njegova Harema."

El-Buhari navodi predanje s lancem od Aiše, koja kaže: /272/ "Pripadnici plemena Kurejš i njihovi is­tomišljenici stajali bi na Muzdelifi i nazivali su se El-
Hums, dok bi drugi Arapi stajali na Arefatu. Kada je došao islam, Allah Uzvišeni je naredio Svom Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, da dođe na Arefat, da tu stoji, a zatim odatle krene. Na to se od­nose riječi Uzvišenog: "odakle kreću drugi ljudi" Ovako navode Ibn-Abbas, Mudžahid, Ata' i drugiZa to mišljenje se opredijelio i Ibn-Džerir, a prihvaćeno je i konsenzusom.

Imam Ahmed navodi predanje s lancem od Muhammeda ibn Džubejra ibn Mut'ima, koji navodi da je njegov otac rekao: /273/ Izgubio sam devu na Arefatu, pa sam krenuo da je tražim. Naišao sam na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kako stoji. Kazao sam: /274/ "Ovo je običaj ljudi El-Humsa, šta će on ovdje?" Hadis bilježe El-Buharija i Muslim u svojim zbirkama, a El-Buhari navodi predanje od Ibn-Abbasa, po kojem se pod izrazom "ovdje" misli na kretanje od Muzdelife do Mine radi bacanja kamenčića. Od Muzahima se navodi da je rekao: "Pod izrazom 'ljudi' misli se na Ibrahima, a.s.!" Ibn-Džerir kaže: "Da suprotan dokaz nije konsenzusom prihvaćen, to mišljenje bi bilo prihvatlljivije!"

"i od Allaha oprost moliteAllah doista prašta i milostiv je." Allah često naređuje da se spominje (zikr čini) nakon završetka obreda ibadeta. U tom smislu, u Sa­hihu Muslima stoji /275/ "da se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi završio namaz Al­lahu obraćao za oprost tri puta." U oba Sahiha, također, stoji /276/ da je on preporučio da se nakon namaza uči tesbih, tahmid i tekbir/"subhanallah", "elhamdulillah" i "Allahu ekber"/po trideset i tri putaEl-Buhari navodi predanje od Šeddada ibn Evsa, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /277/ Najbolji istigfar (dova za oprost) jeste da rob uči: "Allahu moj! Ti si Gospodar moj! Nema boga osim Tebe! Ti si me stvorio i Tvoj sam rob; Tebi sam obavezan i odan koliko god mogu! Utječem Ti se od zla onog što sam počinio! Priznajem tvoje blagodati prema meni i priznajem ti svoje grijehe! Oprosti mi, jer samo Ti grijehe opraštaš!" Ko to prouči navečer, pa te noći umre, ući će u DžennetIsto tako, ko to prouči u toku dana, pa tog dana umre, u Džennet će ući! U oba Sahiha navodi se od Abdullaha ibn Omera da je Ebu-Bekr rekao: /278/ Allahov Poslaniče! Nauči me dovu kojom ću moliti Allaha u namazu! On mu je rekao: Uči: "Allahu moj! Mnogo sam nepravde sebi učinio, a niko ne prašta grijehe osim Tebe! Oprosti mi Svojim oprostom i smiluj mi se! Ti si doista Onaj Koji prašta i Milostivi!" U vezi sa istigfarom postoje brojni drugi hadisi.

Ibn-Abbas kaže: "Određeni dani su dani 'tešrika' (Kurban-bajrama), a poznati dani su dani prve dekade zil-hidžeta." Ikrime kaže:

"I Allaha spominjite u danima određenim!", tj. u učenju tekbira, u danima tešrika, nakon propisanih namaza, sa

, "Allah je najveći, Allah je naj­veći." Imam Ahmed od Ibn-Ukbe ibn Amir prenosi: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /282/ "Dan Arefata, dan kurbana i dan tešrika, to su blagdani za nas, pripadnike islama. To su dani jela i pića!" Ibn-Džerir prenosi od Ebu-Hurejre da je Alla­hov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao poruku Abdullahu ibn Huzafu dok je obilazio na Mini: /283/ "Nemojte postiti ove dane, jer to su dani jela i pića Allaha Uzvišenog spominjite / zikr činite!". U predanju Zuhrija navodi se: /284/ "osim onoga koji ima obavezu postiti za kurban /hedj/"Ovo je dobar dodatak, ali je "mursel". Od Aiše se navodi da je rekla: /285/ "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je da se posti u dane tešrika, i to su dani jela i pića, i spominjanja Allaha, dž.š.!". Od Ibn-Abbasa navodi se: ". Određeni dani su dani tešrika i to četiri dana: dan klanja kurbana i tri dana nakon njega." Na to ukazuje i tekst ajeta u kojem Allah Uzvišeni kaže:
"A onome ko požuri, pa to učini u prva dva dana, nije grijeh, kao što nije grijeh ni onome koji to odgodi", što ukazuje na tri dana poslije klanja kurbana i vezuje se za riječi:

"I Allaha spominjite u danima određenim!", što se odnosi na spominja­nje Allaha nad kurbanima. Na to se odnosi i poseban zikr nakon namaza, odnosno, opći zikr u drugim situacijama. Najpoznatije mišljenje učenjaka jeste da to traje od sabah-namaza Dana Arefata do ikindije namaza zadnjeg dana tešrika, što je i praksa, jer to je posljednji povratak hadžija iz Mine u Meku. Na to se odnosi i tekbir i spominjanje Allaha kod bacanja kamenčića svakoga dana u dane tešrika. U hadisu koji navode Ebu-Davud i drugi prenosioci stoji: /286/ "Tavaf oko Hrama, sa'j između Safe i Merve, te baca­nje kamenčića, određeni su radi zikra Allaha Uzvišenog." Nakon što je Allah Uzvišeni spomenuo prvi i drugi povratak, to jest odlazak ljudi s hadža u različite krajeve nakon sastanka na svetim mjestima, On kaže:

"Bojte se Allaha, i znajte da ćete svi pred Njim biti oživljeni", kao što kaže: "On je Onaj Koji vas je po Zemlji posijao i pred Njim ćete oživljeni biti" (23:79).

Petak je u arapskom jeziku nazvan džumu'a, jer je on deriviran iz izraza džem' (spajanje, sabiranje, sakupljanje). Sljedbenici islama na taj se dan sastaju jednom sedmično u velikim džamijama. To je šesti dan, kada je Allah, dž.š., upotpunio stvaranje svega stvorenog. U njemu je stvoren Adem, u njemu je uveden u Džennet, u njemu je izveden iz njega i u tom danu će nastupiti Sudnji dan. U tom danu je jedan sat, ako tačno u njemu pravovjerni rob zatraži od Allaha, dž.š., nešto korisno, Allah će mu dati, kao što se to jasno i pouzdano navodi u vjerodostojnim hadisima. U starom arapskom jeziku ovaj dan je nazvan sintagmom.  

Pouzdano je utvrđeno da je narodima prije nas, također, bilo naređeno uvažavanje ovog dana, ali su ga zanemarili. Muslim u svom Sahihu navodi: (433) "Uščuvao je Allah, dž.š., petak od naroda koji su bili prije nas. Tako su jevreji odabrali subotu, kršćani nedjelju, te je Allah, dž.š., doveo nas i ukazao nam da poštujemo petak. Pa je učinio da redoslijed bude: petak, subota i nedjelja. Na isti način kako subota i nedjelja prate petak, i oni će na Sudnjem danu dolaziti iza nas. Mi smo posljednji na ovom svijetu, a prvi na Sudnjem danu, i nama će presuditi prije svih ostalih." (Navodi ga i Buhari, obojica od Ebu-Hurejrea.) 

  Allah, dž.š., naredio je pravovjernima da se u ovom danu sakupe radi ibadeta  riječima: 

 "O vjernici, kad se u petak na namaz pozovete, kupoprodaju ostavite i požurite ka spominjanju Allaha, to vam je bolje, neka znate!”, tj. imajte namjeru, odluku i budite pripravni za odlazak na džumu, kao što je Allah, Uzvišeni rekao: 

 "A onaj koji želi drugi svijet i trudi se da ga zasluži, a vjernik je…"   (17:19)  Ovdje se naravno nije mislilo na žurno hitanje na džuma-namaz, jer je ono zabranjeno na osnovu hadisa koji su zabilježeni u sahihima: Ebu Hurejre prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: (434) 'Kada čujete ikamet, pođite na namaz i pazite da budete smireni i dostojanstveni. Nemojte žurno ići, dio namaza na koji stignete nastavite klanjati, a propuštene dijelove naklanjajte!'" U gornjem ajetu mislilo se na uobičajeno hodanje, a ne žurenje. Abdurrezak prenosi da je Ebu-Hurejre, r.a., rekao: "Riječi su Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: 'Kada se uspostavi namaz, ne trčite na njega, nego uobičajeno hodite. Budite smireni i dostojanstveni; što ste propustili, naklanjajte.'"  

Lijepo je da se onaj ko ide na džuma-namaz, okupa prije odlaska, na osnovu vjerodostojna predanja, koje se od Ebu-Hurejrea i Ebu-Seida, r.a., bilježi u oba Sahiha: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (436) 'Kada neko od vas pođe na džumu, neka se okupa.'" Imam Ahmed citira Evsa ibn Evsa es-Sekafija da je rekao: (437) "^uo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako kaže: 'Ko se očisti i okupa u petak, rano ustane i među prvima dođe, pješke, a ne na jahalici, blizu imama i sasluša ga, a sam riječ ne progovori - za svaki će korak imati nagradu kao što se ima od godine dana dobrovoljnog posta i namaza.'" Ovaj je hadis u različitim verzijama i terminima, a sve ih navode autori četiri sunena, a Et-Tirmizi ga smatra hasenom.  

Ebu-Hurejre, r.a., kaže: "Resulullah, s.a.v.s., rekao je: (438) 'Ko se petkom okupa kao kad se okupa od džunupluka, zatim ode u džamiju u prvom sahatu6, kao da je za kurban zaklao devu; ko ode u drugom sahatu, kao da je za kurban zaklao kravu; ko ode u trećem sahatu, kao da je za kurban zaklao rogatog ovna, u četvrtom sahatu, kao da je zaklao kokošku, a u petom sahatu, kao da je od sebe darovao jaje. Kada imam iziđe na minber, meleci dođu da bi saslušali hutbu.'" (Buharija i Muslim) Pohvalno je obući najljepšu odjeću, namirisati se, očistiti zube i šutjeti slušajući hatiba, nikoga ne uznemiravajući. Ako sve to ispoštuje i obavi džuma-namaz, njegov je namaz iskup za grijehe koje je počinio izmedju dvije džume. 

 "Kad se u petak na namaz pozovete, kupoprodaju ostavite i požurite ka spominjanju Allaha." Pod pozivom se misli na drugi ezan, koji bi se učio kada bi se Allahov Poslanik, s.a.v.s., popeo i sjeo na minber, i na ovaj se ezan misli kada se kaže da je poslije njega zabranjena kupoprodaja. Prvi ezan, koji je dodao zapovjednik pravovjernih Osman ibn Affan, r.a., uspostavljen je radi velikog broja klanjača. Konsenzusom islamskih znanstvenika, r.a., utvrđeno je da je kupoprodaja zabranjena nakon drugog ezana. Međutim, razišli su se u tome da li je ispravno ako se radi o darivanju ili ne, na dva različita stava. Vanjski smisao ajeta ističe da je to zabranjeno, kao što je utvrđeno i u šerijatskopravnim djelima. Dužni su prisustvovati džumi slobodni muškarci, ali ne robovi, žene i djeca. Opravdan je izostanak putniku, bolesniku, njegovateljima bolesnika i drugima koji imaju slične isprike, a što je, također, razrađeno u šerijatskopravnim djelima. 

"To vam je bolje, neka znate!", tj. napuštanje kupoprodaje; i dolazak na slušanje hutbe i obavljanje namaza, bolje vam je na oba svijeta. 

Allahov je, dž.š., veliki dar Poslaniku, s.a.v.s., to što mu je objavio Kur’an, a.š.

Ne slušaj one koji su te željeli odvratiti od onoga što ti je objavio, već dostavi ono što ti je došlo od tvog Gospodara. Osloni se na Allaha, dž.š., jer će te On sačuvati od loših ljudi koji čine ružna djela, od nevjernika koji su to svim srcem.

Na početku i na kraju dana.

kad završiš sa svakodnevnim poslovima i dunjalučkim brigama, predaj se ibadetu, obavljaj ga čiste savjesti i budi predan svome Gospodaru u svojim željama i namjerama. U ovom smislu su i riječi Božijeg Poslanika, s.a.v.s., izrečene u hadisu za koji su svi saglasni da je vjerodostojan (sahih): /653/ "Nema namaza kad je gotovo jelo, niti kad muči mokraća i izmet." U drugom hadisu Vjerovjesnik, s.a.v.s., kaže: /654/ "Kad dođe vrijeme namaza, a večera je spremna, počnite sa večerom!"

