Da istinu utvrdi i neistinu uništi, makar to ne bilo mnogobožcima po volji
لِيُحِقَّ الْحَقَّ وَيُبْطِلَ الْبَاطِلَ وَلَوْ كَرِهَ الْمُجْرِمُونَ
Komentar ajeta:
″Allah je htio riječima Svojim istinu utvrditi.″ Tj. On je želio sukobiti vas sa skupinom koja ima oružje i hoče borbu i kako bi vas pomogao i dao vam pobjedu nad njima, kako bi pobijedila Njegova vjera i uzdigla se riječ islama, te kako bi islam pobijedio sve ostale vjere. A On najbolje zna posljedice stvari i On je Taj Koji vam planira dobro. Vjernici su željeli nešto drugo, jer su smatrali da je to bolje. Allahov Poslanik, s.a.v.s., krenuo je sa svojim ashabima, kojih je bilo nešto preko tri stotine i deset ljudi. Kada su došli u dolinu Zefran, odsjeli su u njoj. Tu je Poslaniku, s.a.v.s., došla vijest o pokretu Kurejšija da bi zaštitili svoj karavan, pa je on obavijestio ashabe o tome i posavjetovao se sa njima. Ebu-Bekr, r.a., tada je ustao i dobro govorio. Zatim je ustao Omer, r.a., i također dobro govorio. Zatim je ustao El-Mikdad ibn Amr i rekao: O Allahov Poslaniče, idi tamo kuda ti je Allah naredio, a mi ćemo s tobom. Tako mi Allaha, mi tebi nečemo reči kao što su Israelićani rekli Musau: ″Hajde ti i Gospodar tvoj pa se bijte, mi ćemo ovdje ostati! (5:24) Ne, mi tebi kažemo: Idi ti sa svojiim Gospodarom pa se borite, a i mi ćemo se uz vas boriti! Tako mi Onoga Koji te je poslao sa Istinom, kada bi ti krenuo sa nama do Berkul-Gamada - jednog grada u Abesiniji - borili bismo se s tobom, dok ne bi došao do njega. Allahov Poslanik, s.a.v.s., pohvali ga i učini mu hajr-dovu. Zatim Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: ″O ljudi, posavjetujte me!″ - misleći na ensarije. Jer, oni su bili većina vojnika, a pored toga, kada su mu davali prisegu na Akabi, oni su rekli: ″O Allahov Poslaniče, mi te ne možemo štititi dok ne dožeš na naše područje. A kada nam dođeš, onda češ biti pod našom zaštitom: štitit ćemo te od svega onoga od čega štitimo i svoju djecu i žene.″ Zato se Allahov Poslanik, s.a.v.s., pribojavao da ensarije smatraju da su mu dužni pomoći samo protiv neprijatelja koji ga napadne u Medini i da im nije obaveza slijediti ga u borbi izvan Medine. Kada je on to rekao, Sa'd ibn Muaz mu reče: ″Tako mi Allaha, ti kao da na nas misliš, Allahov Poslaniče?″ On mu odgovori: ″Tako je.″ A Sa'd reče: ″Mi smo ti već povjerovali, i priznali te, i posvjedočili da je istina ono što si objavio. Dali smo ti prisegu i obečanje da ćemo ti biti poslušni i pokorni. Zato idi, Allahov Poslaniče, tamo gdje ti je Allah naredio! Tako mi Onoga Koji te je poslao sa istinom, kada bi nas poveo prema ovom moru i zagazio u njega, i mi bismo s tobom u njega zagazili i ni jedan od nas ne bi odustao! Mi ne zaziremo od toga da nas sutra povedeš u boj protiv našeg neprijatelja. Mi smo strpljivi u ratu i ispunjavamo obečanje u borbi. Možda će ti Allah kod nas pokazati ono što će te obradovati. Pa, povedi nas, sa Allahovim blagoslovom!″ Allahov Poslanik, s.a.v.s., obradova se Sa'dovim riječima, pa reče: ″Idite sa Allahovim blagoslovom i prenesite radosnu vijest, jer mi je Allah obečao jednu od dvije neprijateljske skupine! Tako mi Allaha, kao da sada gledam pogibiju tih ljudi!″
Povezani indeksi: