"Meni će On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti", tj. dat će mi Knjigu i poslanstvo. Dalje kaže:

"Učinit će me, gdje god budem, blagoslovljenim", tj. dat će mi da dobru podučavam, da naređujem dobro i sprečavam zlo, ma gdje da se nađem.

"...naredit če mi da dok sam živ namaz obavljam i zekat udjeljujem." Ovdje je išaret na značaj i veličinu ova dva vjerska temelja.

Uzvišeni obavještava o Svome robu i poslaniku Isau, sin Merjeminom, a.s., da je On njih dvoje učinio znakom ljudima, tj. nepobitnim dokazom Njegove moći spram onoga što On želi. Tako je stvorio Adema bez babe i bez majke, Havvu je stvorio od muškarca bez žene, Isaa je stvorio od žene bez muškarca, a sve ostale ljude je stvorio od muškarca i žene. Allah Uzvišeni kaže:

"Mi smo njih na jednoj  uzvišici sa tekućom vodom nastanili." Riječ  znači mjesto koje je malo izdignuto iznad zemlje sa najljepšim biljkama (rastinjem), a riječ  označava tekuću vodu. Postoji više različitih mišljenja o lokaciji ovoga mjesta, međutim najvjerovanije je to Bejtul-makdis (Jerusalem), a Allah najbolje zna.

Ovako Uzvišeni navodi slučaj Merjeme i njenog sina Isa, a.s., identificirajući ga i poredeći sa slučajem Zekerijjaa i njegovog sina Jahjaa, a.s. Navodi slučaj Zekerijjaa, a.s., pitajući kako da starac i starica rode dijete, te spominjući čudniji slučaj Merjeme, a to je dolazak na svijet djeteta bez oca - muškarca.

Uzvišeni veli: "A i onu koja je sačuvala djevičanstvo svoje", tj. od prljavštine kako to Uzvišeni veli u suri "Et-Tahrim": "Merjemu, kćer Imranovu, koja je nevinost svoju sačuvala, a mi smo udahli u nju život." /66:12/ "I nju i sina njezina znamenjem svjetovima učinismo", tj. dokaz da Uzvišeni Allah svime gospodari i da stvara što želi. Kada nešto zaželi, samo kaže: "Budi!", i ono biva, shodno riječima Uzvišenog "I zato da ga učinimo znamenjem ljudima." /19:21/ "Svjetovima", tj. džinima i ljudima.

Ovo je odgojna mjera za vjernike od strane Allaha Uzvišenog, kroz kazivanje o Aiši, r.a., kada su se upustili u taj ružni govor, pa Uzvišeni kaže: "Zašto", tj. zašto nisu "čim ste to čuli", tj. potvoru "vjernici i vjernice jedni o drugima dobro pomislili", tj. prosudili prema sebi, pa ako njima samima nije bio doličan, onda je Majka pravovjernih preča da bude čista od njega. Ovo je objavljeno o Ebu-Ejjubu, ensariji, i njegovoj ženi, Allah bio njima zadovoljan. Ebu-Ejjubu je rekla njegova žena: "Zar nisi čuo šta ljudi pričaju o Aiši, r.a.?" Odgovorio je: "Da, i to je laž. Da li bi ti to uradila, o Ummi-Ejjub?" Rekla je: "Ne, Allaha mi, ne bih to uradila." Ebu-Ejjub reče: "Pa, Aiša je, Allaha mi, bolja od tebe."

"A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove i na ovom i na onom svijetu" o, vi koji ste se upustili u slučaj h. Aiše, tako da vam je primio pokajanje i povrat Njemu nas ovom svijetu i da će vam oprostiti na onom svijetu zbog vašeg vjerovanja i da samo nije Allahove dobrote u ovom vašem pokajanju i njegovom primanju

"već bi vas zbog onoga u što ste se upustili" vezano za slučaj potvore

"stigla teška kazna." Ovo je kod onih koji imaju vjerovanje (iman) zbog kojeg Allah prima pokajanje, kao što su Mistah, Hassan i Hamna. Međutim, što se tiče munafika koji su se u to upustili, kao Abdullah ibn Ubej ibn Selul i njemu slični, na njih se nije mislilo ovim ajetom, jer oni nemaju vjerovanja niti dobrih djela koji bi odgovarali ovoj Allahovoj dobroti prema pokajanicima.

Ovo je druga odgojna mjera koja naređuje lijepo mišljenje prilikom spomena riječi kojih nisu dostojni vjernici, pa je najpreče da se o njima promisli dobro, a ako i osjeti nešto u duši ne smije se to iznositi zbog njegovih, s.a.v.s, riječi /300/: "Allah Uzvišeni oprašta mome ummetu ono što im duše govore, ako to ne kažu ili ne učine." Naveli su ga Buharija i Muslim.

Allah Uzvišeni kaže: "Zašto niste, čim ste to čuli, rekli: 'Ne dolikuje nam da o tome govorimo.'" Nije nam potrebno da izustimo ovakav govor, niti da ga ikome spominjemo. "Uzvišen neka si Ti! To je velika potvora!", tj. slavljen je Allah i vrlo visoko iznad toga da se kaže ovako nešto protiv žene Njegova Poslanika i prijatelja.

Uzvišeni obavještava o srcu majke Musaove kada je spustila svoje dijete u rijeku, koje je postalo potpuno prazno tj. bez išta u njemu osim  Musaa, pa Uzvišeni veli: "umalo da ne prokaza", tj. javno bi pokazala da joj dijete ode i izjasnila bi se o svome stanju da joj Allah, dž.š., njeno srce ne učvrsti.

Uzvišeni kaže:

"da Mi srce njeno nismo učvrstili i vjernicom je učinili."

Po Ibn-Abbasu i jednoj grupi tabiina ovaj ajet objavljen je o h. Aiši i onima koji su iznosili potvoru, a značenje je da je ružan govor prikladniji pokvarnim ljudima, a da je lijep govor prikladniji dobrim ljudima, pa je ono što su pripisali potvoritelji h. Aiši prikladnije da se odnosi na njih same, a ona je dostojnija od njih glede nevinosti i čistote. Zbog ovoga Uzvišeni kaže: "Oni nemaju ništa s tim što o njima govore", tj. nemoguće je da je Allah učinio Aišu ženom Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., a da ona nije krjeposna i čista, jer je on krjeposniji i čistiji od svakog krjeposnog čovjeka, a da je ona bila pokvarenica ne bi ga bila dostojna ni po vjerozakonu, niti po odredbi i zato Uzvišeni naglašava:

"Oni nemaju ništa sa tim što o njima govore", tj. daleko su oni od onoga što iznose potvoritelji i neprijetelji "njih čeka oprost", tj. zbog laži koja je na njih iznesena "i veliko obilje", tj. kod Allaha u džennetima naslade i u tome je obećanje da će žena Allahova Poslanika, s.a.v.s., biti u Džennetu.

Allah, dž.š., znao je kolika je bila pažnja i ljubav Allahovog Poslanika prema njegovom ummetu, kojeg je stalno savjetovao. Odredio je da im on bude preči od njih samih, a njegova presuda među njima da bude ispred njihovog ličnog interesa, kao što Uzvišeni  veli:

"I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore." (4:65)

U sahih-hadisu stoji (477): "Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moja duša, ni jedan od vas neće vjerovati sve dok mu ja ne budem draži od njega samoga, njegovog imetka, njegove djece i svih ljudi."

Zbog toga je Uzvišeni rekao:

"Vjerovjesnik je preči vjernicima nego oni sami sebi..." Buharija prenosi od Ebu-Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /478/ "Nema ni jednog vjernika a da mu ja nisam najpreči među ljudima na dunjaluku i ahiretu. Ako želite učite slijedeće:

'Vjerovjesnik je preči vjernicima nego oni sami sebi.'  Bilo koji vjernik da ostavi neki imetak, neka ga naslijede njegovi nasljednici. A ako je iza sebe ostavio dug ili čeljad, neka dođu nasljednici kod mene, ja sam mu zaštitnik." Prenosi ga samo Buharija.

Allohov govor: "...a žene njegove su kao majke njihove...",  u zabrani, poštovanju i pažnji; međutim, sa njima nije dozvoljeno osamljivanje. Ova zabrana ne odnosi se apsolutno na njihove kćerke i sestre.

Uzvišeni je rekao:

"A srodnici, po Allahovoj Knjizi, preči su jedni drugima", tj. oni su preči jedni drugima po Božijoj odredbi "...od ostalih vjernika i muhadžira", tj. rodbina je preča da se nasljeđuje nego muhadžiri i ensarije. Ovaj ajet se smatra derogirajućim, i dokinuo je običaj koji je do tada bio da se nasljeđivalo zbog savezništva i bratimljenja, kao što Ibn-Abbas veli: "Muhadžir je nasljeđivao ensariju, a ne njegova rodbina, a zbog bratimljenja kojeg je među njima uspostavio Allohov Poslanik, s.a.v.s." Ovako su govorili mnogi iz prvih, a i kasnijih generacija.

Ibn Ebi-Hatim prenosi od Zubejra ibn el-Avvama da rekao je: "Uzvišeni i Svemogući je posebno u povodu nas, muhadžira i enasarija, objavio:

'A srodnici po Allahovoj Knjizi, preči su jedni drugima...' , jer kada smo mi Kurejšije došli u Medinu, nismo imali imetka, pa smo našli ensarije, tu divnu braću, zbratimili se s njima i nasljeđivali ih."

Ebu-Bekr, r.a., pobratimio se sa Haridže ibn Zejdom, Omer, r.a., sa nekim drugim, a Osman, r.a., se pobratimio sa čovjekom iz Beni-Zurejka Ibn-Sa'd ez-Zerkijom. Neki ljudi govore drugačije.

Zubejr, r.a., rekao je: "Ja sam se pobratimio sa Ka'b ibn Malikom, pa kada sam mu došao oženio sam se od njega. Našao sam oružje koje je za njega izgleda bilo preteško. Tako mi Allaha, sine moj, da je on tog dana umro, drugi ga osim mene ne bi naslijedio, sve dok Uzvišeni nije objavio ovaj ajet naročito povodom nas, Kurejšija i ensarija. Poslije toga smo pristupili takvom nasljeđivanju."

Govor Uzvišenog: "...a prijateljima svojim možete oporukom nešto da ostavite", tj. otišlo je i dokinuto je nasljedstvo, a ostala je pomoć, dobročinstvo, dobri odnosi, lijepo ponašanje i oporuka.

Uzvišeni rekao je: "To u Knjizi piše", tj. ova odredba je određena i zapisana u Prvoj Knjizi koja se ne mijenja niti preinačuje. Zaista, su bližnji najpreči jedan drugom, i pored toga što je Allah, dž.š., svojevremeno bio odredio drugačije, zbog velike mudrosti koju On zna. On je znao da će to poništiti sa onim što je određeno prvotnom  Njegovom odredbom (kada i kaderom). A Allah najbolje sve zna.

Ovo je naredba Božijem Poslaniku od Allaha, dž.š., da im da da izaberu između toga da ih ostavi ako budu željele dunjalučki život i njegove ljepote i između strpljivosti u teškoj situaciji u kojoj je bio, pa će kod Allaha, dž.š., imat veliku nagradu. One su, Allah njima bio zadovoljan i učinio ih zadovoljnim, odabrale Allaha, Poslanika i drugi svijet. Allah im je nakon toga sastavio dobro na ovom i sreću na budućem svijetu.

Buharija prenosi (492) od Aiše, r.a., žene Allahovog Poslanika da joj je došao Resulullah, s.a.v.s., kad mu je Allah naredio da da ženama da biraju i da je rekla: "Allahov Poslanik je počeo sa mnom, pa rekao je: 'Ja ću ti nešto reći a ti možeš da ne žuriš sve dok se ne posavjetuješ sa svojim roditeljima.' On je već znao da mi roditelji neće narediti da se odvojim od njega." Rekla je: "Zatim je rekao: 'Zaista, je Uzvišeni rekao:

'O Vjerovjesniče, reci ženama svojim...', sve do kraja drugog ajeta. Rekla sam mu: "A u čemu da se posavjetujem sa roditeljima. Ja, zaista, volim Allaha, Allahovog Poslanika i budući svijet."

Od Ibn-Džerira prenosi se i jedan dodatak: (493): "Zatim je obišao ostale svoje žene, pa je rekao: 'Zaista je Aiša, r.a., rekla to i to', pa su rekle: I mi kažemo isto što  je i ona rekla "Allah im se smilovao svima." Tada je on imao devet žena. Pet iz Kurejša: Aiša, Hafsa, Ummu-Habiba, Sevda, Ummu-Selema, r.a., a ostale: Safija bint Hajj en-Nadirijje, Mejmuna bint Haris el-Hilalijje, Zejneb bint Džahš el-Esedijje, Džuvejra bint Haris el-Mustalekijje, Allah njima bio zadovoljan i učinio ih zadovoljnim!

Ovo je naredba Božijem Poslaniku od Allaha, dž.š., da im da da izaberu između toga da ih ostavi ako budu željele dunjalučki život i njegove ljepote i između strpljivosti u teškoj situaciji u kojoj je bio, pa će kod Allaha, dž.š., imat veliku nagradu. One su, Allah njima bio zadovoljan i učinio ih zadovoljnim, odabrale Allaha, Poslanika i drugi svijet. Allah im je nakon toga sastavio dobro na ovom i sreću na budućem svijetu.

Buharija prenosi (492) od Aiše, r.a., žene Allahovog Poslanika da joj je došao Resulullah, s.a.v.s., kad mu je Allah naredio da da ženama da biraju i da je rekla: "Allahov Poslanik je počeo sa mnom, pa rekao je: 'Ja ću ti nešto reći a ti možeš da ne žuriš sve dok se ne posavjetuješ sa svojim roditeljima.' On je već znao da mi roditelji neće narediti da se odvojim od njega." Rekla je: "Zatim je rekao: 'Zaista, je Uzvišeni rekao:

'O Vjerovjesniče, reci ženama svojim...', sve do kraja drugog ajeta. Rekla sam mu: "A u čemu da se posavjetujem sa roditeljima. Ja, zaista, volim Allaha, Allahovog Poslanika i budući svijet."

Od Ibn-Džerira prenosi se i jedan dodatak: (493): "Zatim je obišao ostale svoje žene, pa je rekao: 'Zaista je Aiša, r.a., rekla to i to', pa su rekle: I mi kažemo isto što  je i ona rekla "Allah im se smilovao svima." Tada je on imao devet žena. Pet iz Kurejša: Aiša, Hafsa, Ummu-Habiba, Sevda, Ummu-Selema, r.a., a ostale: Safija bint Hajj en-Nadirijje, Mejmuna bint Haris el-Hilalijje, Zejneb bint Džahš el-Esedijje, Džuvejra bint Haris el-Mustalekijje, Allah njima bio zadovoljan i učinio ih zadovoljnim!

Uzvišeni Allah savjetuje žene Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koje su izabrale Allaha, Njegovog Poslanika i budući svijet, pa su i dalje ostale supruge Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Tom prilikom On ih je obavijestio o njihovom tretmanu kao i o njihovom posebnom statusu u odnosu na ostale žene, ako bi neka od njih učinila očigledan grijeh. Ibn-Abbas, r.a., rekao je da se to odnosi  na neposlušnost i loše vladanje. U svakom slučaju to je uvjet, a postojanje uvjeta ne govori da se nešto dogodilo, kao što Uzvišeni veli:

"A sigurno je tebi i onima prije tebe objavljeno: 'Ako budeš druge Allahu smatrao, tvoja djela će sigurno propasti, a ti ćeš izgubljen biti.'"

Budući da je njihovo mjesto visoko, adekvatno tome je da i grijeh ako ga budu počinile, bude veliki, što je u svrhu zaštite njihovog visokog položaja i naglašene čednosti. Zbog toga je Uzvišeni rekao:

"...ako bi koja od vas očitu bestidnost učinila, kazna bi joj udvostučena bila..." na dunjaluku i ahiretu, kako kaže Zejd Ibn Eslem. Uzvišeni veli: "...a to je Allahu lahko" odnosno jednostavno i prosto.

Zatim je Uzvišeni spomenuo Svoju pravdu i Svoje blagodati, pa veli: "...a onoj koja se bude Allahu i Poslaniku Njegovu pokoravala...", tj. pokoravala se Allahu, Poslaniku Njegovu i odaziva se na obaveze,

eto takvoj "...dat ćemo nagradu dvostruku i pripremit ćemo joj opskrbu plemenitu", tj. u Džennetu. Ona će biti u najljepšim dženetskim boravištima Allahovog Poslanika, s.a.v.s.; ona će biti iznad boravišta svih stvorenja, u boravištu "El-vesile", koji je najbliži Aršu.

Ovo su propisi o ponašanju (adabi) koje je Allah, dž.š., propisao ženama Njegovog Poslanika, a žene ovoga ummeta u tome slijede žene Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Govoreći ženama Svoga Poslanika, Uzvišeni veli da im, ako se Njega boje, neće biti ravna nikakva druga žena, niti će ijedna biti bolja i poštovanija od njih.

Iza ovoga slijede slijedeće Allahove riječi:

"...na sebe pažnju govorom ne skrećite...", tj. nježnim, utanjenim govorom kada se budete obraćali muškarcima. Razlog tome je

"...pa da tada žudi onaj u čijem je srcu bolest..." da dođe u iskušenje kao što je vjerolomstvo i nasilje. Sljedeće pravilo je: "...i neusiljeno govorite...", tj. govorite ono što je dobro i plemenito tako da u tom govoru nema nježnosti kada žena govori svome mužu.

Uzvišeni veli: "U kućama svojim ostanite..."; to znači nemojte izlaziti bez potrebe, osim ako je u pitanju nešto šerijatske naravi (kao što je odlazak u džamiju) pod uvjetom kojeg navodi Allohov Poslanik, s.a.v.s., u svom govoru: (494) "Nemojte zabranjivati Allahovim robinjama da idu u Allahove mesdžide. Neka idu, ali neupadljivo." U jednom drugom rivajetu stoji: "...a njihove kuće su im bolje."

Ebu-Davud prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da rekao je: (485) "Namaz žene u njenoj sobici je bolji od namaza u njenoj kući, a njen namaz u njenoj kući bolji je od njenog namaza u njenom predsoblju." Sened ovog hadisa je dobar.

Uzvišeni veli: "...i ljepotu svoju kao u davno pagansko doba ne pokazujte...", tj. kada su one izlazile iz svojih kuća, imale su poseban hod, izvijajući svoje tijelo, koketirale su i gizdale se. Stavljale bi veo na svoje glave, ali ga ne bi zategle, pa bi se vidjele njihove ogrlice, minđuše i vrat. Ako je sve ovo uočljivo, onda se to naziva "teberrudž", tj. otkrivanje onoga što  se po Šerijatu treba pokriti. Zabrana o otkrivanja onoga što po Šerijatu nije dopušteno obuhvata ostale vjernice.