Prenosi Imam Ahmed, čiji se sened veže za Ebu - Hurejrea, koji kaže: "Poslanik, s.a.v.s., rekao je (478):'U Kur’anu postoji sura od trideset ajeta koja će biti zagovornik onome ko je uči dok mu se ne oprosti.'"To je: "Uzvišeni je Onaj u Čijoj je ruci vlast."Ovaj hadis prenose autori četiri Sunena, a Et-Tirmizi smatra da je ovaj hadis hasen. Et-Taberani, kao i Hafiz ed-Dija’ el-Makdisi prenose od Enesa, koji je rekao: "U Kur’anu postoji sura koja će se zauzimati za onog ko je uči, sve dok ga ne uvede u Dženet:'Uzvišeni je Onaj u čijoj je ruci vlast.'" Et-Tirmizi prenosi od Džabira (480): "Allahov Poslanik, s.a.v.s., ne bi zaspao dok ne bi proučio sure 'El-Mulk' i 'Es-Sedžda'." i
Sintagma iz ovog ajeta "Njegova ruka" pojam je koji označava jedan od atributa Allaha, dž.š., a ne Njegovu dobrotu i moć. To je uistinu "Allahova ruka",bez ikakve kvalifikacije, ni na koji način ne liči rukama stvorenja. On upravlja onako kako želi. Allah Uzvišeni veliča Sebe i daje do znanja da je vlast u Njegovoj ruci. On ima potpunu vlast nad svim Svojim stvorenjima i postupa kako želi. Njegovoj odluci niko ne protivurječi. Nikome ne polaže račun za ono što
radi. Njemu se sve pokorava, Njegovoj pravednosti i odredbi. Uzvišeni je rekao: "On sve može!",

Uzvišeni Allah, dž.š., kaže da je naredio Svome Poslaniku, s.a.v.s., da dostavi ono što mu je On poslao, da to sprovede u djelo i javno ispovijeda, a to je ono što stoji nasuprot mušricima, kao što prenosi Ibn-Abbas da je Allah, dž.š., rekao: "…ti javno ispovijedaj ono što ti se naređuje", tj. izvrši i sprovedi to u djelo. A Ibn-Mes'ud prenosi: "Poslanik, s.a.v.s., tajno je pozivao, skrivajući se, sve dok mu nije objavljeno: '…ti javno ispovijedaj ono što ti se naređuje', pa su on i njegovi ashabi izašli u javnost."

dakle, mi sigurno znamo, o Muhammede, da će ti se desiti i da ćeš doživjeti mnoga uznemirenja od njih, da će ti biti teško u duši i da ćeš osjetiti tjeskobu i potištenost u svojim prsima, ali nemoj da te to odvrati od tvoje obaveze da dostaviš Allahovu uputu, oslanjaj se na Njega, On ti je zaista dovoljan i On će ti pomoći protiv njih. Pa puno spominji Allaha, zahvaljuj Mu, slavi Ga i obožavaj, tj. obavljaj namaz.

Kao što se navodi u hadisu koji prenosi imam Ahmed od Ne'im bin Ammara, koji kaže da je čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da kaže  (706) "Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: 'O čovječe, ne ispuštaj četiri rekata spočetka dana pa ću te poštedjeti toga na kraju dana. Ovaj hadis prenose Ebu-Davud i En-Nesai.

El-Buhari kaže: ²Salim je rekao: ¢Riječ el-jekin jeste smrt.¢² Ovako su rekli Mudžahid, El-Hasan, Katade i drugi. Ovo je dokaz onoga što Uzvišeni kaže - obavještavajući o stanovnicima Džehennema - da oni kažu:

"Nismo" - reći će - "bili od onih koji su namaz obavljali i od onih koji su siromahe hranili, i u besposlice smo se sa besposlenjacima upuštali, i Sudnji dan smo poricali, sve dok nam smrt nije došla." (74:43 - 47) El-jekin i ovdje znači smrt.

U sahih hadisu koji prenosi Ummul-Ala', žena ensarijka, stoji: (707) "Zaista, Allahov Poslanik, s.a.v.s., nakon što je ušao kod Osmana bin Maz'una, a ovaj je već bio umro, pa Ummul-Ala' reče:  'Neka je milost na tebe, o Ebu es-Saibe, ja svjedočim da ti je Allah, dž.š., ukazao počast.' Pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitao: 'Kako znaš da mu je Allah, dž.š., ukazao počast?' A ja sam rekla: 'Ti si mi i otac i majka, o Allahov Poslaniče, a ko?' Pa je rekao: 'Što se tiče njega, već mu je  došao jekin - smrt, a ja mu želim dobro.'"

