I napustit ću i vas i sve one kojima se mimo Allaha klanjate, i Gospodara svoga ću moliti; nadam se da neću biti nesretan u dovi Gospodaru mome.

وَأَعْتَزِلُكُمْ وَمَا تَدْعُونَ مِنْ دُونِ اللَّهِ وَأَدْعُو رَبِّي عَسَىٰ أَلَّا أَكُونَ بِدُعَاءِ رَبِّي شَقِيًّا

Komentar ajeta:

"...i ja ću moliti Gospodara svoga da ti oprosti", tj. molit ću Ga da te uputi i da ti grijehe oprosti, "jer je On vrlo dobar prema meni". Es-Suddi kaže da riječ حفى znači onaj ko drži do sebe. Ibrahim, a.s., dugo je vremena tražio oprost za svoga oca, čak i nakon što su on i njegov sin Ismail, a.s., sagradili Mesdžidul-haram, riječima:

"Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljima mojim i svim  vjernicima - na Dan kada se bude polagao račun!" Muslimani su u početku islama tražili oprost za svoje bližnje iz porodice koji su bili mnogobošci, povodeći se za Ibrahimom, a.s., u tom dok Allah, dž.š., nije objavio:

"Divan uzor za vas je Ibrahim i oni koji su uz njega bili kad su narodu svome rekli: 'Mi s vama nemamo ništa, a ni sa onima kojima se, umjesto Allahu klanjate'" - pa do Njegovih riječi: "osim riječi Ibrahimovih svome ocu: 'Ja ću se moliti da ti oprosti, ali te ne mogu od Allaha odbraniti.'" Tj. u ovim riječima on vam nije uzor, pa se u njima ne ugledajte na njega. Uzvišeni daje saopčenje da je i Ibrahim, a.s., ostavio ovu praksu, pa kaže:

"Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno da mole oprost za mnogobošce, makar im bili i rod najbliži, kad im je jasno da će oni stanovnici Džehennema biti. A što je Ibrahim tražio oprost za svoga oca, bilo je samo zbog obećanja koje mu je dao. A čim mu je bilo jasno da je on Allahov neprijatelj, on ga se odrekao. Ibrahim je, doista, bio pun sažaljenja i obazriv." Uzvišeni kaže:

"I napustit ću vas i sve one kojima se, mimo Allaha klanjate vi, i Gospodara svoga ću moliti", tj. ja ostavljam i napuštam vas i vaša božanstva, koja, mimo Allaha, dž.š. obožavate, 

"i Gospodara svoga ću moliti", tj. ja samo njemu robujem i ne činim Mu širk."

"Nadam se da neću biti nesretan u klanjanju Gospodaru mome." Ovdje riječ znači nužan odgovor jer je on bez sumnje, prvak među vjerovjesnicima nakon Muhammeda, s.a.v.s., ali se ovako izrazio iz poniznosti prema Allahu, dž.š.

Ovaj ajet nema povezanih indeksa