Reci: "klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova", Allah, dž.š., naređuje mu da obavijesti mušrike, koji obožavaju drugog mimo Allaha i kolju u ime nekog drugog, da im se on suprotstavlja u tome. Jer, njegov je namaz samo Allahu i on prinosi žrtvu samo u Njegovo ime. On nema sudruga. Kao što Allah, dž.š., kaže: "Zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji..." (108: 2), tj. Njemu iskreno svoj namaz i klanje (kurbana) uputi, bez ikakva sudruga u tome.

Uzvišeni naređuje da Ga na početku i na kraju dana puno spominjemo. On kaže: "...ponizno i sa strahopoštovanjem", tj. Spominji svoga Gospodara u sebi, a ne naglas, i sa strahom i nadom. Zato Uzvišeni kaže: "...i ne podižući jako glas". Dakle, lijepo je da to bude tihi izgovor, a ne dozivanje i podizanje glasa. Zato, kada su neki upitali Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: /351/ "Da li je naš Gospodar blizu pa da Mu se obraćamo šapatom, ili je on daleko pa da ga glasno dozivamo?" - Allah Uzvišeni je objavio: "A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kada Me zamoli." (2:186) A u Sahihima Buharije i Muslima navodi se od Ebu-Musa el-Eš'arije, r.a.: /352/ U jednom pohodu ljudi su podigli svoje glasove čineći dovu, pa im je Poslanik, s.a.v.s. rekao: "O ljudi, obuzdajte se, jer vi ne molite nekog ko je gluh niti daleko! Onaj Koga molite blizu je i On sve čuje. On je svakom od vas bliži od vrata njegove jahalice." Allah Uzvišeni naredio je Svome Poslaniku, s.a.v.s., da ne uči Kur'an glasno kako ga mnogobošci ne bi čuli, a također da ga ne uči ni potpuno u sebi, kako bi ga čuli ashabi, te da nađe srednje rješenje - učeći ga između toga dvoga. Tako mu On, u ovom časnom ajetu, kaže: Z"...i ne podižući jako glas - ujutro i navečer, i ne budi nemaran". Ovim se želi podstaći to da se Uzvišeni puno spominje ujutro i navečer, kako se ne bi bilo nemarno.

Allah Uzvišeni govori Svome Poslaniku, s.a.v.s.: „Reci: ‘O ljudi, ako sumnjate u ovu vjeru, koju sam vam donio od Allaha, znajte da ja neću obožavati one koje vi, pored Allaha, obožavate, nego ću obožavati Jedinog Allaha, Koji nema druga i Koji će vam život uzeti, kao što vam ga je i dao i Kome ćete se ponovo vratiti. Ja neću obožavati pored Allaha ono što vi obožavate. Pa pozovite ta vaša božanstva neka mi naude. A sigurno mi ne mogu niti nauditi niti koristi donijeti! Meni je naređeno da vjernik budem.’"

Allah Uzvišeni, zatim, kaže: "Predaj se pravoj vjeri", tj. iskreno se predaj Onome Kome Jedinom pripada slava i veličina, „i nipošto ne budi kumirima poklonik“, što se nadovezuje na Allahove Uzvišene riječi: „Meni je naređeno da budem vjernik.“

„i, pored Allaha, ne moli se onome ko ti ne može ni koristiti ni nauditi, jer ako bi to uradio bio bi, uistinu, nevjernik.“

Uzvišeni svom Poslaniku, neka je na njega salavat i mir, naređuje da mušricima dostavi:

"Meni se objavljuje da je vaš Bog - Jedan Bog, pa samo Njemu budite predani." Tj. budite oni koji će to slijediti, predani i Njemu pokorni biti.

Govor Uzvišenog:

"I borite se, Allaha radi, onako kako se treba boriti", tj. svojim govorom, imecima i životima.

