U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur'ana, koji je putokaz ljudima, jasan dokaz Pravog puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga posti, a ko bolestan bude ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti. Allah hoće da vam olakša, a ne da teškoće imate, da određeni broj dana ispunite i da Allaha veličate za uputu koju vam je dao, te da zahvalni budete

شَهْرُ رَمَضَانَ الَّذِي أُنْزِلَ فِيهِ الْقُرْآنُ هُدًى لِلنَّاسِ وَبَيِّنَاتٍ مِنَ الْهُدَىٰ وَالْفُرْقَانِ ۚ فَمَنْ شَهِدَ مِنْكُمُ الشَّهْرَ فَلْيَصُمْهُ ۖ وَمَنْ كَانَ مَرِيضًا أَوْ عَلَىٰ سَفَرٍ فَعِدَّةٌ مِنْ أَيَّامٍ أُخَرَ ۗ يُرِيدُ اللَّهُ بِكُمُ الْيُسْرَ وَلَا يُرِيدُ بِكُمُ الْعُسْرَ وَلِتُكْمِلُوا الْعِدَّةَ وَلِتُكَبِّرُوا اللَّهَ عَلَىٰ مَا هَدَاكُمْ وَلَعَلَّكُمْ تَشْكُرُونَ

Komentar ajeta:


Allah Uzvišeni ističe mjesec posta ispred drugih mjeseci time što ga je odabrao za objavu Kur'ana časnog. U hadisu se navodi da je to mjesec u kojem su Božije knjige objavljivane vjerovjesnicima, a imam Ahmed ibn Hanbel, r.h., prenosi od Vaila ibn Eska'a da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /195/ "Suhufi (spisi Ibrahimovi) objavljeni su prve noći mjeseca ramazana, Tevrat je objavljen šeste noći mjeseca ramazana, Indžil trinaeste noći mjeseca ramazana, a Allah je objavio Kur'an dvadeset četvrte noći mjeseca ramazana."[1] Međutim, i suhufi, i Tevrat, i Zebur, i Indžil objavljeni su vjerovjesnicima odjednom, dok je Kur'an odjednom objavljen do Kuće uzvišenosti na Dunjalučkom nebu  , što se desilo u Noći sudbine (Lejletul-kadr) mjeseca ramazana, kao što Uzvišeni kaže:

      "Mi smo ga objavili u Noći blagoslovljenoj" (44:3), te kaže:

      "Mi smo ga objavili u Noći sudbine." Nakon toga, Kur'an je objavljen Allaho­vom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u posebnim dijelovima, prema slijedu događaja. U jednom predanju Ikrime od Ibn-Abbasa navodi se: Kur'an je objavljen na ovo svjetsko nebo odjednom,u Noći sudbine mjeseca ramazana. Allah je govorio Svom Vjerovjesniku što je htio tako da idolopoklonici nisu mogli navesti nijedan primjer na koji im Allah nije odgovorio. U tom smislu Allah Uzvišeni kaže:

Oni koji ne vjeruju govore: "Trebalo je da mu Kur'an bude objavljen čitav i to odjednom!" A tako je, da bismo srce tvoje učvrstili, pa ga Mi ajet po ajet objavljujemo." "Oni ti neće nijedan primjer navesti, a da ti Mi nećemo istinu dati i najljepše objašnjenje navesti" (25:32,33) Zatim:

  "Uputa je ljudima i objašnjenje Pravog puta i razlikovanja istine od neistine."  To je pohvala Kur'ana, koji je Allah objavio kao uputu srcima robova Svojih koji ga vjeruju, prihvaćaju i slijede.

 "i objašnjenje", tj. dokazi ispravnosti Pra­vog puta i upute koju donosi razlikujući istinu od neistine, halal (dozvoljeno) od harama (nedozvolje­nog).

     "pa, ko od vas bude kod kuće, neka ga posti!"  Ovo je potvrda obaveze za onoga ko bude svjedok početka ovoga mjeseca, tj. ko bude kod kuće na početku mjeseca ramazana, i bude zdrav, obavezan je da posti. Ovim je, za onoga ko bude zdrav kod kuće, dokinuta na­prijed navedena sloboda da ne posti, nego daje otkupninu ishranom jednog siromaha za svaki dan. Nakon što je završio s postom, Allah Uzvišeni ponovo ukazuje na olakšicu za bolesnika i putnika koji može da ne posti pod uvjetom da to nadoknadi, pa kaže:

         "Allah hoće da vam olakša, a ne da teškoće imate", tj. uz obavezu onome koji je kod kuće, On je dao olakšicu da se ne posti u slučaju bolesti i puta, kao vid olakšanja i milosti prema vama.

U vezi s ovim postoji nekoliko pitanja:

Prvo: Neki učenjaci smatraju da je ne postiti dopušteno samo onome koji bude putnik na početku mjeseca a da nije dopušteno onome koji bude kod kuće na početku mjeseca, a potom, ode na put, a na osnovi riječi Uzvišenog:

     "Ko od vas bude kod kuće, neka ga posti!" Međutim, ovo se ne može prihvatiti, jer u ajetu nema dokaza za njega, i jer se potvrđuje u oba Sahiha: /196/ "da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je došao u Kedid, prilikom polaska u pohod na Osvojenje Meke u mje­secu ramazanu, nije postio, te da je i drugima naredio da ne poste."

