Ovo su šerijatske odgojne mjere kojima Allah odgaja Svoje robove, vjernike, i to o traženju dozvole, naređujući im da ne ulaze u tuđe kuće dok dopuštenje ne dobiju, tj. prije ulaska, a poslije selam nazovu. Potrebno je tri puta dopuštenje zatražiti, pa ako mu se dopusti, a u protivnom će se vratiti, kako je utvrđeno u sahih-hadisu /306/ da se Ebu-Musa, kad je tražio dopuštenje kod Omera tri puta, pa mu nije dopušteno, vratio. Zatim je Omer rekao: "Kao da sam čuo glas Abdullaha ibn Kajsa da traži dopuštenje? Dozvolite mu da uđe." Tražili su ga i našli, a on je već bio otišao, pa kad se nakon toga vratio, Omer ga upita: "Šta te je vratilo?" On odgovori "Tražio sam dopuštenje tri puta, ali mi nije odgovoreno, a ja sam čuo Vjerovjesnika, s.a.v.s., da kaže: 'Kada neko od vas traži dopuštenje da uđe, pa mu se ne dopusti, neka se vrati.'" Omer reče: "Ili ćeš mi donijeti dokaz za to ili ću te jako istući." On je otišao do skupine ensarija i spomenuo im šta rekao je Omer. Odgovorili su mu: "To ti može posvjedočiti samo najmlađi među nama, pa je sa njim otišao Ebu-Se'id el-Hudri i obavijestio Omera o tome. Omer rekao je: "Omelo me je trgovanje na pijaci da ne čujem ovaj hadis od Poslanika."

Imam Ahmed prenosi od Enesa ili nekoga drugog /307/ da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., tražio dopuštenje Sa'd ibn Ubade govoreći: "Es-selamu alejke ve rahmetullahi (Selam i Allahov rahmet na tebe)!" Sa'd je odgovorio: "Ve alejkes-selamu ve rahmetullahi (Neka je i na tebe selam i Allahov rahmet)!" Vjerovjesnik, s.a.v.s., nije ga čuo tako da je tri puta nazivao selam, a i Sa'd mu je tri puta odgovarao, ali ga on nije čuo, pa se Vjerovjesnik, s.a.v.s., povratio. Sa'd ga je sustigao i rekao: "Allahov Poslaniče, preči si mi i od babe i od majke. Nisi ni jednom nazvao selam a da ja nisam čuo. Ja sam ti odgovarao, ali ne da me čuješ, pošto sam želio da što više primim tvojih selama radi bereketa." Zatim ga je uveo u kuću, gdje mu je primaknuo grožđice koje je Allahov Vjerovjesnik jeo. Kad je završio proučio mu je dovu: "Dobri jeli vašu hranu, meleki na vas blagoslov (salavate) donosili i postači se kod vas iftarivali." Ebu-Davud kaže: "…Kazivao nam je Osman ibn Ebu-Šejbe, svojim lancem prenosilaca koji seže do Huzejla, koji rekao je /308/: "Došao je neki čovjek." Osman kaže: "Sa'd." "i zaustavio se na vratima Vjerovjesnika, s.a.v.s., da traži dopuštenje.Stao je na vrata." Osman kaže: "prema vratima.", pa mu je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Ovako trebaju da budu vrata, od tebe", ili rekao je, "jer je traženje dopuštenja samo isključivo radi gledanja..." Iz ovoga se razaznaje da Onaj Koji traži dopuštenje od stanara ne treba da stoji licem nasapram vrata, već treba du mu vrata budu sa desne ili lijeve strane.

Kod Buharije i Muslima je zabilježeno od Allahova Poslanika, s.a.v.s., da rekao je /309/: "Kad bi ti neki čovjek virio bez dopuštenja, pa ti baciš na njega kamenčić i izbiješ mu oko, ne bi imao nikakva grijeha." Jedna grupa muhaddisa prenosi od Džabira da rekao je /310/: "Otišao sam Vjerovjesniku, s.a.v.s., zbog duga koji je imao moj babo, pa sam pokucao na vrata. On je upitao: 'Ko je?' Odgovorio sam: 'Ja.' On ponovi: 'Ja, ja!!!', kao da mu to nije bilo drago." Nije mu bio drag takav odgovor, jer nije postignut cilj od traženja dopuštenja, a to je predstavljanje i upoznavanje, jer  svako za sebe kaže ja, pa se ne zna ko kuca osim ako se jasno kaže ime tako da se može dobiti dopuštenje.  Ebu-Davud prenosi od Ribi’ijja da rekao je /311/: "Došao je neki čovjek iz plemena Benu-Amir i tražio dopuštenje od Allahova Poslanika, s.a.v.s., koji je bio u svojo kući, rekavši: 'Da li da uđem?' Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je svome slugi: 'Izađi pred ovoga i pouči ga kako se traži dopuštenje. Reci mu da kaže: 'Es-selamu alejkum, da li da uđem?' To je čovjek čuo, pa je odmah rekao: 'Es-selamu aljekum, da li da uđem?' Pa mu je Vjerovjesnik, s.a.v.s., dozvolio i ušao je."

Dopuštenje je obavezno tražiti i od majki i sestara. Prenosi Eša's od Adijj ibn Sabita da je jedna ensarijka rekla: "Allahov Poslaniče, ja budem u svojoj kući u stanju u kojem ne bih voljela da me vidi iko, niti babo, niti dijete, a jedan čovjek iz moje porodice neprestano mi ulazi, a ja sam u takvom stanju." Tada je objavljeno:

"dok dopuštenje ne zatražite i dok ukućane ne poselamite." To je traženje dopuštenja tri puta, pa kome se od njih ne dopusti neka se vrati. Prvi put da ga čuje ako ima neko živ, drugi put da se pripreme i treći put da dopuste ili odbiju. Nikad se ne zadržaji na vratima onog ko ti nije dopustio, jer ljudi imaju svoje potrebe i poslove, a Allah je preči kad je u pitanju isprika.

Allah Uzvišeni kaže: "to vam je bolje", znači traženje dopuštenja vam je bolje u smislu da je to obostrano dobro i za onoga koji traži dopuštenje i za porodicu u kući "da biste opomenuli se!"

Ovo je imperativ od Allaha Uzvišenog ženama, vjernicama, zbog Njegove ”brige” zbog njihovih muževa i njihovog razlikovanja od žena predislamskog perioda i postupaka mnogoboškinja. Povod objavljivanja ovog ajeta kako navodi Mukatil ibn Hajjan - a Allah najbolje zna - je da je Džabir ibn Abdullah el-Ensarijj kazivao kako je Esma bint Mersed bila u svom boravištu u plemenu Benu Harisa, pa su počele da joj ulaze neodjevene žene tako da su im se pokazale halhale na nogama, prsa i pramenovi kose. Esma je rekla: "Kako je ovo ružno!", pa je Uzvišeni objavio:

"A reci vjernicama neka obore poglede svoje", tj. od gledanja u tuđe ljude koje im je Allah zabranio. Zbog ovoga neka ulema smatra da nije, uopće, dozvoljeno ženi da gleda strance i nepoznate ljude i to argumentuju predanjem Ebu-Davuda i Tirmizija /318/ od Ummi-Seleme da su ona i Mejmuna bile kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kad im je došao Ibn Ebi-Mektum i ušao, a to nakon što nam je bilo naređeno da se pokrivamo, pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Sklonite se od njega!" Rekla sam: "Allahov Poslaniče, zar on nije slijep, niti nas vidi , niti nas raspoznaje?" Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: "Zar ste vas dvije slijepe, zar vi ne vidite?" Tirmizi ga ocjenjuje kao hadis hasen, sahih.

Druga ulema smatra da im je dozvoljeno gledati strance, ali bez ikakve strasti ili pohote, kao što je utvrđeno u sahih-hadisu /319/ da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., gledao Abesince koji su se igrali svojim kopljima, na bajramu u džamiji, a Aiša, Majka pravovjernih, posmatrala ih je iza njega dok ju je on pokrivao od njih, sve dok joj nije dosadilo, pa se okrenula. Allah Uzvišeni kaže:

"...i neka čuvaju stidna mjesta svoja" u odnosu na razvratne stvari, kao što su blud i ono što se podvodi pod njega, kao što je gledanje ili nešto drugo. Allah Uzvišeni kaže:

"i neka ne pokazuju ukrase svoje osim onoga što je ionako spoljašnje" po jednom mišljenju, da ne pokazuje ništa od ukrasa strancima, osim onoga što je nemoguće sakriti, kao ogrtač /mantil/ koji prekriva odjeću i najdonji dijelovi odjeće. Od Ibn-Abbasa se prenosi da je o riječima Uzvišenog:

"i neka ne pokazuju ukrase svoje osim onoga što je ionako spoljašnje", rekao: "Njeno lice, šake i prsten." Slično se prenosi od Ibn-Omera, Ataa i drugih tabiina. Malik kaže da se:

"osim onoga što je i onako spoljašnje" odnosi na prsten i halhale. Vjerovatno da je Ibn-Abbas i oni koji ga slijede u tome pod licem i šakama mislio na tumačenje onoga što je ionako spoljašnje. Ovo je poznato kod većine (džumhur) a k tome se dodaje i hadis kojeg prenosi Ebu-Davud u svome "Sunenu" preko Halid ibn Durejaka od Aiše, r.a., da je Esma, kći Ebu-Bekrova ušla kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., u prozirnoj odjeći, pa se okrenuo od nje i rekao /320/: "Esma, nije dobro, da se ženi kada počne dobijati mjesečnicu (hajd), vidi nešto osim ovog" i pokazao je na svoje lice i svoje šake. Međutim Ebu-Davud i Ebu-Hatim er-Razi ga ocjenjuju kao mursel-hadis, jer Halid ibn Durejk nije čuo od Aiše, r.a. Allah Uzvišeni kaže:

"i neka vela svoja spuste na grudi svoje", tj. na gornje dijelove prsa i sama prsa, da bi se razlikovale od obilježja žena predislamskog perioda koje su bile otkrivenih prsa, vratova i pramenova kose, pa je Allah naredio vjernicama da pokriju svoju vanjštinu, kao što kaže Uzvišeni:

"O vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastovane biti."

Riječ:humur množina je od riječi: (veo, koprena, pokrivač), a to je ono čime se pokriva preko glave i što ljudi nazivaju: u istom značenju vela i pokrivača. Buharija prenosi da je Aiša, r.a., rekla: "Allah se smilovao prvim ženama muhadžirkama koje su, kad je Allah objavio:

"i neka vela svoja spuste na grudi svoje", pocijepale svoje haljine i njima pokrile glave."

Allah Uzvišeni kaže: "neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim", tj. svojim supružnicima.

"ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj, ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih."  Svi ovi su zabranjeni ženi i ona može da im pokaže svoje ukrase, međutim bez pokazivanja draži. Ibnul-Munzir prenosi da je Ikrima, nakon što je proučio ovaj ajet, rekao: "Nisu spomenuti amidža i dajdža, jer oni mogu opisati djevojku svojim sinovima (koji joj nisu mahremi), pa žena ne skida mahramu pred amidžom i dajdžom. A što se tiče muža, to i jeste sve zbog njega da bi mu se ona dotjerala i uljepšala kako to ne može biti u društvu drugih.

Allah Uzvišeni kaže: "ili prijateljicama svojim" znači da, također, može pokazati svoje ukrase ženama muslimankama, za razliku od žena štićenika islamske države (nemuslimana), kako ih ove ne bi opisivale svojim muževima. To je, iako je zabranjeno svim ženama, izraženije prema nemuslimankama, jer ih ništa u tome ne sprečava za razliku od muslimanke, koja zna da je to strogo zabranjeno (haram), pa to i izbjegava. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je /321/: "Nek se ne zanima žena drugom ženom, opisujući je svome mužu kao da gleda u nju." Prenose ga Buharija i Muslim od Ibn-Mes'uda. Ebu-Sei’d prenosi u svome "Sunenu" da je Omer ibn el-Hattab pisao Ebu-Ubejdi:

"Čuo sam da neke žene muslimanke ulaze u javana kupatila sa ženama mnogobožaca. To je samo do tebe. Ženi koja vjeruje u Allaha i Sudnji dan nije dopušteno da joj stidno mjesto (avret) vidi žena koja ne pripada njezinoj zajednici."

Mudžahid je o riječima Uzvišenog: "ili prijateljicama svojim" rekao: "Svojim prijateljicama muslimankama, mnogoboškinje ne mogu biti njene prijateljice i muslimanka se ne može pokazivati pred mnogoboškinjom." Što se pak tiče predanja koje je zabilježio Ibn Ebi-Hatim od Ataa, koji rekao je: "Kada su drugovi Allahova Poslanika, s.a.v.s., stigli u Bejtul-Makdis /Jerusalem/ babice njihovih žena bile su jevrejke i kršćanke", ona se odnosi na mogućnost prilikom nužde.

Allah Uzvišeni kaže: "ili robinjama svojim." Ibn-Džerir kaže da su to žene mnogobožaca, pa joj je dozvoljeno da joj pokaže svoje ukrase, makar bila i mnogoboškinja, jer je to njezina robinja. Većina smatra: "Čak je dozvoljeno da pokaže i svome robu i svojoj robinji." To dokazuju hadisom kojeg prenosi Ebu-Davud od Enesa /322/ da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., otišao sa jednim robom Fatimi i poklonio joj ga. Na Fatimi je bila odjeća s kojom kad bi pokrila glavu, ne bi stizala do nogu, a kad bi pokrila noge, ne bi stizala do glave. Nakon što je Vjerovjesnik, s.a.v.s., vidio šta je zatekao reče: "Ništa ti to ne smeta, samo je tvoj babo i tvoj dječak." [6]

Allah Uzvišeni kaže:

"ili muškarcima kojima nisu potrebne žene" kao sluge i pratoci koji nisu fizički dostatni a nemaju interesa za ženama niti im one pobuđuju strasti. Ibn-Abbas kaže: "To je ravnodušan čovjek koji nema nikave pohote. "Imam Ahmed prenosi od Ummi-Seleme da je rekla /323/ da je kod nje ušao Allahov Poslanik, s.a.v.s., a kod nje je bio hemofrodit (dvopolac) i njen brat Abdullah ibn Ebi-Seleme. Hemofrodit je govorio: "Abdullahu, ako vam Allah dadne sutra da zauzmete Taif, uzmi Gilanovu kćerku, jer ona prilazi sa četiri, a odlazi sa osam." [7] Allahov Poslanik, s.a.v.s., čuo ga je pa rekao je Ummi-Selemi: "Neka ti ovaj ne ulazi!" Prenose ga i Buharija i Muslim. Allah Uzvišeni kaže:

"ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena" što znači zbog njihove mladosti ne razumiju šta su stidna mjesta žena i njihove načine umiljavanja govora, uvijanja u hodu, njihove pokrete i mirovanja, jer dijete kad je malo to ne shvata, pa ništa ne smeta da ulazi kod žena. Međutim ako je adolescent, tako da to zna, shvata i razlikuje manje lijepu od lijepe, nije mu dopušteno da ulazi kod žena. Utvrđeno je kod Buharije i Muslima da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao /324/: "Čuvajte se ulaska ženama." Neko je upitao: "Allahov Poslaniče, šta misliš o ulasku djevera?" Odgovori: "Djever je smrt!"

Allah Uzvišeni kaže: "i neka ne udaraju nogama svojim." Žena u predislamskom periodu koja je bila debelih nogu, pa joj nisu zbog toga dok je išla putem zveketali halhali, udarala je nogom po zemlji, pa bi ljudi čuli njihov zveket. Allah je zabranio ženama vjernicama takav postupak. Također, u ovu zabranu ulazi ono od njenih ukrasa pokriveno, pa ona učini neki pokret da bi istakla to što je sakriveno. U to spada i da se ona namiriše i uljepša prilikom izlaska iz kuće, tako da ljudi osjete njen miris. Prenosi Tirmizi od Ebu-Musaa da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao /325/: "Svako oko blud čini, a žena koja se namiriše, pa prođe pored skupa ona je takva i takva", znači bludnica.

Allah Uzvišeni kaže:

"I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite", tj. okitite se ovim osobinama i ovim časnim ponašanjem koje vam On naređuje, a ostavite osobine i ružne navike na kojim je počivao predislamski period, jer sva je sreća u izvršavanju onog što je naredio Allah i Njegov Poslanik i u ostavljanju onog što je zabranio Allah i Njegov Poslanik; Allah Uzvišeni je Onaj od Kojeg se pomoć traži.

___

[6]
On je bio maloljetan. Ona ga je odgojila i oslobodila kad je porastao, kako je naveo hafiz Ibn-Asakir.

[7]
Misli se na slojeve sala na njenom stomaku, a kojih ima četiri. Međutim, kada se okrene leđima onda to izgleda kao osam slojeva, po četiri na svakom boku.

Nakon što je Allah Uzvišeni naveo primjer vjerničkog srca i uporedio uputu i znanje koje je u njemu sa svjetiljkom u čistoj staklenki koja se žari od ukusnog ulja, a to je primjer kandilja, spominje njezino mjesto, a to su džamije, koje su Allahu Uzvišenom najmilija mjesta na Zemlji, jer su to kuće u kojima se Njemu robuje i gdje se samo On obožava, pa Uzvišeni kaže: "U džamijama, koje se voljom Njegovom podižu", tj. čije je održavanje i čišćenje od prljavštine i svega onoga što im ne dolikuje naredio Allah, kao što prenosi Alija ibn Ebi-Talha od Ibn-Abbasa da rekao je: "Allah Uzvišeni i Slavljeni zabranio je besposlicu u njima." To je rekla i jedna grupa uleme - mufessira.

Kod Buharije i u Muslimu zabilježeno je od vladara pravovjernih Osamana ibn Affana, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao /334/: "Ko, radi Allaha, sagradi džamiju, tražeći time Allahovo lice (vedžh) Allah će mu istu sagraditi u Džennetu."

Od Aiše, r.a., prenosi se da je rekla /335/: "Naredio nam je Allahov Poslanik, s.a.v.s., izgradnju džamija u kućama te da se čiste i uljepšavaju." [9] Buharija prenosi od Omer ibn el-Hattaba da rekao je: "Sagradi ljudima ono što će ih zakloniti , a pazi se da ne obojiš u crveno ili žuto pa da to odvrati pažnju ludima. [10] Enes, r.a., prenosi: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: /336/ 'Sudnji dan neće nastupiti sve dok se ljudi ne budu međusobno mjerili i natjecali po ljepoti u džamijama.'" Ovaj hadis prenosi Ahmed, sljedbenici "Sunena" i Tirmizi, a Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /337/ "Ako vidite nekoga da prodaje ili kupuje u džamiji, recite mu da Allah, dž.š., neće njegovu trgovinu učiniti profitabilnom, a ako vidite da neko traži izgubljenu stvar u džamiji, recite mu: 'Allah ti je neće vratiti.'"

Kod Buharije i Muslima u "Sahihu" iznosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /338/ "Vrijednost namaza koji čovjek obavi u džemaatu se umnogostručava u odnosu na vrijednost namaza koji obavi u kući ili u svojoj radnji i to za 25 puta." To je zbog toga što čovjek koji uzme abdest na propisani način, a zatim krene u džamiju isključivo sa ciljem da obavi namaz, ne može napraviti ni jedan korak a da mu neće biti upisana nagrada i izbrisana jedna greška i jedan grijeh. A kada obavi namaz meleci se i dalje mole za njega sve dok se on nalazi na mjestu obavljanja namaza i govore: "Bože, blagoslovi ga, Bože, smiluj mu se." I on je neprestano u namazu sve dok  čeka drugi namaz. Isto tako računa mu se da klanja kada čeka početak namaza.

U "Sunenima" se kaže: /339/ "Obraduj one koji odlaze u džamiju potpunim svjetlom, umjesto tamom, na Sudnjem danu."

Muslim svojim lancem prenošenja hadisa, prenosi od Ebi-Humejda ili je od Ebu-Usejda i kaže: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: /340/ 'Kada neko od vas dođe u džamiju neka kaže: 'Bože, otvori mi vrata Svoje milosti', a kada izađe iz džamije neka kaže: 'Bože, molim Te, daj mi još više od Tvoje dobrote.'"

Uzvišeni kaže: "...u kojima se spominje Njegovo ime", tj. uči se Njegov Kitab, kao što kaže Ibn-Abbas.

Pa Uzvišeni dalje veli: "hvale Njega ujutro", tj. u ranim jutarnjim i u kasnim večernjim časovima. Riječ "asal" množina je od riječi "esil" što znači predvečerje, a to je kraj dana. Ibn-Abbas kaže da svako veličanje i slavljenje (tesbih) Allaha, dž.š., u Kur´anu predstavlja molitvu (salat).

Onaj ko je učio "fethu" na slovu "ba" u riječi stoje na riječima Uzvišenog Allaha, dž.š., "i navečer" i to je potpuno i ispravno stajanje i prekidanje u učenju, Zatim počinje riječima Uzvišenog Allaha, dž.š., "ljudi" kao da je ta riječ objašnjenje izbačenog subjekta (fail) i kao da je rečeno: 'Ko to Njega slavi u ovim večernjim satima?' Odgovara se: 'Ljudi.'

Međutim, onaj ko  to uči sa kesrom načinio ga je glagolom čiji je subjekat "ljudi". A inače, nije ispravno stati pri učenju osim na subjektu, jer samo on daje potpuno značenje govoru.

Uzvišeni kaže: "ljudi" i time obavještava o njihovim uzvišenim težnjama, aspiracijama, njihovim namjerama i čvrstoj riješenosti, čime su oni, ustvari, postali graditelji džamija, koje su, ustvari, Božije kuće na Zemlji, domovi obožavanja Njega, zahvale Njemu, vjerovanja u Njegovu jednoću i Njegovu čistotu, kao što Uzvišeni kaže:

"Ima vjernika koji ispunjavaju zavjet dat Allahu..." (33:23) A što se tiče žena i njihovog namaza, bolje im je da ga obavljaju u kući. Imam Ahmed od Ummi-Humejd žene Ebu-Humejde es-Saidija, preko njenog muža prenosi da je došla Božijem Poslaniku, a.s., i kazala mu: /341/ "O Božiji Poslaniče, želim da obavljam namaz sa tobom." A on reče: "Već znam da više voliš obavljati namaz sa mnom, međutim, bolje ti je da klanjaš u svojoj sobi nego da klanjaš u svojoj kući, a namaz koji obaviš u svojoj kući vredniji ti je od namaza koji obavljaš u svom domu, a namaz koji obavljaš u svom domu je bolji nego da ga obavljaš u džamiji tvoga naroda, a namaz koji obavljaš u džamiji svoga naroda vrijedniji ti je od namaza koji bi obavila u mojoj džamiji", pa reče: "Naredio sam te su joj sagradili džamiju u krajnjem dijelu njene kuće i ona je u njoj klanjala, tako mi Allaha, sve dok se nije 'susrela' sa Uzvišenim Allahom, dž.š."

Dozvolio joj je da prisustvuje džematu u džamijama pod uslovom da nikoga od ljudi ne uznemirava pokazivanjem svojih ukrasa niti lijepim mirisom kao što se u Buharijinom i Muslimovom "Sahihu" prenosi od Abdulahha bin Omera, koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /342/ "Ne sprečavajte Božijim robinjama Božije kuće - džamije". A Ahmed i Ebu-Davud bilježe: /343/ "Njihove kuće bolje su za njih". A u rivajetu se kaže: "Neka izlaze iz džamija tako da neprimijetno izmaknu", tj. ne smije se osjetiti njihov miris. U "Sahih" zbirkama navodi se da je Aiša, r.a., rekla: /344/  "Da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., dočekao to što su uvele nove žene, zabranio bi im da ulaze u džamije kao što su Benu-Israilci zabranili svojim ženama".

___

[9]
Prenose ga Ahmed i autori "Sunena" izuzev Nesai, a Ahmed i Ebu-Davud imaju slično predanje od Sumure ibn Džunduba. A kada je u pitanju izgradnja džamija u kućama, ona je specifična samo za žene, jer je za ženu namaz u njenoj kući bolji od namaza u džamijama, a kada je u pitanju čišćenje i dotjerivanja, poznato je da se to općenito odnosi na sve džamije.

