Uzvišeni spominje Ejuba, a.s., i iskušenja koja su ga zadesila u imetku, tijelu i djeci. Imao je dosta jahaćih životinja, usjeva, djece i ugodnih lijepih kuća. U svemu nabrojanom iskušavan je i sve je izgubio. Tijelo mu je bilo obolilo od elefantijazisa (lepre), izuzev srca i jezika kojima je veličao Uzvišenog Allaha. Božiji Poslanik, s.a.v.s., kazao je: /188/ "Najgora iskušenja od ljudi imat će Božiji poslanici, zatim dobri ljudi, pa najuzoritiji." Božiji poslanik Ejub, a.s., bio je oličenje sabura, i on se navodi kao primjer strpljenja. Jezid bin Mejsere kazao je:" Kada je Allah stavio Ejuba, a.s., na kušnju gubljenjem porodice, imovine i djece ne ostavivši ništa što bi pomena dostojno bilo, Ejub, a.s., rekao je: - Gospodaru svih gospodara, Tebe Koji si mi dobro učinio - hvalim. Dao si mi bogatstvo, porod, tako da je moje srce potpuno bilo obuhvaćeno time. Sve si to od mene uzeo i srce mi očistio. Između mene i Tebe nema nikakvih prepreka. Kada bi moj neprijatelj Iblis znao šta si učinio, pozavidio bi mi."

Ibn Ebi-Hatim prenosi od Abdullahh bin Ubej bin Umejra: Ejub, a.s., imao je dva brata koji su jednog dana došli, ne mogavši da mu se približe, zbog toga što je Ejub a.s., zaudarao. Počeli su izdaleka, pa je jedan drugom kazao: "Da je Allah Ejubu namijenio dobro, ne bi ga ovim iskušavao." Njihove riječi su jako uznemirile Ejuba, a.s., tako kako nikada nije bio uznemiren. Rekao je: "Ja Rabbi, ako Ti znaš da nikada nisam proveo noć sit, a da sam znao da neko ima gladan, potvrdi mi to." S neba je to potvrđeno i njegova dva brata su to čula. Zatim je kazao: "Ja Rabi, ako Ti znaš da nikada nisam imao dvije košulje, a da sam znao da ima neko go, potvrdi mi." Potvrđeno je s nebesa, a njegova dvojica braće su to čula. Padnuvši ničice na sedždu kazao je: "Moj Allahu! Tako mi Tvoje moći, neću podići glavu dok ovo od mene ne otkloniš." I nije digao glavu sve dok to od njega nije bilo otklonjeno. [7]

Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibn-Abbasa koji kaže: Allah je Ejuba, a.s., zaodjenuo dženetskim ogrtačem, pa se Ejub malo udaljio i sjeo u stranu. Došla je njegova žena i ne poznavši ga upitala: "Gdje je otišao ovaj bolesnik koji bijaše ovdje, možda su ga psi ili pak vuci raznijeli?" S njim je tako razgovarala a onda on reče:. "Teško Tebi, ja sam Ejub." "Božiji robe ismijavaš se sa mnom", reče ona. "Teško Tebi, ja sam Ejub, Allah mi je povratio tijelo."

Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ebu-Hurejrea da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: /189/ "Pošto je Allah, dž.š., izliječio Ejuba, sručio je na njega zlatne skakavce koje je Ejub uzeo i stavljao u svoju odjeću. Rečeno mu je: "O Ejube, zar se nisi zasitio?" On je odgovorio: "Gospodaru, a ko se može zasititi Tvojom milošću." Tekst hadisa nalazi se kod Buharije i Muslima o čemu će biti govora na drugom mjestu.

___

[7]
Ja sam rekao: "Na to kazuju riječi Uzvišenog: 'I nevolju mu, koja ga je morila otklonismo.'"

Govor Uzvišenog: "...i vratismo mu milošću Našom, porodicu njegovu, i uz njih još toliko." Mudžahid je rekao da mu je rečeno: "O Ejube, tvoja porodica je zbog tebe u Džennetu, i ako ti hoćeš, vratit ćemo te njima. Ako pak hoćeš, zbog tebe ćemo ih ostaviti u džennetu, a tebi ćemo njih onoliko koliko ih je bilo nadoknaditi? Odgovorio je: "Ne, ostavite ih u Džennetu." Zbog njega su ostavljeni i u Džennetu, a na dunjaluku mu je nadoknađen isti broj čeljadi.

Govor Uzvišenog: "I da bude pouka", tj. to smo učinili kao milost Allahovu prema Ejubu. "...onima koji su Nama pokorni." U strpljivosti Ejuba smo učinili uzorom da oni koji su izloženi iskušenjima ne pomisle da im to činimo da bi ih ponizili i da zbog strpljivosti spram Allahovih određenja ne bi prebacivali Ejubu, a.s. U tome što Allah Svoje robove stavlja na muke i iskušenja, univerzalna je mudrost.