Ovim ajetom: "…i sve dok si živ, Gospodaru svom se klanjaj!", pokazuje se da je ibadet, obožavanje kao namaz i slično. Obaveza je svakog čovjeka sve dok ima zdrav razum da obavlja namaz, shodno svom stanju. Ovim se ujedno ukazuje na heretičku grešku da se pod pojmom "jekin" misli na spoznaju, pa kada je neko od njih stigao do spoznaje, misli da je prestala i obaveza sa njom, a ovo je nevjerstvo, zabluda i neznanje.[1] Zaista su poslanici, a.s., i njihovi drugovi najznaniji ljudi o Allahu, svojstvima i dužnostima prema Njemu i o veličanju koje zaslužuje. Pored ovoga, oni su bili najpobožniji i najustrajniji u dobru sve do svoje smrti. Ono što smo već rekli jeste da se pod riječju "jekin" misli na smrt. Hvala Allahu, dž.š., na ovoj uputi i od Njega pomoć tražimo i na njega se oslanjamo. Njega molimo da nas usmrti u najboljem i najpotpunijem stanju. On je plemenit.

[1] Rekao sam: Ti heretici sljedbenici su panteizma koje je vrhunac suštine nauke o tesavvufu (misticizmu). Posljednji stepen suštine (hakika) kod njih jeste stepen dostignuća (vusul), tako da onaj koji dosegne do tog stepena vjeruje da je dostigao istinu (hakika) !!!... To je vjerovanje da je Stvoritelj, ustvari, stvorenje, bez obzira koliko ih je i kakvih oblika bili. Sve je jedno, a to je Allah! Pa ako bi rob postao gospodarom, koga bi onda obožavao? Da li da obožava samog sebe? U ovom slučaju spadaju obaveze, utječemo se Bogu od nevjerstva i propasti, šejtanskog zavo|enja i lošeg završetka. Onaj, koga je Allah počastio islamom pa osjeti njegovu slast, a zatim izabere gorčinu ovog strašnog mnogobožačkog preobražaja, zaslužuje najdublje stepene Džehennema i najveću patnju stanovnika pakla..

Uzvišeni naređuje Svojim robovima da ga spominju zbog Njegovih obilnih blagodati i velikih darova, za što će imati obilnu nagradu i lijep kraj.

Imam Ahmed prenosi od Ebu-Se'ida el-Himsija da je rekao: "čuo sam Ebu-Hurejrea da veli: 'Dova koju sam čuo do Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i koju ne ostavljam je: (516) 'Bože, učini da Ti što više zahvaljujem, slijedim Tvoje savjete, da Te što više spominjem i pazim Tvoje preporuke''" Prenosi ga i Et-Tirmizi.

Imam Ahmed prenosi od Abdulaha ibn 'Amra, r.a., da je rekao: "Allohov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Koji god ljudi budu sjedili u nekom sijelu u kome ne budu spominjali Uzvišenog Allaha, žalit će zbog njega na Sudnjem danu.'"

Uzvišeni veli: "i ujutro i navečer Ga veličajte" Ako to učinite, blagosiljat će vas On i Njegovi meleki, tj. veličajte Ga jutrom i večerom, kao u riječima Uzvišenog:

"Pa, Slavljen neka je Allah kad god omrknete i kad god osvanete. Njemu neka je pohvala i na nebesima i na Zemlji, i predvečer i u podne!" (30:17,18)

Riječi Uzvišenog: "On vas blagosilja, a i meleki Njegovi" podsticaj su na spominjanje (zikr), tj. Uzvišeni vas spominje, pa spominjite vi Njega, kao u riječima Uzvišenog:

"Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti, i zahvaljujte Mi, i na blagodatima Mojim nemojte neblagodarni biti!" (2:152) Poslanik, s.a.v.s., veli: (517) "Uzvišeni Allah veli: 'Ko Me spomene u sebi, spomenem ga u Sebi, a ko Me spomene u društvu, spomenem ga u boljem od toga.'"

"Salavat" - blagosiljanje Uzvišenog Allaha - pohvala je roba pred melekima. To prenosi Buharija od Ebul-'Alije, a drugi vele: "Salavat" Uzvišenog Allaha je milost. Moglo bi se reći da nema protuslovlja među dvjema tvrdnjama, a Allah najbolje zna.