[10]
Rekao sam da je ovo baza i veličanstveni temelj u pogledu izgradnje džamija i dokaz da iste ne treba ukrašavati, kamo sreće da prihvatimo ovaj savjet... Međutim, mi se natječemo u ukrašavanju, imitirajući tako ukrašavanje crkvi, pa nema preinake, a niti snage osim kako to Allah hoće.

Ovi plemeniti kur'anski ajeti obuhvaćaju traženje dozvole od svojih bližnjih, jednih od drugih. Ono što je izneseno na početku sureta jeste traženje dozvole stranaca, jednih od drugih. Allah, dž.š., naredio je vjernicima da od njih dozvolu traže njihove sluge i oni koji su u njihovoj vlasti i emanetu, te njihova djeca koja nisu još dostigla spolnu zrelost i to u tri slučaja: (prvi) prije namaza [16], u ranim jutarnjim časovima, jer ljudi u to vrijeme obično spavaju u svojim posteljama.

"i kada u podne odložite odjeću svoju", tj. u popodnevnim časovima odmora, jer čovjek obično skida i odlaže odjeću u takvom slučaju bivajući sa svojom ženom (drugi). "i poslije obavljanja noćnog namaza", jer je to vrijeme spavanja pa je naređeno slugama i djeci da ne ulaze u prostorije u ovakvim slučajevima bojeći se da čovjek ne bude sa svojom suprugom u spolnom odnosu ili stanju sličnom tome (treći slučaj). Zbog toga Uzvišeni veli:

"To su tri doba kada niste obučeni, a u drugo doba nije ni vama ni njima grijeh", tj. ako bi se našli u gore spomenutom stanju van pomenutih trenutaka, nije vam grijeh ako to budete činili, a ni njima ako budu željele, jer im je On dozvolio da stupe u spolne odnose i jer oni u obavljanju svakodnevnih poslova kruže oko vas i slično tome. Onima koji kruže oprostit će se ono što se neće oprostiti onima koji ne kruže. Iako je ovaj ajet bio vrlo precizan, postupanje ljudi po njemu je bilo vrlo malo, a Abdullah bin Abbas im to nije odobravao. Ebu-Davud prenosi od Abdulaha bin Jezida da je čuo Ibn-Abbasa da govori: "Većina ljudi ne vjeruje u ajet o traženju dozvole, a ja naređujem svojoj sluškinji da traži dozvolu od mene." Eš-Š'abi kaže: "Nije dokinuto, a dokaz da taj ajet nije dokinut su riječi Uzvišenog:

'tako vam Allah objašnjava propise Svoje a Allah sve zna i Mudar je.' "

___

[16]
Rekao sam: "Vrijeme sabahske molitve. El-gadat vrijeme je između zore i izlaza sunca, a ovdje se željelo reći da se ne ulazi prije sabahske molitve."

"a starim ženama", tj. onima kojima su prestali menstrualni procesi i koje više ne mogu rađati, "koje više ne žude za udajom", tj. kojima nije stalo do ukrašavanja i kićenja kako bi se udale,

"nije im grijeh da odlože ogrtače svoje, ali ne pokazujući ona mjesta na kojima se ukrasi nose", tj. nisu obavezne da se skrivaju u ogrtače, kao što su to obavezne druge žene, tj. da stavljaju i nose duge haljine i ogrtače, ali ne treba da pokazuju mjesta na kojima se nose ukrasi, kao što Uzvišeni kaže:

"a bolje im je da budu krjeposne", tj. ako budu nosile odjeću i pokrivale mjesta koja se pokrivaju, iako im je dozvoljeno da ne nose, bolje im je i vrednije da to rade,

"a Allah sve čuje i zna."

Ono što se željelo reći ovdje je: ljudi su se ustručavali da jedu sa slijepcem jer on ne vidi hranu i ljepote koje se nalaze u njoj, a možda su prethodnici njihovi tako postupali. Također su isto smatrali i u pogledu hromog, jer on ne može sjediti pa njegovo mjesto ostaje upražnjeno, također bolesnik ne ispunjava uvjete u pogledu ishrane kao drugi, te su oni smatrali mrskim i odvratnim da jedu sa njima kako ne bi prema njima učinili nepravdu, te im je Allah, dž.š., objavio ovaj ajet dozvoljavajući im to. Također čovjek može da ulazi u kuću svoga oca, ili svoje sestre, ili svoga sina te da ga žena posluži hranom. Neće jesti ukoliko domaćin nije prisutan, te stoga Uzvišeni kaže u ovom ajetu

"nije grijeh slijepcu ..."

Uzvišeni kaže: "a ni vama samima da jedete u kućama vašim." Ovo je spomenuto ovako jer treba da bude pokazatelj da se prema drugom bude ljubazan i da bi se izjednačilo ono što se kasnije navodi u propisu a to obuhvata kuće sinova jer se ovo ne odnosi na njih. Ovo također ukazuje na to da onaj ko preseli znači da je imetak njegovog djetete u osnovi imetak njegovog oca. U "Sunenima" i u drugim izvorima navodi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /352/ "Ti i tvoj imetak pripadate tvome ocu"

Uzvišeni kaže: "ili u kućama očeva vaših, ili u kućama matera vaših" i tako dalje, kako Allah kaže u ajetu

"ili u onih čiji su ključevi u vas." Ovo je jasno samo po sebi. Ukazuje na obavezu međusobnog pomaganja bližnjih kao što je naročito istaknuto u mezhebima Ebu-Hanife i Ahmeda. A riječima Uzvišenog Allaha, dž.š.:

"ili u onih čiji su ključevi u vas" misli se na sluge muškarce, robove i dvorske nadzornike te upravitelje; ne treba da odbijete da jedete hranu ako vas pozovu sa namjerom da učine dobročinstvo. Aiša, r.a., u pogledu ovoga kaže: "Muslimani su običavali da ostavljaju svoje ključeve povjerenicima koji su im osiguravali hranu koja im je bila potrebna u vrijeme kada su oni bili odsutni, a njihovi povjerenici su se ustručavali i reagovali jer im dozvola za to nije davana dragovoljno pa je Allah, dž.š., objavio: "ili u onih čiji su ključevi u vas", a također Uzvišeni kaže: "ili u prijatelja vašeg", tj. u kućama vaših prijatelja i drugova nije vam grijeh da jedete kod njih ako znate da im to neće umanjiti i otežati im i u koliko oni to ne osjećaju mrskim. Uzvišeni kaže:

"nije vam grijeh da jedete zajednički ili pojedinačno." Osjećali su tjeskobu i neprijatnost i sustezali su se da jedu hranu onda kada bi se neko našao kod njih, pa im je to Allah, dž.š., dozvolio rekavši:

"nije vam grijeh da jedete zajednički ili pojedinačno." Ovo je dozvola Uzvišenog Allaha da čovjek može jesti sam, a i u društvu. Ukoliko jede u društvu to je berićetnije.