Govor Uzvišenog: "On vas je izabrao", tj. u odnosu na ostale narode Allah vas je odabrao, odlikovao vas, dao vam prednost i počastio vas najčasnijim poslanikom i najsvršenijim vjerozakonom,

"i u vjeri vam ništa teško nije propisao", tj. nije vam stavio u zadaću ono što bi vam bilo teško a da vam nije dao nekakvu lakšu mogućnost i izlaz. Namaz, koji je najviši postulat islama nakon kelimei-šehadeta, klanja se i kompletan i skraćeno, sastavljeno idući pješice, jašući, okrenut ili neokrenut prema Kibli, stojeći, ležeći i na druge olakšavajuće načine. Kad su u pitanju ostali farzovi i obaveze, o tome Božiji Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /250/ "Poslan sam pravom vjerom koja je tolerantna i popustljiva." Kada je poslao Muaza i Ebu-Musaa u Jemen, Božiji Poslanik, s.a.v.s., im rekao je /251/ "Lijepo postupajte i nemojte izazivati odbojnost, olakšavajte, a ne otežavajte!"

Zbog toga Ibn-Abbas o riječima Uzvišenog:

"I u vjeri vam ništa teško nije propisano" kaže: "Znači: 'od neprijatnosti, uznemiravanja.'"

Govor Uzvišenog: "...u vjeri pretka vašeg Ibrahima." Značenje ovog ajeta je poput riječi Uzvišenog:

"Reci: 'Mene je Gospodar moj na Pravi put uputio, u pravu vjeru, vjeru Ibrahima pravovjernika'", (6:161) i govor Njegov:

"Allah vas je odavno muslimanima nazvao”, tj. Allah Uzvišeni vas je nazvao muslimanima od ranije, u prethodnim Knjigama "a i u ovom Kur'anu."

Nesaija prenosi od Harisa el-Eš’arijja da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: /252/ "Ko se bude dozivao na predislamski (džahilijetski) način, bit će od onih koji će klečati u Džehennemu." Jedan čovjek je upitao: "Allahov Poslaniče, i ako bude klanjao i postio?" Odgovorio je: "I ako bude klanjao i postio. Vi se dozivajte onako kako vas je Allah imenovao: muslimanima, pravovjernima, Allahovim robovima!" Allah Uzvišeni kaže:

"...da bi Poslanik bio svjedok protiv vas, i da biste vi bili svjedoci protiv ostalih ljudi.” Tj. On vas je učinio pravednom i odabranom zajednicom koja je poznata po svojoj pravednosti među drugim zajednicama da biste vi bili na Sudnjem danu

"svjedoci protiv ostalih ljudi”, jer će tada sve zajednice priznati njeno preimućstvo i prednost nad svakom drugom zajednicom, pa će zbog ovoga biti primljeno njihovo svjedočenje protiv njih na Sudnjem danu o tome da su im poslanici dostavili Poslanicu njihova Gospodara, a Poslanik će svjedočiti protiv ove zajednice da joj je to dostavio. O ovome je bilo govora kod riječi Uzvišenog u suri "El-Bekara", /2:143/: "I tako smo od vas stvorili pravednu zajednicu”, što ne treba dodatno objašnjavati. Allah Uzvišeni kaže:

"Zato, namaz obvaljajte i zekat dajite”, tj. primite ovu veliku blagodat, zahvaljujući se na njoj, tako što ćete se odužiti za Allahovo pravo prema vama, izvršavajući ono što vam je učinio obaveznim, a od čega je najvažnije obavljanje namaza i davanje zekata. Allah Uzvišeni kaže: "...i u Allaha se pouzdajte”, tj. tražite pomoć od Njega, pribježište i potporu. "On je Gospodar vaš”, tj. vaš čuvar i vaš pomagač protiv vaših neprijatelja,

 "i to kakav Gospodar i kakav zaštitinik!”, tj. divan li je pomagač i zaštitinik od neprijatelja!

