Nakon što je Allah, dž.š., u prethodnim ajetima potvrdio da nema drugog boga osim Njega, On počinje sa potvrdom vjerovjesništva Svoga roba i Poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, obraćajući se nevjernicima:"A ako sumnjate u ono što smo Mi objavili Svome robu...", tj. Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, dajte vi makar jednu suru sličnu onim što ih je on donio. Ako mislite da je to od nekoga drugoga, a ne od Allaha, suprotstavite mu se nečim sličnim i pomozite se pritom ako hoćete vašim božanstvima, vašim stilistima i oratorima, vašim najistaknutijim spisateljima i bilo kojim drugim, ukoliko ste iskreni onome što mislite. Ovo je izazov nevjernicima od Allaha Uzvišenog, što se ponavlja na više mjesta u Kur'anu. U suri "Kazivanje" Allah, dž.š., kaže: "Reci: Pa donesite vi od Allaha knjigu koja bolje, nego li ove dvije, na Pravi put upućuje; slijedio bih je, ako istinu govorite!" (28:49) U suri "Subhane..." (El-Isra') kaže: "Reci: Kada bi se svi ljudi i džini udružili da sačine nešto slično ovom Kur'anu, ne bi sačinili knjigu kao što je ova, pa makar jedni druge i pomagali!" (17:88) U suri "Hud" Allah, dž.š., kaže: "Ili, pak, oni govore da ga on izmišlja! Reci: Pa donesite vi deset izmišljenih sura, sličnih Kur'anu, i koga god hoćete, osim Allaha, u pomoć pozovite, ako je istina što tvrdite!" (11:13) U suri "Junus" kaže: "Ili oni govore: 'On ga izmišlja!'" Reci: Pa, dajte vi jednu suru sličnu njemu, a u pomoć pozovite koga god hoćete, osim Allaha, ako istinu govorite." (10:38) Svi su prethodni ajeti mekanski, iako se njima izazov upućuje i u Medini. Allah Uzvišeni kaže: “A ako sumnjate u ono što Mi objavljujemo Svome robu..." (2:23), tj. Muhammedu, "donesite vi sličnu suru" i "pozovite vaša božanstva, osim Allaha, ako istinu govorite!" .(2:23), tj. donesite vi suru sličnu ovom Kur'anu! Ovim Allah, dž.š., upućuje izazov svima njima, i pojedinačno i grupno, bez obzira da li su pismeni ili ne. To je, dakle, opći izazov, koji se ne svodi samo na nepismene pojedince koji ne posjeduju znanje, nisu obrazovani i ne znaju pisati! Taj izazov ponovljen je više puta kako u Meki tako i u Medini, uprkos žestokom neprijateljstvu idolopoklonika i licemjera prema Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, odnosno mržnji prema njegovoj vjeri. U tome su oni bili nemoćni.

"Pa ako to ne učinite, a nećete učiniti, čuvajte se Vatre!" (2:24) Znači: ako to ne mognete učiniti - a nikada nećete moći! Čudo na koje Allah ovdje izaziva nevjernike nedostižno je, i oni su nemoćni da sačine sličnu suru do Dana sudnjega. Znači, to nisu mogli, niti će moći ikada učiniti! Tako je bilo tada i tako je ostalo do dana današnjega, a tako će i vječno biti, budući da Allahov govor, niti formalno, niti sadržajno, nije sličan govoru Njegovih stvorenja. "Elif - lam – ra. Ovo je Knjiga, čiji se ajeti pomno nižu i od vremena do vremena objavljuju, od Mudrog i Sveznajućeg." (11:1) Allah Uzvišeni njima kaže: "Ako to ne učinite, a nećete učiniti" - to znači da nikada nećete dostići Kur'an niti sačiniti nešto njemu slično, preostaje vam jedino da se nemoćni predate i priznate da je to Allahov govor, da vjerujete i djelujete prema Njegovim uputama, te da se usto čuvate vatre koja je za nevjernike pripremljena. Uzvišeni Allah kaže: "Ako to ne učinite, a nećete učiniti, čuvajte se vatre za nevjernike pripremljene, čije će gorivo biti ljudi i kamenje." Riječ ovdje znači "čuvati se, izbjegavati, kloniti se", pa to znači: klonite se vatre čije će gorivo na Sudnjem danu biti ljudi, tj. oni koji nisu vjerovali u ovaj Kur'an; riječ "kamenje" jeste, ustvari, ono kamenje koje nevjernici obožavaju umjesto Allaha. Uzvišeni Allah kaže: . "I vi i oni kojima se pored Allaha klanjate, bit ćete gorivo u Džehennemu i u njega ćete doista ući. Da su oni bogovi, ne bi u nju ušli. Svi ćete u njemu vječno boraviti." (21:98-99) To znači, pored kipova gorjeti će i fosforno kamenje, kojim se vatra potpaljuje da bi gorjela jače, kako bi kazna bila žešća, što navode Ibn-Mes'ud i neki ashabi. Riječi Allaha Uzvišenog: "...koja je za nevjernike pripremljena", znače: koja je pripremljena i spravljena za nevjernike kao što ste vi! Ovim ajetom mnogi islamski autoriteti dokazuju da ta vatra i sada postoji, pošto se kaže: "koja je pripremljena za nevjernike", tj. koja je već postavljena i pripremljena. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: /55/ "Džennet i Džehennem međusobno su se raspravljali...", što je dokaz njihova postojanja. Uz to postoje i drugi vjerodostojni hadisi koji to dokazuju. Dakle, Allah upućuje izazov nevjernicima nudeći im da donesu makar jednu suru sličnu onim u Kur'anu i obavještavajući ih istovremeno da to oni neće moći učiniti, bez obzira bilo to malo ili mnogo, bila kratka ili duga sura, budući da sve sure u Kur'anu predstavljaju čuda nedostižna koja pripadaju Gospodaru svjetova. U tom smislu u predanju se navodi da je Amr ibn el-As prije nego je primio islam posjetio Musejlemmu-Kezzaba,koji mu je rekao: "šta je to ovih dana objavljeno vašem prvaku u Meki?" Amr mu je kazao: "Objavljena mu je jedna kratka i lijepa sura." On je upitao: "Koja?", a Amr je proučio: "Tako mi vremena! Doista je svaki čovjek na gubitku! Osim onih koji vjeruju i dobra djela čine. Koji jedni drugima istinu i strpljenje preporučuju." (Ibid.,103:1-3) On se zamislio jedan čas, zatim podigao glavu i rekao: "Meni je objavljena slična sura!" "Koja?", upitao je Amr. On je odgovorio: "O Veber, o Veber, ti si samo uši i prsa, a ostatak tvog tijela je mrša."17 Zatim je upitao: "Šta kažeš, o Amr?" Amr je na to rekao: "Tako mi Allaha! Ti dobro znaš da ja znam da lažeš!"

Zatim nas Allah, dž.š., obavještava da su jevreji i kršćani znali za dolazak Muhammeda, s.a.v.s., i njegovu ulogu, isto kao što poznaju svoju vlastitu djecu. Zato što su svi poslanici donosili radosnu vijest o dolasku poslanika Muhammeda, o njegovim osobinama, mjestu njegova rođenja, mjestu u koje će učiniti Hidžru i opisima njegovog ummeta (njegovih sljedbenika). Zato Allah, dž.š., odmah nakon toga kaže: "...oni koji su sebe upropastili, pa - oni neće vjerovati" u ovu radosnu vijest koju su poslanici nagovještavali.

Allah, dž.š., tješi Svoga Poslanika, s.a.v.s., zbog neprihvatanja poziva od njegovog naroda i zbog njihovog suprotstavljanja njemu, pa kaže: "Mi znamo da tebe zaista žalosti što oni govore", tj. Mi znamo za to da oni odbijaju tvoj poziv i smatraju te lažcem i znamo za tvoju žalost i tugu zbog toga. Kao što Allah, dž.š., u drugom ajetu kaže: "...pa ne izgaraj od žalosti za njima" (35:8). "Oni, doista, ne okrivljuju tebe da si lažac, nego nevjernici poriču Allahove riječi", tj. oni ne optužuju tebe za laž, nego oni niječu istinu, i grudima je svojim odbijaju. Sufjan es-Sevri prenosi da je Alija, r.a., rekao: Ebu-Džehl je rekao Poslaniku, s.a.v.s.: "Mi ne smatramo tebe lašcem, nego mi ne prihvatamo ono sa čime si ti došao." Pa je Allah, dž.š., objavio: "Oni, doista, ne okrivljuju tebe da si lažac, nego zulumćari poriču Allahove riječi." Ibn-Džerir prenosi preko Esbata, da je Es-Suddi rekao: Kada je bila Bitka na Bedru... pa se El-Ahnes osamio sa Ebu-Džehlom te mu rekao: "O Ebu El-Hakem, kaži mi da li Muhammed istinu govori ili je lažac? Ovdje nema nikog od Kurejševića, izuzev nas dvojice, da sluša naš razgovor." Ebu-Džehl mu odgovori: "Teško tebi! Muhammed je iskren čovjek i on nikada nije slagao. Međutim, ako (pleme) Ben-Kusajj preuzme zastavu (vođstvo), napajanje hodočasnika zemzemom, brigu o Kabi i poslanstvo, šta će onda ostati ostalim Kurejševićima?" Na to se odnose riječi Allaha, dž.š.: "Oni, doista, ne okrivljuju tebe da si lažac, nego nevjernici poriču Allahove riječi."

"A poslanici su prije tebe lažnim smatrani, pa su trpjeli što su ih u laž ugonili i mučili sve dok im ne bi došla pomoć Naša." Ovo su riječi utjehe Poslaniku, s.a.v.s., povodom odbijanja njegovog poziva od pojedinih ljudi, naredba njemu da bude strpljiv, kao što su bili strpljivi odabrani među poslanicima, i obećanje za pomoć i pobjedu nakon poricanja i nanošenja uvreda. A zatim je njima (poslanicima) došla pomoć i pobjeda na ovom svijetu, kao što će oni biti pobjednici na budućem svijetu. Zato Allah, dž.š., kaže: "...a niko ne može Allahove riječi zamijeniti", tj. riječi kojima je propisao pomoć i pobjedu Svojim iskrenim vjernicima na ovom i na budućem svijetu. Kao što Allah, dž.š., kaže: "Allah je zapisao: 'Ja i poslanici Moji sigurno ćemo pobijediti!' Allah je, zaista, moćan i silan." (58:21) "...i do tebe su doprle o poslanicima neke vijesti", tj. vijesti o tome kako su oni potpomognuti i podržani protiv onih koji su ih lažnim smatrali, pa ti u njima imaš uzor i primjer.

"I ne tjeraj od sebe one koji se ujutro i navečer Gospodaru svome mole želeći lice Njegovo", tj. ne odstranjuj od sebe ove ljude, nego ih prihvati kao svoje društvo i najbolje prijatelje. Allahove, dž.š., riječi: "Gospodaru svome mole", tj. Njemu ibadet čine i Njemu se mole, "...ujutro i navečer"; Se'id ibn Musejjeb i drugi kažu: "...pod tim se misli na propisane namaze". Kao što Allah, dž.š., kaže: "Gospodar vaš je rekao: 'Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati'", tj. primit ću vašu dovu. "...želeći lice Njegovo", tj. rade isključivo radi Njega i samo Njemu 'ibadet čineći i Njemu se pokoravajući. "ti nećeš za njih odgovarati, a ni oni neće odgovarati za tebe", kao što je Nuh, a.s., odgovorio onima koji su mu rekli: "Kako da te poslušamo, kad te najniži sloj ljudi slijedi?" "Ne znam ja šta oni rade" - reče on - "svi će pred Gospodarom mojim , da znate, račun polagati", tj. Allah, dž.š., sa njima će račun svidjeti, ja za njih neću odgovarati, kao što i oni za mene neće odgovarati. "...jer bi, ako bi ih ti otjerao, nasilnik bio", tj. ako bi ti to sa njima u ovakvom stanju učinio. Sufjan es-Sewri prenosi od El-Mikdama ibn Šurejha, a ovaj od svoga oca, da je S'ad rekao: (203) "Ovaj ajet objavljen je povodom šesterice ashaba Poslanika, s.a.v.s., među kojima je bio i Ibn-Mes'ud, koji kaže: 'Mi bismo se natjecali ko će prije stići do Poslanika, s.a.v.s., zatim bismo mu se približili i slušali njegove riječi. Na to su Kurejševići rekli: Ti prihvataš te ljude, a ostavljaš nas!, pa je objavljen ajet: 'I ne tjeraj od sebe one koji se ujutro i navečer Gospodaru svome mole.'" Prenosi ga El-Hakim u svom Mustedreku od Sufjana i kaže da odgovara kriterijima Buharije i Muslima. Isti hadis prenosi i Ibn-Hibban u svom Sahihu preko El-Mikdama Ibn Šurejha.

A kada ti dođu oni koji u riječi Naše vjeruju, ti reci: "Mir vama!", tj. počasti ih uzvraćanjem selama i obraduj ih velikom i sveobuhvatnom Allahovom milošću prema njima. Zato Allah, dž.š., kaže: "Gospodar vaš je sam Sebi propisao da bude milostiv", tj. obavezao se na milost, izražavajući time Svoju darežljivost i dobročinstvo. "...ako neko od vas kakvo ružno djelo iz neznanja učini", pojedini od selefa bi rekli: "Svako onaj ko griješi prema Allahu, on je neznalica (džahil)." "...pa se poslije pokaje 3 i popravi", tj. ko napusti grijehe koje je činio, potpuno ih se kloni, čvrsto odluči da ih više nikada neće činiti i popravi svoje stanje čineći,  ubuduće, dobra djela, "pa, Allah će doista oprostiti i milostiv biti." Poslanik, s.a.v.s., rekao je Mu'az ibn Džebelu - a poslije ćemo navesti mnoge hadise koji odgovaraju Allahovim, dž.š., riječima: “A milost Moja obuhvaća sve..." (7:156), riječi koje odgovaraju ovom ajetu: (205) "Znaš li ti šta je obaveza ljudi prema Allahu? Da Ga obožavaju ne pripisujući Mu druga." A zatim je rekao: "A znašli šta je obaveza Allaha prema ljudima, ako to urade? Da ih ne kazni." Prenosi ga Ahmed.

___

3
Ovo je dokaz da neznanje nije opravdanje, jer, da se ovaj džahil nije pokajao za svoja loša djela, njegovo neznanje ne bi bilo opravdanje kod njegovog Gospodara.

Reci: "Ja sam na jasnoj uputi od moga Gospodara", tj. meni je jasan šerijat, koji mi je objavio Uzvišeni Allah, "...a vi je poričite", tj. ne priznajete istinu koja mi je došla od mog Gospodara. "Nije u mojoj vlasti ono što vi požurujete", od kazne, "...pita se samo Allah" o požurivanju onoga što ste od kazne tražili ili i o njegovom odgađanju iz Svoje mudrosti. Zato Allah, dž.š., kaže: "On sudi po pravdi i On je sudija najbolji", tj. On je najbolji sudija o pitanju donošenja presude i najbolje rješava sporove među Svojim robovima.

"A ova Knjiga", tj. Kur'an, "koju objavljujemo, blagoslovljena je, ona potvrđuje onu prije nje da opominješ Meku i ostali svijet", tj. od arapskih plemena i ostalih grupacija ljudi, Arapa i nearapa. Kao što Allah, dž.š., kaže: "Neka je uzvišen Onaj Koji robu Svome objavljuje Kur'an da bi svjetovima bio opomena." (25:1) A El-Buhari i Muslim prenose hadis u kome se kaže da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (224) "Meni je dato pet stvari koje nisu date ni jednom poslaniku prije mene", i između ostalog je spomenuo: "Svaki je poslanik bio slat samo svome narodu, a ja sam poslat svim ljudima." Zato Allah, dž.š., kaže: "A oni koji u onaj svijet vjeruju - vjeruju i u nju", tj. svako ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan vjeruje u ovu mubarek Knjigu koju smo ti objavili, o Muhammede, tj. Kur'an. "i o namazima svojim brigu brinu", tj. oni namaze koji su im propisani, u njima određenom vremenu obavljaju.

Allah Uzvišeni  obrača se Svome robu i poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., pod imenom poslanstva, naređujući mu da kazuje i dostavi sve ono sa čime ga je poslao Allah i on je, s.a.v.s., poslušao to i na najpotpuniji način to izvršio. El-Buhari u poglavlju o komentaru ovog ajeta navodi predanje od Aiše, r.a., /128/ koja kaže: "Ko ti kaže da je Muhammed sakrio nešto od onoga što mu je Allah objavio - laže, jer On, neka je slavljen i uzvišen, kaže:

"O Poslaniče, kazuj ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga." Ovako ga sažeto ovdje prenosi, a i El-Buhari i Muslim ga prenose u svojim zbirkama u cijelosti.

Također, oni prenose od nje /129/ da je rekla: "Da je Muhammed, s.a.v.s., sakrio nešto iz Kur'ana, sakrio bi ovaj ajet:

"u sebi si skrivao ono što će Allah objelodaniti i ljudi si se bojao, a preče je da se Allaha bojiš". (33:37) El-Buhari prenosi od Ebu- Džuhajfe, Vehb ibn Abdullaha Es-Suvaija, da je upitao Aliju ibn Ebi-Taliba, r.a.: "Da li vi imate nešto od Objave što nije u Kur'anu?" Odgovorio je: "Ne, tako mi Onog Koji daje da zrno raspukne i Koji čovjeka stvara, osim razumijevanja Kur'ana, koje Allah može darovati bilo kome čovjeku i onoga što je /napisano/ na ovoj stranici." Upitao sam: "A šta je na ovoj stranici?" Odgovorio je: "Krvarina, davanje slobode zarobljenicima i da se musliman ne ubija zbog nevjernika." Muslim prenosi od Džabira ibn Abdullaha /130/ da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., u jednoj svojoj hutbi rekao: "Ljudi, vi ćete biti pitani za mene, pa šta ćete odgovoriti?" Ljudi su odgovorili: "Svjedočit ćemo da si dostavio i ispunio /ono sa čime si poslan/ i da si to savjesno izvršio." Počeo je dizati svoj prst prema nebu i okretati ga prema njima, govoreći: "Allahu moj, jesam li dostavio?"

Allah Uzvišeni kaže: "...ako ne učiniš, onda nisi dostavio poslanicu Njegovu", znači da ako ljudima ne dostaviš i ne saopćiš ono sa čime sam te poslao, tada nisi dostavio Moju Poslanicu, a poznato je šta proizilazi iz tog kad bi se desilo. Alijj ibn Ebi-Talha prenosi od Ibn-Abbasa: "Znači, ako bi sakrio bilo koji ajet koji ti je objavljen, tada ne bi dostavio Njegovu poslanicu."

Allah Uzvišeni kaže: "...a Allah će te od ljudi štititi", tj. ti dostavi Moju poslanicu, a Ja ću te čuvati od ljudi, pomoći te i podržati protiv tvojih neprijatelja i dati ti pobjedu nad njima, pa ne strahuj i ne žalosti se, jer niko od njih nikavo ti zlo neće moći nanijeti. Prije objave ovog ajeta Vjerovjesnik, s.a.v.s.,  bio je čuvan /od ashaba/. Kako prenosi Imam Ahmed od Aiše, r.a., da je ona kazivala/131/, da  Allahov Poslanik, s.a.v.s., jedne noći nije spavao, a ona je bila pored njega, pa ga je upitala: "Šta je s tobom, Allahov Poslaniče?" Odgovorio je: "Kamo sreće da ima neki dobar čovjek među mojim drugovima da me čuva večeras." I dok smo tako bili, čula sam zveket oružja. On je upitao: "Ko je to?" Javio se  S'ad ibn Malik. Upitao ga je: "Šta te je dovelo?" Odgovorio je: "Došao sam da te čuvam, Allahov Poslaniče." Pa sam čula hrkanje Allahova Poslanika, s.a.v.s., u snu", završava ona. Navode ga El-Buhari i Muslim, a prenosi i Ibn Ebi-Hatim od Aiše /132/, da je rekla: Allahov Poslanik, s.a.v.s., čuvan je dok nije objavljen ovaj ajet:

  "...a Allah će te od ljudi štititi", pa je Vjerovjesnik, s.a.v.s., podigao glavu ispod svoda i rekao: "Ljudi, raziđite se, Allah Uzvišeni će nas čuvati." Ovako ga prenosi i Et- Tirmizi, dajući ocjenu: "Hadis garib." Ovako ga prenosi i El-Hakim u svome "Mustedreku" i kaže da je vjerodostojnog seneda, premda ga El-Buhari i Muslim nisu naveli.  Prenosi ga i Ibn-Merdevjeh od Ismeta ibn Malika El-Hatemija /133/ koji kaže: "Imali smo noću stražu kod Allahova Poslanika, s.a.v.s., dok nije objavljeno:

  "...a Allah će te od ljudi štititi.", pa je čuvanje straže napušteno."

Prenosi Imam Ahmed od Dža'da ibn Halida ibn Es-Simte El-Džušemija, r.a., /134/ da je rekao: ...i doveden je neki čovjek Vjerovjesniku, s.a.v.s., pa je rečeno: "Ovaj je želio da te ubije." Vjerovjesnik je, s.a.v.s., rekao: "Nisi /nikoga/ prepao i da si želio to, Allah ti to ne bi omogućio."

Allah Uzvišeni kaže: "Allah zaista neće ukazati na pravi put narodu koji neće da vjeruje", tj. ti dostavi, a Allah je Onaj Koji upućuje onoga koga On hoće, a ostavlja u zabludi onoga koga On hoće, kao što kaže Uzvišeni: "Ti nisi dužan da ih na pravi put izvedeš, Allah izvodi na pravi put onoga koga On hoće" (2:272), i kaže: "...tvoje je da objavljuješ, a Naše da tražimo polaganje računa." (13:40)

Allah, dž.š., kaže Muhammedu, s.a.v.s.: "O Muhammede, kao što smo tebi načinili neprijatelje koji ti se suprotstavljaju, protiv tebe se bore i u tome uporni ostaju, isto tako smo učinili da svaki poslanik prije tebe ima svoje neprijatelje, te se zbog toga nemoj žalostiti." Kao što Allah, dž.š., kaže: "A poslanici su i prije tebe lažnim smatrani, pa su trpjeli što su ih u laž ugonili i mučili..." (6:34) A Vereka ibn Newfel rekao je Poslaniku, s.a.v.s.: "Zaista niko u prošlosti nije došao sa sličnim onom sa čime si ti došao a da nije bio izložen neprijateljstvu drugih." "...šejtane u vidu ljudi i džinova", tj. nisu imali neprijatelje među šejtanima u vidu ljudi i džina, jer poslanicima se suprotstavljaju samo šejtani između jednih i drugih, Allah ih unesrećio i prokleo. Imam Ahmed prenosi da je Ebu-Zerr, r.a., rekao: (232) Došao sam do Poslanika, s.a.v.s., a on je bio u džamiji, pa sam sjeo pored njega, a on tada reče: "O Ebu-Zerre, jesi li klanjao?" "Ne" odgovorih ja. "Ustani i klanjaj", reče on. Ja sam ustao i klanjao, a zatim sam ponovo sjeo pored njega, a on reče: "O Ebu-Zerre, zatraži utočište kod Allaha od šejtana ljudi i džina." Tada sam mu ja rekao: "O Allahov poslaniče, zar među ljudima ima šejtana?" "Da", odgovori on. Ljudi, dakle, imaju svoje šejtane između sebe, a šejtan je svake stvari njen prkosnik. Zato se prenosi u Sahihu Muslimov od Ebi-Zerra da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (233) "Crni pas je šejtan", što znači - a Allah najbolje zna - da je on šejtan među psima. A Ibnu-Džurejdž kaže: Mudžahid, komentarišući ovaj ajet, kaže: "Nevjernici su među džinima šejtani, i oni šejtanima među ljudima, nevjernicima među njima, prenose uljepšane riječi, koje zavode." "...koji su jedni drugima kićene besjede govorili, da bi ih obmanuli", tj. jedni drugima ukrašen govor prenose, zvučan glas koji zavarava neznalice među ljudima. "...a da je Gospodar tvoj htio, oni to ne bi učinili"; tj. sve je to po Allahovoj, dž.š., odredbi i Njegovoj volji, da svaki poslanik ima neprijatelja od takvih. "...zato ti ostavi njih, i ono što izmišljaju", tj. ti ostavi njihove laži i uvrede njihove i na Allaha se osloni u svom neprijateljstvu protiv njih, jer ti je Allah, dž.š., dovoljan i pomoći će te protiv njih.

"A kada njima dokaz dolazi, oni govore: Mi nećemo vjerovati sve dok se i nama ne da nešto slično onome što je Allahovim poslanicima dano", tj. kada im dođe znak i nepobitan dokaz, oni kažu: "Mi nećemo vjerovati sve dok se i nama ne da nešto slično onome što je Allahovim poslanicima dano", tj. poslanstvo od Allaha kao što se ono podaruje poslanicima. Kao što Allah, dž.š., kaže: "Oni koji ne vjeruju da će pred Nas stati - govore: "Zašto nam se ne pošalju meleki ili zašto Gospodara svoga ne vidimo?" (25:21) "A Allah najbolje zna kome će povjeriti poslanstvo Svoje", tj. gdje će ga postaviti i ko ga je, od Njegovih stvorenja, dostojan. Kao što Allah, dž.š., kaže: "I još kažu: 'Trebalo je da ovaj Kur'an bude objavljen nekom uglednom čovjeku iz jednog od ova dva grada!' Zar oni da raspolažu milošću Gospodara tvoga?" (43:31-32) Oni su se pitali zašto ovaj Kur'an nije objavljen jednom od uglednih velikana, po njihovom rezonovanju, iz Meke ili Taifa. To zbog toga što su oni Poslanika, s.a.v.s., smatrali nedostojnim, iz mržnje, zavisti, upornosti u grijehu i oholosti. Sve to uz njihovo priznanje njegovog dostojanstva i časti, čistog porijekla i čednosti njegove porodice, i korektnog odgoja i uzrasta. Do te mjere da su ga oni prozvali "povjerljivim" (el-emin) prije nego što mu je objava sišla. To je priznao i tadašnji vođa nevjernika, Ebu-Sufjan, kada ga je Herakle - car Rimljana upitao: "A kakvog je on porijekla među vama?" On odgovori: "On je uglednog porijekla među nama." Herakle upita: "Jeste li ga optuživali za laž prije nego što je rekao to što govori?" On odgovori: "Ne..." (hadis) A imam Ahmed prenosi od Vasile ibn El- Eska'a, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (241) "Allah, dž.š., odabrao je, između sinova Ismailovih, Benu-Kinane, a od Beni-Kinaneta je odabrao Kurejševiće, a od Kurejševića je odabrao Beni-Hašim, a mene je odabrao među Beni- Hašimom." A Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ebu El-Husejna da je rekao: Neki je čovjek ugledao Ibn-'Abbasa kako ulazi na vrata džamije, pa kada ga je Ibn-'Abbas pogledao, on se uplašio 19 i upitao: "Ko je ovo?" "Ibn-'Abbas, amidžić Poslanika, s.a.v.s.!" - odgovoriše mu. On im tada reče: "A Allah najbolje zna kome će povjeriti poslanstvo Svoje." "One koji griješe sigurno će stići od Allaha poniženje i patnja velika." Ovo je velika prijetnja Allaha, dž.š., onome ko ne bude slijedio poslanike, a.s., i njima se pokoravao u onome sa čim su došli. Toga će na Sudnjem danu stići od Allaha vječno poniženje. To je kazna adekvatna grijehu koji se počinio. Isto kao što su se oni na dunjaluku oholili tako će im Allah, dž.š., na Sudnjem danu podariti vječito poniženje. Kao što Allah, dž.š., kaže: "Oni koji iz oholosti neće da Mi ibadet čine - ući će, sigurno, u Džehennem poniženi" (40:60), tj. niski, bijedni i bezvrijedni. "...i patnja velika zato što spletkare." Spletkarenje najčešće biva skriveno ili sa dodvoravanjem prilikom smjeranja spletke i prevare, zato će oni biti kažnjeni žestokom kaznom od Allaha, dž.š., na Sudnjem danu, što odgovara težini njihovog grijeha. Kao što Allah, dž.š., kaže: "...onoga dana kada tajne budu otkrivene ..." (86:9), tj. kada se pokažu tajne i u savjesti skrivene stvari. El-Buhari i Muslim prenose da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (242) "Svaki će varalica, na Sudnjem danu, biti obilježen zastavicom pored njegove stražnjice, a glasnik će govoriti: Ovo je varanje tog i tog (poimenice)." Ovim se hoće kazati da će, pošto spletkarenje biva tajno, daleko od znanja ljudi, ono na Sudnjem danu postati javnim, vidnim znakom koji će otvoreno ukazivati na djelo svoga počinioca.

___

19
Tj. uplašio se je od njegove autoritativne pojave.

Ovo je, također, jedan vid ukora kojim će Allah, dž.š., na Sudnjem danu ukoriti nevjernike među ljudima i džinima, tako što će ih upitati, a On to najbolje zna, da li su im poslanici dostavili Njegovu poruku: "O skupe džinski i ljudski, zar vam iz redova vaših poslanici nisu dolazili", tj. iz redova vaših općenito, jer su poslanici bili samo ljudi, a ne i džini. Ovo kažu Mudžahid i drugi imami ranijih i današnjih generacija. A Ibn-Abbas kaže: "Poslanici (rusul) jesu od ljudi, a među džinima su opominjači (nuzur)." Ibn-Džerir prenosi od Dahhaka ibn Muzahima da je on tvrdio da i među džinima postoje poslanici, a dokaz za to navodi ovaj časni ajet, što je diskutabilno, jer ovaj ajet to ne potvrđuje direktno nego samo indirektno. Allah, dž.š., kaže: "O skupe džinski i ljudski, zar vam iz redova vaših nisu dolazili poslanici koji su vam ajete Moje kazivali i upozoravali vas da ćete ovaj vaš dan dočekati?" Oni će reći: "Mi to priznajemo na svoju štetu", tj. mi priznajemo da su nam poslanici dostavili Tvoje poruke i da su nas upozorili na susret sa Tobom, i da će ovaj dan zasigurno doći. "Njih je život na Zemlji bio obmanuo", tj. oni su se odali dunjalučkom životu i upropastili zbog toga što su  poslanike lažnim smatrali i suprotstavljali se njihovim nadnaravnim djelima (mudžizama). Sve su to oni činili zbog toga što su bili obmanuti nakićenošću i ukrasima Ovoga svijeta i odati njegovim strastima. "...oni će sami protiv sebe posvjedočiti" na Sudnjem danu "...da su bili nevjernici" na dunjaluku, tj. nisu vjerovali u ono sa čime su im dolazili poslanici, a.s.

U riječima Uzvišenog: ″Zašto je čudno ljudima″, tj. Uzvišeni osporava nevjernicima koji se čude slanju Poslanika od ljudi!!! Pa su govorili: ″Allah je veći i uzvišeniji od toga da bude čovjek poput Muhammeda Njegov poslanik″, pa je Uzvišeni Allah objavio: ″Zašto je čudno ljudima što Mi objavljujemo jednom od njih: ′Opominji ljude! A vjernike obraduj divnom nagradom kod Gospodara njihova.′″ Rekao je Mudžahid: da znači dobra djela, namaz, post i zekat, i da će se Muhammed, s.a.v.s., zauzimati za njih. To mišljenje odabire i Ibn-Džerir. U riječima Uzvišenog: ″Nevjernici govore: ′Ovaj je zaista pravi čarobnjak′″, tj. očiti čarobnjak, a ajet znači: Bez obzira što smo im poslali Poslanika od njih, čovjeka njihove rase, kao donosioca radosnih vijesti i Poslanika koji opominje ″Nevjernici govore: ′Ovaj je zaista pravi čarobnjak!′″, a zaista su oni lažljivci.

Ovdje Uzvišeni naređuje Svojim robovima - vjernicima da budu pokorni Njemu i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s., a zabranjuje im da mu se suprotstavljaju i da se poistovjećuju sa onima koji ga ne vjeruju i koji mu nisu pokorni. Zato Uzvišeni kaže: ″i ne napuštajte ga″, tj. nemojte napuštati pokornost njemu, te izvršavanje njegovih naređenja i klonite se onoga što on zabranjuje, ″ta vi slušate šta on govori″, tj. nakon što ste spoznali čemu vas on poziva.

