Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika. Ako bi on umro, ili ubijen bio, zar biste se vi nazad vratili?! Onaj ko se nazad vrati Allahu neće ništa nauditi, a Allah će zahvalne nagraditi!

وَمَا مُحَمَّدٌ إِلَّا رَسُولٌ قَدْ خَلَتْ مِنْ قَبْلِهِ الرُّسُلُ ۚ أَفَإِنْ مَاتَ أَوْ قُتِلَ انْقَلَبْتُمْ عَلَىٰ أَعْقَابِكُمْ ۚ وَمَنْ يَنْقَلِبْ عَلَىٰ عَقِبَيْهِ فَلَنْ يَضُرَّ اللَّهَ شَيْئًا ۗ وَسَيَجْزِي اللَّهُ الشَّاكِرِينَ

Komentar ajeta:


Kada su poraženi muslimani na Uhudu, a ubijeni oni koji su ubijeni, navodi se da je šejtan vikao: "Eto, Muhammed je, doista, ubijen!" To je pogodilo srca mnogih ljudi koji su bili povjerovali da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poginuo, jer je to bilo moguće, isto kao što je moguće u slučaju mnogih drugih vjerovjesnika o kojima nas Allah Uzvišeni obavještava. Među muslimanima je došlo do očigledne slabosti i slabljenja u borbi. Povodom svega toga, Allah je objavio slijedeće:

 "Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika",  tj. on u pogledu poslanstva i mogućnosti da bude ubijen ima među vjerovjesni­cima primjere (uzore). Ibn-Ebi-Nudžejh prenosi od svoga oca da je pričao kako je neki čovjek, između muhadžira, prošao pored drugog, od ensarija, koji je grcao u krvi i upitao: "Osjećaš li da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, ubijen?" Ensarija je na to rekao: "Ako Muhammed i bude ubijen, on je prenio Objavu, pa borite se za svoju vjeru!" Prenosi El-Bejhe­ki u djelu "Delailu en-nubuvve" ("Dokazi vjerovjes-ništva").

Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže prekoravajući one koji su posustali: "Ako bi on umro, ili ubijen bio, zar biste se vi nazad vratili?!", tj. zar biste uzmaknuli i povratili se?

 "Onaj ko se nazad vrati Allahu neće ništa nauditi, a Allah će zahvalne nagraditi!"  One koji budu pokorni, bore se za svoju vjeru i slijede Njegova Poslanika, bio živ ili mrtav.

El-Buhari navodi predanje od Ibn-Šihaba: "Oba­vijestio me je Ebu-Seleme da mu je Aiša, r.a., kazala kako je Ebu-Bekr, r.a., krenuo na konju iz svoga doma u Senhu do džamije, gdje je sjahao i ušao u džamiju. Nije govorio ni s kim od ljudi dok nije došao Aiši. Zatim se uputio Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, koji je bio pokriven ogrtačem, otkrio mu lice, sagnuo se, poljubio ga i zaplakao, a potom kazao: "Ti si mi i otac i majka! Tako mi Allaha, Allah ti neće dati dvije smrti! Prva smrt ti je propisana i već si je iskusio!" Zuhri kaže: Kazivao mi je Ebu-Seleme od Ibn-Abbasa kako je Ebu-Bekr izišao dok je Omer govorio ljudima, pa mu je rekao: "Omere, sjedi!" Ebu-Bekr je rekao potom: "Onaj koji se klanjao Muhammedu, Muhammed je doista umro; a ko se klanjao Allahu, Allah je živ i um­rijeti neće!" Allah Uzvišeni kaže:

"Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika" do riječi "A Allah će nag­raditi zahvalne!"  "I tako mi Allaha, kao da ljudi nisu znali da je Allah objavio ovaj ajet dok im ga nije Ebu-Bekr proučio! Nakon toga, svi ljudi su ga proučili i nisam čuo da je neko izostao a da ga nije proučio! Seid ibn el-Musejjeb mi je kazivao da je Omer tada rekao: "Tako mi Allaha, kada sam čuo Ebu-Bekra da to uči, preznojio sam se ne mogavši stajati na noga­ma, pa sam sjeo na zemlju!"

Povezani indeksi:

  1. Vojni pohodi/ Glasina o smrti Poslanika, s.a.w.s., na Uhudu i ispravan stav u pogledu njegove smrti