"Salat" meleka, pak, jeste traženje oprosta i upućivanja dove za ljude, kao u riječima Uzvišenog:

"Meleki koji drže Arš i oni koji su oko njega veličaju i hvale Gospodara svoga i vjeruju u Nj i mole se da budu oprošteni grijesi vjernicima: 'Gospodaru naš, Ti sve obuhvataš milošću i znanjem; zato oprosti svima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sačuvaj ih patnje u Vatri! Gospodaru naš, uvedi ih u edenske vrtove, koje si im obećao, i pretke njihove, i žene njihove i potomstvo njihovo - one koji su bili dobri; Ti si, uistinu, Silan i Mudar. I poštedi ih kazne zbog ružnih djela...'" (40:7-9)

Riječi Uzvišenog: "...da bi vas iz tmina na svjetlo izveo", tj. iz tmina neznanja i zablude na svjetlo upute i čvrstog uvjerenja. "On je prema vjernicima Milostiv" na dunjaluku i ahiretu, na dunjaluku na taj način što ih je uputio Istini, koju drugi ne poznaju, i ukazao im put sa kog su zalutali i skrenuli zagovornici nevjerovanja i novatorstva u vjeri i rulja koja ih slijedi, a na ahiretu ih je poštedio velikog straha i naredio melekima da ih dočekaju radosnim vijestima o zadobivanju Dženneta i spasenju od Vatre, što je sve odraz Njegove ljubavi i samilosti prema njima.

U Buharijevom "Sahihu" se prenosi od emirul-
-muminina Omer ibn el-Hattaba, r.a. (518) da je Allohov Poslanik, s.a.v.s., vidio neku zarobljenu ženu kako je uzela svoje dijete i privila ga na prsa da ga podoji, pa rekao je: "Mislite li da bi ova svoje dijete, ako bi ona o tome odlučivala, bacila u Vatru?" "Ne bi", rekoše oni. Allohov Poslanik, s.a.v.s., reče: "Tako mi Allaha, Allah je milostiviji prema Svojim robovima nego ona prema svome djetetu!"

Ova sura je posljednja na čijem se početku slavi Allah, dž.š., a ranije je već nekoliko puta bilo riječi o tome da stvorenja hvale svoga Stvoritelja i Gospodara, stoga Uzvišeni kaže: "Njemu vlast i Njemu pohvala pripada", tj. upravlja svim što je stvorio i hvaljen je za sve što je stvorio i odredio da postoji. "On sve može", tj. ono što hoće - biva, bez ikakve zapreke, smetnje; a što neće - to ne može egzistirati.

"On je Onaj Koji vas stvara, pa ima od vas i nevjernika, a ima od vas i vjernika", tj. On je stvorio vas sa ovim osobinama i to od vas hoće, pa je nužno postojanje pravovjernih i nevjernika, ali On zna onog ko zaslužuje uputu, a ko zabludu.[1] On je svjedok postupaka Svojih robova i nagradit će ih za njih punom nagradom. Zbog toga Uzvišeni kaže: "Sve što vi radite Allah dobro vidi."

[1] On zna onog ko je uočio razliku između upute i zablude na osnovu argumenata Mudrog Zakonodavca, pa je nakon promišljanja, razumijevanja i spoznavanja osobenosti ovoga izabrao jedno. Time postaje odgovoran za ono što je sebi za uvjerenje odabrao bez obzira bilo ono ispravno ili neispravno: "Onome koji udjeljuje i bogobojazan je, i ono najljepše smatra istinitim, njemu ćemo put dobra olakšati; a onome koji tvrdiči, i osjeća se neovisnim i ono najljepše smatra lažnim, njemu ćemo put zla olakšati." (92:5-10)

"On je nebesa i Zemlju s Istinom stvorio", tj. s mudrošću i pravičnošću, "…i On vama obličje daje i likove vaše čini lijepim", tj. vaš je izgled lijepim učinio, kao što na drugom mjestu Uzvišeni kaže:

"O čovječe, zašto da te obmanjuje to što je Gospodar tvoj plemenit, Koji te je stvorio, pa učinio da si skladan i da si uspravan, i kakav je htio lik ti dao." (82:6-8) "…i k Njemu je povratak", znači povratak i konačno boravište kod Njega je.

"I Allah savršeno zna šta na nebesima i na Zemlji postoji i zna šta krijete i šta pokazujete; i Allah savršeno zna šta grudi kriju."