"...onima koji će slijediti Poslanika, vjero-vjesnika, koji neće znati ni čitati ni pisati, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, za-pisana nalaze..." Ovo je opis Muhammeda, s.a.v.s., u knjigama prethodnih poslanika, koji su svojim narodima navijestili njegovo poslanstvo i naredili im da ga slijede. Njegov se opis i danas nalazi u njihovim knjigama, a poznat je njihovim učenjacima i svećenicima. U tom smislu imam Ahmed navodi od Ebu-Sahra el-Ukajlija: Jedan mi je beduin pričao: /322/ "Jednom sam, za života Allahovog Poslanika, s.a.v.s., dotjerao u Medinu /devu/ muzaru. I kada sam je prodao, rekoh: Sigurno ću pokušati sresti tog čovjeka i čuti nešto od njega! Zatim sam naišao na njega - išao je sa Ebu-Bekrom i Omerom, a on je bio između njih. Ja sam krenuo za njima i tako smo došli do jednog jevreja koji je ispred sebe imao otvoren Tevrat. On ga je čitao da bi našao utjehu za sebe zbog sina koji mu je bio na samrti, a izgledao je poput najljepšeg i najljupkijeg mladića. Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče mu: 'Zaklinjem te Onim Koji je objavio Tevrat, da li si u toj svojoj knjizi našao moju pojavu i opis?' On mu odmahnu glavom - da nije našao, ali njegov sin reče: 'Tako mi Onoga Koji je objavio Tevrat, zaista smo mi našli tvoju pojavu i opis u našoj knjizi i ja vjerujem da nema boga osim Allaha i vjerujem da si ti Allahov poslanik!' Na to Poslanik, s.a.v.s., reče: 'Odvojite ovog jevreja od vašeg brata!', zatim zamota sina u ćefine i klanja mu /dženazu-namaz/.'" Ovaj je hadis dobrog stepena. U Buharijinom Sahihu od Enesa se navodi drugi, koji ga ojačava /šahid/. Ibn-Džerir navodi od Ata'a ibn Jesara: Sreo sam Abdullaha ibn Amra i rekao mu: "Kaži mi o opisu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u Tevratu", a on mi je odgovorio: "Da! Tako mi Allaha, on je opisan u Tevratu kao što je opisan i u Kur'anu: 'O Vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svje-doka i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje' (33:45), i kao zaštitu slabima. Ti si Moj rob i poslanik, tvoje ime je Mutevekkil.326  On neće biti osoran i grubog srca. Allah ga neće usmrtiti sve dok preko njega ne uputi narod koji je na krivom putu, pa da kažu: 'Nema boga osim Allaha!', i dok preko njega ne izliječi okorjela srca, uši koje ne čuju i oči koje ne vide." Ata' zatim nastavlja: "Nakon toga sam sreo Ka'ba i upitao ga isto pitanje. Njegov odgovor je bio potpuno isti, samo što je riječi: okorjela srca, uši koje ne čuju i oči koje ne vide, izgovorio na svom narječju /sa vrlo malom razlikom u izgovoru/." To navodi i El-Buhari u svom Sahihu, s tim što na riječi: "On neće biti osoran i grubog srca", dodaje: "niti će galamiti po čaršijama, niti će na zlo uzvraćati zlim - nego će praštati i halaljivati." Tako je Allahov Poslanik, s.a.v.s., opisan u prethodnim objavama, a takav je zaista i bio: naređivao je samo dobro a odvraćao samo od lošeg. Tako Abdullah ibn Mes'ud kaže: "Kada čuješ da Allah kaže: 'O vjernici', obrati pažnju na to, jer ti se time ili naređuje dobro ili zabranjuje zlo." Zatim Allah Uzvišeni kaže: "...koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti", tj. koji će im dozvoliti jela koja su sami sebi zabranili i time sami sebe opteretili, kao što su: behira, saiba, vasila i hama, 327  a zabraniti im ružna jela koja je Allah Uzvišeni zabranio a oni ih sami sebi dozvolili, kao npr. svinjsko meso i kamatu. Neka ulema kaže: Sve što je Allah dozvolio ono je lijepo i korisno i za tijelo i za dušu, a sve što je On zabranio ružno je i štetno i za tijelo i za dušu. 328 Zatim Uzvišeni kaže: "...koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi", tj. Poslanik, s.a.v.s., došao je da olakša i bude tolerantan. U tom smislu postoji hadis sa nekoliko lanaca prenosilaca od njega, da je on rekao: /323/ "Poslan sam sa pravom, tolerantnom vjerom." Pored toga, on, s.a.v.s., rekao je svojoj dvojici emira, Muazu i Ebu-Musau, kada ih je poslao u Jemen: /324/ "Nagovješćujte radost a nemojte rastjerivati, olakšavajte, a nemojte otežavati i radite skladno, a ne suprotno jedan drugom!" Zatim, od Ebu-Burze el-Eslemija prenosi se da je on, s.a.v.s., rekao: /325/ "Allah prašta mojim sljedbenicima ono što pomisle u sebi, sve dok to ne izgovore ili urade." On je također rekao: /326/ "Mom je ummetu oproštena nenamjerna greška, zaborav i ono na što budu prisiljeni." U tom smislu on je rekao i: /327/ "Allah je naputio ovaj ummet da izgovaraju: "Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo! Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga tovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti, pobriši grijehe naše i oprosti nam, i smiluj se na nas. Ti si Gospodar naš pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje!" (2:286) A u Muslimovom Sahihu se navodi /328/ "...da Allah Uzvišeni, nakon svake ove molbe, kaže: 'Već sam to učinio, već sam to učinio!'" Zatim Uzvišeni kaže: "Zato će oni koji u njega budu vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali", tj. koji ga budu poštivali i cijenili, "...i svjetlo po njemu poslano slijedili", tj. Kur'an i sunnet, "...postići ono što budu željeli", i na dunjaluku i na ahiretu.

---

326  Mutevekkil je jedno od imena Allahovog Poslanika, s.a.v.s. /prim. prev./

327  Pogledaj značenje ovih termina u 103. ajetu sure El-Maida. /prim. prev./

328  Ja na to dodajem: Jedna od tih stvari je i duhan, bez obzira u kojem obliku bio: cigara, nargila, ili duhan za žvakanje. On je ružnog i mirisa i okusa, a jako je štetan za ljudski organizam. Ljekari su ustanovili da preko 60% slučajeva oboljenja raka na plućima, grlu i usnama, dolazi od uzimanja duhana!!! Pa da li nakon toga ima iko ko će se dvoumiti da li je on zabranjen - haram? Pored toga, on je otrovan. U njemu ima takvih otrova, čija bi i mala količina trenutno usmrtila neke životinje.

Ovdje Allah govori Svome Poslaniku i Vjerovjesniku, Muhammedu, s.a.v.s.: "Reci", o Muha-mmede: 'O ljudi', ovo je obraćanje svima: i crncu i bijelcu, i crvenom, i Arapu i nearapu. "...ja sam svima vama Allahov poslanik". Njegova, s.a.v.s., čast i ugled se, između ostalog, vide i u tome što je on pečat svih vjerovjesnika i što je poslan svim ljudima. Tako Allah Uzvišeni kaže: "A onima koji su se protiv njega urotili vatra će boravište biti."(11:17) Pored toga, Uzvišeni kaže: "I reci onima kojima je data Knjiga i neukima: 'Primite islam!' Ako prime islam, onda su na pravom putu. A ako odbiju, tvoje je jedino da pozivaš."(3:20) Ajeta o ovoj temi ima puno, a hadisi se ne mogu čak ni izbrojati. To da je on, s.a.v.s., Allahov poslanik svim ljudima dobro je poznata stvar u islamu. Imam Ahmed navodi od Amra ibn Šuajba, on od svoga oca, a on od djeda: /329/ One godine kada je bio pohod na Tebuk, Allahov Poslanik, s.a.v.s., jednom je klanjao noćni namaz, a neki ashabi sakupiše se iza njega da ga čuvaju. Kada je završio namaz, on im priđe i reče: "Ove noći dato mi je pet stvari, koje nisu date nikom prije mene: Ja sam poslan svim ljudima, a poslanici prije mene slati su samo svojim narodima; protiv neprijatelja sam potpomognut strahom, tako da se on sav prestraši i na razdaljini od mjesec dana hoda od mene; dozvoljeno mi je jesti iz ratnog plijena, a prije mene su to smatrali grijehom i spaljivali bi ga; zemlja mi je učinjena čistom i prostorom za klanjanje: gdje god me zatekne namaz ja se abdestim i klanjam, a prije mene to nije bilo dozvoljeno, nego su klanjali u hramovima i bogomoljama; a peta stvar jeste to što mi je rečeno: 'Moli nešto!' Svi su poslanici već molili, a ja sam svoju molbu odgodio za Kijametski dan i ona će biti za vas i za svakog onog ko povjeruje da nema boga osim Allaha." Lanac prenosilaca ovog hadisa dobar je i jak, ali ga /autori najpoznatijih hadiskih zbirki/ ne navode. Pored toga, Muslim navodi od Ebu-Musa el-Eš'arije, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:/330/ "Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, nema ni jednog čovjeka iz moga ummeta, ni jevreja ni kršćanina, koji čuje za mene pa me ne povjeruje, da neće ući u Vatru!" A imam Ahmed navodi od Ebu-Musa el-Eš'arije, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:/331/ "Koji god jevrej ili kršćanin iz moga ummeta čuje za mene pa me ne povjeruje, neće ući u Džennet!" Zatim Uzvišeni kaže: "Njegova vlast je i na nebesima i na Zemlji; nema drugog boga osim Njega, On život i smrt daje." Ovo su riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kojima opisuje Allaha Uzvišenog. Time on kaže: Onaj Koji me je poslao Stvoritelj je, Gospodar i Vladar svega, On je Taj Koji daje i život i smrt i Njemu pripada sva vlast. "...i zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, vjerovjesnika, koji ne zna čitati i pisati." On ih obavještava da je on njima od Allaha poslan i da je on taj kojeg su najavile i nagovijestile prethodne objave. Za njeg je u njima rečeno da ne zna čitati ni pisati, pa se kao takav i ovdje spominje. Zatim Uzvišeni kaže: "...koji vjeruje u Allaha i riječi Njegove", tj. njegova su djela u skladu sa njegovim riječima i on vjeruje u ono što mu je objavljeno od njegovog Gospodara, "...njega slijedite", tj. idite njegovim putem i njegovim stopama, "...da biste bili upućeni!", tj. da biste bili na pravom putu.

Ovim Allah Uzvišeni podučava Svoje robove vjernike pravilima u toku borbe i kako će biti hrabri pri sukobu sa neprijateljem. Tako Uzvišeni i Veličanstveni kaže:"O vjernici, kad se s kakvom četom sukobite, smjeli budite." U Sahihima Buharije i Muslima, potvrđeno je od Abdullaha ibn Ebi-Evfa, /397/ da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., jednog dana u kojem je imao sukob sa neprijateljem sačekao dok se sunce poćelo spuštati, pa je ustao i rekao ashabima:″O ljudi, ne priželjkujte sukob sa neprijateljem i od Allaha tražite zdravlje. Ali, kada se sukobite sa njima, onda budite izdržljivi i znajte da je Džennet u sjenama sablji.″ Zatim je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: ″Allahu moj, Ti Koji objavljuješ Knjigu, tjeraš oblake i poražavaš skupine, porazi ih i pomozi nas protiv njih!″ A Abdur-Rezzak navodi da je Abdullah ibn Amr rekao: ″Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /398/ ′Ne priželjkujte sukob sa neprijateljem i od Allaha tražite zdravlje. Ali, kada se sukobite sa njima, onda budite čvrsti i Allaha spominjite. Ako oni budu galamili i vikali, vi šutite.′″ U drugom hadisu stoji da je Poslanik,s.a.v.s., rekao: /399/ ″Allah Uzvišeni kaže: ′Moj rob je svaki onaj ko Me spominje u toku borbe protiv neprijatelja′″, tj. čak ga ni to stanje ne ometa od sjećanja na Mene, upućivanja dove i traženja pomoći od Mene.

Ovim Uzvišeni govori da je On izveo potomstvo Ademovih sinova iz njihovih kičmi, kako bi oni sami bili svjedoci protiv sebe: da je Allah Uzvišeni njihov Gospodar i Vladar, da nema drugog boga osim Njega, i da ih je On stvorio i opredijelio prema tome. Tako Uzvišeni kaže: "Ti upravi lice svoje vjeriislamu na njemu ustrajavšI. Prihvati se Allahove čiste vjere, prema kojoj je on ljude načinio - ne treba da se mijenja Allahova vjera."(30:30) A u Sahihima Buharije i Muslima navodi se od Ebu-Hurejrea: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /333/ "Svako se dijete rađa u islamu" - a prema drugoj verziji: "u ovoj vjeri" - "pa njegovi roditelji učine da ono postane jevrej, kršćanin ili vatropoklonik. Tako i mladunče životinje dođe na svijet potpunog tijela. Da li vi kod njega primjećujete neki nedostatak?" Pored toga, u Muslimovom Sahihu navodi se od Ijada ibn Humara: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je:/334/ Allah kaže: "Ja sam stvorio Svoje robove u pravoj vjeri, pa im zatim dolaze šejtani, odvraćaju ih od njihove vjere i zabranjuju im ono što sam im Ja dozvolio." Imam Ebu-Dža'fer ibn Džerir - Allah mu se smilovao - navodi od El-Esveda ibn Seri'a, r.a., iz plemena Benu-Sa'd: /335/ "Učestvovao sam u četiri bitke sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s. Nakon borbe protiv neprijateljskih vojnika naši su ljudi počeli ubijati njihovu djecu. Kada je to čuo Allahov Poslanik, s.a.v.s., teško mu je to palo, pa je rekao: 'Šta je ljudima, zašto ubijaju djecu?' Jedan čovjek na to upita: 'Allahov Poslaniče, pa zar oni nisu sinovi mnogobožaca?' A on mu odgovori: 'Sinovi su mnogobožaca jedni od najboljih među vama. Oni se rađaju u islamu i njihovi jezici to potvrde, ali ih njihovi roditelji učine jevrejima i kršćanima.'" Ima više hadisa koji govore o tome kako je po-tomstvo izvedeno iz kičme Adema, a.s., i kako su razdvojeni na one na desnoj i one na lijevoj strani. U nekima od njih navodi se kako će oni sami protiv sebe svjedočiti da im je Allah njihov Gospodar. Tako, npr., imam Ahmed navodi od Enesa ibn Malika, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:/236/ Džehenemliji će biti rečeno na Kijametskom danu: "Šta misliš, da si imao nešto na Zemlji, bi li to žrtvovao?" On će odgovoriti: "Da." A zatim će mu biti rečeno: "Tražio sam od tebe nešto što ti je bilo lakše od toga: još u Ademovoj kičmi od tebe sam uzeo obećanje da Mi ni u čemu nećeš činiti širk, ali si ti to odbacio i činio Mi širk!"  Tumačeći ovaj ajet, Et-Tirmizi navodi od Ebu-Hurejrea: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je:/337/ "Kada je Allah stvorio Adema, pogladio ga je po kičmi, pa je iz njegove kičme izašlo sve čovječanstvo koje će On stvoriti kao njegovo potomstvo sve do Kijametskog dana..." U navedenim hadisima imamo dokaz da je Allah Uzvišeni izveo Ademovo potomstvo iz njegove kičme. A što se tiče pozivanja njih da svjedoče sami protiv sebe o tome da je Allah njihov Gospodar, time se hoće reći da ih je On stvorio u vjeri u jednog Boga - kao što je već navedeno u hadisima Ebu Hurejrea i Ijada ibn Humara el-Mudžaši'ijja.333  Zato Uzvišeni kaže "I kad je Gospodar tvoj od Ademovih sinova...", a nije rekao: od Adema, "...iz njihovih kičmi", a nije rekao: iz njegove kičme, "...izveo potomstvo", odnosno dao da se to potomstvo pojavljuje s koljena na koljeno, iz generacije u generaciju. Tako Uzvišeni kaže: "On čini da jedni druge na Zemlji smjenjujete." (6:165) On također kaže: "...kao što je od potomstva drugih naroda vas stvorio". (6:133) Zatim Uzvišeni kaže: "...i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe: "Zar Ja nisam Gospodar vaš?" - oni su odgovarali: "Jesi", tj. On ih je izveo da to posvjedoče, govoreći Mu i svojim stanjem i riječima. Jer, to svjedočenje nekada bude riječima - npr.: Oni će reći: "Mi to priznajemo na svoju štetu." (6:130), a nekada stanjem - npr.: "Mnogobošci nisu dostojni Allahove džamije graditi, kad sami priznaju da su nevjernici" (9:17), tj. u ovom slučaju njihovo stanje to svjedoči protiv njih, a ne njihove riječi. U tom su smislu i riječi Uzvišenog: "...i doista je sam on tome svjedok."(100:7) Prema tome, njihove riječi koje Allah navodi: "Jesi, mi svjedočimo", ustvari su bile svjedočenje stanjem, a ne riječima. Allah je dao da to svjedočenje bude dokaz protiv njih da su činili širk, a to opet ukazuje na to da je prirodna vjera u kojoj su stvoreni, ustvari, priznavanje samo jednog Boga. Zato Uzvišeni kaže: "...i zato da ne reknete", tj. na Kijametskom danu: "mi o ovome", tj. o vjerovanju u jednog Boga, "...nismo ništa znali".

---

333  Broj 333 i 334.

​​​​​​​

"Ili da ne reknete: 'Naši su preci prije nas druge Allahu ravnim smatrali, a mi smo pokoljenje poslije njih. Zar ćeš nas kazniti za ono što su lažljivci činili?'"334

---

334  Moje tumačenje: Kako se oni ne bi pravdali da su njihovi preci činili širk i da oni nemaju ništa s tim, Allah Uzvišeni je od svih njih uzeo obećanje da će oni potvrđivati i svjedočiti da im je samo On Gospodar. Nakon toga, oni su odgovorni za bilo koje djelo koje je u suprotnosti sa tim obećanjem.

"I tako, eto, Mi opširno iznosimo dokaze, da bi oni došli sebi."335

---

335 Moje tumačenje: tj. kako bi oni odustali od širka i vratili se svome obećanju da će vjerovati samo u jednog Boga.

Nakon što je Allah Uzvišeni naveo razloge zbog kojih ih je kaznio, On, dž.š., također ih podsjeća na blagodati koje im je podario, pa kaže:
  "I mi smo vam od oblaka hla­dovinu načinili", gdje je riječ  "oblaci" izvede­na od jednine  "oblak", koji sakriva nebo, tj. pokriva ga. To je bjeličasti oblak kojim im je osigura­na hladovina u pustinji, da bi ih zaštitio od sunčane žege. Ibn-Džerir, kao i drugi prenosioci tradicije kažu: "Ovi oblaci su bjelji i prijatniji od običnih i to nisu oblaci od vrsta koje mi poznajemo." Ibn-ebi-Hatim, s lancem prenosilaca, od Mudžahida navodi da je on rekao: "To nisu oblaci, nego su to posebne vrste zas­tora, koje će Allah koristiti na Sudnjem danu i koji  nisu korišteni osim za njih." Isto tako Ibn-Džerir i Es-Sevri prenose od Ibn-Abbasa da su to oblaci s kojim su došli meleci na Bedr Ibn-Abbas kaže: "S njima je to bilo u pustinji!" Zatim slijede riječi Uzvišenog: "i manu i prepelice vam slali". Komentatori Kur'ana razilaze se u pogledu značenja riječi  "mana" - medna rosa!? Ima mišljenja da je to magla gusta kao tijesto slično marmeladi. Isto tako ima mišljenja da je padala kao snijeg, bjelji od mlijeka i slađi od meda, od zore do izlaska sunca, tako da je svaki pojedinac mogao uzeti za sebe količinu koja mu je mogla biti za taj dan. Ako bi uzeo više, to bi se pokvarilo i nestalo, izuzev u pe­tak i subotu, kada je mogao uzeti za sljedeći dan, jer su to bili dani odmora. Jasno je, međutim, a Allah to najbolje zna, da je sva hrana, piće i drugo što im je Allah darivao, dolazilo gotovo bez potrebe za bilo kakvim radom i naporom. Tako je, npr., za manu poznato da je hranjiva i slatka ukoliko se jede sama; ukoliko se pomiješa s vodom, postaje ugodno piće; ukoliko se pomiješa s nečim drugim, dobiva se druga vrsta hrane. To, međutim, nije jedini smisao ove riječi u navedenom ajetu. Dokaz za to jeste predanje koje navodi El-Buhari od Seida ibn Zejda, r.a.: - Vjerovjes­nik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /72/ "Gomo­ljika je od mane, čija je tečnost ljekovita za oči." To prenose Ahmed i vjerodostojne zbirke, izuzev Ebu-Davuda.2
U vezi s riječi  "prepelica" Ali ibn ebi-Talha navodi od Ibn-Abbasa da je rekao: "To je ptica slična prepelici, koju su koristili za jelo." Ibn-ebi-Hatim, s lancem od Ibn-Abbasa, navodi da je on rekao: "To je prepelica." Isto potvrđuju i Mudžahid, Ša'bi, ed-Dahhak, Hasan, Ikreme i Rebi' ibn Enes, r.h., a Katade kaže: "To je ptica čija je boja naginjala crvenoj i koja je dolazila s južnim vjetrom. Čovjek bi ih zaklao toliko koliko bi mu bilo potrebno za jedan dan. Ako bi to bilo petkom, on bi uzeo i za subotu, dan ibadeta, kada ne bi ništa radio niti uzimao." "Jedite lijepa jela, kojima vas opskrbljujemo!" Znači, jedite od onih dobrih namirnica kojima vas opskrbljujemo, što je i zapovi­jed, i dozvola, i uputa, i sugestija. Zatim slijede riječi:
    "Oni Nama nisu naudili, nego su sami sebi nepravdu nanijeli!" /57/, tj. naredili smo im samo da jedu od onoga čime smo ih Mi opskrbili, te da ibadet čine kao što, također, kaže: "Jedite iz opskrbe Gospodara svoga i budite Mu zahvalni." (34:15) Zahvalnost Allahu čin je obožavanja Njega (ibadet), kao što je i naređeno. Oni su, međutim, suprotno radili, nisu vjerovali i tako su sebi nepravdu nanijeli, uzimajući nevjerstvo, koje su odabrali nad vjerom, unatoč svim jasnim znakovima, i neporecivim čudima koja su vidjeli, uključujući i brojne neuobičajene stvari, tako da su zaslužili Allahovu kaznu vatrom, u skladu s riječima:
 "Oni Nama nisu naudili, nego su sami sebi nepravdu nanijeli!" Ovim postaje jasnijom i vrijednost ashaba Muhammeda, a.s., nad ashabima drugih vjerovjes­nika, jer su bili strpljivi, postojani i dobronamjerni, a bili su s njim na putovanjima ili u bitkama, među ko­jim su poznate nevolje na Tebuku za vrijeme pljuska, velike žege i napora, kada nisu očekivali nikakvo čudo niti posebnu zapovijed, što je Poslaniku a.s. bilo lahko učiniti, izuzev što su tražili više hrane pošto ih je glad bila iscrpila, odnosno žeđ zbog nedostatka vode. On je uputio molbu Allahu da im da vode, pa je došao oblak i pala kiša tako da su se napili, napojili deve i napunili svoje posude za vodu. Zatim im je povećao količinu hrane tako da su napunili svoje torbe. Ovo je najbolji primjer podnošenja Allahove odredbe (kadera) te kako treba uložiti svoj napor, slijedeći Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sel­lem.

Ovdje Allah Uzvišeni naređuje Poslaniku da stvari prepusti Njemu, te da kaže da on ne zna šta će se desiti u budućnosti i da je o tome upoznat samo onoliko koliko ga je Allah upoznao. Tako Uzvišeni u drugom ajetu kaže: "On gajb poznaje i On gajb Svoj ne otkriva nikome." (72:26) Zatim Uzvišeni kaže Poslaniku da rekne: "A da poznajem gajb, stekao bih mnoga dobra", tj. da poznajem gajb, prije nego što bih nešto prodao znao bih da li ću na tome zaraditi, pa bih prodavao samo ono na čemu bih imao dobru zaradu, i tako ne bih bio siromašan. Tako ove riječi tumači Ibn-Abbas, a Ibn-Džerir i još neki kažu da one znače: Da poznajem gajb, ja bih se u rodnim godinama pripremio za godine suše i ublažio bih skupoću. Zatim Uzvišeni kaže: "a zlo bi bilo daleko od mene"; tj. ja bih izbjegao zlo prije nego što se i dogodi. Zatim Uzvišeni kaže Poslaniku da kaže da on samo donosi opomene i radosne vijesti, tj. opomene za kaznu nevjernicima, a radosne vijesti o Džennetu vjernicima. U tom smislu Uzvišeni također kaže: "Mi smo Kur'an učinili lahkim, na tvome jeziku, da bi njime one koji se Allaha boje i grijeha klone obradovao, a inadžije nepopustljive opomenuo."(19:97)

Uzvišeni veli: Kao što smo te, o Muhammede, ovom narodu poslali: "Da im kazuješ ono što ti objavljujemo", tj. da im Allahovu poslanicu dostaviš, a Mi smo slali poslanike i ranijim narodima koji su nijekali Allaha, tako da su i prije tebe poslanici u laž utjerivani, a u njima ti imaš primjer. Kako smo one kaznom i silom kaznili, neka se i ovi kazne koja će im doći pripaze, jer njihovo ut­jerivanje tebe u laž veće je nego što je to bio slučaj sa drugim poslanicima. Uzvišeni Allah kaže: "Allaha Nam, Mi smo i prije tebe narodima poslanike slali." (16:63) "A poslanici su i prije tebe lažnim smatrani, pa su trpjeli što su ih u laž ugonili i mučili sve dok im ne bi došla pomoć Naša - a niko ne može Allahove riječi izmijeniti - i do tebe su doprle o poslanicima neke vijesti" (6:34), tj. kako smo im pomogli i lijep završetak njima i njiho­vim sljedbenicima na ovom i na budućem svijetu pružili. Uzvišeni kaže: "Jer oni u Svemilosnog ne vjeruju", tj. ovaj ummet kojem smo te poslali u Milostivog ne vjeruje i zbog toga su na Hudejbiji od­bili napisati "U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog", rekavši: "Mi ne znamo ko je Svemilosni, Milostivi", kako to prenosi Katade a hadis se nalazi u Buharijevom Sahihu. Uzvišeni Allah kaže: "Reci: 'Zovite: Allah, ili zovite: Svemilosni, a kako Ga god budete zvali Njegova su imena najljepša.'" (17:10) U Muslimovom Sahihu od Abdullaha bin Omera prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (659) "Najdraža su imena Allahu Abdullah i Abdurrahman." "Reci: 'On je Gospodar moj, nema boga osim Njega'", tj. Gospodar Ko­jeg vi niječete a u Kojeg ja vjerujem i Kojeg prizna­jem, priznajući da je Gospodar i Bog (rububijjet i uluhijjet). On je moj Gospodar i drugog boga osim Njega nema. "U Njega se uzdam", tj. u svim svojim stvarima, "I Njemu se obraćam", tj. Njemu se vraćam i Njemu se obraćam jer niko drugi osim Njega to ne zaslužuje i toga dostojan nije.

Uzvišeni kaže: "Neki od onih kojima smo dali Knjigu", to su oni koji izvršavaju zapovijedi Njegove. "Raduju se svemu što objavljujemo tebi", tj. Kur'anu, jer u njihovim knjigama postoje svjedočanstva o tome da je istina i on se nagovještava, kako to Uzvišeni veli: "Neki od sljed­benika Knjige čitaju je onako kako je objav­ljena." (2:121) Riječi Uzvišenog: "Ali neki protivnici ne priznaju nešto od Objave." Mudžahid kaže da su židovi i kršćani ti koji niječu dio istine koja ti je objavljena. "Reci: 'Meni je naređeno da samo Allahu ibadet činim i da Njemu nikoga ravnim ne smatram'", tj. poslan sam da jedino Allaha, Koji sudruga nema obožavam, kao što su i poslanici prije mene slati. "Njemu ja pozivam", Njegovom putu ja ljude po­zivam. "I Njemu se vraćam", tj. moj povratak i prebivalište moje.

Uzvišeni kaže: kao što smo te, o Muhammede, poslali kao poslanika u ljudskom obliku, tako smo i prije tebe kao ljudska bića poslanike slali koji jedu, ulicama hode, imaju odnose sa ženama, djecu rađaju, i žene i porod im davali. Uzvišeni o najoda­branijem, i pečatu svih poslanika kaže: "Reci. 'Ja sam čovjek kao i vi, meni se objavljuje.'" (18:110) U Sahihu Buharije i Muslima stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (668) "... što se mene tiče, ja i postim i mrsim, i ustajem i liježem, i meso jedem, a i ženim se. Ko ne slijedi moj sunnet ne pripada meni." Zatim riječi Uzvišenog: "I ni jedan poslanik nije donio nijedno čudo sobom već Allahovom voljom", tj. svom narodu nije došao s nekakvom neobičnom pojavom, a da mu za to odo­brenje nije dato a koje nije proizvod volje Poslanika, s.a.v.s., nego Allaha Uzvišenog, Koji čini i prosuđuje šta i kako hoće. "Svako doba imalo je Knjigu." Ed-Dahhak bin Muzahim o ovom dijelu ajeta, "Svako doba imalo je Knjigu", kaže: "Svakoj Knjizi pripadao je određen vremenski period, što znači da je svakoj  objavi koju je Allah objavio pripadao jedan određeni period i razdoblje,

Svome Poslaniku, s.a.v.s., Uzvišeni kaže: "Bilo da ti pokažemo", o Muhammede, "dio onoga čime im prijetimo", tj dio onoga čime prijetimo tvojim ne­prijateljima, poniženjem i kaznom na ovome svijetu, "bilo da ti život oduzmemo", tj. prije toga, "Tvoje je da objavljuješ", tj. poslali smo te da im objavu dostaviš, što si ti i učinio, "a Naše je da tražimo polaganje računa", poput riječi Uzvišenog: "... Nama će se oni zaista vratiti i pred nama će, doista, račun polagati." (88:25,26)

Uzvišeni veli: Ovi te nevjernici u laž ugone govo­reći: "Ti nisi poslanik", tj. nije te Allah poslao. "Reci: 'Meni i vama dovoljan će biti, kao svjedok, Allah'", tj. Allah mi je dovoljan i On je i meni i vama svjedok. Meni je svjedok za ono što sam od Njega dostavio, a to je poslanica. I vama je svjedok, o lašci, zbog kleveta koje o Njemu izmišljate. Govor Uzvišenog: "I onaj koji zna šta je Knjiga." Učenjaci među sljedbenicima Knjige obuhvaćeni su ovim, a oni su u svojim pret­hodnim knjigama nalazili spomen poslanika Muhammeda, s.a.v.s., o kome su radosne vijesti kazivali poslanici, kao što to Uzvišeni kaže: "A milost Moja obuhvata sve; dat ću je onima koji se budu grijeha klonuli i zekat davali, i onima koji u dokaze Naše budu vjerovali. Onima koji će slijediti poslanika, vjerovjesni­ka, koji neće znati ni čitati ni pisati, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze" (7:156,157), i riječi Uzvišenog: "Zar ovima nije dokaz to što za njega znaju učeni ljudi sinova Israilovih?" (26:197) Ajet i slični primjeri u kojima su izvješća učenjaka, sinova Israilovih, potvrđuju da su oni odista znali za to iz svojih objav­ljenih knjiga.

To što je Allah slao između ljudi poslanike koji su njihovim jezikom govorili svakako je milost i dobrota Uzvišenog prema stvorenjima Svojim, kako bi to što im je poslano razumjeli, kako to imam Ahmed, prenoseći od Ebu-Zerra kaže: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (672) 'Uzvišeni Allah ni jednog poslanika nije poslao koji nije jezikom naroda svoga govorio.'"

Rijeji Uzvišenog: "A Allah stavlja u zabludu onoga koga hoće i ukazuje na pravi put onome kome hoće", tj. nakon objašnjenja i iznošenje dokaza protiv njih, Allah u zabludu stavlja onoga ko zabludu zaslužuje, a upućuje onoga ko je dostojan upute. وه"On je Silan", Onaj Koji - što zaželi - učini da biva, a ono što ne želi to i ne bude. "Mudar"  u postupcima Svojim.

Allah Uzvišeni uzdiže Sebe i veliča Svoj položaj Svojom moći koju niko drugi, osim Njega, ne posjeduje. Nema boga niti gospodara osim Njega: "Koji je u jednom času preveo Svoga roba", tj. Muhammeda, s.a.v.s. : "noću", tj. u toku noći: "iz Mesdžid-Harama", a to je mesdžid u Meki, "u Mesdžid-Aksa", a to je Kudusi-šerif koji se nalazi u Jerusalemu, izvoru vjerovjesnika od Ibrahima, a.s., pa su se, zbog toga, tu sakupili, pa im je on imamio u njihovom mjestu i njihovim kućama, što upućuje na to da je on najveći imam i glavni pročelnik - neka je Allahov salavat i selam na njega i sve ostale poslanike. "…čiju smo okolicu blagoslovili", tj. usjevima i plodovima: "neka Naša znamenja", tj. velika znamenja, kao što kaže Allah Uzvišeni: "vidio je najveličanstvenija znamenja svoga Gospodara." (53:18) Spomenut ćemo od toga - ono što nam je Allah omogućio - ono što Allahov Poslanik, s.a.v.s., prenosi o tome. "On, uistinu, sve čuje i sve vidi", tj. čuje govor Svojih robova, onih koji Ga vjeruju i onih koji Ga niječu, onih koji su iskreni i koji lažu; vidi ih, pa daje svakom od njih ono što zaslužuju na ovom i na onom svijetu.