Uzvišeni veli: "a kad ulazite u kuće vi ukućane njene pozdravite", znači: pozdravljajte jedni druge međusobno. Džabir ibn Abdullah kaže: "Kada uđete kod svojih ukućana, pozdravite ih od Allaha propisanim, blagoslovljenim i uljudnim pozdravom." A Ebu Ez-Zubejr kaže: "Svi treba da otpozdrave.

Mudžahid kaže: "Kada uđeš u džamiju, reci selam i pozdrav na Allahovog Poslanika, a kada uđeš kod ukućana, isto tako ih pozdravi, a ako uđeš u kuću a u njoj nema niko, reci: 'Selam i pozdrav na nas i na sve dobre Alahove robove!'" Katade kaže: "Kada uđeš kod svojih ukućana, pozdravi ih, a kada uđeš u kuću u kojoj nema nikog, reci: 'Selam i pozdrav na nas i na Allahove dobre robove', jer je tako on naredio i pričao nam je da mu meleki otpozdravljaju. Hafiz Ebu-Bekr el-Bezzar prenosi od Enesa i kaže: /335/ "Allahov Poslanik, s.a.v.s., oporučio je pet stvari, rekavši: "O Enese, kad uzimaš abdest, uzimaj ga propisno i potpuno, Allah će ti produžiti život; lijepo pozdravi koga sretneš od moga ummeta, Allah će ti umnožiti dobra djela; a kada ulaziš - znači u svoju kuću - pozdravi svoje ukućane, Allah će ti umnožiti i uvećati dobro u tvojoj kući; klanjaj Kurban-bajram namaz jer to je namaz onih koji se kaju i vraćaju a bili su prije tebe. O Enese, smiluj se nemoćnom i mladom, poštuj i uvažavaj starijeg - bit ćeš jedan od mojih pratilaca na Sudnjem danu!" Uzvišeni kaže:

"Tako vam Allah objašnjava propise, da biste se opametili"; ovo je upozorenje Uzvišenog Allaha Svojim robovima i djelotvorno objašnjenje njima ajeta kako bi se prema njima ponašali i upravljali i kako bi ih shvatili, ne bi li se opametili.

I ovo je također primjer lijepog odgoja i uljudnosti kojima Allah, dž.š., upućuje Svoje robove koji vjeruju u Njega. Kao što im je naredio da traže dopuštenje pri ulasku i dolasku, također im je naredio da traže dopuštenje za izlazak i pri odlasku, naročito ako se radi ostvari koja je od zajedničkog interesa, kao kada se sastaju sa Resulullahom, neka je salavat i selam na njega. Zatim je Uzvišeni Allah, dž.š., naredio Poslaniku, s.a.v.s., da mu ako neko od njih zatraži dopuštenje, dozvoli ukoliko to želi, zbog toga Uzvišeni, a slava Njemu, kaže:

"dopusti kome hoćeš od njih, i zamoli Allaha da im oprosti."

Ebu-Davud prenosi od Ebu-Hurejrea i kaže: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /354/ 'Kad neko od vas dođe na neko mjesto neka nazove selam, a i kada želi da ustane neka nazove selam, jer prvi selam nije ništa važniji od drugog.'" Ovako prenose En-Nesai i Et-Tirmizi i kažu da ovaj hadis spada u kategoriju hasen-hadisa.

Ibn-Abbas prenosi: "Bili su uobičajili govoriti: 'O Muhamede, o Ebul-Kasime!', pa im je Uzvišeni Allah, dž.š., to zabranio veličajući Svoga Poslanika, s.a.v.s., i kaže: 'Govorite: 'O nebijjalah, o Resulullah''", kao što Uzvišeni kaže:

"O vjernici, ne dižite glasove svoje iznad Vjerovjesnikova glasa i ne razgovarajte s njim glasno, kao što glasno jedan s drugim razgovaraate, da ne bi bila poništena vaša djela, a da vi i ne primijetite." (49:2) - pa dalje Uzvišeni nastavlja govor - "Većina onih koji te dozivaju ispred soba nije dovoljno pametna" (49:4) "A da su se oni strpjeli dok im ti sam izađeš, bilo bi im bolje" (49:5). Sve ovo se odnosi na lijepo ponašanje pri komuniciranju s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., u razgovoru i govoru s njim, u njegovom prisustvu, kao što im je naređeno da daju sadaku prije nego što počnu upućivati dove za ispunjenje želja.

Uzvišeni kaže: "Allah sigurno zna one među vama koji se kradom izvlače". Mukatil bin Hajjan kaže da su to munafici, dvoličnjaci, kojima je teško pala hutba koju su slušali u petak za vrijeme džuma-namaza, pa su se kradom izvlačili između nekih ashaba Allahovog Poslanika, s.a.v.s., dok nisu izašli iz džamije, a nije dobro za čovjeka da izlazi iz džamije bez dozvole Allahovog Poslanika sa džuma-namaza nakon što Poslanik počne hutbu.

