Alijj ibn Ebi-Talha kaže da je Ibn-Abbas o riječima Uzvišenog: ″Pravi su vjernici samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene″, rekao: ″Kada munafici obavljaju Allahove farzove, spominjanje Allaha ni najmanje ne utiče na njihova srca. Oni ne vjeruju ni u jedan Allahov ajet, ne oslanjaju se na Njega, ne klanjaju kada ih drugi ne vide i ne daju zekat iz svojih imetaka.″Pravi su vjernici samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene", tj.njihova se srca prestraše i uplaše, pa oni obavljaju Njegove farzove i izvršavaju ono što je On naredio, a klone se onoga što je On zabranio. To je osobina pravih vjernika. Zatim Uzvišeni kaže:″...a kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im povećavaju" , odnosno uvjerenje. El-Buhari i još neki islamski učenjaci ovaj i slične ajete uzeli su za dokaz da se iman može povećavati i da je on različitih nivoa u ljudskim srcima. Tako npr. Uzvišeni kaže:″..Što se tiče vjernika, njima je povećala vjerovanje, i oni se raduju ″(9:124) Taj stav zastupa većina ummeta, a kaže se i da ga svi zastupaju. Zatim Uzvišeni kaže:″..i samo se na Gospodara svoga oslanjaju″, tj. oni žele samo Njega, streme samo Njemu, traže utočište samo kod Njega, svoje potrebe izlažu samo Njemu, znaju da ono što On hoće biva, a što On neće ne biva, znaju da samo On ima vlast, bez suparnika i saučesnika u njoj, i znaju da On brzo sviđa račune. Zato je Se'id ibn Džubejr rekao: ″Oslanjanje na Allaha je potpuni iman.″ Zatim Uzvišeni kaže: ″...oni koji namaz obavljaju i dio od onoga što im Mi dajemo udjeljuju″. Obavljanje namaza podrazumijeva stalnu pažnju na namaska vremena, na abdest, na upotpunjavanje njegovih sastavnih dijelova /ruknova/: rukua, sedžde, učenja Kur'ana, sjedenja u namazu itd., te na smirenost u toku svih njih i na donošenje salavata na Vjerovjesnika, s.a.v.s. A udjeljivanje iz onoga što Allah daje podrazumijeva davanje zekata i ostalih materijalnih dužnosti, bilo da su one obavezne ili na dobrovoljnoj osnovi. Trebaš znati, čovječe, da ti je sav imetak koji imaš samo dat na zajam i čuvanje i da ćeš se ubrzo od njega rastati.

"I dosudi nam dobro na ovom svijetu, i na onom svijetu." Prethodni dio ove dove bio je radi zaštite od grijeha, a ovaj dio:  "I dosudi nam dobro na ovom svijetu, i na onom svijetu" jeste radi ostvarenja cilja, a njime se hoće reći: Odredi i propiši nam dobro i na ovom i na onom svijetu. A što se tiče dobra (el-hasene), ono je već objašnjeno u suri El-Bekare 324  "...mi se, uistinu, vraćamo Tebi!", tj. kajemo se, obraćamo se i vraćamo se Tebi.325   Zatim Uzvišeni kaže: "Kaznom Svojom Ja kažnjavam koga hoću" - reče On - "a milost Moja obuhvata sve", tj. Ja radim ono što Ja hoću i Ja određujem ono što Ja hoću, a sve to radim pravedno i mudro - neka je slavljen i uzvišen, nema boga osim Njega. "...a milost Moja obuhvata sve", tj. ona je velika i sveobuhvatna, kao što nam Uzvišeni prenosi riječi nosioca Arša i onih oko njega: "Gospodaru naš, Ti sve obuhvataš milošću i znanjem." (40: 7) Imam Ahmed navodi od Selmana, da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /321/ "Allah ima stotinu milosti. Samo sa jednom od njih stvorenja su međusobno samilosna i životinje osjećaju samilost prema svojim mladim, a devedeset devet milosti On je ostavio za Kijametski dan." Ovaj hadis navodi i Muslim. Riječi Uzvišenog: "...dat ću je onima koji se budu grijeha klonili", znače: Obavezat ću se da Moja milost, kao Moj dar i dobročinstvo, pripadne njima, "...onima koji se budu grijeha klonili", tj. širka i ostalih velikih grijeha. "...i zekat davali". Jedni kažu da se ovim misli na čišćenje duša, a drugi na zekat na imetke. Moguće je ipak da se ovo odnosi na oboje, jer je ovaj ajet objavljen u Meki. "...i onima koji u dokaze Naše budu vjerovali", tj. budu ih potvrđivali.

---

324  Pogledaj tumačenje 201. ajeta sure El-Bekare.

324  Zatim ih je Allah ponovo oživio. Za to imamo dokaz u riječima Uzvišenog: "Zatim smo vas, poslije smrti vaše, oživili da biste zahvalni bili." (2:56)

"Namaz obavljajte", znači da im se naredi da namaz obavljaju, i to nakon što prihvate vjeru u jasne ajete koje donosi Allahov Poslanik, salla­llahu alejhi ve sellem, jer namaz kao i post i hadž nisu mogući bez vjerovanja, budući da vjera u Muhammedovu, sallallahu alejhi ve sellem, misiju predstavlja osnov svakog djelovanja.

"I zekat dajite!" znači naređuje im da daju zekat, Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sel­lem, i "i zajedno s onima koji namaz obavljaju i vi ga obavljajte!", tj budite zajedno s vjernicima pri izvršavanju najljepšeg i naj­savršenijeg djela, a to je namaz, koji se ovdje navodi kao kolektivni čin, tj. obavljajte namaz u džematu. Mnogi učenjaci na osnovu ovog ajeta dokazuju obavezu klanjanja namaza u džematu.

Allah Svojim robovima naređuje da Mu pokorni budu, da Njegovim stvorenjima dobročinstvo čine, istinu pomažu, da namaz klanjaju, a namaz nije ništa drugo do činjenje ibadeta jedino Allahu, te da od onoga što im je Allah dao udjeljuju, dajući zekat, potpomažući bližnje, a da ostalima dobročinstvo čine. Pod obavljanjem namaza misli se na to da se vodi računa o namaskom vaktu, roku obavljanja namaza, ruku'u, sedždi, i skrušenosti, kao što naređuje javno i tajno dijeljenje kako bi se spasili  "prije nego što nastupi Dan", tj. Sudnji dan, "u kome neće biti ni trgovanja, ni prijateljstva". Ni od kog se neće primiti da se sobom otkupi od kazne, tj. da sebe "proda" u zamjenu za otkup. "Ni prijateljstva", tj. tamo predodžbe o prijateljstvu nema, a onaj koji kaznu bude zaslužio napušten će biti, a tamo će pravda i pravičnost vladati. Ono što se želi reći jeste svakako to da otkupnina i trgovina neće nikom koristiti, kao ni prijateljstvo ni zagovorništvo onome ko se sa Allahom kao nevjernik sretne, kako to Uzvišeni veli:

 "I bojte se Dana kada niko ni za koga neće moći ništa učiniti, kad se ni od koga otkup neće primiti, kada nikome zagovor neće koristiti i kada im niko neće moći pomoći."(2:123)

Uzvišeni, Njemu slava, naređuje Svojim robovima da obavljaju namaz samo Njemu, Jedinom, i da daju zekat na propisani način i za Allahovo zadovoljstvo a to predstavlja dobročinstvo prema njihovim slabim i siromašnim stvorenjima koji slijede Put koji im je postavio Allahov Poslanik, s.a.v.s., i koji napuštaju ono što ih odvraća od njega težeći Allahovom, dž.š., zadovoljstvu i Njegovoj milosti.

Govoreći o beznačajnosti ovoga svijeta Uzvišeni Allah kaže: "Život na ovome svijetu samo je igra i zabava!" Osim onih poslova na njemu koji budu u Božije ime rađeni. Zato Allah kaže:

"A ako budete vjerovali i grijehe izbjegavali, On će vam nagrade vaše dati i imanja vaša od vas neće tražiti." On nije potreban vama; to što propisuje zekat koji izdvajate od vašega imetka, zato je da biste se približili vašoj siromašnoj braći, i da bi vam za to nagrada bila dodijeljena.

El-Buhari navodi predanje od Huzejfe: Ajet:

"I trošite imetak na Allahovom putu, i svojim rukama se u propast ne bacajte" objavljen je u vezi s trošenjem. Slično se prenosi od Ibn-Abbasa, i grupe tabiina. Lejs ibn Sad prenosi od Eslema ebi-´Umrana, koji kaže: "Prilikom osvajanja Konstantinopolisa (Istanbula) jedan od muhadžira išao je u napad na neprijateljske redove dok ih nije probio. S nama je bio Ebu-Ejjub el-Ensari." Neki su tada rekli: "Bacio se svojim rukama u propast", a Ebu-Ejjub je kazao: "Mi bolje znamo smisao ovog ajeta, jer on je objavljen u vezi s nama!" Mi smo bili s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. S njim smo bili svjedoci mnogih poprišta i pomagali smo mu. Kada se islam proširio i učvrstio, mi, ensarije, sastali smo se zadovoljni i govorili smo: "Allah nas je počastio da budemo ashabi Njegovog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i da mu pomažemo, pa se islam proširio i stekao mnogo pristalica. Davali smo prednost islamu i Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nad našim porodicama, nad imetkom i djecom. Međutim, kada je rat prestajao, mi smo se vraćali svojim porodicama i djeci, te ostajali da boravimo s njima," pa je u vezi s tim objavljeno:

"I trošite imetak na Allahovu putu, i svojim rukama se u propast ne bacajte." Propast je bila u ostajanju s porodicom i imovinom, te napuš tanju borbe (džihada)Prenose Ebu-Davud, Tirmizi i En-Nesa'iEbu-Bekr ibn Ajjaš s lancem od El-berra ibn Aziba navodi da ga je neki čovjek pitao: "Ako sam napadnem neprijatelje pa me ubiju, da li sam se time svojim rukama bacio u propast?" "Ne", rekao je on"Allah je rekao Svome Poslaniku:

"Bori se na Allahovom putu i nikoga ne obavezuj osim sebe!" (4:84), a ovaj se ajet odnosi na trošak. Prenosi Ibn-Merdevejh, a navodi ga El-Hakim u svome Mustedreku. On navodi da je sahih (vjero-dostojan) u skladu s kriterijima dvojice autoriteta (šejhova) iako ga ne prenose u svojim zbirkama. Prenose ga, također, Tirmizi i Kajs ibn Rebi' od Ishaka ibn Berra'a. U vezi s riječima:

.. "...i nikoga ne obavezuj osim sebe!" on kaže: "Ali je propast da čovjek učini grijeh pa se ne pokaje i tako baci u propast." Od Numana ibn Bešira navodi se da se to odnosi na čovjeka koji učini grijeh i vjeruje da mu neće biti oprošten i tako se baci u propast, tjpočne više činiti grijehe, pa propadne. Smisao ajeta jeste naredba da se troši na Allahovom putu u različitim vidovima približavanja Allahu i pokornosti, a posebno u trošenju imetka za borbu protiv neprijatelja, korištenju za ono što će ojačati stvar muslimana, odnosno, ajet je upozorenje da je ponašanje suprotno tome propast i katastrofa za onoga ko je to obavezan. Nakon toga slijedi veznik kojim se dodaje naredba da se čini dobročinstvo, koje predstavlja najviši stupanj pokornosti (ihsan), pa kaže:

"i dobro činite; Allah doista voli dobročinitelje!

"Pitaju te kako će dijeliti?"- pa Allah Uzvišeni to objašnjava. Dakle, podijelite to na slijedeći način, kao što stoji i u hadisu: /299/ "...svojoj majci i ocu, sestri i bratu, zatim bližnjem do bližnjeg"Mejmun je proučio ovaj ajet, a zatim rekao: "Njima pripada podjela! Tu nije spomenuo bubanj, frulu, slike u drvetu, niti platno za zidove." Zatim Allah Uzvišeni kaže:

"a za dobro koje činite Allah sigurno zna!" Znači, kakvo god dob­ro djelo vi uradili, Allah to zna i On će vas za to najo­bilnije nagraditi. On ni trunke nikome neće nepravde nanijeti.

Pitaju te o vinu i kocki!" Što se tiče riječi "vino", to je, kao što kaže vladar pravovjernih, Omer ibn Hattab, 'sve što opija um' kao što će biti šire objašnjeno u Suri "Trpeza" , dok riječ "hazardne igre" znači kocka.

Reci: 'U njima je veliki grijeh, a i koristi ljudima.' Što se tiče gri­jeha (štete) to je stvar vjere, dok su koristi vezane za ovaj svijet kao npr., kupoprodaja i korištenje zara­dom od njih. Koristi koje neki dobivaju u hazardnim igrama, da bi to potom trošili za sebe i svoje poro­dice, nisu jednake šteti i porocima što utiču na svijest i vjeru ljudi. Zato Allah Uzvišeni kaže:

"njihov grijeh (šteta) veći je od njihove koristi", pa je ovaj ajet bio u funkciji pripreme za potpunu zabranu vina (opojnih pića), budući da to nije bilo eksplicitno, nego implicitno. Stoga je Omer ibn Hattab, r.a., kada je pred njim proučen ovaj ajet, rekao: "Allahu moj, objasni nam jasno pitanje vina (opojnih pića)!" Nakon toga ob­javljena je jasna zabrana u suri "El-maide" (Trpeza):

"O vjernici, vino, kocka, kumiri i strjelice za gatanje odvratne su stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste spašeni bili." "Šejtan samo želi pomoću vina i kocke među vas neprijateljstvo i mržnju unijeti i od sjećanja na Allaha i namaza odvratiti vas. Pa hoćete li se okaniti?!" (5:90-91)

O tome će opširnije biti govora u poglavlju "El-maide" (Trpeza), ako Bog da.

"Pitaju te, šta da udjeljuju! Reci: 'Višak!'" Ibn Ebi-Hatim navodi od Jahja'a da je do njega stiglo kako su Muaz ibn Džebel i Sa'lebe došli Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i kazali: "Allahov Poslaniče! Mi imamo ro­bove i porodice, pa šta da dijelimo od naše imovine?" Allah je, potom, objavio ajet:

"Pitaju te, šta da udjeljuju!"

Reci: 'Višak!', tj. ono što preostaje od tvoje porodice. To navode Ibn-Abbas, Ibn-Omer i jedan broj tabiina, a Abd ibn Humejd u svom komentaru navodi da je Hasan u vezi s ovim riječima rekao: "To znači da ne opteretiš tvoj imetak, pa da dođeš u situaciju da prosiš od ljudi." /305/ "Mujezin Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, do tada je na početku namaza govorio da se namazu ne primiču pijani!". Na to upućuje i predanje koje navodi Ibn-Džerir od Ebu-Hurejre, koji kaže: /306/ Neki čovjek je rekao: "Allahov Poslaniče, imam jedan dinar", a on mu je rekao: "Potroši ga za sebe!" On je rekao: "Imam ja i drugi." Na to mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: "Potroši ga na svoju porodi­cu!" On je kazao: "Imam još!" "Potroši ga na svoje dijete!", rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. On je rekao: "Imam još!" Tada mu je rekao: "Onda ti vidi!" /Navodi i Muslim u svom Sahihu./ U Sahihu Muslimovom također se navodi da je Ebu-Hurejre, r.a., rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /307/ "Najbolja je sadaka ona koja se daje iz bogatstva! Gornja ruka je bolja od donje, pa počni s onim koga izdržavaš!"

"Eto, tako vam Allah ajete (znakove) objašnjava, da biste razmislili!" /219/ "I o ovome i o drugome svijetu", tj. kako vam je detaljno iznio ove propise i objavio ih, i pokazao, tako vam On objašnjava ostalo znakovlje u Svojim propisima, obećanjima i prijetnjama, kako biste razmišljali o ovome i drugome svijetu. Ibn-Abbas kaže: "To znači, o prolaznosti i prestanku ovoga svijeta, te dolasku drugog svijeta i njegovoj vječnosti." U jednom predanju od Katade stoji: "Pa, dajte prednost dru­gom svijetu nad prvim!"

Allah Uzvišeni naređuje Svojim robovima da na Njegovom putu dijele od onoga čime ih je opskrbio kako bi time osigurali uštedu kod Njega "prije nego što dođe Dan", tj. Sudnji dan, "u kojem neće biti ni otkupa, ni prijateljstva, niti posredništva"

Dan kada se neće moći otkupiti, pa makar platio zlatom koliko cijela Zemlja, kada nikome neće koristi­ti prijateljstvo i bliskost, niti će biti koristi od zagovor­nika koji se zauzimaju.1

"A nevjernici su, doista, nepravedni!", tj. nema većeg nepravednika od onoga koji se susretne s Allahom kao nevjernik.

1 Ako nisu vjernici!

Uzvišeni kaže:

"I od onoga čime vas Mi opskrbljujemo udjeljujte prije nego nekom od vas smrt dodje, pa da onda rekne: 'Gospodaru moj, da me još samo kratko vrijeme zadržiš pa da milostinju udjeljujem i da dobar budem!'" Svaki će se rasipnik kajati na samrti i cijelo vrijeme tražit će, pa makar jedan čas, života više da bi nadoknadio ono što ga je mimoišlo; međutim, to su puste želje, a kako li će tek nevjernici?! O tome Uzvišeni kaže:

"Ti opominji ljude danom kada će im kazna doći, kad će oni koji su se ogriješili prema sebi - govoriti: 'Gospodaru naš, ostavi nas još samo kratko vrijeme, odazvat ćemo se pozivu Tvome i slijedit ćemo poslanike! a zar se prije niste zaklinjali da nećete na onaj svijet?" (14:44)

"Kad nekom od njih smrt dođe, on uzvikne: 'Gospodaru moj, povrati me da uradim kakvo dobro u onome što sam ostavio 'Nikada!' To su riječi koje će on uzalud govoriti - pred njima će prepreka biti sve do dana kada će oživljeni biti." (23:99-100)

U riječima Uzvišenog Allaha , dž.š.:

"Na dan kada se ono u vatri džehenemskoj bude usijalo, pa njime čela njihova i slabine njihove, i leđa njihova budu žigosani. Ovo je ono što ste za sebe zgrtali, iskusite zato kaznu za ono što ste gomilali." Tj. ovo će im se reći u vidu prijekora, grđenja i izrugivanja, kao što je to u riječima Uzvišenog Allaha, dž.š.:

"Zatim mu, za kaznu, na glavi vodu koja ključa izlijevajte. Okušaj, ta Ti si, uistinu, moćni i poštovani."  (44:48,49) Znači: ovo je za ono što ste bili gomilali za sebe. Radi toga se kaže: Ko nešto zavoli i da mu prednost nad pokornosti prema Allahu, dž.š., bit će podvrgnut patnji (kazni).

Pošto su ovi dali prednost sakupljanju imetka nad Allahovim zadovoljstvom sa njima, bili su kažnjeni zbog toga. I pošto su imeci bili najdraža stvar njihovim vlasnicima, oni će biti najštetnija stvar po njih na ahiretu, pa će usijati u džehenemskoj vatri, a neopisiva je njena vrelina, pa će čela njihova i slabine njihove i leđa njihova njima biti pržena.

U Muslimovom Sahihu od Ebu-Hurejrea prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (458) "Nema nijednog čovjeka koji ne daje zekat na svoj imetak, a da neće imati na Sudnjem danu ploče od vatre kojom će biti prženi njegove slabine, njegovo čelo i njegova leđa, u danu koji traje pedeset hiljada godina, dok se ne presudi među robovima, zatim će vidjeti svoj put ili ka Džennetu ili Vatri."     

Prenosi El-Imam Ebu-Dža'fer bin Džerir od Sevbana, da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., govorio: (459) "Ko ostavi poslije sebe "kenz", tj. nagomilano zlato, na Sudnjem danu će mu biti pretvoreno u zmiju oguljene glave i sa dvije crne tačke iznad očiju koja će ga pratiti, a on će govoriti: 'Teško tebi, šta si ti?', pa će reći: 'Ja sam tvoje nagomilano blago koje si ostavio poslije sebe' ,pa će ga pratiti sve dok mu ne uzme ruku u usta i odgrize je, zatim će nastaviti sa ostalim tijelom." Prenosi ga Ibn- Hibban u svom "Sahihu", a osnova je ovog hadisa u Buharijinom i Muslimovom "Sahihu".

Uzvišeni kaže:"ima ih", tj. od licemjera,

 "koji ti prigovaraju", tj. nalaze ti mahane  "u" podijeli  "zekata", kada ga dijeliš i optužuju te u tome, a oni su ti koje treba optužiti, i ovim oni ne prebacuju zbog vjere, nego zbog svog udjela. Zbog toga, "...ako im se iz njega da, zadovolje se", tj. od zekata,

"...a ako im se ne da, odjednom se razljute", tj. ljute se poradi sebe. A Katade je o riječima Uzvišenog:

 "...ima ih koji ti prigovaraju zbog raspodjele zekata"  rekao: tj. ima ih koji te vrijeđaju zbog raspodjele zekata, a spomenuto nam je: (468) "da je neki čovjek, stanovnik pustinje, došao Vjerovjesniku, s.a.v.s., a on je dijelio zlato i srebro, pa je rekao: 'O Muhammede, tako ti Allaha, da ti je Allah naredio da jednako dijeliš, ne bi jednako dijelio.' Zatim je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: 'Teško tebi, pa ko je taj koji će ti pravednije postupiti poslije mene?' Zatim je rekao Allahov Vjerovjesnik, s.a.v.s.: 'Čuvajte se ovog i sličnog njemu, zaista u mom ummetu ima ljudi sličnih ovome. Oni uče Kur'an, a on ne prelazi njihove grkljane, pa kada iziđu (iz vjere) ubijte ih, i potom, kada iziđu (iz vjere), ubijte ih.'"

Spomenuto nam je da je Allahov Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: (469) "Tako mi Onog u Čijoj ruci je moja duša, ja vam ne dajem niti vam išta uskraćujem. Ja sam samo rizničar."

Uzvišeni Allah spomenuo je oponiranje licemjera, neznalica, Vjerovjesniku, s.a.v.s., i njihovo mahanisanje njemu u podjeli zekata. Uzvišeni je objasnio da je On taj koji ga je podijelio i objasnio njegov propis i lično postavio njegovu odredbu, nije povjerio njegovu podjelu nikom, pa ga je podjelio, na ove spomenute, kao što prenosi El-Imam Ebu-Davud od Zijada bin el-Harisa es-Sadaija, r.a., da je rekao: (470) "Došao sam Vjerovjesniku, s.a.v.s., pa sam mu dao prisegu na vjernost. Zatim je došao čovjek pa je rekao: 'Daj mi nešto iz zekata!', pa mu je rekao: 'Zaista Allah nije zadovoljan propisom Vjerovjesnika niti bilo koga drugoga u podjeli zekata.', pa ga je podijelio na osam kategorija, pa ako budeš bio među tim kategorijama, dat ću ti."

Učenjaci su se razišli o pitanju ovih osam kategorija - da li je obavezno obuhvatiti plaćanjem sve ili koje možeš od njih. Najispravnije je, Allah najbolje zna, da nije obavezno obuhvatanje svih nego je dozvoljeno davanje jednoj od njih, a daje se cjelokupan zekat i pored prisustva ostalih kategorija. To je stav Malika i grupe iz prvih i kasnijih generacija, a od njih su: Omer i Huzejfe, Ibn-Abbas i Ebu el-Alije, Se'id bin Džubejr i Mejmun bin Mehran. To je stav većine učenjaka. Na osnovu ovoga ovdje su spomenute kategorije radi objašnjenja strane kojoj se izdvaja zekat, a ne radi obaveznog obuhvatanja svih.

Spomenut ćemo ovdje hadise koji su vezani za svaku od ovih osam kategorija. Što se tiče siromaha, od Ibn-Omera prenosi se da je rekao: "Rekao je  Allahov Poslanik, s.a.v.s.: (471) 'Nije dozvoljeno davati zekat imućnom niti snažnom i zdravom.'"

Ovaj hadis bilježe Ahmed, Ebu-Davud i Et-Tirmizi, a također Ahmed, En-Nesai i Ibn-Madže bilježe slično predanje od Ebu-Hurejrea. Od Ubejdullaha bin Adija bin el-Hijara prenosi se: (472) da su dva čovjeka obavijestila da su došla kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., pitajući ga o zekatu, pa ih je promatrao i vidio ih da su snažni, zatim je rekao: "Ako hoćete dat ću vam, ali u njemu nema udjela bogatom niti jakom koji privređuje."

A što se tiče nevoljnika, prenosi se od Ebu-Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (473) "Nije nevoljnik onaj koji obilazi (kuće), onaj koji obilazi oko ljudi pa ga odbije (zadovolji) jedan zalogaj ili dva, jedna hurma ili dvije." Upitali su: "O Allahov Poslaniče, ko je nevoljnik?" Rekao je: "Onaj koji ne nalazi ništa što će mu zadovoljiti potrebu, niti je pronicljiv, pa mu se da milostinja (zekat) i on od ljudi ništa ne traži." A što se tiče onih koji rade oko zekata, to su oni koji ga sakupljaju  i oni zaslužuju dio zekata zbog toga. Nije dozvoljeno da budu od rodbine Poslanika, s.a.v.s., kojima je zabranjena milostinja (zekat), na osnovu onoga što je potvrđeno u Muslimovom Sahihu od Abd el-Muttaliba, a on prenosi od Rebi'a bin el-Harisa, da su otišli on i El-Fadl bin Abbas da traže od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da ih imenuje za sakupljače zekata, pa je rekao: (474) "Milostinja (zekat) nije dozvoljena Muhammedu, niti porodici Muhammedovoj. Ona je onaj dio imetka ljudi koji je zaprljan."

A što se tiče onih čija srca treba pridobiti, ima ih više vrsta:

U njih spada onaj kome se daje da bi primio islam, kao što je dao Vjerovjesnik, s.a.v.s.,  Safvanu bin Umejje, kao što prenosi El-Imam Ahmed od Safvana bin Umejje da je rekao: (475) "Davao mi je Allahov Poslanik, s.a.v.s., na dan Hunejna, a zaista mi je bio najmrži čovjek, pa mi je davao sve dok mi nije postao najdraži čovjek."

Ovaj hadis bilježe Muslim i Et-Tirmizi.

U njih spada onaj kome se daje da bi popravio svoj islam i učvrstio svoje srce, kao što je Poslanik, s.a.v.s, dao na dan Hunejna grupi zarobljenika prvaka i njihovim uglednicima stotinu deva i rekao: (476) "Zaista dajem čovjeku, a drugi mi je draži od njega, bojeći se da ga Allah ne obori na lice u vatri džehenemskoj."

El-Buhari i Muslim bilježe predanje od Ebi-Se'ida: (477) "Da je Alija poslan Vjerovjesniku, s.a.v.s., iz Jemena sa komadićem zlata u prahu, pa ga je podjelio među četvericom ljudi: El-Akra' bin Habisom, Ujejne bin Bedrom, Alkame bin Alasetom i Zejdom el-Hajr, zatim je rekao:  'Da ih pridobiješ.'"

A da li se daje onima čija srca treba pridobiti za islam poslije Vjerovjesnika, s.a.v.s., oko toga postoji razilaženje.

Tako se prenosi se od Omera, Amira, Eš-Šabija i skupine: da se njima ne daje poslije Vjerovjesnika, jer  je Allah uzdigao islam i njegove sljedbenike, učvrstio ih u zemlji i potčinio im ljude.

"Ova tvrdnja je jača, Allah najbolje zna, od tvrdnje da im se daje zekat u stanju nadmoći islama a i njegovih sljedbenika."

A što se tiče robova, prenosi se od nekih tabiina da se to odnosi na robove koji se oslobađaju uz otkup. Rekao je Ibn-Abbas i drugi da ne smeta da se otkupi rob imetkom iz zekata. Davanje za oslobađanje je općenitije od davanja za roba koji se oslobađa uz otkup, ili kupovinu roba, kojeg bi zatim samostalno oslobodili.

Postoje mnogi hadisi koji govore o nagradi osobađanja i izbavljanja roba iz ropstva, i zaista, Allah oslobađa za svaki organ oslobođenog roba organ njegova oslobodioca, pa i spolni ud  za spolni ud, i sve tako, jer je nagrada prema vrsti djela:

 "...vi ćete prema onom kako ste radili nagrađeni biti." (37:39)

U Musnedu od El-Beraa bin Aziba prenosi se da je rekao: (478) "Došao je čovjek, pa je rekao: 'O Allahov Poslaniče, uputi me da radim djelo koje će me približiti Džennetu, a udaljiti me od Vatre?' Pa je rekao: 'Oslobodi jednu osobu i izbavi roba iz ropstva!' Zatim je upitao: 'Allahov Poslaniče, zar to nije jedno?' Rekao je: 'Ne, oslobađanje jedne osobe jeste da je sam oslobodiš, a izbavljanje roba iz ropstva jeste da pomogneš u vezi sa cijenom za to.'"

A što se tiče prezaduženih, njih ima više grupa. Od njih su:

Onaj ko pozajmi imetak pa njime plati krvarinu ili pomiri dva plemena, onaj ko podnese dug za drugoga i njime se obaveže, pa osiromaši svoj imetak, ili pretrpi gubitak u izvršavanju svog duga, ili u činjenju grijeha, a zatim se pokaje. Ovo su oni kojima se daje iz zekata.

Osnova je ovoj grupi hadis koji prenosi Kabis bin Meharik El-Hilali koji je rekao: (479) "Platio sam krvarinu za drugoga, pa sam došao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., da mi nadoknadi to (iz zekata), pa je rekao: 'Sačekaj dok nam ne dođe zekat, pa ćemo narediti da ti ga dadne.' Zatim je rekao: 'O Kabise, zaista tražiti iz zekata nije dopušteno osim nekom od trojice: čovjeku koji je pozajmio imetak pa ga dao radi pomirenja dva plemena ili krvarine, njemu je dozvoljeno da traži dok ne dobije, zatim prestane da traži; čovjeku kojeg zadesi nepogoda (nesreća) pa mu uništi imetak, njemu je dozvoljeno da traži kako bi dobio ono što mu je dovoljno i čovjeku kojeg zadesi bijeda tako da ustanu trojica mudrih i dostojnih iz rodbine njegova naroda, pa kažu: Zadesila je bijeda tog i tog. Njemu  je dozvoljeno da traži kako bi dobio ono što mu je dovoljno. Svako drugo traženje nedozvoljen je imetak i taj čovjek jede nezakonito stečeni imetak.'" Prenosi ga Muslim.

A što se tiče "onih na Allahovom putu", to su borci koji nemaju udjela u državnoj blagajni, tj. koji ne primaju mjesečne plaće, nego su dobrovoljci; te oni imaju pravo na zekat.

Kod El-Imama, Ahmeda i El-Hasana i Ishaka: i hadž je na Allahovom putu po hadisu...

Također: putnik namjernik jeste putnik koji je doputovao u grad (zemlju), a nema ništa sa sobom da nastavi putovanje, daje mu se iz zekata koliko mu je dovoljno do njegovog grada (zemlje) i ako ima imetak. Ovakav je propis za onog koji želi da se uputi na putovanje iz njegovog grada (zemlje), a nema sa sobom ništa, daje mu se iz zekata koliko mu je dovoljno za odlazak i dolazak.

Dokaz je za to ajet i ono što prenose El-Imam Ebu-Davud i Ibn-Madže od Ebu-Seida, r.a., da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (480) 'Nije dozvoljen zekat bogatim osim peterice: onome koji ga sakuplja ili čovjeku koji ga kupi svojim imetkom (ako se radi o stoci i sl.), ili prezaduženom, ili borcu na Allahovom putu ili nevoljniku kome se udjeli, pa on to pokloni bogatom.'"

U riječima Uzvišenog: "Allah je odredio tako", tj. određenim propisom, Allahovom odredbom i Njegovim propisom i Njegovim kismetom. "...a Allah sve zna", tj. spoljašnost stvari i njihovu unutrašnjost i koje su koristi Njegovim robovima. "...i Mudar je" , u onom što kaže i što radi i što propisuje i što određuje, nema drugog boga osim Njega.

Uzvišeni je naredio Svom Poslaniku, s.a.v.s., da uzme od njihovih dobara zekat, da ih time očisti i blagoslovljenim učini. Ovo je općenito za svakog koji izmiješa dobra djela sa drugima koja su hrđava, makar ajet bio objavljen povodom onih koji su izostali od džihada iz lijenosti, a vjernici su i priznali svoje grijehe. Oni koji poslije njih budu kao i oni, bit će tretirani isto.

U riječima Uzvišenog: "...i pomoli se za njih", tj. moli za njih i traži oprosta za njih, kao što prenosi Muslim u svom Sahihu od Abdullaha bin Ebi-Evfa da je rekao: (517) "Kada bi ljudi davali zekat, Vjerovjesnik, s.a.v.s., pomolio bi se za njih, pa mu je došao moj otac sa zekatom a on je rekao: 'Bože moj, podari Svoj blagoslov porodici Ebi-Evfa'a.'"

Za riječi Uzvišenog: "...molitva tvoja će ih zaista smiriti", rekao je Ibn-Abbas: "Molitva je tvoja milost njima."

U riječima Uzvišenog: "A Allah sve čuje i sve zna", tj. čuje tvoje molbe i zna ko ih od tebe zaslužuje. Prenosi El-Imam Ahmed od Ibn - Huzejfe da Vjerovjesnikova, s.a.v.s., molitva stiže do čovjeka, njegovog djeteta i njegovog unuka.

U riječima Uzvišenog:

"…zar ne znaju oni da jedino Allah prima pokajanje od robova Svojih i da samo On prihvaća milostinje..." Ovo je podsticanje na pokajanje i milostinju, jer svako od ovo dvoje umanjuje i briše grijehe.

Uzvišeni ističe da oprašta svakom onom ko Mu se pokaje, a onome ko daje milostinju od halal zarade, zaista Uzvišeni Allah prima Svojom desnom rukom, pa je uvećava njenom vlasniku tako da datula postane kao Uhud.

Kao što prenosi Es-Sevri i Veki' od Ebu-Hurejrea, koji kaže: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (518) 'Zaista Allah prima milostinju i uzima je Svojom desnom rukom, pa je uvećava za nekog od vas kao što neko od vas uzgaja svoje ždrijebe, tako da komadić bude kao brdo Uhud.'"

Potvrda tome nalazi se u Knjizi Uzvišenog Allaha:

"Zar ne znaju oni da jedino Allah prima pokajanje od robova Svojih i da samo On prihvaća milostinje, i da je samo Allah Onaj Koji prašta i da je On milostiv."

Allah Uzvišeni naređuje Svojim robovima, vjernicima, da dijele od svoga imetka, pod čim se ovdje misli na milostinju/sadaku. Ibn-Abbas kaže: "Od lijepih stvari imovine kojom ih je Allah opskrbio, te su je stekli." Isto tako, on kaže: "Naredio im je da dijele od najljepšeg, najkvalitetnijeg i najvrednijeg dijela imetka, a zabranio da daju milostinju od lošeg, nekvalitetnog i pokvarenog dijela imetka, jer i Allah je dobar i prima samo dobro."  

Zato i kaže: "Ne izdvajajte ono što ne vrijedi!", tj. ne odabirite što je loše (pokvareno), "da biste to udijelili, kad ni sami to ne biste primili", tj. što ne biste uzeli ukoliko bi se vama dalo, osim da zažmirite Allah je nezavisan od toga više nego vi, pa ne dajite Allahu ono što sami ne volite. Ajet je, inače, objavljen u vezi sa grupom Ensarija Medinlija koji su dijelili kao sadaku loše hurme... 

    "osim zatvorenih očiju "Uzmimo za primjer: kada bi vam neko bio nešto dužan, pa to donio lošije nego što je zadužen, vi to ne biste primili kao dobro, a da ne utvrdite nedostatak. Kako onda da dajete svome Gospodaru ono s čime sami niste zadovoljni?! A vaša je obaveza prema Meni da date iz najljepšeg i najvrednijeg imetka vašega! Predanje navodi Ibn Ebi-Hatim od Ibn-Abbasa, a Ibn-Džerir uz predanje dodaje riječi Allaha Uzvišenog: 

 "Nećete dobro postići dok ne budete dijelili od onoga što volite!" (3:92) 

 "I znajte da je Allah nezavisan i hvale dostojan!"  To znači: ako vam je i naredio da dajete milostinju iz najljepšeg dijela imetka, Njemu to ne treba, nego je to samo sa ciljem kako bi siromašnoga izjednačio s bogatim. Tako kaže: 

           "Do Allaha neće doprijeti meso njihovo, niti krv njihova, ali će Mu stići bogobojaznost vaša!" (22:37) On je nezavisan od svih stvorenja, dok su sva Njegova stvorenja o Njemu ovisna. On je neizmjerno dobar i ono što je kod Njega ne nestaje. Stoga, ko bude dao milostinju iz onog dobra što je stekao, neka zna da je Allah Bogat Neovisan o tome i da neizmjerno daje, Plemenit i Darežljiv, te da će ga za to nagraditi dajući mu višestruko. Onaj Koji mu daje zajam nije siromah niti nasilnik. On je hvale Vrijedan, tj. zaslužuje hvalu za sva Svoja djela, riječi, zakone i moći. Nema boga, niti gospodara osim Njega! 

"Šejtan vas plaši siromaštvom i navodi vas na zlo, a Allah vam obećava oprost i dobroAllah je neizmjerno dobar i sveznajući." Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Abdullaha ibn Mesuda, koji kaže: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /415/ "Šejtan ima interes prema čovjeku, a melek ima interes, također Interes šejtana je da ga navede na zlo i negaciju istine, a želja meleka je da ga navede na dobro i potvrdu istine. Ko to nađe, neka zna da je to od Allaha i neka Mu zahvali, a ko nađe šta drugo, neka traži zaštitu od šejtana!" Zatim je proučio: 

"Šejtan vas plaši siromaštvom i navodi vas na zlo, a Allah vam obećava oprost i dobro."  To prenose Tirmizi, En-Nesa'i, a uvrštava i Ibn-Habban u svoj Sahih. 

Značenje riječi:    "Šejtan vas plaši siromaštvom" jeste: šejtan vas zastrašuje siromaštvom kako biste čvrsto držali ono što vam je u rukama i ne biste to trošili za Allahovo zadovoljstvo   "i navodi vas na zlo", tj. usto, navodi vas da činite pogreške, grijehe, kršite zabrane (harame) i suprotstavljate se Tvorcu. Allah Uzvišeni kaže:  "A Allah vam obećava oprost od Sebe", za razliku od šejtana, koji vas navodi na zlo;  "i dobro",  za razliku od šejtana, koji vam prijeti siromaštvom. 

    "Allah je neizmjerno dobar i Sveznajući!" 

"Lijepo je kada javno dajete milostinju", tj. ako to javno učinite, to je divno. 

       "...ali je za vas bolje ako to prikrijete i date siromasima" U ovome je dokaz da je davanje milostinje tajno bolje nego javno, budući da to pokazuje da nema u tome licemjerja. Izuzetak čini namjera da se da primjer ljudima kako bi to i oni činili, što je dobro, ali je u osnovi najbolje da se daje kada niko ne vidi. To se potvrđuje i u oba sahiha u kojima se navodi predanje od Ebu-Hurejrea u vezi sa sedam osoba koje će Allah zaštititi Svojim hladom na Dan kada drugog hlada neće biti: /418/ "...i čovjek koji bude davao milostinju krijući to toliko da mu ne zna ljevica šta mu radi desnica!" 

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: /419/ "Onaj koji glasno uči Kur'an poput onoga je koji javno daje milostinju, a onaj koji u sebi uči Kur'an poput onoga je koji tajno milostinju daje!" Općenito ajet znači da je davanje milostinje kada niko ne vidi bolje, bez obzira bila to milostinja koja je stroga obaveza (farz) ili koja je poželjna (mendub)Međutim, Ibn-Džerir navodi od Ibn-Abbasa njegov komentar ovog ajeta: "Allah je učinio dobrovoljnu milostinju koja se daje tajno sedamdeset puta vrednijom od one koja se daje javno, a učinio je obaveznu milostinju koja se daje javno dvadeset i pet puta vrednijom od one koja se daje tajno!" 

     "jer tako će i On pokriti vaša loša djela!", tj. za milostinje koje dajete On će vam dati dobro podižući vaše stupnjeve i pokrivajući vaša hrđava djela. 

    "A Allah dobro zna ono što vi radite!", tj. ništa Mu se od toga neće moći sakriti i On će vas za to nagraditi. 

Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibn-Abbasa da je /420/ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zapovijedao da se milostinja daje samo pripadnicima islama dok nije objavljen ovaj ajet:   "Nije tvoje da ih na Pravi put izvodiš!", pa mu je naređena milostinja svakome ko je bude tražio, bilo koje vjere bio,  "jer Allah izvodi na Pravi put koga On hoće! Dobro koje podijelite vaše je!"  Isto tako kaže: 

    "Ko dobro djelo učini, za sebe je učinio!" (45:15) Sličnih ajeta u Kur'anu ima mnogo. 

 "...a nećete dijeliti osim u težnji za licem Allahovim!"  Ata el-Horasani kaže: "Znači, ako daješ za Allaha, nije te briga šta on radi." To je dobro značenje! Onome koji daje milostinju, ako je daje u težnji za Allahom Uzvišenim, nagrada će i biti od Allaha! On nije odgovoran za to da li to dao dobrom ili lošem čovjeku, onom ko to zaslužuje ili ko ne zaslužuje, jer će on biti nagrađen prema svojoj namjeri! To potvrđuje i završetak ajeta: 

        "A ono što od imetka udijelite drugima, to će vam se nadoknaditi i neće vam se nepravda učiniti!" 

U hadisu koji se navodi u dva Sahiha prenosi se od Ebu-Hurejrea da je pripovijedao kako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /421/ Neki čovjek se zarekao: "Večeras ću obavezno dati sadaku!", a zatim je izišao i dao je jednoj prostitutki. Ljudi su nakon toga govorili kako je sadaku dao prostitutki. Zatim je zahvalio: "Allahu moj, Tebi hvala za prostitutku, a i večeras ću obavezno dati sadaku!" I dao je nekom imućnom čovjeku! Pa su ljudi osvanuli pričajući kako je dao sadaku bogatašu. A on je rekao: "Allahu, Tebi hvala na bogatašu! I večeras ću obavezno dati sadaku!" Te večeri dao je  sadaku nekom lopovu. Ljudi su opet pričali: "Večeras je dao sadaku lopovu!" A on je rekao: "Allahu moj, hvala ti za prostitutku, za bogataša i lopova!" Zatim mu je neko došao i rekao: "Što se tiče tvoje sadake, ona je primljena. Što se tiče prostitutke, možda će se popraviti i ostaviti prostituciju, možda će i bogati čovjek iz toga pouku izvući, pa početi i sam dijeliti od onoga što mu je Allah dao, a možda će se i lopov time odvratiti od krađe!" 

"Siromasima koji su iznureni na Allahovom putu", znači: muhadžirima koji su se predali Allahu i Njegovom Poslaniku, pa su se doselili u Medinu i nemaju ništa od onoga što im je potrebno, 

     "pa ne mogu hoditi po zemlji", tj. ne mogu putovati kako bi se osigurali za život. Sintagma  "hođenje po Zemlji" znači putovanje Allah Uzvišeni kaže: 

"A kada putujete po Zemlji, nije vam grijeh da skratite namaz!" (4:101) 

      "Neznalica misli da su imućni zbog njihove skromnosti i suzdržljivosti!", tj. onaj koji o njima i njihovom stanju ne zna ništa misli da su bogati, zbog njihove suzdržljivosti i skromnosti u oblačenju, govoru i ponašanju. U ovom smislu navodi se i hadis koji bilježe El-Buharija i Muslim od Ebu-Hurejre: /422/ "Nije siromah onaj koji okolo obilazi proseći niti onaj koga zadovolji (odbije) hurma ili dvije, zalogaj ili dva, jelo ili dva, nego je siromah onaj koji nema dovoljno, za kojeg se ne zna pa mu se da i koji ništa ne moli od ljudi." To prenosi i Ahmed Imam Ahmed, također, navodi predanje od Abdurrahmana ibn Ebi-Seida, koji navodi od svoga oca da je rekao: /423/ "Majka me je poslala Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da ga nešto zamolim, pa sam došao kod njega i sjeo. Primio me je i rekao: 'Onaj ko hoće bogatstvo, Allah će ga učiniti imućnim; ko je suzdržljiv, Allah ga je takvim učinio, ko je zadovoljan onim što ima, Allah će ga zadovoljiti! Ko prosi, a ima vrijednosti koliko jedna ukijja (oka), on pretjeruje.'" Zatim kaže: "Rekao sam u sebi: 'Moja deva jakuta vrednija je od ukijje (oke)Vratio sam se i nisam ništa molio!" 

 "A za ono što od dobra podijelite Allah doista zna!", tj. ništa od toga Njemu se ne može sakriti i On će na Sudnjem danu za to dati obilnu nagradu. 

"Onima koji dijele imovinu svoju noću i danju, tajno i javno, pripada nagrada kod Gospodara njihova! I za njih nema straha, niti će se oni žalostiti!"  Ovim Allah Uzvišeni hvali one koji svoju imovinu troše na putu Allahovom i u težnji za Njegovim zadovoljstvom u svako doba. U to spadaju čak i troškovi za porodicuImam Ahmed prenosi od Ebu-Mesuda, r.a., koji navodi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /424/ "Kada musliman nešto potroši za svoju porodicu računajući to u ime Allaha, to mu je sadaka!" Navode ga autori dva Sahiha od Šubeta 

Riječi: "njima pripada nagrada kod Gospodara njihova"  znače da na Sudnjem danu za  "ono što su učinili dijeleći, pokoravajući se Allahu";  "I za njih nema straha, niti će se oni žalostiti!"

tj. bojao se stajanja pred Njim i suzdržavao se prohtjeva, nagoneći svoju dušu na pokornost Gospodaru,

...edenski vrtovi kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno i zauvijek boraviti", tj. bez prekida i prestanka.

"...Allah će biti njima zadovoljan, a i oni će biti Njime zadovoljni." Zadovoljstvo Allahovo njima veća je nagrada od neprekidnih blagodati i uživanja koje će im biti date na vječno uživanje. "...a i oni će biti Njime zadovoljni", tj. zadovoljni blagodatima koje će im na vječno uživanje dati.

"To će biti za onoga koji se bude bojao Gospodara svoga", tj. ovu nagradu će dobiti onaj ko se Allaha bude bojao i robovao Mu kao da Ga gleda.

Imam Ahmed od Ebu-Hurejrea prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /674/ "Hoćete li da vam kažem ko je najbolje stvorenje?" Rekli su: "Hoćemo, Allahov Poslaniče." Rekao je: "Čovjek koji se, na Allahovom putu, drži uzde svoga konja i koji, kad god zatreba uzjaše na njega." “Hoćete li da vam kažem ko je najbolje stvorenje?" Rekli su: "Hoćemo, Allahov Poslaniče." Rekao je: "Čovjek koji čuva svoju stoku, klanja /propisane/ namaze i daje zekat." "Hoćete li da vam kažem ko je najgore stvorenje?" Rekli su: "Hoćemo, Allahov Poslaniče." Rekao je: "Čovjek od koga se u Allahovo ime traži da nešto da (podijeli), a on u Njegovo ime ne daje.”