NAVOĐENJE HADISA,
KOJI SU NA RASPOLAGANJU
O NOĆNOM PUTOVANJU

Imam Muslim bilježi u svom "Sahihu" od Enesa ibn Malika, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (1) "Dat mi je Burak. To je bijela duga životinja. [1] Veća je od magarca a manja od mazge. Korača brzinom pogleda. Jahao sam ga dok nisam stigao do Bejtul-makdisa. Privezao sam ga za halku za koju su privezivali Allahovi poslanici, zatim sam ušao u Mesdžid i klanjao u njemu dva rekata a onda izišao. Nakon toga mi je došao Džibril i ponudio mi posudu sa vinom i posudu sa mlijekom. Odabrao sam mlijeko, pa mi je Džibril rekao: "Odabrao si islam!" Zatim smo uzdignuti na nebo. Džibril je tražio da se otvori, pa je upitan: "Ko si ti?" "Ja sam Džibril", odgovorio je. "Ko je s tobom?" - upitan je. "Muhammed" - odgovorio je. "Je li mu dato poslanstvo?" - ponovo je upitan. "Da" - odgovorio je. Tada nam je otvoreno. Tu je bio Adem, a.s., koji mi je izrazio dobrodošlicu i poželio mi dobro. Zatim smo uzdignuti na drugo nebo /nebesko prostranstvo. Džibril je tražio da se otvori, pa je upitan: "Ko si ti?" "Ja sam Džibril!" - odgovorio je. Upitan je: "Ko je s tobom?" Odgovorio je: "Muhammed!" "Je li mu dato poslanstvo?" - ponovo je upitan. "Da"- odgovorio je. Tada nam je otvoreno. Tamo su bili dva tečića: Isa, sin Merjemin, i Jahja, sin Zekerijjaa - neka je Allahov mir na njih dvojicu - koji su mi izrazili dobrodošlicu i poželjeli mi dobro. Zatim sam uzdignut na treće nebesko prostranstvo. Džibril je tražio da se otvori, pa je upitan: "Ko si ti?" Odgovorio je: "Džibril!" Upitan je: "Ko je s tobom?" Odgovorio je: "Muhammed!" "Je li mu dato poslanstvo?" - ponovo je upitan. "Da" - odgovorio je Džibril. Otvoreno nam je. Ugledali smo Jusufa, a.s., kome je dato pola ukupne ljepote, koji mi je izrazio dobrodošlicu i poželio svako dobro. Onda smo uzdignuti na četvrto nebesko prostranstvo. Džibril je tražio da se otvori, pa je upitan: "Ko je ovo?" Odgovorio je: "Džibril!" Upitan je: "A ko je s tobom?" Odgovorio je: "Muhammed!" "Je li mu dato poslanstvo?" - ponovo je upitan. "Da" - odgovorio je. Otvoreno nam je. Tamo je bio Idris, a.s. Izrazio mi je dobrodošlicu i poželio svako dobro. Allah Uzvišeni kaže: "i Mi smo ga na visoko mjesto digli." (19:57) Nakon toga smo dignuti na peto nebesko prostranstvo. Džibril je zatražio da se otvori, pa je upitan: "Ko je to?" Odgovorio je: "Džibril!" Upitan je: "Ko je s tobom?" Odgovorio je: "Muhammed!" "Je li mu dato poslanstvo?" - ponovo je upitan. Odgovorio je: "Da." Otvoreno nam je. Ugledali smo Haruna, a.s., koji mi je izrazio dobrodošlicu i poželio svako dobro. Zatim smo uzdignuti na šesto nebesko prostranstvo. Džibril je zatražio da se otvori, pa je upitan: "Ko je to?" Odgovorio je: "Džibril!" "A ko je s tobom?" - upitan je. Odgovorio je: "Muhammed!" "Je li mu došlo poslanstvo?" - ponovo je upitan. "Da" - odgovorio je. Otvoreno nam je. Tamo je bio Musa, a.s. koji mi je izrazio dobrodošlicu i poželio mi svako dobro. Onda smo uzdignuti na sedmo nebesko prostranstvo. Džibril je tražio da se otvori pa je upitan: "Ko je to?" Odgovorio je: "Džibril." "A ko je s tobom?", upitan je. Odgovorio je: "Muhammed." Upitan je: "Je li mu dato poslanstvo?" Odgovorio je: "Da." Otvoreno nam je. Tamo je bio Ibrahim, a.s., naslonjen leđima na Bejtul-Ma’-mur/ Nebesku Kabu u koju svakodnevno ulazi 70 hiljada meleka koji se više ne vraćaju. Zatim sam odveden do Sidretul-Muntehaa, čije je lišće bilo poput slonovih ušiju a plodovi poput velikog zemljanog vrča. Kada ju je prekrilo ono što je Allah htio da je prekrije ona se promijenila tako da niko od Allahovih stvorenja ne bi bio u stanju da opiše njenu ljepotu. Allah mi je objavio nešto od Objave i propisao mi u toku svakog dana i noći pedeset namaza, pa sam sišao do Musa, a.s., koji me je upitao: "Šta je tvoj Gospodar stavio u dužnost tvojim sljedbenicima?" Odgovorio sam: "Pedeset namaza." Rekao mi je: "Vrati se svome Gospodaru i traži olakšicu jer tvoj ummet to neće izdržati s obzirom da sam ja to isprobao na Izraelićanima." Vratio sam se svome Gospodaru i zamolio Ga: "Gospodaru moj, olakšaj mojim sljedbenicima", pa mi je smanjio za pet namaza. Vratio sam se Musam, a.s., i rekao mu: "Umanjio mi je za pet namaza." Rekao mi je: "Tvoji sljedbenici to ne mogu podnijeti i zato se vrati svome Gospodaru i traži olakšanje." Neprestano sam se vraćao između svoga Gospodara i Musa, a.s., sve dok mi Allah ne reče: "Muhammede, njih je pet u toku dana i noći a svaki namaz piše se deset što čini pedeset namaza. Ko odluči uraditi kakvo dobro djelo, a ne uradi ga - upisat će mu se jedna nagrada, a ako ga uradi - upisat će mu se deset. Ako, pak, neko odluči uraditi neko negativno djelo, pa to ne učini - ne piše mu se u grijeh a ako ga učini - upiše mu se samo jedan grijeh." Spustio sam se do Musa, a.s., i rekao mu: "Vraćao sam se svome Gospodaru sve dok se nisam postidio." U predanju imama Ahmeda od Katade koji prenosi od Enesa ibn Malika da je Malik ibn Sa’sa pričao mu... spomenuo je hadis sve do riječi Muhammeda, a.s.: (2) "...Zatim sam dignut do Sidretul-Muntehaa i ugledao njene plodove u obliku zemljanih vrčeva iz sela Hadžer, dok su joj listovi bili kao uši od slona, pa je rekao: "Ovo je Sidretul-Munteha." Rekao je: "Ukazale su se četiri rijeke: dvije skrivene a dvije vidljive. Upitao sam: "Šta je ovo, Džibrile?" Odgovorio je: "Što se tiče skrivenih, to su dvije rijeke u Džennetu, a što se tiče vidljivih, to su Nil i Eufrat." Rekao je: "A zatim je dignut do Bejtul-Ma’mura." U predanju Katade od Ebu- Hurejrea, r.a., stoji:
/3/ Rekao je: "Rekao sam: Molio sam svoga Gospodara sve dok se nisam zastidio (da Mu se ponovo vratim), ali sam bio zadovoljan,predan, pa sam izvršio naredbu, a zatim je glasnik povikao: 'Ja sam zaključio Moju naredbu (fard) i olakšao sam Mojim robovima.'" Slično bilježe Buhari i Muslim u svojim vjerodostojnim zbirkama u predanju od Katade. U predanju koju bilježi Buharija u poglavlju o namazu, stoji:
/4/ "...zatim me odveo do Sidretul-Muntehaa kojeg su prekrile boje a da i sam nisam znao koje, da bi zatim bio uveden u Džennet, u kome su bile ogrlice i đerdani od bisera a zemlja od miska." Muslim bilježi u svome "Sahihu" od Ebu-Zerra, r.a., koji kaže:
/5/ "Pitao sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: "Jesi li vidio svoga Gospodara?" Odgovorio je: "Svjetlost/ Nur gdje god sam pogledao - pa kako da Ga vidim?!" Od Muhammeda ibn Bešara sa lancem prenosilaca prenosi se do Abdullaha ibn Šekika, koji kaže: "Rekao sam Ebu-Zerru, r.a.:
/6/ 'Da sam vidio Allahovog Poslanika, s.a.v.s., upitao bih ga. Upitao me je: 'A o čemu bi ga upitao?' Rekao je: 'Upitao bih ga: 'Jesi li vidio svoga Gospodara?' Ebu-Zerr je rekao: 'Već sam ga pitao pa je odgovorio: 'Vidio sam svjetlost /Nur/.'" Hafiz Ebu-Bekr el-Bejheki spominje da u hadisu Šurejka ima dodatak koji samo on prenosi, i podupire one koji smatraju da je Muhammed, a.s., vidio Uzvišenog Allaha. Taj dodatak su riječi: "Zatim se približio Silni, Gospodar Veličine, pa se nadnio, blizu koliko dva luka ili bliže." Stav Aiše, Ibn-Mes’uda i Ebu-Hurejrea, r.a., u shvatanju ajeta: "Zatim se nadnio, pa približio", da se odnosi na viđenje Džibrila, ispravnije je. To je ono što zastupa El-Bejheki - Allah mu se smilovao - kao ispravno po ovom pitanju riječi Uzvišenoga: "Zatim se približio pa nadnio," (53:8) odnosi se na Džibrila, a.s., kao što se potvrđuje u "Sahihu" Buharije i Muslima od Aiše, majke pravovjernih, od Ibn-Mes’uda, a također od Ebu-Hurejrea u Muslimovom "Sahihu". Nije poznato razilaženje ashaba u tumačenju ovog ajeta. U Muslimovom "Sahihu" stoji: "Ibn-Šihab je rekao: "Obavijestio me je Ibn-Hazm da su Ibn-Abbas i Ebu- Habbe el-Ensari govorili da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
/7/ "Zatim sam uzdignut do nivoa kada sam mogao čuti škripanje pera." Imam Ahmed prenosi od Džabira ibn Abdullaha, r.a., da je čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da kaže:
/8/ "Pošto sam u laž ugonjen od strane Kurejšija kada sam bio uzdignut u noći Israa do Bejtul-Makdisa, stao sam u hidžru (polukrug) kod Kabe, pa mi je Allah pokazao Bejtul-Makdis, te sam ih počeo obavještavati o njegovim znamenjima, a gledao sam u njega." Bilježe Buhari i Muslim u svojim sahihima. Ibn-Šihab kaže da je Ebu-Seleme ibn Abdurrahman rekao:
/9/ "Spremili su se - ili sličan izraz - ljudi od Kurejšija, otišli Ebu-Bekru i rekli mu: 'Zar ti misliš da je tvoj drug otišao do Bejtul-Makdisa a zatim se vratio do Meke u jednoj noći?' Ebu-Bekr, r.a., upitao je: 'Zar je on to rekao?!' Odgovorili su: 'Da.' Ebu- Bekr je odgovorio: 'Ja svjedočim da ako je on to rekao da je istinu rekao.' Rekli su mu: 'Ti si mu povjerovao da je došao do Šama u jednoj noći a zatim se vratio do Meke prije nego je svanulo?!' Odgovorio je: 'Da, ja sam mu povjerovao i više od toga. Povjerovao sam mu kad je počeo primati Objavu s neba.'" Ebu-Seleme kaže: "Zbog ovoga je prozvan Ebu-Bekr es-Siddik." Imam Ahmed prenosi od Ibn-Abbasa, r.a., da je rekao: "Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,:
/10/ 'U noći u kojoj se dogodio Isra osvanuo sam u Meki. Uplašio sam se znajući da ću zbog toga biti u laž ugonjen.' Ostao je izolovan, tužan. Pored njega je prošao Allahov neprijatelj Ebu-Džehl, sjeo pored njega i ismijavajućim tonom, zapitao ga: "Je li se to što dogodilo?" Poslanik, s.a.v.s., rekao je: "Da." On je zapitao: "A šta to?" Odgovorio je: "Sinoć sam bio uzdignut." Upitao je: "Gdje?" Odgovorio je: "U Bejtul-Makdis." Ebu-Džehl reče: "Zatim si osvanuo među nama?!" Odgovorio je: "Da." Ebu- Džehl nije ga pokušavao demantovati plašeći se da Allahov Poslanik, s.a.v.s., ne zaniječe svoj govor kada mu pozove narod, pa ga je upitao: "Šta misliš da pozoveš svoj narod da li bi im ispričao ovo što si meni ispričao?" Poslanik, s.a.v.s., rekao je: "Da." Ebu- Džehel je pozvao: "O potomci Ka’ba ibn Lua’ja!" Došli su mu u skupinama i sjedali pored njih dvojice. Ebu-Džehl reče: "Ispričaj svome narodu ono što si meni ispričao." Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "Doista sam sinoć bio uzdignut." Upitali su: "Gdje?" Odgovorio je: "Do Bejtul-Makdisa." Primijetili su: "Zatim si osvanuo među nama?!" Odgovorio je: "Da." Tada neki zapljeskaše rukama a neki staviše ruku na glavu izražavajući na taj način čuđenje. "Možeš li nam opisati Mesdžid?" - upitaše. Među njima je bilo onih koji su putovali u to mjesto i vidjeli taj Mesdžid. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: "Opisivao sam ga dok mi neki detalj nije postao nejasan, pa mi je donesen Mesdžid blizu i stavljen ispred kuće 'Akila u koji sam gledao i tako ga opisivao." Narod je uzviknuo: "Što se tiče opisa, tako nam Allaha, pogodio je!" Ovaj hadis bilježi i En-Nesai od Avfa ibn Ebi-Džemile, a on je bio jedan od najpouzdanijih imama, dok El-Bejheki bilježi u hadisu od En-Nadra ibn Šumejla ibn Avfa. U Muslimovom "Sahihu" od Ebu-Hurejrea, r.a., stoji: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je:
/11/ "Kada sam bio u hidžru pored Kabe, sjećam se da su me Kurejšije ispitivale o mom noćnom putovanju. Pitali su me o detaljima Bejtul-Makdisa u koje nisam bio siguran, pa sam se izuzetno zabrinuo, tako da se toliko nisam nikada ranije zabrinuo, pa mi ga je Allah predstavio tako da sam gledao u njega. Ništa me nisu zapitali a da ih o tome nisam obavijestio i našao sam se u društvu Allahovih vjerovjesnika. Musa, a.s., klanjao je a bio je snažan i čvrst kao da je od ljudi iz plemena Šenue. Isa, a.s., klanjao je dok mu je najsličniji od ljudi bio Urve ibn Mes’ud es-Sekafi. Ibrahim, a.s., klanjao je a najsličniji od ljudi je vaš drug - tj. Alejhisselam lično - pa se približilo vrijeme namaza te sam ih ja predvodio u namazu. Kada sam završio rečeno mi je: 'Muhammede, ovo je Malik, čuvar Džehennema.' Okrenuo sam se njemu, a on mi je selam nazvao."

NAPOMENA

Ako se zadržimo na analizi svih ovih hadisa [2], dolazi se do saznanja da se predaje u pogledu Poslanikovog, s.a.v.s., noćnog putovanja iz Meke do Bejtul-Makdisa slažu iako se riječi prenosilaca razlikuju. Oni koji smatraju da je svaki rivajet oprečan drugome tvrdeći da je noćno putovanje učinjeno više puta, daleko su otišli, čine čudne stvari, pribjegavaju onome gdje se ne mogu skloniti i nisu postigli željeno. Neki od potonjih generacija decidno su se izjasnili da je Muhammed, a.s., samo jedanput prenesen iz Meke do Bejtul-Makdisa, drugi put iz Meke do nebeskih sfera a treći put do Bejtul-Makdisa a odatle do nebeskih sfera. Zadovoljavaju se tim tumačenjem misleći da su došli do izlaska iz tih nejasnoća, međutim, ovo je veoma čudno i daleko od onoga što bilježe prve generacije muslimana. Da se ovo više puta ponavljalo Allahov Poslanik, s.a.v.s., bi zasigurno obavijestio svoje sljedbenike i oni bi to ponavljanje zasigurno zabilježili. Musa ibn 'Ukbe prenosi od Zuhrija: "Isra se odigrala godinu dana prije Hidžre." To isto potvrđuje ’Urwe. Es-Suddi kaže: "Šesnaest mjeseci prije Hidžre." Istina je da je Alejhisselam prenesen u budnom a ne spavajućem stanju iz Meke do Bejutul-Makdisa jašući na Buraku, pa kad je došao do vrata Mesdžida, privezao je životinju kod vrata a onda ušao u njega i klanjao dva rekata u počast džamiji (tehijjetul-mesdžid) u njenom pročelju. Zatim je uznesen na Miradž, a to je kao ljestve sa prečkama preko kojih se penje, pa se preko njih uspeo na zemaljsko nebo a zatim do preostalih sedam nebeskih sfera. Na svakom nebeskom prostranstvu dočekali su ga njegovi stanovnici. Selam je nazvao poslanicima na tim nebeskim prostranstvima shodno njihovim položajima i stepenima, sve dok nije prošao pored Musa, a.s., onoga s kojim je Uzvišeni Allah razgovarao, na šestom nebeskom prostranstvu i Ibrahima, a.s., Allahovog prijatelja, na sedmom nebeskom prostranstvu. Nakon toga je prevazišao i njih i njihove položaje, kao i položaje ostalih vjerovjesnika, sve dok nije došao do nivoa na kome je čuo škripanje pera tj. pera sudbine. Vidio je Sidretul-Munteha koga su prekrivale Allahove veličanstvene stvari: ležaji od zlata i različite boje, kao i meleki, a tu je vidio i Džibrila u njegovom stvarnom liku sa 600 krila. Vidio je, također, zeleno uzglavlje - Refref - koje je prekrilo horizont. Vidio je i Bejtul-Ma’mur (Nebesku Kabu) i Ibrahima, a.s., graditelja zemaljske Kabe, naslonjenog leđima na nju. U ovu Nebesku Kabu svaki dan uđe 70 hiljada meleka koji u njoj ibadet čine i ne vraćaju se u nju do Sudnjeg dana. Vidio je Džennet i Džehennem. Allah mu je tamo propisao pedeset namaza da bi ih zatim, iz Svoje milosti i pažnje spram Svojih robova, smanjio na pet. U ovome je veliko pridavanje važnosti namazu i njegovom značaju. Zatim je spušten do Bejtul-Makdisa, a s njim su spušteni i vjerovjesnici sa kojima je zajedno klanjao namaz kada je nastupilo njegovo vrijeme. Neki misle da ih je on predvodio u namazu na nebu, ali predaje koje dominiraju ukazuju da je to bilo u Mesdžidul-Aksau. Po nekim predajama taj namaz je bio prilikom prvog njegovog ulaska u Mesdžid a uočljivo je da je to bilo nakon njegovog povratka u njega, jer kada je on prolazio pokraj njih u njihovim stanovima, pitao je o njima Džibrila, za svakog ponaosob, a Džibril ga je o njima obavještavao. Ovo je umjesno jer je on prvo bio pozvan u nebeske visine da se propiše njemu i njegovom narodu ono što Allah želi. Nakon ispunjenja ove Allahove želje, sakupljen je on sa svojom braćom vjerovjesnicima da bi im se manifestirala njegova počast i prednost nad njima njegovim predvođenjem u namazu, na što mu je Džibril aludirao. Nakon toga izišao je iz Mesdžidul-Aksaa uzjahao, Buraka i vratio se u Meku u ranu zoru. A Allah najbolje zna! Zatim su se ljudi razišli u tome: Da li je Isra bila i tjelesno i duhovno ili samo duhovno? Dva su stava u tom pogledu. Većina učenjaka se slaže da je Isra bila i tjelesno i duhovno, u budnom stanju a ne u snu. Oni ne negiraju da je Poslanik, s.a.v.s., to ranije vidio u snu a nakon toga i u javi doživio, jer Poslanik, s.a.v.s., nije sanjao a da mu se to nije ostvarilo poput osvita zore. Isra i Mi’radž dogodili su se u budnom stanju i stvarno nakon toga a najbolji argument za to su riječi Allaha Uzvišenog: "Slavljen neka je Onaj Koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Mesdžid-Harama u Mesdžid-Aksa, čiju smo okolicu blagoslovili." Slavljenje (tespih) vezano je za velike događaje. Da je to bio san, ne bi to bilo nešto veliko, niti nešto čemu bi se pridavala tolika važnost, niti bi nevjernici Kurejša pohitali da ga u laž utjeruju niti bi grupa novopridošlih muslimana zbog sna odbacila islam nakon što ga je prigrlila. Također, "’abd"/rob podrazumijeva sintezu duha i tijela. Allah Uzvišeni kaže: "Koji je u jednom času noći preveo Svoga roba." On, također, kaže: "A prizor koji smo ti pokazali samo smo ljudima iskušenjem učinili." Ibn-Abbas kaže: "To je viđenje očima koje je pokazano Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., u noći u kojoj je bio prenesen." Ovo bilježi Buhari. Allah Uzvišeni kaže: "Pogled mu nije skrenuo, nije prekoračio." /53:17/ Pogled je instrument osobe, a ne duše. Također, on je jahao na Buraku, zasljepljujućoj bijeloj životinji koja je blistala. Ovo je svojstveno tijelu, a ne duši, jer duša u svome kretanju nema potrebe za jahalicom koju bi jahala. A Allah najbolje zna!

VAŽNA NAPOMENA

Hafiz Ebu-Ne'im el-Asbehani u knjizi "Delailu En-Nubuveti ("Dokazi poslanstva") prenosi posred-stvom Muhammeda ibn Omera el-Vakidija od Muhammeda ibn Kjaba el-Kurezija, ukratko, sljedeće: "Kada je Heraklije pozvao Ebu-Sufjana i pitao ga o Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., Ebu-Sufjan se trudio da omalovaži njegovu misiju rekavši mu: "Vladaru zar nećeš da te obavijestim o onome po čemu ćeš saznati da je on lažljivac?!" Upitao je: "A šta je to?" Ebu-Sufjan je odgovorio: "On smatra da je izišao iz naše zemlje, zemlje Harema jedne noći i da je došao do ovog vašeg mesdžida, mesdžida Ileje i da nam se vratio te noći prije jutra." Rekao je: "Svećenik je bio pored cara i rekao: "Znam za tu noć." Kajser ga je pogledao pa mu je rekao: "Kako znaš to?" Rekao je: "Nisam spavao noću sve dok ne bih pozatvarao sva vrata mesdžida. Kada je bila ta noć sva sam vrata osim jednih pozatvarao. Njih nisam mogao. Pozvao sam u pomoć sve svoje radnike i sve druge prisutne kako bi ih zatvorili, ali nismo ih mogli pokrenuti. Kao da smo se borili sa planinom. Pozvao sam stolare koji su pogledali vrata i rekli: "Doista je na ova vrata pao nadvratnik i zid, te ih ne možemo pokrenuti sve do jutra. Pogledali smo odakle je došlo, vratio sam se i ostavio dvoja vrata otvorena. Kada sam ustao, rano ujutro sam otišao do tih vrata i vidio kamen koji je bio u uglu mesdžida probušen, a na njemu je bio trag od vezanja životinje. Rekao sam svojim drugovima: "Ova vrata je sinoć mogao zadržati samo Poslanik. Klanjao je sinoć u našem mesdžidu..." i spomenuo je kompletan hadis.

ZAKLJUČAK

Hafiz Ebu el-Hattab Omer ibn Dihje rekao je: "Tevatur-predanjem došao je hadis o Israu od Omera ibn el-Hattaba, Alije, Ibn-Mes’uda, Ebu-Zerra, Malika ibn Sa’sa, Ebu-Hurejrea, Ebu-Seida, Ibn-Abbasa, Šedada ibn Evsa, Ubejj ibn Ka'ba, Abdurrahmana ibn Kirta, Ebu-Habbeta el-Ensarije, Ebu-Lejle el-Ensarije, Abdullaha ibn Omera, Džabira, Huzejfe, Burejde, Ebu-Ejjuba, Ebu-Umame, Semure Ibn Džunduba, Ebu-Hamraa, Suhejba er-Rumija, Umihanne, Aiše i Esme, kćerki Ebu-Bekra, neka je Allahovo zado-voljstvo na sve njih. Idžmaom su se muslimani složili o hadisu Israa a odbacili su ga bezbožnici i nevjernici: "Oni žele da utrnu Allahovo svjetlo ustima svojim, a Allah će učiniti da svjetla Njegova uvijek bude, makar krivo bilo nevjernicima." (61:8)

___

[1]
Ibn-Kesir, Allah mu se smilovao, ovdje spominje Buharijino predanje čiji je jedan prenosilac Šerik bin Abdullah bin en-Nemir, a on nije jak prenosilac. Ibn-Hazim ga smatra slabim prenosiocem, a u pogledu ovoga hadisa ona je nesiguran, lošeg pamćenja i nije ga precizno prenio. Muslim kaže: "On je u ovom hadisu dodao i oduzeo i zamijenio redoslijed riječi." Spoemnuti hadis bilježi i Muslim od Šejbana ibn Feruha, a on od Hamada ibn Seleme s ovim tekstom koji je vjerodostojniji od Šerikovog teksta. Zbog toga smo izostavili predanje Šerikovo a umjesto njega naveli Muslimovo predanje kako je navedeno.

[2]
Napominjem da je hafiz Ibn-Kesir naveo hadise različitih stepena vjerodostojnosti, kako vjerodostojnih tako i slabih. Međutim, mi smo ti - poštovani čitaoče - odabrali one koji su vjerodostojniji, što je jasno iz djela koja to navode. Sve to potvrđuje da je Isra i Mi'radž bio istina a ne imaginacija, u javi a ne u snu, i tjelesno u duhovno u isto vrijeme. Zato, hvala Allahu na Njegovoj uputi.

Uzvišeni spominje da je On prošlim narodima slao poslanike, pa su ih oni nijekali. Ti, Muhammede, u braći poslanicima imaš primjer, pa nemoj da te uznemirava to što te tvoj narod ne prihvata. Što se tiče mušrika koji su nijekali poslanike i ono što oni nose sa sobom, šejtan je njima predstavio lijepim, te su tako činili.

"...on je i sada njihov drug", tj. oni su pod kaznom i patnjom.

Šejtan je njihov drug i nema moći da ih izbavi iz tog stanja, niti im ima kakvog spasa i njima pripada bolna kazna.

Uzvišeni kaže: "A ako oni okrenu glave", tj. nakon svih ovih objašnjenja i nabrajanja dobročinstava, onda ti sa njima nemaš ništa,

 "...ti si dužan samo da jasno objavljuješ", a ti si to već izvršio prema njima.

Obraćajući se Svom robu i Poslaniku, s.a.v.s., Uzvišeni kaže:

 "A što će biti onoga Dana kad protiv svakog naroda dovedemo po jednog svjedoka od njega samog i tebe dovedemo kao svjedoka  protiv njih", znači tvog naroda (ummeta), tj. spomeni taj Dan i njegove strahote i ono što ti je Allah, dž.š., dodijelio u njemu, veliku čast i visoki položaj. Ovaj ajet sličan je ajetu do kojeg je došao Abdullah bin Mesud kada je učio Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., prvi dio poglavlja En-Nisa' - žene, pa kada je stigao do riječi Uzvišenog Allaha, dž.š.:

"A šta će, tek, biti kada dovedemo svjedoka iz svakog naroda, a tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih?" (4:41), Poslanik, s.a.v.s., reče mu: "Dosta!", a Ibn- Mesud, r.a., reče: "Okrenuo sam se, a kad ono - njegove oči bijahu pune suza."

Uzvišeni kaže: "Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve." Ibn-Mesud veli: "U ovom Kur'anu objasnio je sve nauke i sve stvari". Kur'an je zaista obuhvatio sve korisne nauke, sve korisno znanje, sve ono što je bilo, kao i sva znanja koja će doći, sve što je dozvoljeno, kao i sve što je zabranjeno, "...i kao uputu", tj. za srca, "...i milost i radosnu vijest za muslimane". Ono što se želi reći - a Allah najbolje zna - jeste da Onaj Koji ti je naredio da dostaviš Kitab, Koji ti ga je objavio, pitat će te o tome na Sudnjem danu. Kao što Uzvišeni veli:

  "I sigurno ćemo pitati one kojima smo poslanike slali, i pitat ćemo, doista, i poslanike." (7:6)

Uzvišeni obavještava o maloumnosti mušrika, nepostojanosti i slabom uvjerenju, jer oni kada vide promjenu propisa, odnosno, derogaciju nekih propisa, govore Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.:

"Ti samo izmišljaš", tj. ti si lažac, ali Uzvišeni Gospodar njegov čini ono što hoće i propisuje ono što hoće, kao što Uzvišeni veli:

 "Mi nijedan propis ne promijenimo niti ga u zaborav potisnemo" (2:106).

Uzvišeni veli, odgovarajući im:

 "...reci: 'Objavljuje ga Ruhul-Kudus'", tj. Džebrail, "...od Gospodara tvoga s istinom", tj. s istinom i pravdom, "...da bi još više učvrstio vjernike u vjerovanju", pa bez pogovora povjeruju i potvrde istinitost onog što je objavljeno i u tom su pogledu smirena njihova srca.

Uzvišeni obavještava o mušricima i onome što su oni izmišljali laži i neistine da je Muhammed, s.a.v.s., naučio Kur'an od čovjeka, i ukazivali su na čovjeka tuđinca, nearapa, koji je bio među njima i nije znao arapski jezik, osim onoliko koliko je bilo nužno da odgovori govorniku. A Uzvišeni Allah, dž.š., njima odgovara i kaže:

"...jezik onoga zbog koga oni krivo govore jest jezik tuđina, a ovaj je Kur'an na jasnom arapskom jeziku", pa kako može naučiti onaj ko je sastavio ovaj Kur'an sa njegovom rječitošću, stilistikom i potpunim značenjima od čovjeka tuđinca koji jedva da zna nešto malo arapskog jezika? Ovo može reći samo onaj čiji se um nalazi na najnižem stepenu.

Uzvišeni izvještava o pomaganju Svoga Poslanika, s.a.v.s., njegovom učvršćenju, nepogrešivosti i sačuvanosti od zla onih koji ga čine i spletki grješnika (jer je On odgovoran za njega i za njegovu pomoć) i da ga neće povjeriti drugome od Svojih stvorenja, već je On njegov Zaštitnik i Pomagač i čini da Njegova vjera nadvlada nad onima koji se bore protiv nje, suprotstavljaju joj se i oponiraju joj i na Istoku i Zapadu, a neka je bezbroj selama Poslaniku, s.a.v.s., do Sudnjega dana.

Ibn-Džerir prenosi od Ibn-Abbasa, r.a., u skraćenoj verziji:
/80/ "Najautoritativniji Kurejši su pozvali Muhammeda, s.a.v.s. On im je brzo došao, smatrajući da im je na um pala nova misao u vezi sa njim, a budući da je bio brižljiv spram njih želeći ih uputiti, a i teško je podnosio njihove greške. Sjeo je kod njih, a oni su mu rekli: 'Muhammede poslali smo po tebe na vrijeme tako, ako nešto bude, da ne snosimo odgovornost. Mi, tako nam Allaha, ne znamo nikoga od Arapa ko je uveo kod svoga naroda ono što si ti uveo kod svoga. Napao si pretke, omalovažio vjeru, omalovažio si naše umove, vrijeđao božanstva, razjedinio društvo i ništa negativno nije preostalo a da s tim nisi došao među nas. Ako si došao da sa ovim govorom tražiš kapital, sakupit ćemo ti iz našeg imetka sve dok ne postaneš najbogatiji među nama. Ako, pak, tražiš čast među nama, izabrat ćemo te za najčasnijeg  među nama a ako želiš vlast učinićemo te našim vladarem. A ako je ovo što ti dolazi ono s čime ti dolazi Reijj, a očito je da te je nadvladao - a nazivali su jednog od džina Er-Re’ijj - onda ćemo, najvjerovatnije, utrošiti naše imetke u traženju lijeka dok te ne izliječimo i opravdamo.' Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovorio je: 'Ja nemam ništa sa onim što vi govorite. Nisam vam došao sa ovim zbog vašeg imetka, časti i vlasti nad vama. Allah me je poslao vama kao poslanika, objavio mi Knjigu i naredio mi da vam budem obveseljivač i opominjač. Dostavio sam vam poslanice svoga Gospodara i savjetovao vas, pa ako prihvatite od mene ono s čime sam poslan - to je vaša sreća i na ovom i na onom svijetu, a ako to odbijete, ja ću se strpiti na Allahovoj odredbi sve dok Allah ne presudi između mene i vas'. Ili kao što je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s.

Tražili su, zatim od njega da zamoli svoga Gospodara - iz njihove oholosti i kufra - da pokrene brda, da izravna zemlju i da izvede iz nje rijeke, kao što su rijeke Šama i Iraka i da proživi njihove pretke koji su nestali pa da ih pitaju o onome o čemu on govori: da li je to istina ili laž. "Ako učiniš što zahtijevamo od tebe i oni ti povjeruju i mi ćemo ti tada povjerovati i time ćemo znati tvoj položaj kod Allaha i znati da te je poslao kao poslanika kao što tvrdiš". Nakon toga su zahtijevali da traži od svoga Gospodara da pošalje meleka koji će potvrditi da je istina ono što govori. Rekli su: "...a mi ćemo revidirati naš stav u odnosu na tebe, a ti zamoli da ti učini bašče, blagajne i dvorce od blaga i srebra i da te učini nezavisnim od onoga što mi smatramo da ti tražiš, jer i ti ideš po tržnicama i tražIš opskrbu za život kao i mi , tako da ćemo time znati vrijednost tvoga položaja kod tvoga Gospodara, ako si poslanik kao što tvrdiš." Poslanik, s.a.v.s., im je svaki put odgovorio kao što je to učinio i prvi put.

Rekli su: "Obori nebo u komadima kao što tvrdiš da tvoj Gospodar, ako hoće, može to učiniti. Mi tebi nećemo povjerovati sve dok to ne učiniš!" Poslanik, s.a.v.s., odgovorio im je: "To je Allahovo. Ako hoće, učinit će to vama!" Rekli su: "Muhammede, a zar tvoj Gospodar nije znao da ćemo mi sjediti s tobom, pitati te o onome što smo te pitali o Njemu i da ćemo tražiti od tebe ono što tražimo, pa da ti pruži i nauči te ono što ćeš nam odgovoriti i obavijestiti te o onome što će učiniti sa nama u tome, ako ne primimo od tebe ono s čim si došao. Mi smo, pak, došli do saznanja da tebe uči onaj čovjek iz Jemame, koji se naziva Rahman a mi, tako nam Allaha, nećemo nikada Rahmanu vjerovati. Već smo te ispričali, Muhammede, ali, tako nam Allaha, nećemo te ostaviti i zaboraviti ono što si s nama učinio sve dok te ne uništimo ili dok ti nas ne uništiš." Jedan od njih je rekao: "Nećemo ti vjerovati sve dok ne dođeš u prisutnosti Allaha i meleka." Kada su to rekli, Allahov Poslanik, s.a.v.s., ustao je od njih, a s njim je ustao i Abdullah ibn Ebi-Umejje ibn el-Mugire el-Mahzumi, a on je sin njegove amidžične Atike, kćerke Abdul-Muttaliba, i rekao mu: "Muhammede, tvoj narod ti je izložio ono što ti je predložio, a ti nisi od njih prihvatio. Pitali su te o stvarima da s njima otkriju tvoj položaj kod Allaha, pa nisi ni to uradio. Zatim su te pitali da ubrzaš ono čime im prijetiš od kazne. Tako mi Allaha, neću ti nikada povjerovati sve dok ne postaviš ljestve ka nebu i ne budeš se popeo na njega, a ja budem gledao, sve dok ne dođeš sa njima i dok ne donesu s tobom otvorenu stranicu, a s tobom ne budu četiri meleka koji će svjedočiti ono što govoriš, a tako mi Allaha, kada bi i to činio, mislim da ti ne bih povjerovao”. Zatim je Poslanik, s.a.v.s., otišao, tužan i žalostan nakon saznanja da se njegov narod udaljio od njega i nakon gubljenja nade u svoj narod prilikom svoga poziva. Ovo je skup koji su oni sakupili poradi njega. Da je Allah vidio nekoga od njih da pitaju poradi upute, uslišao bi im. Međutim, On je znao da oni to traže iz kufra i oholosti. Riječi Uzvišenog: ”...sve dok nam iz zemlje izvor vodu ne izvedeš;" "el-jenbu" označavaju vodu, izvor koji teče. Tražili su od njega da im izvede određeni izvor u Hidžazu ovdje ili ondje, a to je Allahu Uzvišenom lahko. Da je htio, učinio bi i uslišao  sve što su tražili. Međutim, znao je da oni upućeni biti neće, kao što su riječi Uzvišenog: "Kad bismo im meleke poslali, i kad bi im mrtvi progovorili, i kad bismo pred njih očigledno sve dokaze donijeli - oni opet ne bi vjerovali." /6:111/ "...ili dok nebo u parčadima ne oboriš,” tj. ubrzaj nam kaznu koju si nam obećao na Sudnjem danu rascjepljenjem neba i približavanjem njegovih krajeva, pa sruči ih na nas sada, kao što je Šuajbov narod rekao: "Zato spusti na nas kaznu s neba, ako istinu govoriš!"/26:187/ pa vam je Allah poslao kaznu oblačnoga dana, a to je, doista, bila kazna velikog dana, a što se tiče Poslanika milosti, s.a.v.s., on je tražio od  Allaha da im odgodi kaznu nadajući se da će Allah iz njihovog potomstva izvesti one koji će Ga obožavati i neće Mu nikoga kao saučesnika pridruživati. Tako se i dogodilo. Od onih koji su bili nevjernici, pa prešli na islam a islam im postao stabilan, čak je i Abdullah b. Ebi-Umejje, koji je ranije spomenut... Islam je primio čvrsto i iskreno se pokajao Uzvišenom Allahu.