U hadisu se kaže: /104/ "Ovaj svijet je sladak i primamljiv." 
Uzvišeni dalje kaže:"Bogatstvo i djeca ukras su života na ovome svijetu", ili "Zaista su bogatstvo i djeca iskušenje, a samo je kod Allaha velika nagrada", tj. približavanje Allahu, dž.š., i ibadet Njemu je bolji od zaokupljenosti njima, njihovog umnožavanja i pretjerane ljubavi prema njima. Zato, Allah, dž.š., kaže:"Dobra djela koja vječno ostaju, bit će od Gospodara tvoga bolje nagrađena i ono u što se čovjek može pouzdati."  Ibn-Abbas, Se‘id Ibn-Džubejr i mnogi iz prvih generacija (selef) vele: Riječi znače pet dnevnih namaza. Ahmed bilježi od Harisa Osmanovog, r.a., roba, slijedeće: /105/ Jednog dana Osman je sjeo (radi abdesta) a mujezin od koga je on zatražio posudu sa vodom u kojoj je, mislim, bilo vode jedan mudd (koliko može stati u sastavljene šake) mu je prišao. Abdestio se, a zatim rekao: Vidio sam Allahovog Poslanika da se ovako abdesti; nakon čega nam je rekao: 'Ko se ovako abdesti, a zatim klanja podne-namaz, oprošteni su mu grijesi između podne i sabaha.Ko, zatim, klanja ikindiju, između podne i ikindije. Ko poslije toga klanja akšam, izme|u ikindije i akšama, pa ko klanja jaciju, izme|u akšama i jacije; zatim provede noć u svojoj kući, ustane, abdesti se i klanja sabah-namaz, oprošteno mu je između jacije i sabaha. To su  dobra djela koja poništavaju loša djela.' Prisutni su upitali: 'Ako su ovo dobra djela (hasenat), šta su djela koja traju?' Osman, r.a., odgovori: 'To su:' La ilahe illallah', 'Subhanellah', 'Elhamdu lillah', 'Allahu ekber', 'La havle ve la kuvvete illa billahil alijjil azim.'" Taberani prenosi od S‘ada Ibn-Džunadeta koji kaže: /106/ "Ja sam bio prvi stanovnik Taifa koji se sreo sa Božijim Poslanikom. Iz Taifa sam krenuo ranom zorom i stigao na Minu u ikindijsko vrijeme gdje sam se popeo na brijeg, sišao a onda otišao kod Božijeg Poslanika. Primio sam islam, nakon čega me poučio surama: 'Kul huvallahu ehad' i 'Iza zulzileh'... Poučio me i ovim riječima: 'Subhanellah', 'El hamdu lillah', 'La ilahe illallah', 'Allahu ekber' i rekao mi: 'One su 'djela koja ostaju' (El bakijatus-Salihatu).'" U istom senedu stoji: /107/ "Ko noću ustane, abdesti se, ispere usta i izgovori 'Subhanellah' 100 puta, 'El hamdu lillah' 100 puta, 'Allahu ekber' 100 puta i 'La ilahe illallah' 100 puta, oprošteni su mu svi grijesi osim krvi, koja se ne poništava" Alija ibn Ebu-Talha i Ibn- Abbas kažu da su riječi El-bakijatus-salihatu razni vidovi spominjanja Allaha, dž.š., kao: 'La ilahe illallahu vallahu ekber', 'Subhanellah', 'Elhamdu lillah', 'Tebarekellah', 'La havle ve la kuvvete illabillah', 'Estagfirullah', 'Sallallahu ala resulillah'. One su još: post, namaz, hadž, sadaka, oslobađanje roba, džihad, održavanje rodbinskih veza i sva dobra djela koja će čekati svoje vršioce u Džennetu sve dok traju nebesa i Zemlja.‘Avfi kaže da je Ibn-Abbas rekao da ove riječi znače prijatan i ugodan govor, a Abdurrahman ibn Zejd ibn Eslem kaže da su to sva dobra djela, što Ibn-Džerir smatra ispravnim.

Naređuje Uzvišeni Allah Svojim robovima vjernicima da ustraju u pobožnosti i bogobojaznosti:

"Reci: 'O robovi moji koji vjerujete, bojte se Gospodara svoga! One koji na ovom svijetu dobra djela budu činili čeka dobro...'", tj. ko bude radio dobra djela na ovom svijetu, njemu pripada dobro i na ovom i na budućem svijetu. I riječi Uzvišenog: "...a Allahova je zemlja prostrana..." Rekao je Mudžahid: "Hidžru činite u njoj i borite se i klonite se idola i grijeha i bježite iz nje čineći hidžru u zemlju islama i pokornosti." I riječi Uzvišenog:

"Samo oni koji budu strpljivi bit će bez računa nagrađeni!", tj. njima se neće vagati nego će dobiti bez računa.

Allah Uzvišeni kaže: Reci, Muhammede, veličajući svoga Gospodara, zahvaljujući mu se, Njemu se predajući i u Njega se pouzdavajući:

'Allahu moj, Koji svu vlast imaš!'" Tj., Ti raspolažeš Svojim stvore­njima, činiš što hoćeš i Tebi pripada sva vlast.