U dva Sahiha stoji da je Omer rekao: /518/ "Alla­hov Poslaniče, nikada nisam dobio za mene vredniju imovinu od svog dijela s Hajbera. Šta mi zapovijedaš da učinim s tim?" On je odgovorio: "Uzmi glavnicu, a dijeli plod!"[1]

Bezzar navodi od Hamze ibn Abdullaha ibn Om­era, koji je rekao da mu je Abdullah kazao: Naum­pao mi je ovaj ajet:

"Nećete postići dobro sve dok ne budete dijelili od onoga što volite!"  Sjetio sam se šta mi je Allah dao i nisam našao ništa draže od bizantske robinje. Rekoh: "Oslobađam je ropstva, u ime Allaha, a ako bi pono­vo išta uradio u tom smislu, nju bih vjenčao, tj. oženio!"

[1] Ovaj je hadis osnov za uvakufljenje dobara.

"Primjer onoga što oni u ovosvjetskom životu udijele sličan je ledenom vjetru", tj. vrlo hlad­nom vjetru, "koji pogodi usjeve ljudi koji su sami sebi nepravdu učinili, pa ih uništi", tj. spali ih i uništi sa onim što nose. Iako je došlo vrijeme branja i žetve, on to poruši i uništi plodove i usjeve koje sobom nosi ništeći ih. To je za vlasnika najgore, jer je izgubio u času kada mu je najpotrebnije. Isto je s nevjernicima u čijim djelima Allah uništava nagradu i plod na ovome svijetu, kao što plodovi ovih usjeva nestaju s grijesima vlasnika njihovih. To je tako, jer su sve gra­dili bez osnova i temelja,

وما ظلمهم اللّه ولكن أنفسهم يظلمون "Njima Allah ne­pravdu nije učinio, nego je oni sami sebi čine!"

podsticaj da vjernici nastoje činiti dob­ra i podsticati jedni druge na postizanje blizine prema Allahu Uzvišenom.

"I požurite oprostu od Gospodara vašega, i Džennetu širokom kao nebesa i Zemlja, pri­premljenim za bogobojazne", odnosno, kao što je i Vatra pripremljena za nevjernike. Ima mišljenja da riječi Allaha Uzvišenog:

"širok kao nebesa i Zem­lja" znače ukazivanje na njihovu širinu i dužinu, kao što Allah Uzvišeni kaže opisujući Džennet:

"posteljama će postave od kadife biti" (55:54). Šta onda reći za vanjski iz­gled? Neki kažu: jer njegova je širina kao i dužina, budući da se nalazi pod kupolom ispod Arša (Prijes­tolja), što pretpostavlja da je okruglog oblika s jedna­kom dužinom i širinom. Na to upućuju i riječi koje stoje u slijedećem sahih hadisu: /556/ "Kada budete od Allaha molili Džennet, tražite Firdevs, jer to je naj­viši i srednji dio Dženneta, odakle izviru rijeke i čiji je krov Arš Svemilosnog!"

U svom Musnedu Ahmed navodi predanje: /557/ "da je Heraklije napisao pismo Vjerovjesniku, sallalla­hu alejhi ve sellem: Ti me pozivaš u Džennet, pros­tran kao nebesa i Zemlja, pa gdje se onda nalazi Vat­ra?!" pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, od­govorio: "Subhanallah, gdje je noć kada dođe dan?" Bezzar navodi od Ebu-Hurejre, koji kaže: /558/ Neki je čovjek došao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao mu: Šta misliš o riječima Allaha Uzvišenog:

“Džennetu, širokom kao nebesa i Zemlja' a gdje je Vatra? " On je kazao: "Zar ne vidiš da noć kada nastupi, prekrije sve? Gdje je tada dan?" Rekao je: "Tamo gdje Allah to hoće!" On mu je kazao: "Tako je i s Vatrom. Ona je tamo gdje Allah hoće da bude!" To znači kao što to što ne vidimo noć kada nastupi dan, ne znači da ona nije na nekom mjestu, pa ako i ne znamo gdje, tako je i Vatra tamo gdje to Allah želi. To se jasno vidi i iz naprijed navedenog hadisa Ebu-Hurejre, koji pre­nosi Bezzar.

"Za one koji, i kada su u obilju i kada su u oskudici, udjeljuju...", tj. kada su u teškoćama ili raskoši, raspoloženi ili neraspoloženi, zdravi ili bolesni, te u bilo kojim dru­gim uvjetima, kao što Allah kaže:

"oni koji dijele imovinu svoju, danju i noću, tajno i javno..." (2:274) To znači: da njih ništa ne može omesti da budu pokorni Allahu i da dijele za Njegovo zadovoljstvo.

"...koji srdžbu savlađuju i ljudima opraštaju", tj. ako oni padnu u srdžbu, oni je i savladaju, tj. prikriju i ne pokazuju, a usto praštaju onome ko im je zlo učinio. U nekim predanjima stoji da "Allah Uzvišeni kaže: Sine Ade­mov, sjeti Me se kada se rasrdiš, pa ću se i Ja tebe sjetiti kada se rasrdim, i neću te uništiti s onima koje uništavam!" Prenosi ga Ibn Ebi-Hatim. Imam Ahmed navodi predanje od Ebu-Hurejre, koji prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /560/ "Nije silan onaj koji pobjeđuje druge, nego je silan onaj koji sobom vlada u srdžbi!" Prenose ga El-Buharija i Muslim.

1. Imam Ahmed navodi predanje od Harise ibn Kuddame es-Sadija, koji spominje da je pitao Allaho­vog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: /561/ "Alla­hov Poslaniče, kaži mi riječ koja će mi koristiti, a da je kratka, pa da je zapamtim!" "Ne ljuti se!", rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. To mu je ponovio više puta, stalno govoreći: "Ne ljuti se!"

1. Imam Ahmed navodi predanje od Atijje ibn Sa'da es-Sa´dija, koji je ashab, da je rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: /562/ "Srdžba je od šejtana; a šejtan je stvoren od vatre, a vatra se gasi vodom! Stoga, kada se neko od vas naljuti, neka se abdesti!" Ovako predanje navodi Ebu-Davud.

2. Imam Ahmed navodi predanje od Ebu-Hurej­rea, r.a., koji prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u vezi sa riječima Allaha Uzvišenog:

“i koji srdžbu savlađuju” rekao: /563/ "Ko savlada srdžbu, a može je ostvariti, Allah će mu napuniti nutrinu sigurnošću i vjerom!"

1. Ibn-Merdevejh prenosi od Ibn-Omera, r.a., kako kaže: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sel­lem, rekao je: /564/ "Allahov rob neće progutati gutljaj vrjedniji od gutljaja srdžbe koju savlada u težnji za Allahom!"

"...i koji ljudima praštaju", tj. koji praštaju onima koji im nepravdu učine, tako da kod njih ne ostane išta protiv bilo koga. To je najsa­vršenije stanje i zato Allah Uzvišeni kaže:

"A Allah voli one koji dobro čine" budući da je to jedan od stupnjeva dob­ročinstva (ihsana). U hadisu stoji: /565/ "Za troje se zaklinjem: da se imovina neće umanjiti od milostinje (sadake), da će Allah robu koji oprosti samo povećati veličinu, i da će Allah uzdići onoga koji radi Allaha bude skroman!"

1. El-Hakim u svom Mustedreku navodi predanje hadisa Muse ibn Ukbeta s lancem od Ubade ibn Sa­mita, koji prenosi od Ubejja ibn Ka'ba, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /566/ "Kome je drago da ima ugled i čast, i da mu se po­digne stupanj, neka oprosti onome ko mu je nasilje učinio, dade onome koji je njemu uskratio, i uspostavi vezu s onim koji ju je s njim prekinuo!" Za­tim kaže: "Hadis ispunjava uvjete El-Buharije i Musli­ma, koji ga ne navode."

"Neka oni koji škrtare u onome što im Al­lah iz obilja Svoga daje nikako ne misle da je to dobro za njih! Naprotiv, to je zlo za njih!"  Neka škrtac nikako ne misli da će mu gomilanje imetka koristiti! Naprotiv, to je po njegovu vjeru štetno, a možda i po njega na ovome svijetu. Nakon toga, On obavještava o onome što će se dogoditi na Sudnjem danu s njegovim imetkom, pa kaže:

 "Na Sudnjem danu bit će im oko vrata omotano ono čime su škrtarili!" El-Buhari navodi predanje od Ebu-Hurej­rea, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /609/ "Kome Allah da imetak, pa za njega ne da zekat, to će mu na Sudnjem danu biti kao zmija otrovnica s dvije crne mrlje iznad očiju, koja će mu opasati vrat i stegnuti vilice, govoreći: 'Ja sam tvoj imetak, ja sam tvoja riznica!' Zatim će proučiti ovaj   ajet:

“Neka oni koji škrtare u onome što im Allah iz obilja Svoga daje nikako ne misle da je to do­bro za njih! Naprotiv, to je zlo za njih!'"

El-Avfi navodi predanje od Ibn-Abbasa: "Ovaj ajet je objavljen u vezi sa sljedbenicima Knjige koji su škrtarili da pokažu ono što su morali pokazati prema objavljenim knjigama." To prenosi Ibn-Džerir. Is­pravno je, međutim, prethodno mišljenje, koje obuhvaća i ovo.

"A Allahu pripada nasljedstvo nebesa i Zemlje", tj.

 "i udjeljujte od onoga za što vas je nasljednicima učinio" (57:7), jer sve se stvari vraćaju Allahu Uzvišenom. Zato, dajite od svojih imetaka ono što će vam koristiti na dan vašega povratka,

 "i Allah je obaviješten o onome što vi radite!"  On zna vaše namjere i skrivene misli.

Allah Uzvišeni saopćava da On nikome nepravdu neće učiniti ni koliko zrno gorušice, niti koliko trunku, nego će za sve naknadu dati i - ako bude dobro djelo, to umnogostručiti, kao što kaže na drugom mjestu: "I terezije pravedne ćemo postaviti!" (21:47) U dva Sahiha na­vodi se predanje od Ebu-Seida el-Hudrija, koji preno­si dugi hadis o šefaatu (zagovoru) od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojem stoji /722/ da će Allah Uzvišeni reći: "Vratite se, pa kod koga u srcu nađete vjere koliko zrno gorušice, izvedi­te  ga  iz Vatre!" U drugoj verziji stoji: "Najmanje, naj­manje,  makar i koliko trunku vjere, izvedite ga iz Vat­re!"  Tako će oni izvesti mnoge ljude! Zatim, Ebu-Seid kaže: - Ukoliko želite, proučite:

 "Allah neće ni trunku nep­ravde učiniti", zatim:

"pa ako bude dobro djelo, On će to umnogo­stručiti i  od Sebe nagradu veliku dati!"  Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Ebu-Osmana, koji kaže: - Rekao sam: /723/ "Ebu-Hurejre, čuo sam od svoje braće u Basri da navode kako si rekao: Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže da će Allah za jedno dobro djelo nagraditi sa hiljadu hiljada dobrih djela!" Ebu-Hurejre tada reče: - Tako mi Allaha, čuo sam Allahovog Poslanika, sallal­lahu  alejhi ve sellem, da je rekao: "Zaista Allah za jedno dobro djelo daje nagradu kao za dvije hiljade hiljada (dva miliona) dobrih djela." Nakon toga proučio je ovaj ajet:

 "A šta je uživanje na ovome svijetu spram onog svije­ta, osim malenkost!" (9:38)

"Gospodar tvoj sigurno zna da ti klanjajući (provodiš) manje od dvije trećine noći, polovinu njezinu ili trećinu njezinu, a i skupina od onih koji su uz tebe." Tj. nekada ovako, nekada onako, bez vaše prethodne namjere, ali vi ne možete biti ustrajni u izvršavanju Moje naredbe o noćnom namazu jer vam to predstavlja napor. Zato Allah, dž.š., veli: "Allah određuje dužinu noći i dana", pa su nekad približne duljine dana, a nekad su duži ili kraći. Klanjajte vitr-namaz, o vi koji se brinete i čuvate Kur‘an, a.š. Sadaka je dobro koje ste pohranili kod Allaha, dž.š. "On zna da vi to nećete moći izdržati." Tj. strogu naredbu kojom vas je zadužio. "A vi iz Kur‘ana učite ono što je lahko", tj. bez preciznog određivanja termina, ali ustajte noću koliko vam neće predstavljati poteškoću. Ovdje se pod pojmom "učenje" podrazumijeva "namaz", kao što u suri "Subhane" veli: ولtj. nemojte biti glasni u svom namazu, tj. u učenju.

"Nemoj biti tih." Hanefijski mezheb ovim ajetom "…a vi iz Kur‘ana učite ono što je lahko", argumentuje svoj stav da učenje Fatihe nije obaveza, pa će biti dovoljno ako prouči Fatihu ili nešto drugo. Tu su svoju argumentaciju pojačali hadisom koji govori o čovjeku koji je pogriješio u namazu, a koji se nalazi u dva Sahiha: (537)

"Zatim uči iz Kur‘ana, a.š., što znaš i što ti je lahko." Većina im je učenjaka odgovorila i suprotstavila hadisom koji prenosi Ubade bin Es-Samit, koji se također nalazi u dva Sahiha: (538) "Nema namaza onaj ko u njemu ne prouči Fatihu."

Allah, dž.š., veli:

"On zna da će među vama biti bolesnih, i onih koji će po svijetu putovati i Allahove blagodati tražiti, i onih koji će se na Allahovu putu boriti." [to znači: znao je da će u ovom ummetu biti osoba koje će imati neke razloge kao što su bolest, put i borba na Allahovom putu. Ovaj je ajet potvrda poslanstva Muhammeda, s.a.v.s., jer ovaj ajet spada među one koji govore o nepoznatim stvarima koje će se desiti u budućnosti; jer je ovaj ajet objavljen u Meki, a borba u tom periodu još uvijek nije bila propisana.

"Pa učite iz njega ono što vam je lahko", tj. obavljajte namaz učeći iz Kur‘ana ono što vam je lahko. U hadisu se navodi: (539) "Poslanik je upitan o čovjeku koji je spavao sve do zore, za kojeg je kazao: To je čovjek u čije se uho pomokrio šejtan." Neki smatraju da je prespavao i nije obavio farz- namaz, a drugi kažu da nije obavio noćni namaz nafilu. U Sunenu se navodi hadis: (540) "Obavljajte vitr-namaz, vi koji pripadate Kur’anu, a.š.", kao i hadis: (541) "Ko ne klanja vitr namaz ne pripada nama."

Allah, dž.š., veli: "I namaz obavljajte, i milostinju udjeljujte." Obavljajte namaze koji su vam stroga obaveza i zekat koji vam je naređen. Ibn-Abbas i drugi koji pripadaju selefu vele: "Ovaj je ajet derogirao naredbu Allaha, dž.š., muslimanima da obavljaju noćni namaz koji im je bio odredio na početku kao obavezu. U dva Sahiha navodi se: (542) "Allahov je Poslanik kazao tom čovjeku: 'Pet namaza u jednom danu i noći.' 'Je li mi obavezan još neki namaz osim toga', upitao je čovjek. 'Ne, osim ako hoćeš obaviti dobrovoljni namaz.'"

Allah, dž.š., veli: "Allahu lijep zajam dajte!" Od dobrovoljnih priloga, a Allah, dž.š., zato će dati najbolju nagradu.

"A dobro koje za sebe unaprijed date naći ćete kod Allaha još boljim i većim po nagradi." Sve što uradite od dobra to ćete naći, to je najbolje što ste ostavili na dunjaluku. Prenosi Haris bin Suvejda koji kaže: Abdullah veli da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (543) "Kome je od vas njegov imetak draži od imetka njegovog nasljednika?" Rekoše: 'Allahov Poslaniče nikome od nas nije draži imetak njegova nasljednika od njegova imetka.' 'Znajte to što ste rekli', reče im Poslanik, s.a.v.s. 'Ne znamo ništa drugo, Allahov Poslaniče', rekoše. 'Vaša je imovina ono što podijelite u hajr, a imovina je vaših nasljednika ono što ostavite iza sebe', reče im Poslanik, s.a.v.s." Bilježe ga El-Buharija i En-Nesai.

Zatim Allah, dž.š., veli:

"I molite Allaha da vam oprosti, jer Allah prašta i milostiv je." Mnogo Ga spominjite i tražite oprosta u svim svojim radnjama, jer On oprašta i Milostiv je prema onome ko od Njega traži oprost.