Riječi Uzvišenog: "...ili dok ne budeš imao kuću od zlata”, tj. "min zehebin" od zlata, po kiraetu Ibn-Mesuda. Ibn-Abbas i drugi kažu slično tome. "...ili dok se na nebo ne uspenješ”; ne uspenješ se na nebo na ljestvama a mi te budemo gledali: "a nećemo vjerovati ni da si se uspeo sve dok nam ne doneseš Knjigu da je čitamo", da je napisano na njoj, svakom od njih, "ovo je Knjiga od Allaha tom i tom" i da svako od njih osvane s tom knjigom pored glave. "Reci: 'Uzvišen neka je Gospodar moj! Zar ja nisam samo čovjek, poslanik?'” Slava neka je Njemu zar neko može da radi kako On hoće mimo Njegove volje. Ne, nego On radi što hoće, a ja sam vam samo poslanik koji vam dostavlja poslanicu i savjetujem vas i to sam već učinio. A ono što ste tražili od mene kod Uzvišenog Allaha je.

Uzvišeni kaže: "A ljude je, odvraćalo”, tj. većinu njih, "od vjerovanja” i od slijeđenja Poslanika samo njihovo čuđenje oko slanja čovjeka kao poslanika, kao što kaže Uzvišeni: "Zašto je čudno ljudima što Mi objavljujemo jednom između njih: "Opominji ljude! A vjernike obraduj divnom nagradom kod Gospodara njihova!" /110:2/ Puno je ajeta o ovome. Nakon toga Uzvišeni kaže, upozoravajući na Svoju prijaznost i milost spram Svojih robova, da im On šalje poslanika od njihove vrste da ga shvate, razumiju i da govore s njim. Da im je poslao poslanika - meleka ne bi se mogli suočiti s njim niti uzimati od njega, kao što kaže Uzvišeni: "Došao vam je Poslanik, jedan od vas" /9:128/

Zbog toga kaže ovdje: "Reci: 'Kad bi na Zemlji meleki smireno hodili, Mi bismo im s neba meleka za poslanika poslali'", tj. od njihove vrste, pa budući da ste vi ljudi, poslali smo vam Naše poslanike od vas iz pažnje i milosti.

Uzvišeni Allah Svog Poslanika tješi zbog laži kurejšijskih nevjernika koji su ga u laž utjerivali, riječima da je i prije njega prijašnjim narodima poslanike slao i da ni jedan poslanik narodu nije
došao, a da ga nisu u laž utjerivali i da mu se nisu narugali.

Allah Uzvišeni kaže, naređujući Svome Poslaniku, s.a.v.s., da saopći ljudima i džinima, da je ovo Njegov put, pravac i zakon, a to je poziv u vjerovanje da nema drugog boga, osim Jedinog Allaha, Koji nema saučesnika, kojim poziva Allahu, imajući jasne dokaze, uvjerenje i argument, on i svako ko ga bude slijedio, poziva onome čemu je pozivao Allahov Poslanik, s.a.v.s., imajući jasne dokaze, uvjerenje, razumski i vjerski argument. „…i neka je Uzvišen Allah“, tj. Allaha smatram Najčistijim, Najuzvišenijim i Najmoćnijim, da bi imao druga ili sličnog Sebi, ili sina ili oca, ili suprugu; pomagača ili savjetnika. On je Uzvišen i čist od svega toga.

Uzvišeni kaže: "A mnogobošci govore šapatom", tj. međusobno razgovaraju tihim glasom: "Da li je ovaj nešto drugo do čovjek kao i vi?", tj. odbacuju Poslanika, s.a.v.s., i poriču mu poslanstvo, s obzirom da je on samo čovjek, pa otkuda da on, mimo njih, dobije Objavu!? Zato kažu:
"Zar ćete slijediti vradžbinu, a vidite da jest", tj. zar ćete je slijediti i biti kao oni što slijede obmanu, a znaju da je  obmana.

Allah, dž.š., odbacuje njihove laži i kaže: "Gospodar moj zna", reče on, "šta se govori na Nebu i na Zemlji", tj. Onome Koji to zna, nije ništa skriveno i On zna tajne nebesa i Zemlje.

"On sve čuje i sve zna", tj. On čuje njihove razgovore i zna njihova stanja. Ovo im je opomena i prijetnja.

"Oni čak govore: To su samo zbrkani snovi; on ga izmišlja." Ovo je izvještaj o tvrdoglavosti nevjernika, njihovom otpadništvu i zbunjenosti u opisivanju Kur'ana i  njihovim zabludama. Jednom kažu da je to čarolija, drugi put da je pjesništvo, da bi zatim rekli da su to snovi i na koncu da  su njegove izmišljotine. Uzvišeni kaže:
"Vidi šta o tebi oni govore, pa onda lutaju i ne mogu da  nađu Pravi put. /17:48/" Uzvišeni kaže: "Neka nam donese kakvo čudo kao i prijašnji poslanici!", tj. kao što je Salihova, a.s., deva ili čuda Musaa, a.s., i Isaa, a.s. Uzvišeni im odgovara: "A da ne šaljemo čuda, zadržava Nas samo to što drevni narodi nisu u njih povjerovli. /17:59/ "

Ibn-Abbas i njegovi ashabi kazali su: "Onaj ko misli da Allah neće pomoći Muhammeda, s.a.v.s., na ovome svijetu i ahiretu "Neka rastegne uže". Riječ  znači: "uže", "do tavanice"  Tj. do tavanice svoje kuće.

"Ako se objesi", tj. neka se užetom zadavi. Ovaj govor se doima kao ironija, sarkazam, u značenju: ko misli da Allah Muhammeda, njegovu vjeru i Kur'an neće pomoći, neka ide i neka se ubije. Pa Allah će mu (Muhammedu) odista neizostavnu pomoć pružiti. Uzvišeni veli:

"Mi ćemo doista pomoći poslanike Naše i vjernike u životu na ovom svijetu, a i na Dan kad se dignu svjedoci." (40:51) Zbog toga  je Uzvišeni kazao:

"I neka razmisli da li će njegov postupak otkloniti ono zbog čega se on ljuti." Ata' al-Horosani rekao je: "Neka razmisli hoće li time izliječiti."

Allah Uzvišeni kaže: "Ili od njih tražiš nagradu?", tj. plaću i honorar.

"Ta nagrada Gospodara tvoga bolja je", kao što su riječi Uzvišenoga:

"Za ovo od vas ne tražim nikakvu nagradu, mene će Gospodar svjetova nagraditi." (26:109)

Allah Uzvišeni kaže:

"Ti njih pozivaš na Pravi put, ali oni koji u onaj svijet neće da vjeruju s Pravog puta, doista, skreću", tj. odstupaju i zastranjuju ga.

U svom "Sahihu" Muslim od Ebu-Hurejrea prenosi: /199/ "Rečeno je: "O Božiji Poslaniče, prokuni mušrike na što je on odgovorio: 'Nisam poslan da proklinjem, nego sam poslan milosti radi.'" Imam Ahmed prenosi od Selmana, koji kaže da je Božiji Poslanik državši govor kazao: /200/ "Kojeg god čovjeka da sam izgrdio u svojoj srdžbi ili ga, pak, kaznio, pa ja sam samo čovjek od Ademovih potomaka, rasrdim se kao što se i vi rasrdite. Allah me je poslao kao milost svjetovima i na Danu sudnjem ću od Allaha tražiti milost." Koja je to milost koja bi trebala doprijeti do onoga koji je niječe? Odgovor koji prenosi Ebu-Džafer bin Džerir od Ibn-Abbasa povodom riječi Uzvišenog:

"A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali", Onome koji u Allaha i Sudnji dan vjeruje, njemu je milost i na ovom i na budućem svijetu propisana, a onaj ko u Allaha i Poslanika ne vjeruje, netragom će od poniženja i stradanja, koja ranije narode zadesiše, nestati.

Riječ u osnovi znači mjesto koje je čovjek uobičajio posjećivati bilo radi dobra ili, pak, zla. Zbog toga su obredi hadža tako nazvani, jer su ljudi posjećivali ta mjesta.

Govor Uzvišenog: "Svakoj vjerskoj zajednici propisali smo vjerozakon prema kome je trebalo da se vlada", tj. put kojeg su trebali slijediti, a lična zamjenica se odnosi na mušrike koji su imali svoja mjesta za obrede i ideologije. Oni su to činili protivno Allahovoj volji i odredbi

"i ne dozvoli, nikako, da se s tobom o tome raspravlja", tj. neka njihove težnje i postupci na tebe ne ostave traga i neka te ne odvrate do Istine koju ti zastupaš. Zbog toga Uzvišeni veli:

"Ti pozivaj svome Gospodaru, jer ti si, uistinu, na Pravom putu", tj. jasnom Pravom putu, koji cilju vodi, a što je identično govoru Uzvišenog:

"I neka te oni nikako ne odvrate od Allahovih riječi, kada ti se objave, i pozivaj Gospodaru svome." (28:87)

Govor Uzvišenog:

"A ako se oni budu s tobom prepirali, reci: 'Allah dobro zna ono što vi radite'", identičan je riječima Uzvišenog:

"I ako te oni budu u laž utjerivali, ti reci: 'Meni moja, a vama vaša djela, vi nećete odgovarati za ono što je radim, a je neću odgovarati za ono što vi radite.'" (10:41)

Govor Uzvišenog: "Allah dobro zna što vi radite", jaka je prijetnja i obećanje čvrsto shodno riječima Uzvišenog:

"On dobro zna šta o Kur'anu govorite, On je dovoljan svjedok i meni i vama." (46:8)

O ovome Uzvišeni kaže:

"Allah će vam na Sudnjem danu presuditi o onome u čemu se razilazite." Ova konstatacija je poput riječi Allahovih:

"Zato ti pozivaj i budi istrajan, onako kako ti se naređuje, a ne povodi se za prohtjevima njihovim, i reci: 'Ja vjerujem u sve Knjige koje je Allah objavio.'" (42:15)

Uzvišeni ističe da on između meleka poslanike odabire. Shodno Svojoj volji, po Svom određenju i Sebi svojstven način. I između ljudi bira poslanike, da bi Poslanicu njegovu dostavili.

"Allah sve čuje i sve vidi", tj. čuje govor Svojih robova, vidi i zna ko od njih to zaslužuje, kako to Allah reče: "a Allah dobro zna kome će povjeriti poslanstvo svoje" (6:124)

Govor Uzvišenog:

"On zna šta su uradili i šta će uraditi. A Allahu se sve vraća." Tj. On zna šta će učiniti Njegovi poslanici sa onim sa čime ih je poslao, a od onoga što oni čine Njemu ništa skriveno nije, kako to On veli:

"On tajne zna i On tajne Svoje ne otkriva nikome osim onome koga On za poslanika odabere, - sve do - On zna broj svega što postoji." /72:26-28/ Kako je hvaljen onaj ko ima kontrolu nad njima i koji nad njima bdije i koji je svjedokom  onoga što im je kazano.

"O poslaniče, kazuj ono što ti se objavljuje  od Gospodara tvoga. Ako ne učiniš onda nisi dostavio Poslanicu Njegovu - a Allah će te od ljudi štititi." (5:67)

Uzvišeni obavještava o Svom poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., kada je on govorio:

 "Gospodaru moj, narod moj ovaj Kur'an izbjegava" Naime, mušrici su kada im se učio Kur'an, namjerno glasnije razgovarali nego obično kako ne bi čuli učenje i kako bi ga izbjegli, odnosno kako bi odbacili vjerovanje u njega i razmišljanje o njemu, napustili postupanje po njemu i skretali u drugom pravcu; sve to predstavlja također izbjegavanje Kur'ana. Molimo Uzvišenog Allaha, dž.š., da odstrani od nas ono što nas udaljuje od Kur'ana i da ga koristimo onako kako je On zadovoljan, da ga učimo napamet, pišemo, razumijevamo ga i da postupamo po njemu uvijek na način na koji je Allah, dž.š., zadovoljan. , zaista, je On Onaj Koji sve čuje, Koji se odaziva i Plemenit je, te Onaj Koji je mnogo darežljiv.

"Ti nisi bio pored brda kada smo Musaa pozivali" Ebu-Abdurrahman En-Nesai' bilježi u dijelu o tefsiru u svom Sunenu da je Ebu-Hurejre, r.a., tumačeći ovaj ajet, rekao: "Pozvani ste, o umete Muhammedov, da vam dam prije nego što zatražite i da vam se odazovem prije nego što mi se molbom obratite." Prenosi se od Ibn-'Amra bin Džerira da rekao je da su to njegove riječi, (tj. Ebu-Hurejre), a Allah najbolje zna.

Allah Uzvišeni kaže: "Mi smo te poslali kao milost Gospodara tvoga", tj. ti nisi bio svjedokom bilo čega od navedenog, nego ti je Allah Uzvišeni to objavio i obavijestio te o tome, učinivši milost tebi i robovima time što te je poslao njima kao poslanika.

"Da opominješ ljude kojima prije tebe nije došao niko ko bi ih opomenuo, da bi se opametili", tj. da bi slijedili ono sa čime si im ti došao od Allaha, dž.š.,

Allah, dž.š., znao je kolika je bila pažnja i ljubav Allahovog Poslanika prema njegovom ummetu, kojeg je stalno savjetovao. Odredio je da im on bude preči od njih samih, a njegova presuda među njima da bude ispred njihovog ličnog interesa, kao što Uzvišeni  veli:

"I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore." (4:65)

U sahih-hadisu stoji (477): "Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moja duša, ni jedan od vas neće vjerovati sve dok mu ja ne budem draži od njega samoga, njegovog imetka, njegove djece i svih ljudi."

Zbog toga je Uzvišeni rekao:

"Vjerovjesnik je preči vjernicima nego oni sami sebi..." Buharija prenosi od Ebu-Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /478/ "Nema ni jednog vjernika a da mu ja nisam najpreči među ljudima na dunjaluku i ahiretu. Ako želite učite slijedeće:

'Vjerovjesnik je preči vjernicima nego oni sami sebi.'  Bilo koji vjernik da ostavi neki imetak, neka ga naslijede njegovi nasljednici. A ako je iza sebe ostavio dug ili čeljad, neka dođu nasljednici kod mene, ja sam mu zaštitnik." Prenosi ga samo Buharija.

Allohov govor: "...a žene njegove su kao majke njihove...",  u zabrani, poštovanju i pažnji; međutim, sa njima nije dozvoljeno osamljivanje. Ova zabrana ne odnosi se apsolutno na njihove kćerke i sestre.

Uzvišeni je rekao:

"A srodnici, po Allahovoj Knjizi, preči su jedni drugima", tj. oni su preči jedni drugima po Božijoj odredbi "...od ostalih vjernika i muhadžira", tj. rodbina je preča da se nasljeđuje nego muhadžiri i ensarije. Ovaj ajet se smatra derogirajućim, i dokinuo je običaj koji je do tada bio da se nasljeđivalo zbog savezništva i bratimljenja, kao što Ibn-Abbas veli: "Muhadžir je nasljeđivao ensariju, a ne njegova rodbina, a zbog bratimljenja kojeg je među njima uspostavio Allohov Poslanik, s.a.v.s." Ovako su govorili mnogi iz prvih, a i kasnijih generacija.

Ibn Ebi-Hatim prenosi od Zubejra ibn el-Avvama da rekao je: "Uzvišeni i Svemogući je posebno u povodu nas, muhadžira i enasarija, objavio:

'A srodnici po Allahovoj Knjizi, preči su jedni drugima...' , jer kada smo mi Kurejšije došli u Medinu, nismo imali imetka, pa smo našli ensarije, tu divnu braću, zbratimili se s njima i nasljeđivali ih."

Ebu-Bekr, r.a., pobratimio se sa Haridže ibn Zejdom, Omer, r.a., sa nekim drugim, a Osman, r.a., se pobratimio sa čovjekom iz Beni-Zurejka Ibn-Sa'd ez-Zerkijom. Neki ljudi govore drugačije.

Zubejr, r.a., rekao je: "Ja sam se pobratimio sa Ka'b ibn Malikom, pa kada sam mu došao oženio sam se od njega. Našao sam oružje koje je za njega izgleda bilo preteško. Tako mi Allaha, sine moj, da je on tog dana umro, drugi ga osim mene ne bi naslijedio, sve dok Uzvišeni nije objavio ovaj ajet naročito povodom nas, Kurejšija i ensarija. Poslije toga smo pristupili takvom nasljeđivanju."

Govor Uzvišenog: "...a prijateljima svojim možete oporukom nešto da ostavite", tj. otišlo je i dokinuto je nasljedstvo, a ostala je pomoć, dobročinstvo, dobri odnosi, lijepo ponašanje i oporuka.

Uzvišeni rekao je: "To u Knjizi piše", tj. ova odredba je određena i zapisana u Prvoj Knjizi koja se ne mijenja niti preinačuje. Zaista, su bližnji najpreči jedan drugom, i pored toga što je Allah, dž.š., svojevremeno bio odredio drugačije, zbog velike mudrosti koju On zna. On je znao da će to poništiti sa onim što je određeno prvotnom  Njegovom odredbom (kada i kaderom). A Allah najbolje sve zna.

Uzvišeni nas obavještava o peterici odabranih vjerovjesnika (ulul-azm) kao i ostalim poslanicima. On je od njih uzeo obavezu, zavjet o uspostavljanju Allahove vjere, dostavljanju Njegove Poruke, međusobnoj saradnji, pomaganju i sporazumu, kao što Uzvišeni veli:

"Allah je od svakog vjerovjesnika kome je Knjigu objavio i znanje dao, obavezu uzeo: 'Kad vam poslije dođe poslanik koji će potvrditi da je Istina ono što imate, hoćete li mu sigurno povjerovati i sigurno ga pomagati? Da li pristajete i prihvatate da se na to Meni obavežete?' Oni su odgovarali: 'Pristajemo!' 'Budite, onda svjedoci' - rekao bi On, 'a Ja ću s vama svjedočiti.'" (3:81)

On je od njih uzeo ovu obavezu i zavjet nakon što ih je poslao kao poslanike. Isto se to odnosi i na ovo. Ovdje je imenovao pet odabranih poslanika, što je vezivanje posebnog za opće jer su prvo spomenuti vjerovjesnici uopćeno, a onda ovih pet poslanika. Oni su spomenuti kako u ovom tako i u drugim ajetima. Ovaj ajet počeo je sa posljednjim Allohovm poslanikom, zbog njegovog ugleda, s.a.v.s., a zatim je poredao ostale poslanike prema vremenu njihovog pojavljivanja, s.a.v.s.

O govoru Uzvišenog: “Da bi On pitao iskrene o njihovoj iskrenosti." Mudžahid rekao je: "To su dostavljači od poslanika", tj. koji su prenijeli i dostavili od poslanika ono što im je objavljeno, Njih će Allah, dž.š., pitati o iskrenosti poslanika.

"...A nevjernicima je On pripremio", tj. onim iz njihovih naroda, "bolnu patnju", tj. koja boli. Mi svjedočimo da su poslanici dostavljali ono što im je objavljeno od njihovog Gospodara; savjetovali su svoje narode, objašnjavali jasnu, očiglednu i očevidnu Istinu i pored toga što su ih u laž utjerivale neznalice, inadžije i otpadnici. Ono s čime su Allahov poslanici došli Istina je, a oni koji su im se suprotstavljali - zalutali su. Kao što će stanovnici Dženneta govoriti:

  "poslanici Gospodara našeg zaista su istinu donosili." (7:43)

"Mi smo te poslali svima ljudima da radosne vijesti donosiš i da opominješ", tj. svim stvorenjima koja podliježu zaduženju, kao što Uzvišeni veli:

"Reci: 'O, ljudi ja sam svima vama Allahov Poslanik.'" Riječi Uzvišenog: "da radosne vijesti donosiš i da opominješ", tj. da obraduješ onog ko te sluša Džennetom, a da opomeneš onoga ko ti je nepokoran Vatrom. "Ali većina ljudi ne zna", slične tome su riječi Uzvišenog:

"A većina ljudi, ma koliko ti želio, neće bit vjernici." (13:103)  U oba "Sahiha" prenosi se merfu'-hadis od Džabira da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 569/ "Dato mi je pet stvari koje ni jednom poslaniku prije mene nisu date i potpomognut sam strahom na razdaljinu od mjesec dana hoda, Zemlja mi je učinjena mjestom za sedždu (namaz) i čistom, pa kojeg kod čovjeka od mog ummeta zadesi vrijeme namaza, neka ga klanja, dozvoljen mi je ratni plijen koji nikom prije mene nije bio dozvoljen i dat mi je šefaat. Poslanici prije mene slali su samo svojim narodima, a ja sam poslat cijelom čovječanstvu." U Sahih-hadisu, također, stoji da je Poslanik s.a.v.s. rekao: (570) "Poslat sam crnome i crvenome." Mudžahid kaže: Džinima I ljudima. Potom Uzvišeni govori o nevjernicima i njihovom nijekanju Sudnjega dana.

Uzvišeni veli: "Reci, o Mumammede, nevjernicima koji tvrde da si lud":

"Ja vam savjetujem samo jedno", a to je:

"ustanite iskreno prema Allahu dvojica po dvojica, ili jedan po jedan, pa zatim razmislite da drug vaš nije lud", tj. zauzmite pošten stav, u ime Boga, bez zagriženosti  i pristrasnosti, pa upitajte jedni druge i odgovorite je li Muhammed lud. Potom savjetujte jedni drugima da prihvate Istinu, tj. da je Muhammed pametan, ni u kom slučaju lud.

"On vas samo prije teške patnje opominje." Buharija prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: (576) " Poslanik, s.a.v.s., popeo se na brdo Safa jednog dana, pa povikao: 'Ja sabahah!' (ovo je povik kojim se upozorava na nadolazeću opasnost), pa su se oko njeg okupili Kurejši, rekavši: 'Šta ti je?' On reče: 'Šta mislite kada bih vas izvijestio da će vas neprijatelj napasti jutrom ili večerom, da li biste mi povjerovli?' Oni rekoše da bi, a on reče: 'Ja vas upozoravam na žestoku kaznu!', pa Ebu-Leheb reče: 'Propao ti, zar si nas zbog ovog sakupio?'" "neka propadne Ebu-Leheb, i propao je!" Ovaj hadis je već prethodio kod riječi Uzvišenog:

“Opominji svoju bližnju porodicu!"(26:214)

Uzvišeni naređuje Svome Poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., da rekne mušricima:

 "Kakvu god nagradu da zatražim od vas, nek ostane vama", tj. od vas ne želim nagradu za ispunjavanje misije koju mi je Uzvišeni Allah povjerio i za to što vam naređujem da samo Allahu ibadet činite.

"Mene će nagraditi Allah, On je svjedok svake stvari." tj. zna sve, pa i za moje dostavljanje njegove vjere vama, a i za vaša djela.

"Gospodaru naš, učini nas dvojicu Tebi odanim (muslimanima)." Oni su učinili dobro, pa mole Allaha da im to primi, odnosno podigli su hram pa Allahu upućuju molbu da primi njihovo djelo, plašeći se istovremeno da ne bude primljeno. Tako čine pravi i iskreni vjernici, koje Allah Uzvišeni spominje: "I oni koji od onoga što im je dano udjeljuju i čija su srca puna straha..." (23:60), dakle, iz straha da to ne bude primljeno od njih.

U Sahihu El-Buharijevom navodi se da je Ibn-Ab­bas rekao: /121/ Prva žena koja je upotrijebila po­jas, tj. komad platna kojeg je vezala za pas a koji je sezao do zemlje brišući tragove hoda, bila je majka Ismailova Ona je stavila pojas kako bi sakrila tragove od Sare, Nakon toga, Ibrahim je otišao s njom i nji­hovim sinom Ismailom, kojeg je dojila, ostavivši je kod Hrama i to kod jednog drveta iznad Zemzema, na najvišem dijelu džamije. U to vrijeme u Meki nije bilo nikoga, niti je bilo vode On ih je ostavio na navedenome mjestu, ostavivši pored njih torbu s hurmama i mješinu s vodom, potom je Ibrahim krenuo, a za njim i ona govoreći: "Ibrahime, gdje ćeš ti, a nas ostavljaš u ovoj dolini u kojoj nema ni prija­telja ni bilo šta drugo?" To mu je ponovila više puta Ali se on nije obazirao Zatim je rekla: "Je li ti to Allah naredio?" Odgovorio je: "Da." A ona je kazala: "Dakle, neće nas ostaviti!", i vratila se Ibrahim je, potom, išao dok nije došao do prijevoja odakle ga nisu mogli vidjeti Tada se okrenuo Hramu i podi­gavši ruke Allahu uputio ovu dovu:

"Gospodaru naš, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se ništa ne sije, kod Tvoga časnog hrama..da bi zahvalni bili." (14:37)

Majka Ismailova dojila je svoga sina i pila vodu iz mješine dok je nije potrošila, a onda su ožednjeli i ona i njen sin Gledala ga je kako se savija, odnosno, kako se prevrće, kao što kaže (prenosilac) Ne mo­gavši da to gleda, krenula je prema brežuljku Safa, koji joj je bio najbliži Uspela se na brežuljak, a zatim okrenula prema kotlini, gledajući da li će koga vidjeti Pošto nikoga nije ugledala, napustila je brežuljak i ponovo se spustila u dolinu, podigla jedan kraj svoje košulje, a zatim žurno krenula kroz dolinu do Merve Tu je zastala nastojeći da koga ugleda Pošto nikoga nije vidjela, to je učinila sedam puta Ibn-Abbas kaže da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Zato ljudi žurno idu između ova dva mjesta." Kada se približila Mervi, čula je glas i rekla sebi: "Slušaj!", a zatim slušala Potom je ponovo čula glas i rekla: "čula sam te, ima li kod Tebe pomoći?" Zatim se našla kod mjesta Zemzem s melekom koji je krajem ili, kako kaže, krilom nešto tražio, dok se nije pojavila voda Ona je počela da to ograđuje uređujući svojim rukama ogradu, a zatim je zagrabila vode i stavila u svoju mješinu Dok je ona grabila, voda je izvirala Ibn-Abbas kaže: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Allah se smilovao majci Ismailovoj, jer da nije ogradila Zemzem to bi bio izvor vode tekućice!" Zatim kaže: "Pa se ona napila vode i podo­jila dijete, a melek joj je rekao: 'Ne boj se izgubljenos­ti, ovdje će biti Hram koji će sagraditi ovaj dječak i njegov otac Allah doista ne ostavlja Svoje pripadnike da budu izgubljeni.'" Hram je bio podignut iznad zemlje poput brežuljka, a vode su ga plavile i s desne i s lijeve strane Tako je bilo dok nije došla jedna grupa ljudi iz plemena Džurhum (odnosno jedna porodica iz Džurhuma), koji su bili na putu, pa su odsjeli u dnu Meke Vidjeli su pticu kako kruži, pa su kazali: "Ova ptica kruži zbog vode Koliko znamo, u ovoj kotlini nema vode !?"

Nakon toga, oni su poslali jednoga ili dvojicu ljudi, te su našli vodu Vratili su se i obavijestili ih, pa su otišli tamo Zatim kaže: Majka Ismailova je bila kod vode, pa su je upitali: "Dozvoljavaš li nam da odsjednemo kod tebe?" Odgovorila je: "Da, ali nemate pravo na vodu kod nas." Oni su rekli: "Uredu." Ibn-Abbas kaže: Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "To je obradovalo majku Ismailovu, jer ona je voljela prijateljstvo." Oni su potom odsjeli, zatim su poslali po svoje porodice, koje su došle tu zajedno sa dijelom ljudi iz tamošnjih nastambi Dječak je odrastao i od njih naučio arapski jezik Svima se sviđao i cijenili su ga Kada je došlo vrijeme za ženidbu, oženili su ga jednom ženom između njih Majka Ismailova je umrla Nakon što se Ismail oženio, Ibrahim je došao da vidi sina kojega je tu ostavio Nije ga našao Upitao je suprugu za njega, pa mu je rekla: "Otišao je da nam nešto done­se..." Zatim je pitao kako žive, pa mu je rekla: "Mi smo u lošim prilikama, u teškoćama smo i nevolji." Požalila mu se On je rekao: "Kada ti dođe suprug, prenesi mu selame i reci mu da promijeni prag pred vratima." Kada je Ismail došao, kao da je nešto predosjetio, upitao je: "Je li ko dolazio?" Ona je rekla: "Da, dolazio je neki starac, pitao me za tebe i odgo­vorila sam mu šta je pitao Pitao je kako živimo Od­govorila sam da imamo poteškoća i nevolja." On je tada upita: "Je li ti dao kakav savjet?" "Da", odgovo­rila je ona"Rekao mi je da ti prenesem selam i da promijeniš prag pred vratima." On tada reče: "To je moj otac Naredio mi je da se od tebe rastavim, pa otiđi svojima !" Nakon toga se razveo i oženio drugu iz istog plemena Nakon podužeg vremena Ibrahim je ponovo došao Pošto opet nije našao sina kod kuće, ženu je upitao gdje se nalazi "Izišao je da nam nešto donese", odgovorila je ona "Kako ste?", upitao je Pitao je, potom, kako žive i kako im je "Dobro nam je", odgovorila je ona i zahvalila se Allahu, dž.š"šta jedete?" upitao je Ibrahim "Meso", odgovorila je "A šta pijete?" "Vodu", odgovorila je On je potom rekao: "Bože, blagoslovi meso i vodu (kojima se hrane)!" Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "U to vrijeme oni nisu imali žita, jer da su ga imali, on bi zamolio Allaha da im to i dalje podari." Zatim je rekao: "Niko izvan Meke ne bi došao, a da se njih dvoje ne bi s njim sreli." "Kada ti dođe muž, prenesi mu selam i kaži da učvrsti prag!" Kada je došao Isma­il, upitao je: "Je li ko dolazio?" "Da", rekla je ona i po­hvalila se" Dolazio nam je jedan fini starac Pitao me za tebe, pa sam ga izvijestila, pitao me kako živimo, pa sam mu rekla da živimo dobro." "Da li ti je šta savjetovao?", zapitao je on "Da, on ti šalje selame i kaže ti da učvrstiš prag pred vratima", odgovorila je Ismail je potom rekao: "To je moj otac, a ti si taj prag Rekao mi je, dakle, da te držim." Zatim je prošlo određeno vrijeme, pa je Ibrahim ponovo došao U tom času Ismail je sebi šiljio strijele pod drvetom u blizini vrela Zemzem Kada ga je ugledao, ustao je i dočekao ga pa su se pozdravili kao što dolikuje ocu i sinu Zatim je on rekao: "Ismaile! Allah mi je nešto naredio." On mu je odgovorio: "Pa učini ono što ti je Gospodar tvoj naredio." "Hoćeš li mi pomoći?", upi­tao je "Da, pomoći ću ti", odgovorio je Ismail Ibra­him je rekao pokazujući na uzvisinu oko njih: "Allah mi je naredio da ovdje izgradim Hram." Zatim su njih dvojica postavili temelje Hrama Ismail je dono­sio kamenje i dodavao ga Ibrahimu, koji je zidao Kada je građevina postala visoka, donio je ovaj kamen,1 postavio ga i on je na njemu stajao dok je zidao, a Ismail mu dodavao kamenje Pritom su govorili:

"Naš Gospodaru, primi ovo od nas Ti, doista, sve čuješ i znaš." Oni su tako gradili Kabu kružeći oko nje i izgovarajući:

Komentatori Kur'ana razilaze se u pogledu "temelja Hrama", tj. da li su to temelji koje je postavio Ibra­him, a.s., ili su tu ranije bili, odnosno da li je njemu bilo naređeno da na njima izgradi Hram? Najvjero­vatnije a Allah to najbolje zna da su temelji bili postavljeni prije Ibrahima, a da je pokazano gdje se nalaze, kao što Uzvišeni Allah kaže:

"I kada smo kao utočište Ibrahimu pokazali mjesto Hrama..(22:26)  Dakle, Hram je ranije postojao, a njemu je pokazano njegovo mjesto..

