Pregled sure El-Kijame - Smak svijeta
objavljena u Meki
1. Kunem se Danom kada Smak svijeta nastupi
2. i kunem se dušom koja sebe kori.
3. Zar čovjek misli da kosti njegove nećemo sakupiti
4. Naprotiv; Mi možemo izravnati jagodice prstiju njegovih.
5. Ali, čovjek hoće dok je živ da griješi.
6. Pa pita: 'Kada će Smak svijeta biti?!
7. Kada se pogled ukoči
8. i Mjesec pomrači
9. I Sunce i Mjesec sjaj izgube.
10. Toga dana čovjek će povikati: 'Kuda da se bježi?
11. Ne, nema skloništa!
12. Toga dana tvome je Gospodaru povratak,
13. Toga dana čovjek će o onome što je pripremio, a što je propustio, obaviješten biti.
14. sam će čovjek protiv sebe svjedočiti,
15. makar iznosio svoja opravdanja.
16. Ne izgovaraj ga (Kur‘an) jezikom svojim da bi ga što prije zapamtio,
17. Mi smo ga dužni skupiti da bi ga ti čitao
18. A kada ga čitamo, ti prati čitanje njegovo,
19. a poslije, Mi smo ga dužni objasniti
20. Uistinu, vi ovaj prolazni svijet volite,
21. a o onom drugom brigu ne vodite.
22. Toga dana će neka lica blistava biti,
23. u Gospodara će svoga gledati.
24. Toga dana neka će lica smrknuta biti
25. znat će da će ih snaći velika nesreća!
26. Pazi, kada duša dopre do ključnih kostiju
27. i vikne se: 'Ima li vidara
28. i on se uvjeri da je to čas rastanka
29. i noga se uz nogu savije.
30. Toga će dana Gospodaru tvome priveden biti
31. Nije vjerovao i nije klanjao
32. nego je poricao i okretao se,
33. a onda je svojim oholo odlazio.
34. Teško tebi! Teško tebi!
35. i još jednom: Teško tebi! Teško tebi!
36. Zar čovjek misli da će zaludu ostavljen biti?!
37. Zar nije bio kap sjemena koja se ubaci?
38. Zatim ugrušak kome On onda razmjer odredi i skladnim mu lik učini.
39. I od njega dvije vrste, muškarca i ženu, stvori
40. I zar Taj nije kadar mrtve oživiti?