Čestica "summe" (zatim) u ovom slučaju upotrijebljena je kao veznik kojim se povezuje izjava sa izjavom, a ne radi redoslijeda, kao što to kaže pjesnik: "Reci onome ko je ugledan, kome je otac bio ugledan, a još prije njega njegov djed." Nakon što nas je Allah, dž.š., obavijestio o Kur'anu riječima: "I doista, ovo je pravi put Moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite...", na to dodaje pohvalu Tevrata i njegovog poslanika, pa kaže: "Mi smo Musau Knjigu dali." Allah, dž.š., veoma često poredi Kur'an sa Tevratom, kao što kaže: "Knjiga Musaova bila je putovođa i milost prije njega. A ovo je Knjiga na arapskom jeziku koja nju potvrđuje..." (46:12) "...da učinimo potpunom blagodat onome koji će prema njoj postupati i kao objašnjenje svemu", tj. Mi smo mu podarili Knjigu koju smo mu objavili potpunom i sveobuhvatnom za sve što mu je potrebno u njegovom zakonu, kao nagradu za njegovo dosljedno izvršavanje Naših naređenja, za njegovu pokornost Nama. Kao što Allah, dž.š., kaže: "...zar nagrada za dobro učinjeno djelo može biti nešto drugo do dobro?!" (55:60) "I kao objašnjenje svemu i uputu i milost": ovo je pohvala Knjizi koju mu je Allah, dž.š., objavio, "...a da bi oni povjerovali da će pred Gospodara svoga stati.

Katade ibn Di´ame kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: (574) "...ne sumnjam i ne pitam." To također, potvrđuju Ibn-Abbas i Seid ibn Džubejr i Hasan el-Basri. U ovome je potvrda i proglas ummetu da se opis njihovog poslanika nalazi u prethodnim knjigama, koje posjeduju Ehlul-kitab/sljedbenici Knjige, kao što Uzvišeni kaže: "...onima koji će slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji neće znati ni čitati ni pisati, kojeg oni kod sebe u Tevratu i Indžilu zapisana nalaze." (7:157) Pa i pored ove nauke, koju poznaju iz svojih knjiga, kao što poznaju i sinove svoje, oni sumnjaju,

Allah Uzvišeni obavještava da je odredio u Knjizi sinovima Israilovim, tj. upoznao ih je i obavjestio u Tevratu da će oni dva puta nered na Zemlji počiniti i preko mjere oholi postati tj. da će biti oholi, drski, činiće nasilje i razvratno će se ponašati spram ljudi.

Ranije smo ukazali na to da Allah, dž.š., često spominje i povezuje Musaa i Muhammeda, s.a.v.s., kao i Knjige koje im je objavio.

Tako Uzvišeni kaže: "Mi smo Musau i Harunu dali  Furkan”, tj. Tevrat, u kome su dozvole i zabrane i Allahovo, dž.š., objašnjenje razlikovanja istine od laži, što je karakteristika svih nebeskih knjiga, a to donosi svjetlost u srca, uputu, kajanje, strah i bojazan.

Uzvišeni zato kaže: "Tevrat, svjetlo i opomenu za one koji se budu grijeha klonili", tj. opomenu i pouku.

Uzvišeni, zatim kaže: "I ovo je Opomena blagoslovljena koju objavljujemo", tj. Kur' an časni. Laž mu je strana i nemoguća i objava je od Mudroga, hvale Dostojnoga. "Pa zar da ga vi poričete", tj. zar ćete ga poricati, a on je tako jasan!?

Uzvišeni Allah kazuje o narodu koji bi, ukoliko bi bio kažnjen prije nego što bi bio iznesen dokaz protiv njih, iznio isprike da im nije došao poslanik, a nakon što im dođe Istina od Njega, preko jezika Muhammeda, a.s., oni tvrdoglavo, prkosno i iz nevjerovanja kažu:

 "Zašto mu nije dato onako isto kao što je dato Musau?" Mudžize kao što su štap, ruka, poplava, skakavci i druge njegove očite mudžize i nedvojbeni dokazi koje je Allah Uzvišeni izveo preko Musaa, a.s., kao dokaz i jasan znak Faraonu i njegovim glavešinama, a koje pored toga nisu na njih djelovale uopče, nego su nijekali Musaa i njegovog brata Haruna, kao što Uzvišeni kaže:

 "...i njih dvojicu su lažljivcima proglasili, pa su uništeni bili." (23: 48)

Stoga ovdje kaže:

 "A zar oni, još davno, nisu porekli ono što je dato Musau?!", tj. zar nisu ljudi porekli ono što je dato Musau od tih uzvišenih ajeta.

 "Oni govore: 'Dvije čarolije, jedna drugu podržava'", misle na Tevrat i Kur'an, "i govore: 'Mi ni u jednu ne vjerujemo!'", tj. ne vjeruju ni u Tevrat ni u Kur'an, niti u mnogobrojne stvari koje  je Allah Uzvišeni učinio zajedničkima za Tevrat i Kur'an, kao što stoji u riječima Uzvišenog:

"Reci: 'Ko je objavio Knjigu koju je donio Musa, kao svjetlo i putokaz ljudima ... A ova Knjiga, koju objavljujemo, blagoslovljena je.'" (6:91-92)

Nužno je poznato onima koji imaju razuma da Uzvišeni Allah nije objavio ni jednu od mnogobrojnih Knjiga koje je objavio Svojim poslanicima, s.a.v.s., da je potpunija, obuhvatljivija, rječitija, veličanstvenija ili slavnija od Knjige koju je objavio Muhammedu, s.a.v.s., a to je Kur'an. U pogledu slave i veličanstvenosti, poslije njega dolazi Knjiga koju je Uzvišeni Allah objavio Musau bin 'Imranu, a.s., tj. Tevrat.

Uzvišeni Allah kaže:

"Pa donesite vi od Allaha knjigu koja bolje, nego ove dvije, na Pravi put upučuje, nju bih slijedio, ako Istinu govorite!", tj. o onome u čemu se vi suprotstavljate Istini i ugledate se na neistinu.

Uzvišeni kaže:, zaista, Opomena, ovaj Kur'an, i veličanje njime onoga što je u knjigama prethodnika starih od Njegovih poslanika koji su ih obradovali kako u davna vremena tako i u savremenom dobu i kao što je Allah, dž.š., sačinio sa njima ugovor o tome tako da je zadnji od tih vjerovjesnika ustao i govorio svome narodu donoseći im radosnu vijest o Ahmedu:

"A kad Isa, sin Merjemin, reče: 'O sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov poslanik da vam potvrdim prije mene objavljeni Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku čije je ime Ahmed'" i listove Zebura, a to je knjiga. Zebur je knjiga koja je objavljena Davudu, a.s., a znači "listovi prethodnika", tj. "knjige prethodnika".

"Zar ovima nije dokaz to što za njega znaju učeni ljudi sinova Israilovih", tj. ili im nije dostatno to što su istinski vidjeli to da su učeni ljudi sinovi Israilovi odbijali pominjanje ovog Kur'ana u svojim knjigama koje su učili. Želimo ovdje da to isprave oni koji priznaju ono što imaju u svojim rukama u vezi sa svojstvima i osobinama Muhammeda, s.a.v.s., njegovog poslanstva i njegovog naroda, kao što iznose Abdullah  bin Selam i drugi.

Uzvišeni nas obavještava o Svom robu i poslaniku Musau, a.s., kako mu je On dao Knjigu, Tevrat.

Govor Uzvišenog: "...ne sumnjaj nimalo u to da Ga nije sreo" odnosi se na susret Musa, a.s., sa Njegovim Gospodarom, Uzvišenim i Svemoćnim.

"...i učinili smo je", tj. Knjigu koju smo mu dali, a to je Tevrat; "...putokazom sinovima Israilovim", kao što Uzvišeni veli:

"A Musau smo Knjigu dali i uputstvom je sinovima Israilovim učinili. Mjesto Mene - gospodara drugog ne uzimajte." (17:2)

U vezi s tim Seid i Katade kažu: "To su ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem", a Ibn-Mes'ud ističe: "Tako mi Onoga u čijoj je ruci moj život, / 'istinsko čitanje' jeste ono kojim se halal dopušta, a haram zabranjuje, čitanje kako je to Allah objavio, pri čemu se nijedna riječ ne može iskriviti, niti bilo što slobod­no tumačiti, tj. na način suprotan osnovnom smislu." Ibn-Abbas slično navodi Od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi se /114/ da je on, kada bi naišao na "ajet milosti", molio Allaha za milost, a kada bi naišao na "ajet kazne", tražio zaštitu od Alla­ha Riječi Uzvišenog: "..To su oni koji u nju vjeruju A oni koji u nju ne budu vjerovali", predstavljaju predikat za naprijed navedene riječi:

"Oni kojima smo objavili Knjigu, pa je čitaju istinito i ispravno." To znači: onaj ko bude istinski postupao u skladu s knjigama objavljenim ranijim poslanicima i vjerovao u ono sa čime sam te poslao, Muhammede", što je opet u skladu s riječima Uzvišenog:

- Reci: "O Sljedbenici Knjige, vi niste nikakve vjere ako se ne budete pridržavali Tevrata i Indžila, i onoga što vam je objavljeno od Go­spodara vašega." (5:68) Dakle, ako ih se budete istinski pridržavali, u njih istinski vjerovali, potvrdit ćete i prihvatiti izviješća koja se u njima nalaze u vezi s poslanstvom Muhammedovim, salla­llahu alejhi ve sellem, njegovim osobinama i svojstvima, odnosno zapovijed da se on slijedi, pomaže i prihvati, što će vas dovesti do istine i dobra i na ovome i na drugom svijetu, kao što Allah Uzvišeni kaže:

"Oni koji slijede Poslanika, Vjerovjesnika nepismenog, kojega oni kod sebe u Tevratu i Indžilu nalaze..." (7:157)  Zatim:

"Ako oni prime islam, onda su na Pravom putu, a ako odbiju, tvoje je jedino da saopštiš A Allah dobro vidi robove Svoje." (3:20) U tom smislu Allah također kaže:

"A oni koji u nju ne budu vjerovali, to su sigurno gubitnici", odnosno: "A onim saveznicima koji u njega ne vjeruju, boravište je Vatra." (11:17) U sahihu hadisu stoji: /115/ "Tako mi Onoga u čijoj je ruci moj život, svako iz ovoga naroda, bio židov ili kršćanin, ko bude za mene čuo, a ne bude vjerovao, ući će u Vatru."