Uzvišeni nevjernike kori zato što oni vjernike odvraćaju da dolaze časnom hramu i da svoje obrede u njemu izvršavaju, zato što nevjernici tvrde da su oni čuvari Hrama:

"A oni nisu njegovi čuvari. Čuvari njegovi treba da budu samo oni koji se Allaha boje" (8:34)

U ovome leži dokaz da je ovaj ajet medinski. Govor Uzvišenog:

"Nevjernicima i onima koji odvraćaju od Allahova Puta i Mesdžid-Harama", tj. pored toga što ne vjeruju, oni vjernike od Allahova Puta odvraćaju i od časnog hrama, za kojim žude, tj. one koji na njega polažu najviše prava. Govor Uzvišenog:

"A Mi smo ga namijenili svim ljudima, kako za mještanina tako i za došljaka", tj. sprečavaju ljude da dođu časnom hramu, a Allah ga je po vjerozakonu namijenio svima. U njemu nema razlike između mještanina i onoga koji je daleko od njega. Odatle je i jednakost ljudi u pogledu posjeda i stanova u Meki.

Kad je u pitanju da li je dozvoljeno vlasništvo u Meki, nasljeđivanje i izdavanje pod zakup, postoje različita mišljenja. Šafija smatra da je sve to dozvoljeno, a kao dokaz navodi hadis kojeg prenosi Zuhri od Usame bin Zejda, koji je rekao: /212/ "O Božiji Poslaniče, hoćeš li sutra odsjesti u svojoj kući u Meki?" Upitao je: "Je li nam Ukajl ostavio kakav posjed?" Zatim je konstatovao: "Nevjernik ne nasljeđuje muslimana niti musliman nevjernika!" Ovaj hadis naveden je kod Buharije i Muslima. Potvrđeno je da je Omer bin Hattab kupio u Meki kuću od Safvana bin Umejje za četiri hiljade dirhema i pretvorio je u zatvor. Ishak bin Rahovejh smatra da se posjedi i stanovi u Meki ne mogu nasljeđivati niti izdavati pod zakup, a ovo je stav jedne grupe selefija, a to potvrđuju onim što prenosi Ibn-Madže od Alkame bin Nadla, koji je kazao: "Umro je Božiji Poslanik, s.a.v.s., Ebu-Bekr i Omer, a ono što se nazivalo 'posjedom u Meki' bilo je samo ono što je napušteno. Onaj kome je bilo potrebno stanovao je, a imućni su ustupali da se stanuje." Imam Ahmed zastupao je srednje mišljenje; objedinivši sve dokaze rekao je: "Dozvoljeno je posjedovati i nasljeđivati, ali ne davati pod zakup." Govor Uzvišenog:

"I onome ko u njemu bilo kakvo nasilje učini, dat ćemo da patnju nesnosnu iskusi", tj. dat ćemo mu da okusi bolnu patnju, i to onaj ko u Haremu učini nešto odvratno, s predumišljajem. Mudžahid kaže: "Ko u Haremu učini nešto loše - a ovo se specifično odnosi na časni harem - bit će za to kažnjen. Ukoliko pokaže odlučnost da to učini, pa makar to i ne učinio bit će zato kažnjen. Konačno, ukoliko čovjek u Haremu učini nešto što je općenito loše, bit će kažnjen srazmjerno tom činu.

Ukoliko to uradi u Haremu, kazna će biti veća zbog stepena svetosti koju Harem ima kod Allaha. Tako će se postupiti od najmanjeg do najvećeg grijeha, a sve je to sadržano u okviru riječi Uzvišenog: "Kakvo nasilje", pa makar se radilo o grdnji sluge i onoga što je veće od toga kao što je gomilanje hrane s ciljem prodaje u vremenu oskudice (pa do ubistva, pripisivanju Allahu druga, otpadništva od vjere. Sve je to nasilje. Loše djelo učinjeno u Haremu nije isto kao loše djelo učinjeno na nekom drugom mjestu. Za takvo djelo Uzvišeni će kazniti onako kako dolikuje, dostojno svetosti Harema.) 459

---

459 Ono što se nalazi između dvije zagrade moje su riječi.

Uzvišeni Allah naglašava Kurejšima da im je podario Harem, koga je učinio istim i za mještanina i došljaka. Onaj ko uđe u Njega, siguran je. I oni uživaju veliku sigurnost  dok beduini oko njih vitlaju sabljama jedni na druge i jedni druge ubijaju. U tom smislu Uzvišeni kaže: "Zbog navike Kurejši...", pa do kraja sure.

Uzvišeni kaže: "I zar u laž vjeruje, a na Allahovim blagodatima nezahvalni su?!" Umjesto da zahvaljuju Uzvišenom na blagodati i sigurnosti i na drugim blagodatima, priznajući Ga kao Boga i obožavajući jedino Njega..., oni nasuprot zahvaljivanju, niječu blagodati i Onoga Koji ih daje, neka je Uzvišen, i obožavaju druge osim Njega. Zbog toga im je uskratio blagodat koju im je dao, i na Bedru je ubijen onaj ko je ubijen, a država je postala Allahova, Vjerovjesnikova i onih koji vjeruju. Allah, dž.š., dao je da Njegov Poslanik osvoji Meku, te ponizio i osramotio mušrike.

A kada je Ibra­him zamolio: "Gospodaru moj, učini ovo mjesto sigurnim boravištem", znače: učini ovaj komad zemlje sigurnim boravištem, što je sasvim odgovaralo situaciji budući da još nije bio počeo graditi Kabu Allah Uzvišeni također kaže u suri "Ibrahim":

A kada je Ibrahim zamolio: "Gospodaru moj, učini ovo mjesto sigurnim boravištem" (14:35) kao da ponovo, nakon završetka gradnje Kabe, smještanja svoje porodice i rođenja sina Ishaka, koji je bio mlađi od Ismaila trinaest godina, upućuje dovu Zato on, na kraju dove kaže:

"Hvala Allahu, Koji mi je u starosti podario Ismaila i Ishaka; Gospodar moj, uistinu, uslišava molbe." (14:39) "I snabdij plodovima stanovnike njegove, one između njih koji budu u Allaha i drugi svijet vjerovali!" Ibn-Abbas kaže: Ibrahim je to zadržavao za vjernike isključujući druge ljude, pa je Allah objavio:

"On je rekao: 'Onome koji ne bude vjerovao, dat ću da neko vrijeme uživa, a onda ću ga prisiliti da u paklenu vatru uđe. A grozno je to boravište!'" To znači: "I one koji ne budu vjero­vali Ja ću opskrbiti kao što opskrbljujem i vjernike. Zar da stvorim neko stvorenje, a ne opskrbim ga!? Dat ću im kratkotrajno da uživaju, a zatim ću ih prisiliti na primjerenu kaznu vatrom džehenemskom."

"A grozno li je to boravište", tj. bo­ravište i dohodište U dva Sahiha se navodi predanje da je Enes ibn Malik rekao: Allahov Poslanik, sallal­lahu alejhi ve sellem, rekao je Ebu-Talhi: /118/ "Dovedi mi jednoga od vaših mladića koji će mi služiti (pomagati)!" Ebu-Talha je stavio mene iza sebe na konja, pa sam služio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kad god bi sjahao. Dalje kaže: Zatim je jahao dok se nije ugledalo brdo Uhud, a tada je rekao: "Ovo je brdo koje nas voli i koje mi volimo." Kada je došao nadomak Medine, rekao je: "Allahu moj, pro­glašavam svetim sve što je između njena dva brda, kao što je to Ibrahim učinio s Mekom Blagoslovi ih u njihovim uvjerenjima i mjerenjima" (tj. trgovini). U drugoj verziji stoji: "Bože, blagoslovi ih u svim mjerama, u mikalu, sa'u i muddu!" (određene mjere koje su najčešće bile u upotrebi u to vrijeme); El-Buhari dodaje: "tj. stanovnike Medine".

Od Abdullaha ibn Zejda ibn Asima, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /119/ "Ibrahim je doista Meku smatrao za sveto mjesto i Allaha je molio za taj grad, pa i ja poput njega, Medinu smatram svetim mjestom i Allaha molim da je osigura u svemu, kako najmanjem muddu, tako i sa'u." /Prenosi El-Buhari/

Ove smo hadise naveli budući da imaju snagu dokaza svetosti Meke. U takve dokaze spada i mišljenje da je ona sveta od kada je stvorena sa Zemljom, što je vjerovatnije i jače. Allah to najbolje zna! Postoje drugi hadisi koji potvrđuju da je Meku Allah učinio svetom i prije stvaranja nebesa i Zemlje. U tom smislu, u dva sahiha se navodi predanje od Abdul­lahaibn Abbasa, r.a., da je rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je na dan osvojenja Meke: /120/ "Ovaj grad je Allah učinio svetim onoga dana kada je stvorio nebesa i Zemlju, i on je svet Al­lahovom odredbom do Sudnjega dana. Prije mene u njemu nije dozvoljena borba nikome, a ni meni nije bilo dozvoljeno više od sata u jednom danu. Prema tome, on je Allahovom odredbom svet do Dana sudnjega i u njemu se ne može ni trn posjeći, ne može se loviti, niti išta uzeti što se nađe na zemlji da se ne obznani, niti se smije čupati (zeleno) bilje”, Abbas je rekao: "Allahov Poslaniče, osim mekanskog nara (despik), jer ga koriste kovači za potpirivanje vatre i za kuće", pa je rekao: "Osim nara mekanskog". Navedeno prema Muslimu, a slično predanje postoji i od Ebu-Hurejre­ta.što se tiče isticanja vrijednosti Meke u odnosu na Medinu ili obratno, to će biti kas­nije izloženo, inšaallah.

pošto u njoj živiš neobučen u ihrame, tebi se u njoj dozvoljava borba.1 Allah je Svome Poslaniku, s.a.v.s., jedan dio dana učinio Meku dopuštenom, o čemu govori hadis o čijoj su vjerodostojnosti svi saglasni i u kome stoji: /629/ "Ovaj grad Allah je učinio svetim2 od onoga dana otkako je stvorio nebesa i Zemlju i takav će ostati sve do Sudnjeg dana. U njemu je zabranjeno sjeći drveće3, čupati travu4 osim što je meni učinjeno dozvoljenim jedan dio dana. Danas je povraćena njena svetost kao što je bila jučer. Neka prisutni ovo prenese odsutnom." U drugoj verziji ovog hadisa stoji: /630/"Ako neko, u njemu, sebi dopusti borbu zato što je bila dopuštena Allahovom Poslaniku, recite: 'U njemu je Allah dozvolio borbu Svome Poslaniku, a vama nije.

1 Tj. Kunem se mekanskim haremom koji sam tebi učinio dopuštenim.

2 Tj. u njemu zabranio borbu.

3 Tj. sječu njenog drveća.

4 Tj. čupanje zelenila.

Allah Uzvišeni navodi ovdje da je prvi hram uopće koji je podignut za ljude da ibadet čine i obrede obavljaju, da oko njega obilaze, klanjaju prema njemu i kod njega se povlače u osamljenost, "onaj u Beki", tj. Kabi, koju je izgradio Ibrahim el-Halil, a.s., za kojega svaka od dvije sljedbe, i židovi i kršćani, smatraju da slijede njegovu vjeru i njegov put, iako ne hodočaste Hram koji je on sa­gradio po zapovijedi Allahovoj, pozivajući ljude da ga hodočaste. Zato, Allah Uzvišeni kaže: "kao blagoslov", tj. koji je podignut kao blagoslov i "putokaz svjetovima". Imam Ahmed na­vodi predanje od Ebu-Zerra, r.a., koji kaže: /520/ Upitao sam: "Allahov Poslaniče, koji je hram prvi po­dignut?", pa je odgovorio: "Sveti hram (Kaba)!" Za­tim sam priupitao: "Koji poslije toga?", pa je rekao: "Krajnji hram" (Mesdžidul-Aksa). Upitao sam: "Koliki je vremenski period između njih?" "Četrdeset godina", kazao je on. Zatim sam još upitao: "Koji je poslije?", pa je rekao: "Ali ti, klanjaj gdje te zatekne vrijeme namaza, jer sve ostalo je mesdžid!" Navode El-Buhari i Muslim.

Ibn Ebi-Hatim prenosi predanje od Halida ibn Ar'are, koji kaže: "Neki čovjek je ustao i upitao Aliju, r.a.: Hoćeš li nam govoriti o Hramu? Da li je to prvi hram koji je podignut na Zemlji?" On je rekao: "Ne, ali to je prvi hram koji je podignut i u kome je bla­godat i mjesto gdje je Ibrahim stajao 'Mekamu-Ibrahim'. Ko u njega uđe, siguran je!"

"...onaj u Beki". Riječ , prema poznatim predanjima, jedan je od naziva Meke. Za Meku se, inače, spominje više naziva, kao što su: Meka, Beka, Drevni hram (El-bejtul-Atik), Sveti hram (El-bejtul-Haram), Sigurni Grad (El-beledul-Emin), Majka gradova (Ummul-qura) i drugi.