Ibn-Džerir kaže: Izvijestio nas je Hennad ibn Serijj, koji lanac prenosilaca vezuje za Halida ibn Arare, koji kaže: Neki čovjek je došao Aliji, r.a., i upitao: "Hoćeš li mi nešto reći o ovome Hramu? Da li je to prvi hram koji je podignut na Zemlji?" On je odgovorio: "Ne." Ali prvi hram koji je postavljen u Meki jeste Mekami-Ibrahim Ko u njega uđe, siguran je Ako želiš, reći ću ti kako je podignut Allah je objavio Ibrahimu "da Mu sagradi Hram na Zemlji "Ibrahim je osjećao da tome nije dorastao, pa mu je Allah dao "Sekinu-samopouzdanje" koje je došlo u vidu žesto­kog vjetra s dvije glave Jedna ga je pratila dok nije došao u Meku, na mjesto Hrama, gdje se savila poput zdjele Ibrahimu je naredio da gradi tamo gdje se zaustavi Sekina Ibrahim je tu izgradio Hram i ostalo mu je samo još da ugradi jedan kamen Zatim je dječak pošao da traži kamen, a Ibrahim je rekao: "Ne, hoću kamen kakav ti ja kažem "Zatim je dječak krenuo, našao kamen i donio ga Kada se vratio, vidio je da je on na tome mjestu već postavio Crni kamen Rekao je: "Oče, ko ti je donio taj kamen?" On je odgovorio: "Donio mi ga je onaj koji se nije osla­njao na tvoju gradnju Donio ga je Džebrail, a.s., s neba." Tako su ga dovršili.

* * *

Navodi se da je ovaj kamen bio bijeli hijacint (dragulj) poput cvijeta drveta "segam", da ga je Adem donio sa sobom iz Dženneta i da je pocrnio od grijeha ljudskih Navodi se, također, da je Hram sagrađen od materijala četiri brda: Hira, Turi Sina, Turzita i El-Džudi Allah to najbolje zna.

Ibn Ebi-Hatim navodi predanje s lancem od Seida ibn Musejjeba, koji je rekao: "Kazivao nam je Ali ibn ebi-Talib da je Ibrahim došao iz Jermenije sa Seki­nom, koja mu je pokazala mjesto Hrama, kao što pauk pravi kuću." Zatim kaže: "Pa su tu našli takvo kamenje da jedan ne može podići trideset ljudi." Rekao sam mu: Ebu-Muhammede, Allah Uzvišeni kaže:

"I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali", a on je odgovorio: "To je bilo poslije." 2

KUREJŠIJSKA GRADNJA KABE

nakon Ibrahima, a.s., i prije poslanstva Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem

Pet godina prije poslanstva Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pripadnici plemena Kurejš složili su se da poruše Kabu i iznova je izgrade, zbog njenog trošnog stanja Sporazumjeli su se da u njenu gradnju ulože samo pravovaljano stečena sredstva, u koja ne spada novac od otkupnine za blud, zarada od zelenaške kamate, niti nasilno otuđena imovina bilo kojeg čovjeka U to vrijeme Kaba je bila podijeljena među ograncima plemena Kurejš, odnosno svaki dio ili ugao pripadao je određenom plemenskom ogranku Kurejša, što se odnosilo i na onaj dio gdje se nalazio kamen, te gornji dio Kabe

Svi su se oni međutim plašili rušenja Kabe, pa se oko toga nisu odmah složili. Velid ibn Mugira je rekao: "Ja ću početi s rušenjem." Uzeo je krampu, došao na Kabu i rekao: "Gospodaru! Mi ne želimo ništa drugo, osim dobro." Zatim je porušio dio do Rukna Tu večer ljudi su u zebnji proveli govoreći: "Vidjet ćemo..Ako mu šta bude, mi nećemo dalje ništa rušiti. Izgradit ćemo to iznova kako je i bilo A ako mu ništa ne bude, to znači da je Allah zadovoljan onim što smo učinili." Od te noći Velid je nastavio svoj posao, rušeći dio po dio zajedno s drugim ljudima sve dok nije došao do temelja koje je postavio Ibrahim, a.s., gdje su našli zeleno kamenje, koje je bilo poput zuba povezano jedno s drugim

Muhammed ibn Ishak kaže: "Jedan od prenosilaca hadisa mi je pričao da je neki čovjek iz plemena Kurejš, dok je rušio Kabu, stavio polugu između dva kamena kako bi jedan od njih izvadio Kada se taj kamen pomakao, cijela Meka se zatresla, tako da su ostavili te temelje."

Svi su učestvovali u sakupljanju kamenja i gradnji Kabe, a kada su došli do "Hadžerul-esveda" / Crnog kamena, sukobili su se i umalo nije došlo do tuče, jer svako je pleme željelo tu čast da postavi ovaj kamen na njegovo mjesto..Tada je Ebu-Umejje ibn Mugire el-Mahzumi rekao: "Skupino Kurejš! Dajte neka stane između vas onaj koji prvi uđe na vrata Hrama, pa neka on presudi!" Tako su i učinili, a prvi koji je ušao na vrata bio je Muhammed, sallallahu alejhi ve sel­lem, Kada su ga ugledali, oni su rekli: "To je Emin, čovjek od povjerenja Zadovoljni smo da to učini Muhammed!" Kada su ga izvijestili o čemu se radi, on je rekao: /122/ "Donesite mi jedno platno!" I oni su ga odmah donijeli Tada je on uzeo Crni kamen, stavio ga na platno, a potom rekao: "Neka svako pleme uzme za jedan kraj platna, pa ga zatim svi za­jedno podignite!" Tako su i učinili, a kada su ga po­digli do mjesta gdje se treba postaviti, on ga je postavio na to mjesto Nakon toga, Kaba je s takvim izgledom ostala sve do požara koji se desio početkom vladavine Abdullaha ibn Zubejra 60 godine po Hidžri, odnosno krajem vladavine Jezida, sina Muavije Dok su držali pod opsadom Ibn-Zubejra, on je srušio Kabu i iznova je izgradio na te­meljima Ibrahima, a.s Tom prilikom je ugrađivao kamenje promjera pet lakata, postavio istočna i zapadna vrata koja su vezana za zemlju u skladu s predanjem koje je čuo od svoje tetke Aiše, majke vjernika, koja je to čula od Allahovog Poslanika, salla­llahu alejhi ve sellem U tom obliku Kaba je ostala sve dok ga Hadžadž nije smaknuo On je, kako u Sahihu navodi Muslim od Ata'a, po naredbi halife Abdul-Melika ibn Mervana, sve to vratio u prvobitno stanje.

Sunnet je bio da se prihvati to što je učinio Ibn-Zubejr, r.a., jer je on bio taj kojega je Allahov Poslanik posebno volio Međutim, Abdul-Melik ibn Mervan nije znao za ovaj sunnet Zato je on, kada je potvrđeno predanje Aiše od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Voljeli smo da smo njega ostavili i ono što je uradio."

Muslim u svom Sahihu od Ebi-Kuz'e prenosi da je Abdul-Melik ibn Mervan rekao dok je obilazio oko Kabe: Allah uništio Ibn-Zubejra što je slagao na Majku vjernika govoreći: Od nje sam čuo kako kaže: /123/ "Aiša! Da tvoj narod nije do jučer bio u kufru, porušio bih Kabu, pa bih u njoj postavio još kamenja, jer tvoj narod nije sve potpuno izgradio." Al-Haris ibn Abdullah ibn ebi-Rabi'a je rekao: "Ne govori to, vladaru vjernika, jer i ja sam čuo Majku vjernika kako to govori." On je rekao: "Da sam to čuo prije nego sam je porušio, ostavio bih je onako kako je to izgradio Ibn-Zubejr." Ovaj hadis je pouzdan od Aiše, r.a., budući da se od nje prenosi u više vjerodostojnih predanja, što ukazuje na ispravnost postupka Ibn-Zubejra, pa bi stoga bilo dobro da je tako ostavljeno. Malik ibn Enes je zabranio Rešidu, odnosno njegovom ocu Mehdiju, da poruši Kabu i izgradi je ponovo na temeljima Ibrahima, a.s., kako ona ne bi bila predmet razračunavanja među vladarima, pa da je svaki ruši po svom nahođenju.

Prema tome, ona će u ovom obliku ostati do kraja ovosvjetskog vremena, sve dok je ne poruši Zu-Sevikatejn iz Abesinije, što se prenosi u oba Sahiha od Ebu-Hurejrea, r.a., koji kaže: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /124/ "Kabu će porušiti Zu-Sevikatejn iz Abesinije." Prema predanju Abdullaha ibn Amra ibn Asa navodi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /125/ "Kabu će porušiti Zu-Sevikatejn iz Abesinije, pa će opljačkati njene ukrase i odnijeti prekrivače Kao da ga gledam kako ćelav i kvrgavih ruku3 udara po njoj lopatom i krampom."

Allah najbolje zna, ali to će najvjerovatnije biti nakon pojave Jedžudža i Medžudža (Goga i Magoga), jer u jednom predanju od Ebu-Seida el-Hudrija, r.a., u Sahihu El-Buharije stoji: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /126/ "Hodočastit će se Kaba i obavljati umra i nakon dolaska Jedžudža i Medžudža."

"Gospodaru naš, učini nas dvojicu Tebi odanim (muslimanima), i porod naš neka bude Tebi odan, pokaži nam obrede naše i oprosti nam, jer Ti primaš pokajanje i milostiv si."

Ibn-Džerir kaže: Pod tim oni misle: "Učini nas dvojicu odanima Tvojoj naredbi, samo Tebi pokornima, da u toj pokornosti nikoga Tebi ne pri­družujemo, da ibadet ne činimo nikome drugome do Tebi." U vezi sa riječima: "i porod naš neka bude Tebi odan." Es-Suddi kaže: "Oni ovim misle na Arape", a Ibn-Džerir kaže: "Tačno je da to obuhvaća i Arape i druge narode, jer su potomci Ibrahima i sinovi Israilovi." Međutim, stav Ibn-Džerira nije u suprotnosti s riječima Es-Suddija budući da izdvajanje Arapa posebno ne negira druge narode

Kontekst se, međutim, odnosi na Arape, jer na­kon toga kaže: "Gospo­daru naš, pošalji im poslanika, jednog od njih" (2:129), što se odnosi na Muhammeda, a.s., koji je jedan od njih U tom smislu, Allah Uzvišeni kaže:

"On je Onaj Koji je nepismenim poslao poslanika između njih samih" (62:2), što, pored svega, ne negira da je poslan i crnim i crvenim, kao što i Uzvišeni Al­lah kaže:

Reci: "O ljudi, ja sam Allahov Poslanik svima vama" (7:158), a za to postoji niz neoborivih doka­za.

"Pokaži nam obrede naše" znači: pokaži nam ih i pouči nas tim obredima! Od Seida ibn Mensura, s lancem prenosilaca od Mudžahida, prenosi se da je rekao slijedeće: "Džebrail je rekao Ibrahimu: 'Podigni temelje!', pa ih je on podigao Za­tim mu je pokazao sve obrede hadža Iblis je pokušao da u te obrede hadža nešto svoje doda, ali nije uspio Zato mu je Allah naredio da na njega baca kamenčiće tri puta, svaki put po sedam kamenčića, i to kod tri džemreta, što je on i učinio Zatim ga je doveo do Meš'aril-Harama pa do Arefata Tu je rekao: 'Sada znaš što sam ti pokazao.' On je odgovorio: 'Da.'"

158 To je kamen na kojem je Ibrahim stajao dok je gradio Kabu, odnosno, to je Mekami-Ibrahim

2 Na osnovi ukupnog teksta Kur'ana i postojećih predanja, usprkos tome što poznavaoci hadisa tvrde da nije utvrđen pouzdano nijedan hadis, dakle, na osnovi svih ovih predanja, čini se najvjerovatnijim da su temelji Hrama postojali prije Ibrahima, jer i Allah Uzvišeni kaže: I kada smo kao utočište Ibrahimu pokazali mjesto Hrama... (22:26), zatim kaže:"I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali." Jasno se vidi da je Allah uputio Ibrahima na mjesto Hrama, te da temelji Hrama, tj. četiri osnovna temelja nisu kompletni temelji na kojim je stajao Hram. Naime, prethodna predanja ukazuju da jedan kamen iz temelja ne može ponijeti trideset ljudi dok Ibrahim, a.s., kaže: "kod Tvoga Svetog hrama" i to više godina prije nego je podignut Hram, što dokazuje da je Hram postojao na poznatom lokalitetu. Nerazumno je da Hram postoji bez temelja. U predanju također stoji: "Na mjestu Hrama u to vrijeme bio je crveni okruglasti brežuljak, koji je vjerovatno bio ostatak ranijeg hrama." Allah to najbolje zna!

3 onaj koji ima iskrivljene članke ruku ili nogu, odnosno, iskrivljene zglobove...

"Tako smo vas učinili zajednicom sredine." Riječ "sredina" znači pravednost Vi ćete biti pozvani i njemu ćete svjedočiti da je dostavio objavu, a potom će on vama svjedočiti." (Prenose: El-Buhari, Et-Tirmizi, En-Nesa'i i Ibn-Madže prema predanjima od Ibn-E'meša)

U hadisu koji prenosi Ahmed od Ebu-Seida el- Hudrija stoji: /142/ ...pa će zatim biti pozvan Muhammed i njegov ummet i postavit će im se pi­tanje: "Da li je ovaj dostavio objavu svome narodu?", a oni će odgovoriti: "Da." Tada će im biti rečeno: "Kako vi znate?", a oni će odgovoriti: "Došao nam je naš Poslanik i izvijestio nas da su poslanici dostavili objavu." U tom smislu Allah, dž.š., kaže: "Tako smo vas učinili za­jednicom sredine", tj. pravednom zajednicom, "kako biste bili svjedoci drugim ljudima, i kako bi Poslanik vama bio svjedok"

Riječi Uzvišenog:

"I Mi smo promijenili kiblu prema kojoj si se okretao samo zato da bismo istakli one koji slijede Poslanika od onih koji se vraćaju nazad, jer to je, doista, teško bilo svima izuzev onim kojima je Allah ukazao na Pravi put."1 Dakle, Uzvišeni Allah kaže: "Muhammede, Mi smo ti propisali da se prvo okrećeš prema Svetom hramu, a zatim smo ti naredili da se okrećeš prema Kabi, kako bismo pokazali ko te slijedi, pokorava ti se i okreće se s tobom kuda god ti kreneš, za razliku od onih koji se vraćaju nazad napuštajući svoju vjeru."

"Iako je to, doista, teško", tj. taj čin okretanja od Svetog hrama prema Kabi, odnosno, iako je to veliko i teško u duši, izuzev za one čija je srca Allah uputio i koji s uvjerenjem priznaju istinitost Poslanika, te priznaju da je sve što im je on donio Istina, u koju nema sumnje, da Allah čini što hoće, sudi kako hoće, te, prema tome, On može dati u obavezu Svojim robovima šta hoće, derogirati šta hoće, te da On posjeduje savršenu mudrost i apsolutni dokaz za sve, za razliku od onih u čijim je srcima bolest Jer, čim se bilo što desi, kod njih se javlja sumnja, dok se kod onih koji vjeruju pojačaju uvjerenje i potvrdni stav Uzvišeni Allah kaže:

"I Mi objavljujemo u Kur'anu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima to samo propast povećava." (17:82)

Neki smatraju da su preteče, prvi muhadžiri i en­sarije, bili ti koji su klanjali prema dvije kible, što po­kazuje da su pripadnici Muhammedova, sallallahu alejhi ve sellem, ummeta bili savršeno pokorni Allahu i Njegovom Poslaniku, te da su svi izvršavali Allahove naredbe, neka Allah svima njima bude zadovoljan.

"Allah neće dozvoliti da propadne vjerovanje vaše", tj. da propadne vaš namaz u kojem ste se ranije okretali prema Sve­tom hramu, odnosno da se izgubi nagrada koja vam kod Allaha pripada za to U jednom sahih hadisu od Bera'a prenosi se da je rekao: Kada su neki ljudi koji su klanjali prema Svetom hramu umrli, tada su neki govorili: "Kakav je njihov status u vezi s tim pita­njem?", pa je Allah Uzvišeni objavio:

"Allah neće dozvoliti da propadne vjerovanje vaše", tj. dok ste se okretali prvoj kibli, vjerovali u Vjerovjesnika i slijedili ga u ok­retanju prema drugoj kibli, naime, dat će vam nag­radu i za prvu i za drugu kiblu, jer "Allah je, doista, blag i milostiv" .

U sahih hadisu stoji /143/ da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio jednu zarobljenu ženu, odvojenu od svoga djeteta, kako ga traži i kako svako dijete koje ugleda kod neke od zarobljenica prislanja uza svoja prsa, te kako je svoje dijete, kada ga je našla, odmah prigrlila i dala mu da doji Allah­ov Poslanik je rekao: "šta mislite, bi li ova žena bacila svoje dijete u vatru ako bi bila u stanju da to ne učini?" Prisutni su Poslaniku, sallallahu alejhi ve sel­lem, odgovorili: "Ne bi, Allahov Poslaniče!" Na to je on kazao: "Kunem se Allahom da je On (Allah) milostiviji prema Svojim robovima nego ova žena prema svom djetetu."

1 U ovom je ajetu dokaz da je Allah Uzvišeni naredio Svom Poslaniku da se okreće prema Svetom hramu u Kudusu, odnosno, da to on nije uradio na osnovu svog slobodnog zaključivanja /idžtihada, kako to neki tvrde.

Allah Uzvišeni podsjeća Svoje robove, vjernike, na blagodati koje im je podario šaljući im Poslanika, sal­lallahu alejhi ve sellem, koji im kazuje jasne ajete i čisti ih od zla i prljavštine, koji ih izvodi iz idolopok­lonstva u monoteizam i poučava ih Knjizi, tj. Kur'anu, i mudrosti, tj. sunnetu, te koji ih uči onome što oni ne znaju. Tako su oni, nakon što su bili u neznanju paganstva i nesuvislosti riječi, blagodareći njegovom poslanstvu, prešli u status dobrih ljudi (ev­lija), dobivši narav učenih tako da su postali čisti i iskreni, idući uz blagodat Allahovu za Muhamme­dom, sallallahu alejhi ve sellem, stoga Allah Uzvišeni ukazuje vjernicima da priznaju ove blagodati i uzvra­te na njih sjećanjem na Allaha sa zahvalnošću.

"Pa, sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti; i zahvaljujte Mi, nemojte nevjernici biti", tj. kao što sam vam Ja ukazao milost šaljući vam Muhammeda i "vi se Mene sjećajte"! Od Zejda ibn Eslema navodi se da je Musa, a.s., rekao: "Gospodaru moj! Kako ću Ti se za­hvaliti?", a njegov Gospodar mu je odgovorio: "Sjećat ćeš Me se i nećeš Me zaboravljati! Kada Me se sjećaš, tada Mi i zahvaljuješ, a kada Me zaboraviš, tada Me i ne vjeruješ." Hasan el-Basri i neki drugi kažu: "Allah se sjeća onoga koji se Njega sjeća, a još više onoga ko Mu zahvaljuje, i kažnjava onoga ko Ga ne vjeruje." U vezi s riječima: "...bojte se Allaha istinskom bogobojaznošću" (3:102) neki pripadnici zdrave tradicije (Se­lefa) kažu: "To znači da Mu se pokorava i ne griješi, da se spominje i ne zaboravlja, da Mu se zahvaljuje i ne bude nevjernik." U vezi s riječima: "Pa, sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti" Hasan el-Basri kaže: "Sjećajte Me se kroz ono što sam vam dao kao strogu dužnost, pa ću se i Ja vas sjećati onim što sam se prema vama Sam obavezao."

U jednom vjerodostojnom (sahih) hadisu kudsiji stoji: /149/ Uzvišeni Allah kaže: "Ko Me se sjeti kada je sam i Ja se njega sjetim, a ko Me se sjeti na nekom skupu, Ja se njega sjetim još na boljem skupu." Riječima:"I zahvaljujte Mi, nemojte nevjernici biti!" Allah Uzvišeni naređuje da Mu se zahvaljuje obećavajući za to veliko dobro, pa kaže:

- I kada Gospodar vaš objavi: "Ako budete za­hvalni, Ja ću vam, sigurno, još više dati; a ako budete nezahvalni, kazna Moja doista će žes­toka biti." (14:7) Ahmed navodi predanje s lancem prenosilaca od Redža el-Ataridija, koji je rekao: Došao nam je Imran ibn Husajn noseći na sebi svijetli ogrtač koji na njemu do tada, a ni kasnije, nismo vidjeli, pa je rekao: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /150/ 'Kome Allah podari neku blagodat, On voli da na njemu vidi trag te bla­godati', odnosno kaže: '..na Svom robu'".

"Ti ćeš zacijelo umrijeti, a i oni će, također, pomrijeti", tj. neminovno je da ćete prijeći iz ovoga svijeta i bit ćete povraćeni - i okupljeni kod Allaha, dž.š., na budućem svijetu, i bit ćete parničari kod Allaha za ono u čemu ste vi proveli na ovom svijetu; u tevhidu - Pravom putu ili u širku - mnogoboštvu, krivom putu. On će vam suditi i presudit će pravedno, jer je On Sveznajući Sudac. Pa će Allah, dž.š., spasiti iskrene Svoje vjernike, koji su vjerovali jednog Boga, a kaznit će kafire, nevjernike, koji budu nijekali Istinu. Ovaj ajet, iako njegov sadržaj aludira na vjernike i nevjernike i njihovu međusobnu prepirku na budućem svijetu, obuhvaća sve one koji su u sporu na dunjaluku - i oni će se ponovno sporiti na budućem svijetu.

Ibn Ebi Hatim prenosi od Ibn ez-Zubejra , r.a., koji kaže: /30/ "Pošto je objavljen ajet: 'I poslije na Sudnjem danu pred Gospodarom svojim ćete se jedan s drugim sporiti', Ez-Zubejra , r.a., upitao je: 'O Allahov Poslaniče, hoćemo li se ponovo sporiti?' 'Da',odgovorio je. Ez-Zubejr reče: 'Stvar je ozbiljna.'" U Musnedu se bilježi od Ebu-Zerra, r.a., koji kaže: /31/ "Allahov Poslanik, s.a.v.s., vidio je dvije ovce kako se međusobno bodu (bore), pa me je upitao: 'Zbog čega se bodu, o Ebu-Zerre?' 'Ne znam', rekao sam. Poslanik, s.a.v.s., reče: 'Ali Allah zna, i On će među njima presuditi.'" Prenosi Ali ibn Ebu-Talha od Ibn-Abbasa, r.a., u vezi s ajetom:

"I poslije na Sudnjem danu pred Gospodarom svojim ćete se jedan s drugim sporiti",  da kaže: "Sporit će se iskreni sa lašcem, onaj nad kojim je bila učinjena nepravda sa silnikom, onaj ko je bio na Pravom putu sa onim ko je zalutao, i slabi sa oholim."

Prethodno im je naredio: Kad završim njegovo oblikovanje i stvaranje, poklonite mu se iz počasti, poštovanja i priznanja, ispunjavajući Allahovu, dž.š., naredbu.

Kaže Uzvišeni Allah: "Reci, o Muhammede, ovim mušricima" "ne tražim ja od vas", tj. moja je obaveza dostavljanje poslanice (Allahove riječi) i savjet, "za ovo nikakvu nagradu" - ne tražim od vas nikakvu dunjalučku korist da mi je date.

"...i ja nisam izvještačen", tj. meni je naređeno da ga dostavim i prenesem. Ne želim uvećati niti smanjiti, time želim Allahovo zadovoljstvo i nagradu na budućem svijetu. Sufjan es - Sevri prenosi od Abdullaha ibn Mesuda, r.a., koji kaže: "O ljudi, ko nešto spozna neka to prenosi, a za ono što ne znaš reci: Allah najbolje zna. To, zaista, spada u vrlinu čovjeka učenjaka, da kaže: Allah najbolje zna. Jer je Uzvišeni Allah rekao vašem Poslaniku, s.a.v.s.:

"Reci: Ne tražim ja od vas za ovo nikakvu nagradu i nisam izvještačen."

"Vaš drug nije s pravog puta skrenuo", to je onaj na kog se odnosi ova zakletva, a ujedno i svjedočenje Uzvišenog Allaha za Njegovog poslanika, Muhammeda, s.a.v.s., da je on na Pravom putu, sljedbenik Istine, a ne na krivom putu. Suprotno od toga je džahil, koji ide bez ikakve upute i bez znanja, dok je zavedeni onaj koji je poznavalac prave istine, ali je se namjerno odriče. Poslanik, s.a.v.s., bio je na najvišem stepenu ustrajnosti, ispravnosti i tačnosti.

Zbog toga Uzvišeni kaže o njemu: "On ne govori po hiru svome", tj. govor mu nije izraz ličnih želja i strasti.

"Jedan ogromne moći", a to je bio Džibril, a.s. Kao što kaže Uzvišeni:

"Kur'an je, zaista, kazivanje izaslanika plemenitog, moćnog, od Gospodara Arša cijenjenog, kome se drugi potčinjavaju, tamo pouzdanog." (81:19-21) A ovdje kaže: "Snažni." A riječi Uzvišenog: "...koji se pojavio u liku svome", tj. Džibril, a.s. Ovako smatraju Hasan, Mudžahid, Katade i Rebi'.

On je neukima poslao Poslanika, jednog između njih." Neuki su Arapi, a spominjanje samo njih kao neukih ne znači da to mogu biti i ostali narodi. Međutim, dobročinstvo ukazano njima veće je i izražajnije, kao što Allah, dž.š., kaže: 

 Kur‘an je, zaista, opomena i tebi i narodu tvome", (43:44) a on je, također, opomena i onima koji su primili poruku, ili kao što su Allahove, dž.š., riječi: "I opominji rodbinu svoju najbližu." (26:214) Ovi i slični ajeti ne proturječe Allahovim, dž.š., rječima: 

"Reci: 'O ljudi, ja sam svima vama Allahov Poslanik'" (7:158) i drugim ajetima koji ukazuju na općenitost poslanstva Muhammeda, s.a.v.s., svim ljudima, različitih rasa sve do Sudnjeg dana. Međutim, to je već ranije u suri "El-A'raf" komentirano ajetima i vjerodostojnim hadisima.2 Ovaj je ajet potvrda uslišavanja dove Ibrahima, a.s.: 

  "Gospodaru naš, pošalji im poslanika, jednog od njih, koji će im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti učiti i očistiti ih, jer Ti si, uistinu, Silan i Mudar." (2:129) Allah, dž.š., poslao ga je, a Njemu pripada hvala i dobročinstvo, u trenutku prekida dolaska poslanika i gubljenja pravog puta, pa je potreba za njegovim poslanjem postala nasušna i zbog toga Allah, dž.š., kaže: 

  "On je neukima poslao poslanika, jednog između njih, da im ajete Njegove kazuje i da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi." To je stoga što su se Arapi pridržavali vjere Ibrahima, a.s., pa su je izobličili, i ispremetali, izmijenili i suprotstavili se njenim nazorima, pa su Allahovu jednoću zamijenili idolopoklonstvom, a čvrsto vjerovanje - sumnjanjem. Uveli su nove običaje koje Allah, dž.š., nije dozvolio, kao što su učinili sljedbenici Knjige koji su izmijenili objave njima date, izobličili ih i na svoj način tumačili, pa je Allah, dž.š., poslao Muhammeda, s.a.v.s., sa veličanstvenim, savršenim i sveobuhvatnim zakonodavstvom pozivajući sve ljude onome što će ih približiti Džennetu i udaljiti od vatre

Prenosi Ibn Ebi-Hatim od Avna da je rekao: "Da li ste čuli ljepše korenje od ovog? Poziv za oprost prije korenja, pa je rekao Silni, Koji kaže:

 'Neka ti Allah oprosti što si dozvolio da izostanu.'"  Rekao je Katade: "Izgrdio ga je kao što čujete, zatim je objavio u suri "En-Nur" pa mu dopustio da im dozvoli ako hoće, pa kaže Uzvišeni:

'...i kad oni zatraže dopuštenje od Tebe zbog kakva posla svoga dopusti kome hoćeš od njih.'" (24:62) Rekao je Mudžahid: "Ovaj ajet objavljen je povodom ljudi koji su govorili: 'Tražite dopuštenje od Allahova Poslanika, s.a.v.s., pa ako vam da dozvolu - sjedite, i ako vam ne da dozvolu - opet sjedite.'" Zbog toga je Uzvišeni rekao:

 "Dok se nisi uvjerio koji od njih govori istinu.", tj. u iznošenju isprika,

 "...a koji lažu", kaže Uzvišeni: "Da si ih ostavio pošto su ti tražili oproštenje, i da im nisi dozvolio da ostanu, da bi se uvjerio koji su od njih iskreni u pokazivanju pokornosti tebi a koji lažu, zaista su oni bili ustrajni u tome da izostanu od pohoda, dozvolio im ti to ili ne.

Komentatori Kur’ana razišli su se o pitanju povoda objavljivanja početka ove sure. Po jednima objavljen je zbog Marije, majke Ibrahimove, ropkinje Allahova Poslanika, s.a.v.s., koji ju je smatrao sebi zabranjenom, te je objavljeno; 

"O Vjerovjesniče, zašto sebi zabranjuješ ono što ti je Allah dozvolio, želeći zadovoljstvo svojih žena?” En-Nesai prenosi od Enesa (465) da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., imao ropkinju s kojom je imao spolne odnose, pa ga se Aiša i Hafsa, r.a., nisu htjele okaniti dok je nije sebi zabranio, te Allah, dž.š., objavi: 

"O Vjerovjesniče, zašto sebi zabranjuješ ono što ti je Allah dozvolio." Ibn-Džerir prenosi od Ibn-Abbasa (466) da je on pitao Omera b. el-Hattaba: "Ko su žene o kojima se govori u gornjem ajetu?" On reče: "Aiša i Hafsa." Početni govor se odnosi na Mariju, majku Ibrahimovu, ropkinju s kojom je Vjerovjesnik, s.a.v.s., spavao u Hafsinoj kući i u vremenu kada je bio red da on spava sa Hafsom. Hafsu je to pogodilo i tada reče: "Allahov Poslaniče, učinio si mi što nisi nijednoj drugoj svojoj supruzi u mom danu, kada je na mene red i na mojoj postelji!" -"Hoćeš li biti zadovoljna ako je sada učinim za sebe zabranjenom i više joj se nikada ne približim?" "Naravno!", pa je to Allahov Poslanik, s.a.v.s., učinio i tada joj je još rekao: "Ne spominji ovo nikome!"2 Ona je to ipak ispričala Aiši, a Allah je, dž.š., Svoga Poslanika upoznao s tim, pa je tada objavio: 

"O Vjerovjesniče, zašto sebi zabranjuješ ono što ti je Allah dozvolio, želeći zadovoljstvo svojih žena." Saznali smo da se Allahov Poslanik, s.a.v.s., iskupio za izrečenu zakletvu i nastavio spolni život sa svojom ropkinjom. Zejd ibn Esleme smatra da su riječi čovjeka ženi: "Ti si meni zabranjena" - nepromišljen, bezvrijedan govor. El-Hejsem ibn Ka’b prenosi od Omera, r.a., (467) da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao Hafsi: "Nemoj nikome o ovome govoriti, majka Ibrahimova, Marija, meni je zabranjena." 

      "Zar ćeš sebi zabraniti ono što ti je Allah dozvolio?" "Tako mi Allaha, ja joj se neću približiti!", i nije joj se približio sve dok Hafsa nije o ovome obavijestila Aišu, te je Allah, dž.š., objavio: "Allah vam je propisao kako da svoje zakletve iskupite." (Kod ovog predanja sened je ispravan, ali ga ne navodi niko od autora šest hadiskih zbirki. Odabrao ga je hafiz Ed-Dija el-Makdisi u svom djelu El-Mustahredž.) Ibn-Džerir prenosi da je Seid ibn Džubejr rekao: "Ibn-Abbas je govorio: ’Zakletva kojom sebi nešto zabranjujemo može se iskupiti.'" Ibn-Abbas kaže: (468) "Ajet: 

'Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor' (33:21) odnosi se na slučaj kada se Poslanik, s.a.v.s., ustegnuo od svoje ropkinje", pa je Allah, dž.š., objavio: 

"O Vjerovjesniče, zašto sebi zabranjuješ ono što ti je Allah dozvolio, želeći zadovoljstvo svojih žena? A Allah prašta i  milostiv je.

Uzvišeni kaže: "Ti strpljivo čekaj", Muhammede!, strpi se na nepravdi i uvredi koju ti nanosi tvoj narod, zaista će Allah presuditi između tebe i njih i ukazati tebi i pristalicama tvojim sretan ishod i rješenje na ovom i onom svijetu.

"…i ne budi kao onaj što u kitu bi", ovdje se govori o poslaniku Junusu, s.a.v.s., i njegovom poznatom događaju sa ribom, kada se rasrdio na svoj narod i kada se desilo ono što je Uzvišeni htio da se desi u plovidbi morem. Progutala ga je ogromna riba, a zatim lutala s njim morskim prostranstvima i dubokom morskom tminom gdje je doživio brojne teškoće. Osjetio je harmoniju i slavljenje mora koje svjedoči o uzvišenosti Svemogućeg, Koji će sigurno ispuniti odredbu. Tada je zavapio u tminama morskim:

"Nema boga osim Tebe, hvaljen neka si! a ja sam se zaista ogriješio prema sebi!" (21:87) Uzvišeni Allah je rekao:

"…odazvasmo se i tegobe ga spasismo. Eto, tako Mi spasavamo vjernike."  Uzvišeni je rekao:

"…i da nije bio jedan od onih koji Allaha hvale, sigurno bi ostao u utrobi njenoj do Dana kada će svi biti oživljeni."(37:143-144)

 Uzvišeni je rekao: "…kad je zavapio, a ogorčen je bio", tj. zavapio je ožalošćen i potišten. 

Allah, dž.š., veli: "Ti se strpi strpljenjem lijepim." To znači: strpljivo podnosi, o Muhammede, s.a.v.s., to što te tvoj narod smatra lažljivcem. To što oni požuruju kaznu zbog toga je što smatraju nemogućim da se ona i desi. Značenje ovog ajeta slično je ajetu u kojem Allah, dž.š., veli: 

"Požuruju ga oni koji u nj ne vjeruju, a oni koji vjeruju zbog njega - strahuju i da je istina znaju." (Eš-Šura;18) 

tj. ko prima pouke i ostavlja grijehe.

