za nekoliko godina - i prije i poslije Allahova je odluka - i tada će se vjernici radovati.

فِي بِضْعِ سِنِينَ ۗ لِلَّهِ الْأَمْرُ مِنْ قَبْلُ وَمِنْ بَعْدُ ۚ وَيَوْمَئِذٍ يَفْرَحُ الْمُؤْمِنُونَ

Komentar ajeta:


Utvrđen je rok od pet godina, a Bizantinci  nisu pobijedili.

To je spomenuo Ebu-Bekr Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pa mu rekao je: "Zašto  nisi odredio da je taj rok manji od", mislim da je rekao: "deset", kaže Seid ibn Džubejr: "Nekoliko بضع je ono što je manje od deset, a Bizantinci su poslije pobijedili. On kaže da je to u skladu sa riječima Uzvišenog Allaha:

"Elif-lam-mim /1/ Bizantinci su pobijeđeni /2/ u najbližoj  zemlji, ali oni će, poslije poraza svoga, sigurno pobijediti" /3/, do riječi Uzvišenog Allaha:

"On je Silan i Milostiv."

Navodi se u predanju Ibn Ebi-Hatima od El-Berra'a u jednoj rečenici hadisa, a nakon što je Ebu-Bekr dobio opkladu od mnogobožaca za pobjedu Bizantinaca nad Perzijancima: (426) "Pa ne prođoše te godine, a Bizantinci pobijediše Perzijance i povezaše svoje konje u El-Medainu, pa je došao Ebu-Bekr Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i rekao mu: 'Ovo je nezakonito stečen imetak.' Rekao mu je Allahov Poslanik: 'Podaj ga kao milostinju!'" Kao što se navodi u jednoj predaji El-Tirmizija: "Neki ljudi iz plemena Kurejš rekli su Ebu-Bekru: 'To je između nas i vas, vaš starješina tvrdio je da će Bizantinci za nekoliko godina pobijediti Perzijance. Zar se nismo za to kladili?' Rekao je: 'Jesmo', a to je bilo prije zabrane klađenja..." Kaže se da je pobjeda Bizantinaca nad Perzijancima bila u  godini pobjede muslimana nad mnogobošcima na Bedru, a kaže se i da je to bilo u  godini  Hudejbije.

Neki, pak, pričaju da se car zavjetovao da će, ukoliko mu Allah dadne da pobijedi perzijskog kralja, pješke otići od  Himsa do Jerusalema, iz zahvalnosti Uzvišenom Allahu, što je i učinio. Nakon što je došao u Jerusalem, a prije nego je izašao iz njega, stiglo mu je pismo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koje mu je poslao po Dihjeu ibn Halifi. Dihje ga je dao jednom uglednom čovjeku iz Basre, koji ga je proslijedio caru. Kada je stiglo do njega upitao je: "Ko ima u šamu od Arapa iz Hidžaza? Doveli su mu Ebu-Sufjana Sahra ibn Harba el-Emevija u društvu Kurejši...

Na osnovu ovoga zaključili su da je pobjeda   Bizantinaca nad Perzijancima bila u godini Hudejbije, jer je car ispunjavao ovaj zavjet poslije Hudejbije, a Allah najbolje zna.

Allah, dž.š., kaže: "prije i poslije, Allahova je odluka", tj. prije toga i poslije toga. "Toga dana će se radovati vjernici Allahovoj  pomoći..."

Znači Bizantincima, podanicima  sirijskog cara, protiv Perzijanaca, podanika  perzijskog kralja, koji su bili obožavaoci vatre, a to je bilo drago vjernicima te su se obradovali.

Ovaj ajet nema povezanih indeksa