Drugo: Neki tvrde da je na putu obavezno mrsiti se, na osnovi riječi Uzvišenog: "neka nadoknadi isti broj dana". To je u suprotnosti s praksom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sel­lem, utvrđenom u hadisu Ebu-Derda'a: /197/ "Išli smo s Allahovim Poslanikom po velikoj vrućini, u mjesecu ramazanu, pa su neki među nama, zbog vrućine, stavljali ruku na glavu, a među nama su pos­tili samo Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i Abdullah ibn Revaha"

Treće: Neki, pak, tvrde da je postiti bolje, iako većina kaže: "...naprotiv, bolje je mrsiti se", uzimajući za osnovu olakšicu, na osnovi riječi Poslanika, sallal­lahu alejhi ve sellem: /198/ "Vama je dužnost da uz­mete olakšicu koja vam je dana."

Neki kažu: "Ukoliko je teško postiti, bolje je mrsiti se", na osnovi hadisa Džabira: /199/ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio je  nekog čovjeka kojemu je napravljen hlad, pa je pitao: "Šta je s ovim?" Rekli su mu: "Posti", a on je nato rekao: "Nije dobročinstvo postiti na putu." Bilježe ga El-Buhari i Muslim. Međutim, tačno je mišljenje većine da čovjek može birati između te dvije mogućnosti, zbog toga što su ashabi putovali sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, za vrijeme ramazana, kao što to navodi u hadisu: /200/ "..među nama je bilo onih koji poste i onih koji ne poste. Oni koji su postili nisu prigovarali onima koji ne poste, niti su oni koji ne poste prigovarali onima koji poste."

Međutim, onaj koji se ne drži sunneta i smatra da je ne postiti pokuđeno (mekruh), njemu je obavezno mrsiti se i haram mu je postiti na osnovi hadisa koji se nalazi u Ahmedovom Musnedu, te kod drugih, što se navodi od Omera i Džabira: /201/ "Ko ne pri­hvati olakšicu od Allaha, ima grijeh poput brda Are­fat."

Prilikom nadoknađivanja posta koji je s razlogom izostavljen, nije obavezno da se to čini dan za danom u slijedu. Stoga, ukoliko hoće, može rastaviti dane, a ukoliko hoće, može ih nadoknaditi u slijedu. Ovo je mišljenje većine pripadnika tradicije (Selefa) i onih nakon njih (Halefa) a utemeljeno je na doka­zima, budući da je slijed obavezan samo u mjesecu ramazanu, zbog nužnosti posta u toku ovoga mjese­ca. Za razliku od toga, nakon isteka ramazana, obavezno je postiti samo određeni broj dana koje čovjek nije postio. U tom smislu, Uzvišeni Allah kaže:

      "neka isti  broj dana naposti", a zatim kaže:

         "Allah hoće da vam olakša, a ne da teškoće imate."  Imam Ahmed prenosi od Amira ibn Urveta da su ljudi došli da pitaju Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sel­lem: "Imamo teškoće u tome i tome !?", a on je rekao: /202/ "Vjera Allahova je doista lahka!", što je ponovio tri putaIsto tako, Ahmed navodi predanje s lancem od Enesa Ibn Malika, koji kaže: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /203/ "Olakšajte, a ne otežajte; budite postojani i ne bježite!" /Navodi se u oba Sahiha./

   "da određeni broj dana ispuni­te", tj. doista vam je dao olakšicu da ne postite za što imaju opravdanje bolesnik i putnik jer Allah hoće da vam bude lahko. Naredio vam je da to nadoknadite i da upotpunite određeni broj dana ovog mjeseca;

     "da veličate Allaha zbog upute koju vam je dao", tj. da Allaha spominjete po isteku vašeg ibadeta, kao što Allah Uzvišeni kaže:

        
"A kad završite obrede vaše, Allaha spominji­te kao što svoje pretke spominjete, i još više Ga spominjite!" (2:200)

Ibn-Abbas kaže: "Mi nismo znali kada je Allahov Poslanik završio namaz osim na osnovu tekbira. Stoga, mnogi učenjaci smatraju da je tekbir na Ra-mazanskom bajramu šerijatski utemeljen, pa ga zahirija Davud smatra obaveznim (vadžibom). Nasuprot njemu, prema mezhebu pravnoj školi Ebu-Hanife, r.h., tekbir na Ramazanski bajram nije obaveza. Drugi ga smatraju lijepim (mustehabb).

   "da biste bili zahvalni", tj. ako budete izvršavali ono što vam je Allah naredio da biste bili Njemu pokorni obavljanjem Njegovih strogih dužnosti i izbjegavanjem zabrana (harama), te čuvanjem Njegovih granica, možda ćete time biti od onih koji su zahvalni.


[1] Allah Uzvišeni kaže: "Mi smo ga objavili u Noći sudbine" (92:1), a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Tražite je u posljednjoj dekadi ramazana!" U drugom hadisu kaže: "Tražite je u neparnim noćima!", odnosno, u jednom predanju: "u dvadeset i sedmoj noći ramazana". Međutim, njegove riječi u gore navedenom predanju: "Allah je objavio Kur'an u toku dvadeset i četvrte noći mjeseca ramazana, u suprotnosti je s tekstom Kur'ana:

 "Mi smo ga objavili u Noći sudbine", što ukazuje na slabost navedenog hadisa, koji je u suprotnosti s tekstom Kur'ana, budući da je Noć sudbine (Lejletul-kadr) dvadeset sedma noć ramazana. Allah to najbolje zna i On upućuje na ispravan stav!

Povezani indeksi:

  1. Post/ Naredba posta.
  2. Fadileti Kur'ana i sureta/ Vrijednost ramazana je u objavljivanju Kur'ana
  3. Fadileti Kur'ana i sureta/ Vrijednost Kur'ana