Prvi džahlijet odnosi se na period između Idrisa i Nuha, a.s., i trajao je hiljadu godina. Tada se pojavilo prvo pokazivanje ženske ljepote ljudima i muške ženama. Slušali su Iblisa, koji je upotrijebio nešto slično onom u što sviraju pastiri. Tako je on proizveo zvuk kakvog ljudi prije nisu čuli. A Iblis bi se pokazao u liku mladića svirajući na svojoj fruli. Tako je okupio žene i ljude da bi ga slušali što je prouzrokovalo da jedni drugima pokazuju svoju ljepotu dok se na kraju među njima nije pojavio blud. To je značenje Allahovih riječi:

"...i ljepotu svoju kao u davno pagansko doba ne pokazujte..." Ovo je skraćeno iznošenje Ibn-Abasovih riječi.

U Svom govoru:

"...i namaz obavljajte, i zekat dajite, i Allaha i Poslanika Njegova slušajte!" Uzvišeni im je prvo naredio da se ostave zla, zatim im je naredio da rade dobra djela, kao što je klanjanje namaza, gdje se očituje obožavanje Allaha, dž.š., Koji druga nema, i davanje zekata, što je dobočinstvo prema stvorenjima.

Uzvišeni kaže: "...i pokoravajte se Allahu i Njegovom Poslaniku!" Ovo je vezivanje (atf) općeg propisa za posebnim, tj. vezivanje pokornosti Allahu dž.š., i Njegovom Poslaniku, što je opći propis, za posebni propis, a to je naredba namazu i zekatu.

Svojim riječima:

"Allah želi da od vas, o Porodico Poslanikova, grijehe odstrani i da vas potpuno očisti!" Uzvišeni uvodi žene Allahovog Poslanika u "Ehli-bejt". One su uzrok objave ovog ajeta, a uzrok objave ulazi u objavu, oko čega postoji potpuna saglasnost, sam ili sa nečim drugim, a ovo drugo je ispravnije.

Ibn-Džerir prenosi od Ikrime i Ibni-Hatima a ovi od Ibni-Abbasa da rekao je da je ovaj ajet objavljen posebno glede pitanja žena Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Ikrime rekao je: "Ajet je objavljen glede pitanja žena Allahovog Poslanika, s.a.v.s." Ako se ovim željelo istaći da su one, a ne druge žene, bile uzrok objave onda je to tačno, a ako se ovim ciljalo na to da se kaže da su samo one u sastavu "Ehli-bejta", onda je to za razmatranje. Ima više hadisa koji ukazuju na to da je namjera u ovome daleko općenitija.

U svom "Sahihu", Muslim prenosi od Jezida ibn Hajjana da je rekao: (496) "Ja, Husain ibn Sebre i Omer ibn Seleme krenuli smo do Zeida ibn Erkama, r.a. Kada smo došli i sjeli kod njega, Husain mu je rekao: 'O Zeide, ti si naišao na mnogo toga dobrog: vidio si Allahovog Poslanika, s.a.v.s., slušao njegove riječi, borio se s njime i klanjao za njim. O Zeide, ti si, zaista, susreo mnogo toga dobrog. Zeide pričaj nam šta si čuo od Allahovog Poslanika, s.a.v.s.' Zeid reče: 'O moj bratiću, tako mi Allaha, ja sam već ostario i moje vrijeme se približava. Ponešto što sam saznao od Resulullaha već sam zaboravio. Ono što vam kažem prihvatite, a ono što ne kažem, ne obavezujte se time.' Zatim reče: 'Jednog dana Allahov Poslanik, s.a.v.s., držao nam je govor kraj vode koja se zvala Hama i nalazila se između Meke i Medine. Nakon što je zahvalio Allahu, dž.š., i o Njemu se pohvalno izrazio, rekao je: 'O ljudi! Ja sam čovjek kome će skoro od moga Gospodara doći melek smrti, pa na to moram odgovoriti. Ja vam ostavljam dvije velike stvari: prva je Knjiga Uzvišenog Allaha, u kojoj se nalazi Uputa i Svjetlo, pa je prihvatite i čvrsto se nje pridržavajte.' Zatim je podsticao na pridržavanje i razvijanje ljubavi prema Allahovoj Knjizi pa je rekao: 'Moja Porodica (Ehlu-bejt), podsjećam vas na Allaha u pogledu moje porodice, podsjećam vas na Allaha u pogledu moje porodice.' To je ponovio tri puta. Husain ga je pitao: 'Zeide, a ko pripada Ehli-bejtu? Zar nisu njegove žene od Ehli-bejta?' Rekao je: 'Njegove žene pripadaju Ehli-bejtu. Međutim, Ehli-bejtu pripadaju i oni kojima je zabranjeno uzimanje sadake poslije njega.' Reče: 'A ko su oni?' Reče: 'To je porodica Alije, Akila, Džafera i Abbasa, r.a.' Reče: 'Svima njima je, nakon njega, zabranjeno uzimanje sadake?' 'Da', odgovori Zeid."

Imam Ahmed prenosi od Enesa ibn Malika, r.a., da rekao je: (497) "Šest je mjeseci Allahov Poslanik, s.a.v.s., idući da klanja sabah-namaz, prolazio pored vrata Fatime, r.a., govoreći: "Namaz, o Ehli-bejte."

"Allah želi da od vas, o Porodico Poslanikova, grijehe odstrani i da vas potpuno očisti." Prenosi ga i Tirmizi od Abdullaha ibn Humejda a ovaj od Affana. Tirimizi je okarakterisao ovaj hadis kao hasen-garib.

 Ibn-Džerir prenosi od Ebu-Hurejrea, a ovaj od Ummi-Seleme, r.a., da je rekla: (498) "Došla je Fatima, r.a., kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., noseći kameni ćup u kome je bila kaša noseći je na tacni. To je stavila pred Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji rekao je: 'Gdje ti je amidžić i tvoja dva sina?' Fatima, r.a., je odgovorila: 'U kući!' Allohov Poslanik, s.a.v.s., reče: 'Pozovi ih!' Došla je kod Alije, r.a., i rekla je: 'Ti i tvoja dva sina odazovite se Božijem Poslaniku, s.a.v.s.' Selema, r.a., kaže: "Kada ih je Allohov Poslanik, s.a.v.s., vidio pružio je svoju ruku prema pokrivaču, pa ga je prostro i rekao im da na njega sjednu. Zatim je uzeo četiri kraja prekrivača i držao ih svojom lijevom rukom iznad njihovih glava, a desnu je podigao prema svom Gospodaru i rekao: 'Bože moj, ovo je moja Porodica, pa od njih odstrani grijehe i potpuno ih očisti!' Bez ikakve sumnje, iz Kur'ana se uočava da žene Allahovog Poslanika ulaze u sadržaj Allahovog, dž.š., govora kada veli:

"Allah želi da od vas, o Porodico Poslanikova, grijehe odstrani i da vas potpuno očisti." Dakle ovim govorom su i one uključene.

---

507 Stavljanje zabranjivanja zla ispred naređivanja dobra je izuzetno vrijedan princip u pozivanju na Allahov put. U tom kontekstu Uzvišeni veli: "Onaj ko ne vjeruje u šejtana, a vjeruje u Allaha, drži se za najčvršću vezu, koja se ne može prekinuti." Tako je prvo spomenuto nevjerovanje u šejtana, pa onda vjerovanje u Allaha, dž.š., kako bi se iz srca odstranilo ono što je prepreka imanu.

Zbog toga nakon svega ovog Allah rekao je: "I pamtite Allahove ajete i mudrost koja se kazuje u domovima vašim", tj. pamtite onu blagodat kojom ste obradovani mimo ostalih ljudi. Zaista se Objava spušta u vaše kuće što nije slučaj sa ostalim kućama. A što se tiče ove blagodati, Aiša, r.a., kćerka Ebu-Bekra es-Sidika, r.a., prva je, najsretnija i posebno obdarena ovom Allahovom milošću. Pored svih ostalih žena, samo je na njezinom krevetu Resulullah primio objavu, kao što je to on i potvrdio. Neki alimi, da im se Allah smiluje, rekli su: "To je zato jer Allahov Poslanik je jedino nju oženio kao djevojku i s njom u njenoj postelji nije spavao niko osim Poslanika. Zato je ona izdvojena u pogledu ove blagodati.

Međutim, ako se njegove žene smatraju njegovom Porodicom, onda su njegovi bližnji preči ovom nazivu, kao što to stoji u ovom hadisu: (499) "Moja Porodica je preča..." Neka je Allah zadovoljan sa njegovim ženama i rodbinom, svi su oni njegova porodica. Allahov govor: "Allah je, uistinu, Dobar i sve zna." Tj. On je Dobar prema vama jer je učinio da budete u kućama u kojima se uče Njegovi ajeti i mudrost, tj. sunnet. On  o vama sve zna jer vas  je izabrao da budete žene Njegovog Poslanika i zato vas je obasuo Svojom milošću. Ovo tumačenje prenosi Ibn-Dženir.

Naš Uzvišeni Gospodar saopćava da je On nju primao kao Njemu posvećenu i podario joj lijep od­goj vezujući je s Njegovim dobrim robovima kako bi od njih stekla znanje, dobro i vjeru. Zato Allah Uzvišeni kaže: "i dao je da se Zekeri­jja o njoj brine", tj. učinio ga je zaduženim za nju, odnosno njega je Allah zadužio kako bi bila sretna, kako bi od njega naučila svako korisno znanje i dob­ro djelo, budući da je on bio muž njene sestre. U sa­hihu stoji: /496/ "...a Jahja i Isa su tetići!" On obavještava o njihovom gospodstvu i postojanosti u ibadetu, pa kaže:

"Kad god bi joj Zekerijja u hram ušao, kod nje bi hrane našao." Mudžahid, Ikreme, Seid ibn Džubejr i drugi kažu: "To znači da bi kod nje našao ljetnog voća u vrijeme zime, a zimskog u vrijeme ljeta." Ima mišljenja: "znanje ili spise sa znanjem", što prenosi Ibn Ebi-Hatim. Prvo mišljenje, međutim, ispravnije je i ono ukazuje na keramete evlija. U sunnetu ima do­sta sličnih primjera... Kada bi Zekerijja to vidio kod nje,

"on bi rekao: Merjema, odakle ti to?", tj. odakle to tebi?,

"a ona bi odgovorila: To je od Allaha! Allah, doista, opskrbljuje koga hoće, bez ikakvog računa!

Allah Uzvišeni navodi govor meleka upućen Merjemi bint Imran, a.s., Božijoj zapovijedi, kojom se ističe da je nju Allah odabrao zbog velikog ibadeta koji je činila i čistoće od prljavština i sugestija, kao što ju je odabrao također zbog njene dobrote u odnosu na žene svjetova. Muslim navodi predanje s lancem od Ali ibn Ebi-Taliba, r.a., koji kaže: "Čuo sam Allaho­vog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: /498/ "Najbolja žena je Merjem bint Imran, odnosno najbolja žena je Hatidža bint Huvejlid!" Navodi se u oba Sahiha.

Et-Tirmizi navodi predanje, s lancem od Enesa, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /499/ "Među ženama svjetova su četiri: Merjem bint Imran, Hatidža bint Huvejlid, Fatima bint Muhammed i Asja, supruga Faraona." Hadis navodi samo Et-Tirmizi, uz napomenu da je sahih.

Ibn-Džerir navodi predanje s lancem od Ebu-Musaa el-Eš'arija, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /500/ "Savršenih ljudi je mnogo, a među ženama savršene su samo Merjem bint Imran i Asja, žena Faraona!" Navodi ga skupina prenosilaca osim Ebu-Davuda, posredstvom Šu'beta.

Verzija El-Buharija glasi: /501/ "Mnogo je ljudi koji su savršeni, a među ženama savršene su samo: Asja, žena Faraona, i Merjema bint Imran. A vrijednost Aiše nad drugim ženama je poput vrijednosti popare nad drugim jelima!" Allah Uzvišeni navodi da su meleci zapovjedili Merjemi da mnogo ibadet čini, da bude pokorna Allahu, da Mu klanja i sedždu čini, te da ustraje u poslu koji Allah želi, odnosno, koji joj je odredio i namijenio, što za nju predstavlja iskušenje, ali i posebnu čast oba svijeta. Naime, Allah Uzvišeni preko nje pokazuje Svoju Svemoć stvarajući joj dijete bez oca

Riječ "potčinjenost" ovdje znači pokornost i skrušenost, pa Mudžahid kaže: "Merjem, a.s., klanjala bi toliko da bi joj otjecali članci na nogama." A  predsta­vlja dugo klanjanje na rukuu u namazu.

"...i sedždu učini s onima koji to čine i Njemu klanjaj s onima koji Mu klanjaju!" Dakle, budi kao i oni! Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže Svom Poslaniku nakon što ga je upoznao s veličinom toga ... sljedeći ajet iste sure

"To su vijesti nepoznate što ti ih objavljujemo!", tj. koje ti pripovijedamo. "Ti nisi bio među njima", tj. ti, Muhammede, nisi bio s njima da bi ih obavijestio, nego te je Allah upoznao s tim kao da si bio tu i vidio šta su radili dok su bacali kocku oko toga ko će brinuti o Merjemi, i to isključivo radi nag­rade.

Ibn-Džerir navodi predanje od Ikrime, koji kaže: Zatim je majka Merjemina otišla s Merjemom noseći je u svom haljetku do Beni-Kahina ibn Haruna, brata Musaa, a.s. Zatim kaže: "Oni su tada stavljali na Sveti hram (Bejtul-makdis) pregrade i prekrivače kao na Kabi. Rekla im je: 'Ostavite to, ja sam se zavjeto­vala! Žensko je i neće ulaziti u crkvu nečista, a ni ja je neću kući vratiti!' Na to su joj oni rekli: 'To je kćerka našeg imama jer Imran ih je predvodio na namazu i vlasnika naše žrtve.' Zekerijja je rekao: 'Donesite je meni, jer njena tetka je moja supruga!' Oni su kazali: 'Ne odgovara nam, jer ona je kći našeg imama!' A zatim su bacili na kocku svoja pera kojima su zapisi­vali Tevrat, pa je pobijedio Zekerijja i on je uzeo da se o njoj brine." Usto, on, tj. Zekerijja, bio je i najstariji, najugledniji, najučeniji među njima, kao njihov imam i vjerovjesnik, neka je Allahov blagoslov na našeg Vjerovjesnika i sve druge vjerovjesnike.

Ovo je radosna vijest od meleka Merjemi, a.s., da će ona imati sina, velikog i značajnog. Allah Uzvišeni kaže: “I kada meleci rekoše: "Merjema, Allah te raduje sinom koji je Riječju od Njega stvoren",  tj. sinom do čijeg postojanja je došlo riječju Allaho­vom time što On kaže: "Budi!" i to biva. To je komentar i riječi Allaha Uzvišenog: "potvrđen istinitom riječju od Allaha" (2:39) što, kao što je spomenuto, navodi većina učenjaka.

"čije će ime biti Mesih, Isa, sin Merjemin", koji je prezime dobio prema majci budući da nema oca.

"ugledan i na ovom i na drugom svijetu i jedan od Alla­hu bliskih!"  To znači koji ima ugled i mjesto kod Allaha na ovome svijetu time što mu objavljuje Šeri­jat, što mu objavljuje Knjigu, i drugim darovima koje mu je Allah darovao, te na drugom svijetu, time što će biti zagovornik kod Allaha za ono što mu bude dozvolio, tako da će od njega biti primljeno kao primjer sve svoje braće, poslanika odlučnih.

Riječi Uzvišenog:

"Možeš zanemariti one među onima koje hoćeš i možeš pozvati sebi onu koju hoćeš, a možeš zatražiti onu koju si udaljio, ni jedno od toga nije tvoj grijeh." Ibn-Džerir se opredijelio za stav da je ovaj ajet općevažeći za one koje su se poklonile Poslaniku, s.a.v.s., kao i za njegove supruge i one koje su kod njega (njegovo vlasništvo); njemu je na volju prepušteno i, ako hoće, može među njima podijeliti noći ili ne. Ovo mišljenje usaglašavaju predanja od Aiše od kojih jedna govori o onima koje su se poklonile, tj. koju hoćeš, prihvatit ćeš, a koju nećeš, odbit ćeš je, a i poslije toga ti ostaje mogućnost izbora, ako želiš, možeš se povratiti i uzeti je sebi. Stoga veli:

"a tražiti onu koju si udaljio, nije tvoj grijeh." Drugi put se od Mu'aza, a on od Aiše, prenosi da je rekla: (523) "Allohov Poslanik, s.a.v.s., je od jedne od nas tražio dan (da se odrekne dana koji joj pripada) nakon što je objavljeno:

"Možeš zanemariti one među njima koje hoćeš i možeš pozvati sebi oni koju hoćeš, a možeš zatražiti onu koju si udaljio, ni jedno od toga nije tvoj grijeh." Rekoh joj (veli Muaz): "[ta si ti govorila?" Govorila sam: "Ako je meni ostavljeno da odlučim, Allohov Poslaniče, ne želim bilo kome dati prednost nad tobom!" Ovaj njen hadis upućuje na to da se ajetom smjera nepostojanje dijeljenja, a prvi da je ajet objavljen u vezi sa onima koje su se poklanjale. Zato se Ibn-Džerir odlučio za mišljenje po kome ajet obuhvata i one koje su se poklanjale, a i žene koje su kod njega; on ima pravo izbora i ako želi - dijelit će, a ako želi - neće. Ovaj Ibn-Džerirov izbor je dobar i osnovan, jer je usaglasio hadise. Stoga Uzvišeni veli:

"Najlakše će tako one radosne biti i neće se žalostiti i tako će sve onim što im ti daješ zadovoljne biti", tj. ako budu znale da ti je Uzvišeni Allah otklonio grijeh u vezi sa dijeljenjem i ako želiš - dijelićeš, a ako ne želiš - nećeš, a ti ipak budeš po svojoj volji dijelio, one će se tome obradovati i obveseliti i priznat će ti lijep postupak u dijeljenju i ravnopravnom tretmanu i tvoju pravičnost. Riječi Uzvišenog:

"a Allah zna šta je u srcima vašim", tj. naklonost nekima mimo nekih koju nije moguće suspregnuti, kao što to prenosi imam Ahmed od Aiše, koja veli: (524) "Allohov Poslanik, s.a.v.s., dijelio je noći među svojim ženama i bio pravedan u tome, a potom govorio: "Bože, činim što sam u stanju, ne kori me za ono čime, Ti upravljaš, a ja ne!", misleći pri tom na srce. Stoga nakon svega slijede riječi Uzvišenog: "Allah zna sve", tj. ono pohranjeno u nutrini "i Blag je", tj. Blag je i oprašta.