"O čovječe, šta te je obmanulo pa da si nepokoran svome Plemenitom Gospodaru?"
يَا أَيُّهَا الْإِنْسَانُ مَا غَرَّكَ بِرَبِّكَ الْكَرِيمِ
Komentar ajeta:
"O čovječe, što te je obmanulo pa da si nepokoran svome Plemenitom Gospodaru?", tj. šta te je prevarilo da se drzneš protiv svoga Gospodara Plemenitog i usudiš da Mu budeš neposlušan, kao što u hadisu stoji: "Allah Uzvišeni će na Sudnjem danu reći:/585/ 'Čovječe, šta te je prevarilo da se drzneš protiv Mene? Čovječe, čime si se odazvao poslanicima?'"
Ibn Ebi-Hatim od Jahjaa el-Beka’a prenosi da je čuo Ibn-Umera da je, kad je proučio ovaj ajet
"O čovječe, što te je obmanuo pa da si nepokoran svome Plemenitom Gospodaru?" rekao: "Tako mi Allaha, obmanulo ga je njegovo neznanje." Od Ibn-Abbasa i drugih prenosi se da su rekli: "Čovjeka nije obmanuo niko drugi do ovaj neprijatelj, šejtan." Ebu-Bekr el-Verrak je rekao: "Kad bi me neko upitao: 'Šta te je prevarilo da se drzneš protiv svoga Gospodara Plemenitog?', sigurno bih mu odgovorio: 'Prevarila me plemanitost Plemenitog.'" Ovako govore i neki ljudi koji se služe aluzijama?! Spominjanjem samo riječi "...svoga Gospodara Plemenitog", bez ostalih imena i svojstava, kao da se htjelo reći da mu je sam On dao odgovor. Ovakvo razumijevanje, kako ga zamišlja Ebu-Bekr el-Verrak i njemu slični, pogrešno je, jer je ovdje Allahovo ime "Plemeniti" navedeno zato da bi se ukazalo da se Plemenitom ne smije uzvraćati ružnim djelima i razvratom, tim prije što je ovaj ajet objavljen u vezi sa El-Esvedom ibn Šurejkom koji je udario Vjerovjesnika, s.a.v.s., i u datom trenutku nije bio kažnjen, pa je Allah Uzvišeni objavio:
"Šta te je obmanulo pa da si nepokoran svom Plemenitom Gospodaru?"
Na ovakvu plemenitost trebalo bi odgovoriti odustajanjem od grijeha, a ne još većom ustrajnošću u njima, dok se čineći ih ne sretne sa Allahom... Zar u nadi za plemenitosti Uzvišenog, sve ove blagodati treba dočekivati nevjerstvom, umjesto zahvalom?! Trebao bi se sam sobom pozabaviti i upitati: Da li je pravo da na sve ove blagodati odgovaram neposlušnošću, a na plemenitost nezahvalnošću? Svakako da nije. Kada bi prema meni neko od ljudi pokazao plemenitost, bilo bi me stid da na to odgovorim nezahvalnošću, a kamoli prema Uzvišenom Gospodaru! Dobročinstvo, plemenitost i ukazivanje milosti trebaju biti podstrek na pokajanje i odustajanje od grijeha, a ne ustrajnost u njima, nadajući se u plemenitost Plemenitog. Ovo se htjelo reći riječima Uzvišenog: "...šta te je obmanulo pa da si nepokoran svom Plemenitom Gospodaru?"
Ovaj ajet nema povezanih indeksa