Uzvišeni kaže: "Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju Njegovu", tj. naređenju Allahovog Poslanika, s.a.v.s., njegovog načina, njegovog sunneta i njegovog Šerijata. Treba da se vaše riječi i vaša djela mjere prema riječima i djelima njegovim, pa ako se budu slagali to će mu biti prihvaćeno, a ko suprotno postupi to će se negativno odraziti na njegove riječi i njegova djela, bez obzira ko to bio. Slično kao što je navedeno u dva "Sahiha" te drugim zbirkama, gdje se iznosi da je Allahov Poslanik rekao: /355/ "Ko uradi neki posao a nije sukladan 'našoj stvari', to mu se odbacuje", tj. neka se obavezno zabrine i zaplaši, tajno i javno, onaj koji postupi suprotno sunnetu Allahovog Poslanika, s.a.v.s.,

"da ih iskušenje kakvo ne stigne", tj. u njihovim nevjerničkim srcima, ili dvoličnjačkim, ili kakvim novotarijskim,

"ili da ih patnja bolna ne snađe", tj. na dunjaluku, ubistvom, ili kakvim šeriatskim sankcijama, ili zatvorom i slično tome. U tom smislu imam Ahmed prenosi od Ebu-Hurejrea i kaže: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: /356/ 'Moj primjer i primjer vas je kao primjer čovjeka koji je naložio vatru pa kada je ona osvjetlila njegovu okolinu, počeli su se skupljati leptirovi, ova slabašna stvorenja i padati u Vatru dok nisu svi u nju upali. On ih je sprečavao, ali nije uspio da ih spriječi. Tako je primjer mene i vas. Ja sam taj koji vas odvraća od Vatre, daleko od nas bila, ali vi me savladavate i ulazite u nju.'" Ovaj hadis bilježe Buharija i Muslim kao predaju Abdur-Rezzaka.

Petak je u arapskom jeziku nazvan džumu'a, jer je on deriviran iz izraza džem' (spajanje, sabiranje, sakupljanje). Sljedbenici islama na taj se dan sastaju jednom sedmično u velikim džamijama. To je šesti dan, kada je Allah, dž.š., upotpunio stvaranje svega stvorenog. U njemu je stvoren Adem, u njemu je uveden u Džennet, u njemu je izveden iz njega i u tom danu će nastupiti Sudnji dan. U tom danu je jedan sat, ako tačno u njemu pravovjerni rob zatraži od Allaha, dž.š., nešto korisno, Allah će mu dati, kao što se to jasno i pouzdano navodi u vjerodostojnim hadisima. U starom arapskom jeziku ovaj dan je nazvan sintagmom.  

Pouzdano je utvrđeno da je narodima prije nas, također, bilo naređeno uvažavanje ovog dana, ali su ga zanemarili. Muslim u svom Sahihu navodi: (433) "Uščuvao je Allah, dž.š., petak od naroda koji su bili prije nas. Tako su jevreji odabrali subotu, kršćani nedjelju, te je Allah, dž.š., doveo nas i ukazao nam da poštujemo petak. Pa je učinio da redoslijed bude: petak, subota i nedjelja. Na isti način kako subota i nedjelja prate petak, i oni će na Sudnjem danu dolaziti iza nas. Mi smo posljednji na ovom svijetu, a prvi na Sudnjem danu, i nama će presuditi prije svih ostalih." (Navodi ga i Buhari, obojica od Ebu-Hurejrea.) 

  Allah, dž.š., naredio je pravovjernima da se u ovom danu sakupe radi ibadeta  riječima: 

 "O vjernici, kad se u petak na namaz pozovete, kupoprodaju ostavite i požurite ka spominjanju Allaha, to vam je bolje, neka znate!”, tj. imajte namjeru, odluku i budite pripravni za odlazak na džumu, kao što je Allah, Uzvišeni rekao: 

 "A onaj koji želi drugi svijet i trudi se da ga zasluži, a vjernik je…"   (17:19)  Ovdje se naravno nije mislilo na žurno hitanje na džuma-namaz, jer je ono zabranjeno na osnovu hadisa koji su zabilježeni u sahihima: Ebu Hurejre prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: (434) 'Kada čujete ikamet, pođite na namaz i pazite da budete smireni i dostojanstveni. Nemojte žurno ići, dio namaza na koji stignete nastavite klanjati, a propuštene dijelove naklanjajte!'" U gornjem ajetu mislilo se na uobičajeno hodanje, a ne žurenje. Abdurrezak prenosi da je Ebu-Hurejre, r.a., rekao: "Riječi su Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: 'Kada se uspostavi namaz, ne trčite na njega, nego uobičajeno hodite. Budite smireni i dostojanstveni; što ste propustili, naklanjajte.'"  

Lijepo je da se onaj ko ide na džuma-namaz, okupa prije odlaska, na osnovu vjerodostojna predanja, koje se od Ebu-Hurejrea i Ebu-Seida, r.a., bilježi u oba Sahiha: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (436) 'Kada neko od vas pođe na džumu, neka se okupa.'" Imam Ahmed citira Evsa ibn Evsa es-Sekafija da je rekao: (437) "^uo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako kaže: 'Ko se očisti i okupa u petak, rano ustane i među prvima dođe, pješke, a ne na jahalici, blizu imama i sasluša ga, a sam riječ ne progovori - za svaki će korak imati nagradu kao što se ima od godine dana dobrovoljnog posta i namaza.'" Ovaj je hadis u različitim verzijama i terminima, a sve ih navode autori četiri sunena, a Et-Tirmizi ga smatra hasenom.  

Ebu-Hurejre, r.a., kaže: "Resulullah, s.a.v.s., rekao je: (438) 'Ko se petkom okupa kao kad se okupa od džunupluka, zatim ode u džamiju u prvom sahatu6, kao da je za kurban zaklao devu; ko ode u drugom sahatu, kao da je za kurban zaklao kravu; ko ode u trećem sahatu, kao da je za kurban zaklao rogatog ovna, u četvrtom sahatu, kao da je zaklao kokošku, a u petom sahatu, kao da je od sebe darovao jaje. Kada imam iziđe na minber, meleci dođu da bi saslušali hutbu.'" (Buharija i Muslim) Pohvalno je obući najljepšu odjeću, namirisati se, očistiti zube i šutjeti slušajući hatiba, nikoga ne uznemiravajući. Ako sve to ispoštuje i obavi džuma-namaz, njegov je namaz iskup za grijehe koje je počinio izmedju dvije džume. 

 "Kad se u petak na namaz pozovete, kupoprodaju ostavite i požurite ka spominjanju Allaha." Pod pozivom se misli na drugi ezan, koji bi se učio kada bi se Allahov Poslanik, s.a.v.s., popeo i sjeo na minber, i na ovaj se ezan misli kada se kaže da je poslije njega zabranjena kupoprodaja. Prvi ezan, koji je dodao zapovjednik pravovjernih Osman ibn Affan, r.a., uspostavljen je radi velikog broja klanjača. Konsenzusom islamskih znanstvenika, r.a., utvrđeno je da je kupoprodaja zabranjena nakon drugog ezana. Međutim, razišli su se u tome da li je ispravno ako se radi o darivanju ili ne, na dva različita stava. Vanjski smisao ajeta ističe da je to zabranjeno, kao što je utvrđeno i u šerijatskopravnim djelima. Dužni su prisustvovati džumi slobodni muškarci, ali ne robovi, žene i djeca. Opravdan je izostanak putniku, bolesniku, njegovateljima bolesnika i drugima koji imaju slične isprike, a što je, također, razrađeno u šerijatskopravnim djelima. 

"To vam je bolje, neka znate!", tj. napuštanje kupoprodaje; i dolazak na slušanje hutbe i obavljanje namaza, bolje vam je na oba svijeta. 

Ovo je ajet o hidžabu. On sadrži šerijatske propise i odredbe. Njegovo objavljivanje podudarilo se sa riječima Omer ibn El-Hattaba. Naime, u oba "Sahiha" prenosi se da je on rekao: (527) "Moje riječi su se podudarile sa mojim Gospodarem tri puta. Rekao sam: "Allohov Poslaniče, kad bi Mekami - Ibrahim uzeo kao mjesto za obavljanje namaza?!", pa je Uzvišeni Allah objavio:

"Neka vam mjesto na kome je stajao Ibrahim bude prostor iza koga ćete moći molitvu obavljati." (2:125) Rekao sam: "Allohov Poslaniče, tvojim ženama ulazi i dobar i pokvaren čovjek. Kako bi bilo da ih zaklone od drugih?" Tada je Allah objavio ajet o hidžabu. Rekao sam Poslanikovim, s.a.v.s., ženama kada su se udružile u ljubomori: “Ako vas on pusti, Gospodar njegov će mu dati umjesto vas boljih žena", pa je objavljeno upravo tako.

U Muslimovom predanju spominje kao četvrtu stvar zarobljenike sa Bedra. Buharija prenosi i od Enes ibn Malika da je rekao: (528) "Omer ibn El-Hattab rekao je: 'Allohov Poslaniče, tvojim ženama ulazi i dobar i pokvaren čovjek. Kada bi majkama vjernika naredio da se zaklone?...'" Tada je Allah objavio ajet o hidžabu. Ajet je objavljen ujutro nakon ženidbe Allahovog Poslanika, s.a.v.s., sa Zejnebom bint Džahš, koju je sam Uzvišeni Allah udao za njega. Bijaše to u zul-ki'detu pete godine, a Allah najbolje zna.

Buharija prenosi od Enesa ibn Malika da rekao je: /529/ "Kada se Allohov Poslanik, s.a.v.s., oženio Zejnebom bint Džahš, pozvao je ljude. Oni su jeli, a zatim sjeli razgovarati. On se pripremao da ustane, a oni nisu ustali. Vidjevši to, ustao je, a kada je ustao, ustali su svi osim trojice. Poslanik, s.a.v.s., htio je da uđe spavati, ti ljudi su sjedili, pa su ustali i otišli, te sam otišao i izvijestio Poslanika, s.a.v.s., da su otišli, pa je došao i ustao. Krenuo sam da uđem, pa je spustio zastor. Tada je Uzvišeni Allah objavio:

"O vjernici, ne ulazite u sobe Vjerovjesnikove, osim ako vam se dopusti radi jela, ali ne da čekate dok se ne zgotovi; tek kad budete pozvani, onda uđite, i pošto jedete, raziđite se." Prenose ga i Muslim i En-Nesai.

Riječi Uzvišenog: "Ne ulazite u sobe Vjerovjesnikove" zabrana su vjernicima da ulaze u stanove Allahovog Poslanika, s.a.v.s., bez njegova dopuštenja, kao što su činili u svojim kućama u džahilijetu i u početku islama. Uzvišeni Allah usrdno želi dobro ovome ummetu, pa mu iz počasti zabranjuje da to čini. Stoga Allohov Poslanik, s.a.v.s., veli: (530) "Klonite se ulaženja kod žena!"

Uzvišeni Allah potom izuzima iz zabrane, pa veli: ... "osim ako vam se dopusti radi jela, ali ne da čekate dok se zgotovi." Mudžahid i drugi vele: "Tj. ne iščekujte da se ono skuha, pa kad to bude blizu, tada uđete, jer to Allah ne voli i osuđuje." Ovo je dokaz i za zabranu nametništva (uljezništva) koje Arapi nazivaju "ed-dajfen". Uzvišeni potom veli:

"Tek kad budete pozvani, onda uđite, i pošto jedete, raziđite se." U sahih-hadisu prenosi se od Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: (531) "Kada bih bio pozvan na plećku, odazvao bih se, a kada bi mi bila poklonjena cjevanica, primio bih. Kada okončate ono zbog čega ste pozvani, olakšajte ukućanima i raziđite se." Stoga Uzvišeni veli:

... "ne upuštajući se jedni s drugima u razgovor", kao što se zbilo sa trojicom koji su se zaboravili, što je Božijem Poslaniku, s.a.v.s., teško palo, kao što Uzvišeni veli:

"To smeta Vjerovjesniku, a on se stidi da vam to rekne, a Allah se ne stidi istine." Veli se da mu je teško padao ulazak bez njegove dozvole i nije to podnosio, ali mu je bilo mrsko da im zabrani zbog toga što je bio jako stidan, sve dok mu Allah nije objavio zabranu tih postupaka. Stoga Uzvišeni veli:

"a Allah se ne stidi istine", tj. zato vam je to zabranio.

Potom Uzvišeni veli:

"A ako od nekih nešto tražite, tražite to od njih iza zastora."