Pregled sure El-Hidžr - Hidžr

objavljena u Meki


1. Elif-Lam-Ra. Ovo su ajeti Knjige Kur'ana jasnog!


2. Zažalit će nevjernici često što nisu postali muslimani."


3. Pusti ih neka jedu i naslađuju se, i neka ih zavara nada - znat će oni!"


4. "A Mi smo uništili gradove samo u određeno vrijeme."


5. Nijedan narod ne može ni ubrzati ni usporiti konac svoj."


6. "Oni govore: 'Ej, ti kome se Kur'an objavljuje, ti si uistinu lud!'"


7. "Zašto nam meleke ne dovedeš, ako je istina što govoriš."


8. Mi meleke šaljemo samo s istinom, i tada im se ne bi dalo vremena da čekaju."


9. "Mi, uistinu, Kur'an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti."


11. I nijedan im poslanik nije došao, a da mu se nisu narugali."


12. "Eto tako ga Mi uvodimo u srca nevjernika."


13. "Oni u njega neće vjerovati, a zna se šta je bilo s narodima davnašnjim."


14. "Kad bismo njih radi kapiju na nebu otvorili i oni se kroz nju uspinjali"


15. "Opet bi oni, zacijelo, rekli: 'Samo nam se pričinjiva, mi smo ljudi opčinjeni.'"


16. "Mi smo na nebu sazviježđa stvorili i za one koji ih posmatraju ukrasili."


17. "I čuvamo ih od svakog šejtana prokletog."


18. "A onoga koji kradom prisluškuje stiže svjetlica vidljiva."


19. "A Zemlju smo prostrli i po njoj nepomične planine razbacali i učinili da na njoj sve s mjerom raste."


20. "I dajemo vam iz nje hranu, a i onima koje vi ne hranite."


21. "I ne postoji ništa čije riznice ne posjedujemo, a od toga Mi dajemo samo onoliko koliko je potrebno."


22. "Mi šaljemo vjetrove da oplođuju, a iz neba spuštamo kišu da imate šta piti - vi time ne možete raspolagati."


23. "I samo Mi dajemo život i smrt, i samo smo Mi vječni."


24. "I samo Mi znamo one koji su vam prethodili, i samo Mi znamo one koji će poslije doći."


25. "A On, Gospodar tvoj, zaista će ih sabrati. On je mudar i sve zna."


26. "Mi smo stvorili Adema od ilovače, od blata ustajalog."


27. "A još prije stvorili smo džine od vatre užarene."


28. "I kad Gospodar tvoj reče melekima: 'Ja ću stvoriti čovjeka od ilovače, od blata ustajalog.' "


29. "I kad mu dam lik i u njega udahnem dušu, vi mu se poklonite."


30. "Svi su se meleki, zajedno, poklonili."


31. "Osim Iblisa; on se nije htio sa njima pokloniti."


32. "O Iblise" - reče On - "zašto se ti ne htjede pokloniti?"


33. "Nije moje da se poklonim čovjeku koga si stvorio od ilovače, od blata ustajalog."


34. "Onda izlazi iz Dženneta" - reče On - "Neka si proklet!"


35. "I neka se prokletstvo zadrži na tebi do Dana sudnjega!"


36. "Gospodaru moj" - reče on - "daj mi vremena do Dana kad će oni biti oživljeni!"


37. "Daje ti se rok" - reče On -


38. "Do Dana već određenog."


39. "Gospodaru moj" - reče - "zato što si me u zabludu doveo, ja ću njima na Zemlji poroke lijepim predstaviti i potrudit ću se da ih sve zavedem",


40. "osim Tvojih robova iskrenih među njima",


41. "ovo je pravi put k Meni" - reče On


42. "Ti nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim, osim nad onima koji te budu slijedili, od onih zalutalih";


43. "Za sve njih mjesto sastanka Džehennem će biti",


44. "on će sedam kapija imati i kroz svaku će određen broj njih proći."


45. "Oni koji su se Allaha bojali i onoga što im je zabranjeno klonili, oni će u dženetskim baščama pored izvora biti."


46. "Uđite u njih sigurni, straha oslobođeni!"


47. "Mi ćemo zlobu iz grudi njihovih istisnuti, oni će kao braća na divanima jedni prema drugima sjediti."


48. "tu ih umor neće doticati, oni odatle nikada neće izvedeni biti."


49. "Kaži robovima Mojim da sam Ja, zaista, Onaj Koji prašta i da sam milostiv"


50. "ali da je i kazna Moja, doista, bolna kazna!"


51. "I obavijesti ih o gostima Ibrahimovim",


52. "kada su mu ušli i rekli: 'Mir!' - on je rekao: 'Mi smo se uplašili vas.'"


53. "Ne plaši se!" - rekoše, donosimo ti radosnu vijest, učena sina ćeš imati.”


54. "Donosite radosnu vijest sada kad me je starost ophrvala?" - reče on - "čime me radujete?"


55. "Donosimo ti radosnu vijest, koja će se doista obistiniti" - rekoše oni - "zato nadu ne gubi!"


56. "Nadu u milost Gospodara svoga mogu gubiti samo oni koji su zabludjeli" - reče on.


57. "I upita: 'A šta vi hoćete, o izaslanici?'"


58. "Mi smo poslani narodu navjerničkom" - rekoše -


59. "samo ćemo svu Lutovu čeljad spasiti",


60. "osim žene njegove, ona će, odlučili smo, sa ostalima kaznu iskusiti."


61. "I kad izaslanici dođoše Lutu",


62. on reče: 'Vi ste, doista, ljudi neznani!'"


63. "Ne" - rekoše oni. "Donosimo ti ono u što ovi stalno sumnjaju",


64. donosimo ti ono što će se sigurno dogoditi, a mi, zaista, istinu govorimo."


65. Izvedi čeljad svoju u gluho doba noći, a ti budi na začelju njihovu, i neka se niko od vas ne osvrće, već produžite u pravcu kuda vam se naređuje!"


66. "I Mi smo mu objavili ono što će se zbiti: da će oni, svi do posljednjeg, u svitanje uništeni biti."


67. "U to dođoše stanovnici grada, veseli."


68. "Ovo su gosti moji" - reče - "pa me ne sramotite",


69. i bojte se Allaha, i mene ne ponižavajte!"


70. "…a zar ti nismo zabranili da ikoga primaš?",


71. "Ako već hoćete nešto učiniti, eto kćeri mojih!" - reče on."


72. A života mi tvoga, oni su u pijanstvu svom lutali."


73. I njih je zadesio strašan glas kad je Sunce zalazilo",


74. i Mi smo učinili da ono što je bilo gore bude dolje, i na njih smo kao kišu grumenje od skamenjene gline sručili",


75. to su, zaista, pouke za one koji posmatraju",


76. "on je pored puta, i sada postoji",


77. to je doista pouka za one koji vjeruju".


78. A i stanovnici Ejke bili su nevjernici",


79. pa smo ih kaznili, i oba su pored puta vidljivi."