"U njemu su znamenja očevidna", tj. jasni znaci da je to građevina Ibrahi­mova, te da je nju Allah uzvisio i istaknuo nad dru­gim. Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "mjesto gdje je Ibrahim stajao".1

On je bio vezan direktno za zid Hrama, pa ga je Omer ibn Hattab, r.a., za vrijeme svoje vladavine, povukao nazad, u pravcu istoka, kako bi se mogao obavljati tavaf (obilazak) a da se pri tome ne ometaju klanjači kod njega budući da nam Allah Uzvišeni naređuje da kod njega obavljamo namaz: "Neka vam mjesto na kome je Ibrahim stajao bude prostor gdje ćete namaz obavljati!" (2:125) Od Ibn-Abbasa navodi se da među znamenja spada i "Mekam-Ibrahim," i druga mjesta obreda, a Mudžahid kaže: "Trag njegovih stopala na 'Mekamu' je jasni znak!" Ovako se prenosi od Omera ibn Ab­dul-Aziza i drugih, a Ebu-Talib u svojoj poznatoj "Ka­sidi lamijji" kaže:

"U kamenu svjež je još trag Ibrahimov

što utiraše bosa stopala njegova!"

"I onaj ko u nj uđe, bit će sigu­ran." To znači, ako u Harem Meke uđe neko ko se boji nečega, bit će siguran od svakog zla. Tako je, također, bilo i u pagansko doba. Allah Uzvišeni kaže:

"pa neka oni Gospodaru ove Kuće robuju!", "Koji ih gladne hrani i od straha brani" (106:3-4). U dva Sahiha, a prema verziji Muslima, od Ibn-Abbasa, r.a., navodi se da je rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je na Dan osvajanja Meke: /521/ "Nema hidžre, nego imaju džihad i naum, pa kada se pozo­vete u mobilizaciju, odazovite se!" Isto tako, na Dan osvojenja Meke je rekao: /522/ "Ovaj grad Allah je doista učinio svetim onoga dana kada je stvorio ne­besa i Zemlju, pa je on svet Allahovom odredbom do Sudnjega dana. U njemu nije bila dopuštena borba nikome prije mene, a nije dopuštena ni meni osim jedan sat u jednom danu. On je nepovrediv Allahovom odredbom do Dana sudnjega, pa se ne može tu ni trn odsjeći, niti lov loviti, niti se može uzeti što se nađe osim ako će se to obznaniti, niti se mogu u njemu čupati biljke." Ibn-Abbas je rekao: "Allahov Poslaniče, osim lavande (despika), jer je ko­riste kovači i domaćinstva!", pa je i on rekao: "Osim lavande!" Od Džabira, r.a., navodi se da je rekao: Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: /523/ "Nikome nije dopušteno da u Meki oružje nosi!" Prenosi Muslim.

Od Abdullaha ibn Adijja ibn Hamra ez-Zuhrija prenosi se da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dok je stajao na žezi u mekanskom trgovištu, kako kaže: /524/ "Tako mi Allaha, ti si naj­bolji zemaljski prostor Njegov, najdraža zemlja Alla­hu!" Predanje navode imam Ahmed, Et-Tirmizi, Ne­sa'i i Ibn-Madže. Et-Tirmizi ističe da je to hasen-sahih hadis.2

"Hodočastiti Hram, radi Allaha, dužan je svako ko bude u mogućnosti do njega doći." Po mišljenju većine ovim ajetom se određuje obaveza hadža (hodočašća) iako ima mišljenja da se to regulira slijedećim ajetom: "Hadž i umru radi Allaha izvršavajte!" (2:196) Međutim, prvo mišljenje nadvladava. Postoje brojni hadisi koji ukazuju da je to jedan od temelja i osnovnih dužnosti u islamu, o čemu postoji i kon­senzus među muslimanima. Prema samom tekstu i konsenzusu islamskih učenjaka, to je dužnost musli­mana pod obavezom (mukellef) jednom u životu. Imam Ahmed, r.h., navodi predanje od Ebu-Hurejre, r.a., koji kaže: Govorio nam je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, slijedeće: /525/ "O ljudi, hadž vam je strogo naređen, pa ga obavljajte!" Tada je jedan čovjek rekao: "Je li to svake godine, Allahov Poslaniče?" On je šutio dok ovaj to nije ponovio tri puta, a zatim je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Da sam rekao: 'da', bili biste obavezni, a to ne biste mogli učiniti!" Zatim je dodao: "Pustite onako kako sam vam ostavio, jer prije vas su propali oni koji su puno pitali i nisu se slagali sa svojim vjerovjesni­cima! Ako vam nešto naredim, učinite to prema svo­jim mogućnostima, a ako vam nešto zabranim, napustite to!" Prenosi Muslim. U dva "Sahiha" navodi se hadis koji prenosi Ibn-Džurejdž od Ata ibn Džabira, a on od Surake ibn Maljka, koji je rekao: "Allahov Poslaniče, je li ovaj naš hadž zajedno s um­rom (temettu) samo za ovu godinu ili zauvijek?"

"Ne za ovu godinu, nego zauvijek!"

U drugom predanju stoji: "...nego za vijeke vjekova!" Ebu-Isa et-Tirmizi navodi predanje od Ibn-Omera, r.a., koji kaže: Jedan čovjek je ustao i rekao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko je hadžija, Allahov Poslaniče?" Odgovorio mu je: "Razbarušen i neuredan!" Zatim je ustao drugi i zapitao: "Koji hadž je najvredniji, Allahov Poslaniče?" Njemu je odgovorio: "Krcat i bučan!" Treći ga je zapitao: "A šta je to 'sebil',3 Allahov Poslaniče?" Pa mu je rekao: "Opskrba i jahalica..."

Ovako to prenosi Ibn-Madže od Ibrahima ibn Zejda, El-Dževzija. Tirmiz kaže: "On ga ne navodi di­rektno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, osim u hadisu kojeg prenosi Ibrahim ibn Zejd, a hadiski su učenjaci imali primjedbi na njegovo pamćenje (hifz)." Et-Tirmizi dalje kaže: "Ali on ima potporu u hadisima koje prenose drugi."

Prenose ga i Ibn Ebi-Hatim od Ibn-Abbasa, Enesa, Hasana, Mudžahida, Ata'a, Seid ibn Džubejra, Rebi'a ibn Enesa, Katade i drugi u sličnoj verziji. Hakim od Enesa navodi /528/ da je Allahovom Poslaniku, sal­lallahu alejhi ve sellem, postavljeno pitanje u vezi s riječima Allaha Uzvišenog: "ko može doće do njega" na slijedeći način: "Šta je to 'sebil' (mogućnost)?", a on je odgovorio: "Opskrba i jahalica." Nakon toga, on navodi da je to sahih hadis u skladu sa uvjetima Muslima, iako ga autori dva Sa­hiha ne navode.

Ahmed ibn Hanbel prenosi od Ibn-Abbasa, koji kaže: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /529/ "Požurite na hadž, tj. hadž koji je obavezan, jer niko od vas ne zna šta mu se može de­siti!" Ahmed, također, prenosi od Ibn-Abbasa, koji kaže: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /530/ "Ko želi obaviti hadž neka požuri!" Prenosi Ebu-Davud.

"A ko ne vjeruje u njega, pa Allah je doista neovisan o svjetovima!" Ko porekne dužnost hadža, on je nevjernik i Allah nema potrebe za njim. Seid ibn Mensur prenosi od Ikrime, koji kaže: /531/ Kada je objavljen ajet: "A onaj ko želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena!" (3:85) židovi su rekli: "Pa mi smo muslimani!" Allah Uzvišeni je obja­vio ajet (o hadžu) i time donio dokaz protiv njihove oholosti. Odnosno, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Allah je doista muslimanima odredio kao strogu dužnost da hodočaste Kabu i to svaki koji može do nje doći." Oni su kazali: "To nije propisao nama!" i odbili su obaviti hadž. Allah Uzvišeni kaže:

"A ko ne vjeruje pa Allah je, doista, neovisan o svjetovima!"

1 Kompletno predanje navodi se u djelu "O Ibrahimovoj gradnji Hrama". Odnosi se na kamen na kojem je stajao Ibrahim, a.s., dok je gradio Kabu. On je sada postavljen onako kako ga je postavio Omer ibn Hattab, a sada postoji nakana nadležnih da ga povuku unazad, kako bi se izbjegla velika gužva oko njega. Kaže se da ga je Omer svojevremeno na to mjesto povukao iz istih razloga, i nema nikakve smetnje da se on malo odmakne. Allah im dao svako dobro!

2 Postavlja se pitanje: kakav je stav ekstremista i laika koji ukazuju na hadis koji pripisuju Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem: ”Allahu moj, izveo si me iz meni najdražeg komadića zemlje, pa nastani me u najdražem komadiću zemlje! Nastanio ga je u Medini polazeći od toga da je Medina Allahu najdraži dio zemlje!" Tačno je, međutim, da je Meka Allahu najdraži dio zemlje, kao što se navodi u sahih hadisu, pa kako bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, radio suprotno Allahu, voleći nešto drugo, a ne ono što Allah voli?! Meka je, doista, Allahu i Njegovom Poslaniku najdraži dio zemlje, htjeli to oni ili ne!

3 Misli se na riječ (sebil) koja je spomenuta u ajetu čiji je doslovni prijevod: put.