"Ti vlast daješ kome Ti hoćeš, a oduzimaš od koga Ti hoćeš! Ti uzvisuješ koga hoćeš, a unizuješ koga hoćeš!" Tj., Ti si Onaj Koji daje i Onaj Koji sprečava! Što Ti hoćeš to biva, a što nećeš i ne biva! U ovom ajetu je upozorenje i uputa da se Njemu zahvaljujemo na Njegovim blagodatima ovoj zajednici (ummetu) što je prebacio vjerovjesništvo od Izraelićana arapskom, kurejšiskom, mekanskom Vjerovjesniku, Pečatu svih vjerovjesnika i Njegovom Poslaniku, kojega je poslao ljudima i džinima, i koga odlikuju odlike koje nisu dane nijednom vjerovjesni­ku, niti poslaniku prije njega, da svoj ummet proširi po svijetu, da svoju vjeru i njene propise uzdigne nad drugim vjerama i propisima, Allah neka ga obaspe blagodatima i mirom. Tako Allah Uzvišeni poslanstvo daje kome On hoće, pa kaže:اللّه "Allah najbolje zna gdje će dati poslanstvo Svoje!" (6:124)

"Ti uvodiš noć u dan i uvodiš dan u noć!" Tj. Ti uzimaš od dužine jednome i dodaješ drugome, pa se izjednače, zatim, uzimaš od ovoga i dodaješ drugome, pa se međusobno razlikuju, a potom izjednače. I tako to biva u toku četiri godišnja doba.

"Živo izvodiš iz mrtvog i mrtvo izvodiš iz živog!" Dakle, Ti izvodiš usjev iz sjemenke i sjemenku iz usje­va, palmu iz sjemenke i sjemenku iz palme, vjernika iz nevjernika i nevjernika iz vjernika, kokoš iz jajeta i jaje iz kokoši, te sve druge stvari koje idu ovim to­kom.

"Ti opskrbljuješ koga hoćeš bez ikakva računa!", tj. daješ kome hoćeš, a uzimaš od koga hoćeš u skladu s Tvojom neprikos­novenom mudrošću, voljom i htijenjem. Et-Taberani navodi predanje od Ibn-Abbasa, r.a., koji navodi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: /490/ "Najuzvišenije ime Allaha, dž.š., kojim kada se zamoli dovu uslišava, nalazi se u ovom ajetu sure "Ali-Imrana":

- Reci: "Allahu moj, Koji svu vlast imaš..." do riječi "...Ti doista sve možeš!"

Allah Uzvišeni zapovijeda da se ibadet čini samo Njemu, Koji nema suparnika, jer On je Tvorac, Skrbnik, Blagodarilac i Dobrotvor prema Svojim stvorenjima, u svako vrijeme i na svakome mjestu i On Jedini zaslužuje da samo Njega vjeruju i ne pri­družuju Mu nikoga od stvorenja. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je Muazu ibn Džebelu: /711/ "Znaš li kakvo je pravo Allaha u od­nosu na robove?" On je odgovorio: "Allah i Njegov Poslanik to najbolje znaju!" Vjerovjesnik je rekao: "Da se Njemu samo klanjaju i ništa Mu ne pridružuju!" Zatim je upitao: "A znaš li kakvo je pravo robova u odnosu na Allaha, ukoliko to budu činili?" "Da ih ne kazni!", odgovorio je. Nakon toga on mu je savjeto­vao da dobro čini prema roditeljima, koje je Allah Uzvišeni učinio uzrokom izlaska iz nepostojanja u postojanje, zbog čega često, uz klanjanje Njemu, na­vodi i dobročinstvo roditeljima, kao u slijedećim riječima: "da bi bio zahvalan Meni i roditeljima svojim!" (31:14), od­nosno: Gos­podar tvoj nalaže da samo Njemu ibadet činite, i da roditeljima dobro činite!" (17:23) Na to se zatim ve­zuju rođaci, kao što stoji i u hadisu: /712/ "Milostinja prema siromahu je - milostinja, a prema rodbini - milostinja i rodbinska veza!" Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže: "i siročadima", jer oni su iz­gubili onoga ko bi izvršavao njihove potrebe i izdržavao ih. Stoga je Allah naredio dobročinstvo i nježnost prema njima. Zatim kaže: "i si­romasima". To su oni koji su u nuždi i nisu u stanju naći ko će zadovoljiti njihove potrebe, pa Allah naređuje da im se pomogne kako bi se zadovoljile njihove potrebe i prestale teškoće. U vezi sa siroma­sima i bijednicima bit će govora više u poglavlju "El-Berae", br. 9, tj. "Et-Tevbe"

"...i komšiji bližnjem, i komšiji daljnjem". Ibn-Abbas kaže: "Bližnji komšija je onaj komšija sa kojim si u srodstvu, a daljnji onaj sa kojim nisi u srodstvu!"

