Nije primjereno čovjeku da mu Allah da Knjigu, i mudrost, i vjerovjesništvo, a zatim da govori ljudima: "Budite robovi moji mimo Allaha!", nego: "Budite učeni i pobožni, time što Knjizi poučavate i što je i sami proučavate!
مَا كَانَ لِبَشَرٍ أَنْ يُؤْتِيَهُ اللَّهُ الْكِتَابَ وَالْحُكْمَ وَالنُّبُوَّةَ ثُمَّ يَقُولَ لِلنَّاسِ كُونُوا عِبَادًا لِي مِنْ دُونِ اللَّهِ وَلَٰكِنْ كُونُوا رَبَّانِيِّينَ بِمَا كُنْتُمْ تُعَلِّمُونَ الْكِتَابَ وَبِمَا كُنْتُمْ تَدْرُسُونَ
Komentar ajeta:
To znači, ne treba bilo koji vjerovjesnik ili poslanik da kaže ljudima: "Klanjajte se meni zajedno sa klanjanjem Allahu!" Ako to nije primjereno vjerovjesniku i poslaniku, to pogotovo ne može biti primjereno nekom drugom čovjeku! To je stoga što su se sljedbenici Knjige klanjali jedni drugima, tj. svojim svećenicima i monasima. Allah Uzvišeni kaže:
"Pored Allaha, oni bogovima smatraju svećenike svoje i monahe!" (9:31)
U Ahmedovom "Musnedu" i Tirmizijevom "Sunenu" stoji /511/: da je Adijj ibn Hatim rekao: "Allahov Poslaniče, nisu im se klanjali!", a on je rekao: "Jesu. Oni su njima dozvoljavali ono što je zabranjeno, a zabranjivali ono što je dopušteno, a oni su ih slijedili. To je klanjanje njima samima!"Ovaj prijekor i osuda odnose se na neuke svećenike i monahe, te zalutale šejhove, za razliku od poslanika i njihovih sljedbenika među učenom ulemom, koji naređuju ono što je Allah zapovjedio i što su im dostavili poslanici časni, a zabranjuju ono što su zabranili Allah i Njegovi poslanici. Naime, poslanici su povjerljivi izaslanici između Allaha i Njegovih stvorenja, obavljajući to na najsavršeniji način, savjetujući stvorenja i dostavljajući istinu.
- nego da govori: "Budite učeni i pobožni, time što Knjizi poučavate i što je i sami proučavate!.." Ovdje Poslanik kaže ljudima: "Budite rebbanijuni, tj. blagi učenjaci, znalci vjere, pobožni i bogobojazni!" U vezi s riječima:
"time što Knjizi poučavate i što je i sami proučavate!" Dahhak kaže: "Time što ljude upućujete da razumiju značenja i poučavate ih njegovim propisima, zapovijedima i zabranama, a ne samo da nauče napamet riječi... !"1
1 U naše vrijeme, učenje napamet riječi iz Kur'ana postalo je vještinom i zanimanjem onih koji uče Kur'an u posebnim prigodama i na skupovima nastojeći što prije dobiti naknadu za to, ne čekajući nagradu kasnije (od Allaha), tako da Kur'an ne prelazi njihova grla. I takvi se bez osnove nazivaju učačima!!! A ko su u šerijatskom smislu učači ako ne učenjaci i znalci vjere?!... Nema snage niti moći osim kod Allaha, a mi se svi Njemu vraćamo!
Povezani indeksi: