Allah Uzvišeni obraća se ovdje Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ukazujući mu, kao i vjernicima, na blagost i lijepu riječ koju je pokazao prema svojim sljedbenicima, koji slijede njegovu zapovijed, a izbjegavaju ono što zabranjuje:

"Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima", tj. uz milost od Allaha. Hasan el-Basri kaže: Ovo je moral Muhammedov, sallallahu alejhi ve sellem, s kojim ga je Allah Uzvišeni poslao, a ovaj časni ajet liči riječima Uzvišenog:

"Došao vam je poslanik između vas; teško mu je što ćete na muke udariti, pa brine o vama; prema vjernicima je blag i milostiv!" (9:128)

Zatim, Allah Uzvišeni kaže:

"A da si grub i tvrda srca bio, razbjegli bi se iz tvoje blizine", tj. da si ti imao ružnu riječ i grubo srce prema njima, oni bi se razbježali od tebe i napustili te. Međutim, Allah ih je oko tebe sakupio, učinio te blagim prema njima, što je omekšalo i njihova srca. U tom smislu, Abdullah ibn Amr kaže: "Ja nalazim svojstva Allahovog Poslanika i u prethodnim knjiga­ma: on nije osoran, niti grub, niti bučan po trgovištima; on na zlo ne uzvraća zlim, nego oprašta i blago postupa!"

"Zato im praštaj, moli da im bude oprošteno, i dogovaraj se s njima!" Zato se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dogovarao sa svojim ashabima u vezi s onim što se dešavalo, omekšavajući im srca kako bi bila djelotvornija. Tako se on s njima dogova­rao prilikom Bitke na Bedru da idu prema karavanu. Oni su tada rekli: "Allahov Poslaniče, da si nam predložio da idemo preko mora, išli bismo s tobom! Da si krenuo s nama do Berkul-Gamada, pošli bismo s tobom i ne bismo ti rekli kao što su Musaovi ljudi njemu rekli: 'Idite ti, i Gospodar tvoj, pa se borite, a mi ovdje ostajemo!', nego ti kažemo: Kreni, i mi ćemo s tobom i pred tobom, kao borci s tvoje lijeve i desne strane!" On se s njima savjetovao također na Uhudu: da li da ostanu u Medini ili krenu prema ne­prijatelju? Većina je predložila da iziđu prema nepri­jatelju, pa je i izišao. Savjetovao se i na Dan saveza u pogledu potpisivanja primirja za trećinu tadašnje Medine, što su odbili Sad ibn Muaz i Sad ibn Ubade, pa je i on od toga odustao; savjeto­vao se na Hudejbiji da krene prema porodicama idolopoklonika, kada mu je Siddik rekao: "Mi nismo došli da napadamo bilo koga, nego smo došli da obavimo umru!", pa je i njemu tako odgovorio složivši se s njim.

U vezi sa "slučajem Potvore" on je rekao: /589/ "Recite mi šta da radim, o muslimani, s onima koji su potvorili moju suprugu. Tako mi Alla­ha, ja o svojoj supruzi ne znam nikakvo zlo. Oni su je potvorili s kim? Tako mi Allaha, ja od njega znam samo dobro." Dakle, on se s njima savjetovao kako o ratovima, tako i o drugim stvarima. Ibn-Madže na­vodi predanje od Ebu-Hurejre, koji prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: /590/ "Onaj s kim se savjetuje pod obavezom je!" Od Džabira također navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alej­hi ve sellem, rekao: /591/ "Kada se neko od vas po­savjetuje sa svojim bratom, neka mu da savjet!"

"A kada se odlučiš, u Allaha se pouzdaj!" Kada se s njima posavjetuješ o nečemu i na to se odlučiš, onda se u Allaha pouzdaj!;

"jer Allah, doista, voli one koji se u Allaha uzdaju!"

"Nije moguće da Vjerovjes­nik šta utaji!" Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže: U Bitki na Bedru bili su izgu­bili jedan pokrivač od kadife, pa su rekli: "Možda ga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzeo!" Nakon toga, Allah Uzvišeni je objavio ajet:

"Nije na Vjerovjesniku da šta utaji!" tj. da iznevjeri. Ovo je tvrdnja da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čist od svake vrste pronevjere pri izvršavanju povjerenja koje mu je ukazano, podjeli plijena i sl. Zatim, Allah Uzvišeni kaže:

"A onaj ko šta utaji, donijet će na Sudnji dan to što je utajio! Zatim će svakome u potpu­nosti biti dano ono što je zaslužio i nikome neće nepravda biti učinjena!" To predstavlja snažnu prijetnju i žestok prijekor. U pogledu toga postoji i sunetska zabrana u više hadisa. Imam Ah­med navodi predanje od Ebu-Malika el-Ešdže'ija, koji prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /592/ "Najgora je utaja kod Allaha kada čovjek čovjeku uzme aršin zemlje, ili komšija komšiji, makar i pedalj, kad je zemlja jedna do druge. Ako to uzme, na Sudnjem danu će mu o vrat biti okačen taj aršin od sedam zemalja!"

Imam Ahmed navodi od Mustevreda ibn Šedda­da hadis u kome stoji: Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: /593/ "Ko bude nama u službi pa ako nema stan, neka uzme stan, ako nema supruge, neka se oženi, ako nema sluge neka pronađe slugu, ako nema životi­nje (jahalice), neka je uzme! Ko uzme nešto drugo, osim toga, on je varalica!"

Imam Ahmed navodi predanje od Ebu-Humejda es-Sadija, koji kaže: /594/ Allahov Poslanik, sallal­lahu alejhi ve sellem, zaposlio je nekog čovjeka po imenu Ebul-Letebijje, iz plemena Ezd, na sakupljanju zekata, pa mu je taj došao i rekao: "Ovo pripada vama, a ovo je meni poklonjeno!" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada se uspeo na minber i rekao: "Šta je s čovjekom kojeg mi pošaljemo da radi, pa on kaže: 'Ovo pripada vama, a ovo je meni pok­lonjeno!' Što nije sjedio u kući svoga oca i majke, pa da vidi hoće li mu biti poklonjeno ili ne?!... Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moj život, niko od vas neće uzeti od toga bilo šta, a da to na Sudnji dan ne do­nese na svom vratu, pa ako bude deva ona će rika­ti, ako bude krava ona će mukati, a ako bude ovca ona će blejati!" Nakon toga, podignuo je ruke toliko da smo mu vidjeli bjelinu pazuha, a zatim rekao: "Allahu moj, jesam li saopćio?" I to ponovio tri puta. Navode ga El-Buharija i Muslim od Sufjana ibn Ujej­ne.

Imam Ahmed navodi predanje od Ebu-Hurejrea, koji kaže: /595/ Među nama je ustao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo varanje i kazao koliko je to veliko, a zatim rekao: "Na Sudnji dan neki od vas će doći s devom na vratu dok ona riče, pa će govoriti: 'Allahov Poslaniče, pomozi mi!' A ja ću reći: 'Ja ti ništa ne mogu pomoći od Alla­ha! Ja sam te već prije upozorio'... Neki od vas će doći s konjem za vratom koji hrže, pa će govoriti: 'Allahov Poslaniče, pomozi mi!'... Ja ću reći: 'Ja ti ništa ne mogu pomoći od Allaha, ja sam te već prije upo­zorio!' Neki će od vas doći s blagom na plećima, pa će govoriti: 'Allahov Poslaniče, pomozi mi!'... Ja ću reći: 'Ja ti ništa ne mogu pomoći, ja sam te već prije upozorio!'..." Autori Sahiha to navode od Ebu-Hajja­na. Od Ibn-Šuajba, od njegovog oca, odnosno djeda, prenosi se da je rekao: "Allahov Poslanik, salla­llahu alejhi ve sellem, rekao je: /596/ "Vratite iglu i ono što je sašiveno, jer na Sudnjem danu varanje će biti sramota, vatra i pogrda za onoga ko to učini!..." Ebu-Bekr ibn Merdevejh navodi predanje od Burej­de, koji prenosi od Vjerovjesnika da je rekao: /597/ "Kamen će biti bačen u Džehennem i padat će se­damdeset godina a neće stići do dna. Isto tako će se donijeti ono što je utajeno i bacit će se s njim, a za­tim će se reći onome koji ga je utajio: Donesi ga..." To je značenje riječi Allaha Uzvišenoga: "A onaj koji utaji, doći će na Sudnji dan s tim što je utajio!" Ebu-Davud navodi predanje od Semure ibn Džunduba, koji kaže: /598/ Kada bi Allahov Poslanik dobio neki plijen, on bi naredio Bilalu da pozove ljude da prime svoj plijen, pa bi zatim određivao petinu i ostalo di­jelio. Tako je jednom nakon poziva došao neki čovjek s pletenom uzdom i rekao: "Allahov Poslaniče, ovo je sve što smo uzeli od ratnog plijena!" On mu je rekao tri puta: "Jesi li čuo Bilala kako zove?" Odgovorio je: "Da", a on ga je upitao: "Šta te je spriječilo da dođeš?" Kada se ovaj izvinio, on mu je rekao: "Ne, ti ćeš s tim doći na Sudnji dan, ali ti ja to neću primiti!..."

"Allah je vjernike milošću Svojom darivao kada im je za poslanika jednoga između njih poslao." On je ukazao milost ovoj vrsti, kako bi mu se mogli obraćati, pitati ga, s njim sjediti i korist imati, kao što na drugome mjestu kaže:

- Reci: "Ja sam čovjek kao i vi! Meni se objav­ljuje da je vaš Bog Jedan Bog!" (18:110) Najočitije ukazivanje milosti jeste to da je Poslanik između njih tako da oni s njim mogu razgovarati i obraćati mu se u pogledu razumijevanja onoga što kaže. Zato Allah Uzvišeni kaže:

"da im ajete Njegove kazuje", tj. Kur'an, "i da ih očisti", tj. zapovijeda im dobro, a odvraća od zla, kako bi im se duše oslobo­dile i očistile od prljavštine i ružnih stvari vezanih za idolopoklonstvo i paganstvo.

"...i da ih Knjizi i mudrosti pouči", tj. Kur'anu i sunnetu. "... iako su bili prije", tj. prije ovog Poslanika,

"u očitoj zabludi", tj. u zabludi i neznanju, očitom i jasnom za svakoga.

Imam Ahmed prenosi od 'Ataa ibn Jesara da je rekao: "Sreo sam Abdullah ibn 'Amr ibn El-Asa, r.a., i rekao: 'Izvijesti me o opisu Božjeg Poslanika, s.a.v.s., u Tevratu', pa mi rekao je: 'Da, tako mi Allaha, opisan je u Tevratu nekim od svojstava iz Kur'ana:

"O Vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje", kao sugurnost "nepismenima" (Arapima tadašnjeg doba), ti si Moj rob i poslanik. Nazvah te onim koji se oslanja na Allaha. Nije grub ni osoran, niti galami po trgovima, na loše ne uzvraća lošim, već prelazi i prašta. Allah ga neće usmrtiti dok ne popravi njime zabludjeli narod da izjave da nema boga osim Allaha i time otvori slijepe oči, gluhe uši i okorjela srca." Prenosi ga Buharija, a i Ibn Ebi-Hatim.

Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibn-Abbasa da rekao je: "Nakon što je objavljeno:

'O Vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje' - a on je već bio naredio Aliji i Muazu, r.a., da idu u Jemen - rekao im je: /519/ 'Idite i obveseljavajte, a ne izazivajte odvratnost i odbojnost, olakšavajte, a ne otežavajte, jer mi je objavljeno:

'O Vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje''"). Riječi Uzvišenog: "svjedoka", tj. koji svjedoči o Allahovoj jednoći i o tome da nema boga osim Njega i kao svjedoka ljudima o njihovim djelima na Sudnjem danu. A riječi Uzvišenog: "i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje", tj. obveselitelja vjernika obilnom nagradom a opominjatelja nevjernika neizbježnom kaznom.

Riječi Uzvišenog: "da - po Njegovom naređenju - pozivaš k Allahu", tj. da stvorenja pozivaš da robuju svome Gospodaru po Njegovom naređenju koje ti je uputio, "i kao svjetiljku koja sija", tj. Istina sa kojom si došao poput je Sunca u njegovom blještavilu i svjetlosti i samo Ga prkosnik može zanijekati.

Riječi Uzvišenog:

"a ne slušaj nevjernike ni licemjere, i na uvrede njihove pažnju ne obraćaj", tj. nemoj im se pokoravati u onome što čuješ da govore "i na uvrede njihove pažnju ne obraćaj", tj. oprosti im i pređi preko toga i prepusti ih Uzvišenom Allahu, dovoljan im je On. Stoga Uzvišeni i veli:

"u Allaha se pouzdaj, Allah je dovoljan kao zaštitnik."