Uzvišeni kaže: "I pitaju te", o Muhammede, "o Zul-Karnejnu", tj. o onome što se za njegovo vrijeme dešavalo. Već samo rekli da su mekanski nevjernici išli kod kitabija da ih pitaju na koji način da iskušavaju Poslanika, s.a.v.s., pa su im rekli: "Pitajte ga o čovjeku koji je krstario Zemljom, o grupi mladića, šta on misli da su uradili i pitajte ga o ruhu (duši)". Objavljena je sura "El-Kehf" i u njoj sljedeće: "I pitaju te o Zul-Karnejnu. Reci: 'Kazat ću vam o njemu neke vijesti.'" Neki smatraju da je on bio Grk, što je netačno. Tačno je ono što je rekao El-Ezreki i drugi, a to je da je on sa Ibrahim, a.s., kada je ovaj sagradio Kabu, tavaf činio, da je bio Ibrahimov, a.s., sljedbenik i da je, radi Allahovog, dž.š., zadovoljstva, klao kurban. O nekim događajima iz njegovog života govorili smo u knjizi "El-bidaje ven-nihaje", što je, hvala Bogu, dovoljno.

Uzvišeni kaže: "Mi smo mu dali vlast na Zemlji", tj. dali smo mu veliku moć da zavlada pomoću nje na Zemlji, u svemu čime se ona ostvaruje i konsoliduje: vojsku, ratnu opremu i sredstva za njeno jačanje. Usljed toga je zavladao na Zemlji od istoka do zapada. Predale su mu se mnoge države, pokorili brojni carevi, a služili ga ratni narodi, Arapi i nearapi. Neki kažu da je nazvan Zul-Karnejn zato što je vladao krajnjim tačkama, gdje sunce izlazi i gdje zalazi. Uzvišeni kaže: " I dali smo mu za svašto sredstvo", kao što Uzvišeni u vezi Belkisom, kaže: "Njoj je svega i svačega dato", tj. ono što je potrebno vladarima. Tako je i sa Zul-Karnejnom. Allah, dž.š., olakšao mu je načine i puteve osvajanja različitih područja i prostora. Razbio je neprijatelje i potčinio careve na zemlji. Ponizio je mušrike jer mu je bilo dato i omogućeno sve što je bilo potrebno u tom smislu. A Allah, dž.š., najbolje zna.

Mudžahid kaže: "I on pođe", znači, on se uputi ka mjestu i putem između istoka i zapada.

Uzvišeni kaže: "Kada stiže do mjesta gdje Sunce zalazi", tj. išao je dok nije stigao do kraja dokle se Zemljom može putovati u pravcu zapada. Uzvišeni kaže:"nađe da zalazi u jedan mutan izvor", tj. vidio je Sunce kako zalazi u veliko more, a to će se učiniti svakome ko do|e do obale mora a  u stvarnosti sunce je na nebu. Ono što se prenosi od Tubbe‘a u vezi sa Zul-Karnejom i njegovim znanjem i slije|enjem znanja su slijedeći stihovi: "Stigao je do Istoka i Zapada žudeći za sredstvom od Mudrog, Upućivača, pa je vidio zalazak Sunca kod njegovog zahodišta, u izvoru blatnjavom, mutnom i crnom." Ibn-Abbas ove je stihove čuo od Ibn-Hadira, pa ga je upitao: Šta znači? Odgovorio je da je to blato, a na pitanje šta je, odgovorio je da je to mulj, a što je, odgovorio je da je to crnina. Ibn-Abbas je naredio slugi da zapiše šta je čovjek rekao[1]. Uzvišeni kaže: "I nađe u blizini njegovoj jedan narod", tj. jedan od naroda. Spominje se da je to jedan veliki narod Ademovih, a.s., potomaka. Uzvišeni kaže: "O Zul-Karnejne",rekosmo Mi, "ili ćeš da ih kazniš ili ćeš s njima lijepo da postupiš", tj. Allah, dž.š., mu je dao vlast, upravu i pobjedu nad njima, davši mu da bira ili da ih ubija i kažnjava ili da im, ako hoće, prašta i sa njima lijepo postupa.

[1] More je plave boje koja naginje ka tamnoj, a riječ u sebi nosi značenje tamne boje. Stoga ovo znači da je Zul-Karnejn našao da Sunce zalazi u moru tamnoplave boje.

Uzvišeni kaže da je Zul-Karnejn nastavio putovati i da je proputovao od zapada gdje Sunce zalazi, sve do istoka. Kada god bi prošao pored nekog naroda, pobijedio bi ga i pokorio, pozvavši ga vjerovanju u Allaha, dž.š. Ako bi se pokorili - uredu, u suprotnom bi ih ponizio, osramotio njihove prvake, preuzeo imetak i natjerao na poslušnost, mobilišući vojsku od njih u borbi na granicama susjednih pokrajina.

"Kada stiže do mjesta gdje Sunce izlazi, on nađe da ono izlazi iznad jednog naroda", tj. zajednice naroda (ummeta), "kome Mi nismo dali da se od njega bilo čim zakloni", tj. nisu imali zgrade da u njima stanuju, niti drveća da u hladu borave i da se zaštite od vreline Sunca. Seid Ibn-Džubejr kaže da su bili crveni i niski i da su stanovali u pećinama a hranili se ribom, dok Katade kaže da su to crnci.

Uzvišeni kazuje o Zul-Karnejnu: "I on opet pođe", idući od istoka, "dok ne stiže između dvije planine", koje su jedna drugoj nasuprot.

Uzvišeni kazuje o Zul-Karnejnu: "I on opet pođe", idući od istoka, "dok ne stiže između dvije planine", koje su jedna drugoj nasuprot. Izme|u njih se nalazi pećina iz koje izlaze Jedžudž i Medžudž područje Turkmana, prave im nered, uništavju usjeve i potomstvo. Jedžudž i Medžudž dio su potomaka Ademovih, a.s., što je potvr|eno hadisima iz "Sahiha": /112/ "Uzvišeni Allah će reći: "O Ademe!" Adem će odgovoriti: "Odazivam ti se na služenje." Allah, dž.š., reći će: "Ja ću proživiti džehenemsku skupinu." Adem će reći: "A šta je to džehenemska skupina?" Odgovorit će: "Od hiljade će 999 u Džehennem, a samo jedna osoba u Džennet. Tada će mladi  osijediti, a trudnice pobaciti svoje plodove. Me|u vama će biti dva naroda koja neće biti poznata ni po čemu osim po brojnosti, a to su Jedžudž i Medžudž."
"Nađe ispred njih narod koji je jedva govor razumijevao", tj. zbog nepoznavanja njihova jezika i udaljenosti od svijeta.

"O Zul-Karnejne", rekoše oni, "Jedžudž i Medžudž čine nered po Zemlji, pa hoćeš li da ti skupimo naknadu." Htjeli su da mu izme|u sebe sakupe imetak i da mu ga daruju, a da im on između njih i ta dva naroda podigne i sagradi zid.

Zul-Karnejn uz izvinjenje, odlučnost, dobrotu i namjeru činjenja dobra, reče: "Bolje je ono što mi je moj Gospodar dao", tj. ono što je meni Allah, dž.š., darovao, a to je vlast i upravljanje, bolje je od onoga što hoćete da mi sakupite. "Nego  vi meni pomozite što više možete", svojim radom i sredstvima za gradnju, "pa ću između vas i njih pregradu podići.

Donesite mi velike komade gvožđa."  Riječ  množina je od riječi  u značenju komada čija težina prelazi sirijski kintar (oko 50 kg). "Dok ne izravna dvije strane brda", stavljajući dio na dio dok ne nadvisi oba brda u visinu i širinu. Postoji razilaženje o njihovoj visini i širini. "Reče im: 'Pušite!'", tj. raspaljujte nad njim vatru dok se sav ne užari. "Reče: 'Donesite mi rastopljeni bakar da ga zalijem.'" Ibn-Abbas kaže da je rastopljeni bakar i to dokazuje riječima Uzvišenog:"I učinili smo da mu iz izvora rastopljeni bakar teče", što liči na prugasti plašt čija je jedna pruga crna a druga crvena.

Uzvišeni kaže: "Ovo je milost moga Gospodara", tj. pošto ga je sagradio Zul-Karnejn je rekao: "Ovo je milost moga Gospodara", tj. prema svijetu, jer je postavio izme|u njih i Jedžudža i Medžudža pregradu koja ih sprečava u činjenju štete i nereda na Zemlji. "A kada se ispuni prijetnja moga Gospodara", tj. kada se približi istinska prijetnja, "On će je sravniti", tj. sa zemljom poravnati. "A prijetnja Gospodara moga će se sigurno ispuniti", tj. bez ikakve sumnje.

Uzvišeni kaže: "I Mi ćemo tada ostaviti da se jedni od njih…", tj. ljudi, onoga dana kada bude sravnjen ovaj zid, ikada oni iza|u i pomiješaju se sa ljudima, pa im budu uništavali imetak i stvari. Sve će ovo biti prije Kijametskog dana a nakon Dedžala, što će biti pojašnjeno uz riječi Uzvišenog: "I kad se otvore Jedžudž i Medžudž i kad se budu niz sve strane spuštali. I približi se istinita "I Mi ćemo tada ostaviti da se jedni od njih kao talasi sudaraju s drugima." Suddi kaže da je to početak Kijameta. "I puhnut će se u sur", što je sljedeće po redu. Sur je, kako stoji u hadisu, rog u koji će se puhnuti, a time je zadužen Israfil, a.s. U hadisu Ibn-Abbasa i Seida el-Hudrija kaže se da je Poslanik rekao: /122/ "Kako da budem veseo a vlasnik roga - trube, stavio je njegov pisak na usta i osluškuje naredbu."Ashabi ga upitaše: "Pa što da kažemo?." -"Recite!: 'Dovoljan nam je Allah i divan je On oslonac, na Njega se oslanjamo', reče Poslanik." Uzvišeni kaže: "Pa ćemo ih sve sakupiti", tj. sve ćemo ih dovesti radi obračuna, što je slično Njegovim, dž.š., riječima: "Sve samo ih sakupili i nijednog nismo izostavili."