Imetak i sinovi ukras su u životu na Ovom svijetu, a dobra djela koja ostaju, bit će od Gospodara tvoga bolje nagrađena i ono u što se čovjek može pouzdati."
الْمَالُ وَالْبَنُونَ زِينَةُ الْحَيَاةِ الدُّنْيَا ۖ وَالْبَاقِيَاتُ الصَّالِحَاتُ خَيْرٌ عِنْدَ رَبِّكَ ثَوَابًا وَخَيْرٌ أَمَلًا
Komentar ajeta:
U hadisu se kaže: /104/ "Ovaj svijet je sladak i primamljiv."
Uzvišeni dalje kaže:"Bogatstvo i djeca ukras su života na ovome svijetu", ili "Zaista su bogatstvo i djeca iskušenje, a samo je kod Allaha velika nagrada", tj. približavanje Allahu, dž.š., i ibadet Njemu je bolji od zaokupljenosti njima, njihovog umnožavanja i pretjerane ljubavi prema njima. Zato, Allah, dž.š., kaže:"Dobra djela koja vječno ostaju, bit će od Gospodara tvoga bolje nagrađena i ono u što se čovjek može pouzdati." Ibn-Abbas, Se‘id Ibn-Džubejr i mnogi iz prvih generacija (selef) vele: Riječi znače pet dnevnih namaza. Ahmed bilježi od Harisa Osmanovog, r.a., roba, slijedeće: /105/ Jednog dana Osman je sjeo (radi abdesta) a mujezin od koga je on zatražio posudu sa vodom u kojoj je, mislim, bilo vode jedan mudd (koliko može stati u sastavljene šake) mu je prišao. Abdestio se, a zatim rekao: Vidio sam Allahovog Poslanika da se ovako abdesti; nakon čega nam je rekao: 'Ko se ovako abdesti, a zatim klanja podne-namaz, oprošteni su mu grijesi između podne i sabaha.Ko, zatim, klanja ikindiju, između podne i ikindije. Ko poslije toga klanja akšam, izme|u ikindije i akšama, pa ko klanja jaciju, izme|u akšama i jacije; zatim provede noć u svojoj kući, ustane, abdesti se i klanja sabah-namaz, oprošteno mu je između jacije i sabaha. To su dobra djela koja poništavaju loša djela.' Prisutni su upitali: 'Ako su ovo dobra djela (hasenat), šta su djela koja traju?' Osman, r.a., odgovori: 'To su:' La ilahe illallah', 'Subhanellah', 'Elhamdu lillah', 'Allahu ekber', 'La havle ve la kuvvete illa billahil alijjil azim.'" Taberani prenosi od S‘ada Ibn-Džunadeta koji kaže: /106/ "Ja sam bio prvi stanovnik Taifa koji se sreo sa Božijim Poslanikom. Iz Taifa sam krenuo ranom zorom i stigao na Minu u ikindijsko vrijeme gdje sam se popeo na brijeg, sišao a onda otišao kod Božijeg Poslanika. Primio sam islam, nakon čega me poučio surama: 'Kul huvallahu ehad' i 'Iza zulzileh'... Poučio me i ovim riječima: 'Subhanellah', 'El hamdu lillah', 'La ilahe illallah', 'Allahu ekber' i rekao mi: 'One su 'djela koja ostaju' (El bakijatus-Salihatu).'" U istom senedu stoji: /107/ "Ko noću ustane, abdesti se, ispere usta i izgovori 'Subhanellah' 100 puta, 'El hamdu lillah' 100 puta, 'Allahu ekber' 100 puta i 'La ilahe illallah' 100 puta, oprošteni su mu svi grijesi osim krvi, koja se ne poništava" Alija ibn Ebu-Talha i Ibn- Abbas kažu da su riječi El-bakijatus-salihatu razni vidovi spominjanja Allaha, dž.š., kao: 'La ilahe illallahu vallahu ekber', 'Subhanellah', 'Elhamdu lillah', 'Tebarekellah', 'La havle ve la kuvvete illabillah', 'Estagfirullah', 'Sallallahu ala resulillah'. One su još: post, namaz, hadž, sadaka, oslobađanje roba, džihad, održavanje rodbinskih veza i sva dobra djela koja će čekati svoje vršioce u Džennetu sve dok traju nebesa i Zemlja.‘Avfi kaže da je Ibn-Abbas rekao da ove riječi znače prijatan i ugodan govor, a Abdurrahman ibn Zejd ibn Eslem kaže da su to sva dobra djela, što Ibn-Džerir smatra ispravnim.
Povezani indeksi: