Nakon što je Allah, dž.š., u prethodnim ajetima potvrdio da nema drugog boga osim Njega, On počinje sa potvrdom vjerovjesništva Svoga roba i Poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, obraćajući se nevjernicima:"A ako sumnjate u ono što smo Mi objavili Svome robu...", tj. Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, dajte vi makar jednu suru sličnu onim što ih je on donio. Ako mislite da je to od nekoga drugoga, a ne od Allaha, suprotstavite mu se nečim sličnim i pomozite se pritom ako hoćete vašim božanstvima, vašim stilistima i oratorima, vašim najistaknutijim spisateljima i bilo kojim drugim, ukoliko ste iskreni onome što mislite. Ovo je izazov nevjernicima od Allaha Uzvišenog, što se ponavlja na više mjesta u Kur'anu. U suri "Kazivanje" Allah, dž.š., kaže: "Reci: Pa donesite vi od Allaha knjigu koja bolje, nego li ove dvije, na Pravi put upućuje; slijedio bih je, ako istinu govorite!" (28:49) U suri "Subhane..." (El-Isra') kaže: "Reci: Kada bi se svi ljudi i džini udružili da sačine nešto slično ovom Kur'anu, ne bi sačinili knjigu kao što je ova, pa makar jedni druge i pomagali!" (17:88) U suri "Hud" Allah, dž.š., kaže: "Ili, pak, oni govore da ga on izmišlja! Reci: Pa donesite vi deset izmišljenih sura, sličnih Kur'anu, i koga god hoćete, osim Allaha, u pomoć pozovite, ako je istina što tvrdite!" (11:13) U suri "Junus" kaže: "Ili oni govore: 'On ga izmišlja!'" Reci: Pa, dajte vi jednu suru sličnu njemu, a u pomoć pozovite koga god hoćete, osim Allaha, ako istinu govorite." (10:38) Svi su prethodni ajeti mekanski, iako se njima izazov upućuje i u Medini. Allah Uzvišeni kaže: “A ako sumnjate u ono što Mi objavljujemo Svome robu..." (2:23), tj. Muhammedu, "donesite vi sličnu suru" i "pozovite vaša božanstva, osim Allaha, ako istinu govorite!" .(2:23), tj. donesite vi suru sličnu ovom Kur'anu! Ovim Allah, dž.š., upućuje izazov svima njima, i pojedinačno i grupno, bez obzira da li su pismeni ili ne. To je, dakle, opći izazov, koji se ne svodi samo na nepismene pojedince koji ne posjeduju znanje, nisu obrazovani i ne znaju pisati! Taj izazov ponovljen je više puta kako u Meki tako i u Medini, uprkos žestokom neprijateljstvu idolopoklonika i licemjera prema Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, odnosno mržnji prema njegovoj vjeri. U tome su oni bili nemoćni.

"Pa ako to ne učinite, a nećete učiniti, čuvajte se Vatre!" (2:24) Znači: ako to ne mognete učiniti - a nikada nećete moći! Čudo na koje Allah ovdje izaziva nevjernike nedostižno je, i oni su nemoćni da sačine sličnu suru do Dana sudnjega. Znači, to nisu mogli, niti će moći ikada učiniti! Tako je bilo tada i tako je ostalo do dana današnjega, a tako će i vječno biti, budući da Allahov govor, niti formalno, niti sadržajno, nije sličan govoru Njegovih stvorenja. "Elif - lam – ra. Ovo je Knjiga, čiji se ajeti pomno nižu i od vremena do vremena objavljuju, od Mudrog i Sveznajućeg." (11:1) Allah Uzvišeni njima kaže: "Ako to ne učinite, a nećete učiniti" - to znači da nikada nećete dostići Kur'an niti sačiniti nešto njemu slično, preostaje vam jedino da se nemoćni predate i priznate da je to Allahov govor, da vjerujete i djelujete prema Njegovim uputama, te da se usto čuvate vatre koja je za nevjernike pripremljena. Uzvišeni Allah kaže: "Ako to ne učinite, a nećete učiniti, čuvajte se vatre za nevjernike pripremljene, čije će gorivo biti ljudi i kamenje." Riječ ovdje znači "čuvati se, izbjegavati, kloniti se", pa to znači: klonite se vatre čije će gorivo na Sudnjem danu biti ljudi, tj. oni koji nisu vjerovali u ovaj Kur'an; riječ "kamenje" jeste, ustvari, ono kamenje koje nevjernici obožavaju umjesto Allaha. Uzvišeni Allah kaže: . "I vi i oni kojima se pored Allaha klanjate, bit ćete gorivo u Džehennemu i u njega ćete doista ući. Da su oni bogovi, ne bi u nju ušli. Svi ćete u njemu vječno boraviti." (21:98-99) To znači, pored kipova gorjeti će i fosforno kamenje, kojim se vatra potpaljuje da bi gorjela jače, kako bi kazna bila žešća, što navode Ibn-Mes'ud i neki ashabi. Riječi Allaha Uzvišenog: "...koja je za nevjernike pripremljena", znače: koja je pripremljena i spravljena za nevjernike kao što ste vi! Ovim ajetom mnogi islamski autoriteti dokazuju da ta vatra i sada postoji, pošto se kaže: "koja je pripremljena za nevjernike", tj. koja je već postavljena i pripremljena. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: /55/ "Džennet i Džehennem međusobno su se raspravljali...", što je dokaz njihova postojanja. Uz to postoje i drugi vjerodostojni hadisi koji to dokazuju. Dakle, Allah upućuje izazov nevjernicima nudeći im da donesu makar jednu suru sličnu onim u Kur'anu i obavještavajući ih istovremeno da to oni neće moći učiniti, bez obzira bilo to malo ili mnogo, bila kratka ili duga sura, budući da sve sure u Kur'anu predstavljaju čuda nedostižna koja pripadaju Gospodaru svjetova. U tom smislu u predanju se navodi da je Amr ibn el-As prije nego je primio islam posjetio Musejlemmu-Kezzaba,koji mu je rekao: "šta je to ovih dana objavljeno vašem prvaku u Meki?" Amr mu je kazao: "Objavljena mu je jedna kratka i lijepa sura." On je upitao: "Koja?", a Amr je proučio: "Tako mi vremena! Doista je svaki čovjek na gubitku! Osim onih koji vjeruju i dobra djela čine. Koji jedni drugima istinu i strpljenje preporučuju." (Ibid.,103:1-3) On se zamislio jedan čas, zatim podigao glavu i rekao: "Meni je objavljena slična sura!" "Koja?", upitao je Amr. On je odgovorio: "O Veber, o Veber, ti si samo uši i prsa, a ostatak tvog tijela je mrša."17 Zatim je upitao: "Šta kažeš, o Amr?" Amr je na to rekao: "Tako mi Allaha! Ti dobro znaš da ja znam da lažeš!"

Riječ označava mužjaka zmije. Tako, u vezi sa riječima Uzvišenog: "I on baci svoj štap - kad on prava zmijurina", Es-Suddi kaže: "Riječ označava mužjaka zmije. Ta je zmija otvorila svoja usta. Ona su joj bila tolika da joj je donja vilica bila na zemlji, a gornja na ogradi dvorca. Zatim je krenula prema Faraonu, da bi ga zgrabila. Kada je on to ugledao, uplašio se i skočio, istovremeno izvršivši nuždu od straha - iako mu se to prije nije dešavalo - pa je povikao: 'O Musa, skloni je pa ću povjerovati u tebe i poslati sa tobom Israilove sinove.' Musa, a.s., uzme je, pa se ona ponovo pretvori u štap." Predanje slično ovom navodi i Ikrime od Ibn-Abbasa.

Zatim Allah Uzvišeni kaže: "...i izvadi ruku svoju - ona za prisutne postade bijela", tj. on izvadi svoju ruku ispod svoje odjeće, a ona zablista, bez gube ili bilo koje druge bolesti. O tome Uzvišeni također kaže: "Uvuci ruku svoju u njedra svoja, pojavit će se bijela ali neće biti bolesna."(27:12) Ibn- Abbas o ovom kaže: tj. neće biti gubava. Zatim ju je vratio u rukav, pa je ponovo poprimila prvobitnu boju.

Ovo je dokaz nedostižnosti i nadnaravnosti Kur'ana, i da čovjek nije u stanju sastaviti ni deset sura sličnih Kur'anu, niti jednu suru poput njega, jer je po svojoj rječitosti i retorici, sadržaju i ljepoti, i obuhvatanjem velikih i obimnih značenja, korisnih na dunjaluku i ahiretu, nemoguće da bude osim od Allaha, Kojem nije ništa slično u Njegovom biću, niti Njegovim svojstvima, niti Njegovim djelima i Njegovim riječima; Njegov govor ne sliči govoru stvorenja, zato je Uzvišeni rekao: „Ovaj Kur'an nije izmišljen, od Allaha je“, tj. ovaj Kur'an moguć je samo od Allaha, i on ne sliči ljudskom govoru. „On potvrđuje istinitost prijašnjih objava“, tj. od prethodnih knjiga, i njihov je zaštitnik i objašnjava što je ušlo u njih od iskrivljivanja, interpretacije i mijenjanja. A riječi Uzvišenog: „I objašnjava propise, u njega nema sumnje, od Gospodara svjetova je“, tj. objašnjava propise, halal i haram, jasno potpuno dovoljno i istinito bez imalo sumnje, od Allaha je, Gospodara svjetova.

Što se tiče objašnjenja skraćenica na početku pojedinih poglavlja, o tome je bilo govora na početku poglavlja El-Bekare "Ovo su ajeti Knjige", tj. ovo su ajeti Kur'ana, na što se, zatim, nadovezuju svojstva, pa Uzvišeni kaže: "A ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga - istina je", tj. ova Knjiga koja ti se objavljuje. Riječ u rečenici je haber (predikat), a njen mubtede (subjekat) prije je spomenut. "…ali većina ljudi neće da vjeruje", tj. i pored ovog objašnjenja i jasnoće, većina ljudi iz inada i licemjerstva neće da vjeruje.

Zatim Uzvišeni upozorava na čast Kur’ana, pa kaže da ukoliko bi se sakupili i ljudi i džini i dogovorili se da sačine slično onome što je On objavio Svome poslaniku, ne bi to mogli učiniti, zato što je to nemoguće! Kako da sliči govor stvorenja govoru Stvoritelja, Kome ništa slično nije?!

Uzvišeni Allah kazuje o narodu koji bi, ukoliko bi bio kažnjen prije nego što bi bio iznesen dokaz protiv njih, iznio isprike da im nije došao poslanik, a nakon što im dođe Istina od Njega, preko jezika Muhammeda, a.s., oni tvrdoglavo, prkosno i iz nevjerovanja kažu:

 "Zašto mu nije dato onako isto kao što je dato Musau?" Mudžize kao što su štap, ruka, poplava, skakavci i druge njegove očite mudžize i nedvojbeni dokazi koje je Allah Uzvišeni izveo preko Musaa, a.s., kao dokaz i jasan znak Faraonu i njegovim glavešinama, a koje pored toga nisu na njih djelovale uopče, nego su nijekali Musaa i njegovog brata Haruna, kao što Uzvišeni kaže:

 "...i njih dvojicu su lažljivcima proglasili, pa su uništeni bili." (23: 48)

Stoga ovdje kaže:

 "A zar oni, još davno, nisu porekli ono što je dato Musau?!", tj. zar nisu ljudi porekli ono što je dato Musau od tih uzvišenih ajeta.

 "Oni govore: 'Dvije čarolije, jedna drugu podržava'", misle na Tevrat i Kur'an, "i govore: 'Mi ni u jednu ne vjerujemo!'", tj. ne vjeruju ni u Tevrat ni u Kur'an, niti u mnogobrojne stvari koje  je Allah Uzvišeni učinio zajedničkima za Tevrat i Kur'an, kao što stoji u riječima Uzvišenog:

"Reci: 'Ko je objavio Knjigu koju je donio Musa, kao svjetlo i putokaz ljudima ... A ova Knjiga, koju objavljujemo, blagoslovljena je.'" (6:91-92)

Nužno je poznato onima koji imaju razuma da Uzvišeni Allah nije objavio ni jednu od mnogobrojnih Knjiga koje je objavio Svojim poslanicima, s.a.v.s., da je potpunija, obuhvatljivija, rječitija, veličanstvenija ili slavnija od Knjige koju je objavio Muhammedu, s.a.v.s., a to je Kur'an. U pogledu slave i veličanstvenosti, poslije njega dolazi Knjiga koju je Uzvišeni Allah objavio Musau bin 'Imranu, a.s., tj. Tevrat.

A riječi Uzvišenog:

"Srce nije poreklo ono što je vidio, pa zašto se prepirete s njim o onom što je vidio?" Prenosi Ibn-Džerir od Abdullaha, koji kaže: /265/ "Vidio je Allahov Poslanik, s.a.v.s., Džibrila, koji je na sebi imao lepršavi ogrtač kojim je ispunio prostor između neba i Zemlje." A na osnovi onog što smo spomenuli od riječi Uzvišenog: "I objavio robu Njegovu ono što je objavio", moglo bi značiti da je Džibril dostavio Allahovom robu Muhammedu ono što je dostavio ili objavio Allah Svome robu Muhammedu ono što je objavio preko Džibrila. Oba su ova značenja ispravna. U Muslimovom Sahihu navodi se da je Ebu-Zerr rekao: /266/ Pitao sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: "Da li si vidio svoga Gospodara?", pa je odgovorio: "Svjetlo, kako da Ga vidim." A u drugom rivajetu: /267/ "Vidio sam svjetlost." Što se tiče hadisa koji prenosi Ahmed od Ibn-Abbasa, r.a., koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /268/ "Vidio sam svog Uzvišenog Gospodara..." Taj je hadis iz domena sahiha, ali je skraćene verzije hadisa o snoviđenju. Isto tako Imam Ahmed navodi hadis od Ibn-Abbasa u kome se kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /269/ "Došao mi je Gospodar moj u najljepšem liku. Mislio sam da sanjam, pa je rekao: 'O Muhammede, znaš li o čemu se sad raspravlja na nebeskom skupu?', pa sam odgovorio: 'Ne.' Zatim je stavio Svoju ruku na moja ramena, tako da sam osjetio studen u predjelu svojih prsa", ili je rekao: "Moga vrata". Ovaj smo hadis naveli ranije od Muaza na kraju sure "Sad".

A riječi Uzvišenog:

"Srce nije poreklo ono što je vidio, pa zašto se prepirete s njim o onom što je vidio?" Prenosi Ibn-Džerir od Abdullaha, koji kaže: /265/ "Vidio je Allahov Poslanik, s.a.v.s., Džibrila, koji je na sebi imao lepršavi ogrtač kojim je ispunio prostor između neba i Zemlje." A na osnovi onog što smo spomenuli od riječi Uzvišenog: "I objavio robu Njegovu ono što je objavio", moglo bi značiti da je Džibril dostavio Allahovom robu Muhammedu ono što je dostavio ili objavio Allah Svome robu Muhammedu ono što je objavio preko Džibrila. Oba su ova značenja ispravna. U Muslimovom Sahihu navodi se da je Ebu-Zerr rekao: /266/ Pitao sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: "Da li si vidio svoga Gospodara?", pa je odgovorio: "Svjetlo, kako da Ga vidim." A u drugom rivajetu: /267/ "Vidio sam svjetlost." Što se tiče hadisa koji prenosi Ahmed od Ibn-Abbasa, r.a., koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /268/ "Vidio sam svog Uzvišenog Gospodara..." Taj je hadis iz domena sahiha, ali je skraćene verzije hadisa o snoviđenju. Isto tako Imam Ahmed navodi hadis od Ibn-Abbasa u kome se kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /269/ "Došao mi je Gospodar moj u najljepšem liku. Mislio sam da sanjam, pa je rekao: 'O Muhammede, znaš li o čemu se sad raspravlja na nebeskom skupu?', pa sam odgovorio: 'Ne.' Zatim je stavio Svoju ruku na moja ramena, tako da sam osjetio studen u predjelu svojih prsa", ili je rekao: "Moga vrata". Ovaj smo hadis naveli ranije od Muaza na kraju sure "Sad".

"On ga je i drugi put vidio kod Sidretul-Muntehaa, kod kojeg je dženetsko prebivalište." Ovo je drugi put da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., vidio Džibrila u liku kakvim ga je stvorio Allah, a bilo je to u noći El-Isra. Već smo naveli hadis o ovome početkom sure "Subhane", pa zbog toga nema potrebe da to ovdje ponavljamo. Ranije je navedeno od Ibn-Abbasa, r.a., da je viđenje sigurno bilo u noći Lejletul-Isra, uzimajući kao potporu ovaj ajet. U ovom mišljenju ga slijedi skupina novijih i starih alima, a isto tako postoji i skupina ashaba i tabiina koji se ne slažu sa ovim mišljenjem. Prenosi Imam Ahmed od Ibn-Mes’uda, koji kaže da je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s.: /270/ "Vidio sam Džibrila kod Sidretul-Muntehaa sa svojih 600 krila, sa perja mu je opadalo raznobojno biserje i drago kamenje." Ovaj lanac prenosilaca dobar je i veoma jak. Imam Ahmed navodi od Mesruka, koji kaže: /271/ "Bio sam kod Aiše, pa sam rekao: Zar Allah ne kaže:

'On ga je na obzorju jasnom vidio.'" (81:23) "On ga je i drugi put vidio." Ona je odgovorila: "Ja sam prva od ovog ummeta koja sam pitala Allahova Poslanika, s.a.v.s., o tome, pa mi je rekao: 'To se odnosi na Džibrila.' Nije ga vidio u njegovom liku u kojem je stvoren, osim dva puta. Vidio ga je spuštenog između nebesa i Zemlje kako obuhvaća svojom veličanstvenošću sav prostor između neba i Zemlje." Ova dva hadisa navode se u oba sahiha. A ko kaže da je Poslanik, s.a.v.s., govorio h. Aiši, shodno njenom shvatanju, kao što Ibn-Huzejme navodi u svom djelu "Kitabut-tevhid", on je pogriješio, a Allah najbolje zna. Stoji čvrsto predanje u Muslimovom Sahihu od Ebu-Hurejrea, r.a., koji kaže za riječi Uzvišenog:

"On ga je i drugi put vidio..." /272/ "Vidio je Allahov Poslanik, s.a.v.s., Džibrila u njegovom liku dva puta." Ovako isto navode Mudžahid, Katade i Rebi' ibn Enes i drugi. A riječi Uzvišenog:

"Kad je Sidru pokrivalo ono što je pokrivalo." Već su navedeni hadisi u komentaru sure "El-Isra" kako je to prekrivanje izgledalo. Bilo je to prekrivanje melekima - kao kad vrane prekriju nebo. "I prekrio ju je Gospodar Svojom svjetlošću, i prekrile su je razne boje, meni nepoznate."1 Imam Ahmed prenosi od Abdullaha ibn Mes’uda, koji kaže: /273/ "Nakon što je uzdignut Allahov Poslanik, s.a.v.s., doveden je do Sidretul-Muntehaa, a to je na sedmom nebu. Tu se završava i zadrži sve što se uzdigne sa Zemlje. Isto tako, tu se završava i prihvaća sve ono što se spusti na to mjesto.

"Kad je Sidru pokrivalo ono što je pokrivalo." Kaže Ibn-Me'sud: "Zlatna prostirka." On dalje kaže: "Dato je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., troje: pet vakata namaza, završetak sure "El-Bekare" i oprost svakome od Muhammedovog, s.a.v.s., ummeta, ko ne bude činio širk." Ovakvo predanje navodi se samo kod Muslima.

između onih kojima prijeti propast i gubitak Uzvišeni izuzima one koji srcem dobro vjeruju i rukama rade dobra djela.

"...i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje", tj. oni koji jedni drugima preporučuju da budu strpljivi na nedaćama, izazovima sudbine i uznemiravanju od drugih, te da budu poslušni kad im se naređuje dobro i kad se odvraćaju od zla.

Amr ibn el-‘As spominje da ga je Musejleme el-Kezzab, kad mu je Amr, prije nego je primio islam došao, pitao: "Šta je u ovom periodu objavljeno vašem drugu /tj. Muhammedu/?" Amr je rekao: "Objavljena mu je jedna kratka, jezgrovita i rječita sura." "Koja?", upitao je, pa mu je rekao:

"Tako mi vremena, čovjek, je na gubitku, doista, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje", pa je Musejleme malo razmislio i rekao: "I meni je objavljeno nešto slično." Amr je upitao: "Šta je to?", pa je rekao:

"O glodaru, o glodaru! Ti imaš dva uha i prsa, a ostatak ti je udubina, rupa.” Zatim je upitao: "Amr, kako ti se sviđa?" Amr mu je odgovorio: "Tako mi Allaha, ti dobro znaš da ja znam da la`eš." Eš-Šafi, neka mu se Allah smiluje, rekao je: "Kad bi ljudi razmislili o ovom poglavlju, bilo bi im dovoljno."

tj. koji poziva još kao mali (u kolijevci) klanjanju samo Allahu, Koji nema druga, što predstavlja mudžizu i dokaz u zreloj dobi. Mudžiza se ogleda u tome što mu Allah daje objavu.

"i jedan od dobrih"  u svojim riječima i djelima, tj. on posjeduje ispravno znanje i dobra djela.

Ibn Ebi-Hatim navodi predanje s lancem od Ebu-Hurejre, koji prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /502/ "U kolijevci nisu govo­rile više od tri osobe: Isa, dojenče u vrijeme Džurejdža i još jedno drugo dojenče!"[1]

Kada je ona čula radosnu vijest koju su joj donijeli meleci od Allaha Uzvišenog u vezi s tim, rekla je: ... sljedeći ajet iste sure

[1] Ja bih dodao: Možda je to dojenče koje je reklo svojoj majci: ”Strpi se, majko, ti si doista u pravu!" To se spominje u kazivanju o "Uhudu" Vatrenim kanalima, kada se ona pobojala da ne padne u vatru koju je upalio židov Zu-Nuvas u Jemenu, kako bi kršćane vjernike povratio iz njihove prave vjere u židovsku vjeru.

Allah Uzvišeni navodi u potpunosti radosnu vijest meleka Merjemi da će dobiti sina Isaa, a.s., i da njega Allah poučava knjizi i mudrosti. Jasno je da se pod knjigom ovdje misli na pismo, a pojam mudrosti protumačen je ranije u poglavlju "Bekara".[1] Zatim: "Tevrat", tj. knjigu koja je objavljena Musau, a.s., "i Indžil",  knjigu koja je objavljena Isau, a.s., a Isa, a.s., znao je napamet i jednu i drugu.

[1] Pojam mudrosti navodi se u poglavlju "Bekara" na više mjesta, a njegov smisao bi ukratko mogao biti slijedeći: poznavanje istine svake stvari, stavljanje svake stvari na svoje mjesto uz očuvanje ispravnog suda, te istraživanje znanstvenih i pravnih činjenica u vjeri, kako bi se znao Božanski smisao odredbi, što predstavlja "najvišu mudrost", jer "kome je dana mudrost, dano mu je veliko dobro."

 (2:269) To je stvar koju Allah Uzvišeni stavlja u srca ljudi iz Svoje Milosti i Dobrote.

"I šalje ga kao poslanika sinovima Israilovim"  pa im on kaže:

"Donosim vam znak od Gospodara vašega: stvorit ću nešto poput ptice, i u nju puhnuti, pa će, Allahovom voljom, kao prava ptica biti."  Tako bi on od gline oblikovao pticu, zatim bi u nju puhnuo, pa bi ona, Allahovom voljom, polet­jela.

 "i iscjeljivat ću slijepca"  koji je rođen kao slijep, što je najrječitije čudo i najveći izazov,     

"i gubavca"i oživljavat ću mrtve voljom Allahovom."

Mnogi učenjaci navode da je Allah slao sve vjerovjesnike sa čudima koja odgovaraju njihovom vremenu. Tako je u vrijeme Musaa, a.s., prevladavalo čarobnjaštvo (sihr), pa je Musaov štap pohvatao nji­hove zmije koje nisu bile ništa drugo do konopci i štapovi. U vrijeme Isaa, a.s., prevladavala je medici­na, pa je on došao s onim što oni nisu mogli učiniti, a to je oživljavanje mrtvih i liječenje slijepih i gubavih. Isto tako, Muhammed, a.s., poslan je kao poslanik u vrijeme velikih oratora i pjesnika, pa im je on donio Knjigu od Allaha Uzvišenog: kada bi se sastavili i ljudi i džini, ne bi donijeli nijedno poglavlje slično toj knjizi, pa makar jedni drugima u tome pomagali.

 "i kazivat ću vam šta jedete i šta u domovima vašim gomilate!"  sada i u budućnosti.

"U svemu tome ima dokaza za vas"  da potvrdi istinitost onoga što ja donosim,

"ako vjernici budete!"

Potvrđujući tako isti­nitost Tevrata, objavljenog prije mene", tj. potvrđujući i učvršćujući to.

"i dopuštajući nešto što vam je bilo zabranjeno."  To pokazuje da je Isa, a.s., dokinuo dio zakonodavstva Tevrata i to je ispravnije mišljenje.

Zatim Allah Uzvišeni kaže: " jer ja vam donosim dokaz od Gospodara vašega!", tj. dokaz koji pokazuje istinitost onoga što vam govorim.

"Pa, Allaha se bojte, a meni pokorni budite!"

Tj., ja i vi jednaki smo u pogledu bogoštovlja, skrušenosti i predanosti Allahu.

 "To je Pravi put."

"Da li su nevjernici vaši...", te riječi su upućene mušricima Meke. "...imalo jači od njih?" Ovdje se misli na one koji su spomenuti ranije i uništeni iz razloga što su u laž ugonili svoje poslanike i nisu vjerovali u Objave koje su dobijali.

"Ili u knjigama nebeskim imate kakvu povelju?" Tj. da li imate kakvu garanciju da vas neće stići kazna i opomena.