Allah Uzvišeni kaže: - zašto onda, nijedan grad (naselje) prošlih naroda, kome smo poslanike slali, nije u cijelosti vjerovao nego su svakog poslanika kojeg smo prije tebe, Muhammede, slali većinom u laž nagonili, kao što Allah Uzvišeni kaže: "O kako su ljudi jadni; nijedan im poslanik nije došao a da mu se nisu narugali." (36:30) U sahih hadisu stoji: (575) "Predočeni su mi Allahovi poslanici, pa su neki prolazili sa skupinom ljudi, neki sa jednim čovjekom, neki sa dva, a s nekim poslanikom nije bio niko." Poslanik, zatim, spominje mnoštvo sljedbenika Musaa, a.s., pa onda svojih sljedbenika koji će prekriti Istok i Zapad. Cilj je ovog kazivanja da se istakne da nije bilo nijednog grada prošlih naroda, koji je u cijelosti vjerovao osim Junusovog, a.s., naroda... koji je vjerovao iz straha, da ga ne stigne kazna, na koju ih je upozoravao njihov poslanik, nakon što su se očima uvjerili u njene posljedice i nakon što ih je poslanik napustio. Tada su se iskreno obratili Allahu i iskreno Mu se predali. Tražeći Allahovu pomoć, doveli su svoju djecu, životinje i stoku i zamolili Allaha Uzvišenog da im otkloni kaznu, na koju ih je upozoravao njihov poslanik, na što im se Allah smilovao i otklonio im kaznu, kako Allah Uzvišeni kaže: "...osim naroda Junusova, kome smo kad je povjerovao sramnu patnju u životu na ovom svijetu otklonili i život im još neko vrijeme produžili!" Komentatori su razilaze u tome da li im je otklonjena ahiretska dunjalučkom kaznom ili im je otklonjena samo ovosvjetska kazna. Ono što je očitije jeste da im je otklonjena i dunjalučka i ahiretska kazna, što potvrđuju Allahove Uzvišene riječi: "I poslasmo ga stotini hiljada ljudi, i više, i oni povjerovaše, i njima dadosmo da do roka određenog požive."(37:147) Njima se pripisuje vjerovanje, a vjerovanje spašava od ahiretske kazne - Allah najbolje zna. O ovom će slučaju, ako Bog da, detaljnije biti govora u poglavlju Es-Saffat, u 148. ajetu.

Kur'ansko kazivanje o Junusu, a.s., imali smo u suri El - Enbija. U dva Sahiha stoji da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /10/ "Ne treba čovjek da kaže: ja sam bolji od Junusa ibn Metta.

tj. punu robe

tj. bio je poražen, a to je bilo zbog toga što je lađa duboko zašla u morsku pučinu pa je počela tonuti u more, te su bacili kocku - ko od njih da skoči u more kako bi se smanjio teret, pa je kocka tri puta pala na Allahovog vjerovjesnika Junusa, a.s. Oslobodio se odjeće i skočio u more.

i progutala ga je riba kojoj je Allah, dž.š., naredio da ne jede njegovo meso, da ne lomi njegove kosti.

Pošto se Junus našao u utrobi ribe, pomislio je da je mrtav, zatim je mrdnuo glavom i pružio svoje noge i ruke. Vidio je da je živ pa je ustao i klanjao u utrobi ribe i jedna od njegovih dova bila je: "O Gospodaru, ja sam Tebi pao na sedždu na mjestu gdje niko od ljudi to nije činio." Ulema se razišla o pitanju dužine boravka u utrobi ribe. Mudžahid kaže da ga je progutala zorom i navečer izbacila, a postoje i mnoga druga mišljenja. A Allah najbolje zna koliko je vremena proveo.

tj. da nije bio od onih koji klanjaju i mole se, a neki pak kažu da se to odnosi na riječi:

osim Tebe, hvaljen neka si! A ja sam se zaista ogriješio prema sebi!' Odazvasmo mu se i tegobe ga spasismo: Eto tako Mi spašavamo vjernike."

Prenosi Ibn Ebi - Hatim od Jezida er - Rikašija da je čuo Enesa ibn Malika, za kojeg znam da hadise uvijek veže za Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: /11/ "Junus, a.s., kad je počeo moliti ovom dovom, kad je bio u utrobi ribe: 'O Allahu, nema boga osim Tebe, hvaljen neka si! Ja sam se zaista ogriješio prema sebi.' I dospjela je ova dova do pod Arš. Meleki rekoše: 'O Gospodaru, ovo je slabi glas poznat iz daleke i strane zemlje', pa je Uzvišeni Allah rekao: 'Zar tog ne poznajete?' Upitaše: 'Čiji je to glas, o Gospodaru?' 'To je Moj rob Junus', reče Uzvišeni. Upitaše (meleki): 'Je li to onaj Tvoj rob čija se djela još uvijek podižu i primaju, čija je dova uslišana?' Rekli su: 'O naš Gospodaru, zar se nećeš smilovati za ono što je radio u blagostanju, pa da ga spasiš u iskušenju?' 'Dakako', odgovorio je, pa je naredio ribi da ga izbaci na kopno."1

1 Jezid Rekašija slab je prenosilac hadisa.

sigurno bi ostao u utrobi njenoj do Dana kad će svi biti oživljeni

tj. na zemlji na kojoj nije bilo plodova, a on se osjećao klonula tijela, bio je slab kao kad se dijete tek rodi.

Ibn - Mesud, Ibn - Abbas i drugi kažu da se misli na vriježu tikve. Neki su govorili o koristima vriježa tikvi i navode da brzo raste i da ostavlja ispod svojih velikih i mehkih listova dosta hlada i da se na nju ne skupljaju muhe.

Ibn - Džerir prenosi od Ubeja ibn Ka´ba, r.a., koji kaže: /12/ "...da je pitao Poslanika, s.a.v.s., o riječima Uzvišenog: "...i poslali smo ga stotini hiljada ljudi, i više", pa kaže: 'Preko stotinu i dvadeset hiljada.'"

I riječi Uzvišenog: "...i oni povjerovaše", tj. vjerovao je sav ovaj narod kojem je bio poslan Junus, a.s. "...i njima dadosmo da do roka određenog uživaju", tj. do njihovih edžela, kao što to kaže Uzvišeni:

"Zašto nije bilo nijednog grada koji je povjerovao, kome je vjerovanje njegovo koristilo, osim naroda Junusova, kome smo, kada je povjerovao, sramnu patnju u životu na ovom svijetu otklonili i dali da još neko vrijeme uživaju?" (10:98)