El-Buhari prenosi od Ibn-Abbasa: Riječ ″el-enfal″ znači: plijen.A od Se'ida ibn Džubejra prenosi se:Upitao sam Ibn-Abbasa, r.a., povodom čega je objavljena sura El Enfal, pa mi je on odgovorio:"Ona je objavljena povodom Bitke na Bedru."Što se tiče ovog predanja od Ibn-Abbasa, njeg prenosi i Alijj ibn Ebi-Talha, takočer od Ibn-Abbasa: Riječ znači: plijen koji je pripadao samo Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.,i nikome više.Pored toga, vjerodostojnim senedom prenosi se od Ibn-Abbasa da je on riječ protumačio kao dio ratnog plijena koji vladar muslimana da nekim osobama, nakon podjele glavnine plijena.Tu su riječ mnogi islamski pravnici odmah tako razumjeli.A Allah opet najbolje zna.Ibn-Mes'ud i Mesruk kažu: ″Plijen koji se dobije borbom nije ′nefl′ jednina od riječi, nego je ′nefl′ ono što se dobije bez borbe. Abdullah ibn el-Mubarek i još neki navode da je Ata' ibn Ebi-Rebbah ajet:″Pitaju te o plijenu"protumačio:Pitaju te o onome što je muslimanima pripalo od mnogobožaca bez borbe, kao što je životinja, rob, ropkinja ili neka roba.To je plijen koji pripada Vjerovjesniku, s.a.v.s., i kojim on raspolaže kako god on hoće.Prema ovome, on je riječ protumačio kao ″fej'″, tj. plijen koji se od neprijatelja uzme bez borbe. Ibn-Džerir kaže: ″A drugi kažu da je to plijen koji vladar vjernika posebno dodijeli nekim grupama, povrh onoga što dobiju kao i ostala vojska.″ Ibn-Džerir izabire ovaj stav, a tome u prilog ide hadis koji govori o povodu objave ovog ajeta. Naime, imam Ahmed navodi od Sa'da ibn Malika: /354/ ″Ja sam rekao: ′Allahov Poslaniče, Allah me je danas spasio od mušrika, pa mi pokloni ovu sablju!′ On mi je odgovorio: ′Ta sablja nije ni tvoja ni moja, ostavi je!′ Ja sam je ostavio i vratio se, govoreći sam sebi: ′Možda če on onu sablju dati nekome kome ona ne znači toliko koliko meni!′ Kad, začuh čovjeka iza sebe kako me doziva, pa upitah: ′Je li to Allah nešto radi mene objavio?′ A on mi reče: ′Tražio si od mene sablju koja nije bila moja. Sada mi je poklonjena, pa evo ti je!′″ Tada je Allah objavio ovaj ajet:″Pitaju te o plijenu. Reci: ′Plijen pripada Allahu i Poslaniku ′"  Ovaj hadis prenose i Ebu-Davud, Et-Tirmizi i En-Nesai sa više seneda od Ebu-Bekra ibn Ajjaša, a zatim istim ovim senedom. Et-Tirmizi ga ocjenjuje kao hasen sahih hadis.

* Objavljena nakon sure El-Bekare.
** Osim 30 - 36. ajeta, koji su objavljeni u Meki.

DRUGI POVOD OBJAVI OVOG AJETA
Ahmed navodi od Ebu-Umame: /355/ Upitao sam Ubadu ibn Es-Samita o ratnom plijenu, pa mi je rekao: ″Ajet o tome objavljen je zbog nas koji smo učestvovali u Bici na Bedru. Mi smo se razišli o pitanju ratnog plijena i loše smo se ponijeli, pa ga je Allah uzeo iz naših ruku i dao ga Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. Zatim ga je Allahov Poslanik, s.a.v.s., podijelio muslimanima.″ Ebu-Davud, Nesai, Ibn-Džerir, Ibn-Mirdevejh - čiji je ovo citat - Ibn-Hibban i El-Hakim putem nekoliko seneda prenose od Davuda ibn Ebi- Hinda, a on od Ikrime, da je Ibn-Abbas rekao:/356/ ″Onoga dana u kojem se desila Bitka na Bedru, Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ′Ko uradi to i to, dobit će to i to!′ Mlađi su se ljudi utrkivali zbog toga, a stariji su ostali uz bajrake. Pa kada je ostvaren ratni plijen, oni mlađi su došli tražiti ono što im pripada, a stariji im rekoše: ′Nemojte uzeti naš dio, jer i mi smo vama pomagali! Da ste bili osujećeni i poraženi, vi biste se nama vratili!′ Tako su se oni posvađali, pa je Allah Uzvišeni objavio: ′Pitaju te o plijenu′ - pa sve do Njegovih riječi: ′i pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku, ako ste pravi vjernici.′″ Ebu-Ubejdullah el-Kasim ibn Selam u svom djelu ″Kitabul-emvališ-šer′ijjeti" kaže: ″...A što se tiče izraza on označava ratni plijen, odnosno sve što muslimani zarobe od svojih neprijatelja.″ Prvi ratni plijen pripao je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., sukladno riječima Allaha Uzvišenog: ″Pitaju te o plijenu. Reci: Plijen pripada Allahu i Poslaniku.′″ Tako je Poslanik, s.a.v.s., taj plijen podijelio na dan Bitke na Bedru onako kako mu je Allah preporučio, bez izdvajanja petine - prema hadisu koji smo več naveli, a prenosi ga Sa'd. Nakon toga je objavljen ajet o izdvajanju petine iz ratnog plijena, čime je derogiran propis prethodnog ajeta.Riječ u osnovi znači sav ratni plijen, s tim što se iz njega izdvaja petina, koja pripada Poslanikovoj, s.a.v.s., rodbini - shodno kur'anskoj objavi i poslaničkoj praksi. Ratni je plijen ono što je Allah dozvolio muslimanima da uzmu od neprijatelja. To je stvar koju im je Allah iz Svoje dobrote dodijelio. Ratni je plijen bio zabranjen prijašnjim narodima, pa ga je Allah Uzvišeni dozvolio ovom ummetu. To je osnovno značenje riječi ″nefl″, a za to imamo potvrdu u hadisu koji i El-Buhari i Muslim u svojim Sahihima navode od Džabira, r.a., u kojem stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /357/ ″Dato mi je pet stvari koje nisu date nikom prije mene″, zatim se dalje navodi hadis, a u njemu između ostalog stoji: ″i dozvoljen mi je ratni plijen, a prije mene nije nikom bio dozvoljen″ - a zatim se hadis citira do kraja. Postoje četiri pravila u vezi sa ratnim plijenom /nefl/ koji vladar muslimana dijeli. Svako od tih pravila predvi|eno je za određene slučajeve: 1. Ratni plijen iz kojeg se ne izdvaja petina, a zove se ″selb″. 2. Podjela iz ratnog plijena nakon što se iz njega izdvoji petina. Ovo se dešava kada vladar pošalje neke jedinice u ratnu zonu, pa se one vrate sa ratnim plijenom. U toj situaciji jedinici koja ga je donijela pripada trečina ili četvrtina ratnog plijena, nakon što se izdvoji petina. 3. Podjela iz same petine. To se dešava kada se sav plijen sakupi na jedno mjesto, pa se iz njega izdvoji petina. Kada zatim ta petina dođe u ruke vladara, on može od nje podijeliti onoliko koliko on smatra da je potrebno. 4. Podjela iz sveukupnog ratnog plijena, prije nego što se iz njega izdvoji petina. To je slučaj kada se da nešto onima koji dotjeraju i čuvaju stoku koja je ratni plijen. Što se tiče njegovih riječi - tj. riječi Ebu-Ubejda - da iz ratnog plijena sa Bedra nije izdvojena petina, koje smo več naveli, one su diskutabilne. Njih opovrgava predanje od Alije ibn Ebi-Taliba, u kojem se govori da je on dobio dvije stare deve iz petine ratnog plijena sa Bedra. A ja sam to, hvala Allahu, opširno objasnio u djelu Kitabus-sireti. Uzvišeni kaže: ″Zato se bojte Allaha i izgladite međusobne razmirice″, tj. bojte se Allaha u svim vašim stvarima i izgladite međusobne sporove. Nemojte jedni drugima činiti nepravdu i nemojte se svađati i prepirati, jer je uputa i znanje koje vam je Allah dao bolje od onoga zbog čega se svađate, ″i pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku″, tj. u pogledu onoga kako vam je on podijelio prema Allahovoj volji, jer to on dijeli ispravno i pravedno, onako kako mu je naredio Allah Uzvišeni, ″ako ste pravi vjernici″.

Uzvišeni saopćava o Svome zadovoljstvu prema prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama, i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći, i njihovo zadovoljstvo njime što im je pripremio dženetske bašče i ugodan boravak.

Prenosi Muhammed bin Ka'b el-Kurezi: (513) "Prošao je Omer bin el-Hatab pored čovjeka koji je učio ovaj ajet: "Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama…"  Omer ga je uzeo za ruku i rekao: 'Ko te je naučio ovom ajetu?' Rekao je: 'Ubej bin Ka'b.' Omer mu reče: 'Ne odvajaj se od mene sve dok ne odem s tobom do njega.' Pa kada su došli, Omer reče: 'Ti si ovoga naučio da čita ovaj ajet ovako?' Rekao je: 'Da.' Rekao je: '^uo si ga od Allahovog Poslanika, s.a.v.s.?' Rekao je: 'Da.' Rekao je: 'Mislio sam da smo dosegli visok položaj koji neće dosegnuti niko poslije nas.' Zatim je rekao Ubej: 'Potvrda ovog ajeta na početku je sure El-Džumu'a:

"...i drugima koji im se nisu priključili - On je Silni i Mudri." (62:3), i u suri El-Hašr: "...oni koji poslije njih dolaze", (59:10) i u suri El-Enfal:

"...a oni koji kasnije vjernici postanu, pa se isele i u borbi zajedno s vama učestvuju." (8:75)

Prenosi ga Ibn-Džerir, a teško onome koji ih bude mrzio ili omalovažavao - sve ili neke od njih, a naročito najbolje ashabe poslije Poslanika, a najbolji od  njih i najdostojniji Es-Siddik, i najveći halifa, Ebu-Bekr bin Ebi-Kuhafe, r.a., svi koji ih mrze ili omalovažavaju, njihovi mozgovi su preokrenuti i njihova srca su bolesna, pa gdje su ovi u poređenju sa ashabima koje je časni Kur'an opisao u ajetu: "Allah je zadovoljan prvim muslimanima…"

Omalovažavaju one sa kojima je Allah zadovoljan, a i oni zadovoljni Njime, a što se tiče Ehlu-sunneta, oni su zadovoljni onima sa kojim je Allah zadovoljan, a omalovažavaju koga omalovažava Allah i Njegov Poslanik, i vole onog ko voli Allaha i Njegova Poslanika, a neprijatelji su onome ko je neprijatelj Allahu i Njegovom Poslaniku. Oni slijede sunnet, a ne izmišljaju novotarije, oni su na Allahovoj strani, koja će sigurno uspjeti i Njegovi pravi vjernici.

"Kada ste uzmicali penjući se i ne obazirući se ni na koga", tj. od­vojio vas je od njih kada ste se penjali uz brdo bježeći od neprijatelja i ne obazirući se ni na koga zbog straha, bojazni i panike;

"dok vas je Poslanik zvao iza leđa vaših", tj. dok ste se ponašali sup­rotno njemu, on vas je iza leđa zvao da ne bježite od neprijatelja, da se vratite i zaustavite, a zvao je i druge ljude: /578/ "Za mnom, robovi Allahovi, za mnom!" Ibn-Abbas kaže: "Sa Allahovim Poslanikom nije ostalo više od dvanaest ljudi koji su ga branili!... Među njima je bio Talha, koji je ostao, dok su drugi pali. Zatim je i Talha zamolio da se bori i borio se kao i drugi prije njega, pa kada je ranjen u ruke (prste), rekao je: 'Hissin!'1 Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada je rekao: /579/ 'Da si rekao: Bismillah ("U ime Allaha") i spomenuo ime Allahovo, meleci bi te podigli i ljudi bi to gledali sve dok te ne uvedu u nebesku sferu!' Zatim se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uspeo do svojih ashaba, koji su bili sakupljeni zajedno." El-Buhari navodi predanje od Kajsa ibn Ebi-Hazima, koji kaže: /580/ "Vidio sam ruku Talhe kako je odsječena, a on njom štiti Vjerovjes­nika, sallallahu alejhi ve sellem, dakle, na Uhudu!" U dva sahiha se navodi hadis Mu'temera ibn Sulejman, koji to navodi od svoga oca, a on od Ebu-Osmana en-Nehdija, koji kaže: /581/ "Tih dana kada se borio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, s njim nije ostao niko osim Talhe ibn Ubejda i Sa'da!" Hasan ibn Arefe navodi od Seida ibn Musejjeba, koji kaže: Čuo sam Sa'da ibn Ebi-Vekkasa kako kaže: /582/ "U Bici na Uhudu meni je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svoje strijele istresao iz tobolca i rekao: 'Gađaj, žrtvovao bih oca i majku za tebe!'"

El-Buhari navodi predanje od Sa'da ibn Ebi-Vek­kasa: /583/ kako je on, u Bici na Uhudu, gađao is­pred Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa kaže: Vidio sam Allahovog Poslanika kako mi dodaje strijele i govori: "Gađaj, žrtvovao bih oca i majku za tebe!" Čak mi je dodao strijelu na kojoj nije bilo šiljka, pa sam i njom gađao!

U dva sahiha se navodi hadis Ibrahima ibn Sa'da ibn Ebi-Vekkasa, koji navodi od svoga oca, da je rekao: /584/ "Na Dan Uhuda vidio sam s desne strane Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, a sa lijeve dva čovjeka na kojima je bila bijela odjeća kako ga žestoko brane i nikada ih više nisam vidio ni prije ni poslije toga (tj. Džibrila i Mikaila, a.s.).

Ebu-Esved navodi predanje od Urve, a on od Zu­bejra: /585/ Ubejj ibn Halef, brat Beni-Džumeha, bio se zakleo dok je bio u Meki da će ubiti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa kada je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, došla vijest o njegovoj zakletvi, rekao je: "Ne, nego ću ja njega ubiti, ako Allah da!" Kada je došlo do Bitke na Bedru, Ubejj je krenuo naprijed u željeznom oklopu govoreći: "Neću se spasiti, ako se Muhammed spasi!" Zatim je krenuo prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, s ciljem da ga ubije. Dočekao ga je Musab ibn Umejr, brat Beni Abdid-Dara, koji je lično štitio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i poginuo je. Allahov Poslanik je tada ugledao ključnu kost Ubejje ibn Halefa između pancira i šljema i tu ga udario svojim oružjem. On je pao na zemlju s konja, a od udarca nije bilo krvi. Do njega su došli njegovi drugovi i ponijeli ga dok je on rikao kao vo! Oni su govorili: "Šta te je uzrujalo? To je samo ogrebotina. Tada im je on naveo riječi Allahovog Poslanika, salla­llahu alejhi ve sellem: ("Ne, nego ću ja Ubejja ubiti!"), a zatim je rekao: "Tako mi onoga u čijoj ruci je moj život, da se ovo što se desilo meni, desilo drugim lju­dima ( iz Medžaza), svi bi pomrli!" I on je umro otišavši u Vatru! "pa daleko bili oni koji su u Vatri žestokoj!" (67:11)

El-Buhari navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže: /586/ "Srdžba Allahova je žestoka prema onome koga je ubio Poslanik, sallallahu alejhi ve sel­lem, na Allahovom putu, a žestoka je srdžba Njegova i prema ljudima koji su okrvavili lice Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem!"

U dva Sahiha utvrđeno je predanje Ebu-Hurejre, koji kaže: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /587/ "Allahova srdžba je velika prema lju­dima koji su ovo učinili sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, pokazujući pritom na svoj prednji zub. A žestoka je srdžba Allahova i prema čovjeku koga Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ubije na Allahovom putu!"

Ibn-Ishak kaže: "Nastradao je i prednji zub Alla­hovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pukla mu je arkada i usna kada ga je pogodio Utbe ibn Ebi-Vekkas. Salih ibn Kejsan priča kako mu je neko pri­povijedao od Sa'da ibn Ebi-Vekkasa, koji kaže: /588/ "Nikada nisam želio nikoga ubiti kao što sam to želio učiniti s Utbetom ibn Ebi-Vekkasom, iako je on kako sam saznao bio omražen među svojim ljudima. Zato su mi bile dostatne riječi Allahovog Poslanika, sallal­lahu alejhi ve sellem: "Žestoka je srdžba Allahova prema onome ko je okrvavio lice Allahovog Poslanika!"

"Allah vas je kaznio nedaćom iza nedaće," tj. kaznio vas je brigom na brigu (jer prijedlog ovdje znači). Ovo značenje imaju i riječi Allaha Uzvišenog: "i po stablima palmi ćemo vas razapeti!" (20:71), tj. na stabla palmi. U tom smislu, prvi izazov je zabrana plijena idolopoklonika, pobjeda i nadmoć nad njima, te pogibije i rane što su zadesile musli­mane nakon pobjede, koju su bili postigli u početku. Na koncu, ono što im je promaklo na kraju samo je zbog grijeha prema Allahu i ponašanja suprotnog Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Drugi izazov bila je njihova sumnja da je Vjerovjes­nik, sallallahu alejhi ve sellem, poginuo, navala ne­prijatelja na njih i njegovo ovladavanje vrhom brda s kojeg je dominirao nad njima.

"kako ne biste tugovali za onim što vam je izmaklo", tj. zbog plijena i pobjede nad neprijateljem, koja vam je izmakla; "niti zbog onoga što vas je zadesi­lo" u pogledu rana i pogibija. To navode Ibn-Abbas, Abdurrahman ibn Avf i drugi.

"A Allah dobro zna ono što radite!" On je Veliki i Hvale Vrijedan i nema drugog boga osim Allaha Uzvišenog.

1 Riječ koju kaže neko ko je pogođen ili zapaljen, kada izgubi koncentraciju zbog bola, kao što neki danas kažu: "Uh!"... i sl.