Zatim Uzvišeni kaže: "Kada su licemjeri i oni čija su srca bolesna govorili: ′Ove je obmanula vjera njihova!"

Alijj ibn Ebi-Talha kaže da je Ibn-Abbas o ovom ajetu rekao: ″Kada su se jedni drugima približili, Allah je muslimane u očima mušrika a i mušrike u očima muslimana prikazao malobrojnim, pa su mušrici rekli: ′Ove je obmanula njihova vjera!′″ Oni su to rekli zato što su mislili da je muslimana malo, tako da su bili uvjereni da će ih poraziti, ne sumnjajući ni najmanje u to. Zatim Uzvišeni kaže: "A onaj ko se u Allaha pouzda", tj. ko se na Njegovu veličinu osloni,″ - pa Allah je zaista Silan″, tj. nepravda neće biti nanesena onome ko se Njemu prikloni; On je zaista Snažan i Moćan, "i Mudar", u svim Svojim postupcima. On sve dovodi na mjesto koje mu pripada, pa tako On pomaže onog ko zasluži pomoć a daje da izgubi onaj ko to zasluži.

Uzvišeni kaže: "Mi smo za Džehennem mnoge džine i ljude stvorili", tj. Mi smo ih pripremili za njega, pa oni rade ono što džehenemlije rade. Allah je Uzvišeni prije nego što su oni stvoreni znao šta će oni raditi,338  pa je to zapisao kod Sebe u Knjigu, pedeset hiljada godina prije nego što je stvorio nebesa i Zemlju. Tako se prenosi u hadisu koji navodi Muslim u svom Sahihu od Abdullaha ibn Amra: Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao je: /339/ "Allah je odredio stvorenjima njihove sudbine pedeset hiljada godina prije nego što je stvorio nebesa i Zemlju, a Njegov je Arš tada bio na vodi." Inače, pitanje sudbine opširno je i ovdje nije mjesto da ga izlažemo. Zatim Uzvišeni kaže: "...oni srca imaju, a njima ne shvaćaju, oni oči imaju, a njima ne vide, oni uši imaju, a njima ne čuju", tj. oni ne koriste kako treba te organe, koje je Allah dao da budu sredstvo upute. U tom smislu, Uzvišeni kaže: "Gluhi, nijemi i slijepi - oni ništa ne shvaćaju."(2:171) Ustvari, oni su bili gluhi, nijemi i slijepi samo za uputu - kao što kaže Uzvišeni: "ali, oči nisu slijepe, već srca u grudima". (22:46) Zatim On kaže: "oni su kao stoka", tj. oni koji ne čuju i ne shvaćaju istinu i koji ne vide uputu, oni su kao stoka koja luta i koja ta čula koristi samo za zadovoljenje dunjalučkih potreba. Ta stoka čuje glas pastira, ali ne razumije šta joj se govori. Zato On za njih kaže da su oni: "čak i gori" od životinja. Jer, životinje se nekada i odazovu svome pastiru, iako ne razumiju njegov govor. Tako one, bilo same od sebe bilo treniranjem, rade ono zbog čega su stvorene. Za razliku od njih, iako je stvoren da obožava Allaha i vjeruje da je samo On Bog, kafir ne vjeruje u Allaha i čini Mu širk. Zato je čovjek koji je pokoran Allahu bolji od meleka, a onaj ko Ga ne vjeruje gori od životinja. Zbog toga Uzvišeni kaže: "oni su kao stoka, čak i gori - oni su zaista nemarni."

---

338  Tj. Uzvišeni je unaprijed znao kakvaće djela oni odabrati, pa je to zapisao kod Sebe, u Knjigu koja se ne mijenja i ne prepravlja, tj. u Majku knjiga /Levhi-mahfuz/.

pitanje volje nije u vašim rukama, pa da ko hoće da bude na Pravom putu, a ko hoće zaluta, nego je to pitanje volje Uzvišenog Gospodara svjetova.

Allah Uzvišeni navodi Svojim robovima spokoj­stvo i mir koje je na njih spustio kroza san, koji ih je obuzeo dok su bili pod oružjem, zabrinuti i ophrvani nevoljom. Drijemež u ovakvoj situaciji dokaz je spokojstva, kao što Allah kazuje u poglavlju "El-Enfal" kada govori o Bedru:

"I kada vas san obuze kao spokojstvo od Njega" (8:11).

Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Ibn-Mesuda, koji kaže: "Drijemež u borbi je od Allaha, a u namazu od šejtana!" El-Buhari donosi drugo predanje od Enesa, koji prenosi od Talhe da je rekao: "Bio sam od onih koje je obuzeo drijemež u Bitki na Uhudu, pa mi je sablja više puta iz ruke ispala; ispala bi i uzeo bih je, ispala i uzeo bih je!" Ovako to prenosi u pog­lavlju "El-Megazi" kao muallek (predanje), a u pog­lavlju "Et-tefsir" navodi ga direktno od Poslanika, sal­lallahu alejhi ve sellem, s lancem od Šejbana, Katade, Enesa i Ebi-Talhe, koji kaže: "Obuzeo nas je san dok smo bili u bojnom poretku u Bici na Uhudu!" Potom kaže: "pa mi je sablja ispadala iz ruku, pa sam je uzi­mao, ispadala, pa sam je uzimao!" U vezi s ovim, Al­lah Uzvišeni kaže:

"Zatim vam je, poslije nevolje, spokojstvo ulio kroza san koji je neke od vas obuzeo", znači one koji imaju vjeru, izvjesnost, postojanost i iskreno pouzdanje u Njega. Oni su čvrsto uvjereni da će Al­lah pomoći Svoga Poslanika i dati da mu se ispune njegove nade. U tom smislu kaže:

"dok su se drugi brinuli samo o sebi", tj. njih nije obuzimao san zbog uzbuđenja, nemira i straha;

"misleći o Allahu ono što nije istina, mislima paganstva". U dru­gom ajetu Allah Uzvišeni kaže:

"Nego ste pomislili da se Poslanik i vjernici nikada neće vratiti porodicama svojim!" (48:12) Naime, oni su mislili da je pobjeda idolopoklonika postala odlučujuća, te da su islam i njegovi sljedbenici uništeni. Ista stvar je i s onima koji sumnjaju, budući da i njima naumpadaju također ovako loše misli.

Nakon toga, Allah Uzvišeni saopćava da oni "govore" u toj situaciji:

"Imamo li mi ikakva udjela u pobjedi?", pa kaže:

- Reci: "Sve pripada samo Allahu!" Oni u sebi kriju ono što tebi ne pokazuju i govore!, a zatim komentira šta u sebi kriju, pa kaže:

“Oni go­vore: "Da smo ikakva udjela u pobjedi imali ne bi ovdje izginuli!", tj. to kriju od Allahovog Poslanika sallal­lahu alejhi ve sellem.

Ibn-Ishak navodi predanje od Zubejra, koji kaže: "S Allahovim Poslanikom doživio sam da nam je Al­lah dao san kada je među nama zavladao strah, pa nije bilo nijednog da mu brada nije pala na grudi!" Zatim kaže: "Tako mi Allaha, čujem riječi Mu'teba ibn Kušajra, kao u snu, kako govori:

"Da smo ikakva udjela u pobjedi imali, ne bismo ovdje izginuli!" Od njega sam ih ja napamet naučio! U vezi s tim, Allah Uzvišeni je objavio:

“Oni go­vore: "Da smo ikakva udjela u pobjedi imali, ne bismo ovdje izginuli!" Prenosi Ibn Ebi-Hatim.

- Reci: "I da ste u kućama svojim bili, opet bi oni kojima je propisano da poginu izišli na stratišta svoja." Ovo je sudbinska odredba koju je Allah Uzvišeni odredio i nepobitna presuda od koje se ne može izbjeći niti izvrdati;

"kako bi Allah iskušao šta je u grudima vašim i kako bi ispitao što je u srcima vašim!" On vas iskušava onim što vam se događa, kako bi razlik­ovao lošeg od dobroga i izdvojio vjernika od licem­jera u riječima i djelima.

"A Allah zna šta je u grudima!" Kakve tajne i skrivene stvari se tu nalaze.

Allah Uzvišeni zabranjuje Svojim robovima, vjer­nicima, da budu kao nevjernici koji imaju iskvareno vjerovanje, pa govore o svojoj braći koji umru na putu ili u ratu: "Da su to ostavili, ne bi im se desilo to što se desilo!"- pa kaže:

"O vjernici, ne budite kao oni koji ne vjeruju i koji govore za braću svoju", tj. o braći svojoj,

"kada odu na put po Zemlji", tj. otputuju radi trgovine ili nečega sličnog,

"ili se budu borili", tj. učestvuju u boju: "Da su s nama bili", tj. u gradu,

"ne bi umrli niti poginuli" na putu ili u boju.

"pa Allah time čini tugu u srcima njihovim", tj. stvara ovo uvjerenje u dušama njihovim, kako bi osjećali još viši bol za svojim mrtvim i poginulim.

Nakon toga, Allah Uzvišeni odgovara:

"jer Allah daje i život i smrt", tj. u Njegovoj je ruci stvaranje i Njemu se sve vraća, tako da niko ne može niti živjeti, niti umrijeti bez Njegove volje i određenja, kao što se nikome život ne može produžiti ili skratiti bez Njegove presude i određenja.

"Allah dobro vidi šta vi radite!" Njegovo znanje i vid dopiru do svih stvorenja i ništa Mu se ne može sakriti.

 "Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo, zapisana u Knjizi, to je Allahu, uistinu, lahko." (57:22) Potom Svevišnji ističe:

 "A ko u Allaha vjeruje, On će uputiti njegovo srce, a Allah sve dobro zna." Onom koga zadesi neka nevolja pa da bude svjestan da je ona na osnovu Allahove odredbe i određenja, te se smiri i pribere i preda se Allahovoj odredbi, Allah, dž.š., njegovo će srce uputiti i dat će mu kao naknadu za ovosvjetske koristi koje su ga mimoišle uputu u njegovu srcu i čvrsto istinsko vjerovanje; te za ono što mu je oduzeo dat će mu kasnije isto ili veće dobro. U vjerodostojnom hadisu se kaže: (448) "Čudan li je slučaj vjernika; što god mu Allah, dž.š., odredi - njemu je dobro. Ako ga zadesi kakva nesreća, strpi se i bude mu dobro, a ako naiđe sreća, zahvali Allahu i opet mu je dobro. To je mogućnost samo pravovjernog."