Imam Ahmed navodi predanje od Abdullaha ibn Omera, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /713/ "Džibril mi je toliko preporučivao komšiju, da sam pomislio da će ga odrediti kao nasljednika!" To navode autori dva Sa­hiha, a prenose i Tirmizia i Ebu-Davud. Ahmed na­vodi predanje od Abdullaha ibn Amra ibn Asa, koji prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: /714/ "Najbolji su drugovi kod Allaha oni koji su najbolji prema svom drugu, a najbolji je komšija onaj koji je najbolji prema svom komšiji!"

Imam Ahmed navodi predanje od Aiše, koja kaže da je pitala Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: /715/ "Imam dvojicu komšija, pa kome da dam dar?" Odgovorio je: "Onome čija su ti vrata bliža!" Prenosi El-Buhari.

"...i drugu pored tebe". Od Alije i ibn Mesuda navodi se kako kažu "da je to su­pruga!"; "i putniku", a to je onaj koji pored tebe naiđe kao putnik namjernik. O tome će biti govora opširnije u poglavlju: "El-Berae" "U Alaha se uzdamo i na Njega se oslanjamo."

"...i onome koji je u vašem posjedu!" To se odnosi na robove. Naime, rob ima slabe mogućnosti, jer je zarobljen, u rukama je ljudi. To potvrđuju i riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sel­lem, prilikom bolesti pred smrt: /716/ "Čuvajte namaz, namaz i ono što je u vašem posjedu!"

Muslim navodi predanje od Abdullaha ibn Amra: /717/ da je rekao svome upravitelju: "Da li si robo­vima dao hranu?" "Ne!", odgovorio je. Zatim mu je rekao: - Idi i daj im, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Dovoljan je čovjeku grijeh da ne da hranu onome ko mu je u posjedu!"

"Allah, doista, ne voli one koji se ohole i hvališu!" To se odno­si na one koji su samohvaljivi, narcisoidni i oholi prema drugim ljudima, pa misle da su bolji od njih. Ti su za sebe veliki, ali su za Allaha mali i niski. Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od jednog čovjeka iz Benu-Hedžima, koji kaže: - Rekao sam: "Daj mi savjet, Allahov Poslaniče!" On je rekao: /718/ "Čuvaj se prepuštanja donjeg dijela odjeće (preko članaka) jer je njeno prepuštanje oholost, a Allah ne voli ohole!"

"Neće biti zazorno...", tj. neće se oholiti i neće odbijati.

"...Mesih da bude Allahov rob, pa ni meleki /Njemu/ najbliži." Ovdje su samo spomenuti meleki jer su i oni uzimani kao božanstva uz Allaha, kao što je uziman i Mesih, pa je Allah obavijestio da su svi oni samo jedan dio Njegovih robova i jedan dio Njegovih stvorenja, kao što Uzvišeni Allah kaže:

- Govore: "Allah je uzeo sebi dijete." Hvaljen neka je On! A meleki su samo robovi poštovani." (21:26.) I stoga kaže:

"A one kojima bude zazorno da Njemu robuju i koji se budu oholili, Allah će ih sve pred Sebe sakupiti." Znači da će ih sve na Sudnji dan kod Sebe sakupiti i među njima će Svojom pravednom odredbom presuditi, u kojoj nema nasilja i nepravde.

"Samo je Allah Bog, i neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju!" Allah, dž.š., objašnjava da je On jedan i da je samo On utočište svemu, da nema božanstva osim Njega te, shodno tome, zahtijeva da se samo on drži Bogom odnosno da Njega smatraju jedino dostojnim obožavanja, da se na Njega oslanjaju, kao što je na drugom mjestu rečeno:

"On je Gospodar istoka i zapada nema boga osim Njega, i Njega uzmi za zaštitnika." (73:9)