Komentatori Kur'ana se ne slažu o kome se u ovom kazivanju govori i ko su oni. U pogledu riječi Uzvišenog: "...prokleti bili vlasnici rovova", Esbat, od Es-Suddija, prenosi da je rekao: ”Ibn Ebi-Hatim prenosi da su rovovi kopani na tri mjesta: u Iraku, [amu i Jemenu." Imam Ahmed, preko Suhejba, navodi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /599/"Nekada davno, prije vas, živio je jedan vladar koji je imao svoga čarobnjaka. Kada je čarobnjak ostario, rekao je vladaru: 'Ja sam ostario i smrt mi se približila, pa mi daj jednog dječaka da ga poučim čarolijama.' Tako mu je vladar dao jednog dječaka da ga pouči čarolijama. Na putu, između vladara i čarobnjaka, živio je jedan monah. Dječak je, jednom prilikom, prolazeći pored monaha, navratio kod njega, pa mu se svidjelo kako govori. Kad bi došao čarobnjaku, udarao bi ga i pitao gdje se zadržao. Kad bi se vratio svojima kod kuće i oni bi ga udarali i pitali gdje se zadržao. Dječak se na to požalio monahu, pa mu je ovaj rekao: 'Kad te bude htio udariti čarobnjak, reci da si se zadržao kod kuće, a kad te budu htjeli udariti kod kuće reci da  si se zadržao kod čarobnjaka!' Jednoga dana dječak je naišao na jednu ogromnu, i strašnu životinju, koja se ispriječila pred svijet tako da ne mogu prolaziti, pa je pomislio: 'Danas ću vidjeti da li je Allahu draži monah ili čarobnjak...' Uzeo je kamen i rekao: 'Bože, ako ti je draži monah od čarobnjaka, usmrti ovu životinju i nek ljudi prolaze!' Zatim je bacio kamen, pogodio životinju i ubio je, pa je svijet počeo prolaziti. Kasnije je o svemu ovome ispričao monahu, pa mu je monah rekao: 'E moj sine, ti si bolji od mene i bit ćeš stavljen u iskušenje. Ako budeš stavljen na iskušenje, nemoj nikome govoriti za mene!' Dječak je liječio slijepce, gubavce i druge bolesnike i iscjeljivao ih.

Vladar je imao jednog bliskog prijatelja, sugovornika, koji je oslijepio. Čuvši za dječaka, on mu je došao s bogatim darovima i rekao: 'Izliječi  me, tvoje je sve što ovdje vidiš!' Dječak je rekao: 'Ja ne liječim nikoga,  nego Uzvišeni Allah. Ako u Njega vjeruješ, ja ću Allaha zamoliti da te izliječi.' Ovaj je povjerovao, pa je dječak zamolio Allaha i izliječio ga. Zatim je ovaj otišao kod vladara i ponovo sjeo u njegovo društvo kao i ranije, pa ga je vladar upitao: 'Hej ti, ko ti je vratio vid?' On je odgovorio: 'Moj Gospodar!' Na to je vladar rekao: 'Je li ja?' Ovaj je odgovorio: 'Ne, nego Allah, moj i tvoj Gospodar.' Vladar je zatim upitao: 'Zar ti imaš drugog gospodara osim mene?' 'Imam, moj i tvoj gospodar je Allah', rekao je. Zatim ga je počeo mučiti dok mu nije kazao za dječaka, a onda je naredio da mu se dječak dovede. Kad je doveden, upitao ga je: 'Sine, kako svojim čarolijama liječiš slijepce i gubavce i sve ove bolesnike?' 'Ja ne liječim nikoga, nego Allah, dž.š.', odgovorio je. 'Je li ja?', upitao je. 'Ne', odgovorio je. 'Zar ti imaš drugog gospodara mimo mene?', upitao je. On je odgovorio: 'Moj i tvoj Gospodar je Allah.'

Onda je i njega počeo mučiti dok mu nije kazao za monaha. Onda je doveden i monah, pa mu je rekao: 'Poreci svoju vjeru!' Kada je ovaj odbio, to učiniti, uzeo je pilu i razrezao mu glavu na dva dijela, koji su pali na zemlju. Zatim je slijepcu rekao da porekne svoju vjeru, pa kad je i ovaj to odbio, uzeo je pilu i njemu razrezao glavu na dva dijela, koja su pala na zemlju. Onda je dječaku rekao da porekne svoju vjeru, pa kad je i on odbio to učiniti, poslao ga je  sa grupom svojih ljudi na tu i tu planinu i rekao: 'Kad se popnete na vrh, ako porekne vjeru, poštedite ga, a ako odbije da to učini, onda ga gurnite.' Kad su ga odveli i s njim se popeli na vrh planine on je zamolio: 'Bože, spasi me od njih, kako Ti hoćeš!' Brdo se zatreslo i svi su se survali. Dječak je, raspitujući se, došao do vladara, koji ga je kad je ušao upitao: '[ta je sa tvojim društvom?' On je odgovorio: 'Allah Uzvišeni me je od njih spasio.' Onda je s njim na lađi poslao drugu grupu i rekao im: 'Kad se otisnete na pučinu, ako porekne svoju vjeru, poštedite ga, a ako ne, bacite ga u more!' Kad su se otisli na more, dječak je zamolio: 'Bože, spasi me od njih, kako Ti hoćeš!', pa su se svi utopili. Dječak se opet vratio, i kad je ušao vladaru, upitao ga je vladar: '[ta je sa tvojim društvom?' On je odgovorio: 'Allah Uzvišeni me od njih spasio.' Zatim je rekao vladaru: 'Ti me ne možeš ubiti dok ne uradiš šta ti ja budem naredio. Ako uradiš šta ti ja naredim ubit ćeš me, a ako ne, nećeš me moći ubiti!' 'A šta to trebam uraditi­?', upitao je. On je rekao: 'Skupi sav narod na jednom platou (mjestu), zatim me razapni na jedno stablo, a onda uzmi strijelu iz mog tobolca i reci: - U ime Allaha, Gospodara ovog dječaka! - Ako to uradiš ubit ćeš me.' Tako je i uradio. Uzeo je strijelu, stavio je u luk, nategao i rekao: 'U ime Allaha,  Gospodara ovog dječaka', a zatim je odapeo. Strijela je dječaka pogodila pravo u slijepoočnicu. Dječak je na mjesto gdje ga je pogodila strijela stavio ruku i umro. Tada je svijet povikao: 'Mi vjerujemo u Gospodara ovog dječaka!' Vladaru su tada rekli: 'Tako nam Allaha, zadesilo te baš ono čega si se bojao, sav je svijet povjerovao!'

Onda je naredio da se iskopaju jame i u njima nalože vatre i rekao: 'Ko se odrekne svoje vjere, pustite ga, a ko odbije da to učini, gurnite ga u vatru!' Svijet se gurao i utrkivao. Jedna žena sa djetetom, koje je dojila, izgledalo je da se opire da padne u vatru, pa joj je dijete reklo: 'Majko strpi se! Ti si na Istini.'"

Hadis u ovoj verziji prenosi Muslim na kraju svoga Sahiha, preko Hudbeta Ibn-Halida, a ovaj preko Hammad ibn Selema itd. Sa istim lancem prenosilaca, u nešto kraćoj verziji, prenosi ga i En-Nesai. Imam Ebu-Isa et-Tirmizi za ovaj hadis kaže da je dobar. Kaže se da je vladar bio Zu Nuvas, a zemlja Nedžran, čiji su stanovnici primili kršćanstvo. Zu Nuvas je kao i jedan broj Jemenaca bio primio judaizam. Kad su ovi primili kršćanstvo, kaznio ih je vatrom upaljenom u iskopanim jamama. Tako je u samo jednom danu ubijeno dvadeset hiljada ljudi, od kojih se spasio samo jedan čovjek po imenu Devs Zu Sa'leban, koji je pobjegao na konju. Za njim su poslali potjeru, ali ga nisu uspjeli uhvatiti. Pomenuti čovjek se sklonio kod vizantijskog cara koji je zatražio pomoćod abesinskog vladara. Abesinski vladar je sa Devsom poslao vojsku sastavljenu od abesinskih kršćana koja je Jemen spasila od jevreja. Abesinska vlast u Jemenu trajala je oko sedamdeset godina, nakon čega ju je svrgnuo, i uz pomoćperzijskog vladara u Jemenu na vlast došao, Sejf ibn Zi Jezin el-Himjeri.[1]

830 Mi mislimo da se ovdje radi o Sejf ibn Zi Jezen el-Himjeriju nakon povratka Ebrehe, Abesinca i njegovog pokušaja rušenja Božije kuće (Kabe), kada je njegova vojska razbijena i sva nastradala od ptica Ebabil. Sam Ebrehe je podlegao pogođen od ptica Ebabil. Nakon njega na vlast je došao njegov sin Jeksum, a nakon ovoga sin mu Mesruk. Kada je Sejf ibn Zi Jezen el-Himejri otišao kod Kisre i zatražio pomoć protiv Abesinije, Kisra je sa njim poslao vojsku, koja se s njim borila protiv Abesinaca, nakon čega je Allah dao da ovi povrate vlast nad svojom zemljom, kojom su vladali njihovi preci. Nakon ovoga sa svih strana došle su delegacije arapskih plemena da mu čestitaju.

na nebesima. Njegova se riječ sluša i njemu se pokorava Viši svijet, on nije iz reda običnih, već najodabranijih meleka, brižno odabran za ovu izuzetno važnu ulogu u dostavi Objave. "...pouzdanog", tj. vjernost je Džibrilova osobina. Ovo je izuzetno krupna stvar da Uzvišeni Gospodar potvr|uje vjernost Svoga izaslanika me|u melekima, Džibrila, kao što je potvrdio vjernost i Svoga poslanika Muhammeda, s.a.v.s., me|u ljudima, riječima ... nastavak misli u sljedećem ajetu iste sure

Po jednom kiraetu (načinu učenja Kur'ana) uči se: / "škrt", a po drugom: /"nepouzdan", a i jedan i drugi su mutevatir (preneseni većim brojem prenosilaca u svakoj generaciji). Ako se ova riječ prouči kao: znači da se Muhammed, s.a.v.s., u dostavi Objave od Allaha ne može optužiti za nepouzdanost, a ako se prouči kao, to znači da on od Kur'ana ljudima ništa nije sakrio, nego ga je u potpunosti vjerno saopćio i prenio svim ljudima.

Iz životopisa Allahovog Poslanika, s.a.v.s., poznato nam je da je on bio najskromniji čovjek na ovom svijetu. Imam Ahmed od Abdullah ibn Mesuda navodi da je rekao: /646/ "Allahov Poslanik, s.a.v.s., je jednom prilikom ležao na hasuri pa su mu od nje na tijelu ostali tragovi. Kada se probudio, počeo sam ga brisati rekavši mu: 'Božiji Poslaniče, kad bi nam dozvolio da ti nešto prostremo preko hasure?' Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovori: 'šta će meni ovaj svijet? Ja i ovaj svijet smo kao putnik i hlad nekog drveta u kome se putnik odmori, a onda dalje nastavi i hlad ostavi.'" Ovaj hadis prenose Ibn-Madže i Et-Tirmizi. Za njega Et-Tirmizi kaže da je dobar i vjerodostojan (hasenun sahihun).

da će mu na onom svijetu dati da se zauzima za svoj ummet dok ne bude zadovoljan. Ebu-Amr el-Evzai od Abdullaha ibn Abbasa prenosi da je rekao: /647/ "Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pokazano je kakve će sve pobjede, poslije njega, njegov ummet postići, riznicu po riznicu, pa se tome obradovao. Na to mu je Allah Uzvišeni objavio:

"...a Gospodar tvoj će tebi sigurno dati, pa ćeš zadovoljan biti!" Nabrajajući blagodati kojima je obasuo svoga roba i poslanika, s.a.v.s.

tako što mu je otac umro dok je on još u utrobi majke bio. Zatim mu je umrla i majka Amina bint Vehb kad je imao šest godina, nakon čega je brigu o njemu preuzeo djed mu Abdul-Muttalib, dok i on, kad je Muhammedu, s.a.v.s., bilo osam godina, nije umro, nakon čega je brigu o njemu preuzeo amidža mu Ebu-Talib. On će ga paziti, pomagati, odgajati i uvažavati, a kasnije, kada će ga Allah u četrdesetoj godini života poslati kao poslanika, braniti od njegovih sunarodnjaka, iako je sam Ebu-Talib i dalje ostao u vjeri svoga naroda, idolopoklonstvu. Ovako je trajalo Allahovom voljom i određenjem sve dok Ebu-Talib, na malo prije Hidžre, nije umro, kada su se protiv njega podigli drski kurejšijski prvaci i neznalice, nakon čega mu je Allah naredio da se preseli u grad ensarija (Medinu). Kad se kod njih preselio, oni su ga, neka je Allah sa svima njima zadovoljan, lijepo primili, pružili mu utočište, pomagali ga, brinuli se o njemu i uz njega se borili. Sve su ovo bili znaci Allahovog čuvanja, pažnje i brige o njemu.

U tom smislu na drugom mjestu Uzvišeni kaže:

"Na takav način Mi i tebi objavljujemo ono što ti se objavljuje. Ti nisi znao šta je Knjiga niti si poznavao vjerske propise, ali smo je Mi učinili svjetlom pomoću kojeg upućujemo one robove Naše koje želimo." (42:52)

sa puno čeljadi si bio siromašan, pa te je Allah od drugih, osim od Sebe, učinio neovisnim, čime mu je omogućio da zasluži nagradu i za strpljenje i za zahvalnost. U Buharijinom Sahihu i Muslimovom Sahihu se od Ebu-Hurejrea prenosi da je rekao: " Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /648/ 'Nije bogatstvo u mnoštvu robe, nego je bogatstvo u bogatstvu duše.'" U Muslimovom Sahihu se od Abdullaha ibn Amra prenosi da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /649/ 'Uspio je onaj ko primi islam, kome bude dato ono što mu je dovoljno od nafake i kome Allah da pa je zadovoljan sa onim što mu je dao.

Uzvišeni kaže: "Zar grudi tvoje nismo prostranim učinili", tj. Mi smo tvoje grudi prostranim učinili i prosvjetlili ih, kao što se na drugom mjestu kaže:

"Onome koga Allah želi da uputi - On srce njegovo prema islamu raspoloži" (6:125). Kao što je Allah tvoje grudi učinio prostranim, tako je Svoj vjerozakon (Šerijat) učinio širokim, tolerantnim i lahkim, bez ikakvih teškoća, tereta i tjeskobe.

znače:

"...da bi ti Allah ranije i kasnije krivice oprostio." (48: 2)

neću biti spomenut, a da sa Mnom i ti ne budeš spomenut, kao što je u riječima kelimei-šehadeta /Ja svjedočim da nema drugog boga osim Allaha i svjedočim da je Muhammed Allahov poslanik/. Hasan ibn Sabit u jednoj svojoj kasidi kaže: "Najplemenitiji od svih je pečat vjerovjesništva koji sija Allahovim svjetlom i svjedoči, Allah dž.š. je ime Vjerovjesnika stavio uz Svoje kad mujezin pet puta poziva i svjedoči. Da bi ga proslavio, iz svoga je imena izveo njegovo. Vlasnik Prijestolja je hvaljen, a ovaj je pohvaljen."

Vlasnici slona su oni koji su sa Ebrehom, Abesincem iz Jemena došli da sruše Kabu, pa je Uzvišeni Allah od njih odbranio svoju nepovredivu /svetu/ kuću. Ovo je jedna od blagodati koje je Allah ukazao plemenu Kurejš, odvraćajući od njih vlasnike slona koji su bili naumili da sruše Kabu i zbrišu je do temelja sa lica zemlje. Allah je vlasnike slona uništio, ponizio, omeo njihove nakane i razočarao. Vlasnici slona bili su kršćani i njihova vjera bila je ispravnija od idolopoklonstva u kome je bio ogrezao Kurejš. Ovaj doga|aj bio je priprema i nagovještaj dolaska Allahovog Poslanika, s.a.v.s., jer je on, po najvjerodostojnijim predanjima, ro|en, upravo te godine. Allah nije pomogao Kurejše protiv Abesinaca zato što su oni bili bolji od njih, nego zato da bi zaštitio Drevni hram /Kabu/ koji će Allah učiniti još časnijim i slavnijim, slanjem posljednjeg vjerovjesnika Muhammeda, a.s.

KRATAK PREGLED OVOG DOGAĐAJA

Ebrehe, Abesinac, sagradio je u Sani i do tada nezapamćeno ukrasio jednu ogromnu crkvu, čvrsto odlučivši da na taj način privuče Arape i odvrati ih od Kabe. Na to je otvoreno pozivao u svojoj zemlji. To se nije svidjelo adnanskim i kahtanskim Arapima, a kod plemena Kurejš izazvalo je svaku osudu i negodovanje, tako da je jedan od njih krišom, preko noći, ušao u crkvu, i u njoj izvršio nuždu i pobjegao. Čuvši za ovo, Ebrehe se zakleo da će krenuti na Meku i do temelja srušiti Kabu. Mukatil ibn Sulejman navodi da su neki mladići, Kurejševići, ušli u crkvu i u njoj podmetnuli požar. Pošto je taj dan puhao jak vjetar crkva je izgorjela do temelja i srušila se. Na to se Ebrehe, na čelu velike vojske, uputio prema Meki, vodeći sa sobom jednog ogromnog slona po imenu Mahmud. Kada su Arapi vidjeli šta se sprema, smatrali su da su dužni suprotstaviti se i braniti Kabu. Ebrehi se prvo suprotstavio Zu-Nefer, jedan od jemenskih prvaka i vladara, sa svojim ljudima, ali ga je Ebrehe porazio i zarobio. Ebrehi se suprotstavio i Nufejl ibn Habib el-Hasami sa svojim ljudima. Ovaj otpor je trajao oko dva mjeseca, ali je Ebrehe na kraju porazio i njega i zarobio i Nufejla. U prvi mah, Ebrehe je namjeravao da pogubi Nufejla, ali mu je kasnije oprostio, s tim da mu ovaj bude vodič kroz Hidžaz. Kada je Ebrehe naišao kroz Taif, njegovi stanovnici su ga laskavo primili i sa njim kao vodiča poslali Ebu-Regala. Kada je Ebrehe sa svojom vojskom došao do El-Muhammesa, u blizini Meke, ulogorio se i sa svojom vojskom napao na stado mekanskih deva koje su sa drugom stokom bile na paši, i zarobio ih. Me|u njima je bilo i dvije stotine Abdul-Muttalibovih deva. Ebrehe je odatle poslao Hanatu el-Humejrija da mu dovede kurejševićke prvake da im kaže da on nije došao da se bori protiv njih, osim ako mu se budu suprotstavljali u rušenju Kabe. Sa Hanatom se vratio Abdul-Muttalib koga je Ebrehe primio sa poštovanjem. Sišao je sa divana i sa Abdul-Muttalibom sjeo na prostrti ćilim na zemlji i preko prevodioca ga upitao šta od njega traži. Abdul-Muttalib je rekao: "Vrati mi mojih dvije stotine deva koje ste otjerali!" Na to je Ebrehe odgovorio: "Kada sam te ugledao, svidjela mi se tvoja odvažnost, a sad si tako skroman. Govoriš mi o dvije stotine deva koje sam ti otjerao, a ne spominješ mi Hram, simbol tvoje vjere i vjere tvojih očeva? Ja sam došao da ga srušim, a ti mi o njemu ništa ne govoriš?!" Na to je Abdul-Muttalib rekao: "Ja sam gospodar deva, a ovaj Hram ima svoga Gospodara Koji će ga braniti." Na to je Ebrehe rekao: "Od mene ga neće moći odbraniti." Abdul-Muttalib je rekao: "Vidjet ćemo." Zatim je Ebrehe Abdul-Muttalibu vratio njegove deve.

Vrativši se meku Kurejševiće, Abdul-Muttalib im je naredio da se povuku i utvrde u brdima oko Meke, bojeći se da im vojska ne nanese kakvo zlo, a on je sa grupom prvaka molio Allaha da sačuva Kabu. Uzevši za halku na vratima Kabe, Abdul-Muttalib je rekao: "Nema razloga za bojazan. Čovjek brani svoju kuću, pa i Ti brani svoju. Njihov krst i lukavstvo nikada neće pobijediti Tvoju mudrost, kako ćeš ih odvratiti." Kada je Ebrehe pripremio slona da krenu za Meku, Nufejl ibn Habib je prišao slonu, uzeo ga za uho i rekao mu: "Mahmude, lezi i vrati se zdrav tamo odakle si i došao. Ti se nalaziš na svetoj Božijoj zemlji!" Zatim je pustio slona pa je slon legao. Nufejl je zatim otišao, popeo se na brdo i pridružio se Kurejševićima. Vlasnici slona su slona udarali i gonili da ustane, ali je on odbijao da posluša. Kad bi ga okrenuli prema nekoj drugoj strani, ustao bi i krenuo, ali kad bi ga okrenuli prema Hramu, opet bi legao.

Ibn Ebi-Hatim svojim lancem prenosilaca od Ubejd ibn Umejra prenosi da je rekao: "Kada je Allah htio da uništi vlasnike slona, na njih je poslao ptice, poput zidarskih lasta, koje su dolazile iz mora, od kojih je svaka nosila po tri kamenčića, po dva u nogama i po jedan u kljunu. Kad bi iznad njih naletjele, graknule bi, a onda na njih izručile kamenčiće iz kandži i kljuna. Koji god bi kamenčić pogodio nekog od njih u glavu, prošao bi kroz cijelo tijelo i izašao na čmar, a kad bi promašio glavu i pogodio drugi dio tijela, izašao bi na drugu stranu. Sve se ovo dešavalo dok je Abdul-Muttalib, sa ostalim Kurejševićima, me|u kojima su bili i Nufejl el-Has‘ami, Mut‘im ibn ‘Addi, ‘Amr ibn ‘Ai‘z el-Mahzumi i Mes‘ud ibn ‘Amr es-Sekafi, stajao na brdu Hira i posmatrao šta se dešava sa Abesincima i kako Allah spušta kaznu na vlasnike slona i sručuje svoju srdžbu. Dok je ovo gledao, Nufejl je u stihovima govorio: "Kuda ćete sada pobjeći kad vas Bog progoni, Ešrem je poražen a ne pobjednik!" Mukatil ibn Sulejman navodi da su se Kurejševići tada domogli bogatog plijena od onih koji su ih namjeravali opljačkati. Za Abdul-Muttaliba kaže da je dobio taj dan zlata da bi se rupa mogla napuniti. Ata ibn Jesar kaže: "Od kazne koja ih je pogodila, svi vlasnici slona, nisu odmah pomrli. Neki su pomrli odmah, dok je od drugih otpadalo meso, komad po komad, dok su bježali. Kad je Uzvišeni Allah Muhammeda, s.a.v.s., poslao kao poslanika, On je me|u blagodati i dobrotu prema Kurejšijama ubrojao i to kad je od njih odvratio Abesince i tako ih ostavio u životu.

"Zar nisi čuo šta je sa vlasnicima slona Gospodar tvoj uradio? Zar lukavstvo njihovo nije upropastio i protiv njih jata ptica poslao, koje su na njih grumenje od gline pečene bacale, pa ih On kao izjedeno lišće učinio?" Riječ "ebabil" znači: nepregledne grupe koje sa svih strana dolaze. Ibn-Hišam kaže: "Arapi ovu riječ ne upotrebljavaju u jednini." Nesai kaže: "Čuo sam od nekih jezičara da jednina od riječi glasi.

Riječ "sidždžil", kako Ibn-Hišam od Junusa en-Nahvija i Ebu-Ubejdea prenosi, znači kod Arapa nešto što je tvrdo i čvrsto. On kaže da neki komentatori smatraju da je ova riječ u arapskom složenica od dvije riječi preuzete iz perzijskog jezika: i od kojih prva znači kamen, a druga glinu. Tačno je onako kako kaže Ibn-Abbas: "Hidždžaretun min sidždžil" znači glina u obliku kamenja.

Riječ: "el-Asfu" koristi se za opis lišća od bilja i povrća, koje, kad životinje pojedu, rastoče. To znači da je Svevišnji Allah vlasnike slona uništio, upropastio, protiv njih okrenuo njihove zle namjere, da ni u čemu nisu uspjeli i da ih je sve uništio. Ko god se od njih vratio živ u svoju zemlju, poput Ebrehe, vratio se izranjavan i bolestan, samo zato da bi ispričali šta im se desilo. Tijelo im se u komade raspadalo, a Ebrehi je srce puklo kad se vratio u svoju zemlju i grad Sanu. Ibn-Abbas dalje kaže: "Tako mi Allaha, nije umro prije nego što im je ispričao šta im se desilo. Kad im je ispričao, umro je." Nakon njega vlast je preuzeo njegov sin Jeksum, a nakon njegove smrti Ebrehin drugi sin Mesruk, a onda ih je sviju iz Jemena protjerao kralj Sejf ibn Zi Jezen el-Himjeri, uz Kisrinu pomoć. U Buharijinom Sahihu i Muslimovom Sahihu stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., na dan osloba|anja Meke rekao: (692) "Allah je slona spriječio da ne u|e u Meku i nad njom vlast dao Svome Poslaniku i pravovjernima. Njena nepovredivost ponovno se vratila danas kao što je bila jučer. Jeste li čuli? Neka prisutni prenese odsutnom!"

Kontekst komentara ajeta se uklapa u predhodni ajet pa komentar možete pogledati klikom OVDJE

Kontekst komentara ajeta se uklapa u predhodni ajet pa komentar možete pogledati klikom OVDJE

Neki kažu da to znači: zbog njihove navike da zimi putuju u Jemen, a ljeti u Šam, zbog trgovine i sl. i da se na svome povratku kući vraćaju sigurni. Što se tiče njihovog sigurnog boravka u Gradu /tj. Meki/, o tome Allah Uzvišeni na drugom mjestu kaže:

"Zar ne vide da smo Harem sveti i sigurnim učinili, dok se svuda oko njih otima i pljačka?" On ih zatim poučava da na ovoj velikoj blagodati budu zahvalni,

neka samo Njega obožavaju, kao što Uzvišeni na drugom mjestu kaže:

"Ja sam primio zapovijest da robujem jedino Gospodaru ovoga grada, Koji je On učinio svetim - a Njemu sve pripada - i naređeno mi je da budem predan (musliman)." (27:91)

...koji ih gladne hrani", tj. Gospodar Kabe

"...i od straha brani", tj. On je Taj Koji im daje da su sigurni, pa neka samo Njega obožavaju i neka Mu nikoga ravnim ne smatraju i neka mimo Njega nikakve kipove i idole ne obožavaju. Zato onome ko se odazove ovoj zapovijedi, Allah da i ovaj i onaj svijet, a onome ko Mu bude neposlušan, oduzme i jedno i drugo. Tako Uzvišeni kaže:

"Allah navodi kao primjer grad, siguran i spokojan, kome je u obilju dolazila hrana sa svih strana, a koji je nezahvalan na Allahovim blagodatima bio, pa mu je Allah zbog onoga što je radio dao da iskusi i glad i strah. I njima je došao Poslanik, jedan od njih, ali su ga oni lažljivcem nazvali, i njih je stigla kazna zato što su nepravedni bili." (16:112-113)

Bila je jedna od uglednijih kurejšijskih žena. Zvali su je Ummu-Džemil. Pravo joj je ime bilo Erva bint Harb b. Umejje, Ebu-Sufjanova sestra. Svoga muža je bodrila i pomagala u nevjerovanju i inadu. Zato će sa njim na Sudnjem danu dijeliti zajedničku kaznu i muke u džehenemskoj vatri. Zato Uzvišeni kaže:

" ...što drvlje nosi, o vratu njenu bit će uže od ličine uskukane." Seid b. el-Musejib kazuje da je imala skupocjenu ogrlicu i da je govorila: "Prodat ću je i potrošiti u borbi protiv Muhammeda!", pa će joj Allah umjesto nje u Džehennemu dati oko vrata uže od ličine usukane.

To znači, ne treba bilo koji vjerovjesnik ili poslanik da kaže ljudi­ma: "Klanjajte se meni zajedno sa klanjanjem Allahu!" Ako to nije primjereno vjerovjesniku i poslaniku, to pogotovo ne može biti primjereno nekom drugom čovjeku! To je stoga što su se sljedbenici Knjige kla­njali jedni drugima, tj. svojim svećenicima i monasi­ma. Allah Uzvišeni kaže:

"Pored Al­laha, oni bogovima smatraju svećenike svoje i monahe!" (9:31)

U Ahmedovom "Musnedu" i Tirmizijevom "Sun­enu" stoji /511/: da je Adijj ibn Hatim rekao: "Allahov Poslaniče, nisu im se klanjali!", a on je rekao: "Jesu. Oni su njima dozvoljavali ono što je zabranjeno, a zabranjivali ono što je dopušteno, a oni su ih slijedili. To je klanjanje njima samima!"Ovaj prijekor i osuda odnose se na neuke svećenike i monahe, te zalutale šejhove, za razliku od poslanika i njihovih sljedbenika među učenom ulemom, koji naređuju ono što je Allah zapovjedio i što su im dostavili poslanici časni, a zabranjuju ono što su zabranili Allah i Njegovi poslanici. Naime, poslanici su povjerljivi izaslanici između Allaha i Njegovih stvorenja, obavljajući to na najsavršeniji način, savjetujući stvorenja i dostavljajući istinu.

- nego da govori: "Budite učeni i pobožni, time što Knjizi poučavate i što je i sami proučavate!.." Ovdje Poslanik kaže ljudima: "Budite rebbanijuni, tj. blagi učenjaci, znalci vjere, pobožni i bogobojazni!" U vezi s riječima:

"time što Knjizi poučavate i što je i sami proučavate!" Dahhak kaže: "Time što ljude upućujete da razumiju značenja i poučavate ih njegovim propisima, zapo­vijedima i zabranama, a ne samo da nauče napamet riječi... !"1

1 U naše vrijeme, učenje napamet riječi iz Kur'ana postalo je vještinom i zanimanjem onih koji uče Kur'an u posebnim prigodama i na skupovima nastojeći što prije dobiti naknadu za to, ne čekajući nagradu kasnije (od Allaha), tako da Kur'an ne prelazi njihova grla. I takvi se bez osnove nazivaju učačima!!! A ko su u šerijatskom smislu učači ako ne učenjaci i znalci vjere?!... Nema snage niti moći osim kod Allaha, a mi se svi Njemu vraćamo!

"On vam ne naređuje da meleke i vjerovjesnike gospoda­rima smatrate!" Poslanik, sallallahu alejhi ve sel­lem, ne naređuje vam da ibadet činite ikome dru­gome osim Allahu Uzvišenome, ni poslaniku, ni me­leku.

"Zar da vam naredi da budete nevjernici, nakon što ste postali muslimani?!", tj. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ne naređuje vam nevjerstvo, niti klanjanje nekome drugome osim Allahu, jer vjerovjesnici isk­ljučivo naređuju vjerovanje koje je ustvari klanjanje Allahu Jedinom, Koji nema druga, kao što Allah Uzvišeni kaže:

- Prije tebe, nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: "Nema boga osim Mene, pa Meni u ibadetu budite!" (21:25), za­tim kaže:

- A onoga od njih koji kaže: "Ja sam doista pored Njega bog!" kaznit ćemo Džehennemom, jer tako Mi kažnjavamo sil­nike!" (21:29) To navodi govoreći o mele­cima.

Allah Uzvišeni obavještava da je On uzeo obavezu od svakog vjerovjesnika kojeg je poslao, počevši od Adema, a.s., do Isaa, a.s., da bi, potom, svakome od njih dao nešto iz Knjige i mudrosti, kako bi to ostva­rio. Nakon njega došao bi poslanik u kojeg bi on obavezno povjerovao i podržao ga, a njegovo znanje i vjerovjesnička misija ne bi mu smetali da slijedi i podržava onoga koji je poslan nakon njega. Zato Al­lah Uzvišeni kaže:

"I kada je Allah od vjerovjesnika obavezu uzeo: ”Kad god da vam podarim Knjigu i mudrost,..."

"zatim vam dođe Poslanik koji potvrđuje ono što je s vama, da ćete ga sigurno prihvatili i podržali?!" Reče (Allah): "Da li pristajete i prih­vaćate obavezu prema meni?" Ibn-Abbas i neki drugi kažu: "To znači da prihvatite obavezu prema Meni."

- Oni rekoše: "Potvrđujemo." "Budite onda svjedoci!", reče On, "a i Ja ću s vama svjedočiti!"

A oni koji, i poslije toga, glave okrenu...", tj. od ove obaveze i ugovora,

"doista su to griješnici ljudi." Alija i njegov amidžić Ibn-Abbas, r.a., kažu: "Allah nije poslao nijednog vjerovjesnika, a da nije od njega uzeo obavezu da će, kada pošalje Muham-meda, ako bude živ, obavezno ga prihvatiti i podržati." A Tavus, Hasan el-Basri i Katade ističu: "Al­lah je uzeo obavezu od vjerovjesnika da potvrđuju is­tinitost jedni drugima", što nije u suprotnosti s riječima Alije i Ibn-Abbasa, niti ih to dovodi u pitanje. Naprotiv, to isto obavezuje i zahtijeva da se prihvati. Imam Ahmed navodi predanje od Abdullaha ibn Sabita, koji kaže: /512/ Omer je došao Vjerovjesni­ku, sallallahu alejhi ve sellem, pa mu je rekao: "Alla­hov Poslaniče, naredio sam svome bratu jevreju iz plemena Kurejza, pa mi je prepisao sentence iz Tevrata. Hoćeš li da ti ih pokažem?" Pa se promije­nilo lice Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sel­lem! Abdullah ibn Sabit kaže: Ja sam mu rekao: "Jesi li vidio što u licu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem?" Omer je rekao: "Allah mi je Gospo­dar, islam mi je vjera, Muhammed mi je poslanik!" To je obradovalo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je rekao: "Tako mi Onoga u Čijim rukama je moj život, da je među vama osvanuo Musa, a.s., i da ste počeli slijediti vjerovjesnika, a mene ostavili, bili biste na stranputici! Vi ste, doista, moja sudbina među narodima, a i ja sam vaša sudbina među vjerovjesnicima!" Hafiz Ebu-Ja'la od Džabira navodi predanje kako je rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /513/ "Ne pitajte sljedbeni­ke Knjige za bilo što, jer oni vas uputiti neće, budući da su zalutali... Vi ćete ili povjerovati u neistinu ili ćete lažnom smatrati istinu! Tako mi Allaha, da je među vama živ Musa, ne bi mu bilo dozvoljeno ništa drugo osim da mene slijedi!"

Prema tome, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veliki je imam kome se je obavezno pokora­vati, koji je ispred svih vjerovjesnika. On im je bio imam u noći Uspeća (Miradžu) u Svetom hramu "Bejtul-Makdis" i on je nosilac velikog zagovora i počasnog mjesta, neka je Allahov blagoslov i mir na sve njih.

Imam Ahmed navodi predanje od Ibn-Abbasa: /519/ Jedna grupa židova došla je kod Allahovog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pa su mu rekli: "Govori nam o nekim stvarima o kojima ćemo te pitati, a koje ne zna niko osim Vjerovjesnik Alla­hov!" On im je rekao: "Pitajte me što hoćete, ali mi se obavežite, u ime Allaha, obavezom koju je Jakub uzeo od svojih sinova: da ćete me slijediti u islamu, ako vam budem rekao ono što znate da je tako!" Rekli su: "Uredu! Izvijesti nas o četiri stvari: kaži nam koju je hranu Israil sam sebi zabranio? Kakva je voda žene i muškarca? Kako nastaje od nje muško i žen­sko?  I izvijesti nas o Vjerovjesniku nepismenom u stanju sna i ko je njegov zaštitnik?" On je od njih uzeo obavezu da će ga slijediti, ako ih o svemu tome izvijesti, a potom je rekao: "Zaklinjem vas Onim Koji je Musau Tevrat objavio, da li znate da se Israil bio jako razbolio, a što je duže potrajalo, pa se Allahu zavjetovao da će, ako ga Allah ozdravi, ostaviti svoju najdražu hranu i piće? A najdraža mu je hrana bila meso devino, a najdraže piće mlijeko devino!" Oni su kazali: "Da, tako je!" On je rekao: "Allahu moj, posvjedoči ovo..."[1]

Ibn-Džerir u svom Komentaru kaže: "Pa su ga sli­jedili njegovi sinovi u zabrani toga, ugledajući se na njega i slijedeći njegov uzor!" Zatim kaže: Riječi Al­laha Uzvišenog"prije nego je Tevrat objavljen bio", znače da je on to sebi bio zabranio prije nego je Tevrat objavljen.[2]

Za prethodni tekst vezana su dva povoda:

- Prvo: da je Israil, a.s., sebi zabranio najdraže stvari, ostavljajući ih u ime Allaha i to je ostalo u sklopu njihovih šerijatskih propisa, a dolazi nakon riječi Allaha Uzvišenog: "Nećete postići dobro sve dok ne budete dije­lili od onoga što volite!"  To je propisano i kod nas, jer to je dijeljenje onoga što Božiji rob voli i za čim čezne na putu pokornosti Allahu Uzvišenom, kao što Allah Uzvišeni kaže: "i koji daje od svog najdražeg imetka" (2:177), odnosno, kao što kaže: "I koji hranu daju iako je i sami žele" (76:8);

- Drugo: nakon što je prvo dat odgovor kršćanima na njihovo pogrešno mišljenje o Mesihu i njegovoj majci, odnosno pokazivanje istine o tome, početo je odgovorom židovima. Allah Uzvišeni ponizio ih je i objašnjenjem da je dokidanje koje su oni negirali i nisu dozvolili, stvar koja se dogodila. Naime, Allah Uzvišeni je naveo u njhovoj knjizi, Tevratu: "da je Allah Uzvišeni dozvolio Nuhu, a.s., kada je izišao iz lađe, da koristi za jelo sve životinje na zemlji, zatim da je Israil sam sebi zabranio meso i mlijeko od deve, u čemu su ga slijedili sinovi njego­vi." Tevrat je donio tu zabranu kao i druge dodatne stvari. Tako je Allah, dž.š., bio dozvolio Ademu da svoje kćerke udaje za svoje sinove, ali je to kasnije zabranjeno. Isto tako, prilježništvo uz suprugu bilo je dozvoljeno u Šerijatu Ibrahima, a.s., što je on i činio s Hadžerom, kada je uz nju uzeo i Saru. To je, međutim, zabranjeno u Tevratu. Pored toga, brak sa dvije sestre istovremeno bio je dozvoljen, a što je činio Jakub, a.s., živeći u braku istovremeno sa dvije sestre, ali je to kasnije u Tevratu zabranjeno. Sve je to bilo navedeno u njihovom tekstu Tevrata i to je derogirano. Isto tako, ako je onim što je Allah propi­sao Mesihu bilo dozvoljeno nešto što je bilo zabra­njeno Tevratom, postavlja se pitanje zašto oni to nisu slijedili, odnosno, zašto su to proglasili lažnim i su­protstavljali mu se? Slično se može reći i u vezi s pra­vom vjerom i Pravim putem, koji je Allah dostavio preko Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, od­nosno vjere njihovog oca Ibrahima, a.s.: zašto nisu povjerovali? U tom smislu Allah Uzvišeni kaže:

"Svaka hrana bila je dozvoljena sinovima Is­railovim osim one koju je Israil sam sebi zabranio prije nego je Tevrat objavljen bio."  To znači: njima su bila dozvoljena sva jela osim onih koja je Israil sam sebi zabranio prije objave Tevrata. Zatim, Allah Uzvišeni kaže:

- Reci: "Done­site Tevrat i čitajte ga, ako istinu govorite", čime se kaže upravo ono što smo naveli.

[1] Zadovoljio sam se navođenjem samo ovog dijela hadisa vezanog za tekst, a kompletan hadis nalazi se uz komentar poglavlja "El-Bekare".

[2] Ovo su riječi Ibn-Kesira, Allah mu se smilovao!

Kod većine mufessira (komentatora) Kur'ana poznato je ono što navode Muhammed ibn Ishak i drugi autori, a što prenosi El-Avfi od Ibn-Abbasa, da su ovi ajeti objavljeni u vezi s onima koji su vjerovali među svećenicima sljedbenika Knjige, kao što su bili: Abdullah ibn Selam, Esed ibn Ubejd, Salebe ibn Šu'be i drugi. To znači da se na ove, naprijed navedene sljedbenike Knjige, prijekor ne odnosi jed­nako kao i na one koji su primili islam. Zato Allah Uzvišeni kaže:

"Oni nisu isti", tj. oni nisu svi jednaki, jer među njima ima i vjernika i silnika. U tom smislu Allah Uzvišeni kaže:

"Ima ispravnih sljedbe­nika Knjige...", tj. onih koji izvršavaju Allahovu zapovijed, koji su pokorni Njegovom Šerijatu i koji slijede Njegova Vjerovjesnika. Oni su "ispravni", tj. "na Pravom putu",

"koji po cijelu noć ajete Allahove uče i mole se!", tj. mole se noću i uče Kur'an u svojim molitvama.

Allah Uzvišeni kaže Svome Vjerovjesniku, sallalla­hu alejhi ve sellem:

 "Neka te ne žaloste oni koji srljaju u nevjerstvo!"  I to zbog njegove velike brige za ljude, jer njega je žalostilo to što su nevjernici nastojali da mu se suprotstavljaju, da budu tvrdokorni i prave razdor. Zato Allah Uzvišeni kaže: "Neka te to ne žalosti",

"Oni nimalo neće Allahu nauditi! Allah ne želi da im da bilo kakvu nagradu na drugom svi­jetu", tj. to je u skladu s Njegovom mudrošću,

 "i njima pripada kazna velika!"

"Oni koji su vjerovanje za nevjerovanje prodali", tj. koji su jedno za drugo zamijenili, "Allahu neće ništa nauditi", tj. oni samo sebi štetu čine;

 "njima pripada kazna bolna".

 "Neka nevjernici nikako ne misle da je dobro za njih to što im dajemo dug život! Mi im dug život dajemo samo zbog toga kako bi ogrezli u grijehu i njima pripada patnja sramna!"  Isto tako, Allah Uzvišeni kaže:

 "Misle li oni kada ih imetkom i sinovima pomažemo" /55/ "da žurimo da im dobra učinimo?" /56/ "Ne, nego to oni ne osjećaju!"  (23:55) Zatim:

 "Neka te ne zadivljuju bogatstva njihova, a ni djeca njihova! Allah hoće da ih njima kazni na ovome svijetu i da skončaju kao nevjerni­ci!"  (9:55)

"Allah neće vjernike ostaviti u stanju u kojem ste vi, kako bi loše od dobrih odvojio!" Mora doći do određenih poteškoća kako bi se raspoznao strpljivi vjernik od razvratnog licemjera. Time se misli na Bitku na Uhudu, kojom je Allah Uzvišeni iskušao vjernike tako da se tu pokazala njihova vjera, strpljivost, postojanost i pokornost Allahu i Poslaniku Njegovom, a istovremeno su se podigle maske s licemjera čime se pokazala njihova izdaja Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Seri kaže: Oni su govorili: "Ako Muhammed istinu govori, neka nas obavijesti ko od nas u njega vjeruje, a ko ne vjeruje!" Nakon toga, Allah Uzvišeni je objavio ovaj ajet:

"Allah neće vjernike ostaviti u stanju u kojem ste vi, kako bi loše od dobrih odvojio!", tj. kako bi se izdvojili vjernici između nevjernika. To prenosi Ibn-Džerir.

Zatim, Allah Uzvišeni kaže:

 "Allah vam, također, neće otkriti ono što je skriveno", tj. vi doista ne znate nevidljivo sve dok Allah ne izdvoji vjernike od nevjernika, "nego On za to odabire koga hoće od poslanika Svojih!"  Tako, na drugome mjestu, kaže:

"On tajne zna i On tajne Svoje ne otkriva nikome" /26/ "Osim onome koga On za poslanika odabere..." /27/ (32:26-27)

Zatim, kaže: "Zato, vjerujte u Allaha i poslanike Njegove...", tj. budite pokorni Allahu, i Poslaniku Njegovom, i slijedite sve što vam je propisano; "jer ako vjerovali budete i čuvali se, vama pripada velika nagrada!"

Nakon predhodnog ajeta, Allah Uzvišeni kaže, tješeći Svoga Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem:

"A ako i tebe budu lašcem smatrali pa i prije tebe su lašcima smatrani poslanici koji su Jasne dokaze, i spise i Knjigu svjetilju donosi­li!"  Znači, neka te ne obeshrabruje to što te utjeruju u laž, jer ti imaš uzor u poslanicima prije tebe, koji su također utjerivani u laž sa svim dokazima koje su donosili, iako su to bili nepobitni dokazi; "i spise", a to su knjige koje su dobijane s neba, kao što su spisi objavljeni pojedinim poslanicima,

   "i Knjiga svjetilja", tj. jasna i blistava.

"I tako Mi Gospodara tvojega, oni neće povjerovati dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate!" Allah Uzvišeni se kune Svojom Svetom Osobom da niko neće biti vjernik dok ne uzme za sudiju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u svim stvarima, tako da to što on presudi jeste istina koje se treba i javno i tajno držati. Zato Allah Uzvišeni kaže:

"a potom, u dušama svojim, nimalo tegobe ne osjete za ono što si odredio i sasvim se ne predaju!" Znači, kada tebe za sudiju uzimaju, oni ti se u dubini duša svojih pokoravaju i ne nalaze ni­kakve tegobe što si im presudio, tako da to prih­vaćaju i javno i tajno, predajući se potpuno i bez rezerve. To potvrđuje i slijedeći hadis: /774/ "Tako mi Onoga u Čijim rukama je moj život, nijedan od vas neće biti vjernik sve dok njegove strasti ne budu sli­jedile ono što sam ja donio!" El-Buhari od Urveta prenosi da je rekao: /775/ - Zubejr se sukobio s ne­kim čovjekom u vezi s jamom sa vodom u Harri, pa mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Zubejre, zalij svoju zemlju a potom pusti vodu komšiji!" Tada je ensarija rekao: "To je zbog toga što ti je on tetić!" Na to se naljutio Allahov Poslanik salla­llahu alejhi ve sellem, i rekao: "Zalij svoju zemlju, Zu­bejre, a zatim zapriječi vodu dok ne poplavi tvoju zemlju, a zatim je pusti svome komšiji!" Tako je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, svojom pre­sudom dao potpuno pravo Zubejru, koje je bio pris­vojio ensarija ukazujući prije toga na rješenje koje je bilo prihvatljivo, pa je Zubejr rekao: - Mislim da je ovaj ajet:

"I tako Mi Gospodara tvojega, oni neće povjerovati dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate!" objavljen isključivo tim povodom! To prenosi Ahmed s prekidom u lancu predanja između Urveta i njegovog oca Zubejra, jer on to nije čuo od njega, nego je čuo od svoga brata Abdullaha, a predanje navodi i Ibn Ebi-Hatim prema kojem Urve to prenosi od Abdullaha ibn Zubejra, kome to pre­nosi Zubejr ibn Avam. Tako ga navodi i Nesa'i dok Ibn Ebi-Hatim to također prenosi od Seida ibn Muse­jjeba, koji kaže: /776/ "da je to objavljeno u vezi sa Zubejrom ibn Avamom i Hatibom ibn Ebi-Belte'om!" To je "mursel" predanje, u kojem, međutim, ima jedna korist, a to je da je spomenuto puno ime ensa­rije, a usto navodi se i drugi povod objave ovog ajeta.

Hafiz Ebu-Ishak Ibrahim ibn Abdurrahman navodi predanje od Damreta, koji kaže: /777/ - Dva čovjeka su se posvađala, pa su došli Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, koji je presudio za onoga koji je bio u pravu, a protiv drugoga, pa je ovaj rekao: "Nisam zadovoljan!" Drugi je rekao: "Pa šta hoćeš?" Odgovo­rio je: "Da pođemo do Ebu-Bekra es-Siddika!" Potom su otišli njemu, pa je rekao onaj u čiju korist je done­sena presuda: "Imali smo spor pred Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, pa je on u moju korist pre­sudio!" Ebu-Bekr je na to rekao: "Na vama je to što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, presu­dio!" Drugi je tada izrazio nezadovoljstvo rekavši: "Da odemo do Omera ibn Hattaba!" Tamo je onaj u čiju korist je donesena presuda kazao: "Imali smo spor pred Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, pa je presudio u moju korist, a protiv njega - i on nije zadovoljan!" Tada je Omer ibn Hattab upitao: "Je li tako?", zatim je ušao u svoj dom i izišao sa isukanom sabljom u rukama i udario po glavi onoga koji nije bio zadovoljan ubivši ga! Nakon toga, Allah Uzvišeni je objavio:

"I tako Mi Gospodara tvoje­ga, oni neće povjerovati..."

Allah Uzvišeni navodi da onaj koji se pokori Nje­govom robu i poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, i Njemu se pokorio, a ko prema njemu pogriješi, pogriješio je i prema Allahu. To je samo zato jer on ne govori po svom nahođenju, nego je to Objava njemu objavljena. Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Ebu-Hurejrea, koji kaže da je Al­lahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /787/ "Ko se meni pokori - pokorio se i Allahu, a ko prema meni pogriješi - pogriješio je i prema Allahu! Ko se pokori emiru - i meni se pokorio, a ko pogriješi prema emiru - i prema meni je pogriješio!" Ovaj hadis navodi se u dva Sahiha od El-E'meša.

"a ko glavu ok­rene, pa Mi te nismo poslali da im čuvar budeš!" Znači: ti nemaš druge obaveze osim da preneseš poruku, pa ko te bude slijedio, bit će sretan i spašen, a ti ćeš imati nagradu kakva i njemu pripada. Ko se, međutim, okrene od tebe, taj će biti na gubitku i ti s tim nemaš ništa. U hadisu stoji: /788/ "Ko se pokori Allahu i Njegovom Poslaniku, taj je na Pravom putu, a ko griješi prema Allahu i Nje­govom Poslaniku, neće štetiti nikome osim sebi!"

Allah Uzvišeni naređuje Svome robu i poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, da sam krene u borbu, a ko s njim ne krene, on za njega neće odgovarati. U tom smislu, On kaže:

"ne obavezujući osim sebe." Imam Ahmed navodi predanje od Ebu-Ishaka, koji kaže: /794/ - Rekao sam Berra'u:1 "Da li je čovjek koji sam navali protiv idolopoklonika onaj koji sam sebe baca u propast?" Odgovorio je: "Ne! Allah Uzvišeni je poslao Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao:

'Zato se bori na Allahovom putu, ne obavezujući osim sebe!' - To se odnosi na trošenje imetka."2

"...a vjernike podstiči!" Pod­stiči ih i navodi na borbu. Tako je on rekao na Bedru, dok je postrojavao vojsku: /795/ "Krenite prema Džennetu, čija je širina koliko nebesa i Zemlja!" U tom smislu je i predanje koje navodi El-Buhari: /796/ "... U Džennetu ima stotinu stepeni koje je Allah pri­premio za borce na Allahovom putu. Između svaka dva stupnja je kao između neba i Zemlje. Kada Alla­ha molite, molite ga za Firdevs, jer to je sredina Dženneta i gornji dio Dženneta, iznad kojega se nalazi Prijesto Milostivog i odakle izviru rijeke Dženneta!"

"Možda će Al­lah zaustaviti silu onih koji ne vjeruju", tj. nji­hovim podsticanjem na borbu probudit će se interes za suprostavljanje neprijatelju i odbranu prostora is­lama.

"jer Allah je silniji i kazne Njegove su strožije!", tj. On je Svemoćan i na ovome i na drugome svijetu. Allah Uzvišeni, također, kaže:

"Tako činite, a da Allah hoće, On bi im se os­vetio, ali On vas želi iskušati jedne pomoću drugih!" (47:4)

1 Tj. Ibn-Azibu.

2 U vezi s tim vidjeti komentar 195. ajeta poglavlja "El-Bekare"!

Uzvišeni kaže, naređujući Svome Poslaniku, s.a.v.s., da prenese ljudima: "Ja samo javno opominjem", javna opomena ljudima od bolne kazne koja će ih zadesiti zbog nijekanja Njega, kao što je zadesila one koji su im prethodili, ranije narode koji su nijekali svoje poslanike, pa im je Allah, dž.š., odredio i poslao kaznu i osvetu.

"…sljedbenici Knjige", tj. oni koji su stupili u savez i obavezali se poslanicima, protiv onih koji ih niječu i vrijeđaju. Uzvišeni kaže, obavještavajući o Salihovom, a.s., narodu: "Zakunite se najtežom zakletvom!" - rekoše - "da ćemo noću i njega i njegovu porodicu ubiti", (27:49) tj. da ih pobijemo noću. Mudžahid veli: "Zaklinju se i stupaju u savez, tako da ne bi ništa lažnim smatrali i negirali od dunjaluka, a da se ne bi zakleli pa su prozvani oni koji se zaklinju." U dva Sahiha prenosi Ebu-Musa od Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: (703) "Moj primjer i primjer onog čime me je Allah, dž.š., poslao jeste kao primjer čovjeka koji je došao svome narodu i rekao: 'O narode, vidio sam vojsku svojim očima, zaista sam ja onaj koji vas samo opominje, pa neka se spasava onaj koji se spasiti može', pa mu se pokorila jedna grupa njegovog naroda i poslušala ga; krenuli su noću, polagahno se razišli i spasili se. A druga je grupa od njih to zanijekala pa je ostala na svom mjestu i osvanula, te ih je vojska uništila i iskorijenila, opustošila. To je primjer onoga koji mene slijedi i slijedi ono što sam mu dostavio, i primjer onoga ko mi je nepokoran i ko zaniječe istinu koju sam dostavio."

Uzvišeni Allah, dž.š., kaže da je naredio Svome Poslaniku, s.a.v.s., da dostavi ono što mu je On poslao, da to sprovede u djelo i javno ispovijeda, a to je ono što stoji nasuprot mušricima, kao što prenosi Ibn-Abbas da je Allah, dž.š., rekao: "…ti javno ispovijedaj ono što ti se naređuje", tj. izvrši i sprovedi to u djelo. A Ibn-Mes'ud prenosi: "Poslanik, s.a.v.s., tajno je pozivao, skrivajući se, sve dok mu nije objavljeno: '…ti javno ispovijedaj ono što ti se naređuje', pa su on i njegovi ashabi izašli u javnost."

tj. prenesi ono što ti je objavljeno od tvoga Gospodara i ne osvrći se na mušrike koji te žele odvratiti od Allahovih ajeta,

 "…oni bi jedva dočekali da ti popustiš, pa bi i oni popustili", (68:9) i ne boj ih se, dostatan ti je Allah, On ti je najbolji čuvar od njih.

El-Hafiz Ebu-Bekr el-Bezar prenosi od Enesa, pa kaže: (705)

"Mi ćemo te štititi od onih koji se rugaju, koji pored Allaha drugog boga uzimaju", pa kaže: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., prolazio je pa ga je neko od njih gurnuo, pa im je došao Džebrail, pa ih je gurnuo; na njihovim je tijelima ostao trag poput uboda i oni su pomrli."

Ibn-Ishak prenosi od Ibn-Abbasa da kaže: "Njihov predvodnik bio je El-Velid el-Mugire, on je onaj koji ih je sakupio i bilo ih je pet - prema ispravnijem mišljenju. Bili su stariji i plemići svoga naroda, i to iz Benu-Eseda, Zehre, Mahzuma, Sehma i Huza'a."

dakle, mi sigurno znamo, o Muhammede, da će ti se desiti i da ćeš doživjeti mnoga uznemirenja od njih, da će ti biti teško u duši i da ćeš osjetiti tjeskobu i potištenost u svojim prsima, ali nemoj da te to odvrati od tvoje obaveze da dostaviš Allahovu uputu, oslanjaj se na Njega, On ti je zaista dovoljan i On će ti pomoći protiv njih. Pa puno spominji Allaha, zahvaljuj Mu, slavi Ga i obožavaj, tj. obavljaj namaz.

Kao što se navodi u hadisu koji prenosi imam Ahmed od Ne'im bin Ammara, koji kaže da je čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da kaže  (706) "Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: 'O čovječe, ne ispuštaj četiri rekata spočetka dana pa ću te poštedjeti toga na kraju dana. Ovaj hadis prenose Ebu-Davud i En-Nesai.

El-Buhari kaže: ²Salim je rekao: ¢Riječ el-jekin jeste smrt.¢² Ovako su rekli Mudžahid, El-Hasan, Katade i drugi. Ovo je dokaz onoga što Uzvišeni kaže - obavještavajući o stanovnicima Džehennema - da oni kažu:

"Nismo" - reći će - "bili od onih koji su namaz obavljali i od onih koji su siromahe hranili, i u besposlice smo se sa besposlenjacima upuštali, i Sudnji dan smo poricali, sve dok nam smrt nije došla." (74:43 - 47) El-jekin i ovdje znači smrt.

U sahih hadisu koji prenosi Ummul-Ala', žena ensarijka, stoji: (707) "Zaista, Allahov Poslanik, s.a.v.s., nakon što je ušao kod Osmana bin Maz'una, a ovaj je već bio umro, pa Ummul-Ala' reče:  'Neka je milost na tebe, o Ebu es-Saibe, ja svjedočim da ti je Allah, dž.š., ukazao počast.' Pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitao: 'Kako znaš da mu je Allah, dž.š., ukazao počast?' A ja sam rekla: 'Ti si mi i otac i majka, o Allahov Poslaniče, a ko?' Pa je rekao: 'Što se tiče njega, već mu je  došao jekin - smrt, a ja mu želim dobro.'"

Ovim ajetom: "…i sve dok si živ, Gospodaru svom se klanjaj!", pokazuje se da je ibadet, obožavanje kao namaz i slično. Obaveza je svakog čovjeka sve dok ima zdrav razum da obavlja namaz, shodno svom stanju. Ovim se ujedno ukazuje na heretičku grešku da se pod pojmom "jekin" misli na spoznaju, pa kada je neko od njih stigao do spoznaje, misli da je prestala i obaveza sa njom, a ovo je nevjerstvo, zabluda i neznanje.[1] Zaista su poslanici, a.s., i njihovi drugovi najznaniji ljudi o Allahu, svojstvima i dužnostima prema Njemu i o veličanju koje zaslužuje. Pored ovoga, oni su bili najpobožniji i najustrajniji u dobru sve do svoje smrti. Ono što smo već rekli jeste da se pod riječju "jekin" misli na smrt. Hvala Allahu, dž.š., na ovoj uputi i od Njega pomoć tražimo i na njega se oslanjamo. Njega molimo da nas usmrti u najboljem i najpotpunijem stanju. On je plemenit.

[1] Rekao sam: Ti heretici sljedbenici su panteizma koje je vrhunac suštine nauke o tesavvufu (misticizmu). Posljednji stepen suštine (hakika) kod njih jeste stepen dostignuća (vusul), tako da onaj koji dosegne do tog stepena vjeruje da je dostigao istinu (hakika) !!!... To je vjerovanje da je Stvoritelj, ustvari, stvorenje, bez obzira koliko ih je i kakvih oblika bili. Sve je jedno, a to je Allah! Pa ako bi rob postao gospodarom, koga bi onda obožavao? Da li da obožava samog sebe? U ovom slučaju spadaju obaveze, utječemo se Bogu od nevjerstva i propasti, šejtanskog zavo|enja i lošeg završetka. Onaj, koga je Allah počastio islamom pa osjeti njegovu slast, a zatim izabere gorčinu ovog strašnog mnogobožačkog preobražaja, zaslužuje najdublje stepene Džehennema i najveću patnju stanovnika pakla..

Uzvišeni izvještava o Svome Poslaniku kako je govorio svome oslobođenom robu Zejdu ibn Harisu, r.a, kome je Allah bio blagodaran tako što ga je uputio u islam i na slijeđenje Poslanika, s.a.v.s.

"a kome si i ti bio blagodaran" oslobodivši ga ropstva, te je postao uvažen i cijenjen gospodin, drag Božijem Poslaniku, te su ga zvali Miljenik, a njegovog sina Usamu, Miljenik, sin Miljenika. Aiša, r.a., veli: "U koji god bi ga pohod Božji Poslanik poslao, odredio ga je za zapovjednika. Da je poživio poslije njega, odredio bi ga za halifu." Ove riječi prenosi imam Ahmed.

Božji Poslanik, s.a.v.s., ga je oženio kćerkom svoje tetke po ocu Zejneb bint Džahš, r.a., kćerkom Umejme bin Abdul-Muttalib, davši joj kao mehr 10 dinara i 60 dirhema, prekrivač, pokrivač, štit, 50 muddova1 hrane i 10 muddova hurmi. Ovo veli Mukatil ibn Hajjan.

Kod njega je ostala blizu godine ili više, a zatim je među njima izbio razdor...Zejd je došao da se požali na nju Božijem Poslaniku, koji mu je govorio:"Zadrži ženu svoju i boj se Allaha!" Uzvišeni Allah veli:

"U sebi si skrivao ono što će Allah objelodaniti i ljudi si se bojao, a preče je da se Allaha bojiš." Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ali ibn Zejd ibn Džud'ana: "Pitao me Ali ibn el-Husejn, r.a., o tome šta veli El-Hasan o riječima Uzvišenog:

"U sebi si skrivao ono što će Allah objelodaniti..." Spomenuo sam mu to, a on rekao je: "Nije tako, već je Uzvišeni Allah izvijestio Svoga Poslanika da će ona biti jedna od njegovih supruga prije nego što se njome oženio. Kada mu je došao Zejd da mu se potuži na nju, on mu rekao je: "Boj se Allaha i zadrži svoju ženu!", pa mu Uzvišeni veli: "Izvijestio sam te da ću te njome oženiti, a ti u sebi kriješ ono što će Allah objelodaniti." Ovako se prenosi i od Es-Suddija.

Ibn-Džerir veli, prenoseći od Aiše, r.a., da je rekla: "Da je Muhammed, s.a.v.s., sakrio bilo šta od onoga što mu je objavljeno u Allahovoj Knjizi, sakrio bi:

"U sebi si skrivao ono što će Allah objelodaniti i ljudi si se bojao, a preče je da se Allaha bojiš."

Riječi Uzvišenog: "I pošto je Zejd s njom živio i od nje se razveo, Mi smo je za tebe udali." Riječ znači "želja" i "potreba", tj. nakon što je sa njom završio i rastao se, Mi smo te njome oženili.Uzvišeni Allah je Taj Koji je imao ulogu staratelja u njenoj udaji, u smislu da mu je (tj. Poslaniku) objavio da stupi u brak sa njom bez staratelja, ugovora, mehra ili ljudskih svjedoka.

Imam Ahmed prenosi od Enesa, r.a., da rekao je: (510) "Nakon što je Zejnebi, r.a., istekao iddet, Allohov Poslanik, s.a.v.s., rekao je Zejdu ibn Harisu: "Idi i isprosi mi je!" Otišao je i zatekao je kako mijesi tijesto. On veli: "Kada sam je vidio, bilo mi je mučno i neprijatno tako da nisam mogao pogledati u nju i reći joj da ju je Božji Poslanik, s.a.v.s., zaprosio, te sam se okrenuo i vraćajući se rekao: 'Raduj se, Zejneb, Božji Poslanik me poslao, prosi te.' Ona reče: 'Neću ništa učiniti dok ne zamolim Allaha za odluku', i ode na mjesto gdje je klanjala,a zatim je sišla Objava. Allahov Poslanik, s.a.v.s., došao je i ušao kod nje bez traženja izuna. Kao da nas vidim kada sam ušao kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa nas je on pogostio hljebom i mesom. Ljudi su izašli, a neki su ostali razgovarati nakon jela. Allohov Poslanik, s.a.v.s., izašao je, a ja sam ga slijedio. Obišao je sobe svojih supruga, nazivajući im selam, a one su govorile: 'Božji Poslaniče, kako ti je nova supruga?' Ne znam da li sam ga ja izvijestio da su ljudi izašli ili ga je neko drugi obavijestio. Krenuo je, i kada je ušao u kuću za njim sam krenuo i ja, pa je spustio zastor. Onda su objavljeni ajeti o hidžabu, a ljudima je preporučeno:

"Ne ulazite u sobe Vjerovjesnikove osim ako vam se dopusti..." Prenose ga i Muslim i En-Nesai u više predanja od Sulejman ibn el-Mugire. U poglavlju En--Nur prethodilo je hvalisanje Aiše i Zejneb, r.a.2

Ibn-Džerir prenosi od Eš-a'bija da rekao je: "Zejneb, r.a., govorila je Poslaniku, s.a.v.s.: 'Kada si ti u pitanju, dičim se trima stvarima kojima se ni jedna od tvojih supruga ne diči: moj i tvoj djed je jedan, Uzvišeni Allah sa Neba me je udao za tebe, a glasnik je bio Džibril, a.s.'"

Riječi Uzvišenog:

"...kako se vjernici ne bi ustručavali više da se žene ženama posinaka svojih kad se oni od njih razvedu", tj. dozvolili smo ti da se oženiš njome, a učinili smo to da vjernicima ne bude neprijatno da se ožene puštenim ženama svojih posinaka. Naime, Allohov Poslanik, s.a.v.s., prije je poslanstva posinio Zejd ibn Harise, r.a., pa je za njega govoreno "Zejd ibn (sin) Muhammed." Nakon što je Uzvišeni Allah dokinuo to srodstvo riječima:

"...niti je posinke vaše sinovima vašim učinio..." zovite ih po očevima njihovim, to je kod Allaha ispravnije," to je pojasnio i potvrdio ženidbom Allahovog Poslanika, s.a.v.s., sa Zejneb bint Džahš, r.a., nakon što ju je pustio Zejd ibn Haris, r.a. Stoga u ajetu o zabrani ženidbe određenim ženama

(ajetut-tahrim) Uzvišeni veli:

"i žene vaših rođenih sinova" (4:23), da bi se isključio posinak, jer je posinjavanje bilo među njima raširena pojava. Riječi Uzvišenog: "A Allahova odredba je izvršiva!", tj. ono što se dogodilo jamačno se moralo dogoditi, a to je da će Zejneb, po Allahovom Znanju, postati jedna od Poslanikovih, s.a.v.s., supruga.

1 Pregršt - raširenih i spojenih šaka.

2 Kod tumačenja 11. ajeta poglavlja "En-Nur" i riječi Uzvišenog: "Vi ne smatrajte to nekim zlom po vas; ne, to je dobro po vas."

Riječi Uzvišenog: "Muhammed nije otac nijednom od vaših ljudi." Nakon ovoga zabranjeno je da se govori "Zejd ibn Muhammed" (Zejd sin Muhammedov). Dakle, on mu nije bio otac, iako da ga je posinio. Inače, ni jedno muško dijete mu nije doživjelo punoljetstvo. Od Hatidže, r.a., rodili su mu se El-
-Kasim, Et-Tajjib i Et-Tahir i svi su umrli kao djeca. Od Marije Koptkinje rođen mu je Ibrahim, koji je takođe umro kao dojenče. Sa Hatidžom je imao četiri kćeri: Zejneb, Rukajju, Umm Kulsum i Fatimu, r.a. Tri od njih su umrle za vrijeme njegovog života, a Fatima, r.a., je ostala iza njega, umrijevši šest mjeseci nakon njega.

Riječi Uzvišenog: "...nego je Allahov Poslanik i posljednji vjerovjesnik - a Allah sve dobro zna." Izričito tvrde da nakon njega nema "nebijja" - vjerovjesnika, a tim prije nema ni "resula", poslanika, jer je "risalet" specifičniji od "nubuvveta", s obzirom da je svaki resul ujedno i nebijj, a nije obrnuto. O tome postoje mutevatir-hadisi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., od grupe ashaba, od kojih navodimo sljedeće:

Imam Ahmed prenosi od Enes ibn Malika, r.a., da je rekao: "Allohov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (512) 'Risalet i nubuvvet prekinuli su se, pa poslije mene nema resula,i nema nebijja.' On veli: 'Ljudima je to bilo teško čuti, pa im on reče: 'Ali ostaju navještaji.'"

"Allohov Poslaniče, a šta su to navještaji?"

"Snoviđenja vjernika, ona su jedan od dijelova nubuvveta." Ovako ga prenosi i Et-Tirmizi i veli: Hadis je sahih-garib u predaji El-Muhtar ibn Fulfula.

Ebu-Davud et-Tajalisi prenosi od Džabira ibn Abdullaha, r.a., da je rekao: "Allohov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: (513) 'Primjer mene i (prethodnih) poslanika je primjer čovjeka koji sagradi kuću, pa je dovrši i ljepša, osim mjesta za jedan ćerpić, pa oni koji uđu i razgledaju vele: 'Divna li je, jedino ovaj ćerpić manjka...' Ja sam taj "ćerpić", sa mnom su okončani poslanici.'" Prenose ga i Buharija, Muslim i Et-Termizi.

Imam Muslim prenosi od Ebu-Hurejrea, r.a., da je Allohov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (514) "Odlikovan sam u odnosu na ostale poslanika sa šest stvari: data mi je sposobnost sažetog i mudrog izražavanja (dževami'ul-kelim), potpomognut sam strahom, dopušten mi je ratni plijen, cijela zemlja mi je učinjena mjestom za obavljanje namaza i čistom, poslat sam cijelom čovječanstvu i sa mnom su okončani poslanici." Prenose ga i Et-Tirmizi i Ibn-Madže.

Ez-Zuhri prenosi od Džubejra ibn Met'ama, a ovaj od svoga oca, r.a., da rekao je: "^uo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da veli: (515) 'Ja imam više imena: ja sam Muhammed, ja sam Ahmed, ja sam El-Mahi, kojim Uzvišeni Allah briše nevjerovanje, ja sam El-Hašir, poslije kojeg će biti sakupljeni ljudi, ja sam Posljednji nakon koga nema poslanika.'" Navode ga u "Sahihima".

Dakle, Uzvišeni u Svojoj Knjizi i Njegov Poslanik, s.a.v.s., u mutevatir-predajama u sunnetu izvijestili su da nakon njega nema poslanika da bi oba svijeta (i ljudi i džini) znala da je svako ko nakon njega bude svojatao ovu funkciju lažov, opsjenar i zabludjeli zabluđivač. Ma sa kakvim čudima i tlapnjama, čarolijama i misterijama došao, sve je to kod pametnih iluzija i obmana, kao što je Uzvišeni Allah dao da se neka bolesna stanja i hladne riječi obznani El-Esved El-Ansiji u Jemenu i Musejleme el-Kezzabi u Jemami. Svi pametni, razumni i oštroumni shvatili su da njih dvojica - Allah ih prokleo! - zabludjeli lažovi, a također i svako ko to svojata do Sudnjeg dana1, završno sa Dedžalom.

Uzvišeni Allah veli:

"Hoću li vas obavijestiti kome dolaze šejtani? Oni dolaze svakom lašcu, grješniku." (26:221, 222) Ovo je oprečno od stanja poslanika, neka je na njih blagoslov.

Oni su dobri, iskreni, smjerni i pravedni u svemu što govore, čine i što naređuju i zabranjuju, uz nadnaravna djela i jasne i zapanjujuće dokaze. Neka je Allahov blagoslov i mir na njih uvijek i neprestano, sve dok je Zemlje i nebesa!

1 Među te lažove spada i otpadnik, nevjernik i mušrik po imenu Mirza Gulam Ahmed iz Kadijana u Indiji koji je svojatao poslanstvo, Allah ga prokleo do Sudnjeg dana. On je svojatao poslanstvo i tvrdio da i on ima Kur'an koji mu je Allah objavio. U njegove riječi u tom "Kur'anu" spadaju i ove: "O Ahmede, ti si mi kao sin, ti si mi kao moja jednoća!" Ovaj podli nevjernik je skončao, pa ga je naslijedio sin. Ova zabludjela skupina ima pobornike u nekim zemljama, a produkt je Engleza u Indiji. Jedna od preporuka ovog podlog nevjernika je da, ako dođe do sukoba između muslimana i Engleza, njegovi sljedbenici stanu na stranu Engleza!!! Imaju veoma mali broj pristalica i u Damasku. Svoje otrove pokušali su ubaciti i u Haleb, te su poslali svoga propagatora Gulam Ahmeda, ali se digao naš selefijski pokret i uspio uz Allahovu pomoć i uz pomoć nekih studenata i vlade 1371 H. / 1951. god. pružiti otpor ovom propagatoru - nevjerniku. Svuda smo ga pratili i onemogućavali uvlačenje njegovog nevjerničkog, raskolničkog djelovanja, dok nam Allah nije propisao pobjedu, kada smo ga iz Haleba, ako Allah da, protjerali bespovratno. Eš-Šehba' (drugo ime Haleba) očišćena je od pogani njegove podle i nevjerničke kadijanijske propagande. Bože, primi naše djelovanje u Tvoje plemenito ime, a nagradi i Tvoje robove koji su nam pomogli!

Uzvišeni se obraća Svome Poslaniku, veleći da mu je dozvolio njegove žene kojima je dao darove, tj. mehr, a njegov mehr koji je davao svojim suprugama iznosio je 12 i po oka, ukupno 500 dirhema, izuzev Umm-Habibe bint Ebi-Sufjan, za koju je mehr u visini 400 dinara dao Nedžaši ("negus"), Uzvišeni Allah mu se smilovao, i osim Safijje bint Hujejj, koju je probrao između zarobljenika Hajbera i kao mehr joj darovao slobodu, te Džuvejrije bint El-Haris iz plemena El-Mustalik, za koju je isplatio otkup Sabit ibn Kajs ibn [emmasu i oženio se njome.

Riječi Uzvišenog: "i one u vlasti tvojoj koje ti je Allah dao iz plijena", tj. dozvolio ti je brak sa robinjama koje ti dopadnu iz plijena. Prethodno je rečeno da je posjedovao Safijju i Džuvejriju, oslobodio ih i oženio se njima. Posjedovao je i Rejhanu bint [em'un iz plemena Nadr i Mariju, Koptkinju, majku njegovog sina Ibrahima, obje su bile robinje.

Riječi Uzvišenog:

"i kćeri stričeva tvojih, i kćeri tetaka tvojih po ocu, i kćeri daidža tvojih, i kćeri tetaka tvojih po materi." Ovo je sredina između neumjerenosti kršćana koji ne uzimaju ženu ako između njega i nje ima manje od sedam koljena i pretjerivanja jevreja koji uzimaju i bratičnu i sestričnu, što je grozno i odvratno. Riječi Uzvišenog: "Koje su se s tobom iselile", tj. U Medinu.

Riječi Uzvišenog:

"i ženu - vjernicu koja sebe pokloni Vjerovjesniku, ako Vjerovjesnik hoće da se njome oženi, samo tebi", tj. dozvoljava ti, Poslaniče, vjernicu koja ti se pokloni da se oženiš njome bez mehra, ako to želiš. Ibn Ebi-Hatim prenosi od Aiše da je rekla: "Ta koja se poklonila Poslaniku, s.a.v.s., je Havla bint Hakim ibn El-Evkas iz plemena Benu-Sulejm; bila je dobra žena." Ibn Ebi-Hatim, prenosi od Ibn-Abbasa da veli: "Poslanik nije imao nijednu ženu koja mu se poklonila, iako je takvih bilo dosta", tj. on nije prihvatio nijednu koja mu se poklonila, iako mu je to bilo dozvoljeno i samo njemu specifično, jer je to prepušteno njegovoj volji, kao što Uzvišeni veli:

"ako Vjerovjesnik hoće sa se njome oženi", tj. ako to odabere.

Riječi Uzvišenog: "samo tebi, a ne ostalim vjernicima." Ikrime veli: "Poklonjena nije dozvoljena drugima mimo tebe. Ako bi se i poklonila nekom čovjeku, ona mu nije dozvoljena dok joj ne dadne nešto (na ime mehra)." Isto vele i Mudžahid i Eš-[a'bi i drugi, tj. ako se neka žena preda nekom čovjeku, on je, nakon što opći s njom, dužan dati joj mehr ravan njoj slične žene kao što je presudio Allohov Poslanik, s.a.v.s., u slučaju udaje Vašikove kćeri koja se predala, odredivši joj, nakon smrti muža, mehr njoj slične žene. I smrt i općenje se jednako tretiraju u vezi sa određivanjem i obaveznosti mehra ženi koja se predala nekome mimo Poslanika, s.a.v.s. On, pak, nije obavezan dati bilo šta onoj koja mu se preda, jer ima pravo da se oženi bez mehra, staratelja i svjedoka kao u slučaju Zejneb bint Džahš, r.a.

Riječi Uzvišenog:

"Mi znamo što smo propisali vjernicima kada je riječ o ženama njihovim i o onima koje su u vlasništvu njihovu." Tj. njihovo ograničavanje na četiri slobodne žene i koliko hoće robinja, te uvjetovanje staratelja, mehra i svjedoka. Oni su ummet, a tebi smo to olakšali i ništa od toga ti nismo učinili obaveznim

"da ti ne bi bilo teško. A Allah prašta i Milostiv je."

Riječi Uzvišenog:

"Možeš zanemariti one među onima koje hoćeš i možeš pozvati sebi onu koju hoćeš, a možeš zatražiti onu koju si udaljio, ni jedno od toga nije tvoj grijeh." Ibn-Džerir se opredijelio za stav da je ovaj ajet općevažeći za one koje su se poklonile Poslaniku, s.a.v.s., kao i za njegove supruge i one koje su kod njega (njegovo vlasništvo); njemu je na volju prepušteno i, ako hoće, može među njima podijeliti noći ili ne. Ovo mišljenje usaglašavaju predanja od Aiše od kojih jedna govori o onima koje su se poklonile, tj. koju hoćeš, prihvatit ćeš, a koju nećeš, odbit ćeš je, a i poslije toga ti ostaje mogućnost izbora, ako želiš, možeš se povratiti i uzeti je sebi. Stoga veli:

"a tražiti onu koju si udaljio, nije tvoj grijeh." Drugi put se od Mu'aza, a on od Aiše, prenosi da je rekla: (523) "Allohov Poslanik, s.a.v.s., je od jedne od nas tražio dan (da se odrekne dana koji joj pripada) nakon što je objavljeno:

"Možeš zanemariti one među njima koje hoćeš i možeš pozvati sebi oni koju hoćeš, a možeš zatražiti onu koju si udaljio, ni jedno od toga nije tvoj grijeh." Rekoh joj (veli Muaz): "[ta si ti govorila?" Govorila sam: "Ako je meni ostavljeno da odlučim, Allohov Poslaniče, ne želim bilo kome dati prednost nad tobom!" Ovaj njen hadis upućuje na to da se ajetom smjera nepostojanje dijeljenja, a prvi da je ajet objavljen u vezi sa onima koje su se poklanjale. Zato se Ibn-Džerir odlučio za mišljenje po kome ajet obuhvata i one koje su se poklanjale, a i žene koje su kod njega; on ima pravo izbora i ako želi - dijelit će, a ako želi - neće. Ovaj Ibn-Džerirov izbor je dobar i osnovan, jer je usaglasio hadise. Stoga Uzvišeni veli:

"Najlakše će tako one radosne biti i neće se žalostiti i tako će sve onim što im ti daješ zadovoljne biti", tj. ako budu znale da ti je Uzvišeni Allah otklonio grijeh u vezi sa dijeljenjem i ako želiš - dijelićeš, a ako ne želiš - nećeš, a ti ipak budeš po svojoj volji dijelio, one će se tome obradovati i obveseliti i priznat će ti lijep postupak u dijeljenju i ravnopravnom tretmanu i tvoju pravičnost. Riječi Uzvišenog:

"a Allah zna šta je u srcima vašim", tj. naklonost nekima mimo nekih koju nije moguće suspregnuti, kao što to prenosi imam Ahmed od Aiše, koja veli: (524) "Allohov Poslanik, s.a.v.s., dijelio je noći među svojim ženama i bio pravedan u tome, a potom govorio: "Bože, činim što sam u stanju, ne kori me za ono čime, Ti upravljaš, a ja ne!", misleći pri tom na srce. Stoga nakon svega slijede riječi Uzvišenog: "Allah zna sve", tj. ono pohranjeno u nutrini "i Blag je", tj. Blag je i oprašta.

El-Buhari veli: "Ebul-'Alije kaže: 'Allahov salavat (blagosiljanje) je Njegova pohvala njemu, Poslaniku, s.a.v.s., kod meleka, a blagosiljanje meleka je dova.'" Ibn-Abbas veli: znači "blagosiljaju", a Ebu-
-'Isa Et-Tirmizi veli da je preneseno od Sufjana es-Sevrija i ne jednog alima da su rekli: "Salavat (blagosiljanje) Gospodara je milost, a salavat meleka je traženje oprosta (istigfar)"

Uzvišeni Allah izvještava Svoje robove o položaju koji kod Njega u "Visokom društvu" zauzima Njegov rob i Poslanik: On ga hvali kod bliskih meleka, a meleki ga blagosiljaju. Potom Uzvišeni naređuje žiteljima "nižega svijeta" (dunjaluka) da ga blagosiljaju i selam mu šalju, kako bi se pri njemu stekla pohvala obaju svjetova, i "Višeg" i "nižeg".

Uzvišeni izvještava da On blagosilja Svoje robove vjernike: "On vas blagosilja, a i meleki Njegovi..." I u riječima njih čeka oprost od Gospodara.A u hadisu stoji: (532) "Allah i Njegovi meleki blagosiljaju desne strane safova." Također je rekao: (533) "Bože, blagoslovi Ebu-Evfaovu porodicu." Džabirova žena ga je molila da blagoslovi nju i njenog muža, pa je rekao: (534) "Neka Allah blagoslovi tebe i tvoga supruga!" Postoje mutevatir-hadisi koji naređuju salavat na Poslanika i kazuju kako se on čini. Spomenut ćemo, ako Bog da, što nam se čini zgodnim i prikladnim, a Allah je na pomoći.

Buharija prenosi od Ka'ba ibn Udžre da je rekao: "Rečeno je: 'Božji Poslaniče, selam na te znamo, a kako činiti salavat?' On je rekao: (535) 'Recite: 'Bože, blagoslovi Muhammeda i Muhammedovu porodicu, kao što si blagoslovio Ibrahima. Ti si Hvaljen i Slavljen. Bože, obaspi blagodatima Muhammeda i Porodicu Muhammedovu, kao što si obasuo blagodatima Ibrahimovu porodicu. Ti si Hvaljen i Slavljen.''"

Ibn Ebi-Hatim prenosi Ka'ba ibn Udžre da rekao je: (536)

"Nakon što je objavljeno: 'Allah i meleki Njegovi blagosilju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav', rekli smo: 'Allohov Poslaniče, znamo selam na te, a kako činiti salat?' Rekao je: 'Recite: 'Bože, blagoslovi Muhammeda i Muhammedovu Porodicu, kao što si blagoslovio Ibrahima i Ibrahimovu porodicu. Obaspi blagodatima Muhammeda i Porodicu Muhammedovu, kao što si obasuo blagodatima Ibrahima i Ibrahimovu porodicu. Ti si Hvaljen i Slavljen.''" Njihove riječi: "Znamo selam na tebe" odnose se na selam na tešehhudu, kome ih je on podučavao kao što ih podučava suri iz Kur'ana, a u njemu stoji: "Neka je selam na tebe, Poslaniče, i milost Allahova i Njegov blagoslov."

Muslim prenosi od Ebu-Mes'ud el-Ensarija da rekao je: (537) "Došao nam je Allahov Poslanik, s.a.v.s., dok smo sjedili sa Sa'dom ibn 'Ubedeom, pa mu je Bušejr ibn Sa'd rekao: 'Allah nam je naredio da na te salavat donosimo, Allohov Poslaniče. Kako ćemo to činiti?' Allahov Poslanik, s.a.v.s., šutio je toliko da smo poželjeli da ga nije pitao, pa je potom rekao: 'Recite: 'Bože, blagoslovi Muhammeda i Muhammedovu Porodicu, kao što si blagoslovio Ibrahimovu porodicu. Obaspi blagodatima Muhammeda i Muhammedova Porodicu, kao što si obasuo blagodatima Ibrahima među svim ljudima i svjetovima. Ti si Hvaljen i Slavljen. A selam činite kao što već znate.''" Prenose ga Ebu-Davud, Et-Tirmizi, En-Nesai i Ibn-Džerir od Malika, a Et-Tirmizi veli: "Ovaj hadis je hasen, sahih"

Imam Ahmed prenosi od Ebu-Mes'ud el-Bedrija da su ashabi rekli: (538) "Božji Poslaniče, selam na te znamo. Kako ćemo salavat na te donositi kada klanjamo?" On reče: "Recite: 'Bože, blagoslovi Muhammeda i Muhammedovu Porodicu'."

Spominje ga i prenosi Eš-[afi'jji, Allah mu se smilovao, u svome "Musnedu" od Ebu-Hurejra sličnim riječima. Odatle Eš-[afi'jji drži da je klanjač obavezan na posljednjem sjedenju proučiti salavat na Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i ako ga izostavi namaz mu nije ispravan. Stav o obaveznosti podržan je izvanjskim značenjem ajeta i protumačen ovim hadisom od strane grupe ashaba, među kojima su Ibn-Mes'ud, Ebu-Mes'ud el-Bedri i Džabir ibn Abdullah, te tabini Eš-[a'bija, Ebu-Dža'fer El-Bakira i Mukatil ibn Hajjana. Isto tvrdi i Eš-[afi'jji; od njega se ne prenosi drugačiji stav, niti postoji razlika među njegovim sljedbenicima. Na kraju je i Ahmed zauzeo takav stav. Ispravno je da je to samo jedan stav, a većina je na suprotnom stanovištu... Stav da je to vadžib shodan izvanjskom značenju ajeta zastupa Eš-[afi'ijj, Allah mu se smilovao; on veli da je salavat na Poslanika, s.a.v.s., obavezan i kod pređašnjih i kod potonjih, selef i halef. Hvala neka je Allahu, ne postoji saglasnost o suprotnom ni ranije, a ni kasnije. Prethodnom ide u prilog još jedan hadis koji prenose imam Ahmed, Ebu-Davud, Et-Tirmizi, koji ga ocjenjuje kao sahih, zatim En-Nesai, Ibn-Huzejme i Ibnu-Hibban u svojim "Sahihima." Hadis je predaja Hajve ibn [urejha sa njegovim senedom od Fudale ibn Ubejda, koji je rekao: (539) "^uo je Allohov Poslanik, s.a.v.s., nekog čovjeka kako u namazu moli bez da veliča (temdžid) Allaha i donese salavat na Poslanika, pa ga je Allohov Poslanik, s.a.v.s., požurio, potom ga pozvao i rekao njemu ili nekome drugome: 'Kada neko od vas klanja, neka počne sa temdžidom (slavljenjem i veličanjem) i pohvalom Uzvišenog Allaha, zatim neka donese salavat na Poslanika, zatim neka moli šta hoće.'"

Ibn-Džerir prenosi od Junusa ibn Habbaba (540) da im je držao hutbu u Perziji, pa rekao: "Izvijestio me je neko ko je čuo Ibn-Abbasa kako veli: 'Ovako je objavljen ajet o kome je riječ, pa smo rekli ili su rekli: 'Allohov Poslaniče, znamo selam na tebe, a kako činiti salavat?' On je rekao: 'Bože, blagoslovi Muhammeda i Muhammedovu Porodicu, kao što si blagoslovio Ibrahima i Ibrahimovu porodicu. I smiluj se Muhammedu i Muhammedovoj Porodici, kao što si se smilovao Ibrahimovoj porodici. Ti si Slavljen i Hvaljen.'" Ovaj hadis koriste kao dokaz oni koji smatraju da je dozvoljeno prizivati milost na Poslanika, s.a.v.s., što je i stav većine, a osnažuje ga i hadis o beduinu koji rekao je: (541) "Bože, smiluj mi se i Muhammedu, i nemoj se smilovati nikome uz nas!", pa mu je Allohov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Suzio si ono što je široko!" Prenosi Ebu-'Isa et-Tirmizi od Abdullah bin Mes'uda da je Allahov Poslanik rekao: "Najpreči će mi na Sudnjem danu biti oni koji na me najviše salavat donose." Et-Tirmizi je usamljen u prenošenju ovog hadisa i veli da je hasen-garib.

Ismail el-Kadi prenosi od Ubejja ibn Ka'ba, a on od svoga oca da rekao je: (543) "Allohov Poslanik, s.a.v.s., izlazio je u gluho doba noći i govorio: 'Došao je potres koji najavljuje Sudnji dan, za njim slijedi slijedeći, dolazi smrt sa svim što je u njoj.' Ubejj je rekao: 'Allohov Poslaniče, ja noću klanjam. Hoću li tebi posvetiti trećinu salavata?' Allahov Poslanik je rekao: /542/ 'Pola.' Ubejj rekao je: 'Hoću li ti posvetiti pola svojih salavata?' Allohov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Dvije trećine.' On reče: 'Hoću li ti posvetiti sve moje salavate?' 'U tom slučaju Allah će ti oprostiti sve grijehe!'"

Imam Ahmed prenosi od Tufejla ibn Ubejja, a on od svoga oca da rekao je: (544) "Neki čovjek rekao je: 'Allohov Poslaniče, šta misliš ako ti ja posvetim sva svoja blagosivljanja?' On mu reče: 'U tom slučaju Allah će te sačuvati od svega što te brine na ovom i budućem svijetu.'"

Muslim, Ebu-Davud, Et-Tirmizi i En-Nesai prenose od Ebu-Hurejreta da je rekao: "Allohov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (545) 'Ko na me jedanput donese salavat, Allah će na njega deset puta.'" Et-Tirmizi veli da je hadis hasen-sahih.

Imam Ahmed prenosi od Ebu-Talhe el-Ensarija da je rekao: (546) "Jednoga jutra Allohov Poslanik, s.a.v.s., osvanuo raspoložen, na licu mu se vidjela radost. Rekoše: 'Allohov Poslaniče, danas si osvanuo raspoložen, na licu ti se vidi radost?' On reče: 'Da, došao mi je glasnik od mog Uzvišenog Gospodara i rekao: 'Ko od tvoga ummeta na tebe donese jedan salavat, za njega će mu Allah upisati nagradu kao za deset dobrih djela, izbrisati grijeh za deset loših i uzdići ga deset derdža i uzvratiti mu sličnim.''" Ovo je dobar sened, ali ga nisu zabilježili sastavljači "šest zbirki"

Imam Ahmed prenosi od Alije ibn El-Husejna, a ovaj od svoga oca da je Allohov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (547) "[krtica je onaj kod koga budem spomenut, a on ne donese salavat na me." Prenosi ga Et-Tirmizi.

Et-Tirmizijj prenosi od Ebu-Hurejre da je rekao: (548) "Allohov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Na gubitku je onaj kod koga budem spomenut pa ne donese salavat na me. Na gubitku je onaj ko dočeka ramazan i isprati ga prije nego što mu bude oprošteno. Na gubitku je onaj kod koga roditelji dočekaju starost a ne uvedu ga u Džennet.'" Potom veli da je hasen-garib. Buharija ga u djelu "El-Edebul-mufred" prenosi kao merfu' od Ebu Hurejra sličnim riječima. Ovaj hadis i onaj prije njega dokaz su da je obavezno donošenje salavata na Poslanika, s.a.v.s., kad god se spomene, što je stav grupe učenjaka, među kojima su i Et-Tahavi i El-Halimi. Drugi smatraju da je obavezno donijeti salavat na njega jednput u toku sijela, a lijepo (mustehabb) je više od toga. Ovaj stav se potkrepljuje hadisom koji prenosi Et-Tirmizi od Ebu-Hurejra, a ovaj od Poslanika, s.a.v.s., da rekao je: (549) "Kad ljudi sjednu na nekom sijelu i ne spominju Allaha i ne donose salavat na svoga Poslanika, ono će im biti razlog za žaljenje na Sudnjem danu i ako htjedne On će ih kazniti, a ako htjedne On će im oprostiti." Od nekih se prenosi da je salavat na njega - neka je na njega salavat i selam - obavezan jedanput u životu, shodno zapovijedi iz ajeta, a mustehabb je u svakoj situaciji. Ja velim: "Ovo su čudne riječi, jer postoji zapovijed da se donosi salavat na njega u mnogim vremenima."

Isto se odnosi i nakon ezana, što prenosi imam Ahmed od Abdullaha ibn Amr ibn El-Asa, koji veli da je čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako veli: (550) "Kada čujete muezzina, govorite isto što i on, a onda donesite salavat na me, jer ko donese salavat na me, Allah na njega donese deset. Potom od Allaha za me tražite 'el-vesileh', jer je to položaj u Džennetu koji pripada samo jednom Allahovom robu, a ja priželjkujem da ja budem taj. Ko za mene bude tražio "el-vesileh", zaslužit će šefaat." Prenose ga Muslim, Ebu-Davud, Et-Tirmizi i En-Nesai od Ka'ba ibn 'Alkame.

Isto je i prilikom ulaska u džamiju i izlaska iz nje, o čemu govori hadis koji prenosi imam Ahmed od Fatime, kćerke Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koja veli: (551) "Allohov Poslanik, s.a.v.s., je, kada je ulazio u džamiju, donesi salavat i selam na Muhammeda, a potom bi rekao: 'Bože, oprosti mi grijehe i otvori mi vrata Tvoje milosti.' A kada bi izlazio, govorio je: 'Bože, oprosti mi grijehe i otvori vrata Tvoje dobrote.'

U to spada i salavat na njega, s.a.v.s., prilikom klanjanja dženaze, jer je sunnet nakon prvog tekbira proučiti Fatihu, nakon drugog donijeti salavat na Poslanika, s.a.v.s., nakon trećeg moliti za umrlog, a nakon četvrtog reći: "Bože, ne uskrati nam nagradu za njega, niti nas stavi na kušnju nakon njega."

U to spada i salavat na Poslanika, s.a.v.s., između tekbira prilikom klanjanja bajrama, završetka dove, i u kunut-dovi, kao što to prenosi En-Nesai u svome "Sunenu." U to spada i često donošenja salavata na njega petkom i uoči petka, te prilikom posjete njegovom kaburu, s.a.v.s. Salavat i selam mu bivaju dostavljeni, shodno njegovim, s.a.v.s., riječima: (552) "Allah ima putujuće meleke koji mi dostavljaju selam od moga ummeta." Prenosi ga imam Ahmed od Ibn-Mes'uda, a također i En-Nesai. Vele da je mustehabb donijeti salavat na Poslanik, s.a.v.s., uz spominjanje Allaha prilikom klanja, uzimajući kao podršku ajet: "I spomen na tebe visoko uzdigli." (94:3) Neki mufessiri vele: Uzvišeni Allah kaže: "Ne spomenem se, a da se i ti sa Mnom ne spomeneš." Većina im oponira, veleći da je klanje prigoda u kojoj se spominje isključivo Uzvišeni Allah, kao i prilikom jela, općenja i drugih stvari za koje ne postoji sunnet po kom bi se donosio salavat na Poslanika, s.a.v.s.

Dozvoljeno je sljedstveno tome donositi salavat i na druge osim poslanika, kao što stoji u hadisu: (553) "Bože, blagoslovi Muhammeda, njegovu Porodicu, njegove supruge i njegovo potomstvo." U prilog tome idu riječi Uzvišenog:

"Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime očistiš, i blagoslovljenim ih učiniš, i pomoli se za njih" (9:103), i njegove, s.a.v.s., riječi: (554) "Bože, blagoslovi porodicu Ebu-Evfaovu!" Navode ga u oba "Sahiha".

Većina učenjaka veli da nije dozvoljeno izdvojeno donosili salavat ni na koga osim Poslanika, jer je on postao njihovo obilježje kada se spominju, te ga nije dozvoljeno pridavati drugima. Tako se ne može reći: "Ebu-Bekr, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao je; ili rekao je Alija, sallahu 'alejhi, rekao je", mada je ispravno po značenju, niti se može reći: "Muhammed azze ve dželle", mada je on snažan i veličanstven, jer je to obilježje koje asocira na spominjanje Moćnog i Veličanstvenog Allaha. Salavati na nekog drugog koje nalazimo u Knjizi i sunnetu tretiraju se kao dova za njih, tako da blagoslov (salavat) na porodicu Ebu-Evfaovu nije postao njeno obilježje, niti obilježje Džabira i njegove žene. Ovo je lijep pristup.

U vezi sa selamom drugima mimo poslanika, pristalica našeg pravca šejh Muhammed el-Džuvejni veli: "On ima značenje salavata, te se ne upotrebljava za odsutne, niti se njime izdvaja neko mimo Poslanika. Tako se ne kaže "Alija, alejhisselam". Isto se tretiraju i živi i mrtvi. Prisutnima se on upućuje, pa se kaže: "Selamun alejk", "Selamun alejkum", "Esselamu alejk" ili "alejkum" i u tom pogledu svi su saglasni." U izražavanju mnogih autora prevladava stav da se za Aliju izdvojeno od drugih kaže "Alija, alejhisselam" ili "Kerremellahu vedžehu", Allah mu ukazao čast, mimo ostalih ashaba, Mada je to po značenju ispravno, moraju se ravnopravno tretirati svi ashabi. Ukoliko je to izraz uvažavanja i poštovanja, dvojica šejhova, Ebu-Bekr i Omer, i predvodnik vjernika Osman to tim prije zaslužuju, neka Allah sa svima njima bude zadovoljan.

En-Nevevi veli: "Kada neko donosi salavat na Poslanika, s.a.v.s. neka donese i salavat i selam i neka se ne ograničava samo na jedno. Neka ne kaže samo 'sallallahu alejhi' ili samo 'alejhisselam'." Ove riječi su utemeljene na ovom ajetu:

"O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav!” Bolje je reći: sallallahu alejhi ve selleme teslima.

Uzvišeni ovim riječima prijeti onima koji Ga vrijeđaju, čineći suprotno od onoga što naređuje i vršeći ono što zabranjuje, koji u tome ustrajavaju i koji vrijeđaju Njegovog Poslanika, s.a.v.s., i govore da ima nekakvu mahanu ili manjakvost, neka nas Allah toga sačuva! Ikrime za riječi Uzvišenog:

"Oni koji Allaha i Njegovog Poslanika budu vrijeđali..." veli da se odnose na one koji izrađuju kipove. U oba "Sahiha" prenosi se hadis Ebu-Hurejrea, koji kaže: Allohov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (555) "Uzvišeni Allah veli: "Vrijeđa me sin Ademov - psuje vrijeme, a Ja sam Vrijeme: obrćem njegovu noć i dan." U džahilijetu su, naime, govorili: "O propasti vremena, učinilo nam je to i to!", pripisujući Allahova djela vremenu i njega grdeći, iako je istinski počinilac sam Uzvišeni Allah, pa im je On to zabranio. Ovo potvrđuju Eš-
-[afi'ijj, Ebu-Ubejde i drugi. Veli se i da su objavljeni u vezi sa onima koji vrijeđaju Poslanika, s.a.v.s., zbog ženidbe sa Safijjom bint Hujejj ibn Ahtab. Očito je da je ajet općenitog značenja i da se odnosi na svakoga ko ga na bilo koji način vrijeđa. Ko njega vrijeđa, Allaha vrijeđa, a ko se njemu pokorava, Allahu se pokorava, kao što to prenosi imam Ahmed od Abdullaha ibn Mugaffelae el-Muzenija koji veli:

Allohov Poslanik, s.a.v.s., rekao je (556): "Tako vam Allaha, pazite mi ashabe, nemojte ih uzeti za cilj izrugivanja nakon mene. Ko njih voli, voli ih mojom ljubavlju, a ko ih mrzi, mrzi ih jer mrzi i mene. Ko njih vrijeđa i mene vrijeđa, a ko mene vrijeđa vrijeđa Allaha, a ko vrijeđa Allaha, izlaže se opasnosti da ga Allah kazni!" Prenosi ga Et-Tirmizi.

"Mi smo vam, zaista, poslali Poslanika da bi svjedočio protiv vas." Tj. prema vašim djelima. "…isto onako kao što smo i faraonu poslanika poslali;

Upozorava ih utjerivanje u laž ovoga poslanika kako ih ne bi zadesila ista kazna koja je zadesila Faraona, kao što kaže Allah, dž.š.:

"I Allah ga je i za ove i za one prijašnje riječi kaznio." (79:25) Vama će se prije dogoditi propast i uništenje ako budete u laž ugonili vašeg poslanika, jer je vaš poslanik odabraniji od Musaa bin Imrana, a.s.

U ovim su ajetima upute Poslaniku, s.a.v.s., od Allaha, dž.š., kako da primi objavu od meleka. Naime, on je požurivao sa prihvatanjem Objave i nadmetao se sa melekom u učenju Kur‘ana, a.š. Zbog toga mu je Allah, dž.š., naredio da sluša učenje Kur‘ana, a.š., kada mu do|e melek, i garantirao mu da će ga sačuvati u njegovim grudima i da će mu olakšati njegovo učenje i prenošenje na način na koji je njemu prenesen te da će mu ga pojasniti. Prva garancija: ^uvanje Kur‘ana, a.š., u njegovim grudima. Druga garancija: Učenje Kur‘ana, a.š. Treća: Pojašnjenje njegovog značenja. Zato Allah, dž.š., veli: "Ne izgovaraj Kur’an jezikom svojim da bi ga što prije zapamtio." Ne požuruj sa Kur‘anom, kao što je spomuto u ajetu:

"I ne žuri s čitanjem Kur‘ana prije nego što ti se objašnjavanje njegovo završi i reci: 'Gospodaru moj, znanje moje proširi.'" (20:114)

"Mi smo ga dužni skupiti", u tvojim prsima, "da bi ga ti čitao." Učio.

"A kada ga čitamo…" Kada ga tebi čita melek donoseći ga od Allaha, dž.š., "Ti prati čitanje njegovo." Potom ga slušaj, a zatim ga uči, kao što ti je proučio.

"A poslije, Mi smo ga dužni objasniti." Nakon pamćenja i učenja Kur'ana, a.š., Mi ćemo ti ga i objasniti i nadahnuti te njegovim značenjem onako kako to budemo željeli.

Uzvišeni Allah Svog Poslanika tješi zbog laži kurejšijskih nevjernika koji su ga u laž utjerivali, riječima da je i prije njega prijašnjim narodima poslanike slao i da ni jedan poslanik narodu nije
došao, a da ga nisu u laž utjerivali i da mu se nisu narugali.