I spomeni u Knjizi Merjemu: kada se od ukučana svojih na istočnu stranu povukla
وَاذْكُرْ فِي الْكِتَابِ مَرْيَمَ إِذِ انْتَبَذَتْ مِنْ أَهْلِهَا مَكَانًا شَرْقِيًّا
Komentar ajeta:
Nakon saopčenog kazivanja o Zekerijjau, a.s., kome je, uprkos njegovoj starosti i ženinoj nepolodnosti, dao blagoslovljenog, čistog i čednog sina, Uzvišeni nastavlja izlaganje događaja o Merjemi u kojoj stvara njenog sina Isaa, a.s., bez posredovanja oca. Ove dvije priče podudarne su i slične. Zbog toga ih skupa spominje u suri "Ali Imran", u ovoj suri i suri "El-Enbija", povezujuči jednu sa drugom, zbog sličnosti značenja, da bi Svojim robovima pokazao Svoju moč, veličinu Svoje vlasti i svemoči. Uzvišeni kaže:
"Spomeni u Knjizi Merjemu." Merjema je kčerka Imranova iz porodice Davuda, a.s. Njena majka se zavjetovala Allahu, dž.š., da če je dati da služi u Kudusi-šerifu u cilju približavanja Njemu
"I Gospodar njezin primi je lijepo i učini da uzraste lijepo." Postala je jako značajna ličnost kod Izraelčana, najčuvenija pobožna osoba posvečena Bogu, dž.š., čedna i odgojena. Zekerijja je bio muž njene sestre. On je kod nje vidio pojavu vanrednih kerameta i osvjedočio se u njihovu istinitost, što ga je zapanjilo.
"Kad god bi joj Zekerijja u hram ušao, kod nje bi hrane našao. 'Odakle ti ovo, o Merjema?', on bi upitao, a ona bi odgovorila: 'Od Allaha, Allah onoga koga On hoče opskrbljuje bez računa.“ Allah, dž.š., je htio, a njemu pripada mudrost i vrhunski dokaz, da od nje stvori svoga roba i poslanika Isaa, a.s., jednog od peterice Ulul-Azm pejgambera.
Povezani indeksi: