يَا أَيُّهَا النَّاسُ اتَّقُوا رَبَّكُمُ الَّذِي خَلَقَكُمْ مِنْ نَفْسٍ وَاحِدَةٍ وَخَلَقَ مِنْهَا زَوْجَهَا وَبَثَّ مِنْهُمَا رِجَالًا كَثِيرًا وَنِسَاءً ۚ وَاتَّقُوا اللَّهَ الَّذِي تَسَاءَلُونَ بِهِ وَالْأَرْحَامَ ۚ إِنَّ اللَّهَ كَانَ عَلَيْكُمْ رَقِيبًا
O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas je stvorio od jedne osobe, od koje je njen par stvorio, a od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao! Bojte se Allaha, Čijim imenom jedni druge molite, i čuvajte rodbinske veze! Allah doista nad vama bdije!
El-Avfi navodi od Ibn-Abbasa: "Poglavlje 'En-Nisa' objavljeno je u Medini." Ovako prenosi Ibn-Merdevejh od Abdullaha ibn Zubejra i Zejda ibn Sabita.
U "Mustedreku" el-Hakim navodi predanje od Ma'n ibn Abdurrahmana ibn Abdullaha ibn Mesuda, koji kaže: - U poglavlju 'En-Nisa' postoji pet ajeta koje ne bih dao za ovaj svijet i sve što je na njemu:
"Allah neće učiniti nikome ni trunku nepravde..." (4:40),
"Ako se budete klonili velikih grijehova koji su vam zabranjeni..." (4:31),
"Allah neće oprostiti da se Njemu išta ravnim pridružuje, a oprostit će manje grijehe koje On hoće..." (I4:48),
"Da su ti oni došli kada su sebi nepravdu učinili..." (4: 64).1 Zatim kaže: "Ovo je vjerodostojan lanac ukoliko je Abdurrahman to čuo od svoga oca. Međutim, o tome postoje različita mišljenja!" Nakon toga, putem Saliha el-Merrija prenosi se od Katade, koji navodi da je Ibn-Abbas rekao: "Osam je ajeta objavljenih u poglavlju "En-Nisa" ("Žene") koji su bolji za ovaj ummet od svega što Sunce obasjava:
Prvi je:
"Allah želi da vam objasni i uputi vas putevima onih prije vas, i da vam oprosti! Jer, Allah sve zna i mudar je!" (4:26);
Drugi:
"Allah želi da vam oprosti, a oni koji se za strastima svojim povode žele da daleko skrenete!" (4:27);
Treći:
"Allah želi da vam olakša, a čovjek je stvoren slabim!" (I4:28) Nakon toga navodi riječi Ibn-Mesuda, tj. pet preostalih.
Allah Uzvišeni kaže, naređujući Svojim stvorenjima da budu bogobojazna, da se samo Njemu klanjaju i ništa Mu ne pridružuju, i upozoravajući ih na Svoju moć kojom ih je stvorio od jedne osobe, a to je Adem, a.s., "od koje je i njen par stvorio", a to je Hava, a.s., koja je stvorena od njegovog lijevog rebra sa zadnje strane, dok je spavao. Kada se probudio i ugledao je, ona mu se svidjela; obradovao joj se, a i ona se njemu obradovala. U vjerodostojnom hadisu stoji: /633/ "Žena je stvorena od rebra, a najkrivlji dio rebra je gornji! Ako ga želiš ispraviti, slomit ćeš ga, a ako se hoćeš time koristiti, koristit ćeš se i dok je krivo!"
"...a od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao", tj. od njih dvoje, Adema i Have, zasijao je mnogo muškaraca i žena i proširio ih u različitim dijelovima svijeta, u različitim vrstama i osobinama, bojama i jezicima da bi se, nakon toga, Njemu vratili i oživjeli. Zatim kaže:
"Bojte se Allaha, Čijim imenom jedni druge molite i čuvajte rodbinske veze!" Znači čuvajte se Allaha pokornošću prema Njemu!1 Ed-Dahhak kaže: "Čuvajte se Allaha, s Kojim ste u ugovornoj obavezi i čuvajte rodbinske veze, da ih ne kidate, nego da ih jačate i uspostavljate!"
"Allah, doista, nad vama bdije!" On bdije nad svakim vašim stanjem i djelom, kao što na drugome mjestu kaže:
"A Allah je svemu svjedok." (I58:6) U jednom vjerodostojnom hadisu stoji: /634/ "Robuj Allahu kao da Ga vidiš - jer ako ti Njega ne vidiš, On tebe vidi!" To se odnosi na nadzor Nadzornika. Stoga, Allah Uzvišeni navodi da stvorenja vode porijeklo od jednog oca i jedne majke, kako bi bili bliski jedni s drugima i kako bi ih podstaknuo da brinu o slabima. U Sahihu Muslimovom stoji /635/ da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada mu je došla grupa ljudi iz plemena Mudar u poderanim ogrtačima zbog siromaštva i bijede, ustao i obratio se ljudima poslije podne-namaza rekavši:
"O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas je stvorio od jedne osobe", proučivši ovaj ajet do kraja, a zatim je dodao:
"O vjernici, bojte se Allaha i neka svaka osoba pogleda šta je učinila za sutra..." (I59:18) Nakon toga, podstaknuo ih je na milosrđe, pa je neko dao milostinju od svojih dinara, dirhema, sa'a žitarica i sa'a datula navodeći kompletan hadis. Ovako prenose Ahmed i autori Sunena od Ibn-Mesuda u poglavlju o "hutbi prilikom potrebe
1 U ovom ajetu nema dokaza za one koji dozvoljavaju moljenje i preklinjanje stvorenja, jer nije smisao ovoga moljenje rodbine, nego je cilj čuvanje rodbinskih veza.
1 Nedostaje peti ajet!
وَآتُوا الْيَتَامَىٰ أَمْوَالَهُمْ ۖ وَلَا تَتَبَدَّلُوا الْخَبِيثَ بِالطَّيِّبِ ۖ وَلَا تَأْكُلُوا أَمْوَالَهُمْ إِلَىٰ أَمْوَالِكُمْ ۚ إِنَّهُ كَانَ حُوبًا كَبِيرًا
I siročadima imanja njihova dajte, hrđavo za dobro ne podmećite, i imetke njihove s imecima vašim ne trošite, jer to je doista veliki prijestup!
Allah Uzvišeni naređuje da se imovina siročadi u potpunosti preda njima kada postanu punoljetna, i zabranjuje da se uživa i priključi svojoj imovini. U tom smislu, kaže: "hrđavo za dobro ne podmećite!" Seid ibn Džubejr u vezi s tim kaže: "Ne mijenjajte zabranjenu imovinu ljudi za dopušteno u vašem imetku!", a Es-Suddi ističe: "Neki bi od njih uzimali debelu ovcu iz imovine siročeta, pa bi umjesto nje dovodili mršavu ovcu, govoreći da mijenjaju ovcu za ovcu. Isto tako oni bi uzimali zdravi dirhem i na njegovo mjesto ostavljali krivotvoreni dirhem, govoreći: "Dirhem za dirhem."
"...i imetke njihove s imecima vašim ne trošite!", tj. ne miješajte ih da biste ih skupa sve trošili; " jer to je doista veliki prijestup!", tj. veliki grijeh. To navode Ibn-Abbas i grupa tabiina. U hadisu koji se prenosi u Sunenu Ebu-Davuda stoji: /636/ "Oprosti nam naše prijestupe i greške!" To znači: "to što trošite njihovu imovinu uz svoju, veliki je grijeh i prijestup, pa klonite se toga...!"
وَإِنْ خِفْتُمْ أَلَّا تُقْسِطُوا فِي الْيَتَامَىٰ فَانْكِحُوا مَا طَابَ لَكُمْ مِنَ النِّسَاءِ مَثْنَىٰ وَثُلَاثَ وَرُبَاعَ ۖ فَإِنْ خِفْتُمْ أَلَّا تَعْدِلُوا فَوَاحِدَةً أَوْ مَا مَلَكَتْ أَيْمَانُكُمْ ۚ ذَٰلِكَ أَدْنَىٰ أَلَّا تَعُولُوا
Ako se bojite da prema sirotama nećete biti pravedni, onda se ženite onim ženama koje su vam dopuštene, sa po dvije, sa po tri i sa po četiri! A ako strahujete da nećete pravedni biti, onda samo jednom, ili onim što posjedujete! Tako ćete se najlakše nepravde sačuvati!
"Ako se bojite da prema sirotama nećete biti pravedni, onda se ženite onim ženama koje su vam dopuštene, sa po dvije...", tj. ako pod zaštitom nekoga od vas bude sirotica, pa se bude bojao da joj neće dati isti mehr, kao i njoj sličnim ženama, neka uzme drugu ženu umjesto nje, jer pošto ih je više, Allah mu time ne sužava prostor.
El-Buhari navodi predanje Urve ibn Zubejra kako je on pitao Aišu, r.a., u vezi s riječima Allaha Uzvišenog: "Ako se bojite da prema sirotama nećete biti pravedni" na što je ona rekla: "Sestriću moj, ova je sirotica pod zaštitom svog staratelja u čijoj imovini je imala udio, pa mu se dopala i njena imovina i ljepota i htio je da je oženi, ali da ne postupi pravedno u pogledu njenog udadbenog. dara (mehra) i da joj da dar kakav daje i drugim. ženama. Stoga im je zabranjeno da sklapaju brak s tim ženama ukoliko neće prema njima pravedno postupati i dati im najviši iznos dara. Ujedno im je naređeno da sklapaju brak s drugim ženama koje im odgovaraju." Urve uz to kaže: Aiša, r.a., rekla je: - Nakon objave ovog ajeta ljudi su tražili sud, fetvu od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je Allah objavio slijedeće: "Oni traže od tebe propise. o ženama" (4:127). Aiša, r.a., kaže: - Riječi Allaha Uzvišenog u drugom ajetu su:
"a ne želite se njima oženiti" (4:127) kako se neki od vas odnose prema sirotici koja je kod njih s malo imovine i ljepote. Stoga im je zabranjeno da se žene onima koje žele radi imovine i ljepote, izuzev ako će prema njima pravedno postupati, zato što oni njih ne žele ukoliko su manje lijepe i s manje imetka.
"...sa po dvije, sa po tri i sa po četiri!" Znači: ženite se kojim hoćete ženama osim njih, ukoliko neko od vas želi dvije, ili tri ili četiri. Sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, utemeljen na Allahovim propisima ukazuje da nije dozvoljeno nikome osim Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da u isto vrijeme bude oženjen s više od četiri žene, jer to je odlika Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Imam Ahmed navodi predanje od Salima, koji navodi od svoga oca: /637/ da je Gejlan ibn Seleme es-Sekafi bio oženjen sa deset žena kada je primio islam, pa mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Izaberi četiri od njih!" U vrijeme Omera, r.a., on je pustio svoje žene i podijelio imovinu među sinovima. To je saznao Omer, r.a., pa je rekao: "Mislim da je šejtan koji prisluškuje čuo za tvoju smrt, pa ti je ubacio u dušu kako ćeš živjeti samo još malo. Tako mi Allaha, ti ćeš obavezno vratiti svoje žene, kao i svoj imetak, ili ću ja tvoj imetak dati u nasljedstvo njima, i narediti da se u kaburu kamenuješ, kao što je kamenovan Ebu-Regala!" Ovako prenose Šafija i drugi do riječi: "Odaberi od njih četiri!" Ostatak hadisa koji se odnosi na Omera jedinstveno je predanje Ahmeda, što je dobar (hasen) dodatak koji otklanja sumnju El-Buharija u ovaj hadis, kako to navodi Tirmizi, i njegovo negiranje ovoga dodatka je upitno. A Allah najbolje zna. U lancu koji smo naveli iz Ahmedovog Musneda ljudi su pouzdani u skladu s uvjetima dva šejha. Bejheki ističe da postoje hadisi koje navode Ebu-Davud, Ibn-Madže i Šafija, koji potvrđuju hadis Gejlana.
"A ako strahujete da nećete pravedni biti, onda samo jednom, ili onim što posjedujete!", tj. ukoliko se budete bojali da u slučaju većeg broja žena nećete biti pravedni. Allah Uzvišeni kaže:
"Vi ne možete potpuno jednako postupati prema ženama svojim, makar to i željeli." (I4:129) Stoga, ko se bude toga bojao, neka se zadovolji jednom, ili robinjama (priležnicama), jer nije obavezno da ravnomjerno dijeli noći među njima, iako je to poželjno. Ko to bude činio, dobro je učinio, a ko ne bude, nema smetnje;
"Tako ćete se najlakše nepravde sačuvati!", tj. nećete nepravdu činiti. Za nekoga se kaže da je "nepravedan u vlasti" kada je krut i silan. U jednom mevkuf hadisu, koji se prenosi od Aiše, r.a., sa vjerodostojnim lancem predanja stoji:
"Tako ćete se najlakše nepravde sačuvati!", tj. da nepravedno ne postupate. To navodi Ibn Ebi-Hatim.
وَآتُوا النِّسَاءَ صَدُقَاتِهِنَّ نِحْلَةً ۚ فَإِنْ طِبْنَ لَكُمْ عَنْ شَيْءٍ مِنْهُ نَفْسًا فَكُلُوهُ هَنِيئًا مَرِيئًا
I draga srca ženama darove njihove dajte; pa ako one budu dobre prema vama poklanjajući vam nešto, to s prijatnošću i ugodnošću uživajte!
"I draga srca ženama darove njihove dajte!" Od Ibn-Abbasa se navodi: - Riječ "mehr". Ima mišljenja da je to "imenovana obaveza" iako u arapskom jeziku znači samo obaveza. Tako se npr. kaže: "Nemoj se ženiti njome osim uz nešto što je obavezno za nju!" Naime, ne treba nepravedno "dar" precizirati lažno i neistinito budući da je čovjek dužan isplatiti mehr dragovoljno. Ukoliko ona njemu nešto od toga dragovoljno da, nakon što se odredi, ili u cjelini, neka to uživa kao dobro i dopušteno. Zato Allah Uzvišeni kaže: "pa ako one budu dobre prema vama poklanjajući vam nešto, to s prijatnošću i ugodnošću uživajte!" Hušejm navodi od Sejjara, a on od Ebu-Saliha: "Kada bi čovjek udavao kćer, uzeo bi njen dar mimo nje, pa im je Allah to zabranio i objavio: " I draga srca ženama darove njihove dajte!" To prenose Ibn Ebi-Hatim i Ibn-Džerir.
وَلَا تُؤْتُوا السُّفَهَاءَ أَمْوَالَكُمُ الَّتِي جَعَلَ اللَّهُ لَكُمْ قِيَامًا وَارْزُقُوهُمْ فِيهَا وَاكْسُوهُمْ وَقُولُوا لَهُمْ قَوْلًا مَعْرُوفًا
I maloumnicima ne dajite imetke koje vam je Allah povjerio na upravljanje, nego ih njima opskrbite i obucite. I lijepe riječi im govorite!
Allah Uzvišeni zabranjuje da se maloumnicima da na raspolaganje imovina koju je Allah povjerio ljudima na upravljanje, kako bi trgovinom ili na drugi način time osiguravali sredstva za njihov život. Na tome se zasniva starateljstvo nad maloumnicima, a ima ga više vrsta: nekada je to starateljstvo nad maloljetnim osobama, budući da maloljetnici nisu dorasli da time raspolažu; nekada je to nad ludim osobama, ili osobama lošeg ponašanja prouzrokovanog maloumnošću ili slabom vjerom; nekada je to nad osobama koje su bankrotirale, tj. osobama koje su dužne toliko da njihov imetak ne može podmiriti dug, pa ako povjerioci zatraže od sudije starateljstvo nad njima, to se uspostavi. U vezi s riječima Allaha Uzvišenog: "I maloumnicima ne dajite imetke" od Ibn-Abbasa se navodi da je rekao: "To su tvoji sinovi i žene." Ed-Dahhak u vezi s tim kaže: "To su žene i djeca", a Seid ibn Džubejr: "To su siročad." Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Ebu-Uname, koji prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /638/ "Žene su, doista, maloumne, izuzev onih koje su pokorne svom staratelju / nadstojniku!" Ima mišljenja da tu spadaju i sluge i ljudi - šejtani, te onaj koji ima prema nekome dug koji je dao bez svjedoka. Posljednji izraz navodi Ibn-Džerir od Ebu-Musa'a.
"nego ih time opskrbite i obucite. I lijepe riječi im govorite!" Ibn-Ebi-Talha navodi od Ibn-Abbasa kako je rekao: "Nemoj svoj imetak i ono što ti je Allah dao na povjerenje, te kao sredstvo za život učinio, davati svojoj ženi ili kćeri, a potom da ti gledaš kako je to kod njih, nego drži svoj imetak i pazi da bude valjan, i budi ti onaj koji će trošiti na njihovo odijevanje, pomaganje i opskrbu!" Ovaj časni ajet pretpostavlja dobročinstvo prema porodici i onim koji su štićenici u smislu trošenja za njihovu odjeću i opskrbu, te lijepih riječi i ponašanja.
وَابْتَلُوا الْيَتَامَىٰ حَتَّىٰ إِذَا بَلَغُوا النِّكَاحَ فَإِنْ آنَسْتُمْ مِنْهُمْ رُشْدًا فَادْفَعُوا إِلَيْهِمْ أَمْوَالَهُمْ ۖ وَلَا تَأْكُلُوهَا إِسْرَافًا وَبِدَارًا أَنْ يَكْبَرُوا ۚ وَمَنْ كَانَ غَنِيًّا فَلْيَسْتَعْفِفْ ۖ وَمَنْ كَانَ فَقِيرًا فَلْيَأْكُلْ بِالْمَعْرُوفِ ۚ فَإِذَا دَفَعْتُمْ إِلَيْهِمْ أَمْوَالَهُمْ فَأَشْهِدُوا عَلَيْهِمْ ۚ وَكَفَىٰ بِاللَّهِ حَسِيبًا
I iskušavajte siročad dok ne stasaju za brak, pa ako se uvjerite da su zreli, uručite im imetke njihove! I ne trošite ih rasipnički i u žurbi, dok oni ne odrastu! Ko je imućan neka se uzdrži, a ko je siromašan, neka troši onoliko koliko je neophodno. A kada im imetke uručujete, to učinite u prisustvu svjedoka, jer dosta je što će se pred Allahom račun polagati!
" I iskušavajte siročad", tj. provjeravajte ih, "dok ne stasaju za brak", tj. dok ne postanu zrela, odnosno kada u snu prvi put ejakuliraju. U dva sahiha stoji: /639/ - Od Ibn-Omera navodi se da je rekao: "Ponudio sam se Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, za Bitku na Uhudu kada sam imao četrnaest godina i nije mi dozvolio. Ponudio sam mu se potom za Bitku na Hendeku kada sam imao petnaest godina, pa mi je dozvolio!" Kada je s ovim upoznat Omer ibn Abdul-Aziz, on je rekao: "To je razlika između maloljetnika i punoljetnika!"
"Pa ako se uvjerite da su zreli, uručite im imetke njihove!" Šerijatski pravnici kažu: "Kada dječak postane punoljetan i sposoban u svojoj vjeri i imetku, s njega spada zabrana raspolaganja imovinom i predaje mu se imovina koja je u nadležnosti staratelja. "trošite rasipnički i u žurbi dok oni ne odrastu!" Ovim Allah Uzvišeni zabranjuje da se troši imovina siročadi bez velike nužde, "rasipnički i u žurbi", tj. prije njihovog punoljetstva.
Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "Ko je imućan neka se uzdrži" i ne troši od toga ništa. Ibn Ebi-Hatim navodi od Aiše, r.a.: - Ajet:
"a ko je siromašan, neka troši onoliko koliko je neophodno" objavljen je u vezi sa starateljem siročadi, koji tu obavezu izvršava i koristi ga na odgovarajući način kada je u nuždi. Postoje razilaženja među učenjacima - da li će to vratiti kada mu se poboljša situacija? Ispravno je da neće, budući da je to uzeo kao naknadu za svoj rad dok je bio siromašan, te zato jer se ovim ajetom dozvoljava trošenje bez zamjene. Ahmed navodi predanje od Am ra ibn Šuajba, koji to prenosi od svoga oca, a on od djeda, kako je neki čovjek to pitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Nemam imetka, a imam siroče kod sebe?" On mu je rekao: /640/ "Troši imetak svoga siročeta, ne rasipajući, ne pretjerujući, niti uzimajući to za sebe, odnosno ne čuvajući pritom svoj imetak", ili kako je rekao: "ne otkupljujući time svoj imetak njegovim." U to sumnja Husejn, jedan od prenosilaca: "ako postane imućan, neka se uzdrži".
" A kada im imetke uručujete", tj. kada postanu punoljetni i uvjerite se da su zreli, onda im uručite imetke njihove;
"to učinite u prisustvu svjedoka". To je Allahova naredba starateljima da u prisustvu svjedoka predaje imovinu siročadi kada postanu zrela kako ne bi došlo de nijekanja preuzetog ili predanog dijela.
Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže: "jer dosta je što će se pred Allahom račun polagati!" Allah je dovoljan kao Onaj Koji obračunava, svjedoči i nadzire staratelja u svakoj situaciji. Zato, neka se to preda u potpunosti i bez ostatka. U tom smislu navodi se i u Sahihu Muslimovom /641/ da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ebu-Zerre, vidim da si slab, a tebi želim što i sebi! Nikako se nemoj nadrediti dvojici i ne budi upravitelj (ravnatelj) imovine siročeta."
لِلرِّجَالِ نَصِيبٌ مِمَّا تَرَكَ الْوَالِدَانِ وَالْأَقْرَبُونَ وَلِلنِّسَاءِ نَصِيبٌ مِمَّا تَرَكَ الْوَالِدَانِ وَالْأَقْرَبُونَ مِمَّا قَلَّ مِنْهُ أَوْ كَثُرَ ۚ نَصِيبًا مَفْرُوضًا
Muškarcima pripada dio onoga što ostave roditelji i rodbina, a i ženama pripada dio onoga što ostave roditelji i rodbina. Bilo toga malo ili mnogo, dio je obavezan!
Seid ibn Džubejr i Katade kažu: - Idolopoklonici su određivali imetak odraslim muškarcima ne dajući ništa u naslijeđe ženama i djeci, pa je Allah Uzvišeni objavio:
" Muškarcima pripada dio onoga što ostave roditelji i rodbina... itd.", tj. svi su u tome prema Allahovoj odredbi jednaki, tj. oni su jednaki u osnovi nasljeđivanja iako se razlikuju prema tome koliko im je naslijeđe Allah odredio, zavisno od stupnja rodbinske veze s umrlim (rođak, supruga ili staratelj, jer to je sve vid srodstva). Ibn-Merdevejh navodi predanje od Džabira, koji kaže: - Ummu-Kehha je došla Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i kazala: "Allahov Poslaniče, imam dvije kćeri čiji otac je umro, a nemaju ništa!" Allah je, potom, objavio ajet:
"Muškarcima pripada dio onoga što ostave roditelji i rodbina... itd." Ovaj će se hadis navesti u drugom kontekstu, uz ajete o nasljedstvu...
وَإِذَا حَضَرَ الْقِسْمَةَ أُولُو الْقُرْبَىٰ وَالْيَتَامَىٰ وَالْمَسَاكِينُ فَارْزُقُوهُمْ مِنْهُ وَقُولُوا لَهُمْ قَوْلًا مَعْرُوفًا
A kada diobi prisustvuju rođaci, siročad i siromasi, opskrbite ih od toga, i lijepu riječ im recite!
"A kada diobi prisustvuju..." Ima mišljenja da se pod tim misli na prisustvo diobi rođaka koji nisu nasljednici;
" i siročad i siromasi", pa neka se i njima od ostavštine odvoji dio, jer to je bilo obavezno u početku islama. Ima mišljenja da je to poželjno. Da li je to derogirano ili ne, postoje razilaženja koja se svode na dva mišljenja. El-Buhari navodi da je Ibn-Abbas u vezi s ovim ajetom rekao: "On je jasan i nije derogiran, jer po njemu se postupa." Od Mudžahida se navodi da je to obavezno (vadžib) za nasljednike, čime su oni zadovoljni. Ovako se prenosi od Ibn-Mesuda, Ebu-Musa'a, Abdurrahmana ibn Ebi-Bekra i grupe tabiina...!
Od Ibn-Abbasa se navodi: "...Ovaj ajet se odnosi na oporuku koju umrli njima ostavi!" To prenosi Ibn Ebi-Hatim.
Sufjan es-Sevri prenosi od Ibn-Abbasa, r.a.:
"A kada diobi prisustvuju..." To je derogirano. Od njega se, također, navodi: - Dokida ga ajet koji dolazi nakon njega:
"Allah vam preporučuje da od vaše djece..." itd. El-Avfi navodi od Ibn-Abbasa da je to bilo prije nego su objavljeni propisi o nasljedstvu, pa je nakon toga Allah objavio te propise, dajući svakome njegovo pravo. To je stav većine pravnika, četiri imama i njihovih učenika.
To znači da ukoliko ovi siromasi od rodbine koja ne nasljeđuje te siročad i bijednici prisustvuju podjeli imovine, kada vide da se ovo daje ovome, a ovo ovome, oni i sami žele nešto, a bit će razočarani ako im se ništa ne da. Stoga je Allah Uzvišeni, Koji je Blagi i Milostivi, naredio da im se dodijeli nešto što bi bilo vid dobročinstva prema njima, te savlađivanja njihovog teškog stanja. U tom smislu Allah Uzvišeni kaže:
"...jedite plodove njihove kada god plod daju i na dan žetve dajte ono na što drugi imaju pravo!" (6:141) Ovim Allah Uzvišeni kori one koji prenose imovinu iz straha i bojazni da je ne vide potrebni i nevoljni, kao što obavještava i o vlasnicima jedne bašče:
"kada su se zakleli da će je sigurno rano izjutra obrati!" (68:17) Stoga, ko zaniječe Allahovo pravo kod sebe, imat će posljedice na najdražem svom posjedu. U jednom hadisu stoji: /642/ "Milostinja se nije pomiješala s imovinom, a da je nije pokvarila!"
وَلْيَخْشَ الَّذِينَ لَوْ تَرَكُوا مِنْ خَلْفِهِمْ ذُرِّيَّةً ضِعَافًا خَافُوا عَلَيْهِمْ فَلْيَتَّقُوا اللَّهَ وَلْيَقُولُوا قَوْلًا سَدِيدًا
I neka se boje, kao kada bi sami iza sebe ostavili nejaku djecu za koju strahuju, neka se Allaha boje i neka govore samo pravo!
"I neka se boje, kao kada bi sami iza sebe ostavili..." Ali ibn Ebi-Talha navodi od Ibn-Abbasa: "Ovo se odnosi na čovjeka kojemu dođe smrt, pa ga tada čovjek sluša kako određuje oporuku kojom nanosi štetu svojim nasljednicima." Zato, Allah Uzvišeni naređuje onome ko to sluša, da se boji Allaha i upućuje ga na Pravi put, da pripazi svoje nasljednike kako bi volio da se čini s njegovim nasljednicima kada se prepadne da ne izgube. U dva Sahiha stoji: /643/ da je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kada je ušao kod Sada ibn Ebi-Vekkasa da ga obiđe, ovaj rekao: "Allahov Poslaniče, ja imam imetka, a nemam nasljednika osim kćerke, pa bih dao dvije trećine svog imetka kao milostinju." On mu je kazao: "Ne!" Upitao je: "Polovinu?" "Ne", rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. "A trećinu?", kazao je Sad. On je na to rekao: "Trećinu. I trećina je mnogo!" Zatim je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Tebi je bolje da svoje nasljednike ostaviš bogate nego da ih ostaviš u neimaštini, da očekuju što od drugih ljudi!"
Ima mišljenja da ovaj ajet znači: Neka se čuvaju Allaha kada raspolažu imovinom siročadi:
"I ne trošite rasipnički i u žurbi dok oni ne odrastu!" To je dobro mišljenje, koje je potkrijepljeno nakon toga prijetnjama da se nepravedno ne troši imovina siročadi. To znači: kao što želiš da se odnose prema tvojim nasljednicima nakon tebe, tako se i ti odnosi prema nasljednicima čiji si staratelj. Nakon toga se navodi da onaj koji troši nepravedno imovinu siročadi, u svoj stomak stavlja vatru.
إِنَّ الَّذِينَ يَأْكُلُونَ أَمْوَالَ الْيَتَامَىٰ ظُلْمًا إِنَّمَا يَأْكُلُونَ فِي بُطُونِهِمْ نَارًا ۖ وَسَيَصْلَوْنَ سَعِيرًا
Doista oni koji nepravedno troše imetke siročadi, u svoje stomake stavljaju vatru i oni će u ognju gorjeti!
Ukoliko budu trošili imovinu siročadi bez valjanog razloga, oni time jedu vatru koja će plamtjeti u njihovim trbusima na Sudnji dan. U dva Sahiha, među sedam najvećih grijeha za koje nam Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naređuje da ih se klonimo spada i "trošenje imovine siročeta." Ibn-Merdevejh navodi predanje od Ebu-Bereze: /644/ da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Na Sudnji dan neki će ljudi biti oživljeni iz svojih kabura s plamenom vatre u ustima!" Neko je upitao: "Allahov Poslaniče, ko su oni?", a on je kazao: - Zar ti nije poznato da Allah kaže: “Doista oni koji nepravedno troše imetke siročadi..."
يُوصِيكُمُ اللَّهُ فِي أَوْلَادِكُمْ ۖ لِلذَّكَرِ مِثْلُ حَظِّ الْأُنْثَيَيْنِ ۚ فَإِنْ كُنَّ نِسَاءً فَوْقَ اثْنَتَيْنِ فَلَهُنَّ ثُلُثَا مَا تَرَكَ ۖ وَإِنْ كَانَتْ وَاحِدَةً فَلَهَا النِّصْفُ ۚ وَلِأَبَوَيْهِ لِكُلِّ وَاحِدٍ مِنْهُمَا السُّدُسُ مِمَّا تَرَكَ إِنْ كَانَ لَهُ وَلَدٌ ۚ فَإِنْ لَمْ يَكُنْ لَهُ وَلَدٌ وَوَرِثَهُ أَبَوَاهُ فَلِأُمِّهِ الثُّلُثُ ۚ فَإِنْ كَانَ لَهُ إِخْوَةٌ فَلِأُمِّهِ السُّدُسُ ۚ مِنْ بَعْدِ وَصِيَّةٍ يُوصِي بِهَا أَوْ دَيْنٍ ۗ آبَاؤُكُمْ وَأَبْنَاؤُكُمْ لَا تَدْرُونَ أَيُّهُمْ أَقْرَبُ لَكُمْ نَفْعًا ۚ فَرِيضَةً مِنَ اللَّهِ ۗ إِنَّ اللَّهَ كَانَ عَلِيمًا حَكِيمًا
Allah vam nalaže u vezi sa djecom vašom da muškom pripadne koliko dvome ženske djece. A ako bude ženskih više od dvije, njima pripadaju dvije trećine onoga što je ostavio, a ako je samo jedna, pripada joj polovina. A roditeljima, svakome posebno, pripada šestina od onoga što je ostavio, ako ima dijete. A ako ne bude imao djece, i naslijede ga roditelji, onda njegovoj majci pripada trećina. A ako ima braće, onda njegovoj majci pripada šestina pošto se izvrši oporuka koju je ostavio, ili podmiri dug. Vi ne znate ko vam je bliži po koristi, roditelji vaši ili sinovi vaši. To je Allahova zapovijed, a Allah, doista, sve zna i mudar je!
Ovaj i slijedeći ajet, te ajet na završetku ovog poglavlja, predstavljaju ajete iz domena nasljednog prava, koje se izvodi iz ova tri ajeta, te hadisa u vezi s tim, što predstavlja komentar navedenog u ajetima. Mi ćemo ovdje navesti one koji su vezani za predmet. Međutim, razlaganje pitanja, razilaženja i argumentacija nalaze se na posebnom mjestu, u fikhskim djelima. Neka nam Allah pomogne. Postoje i predanja koja su podsticajna u oblasti nasljednog prava, a ovo pravo je posebno značajno.
Ebu-Davud i Ibn-Madže navode predanje od Abdullaha ibn Amra, koji se pripisuje Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, (merfu'): /645/ "Troje predstavlja znanje, a sve osim toga je vrlina: jasan ajet, uspostavljeni sunnet i pravedna obaveza!" Ibn-Ujejne kaže: "Nasljedno pravo (Feraid) naziva se polovinom znanja, jer time se iskušavaju svi ljudi!"
El-Buhari navodi predanje od Džabira ibn Abdullaha, koji kaže: /646/ - Obišli su me Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i Ebu-Bekr došavši pješke u pleme Benu-Seleme i našli me u besvjesnom stanju. Poslanik je zatražio vode, abdestio se, a zatim me poškropio, pa sam se probudio. Tada sam rekao: "Šta mi naređuješ da učinim sa svojim imetkom, Allahov Poslaniče?" Nakon toga je objavljeno:
"Allah vam nalaže: djeci vašoj, muškom djetetu da pripadne koliko za dvoje ženske djece." Ovako prenose Muslim, En-Nesa'i te svi sastavljači kutubus-sitte od Sufjana ibn Ujejne.
U drugom hadisu, kao povod objave ovog ajeta, Ahmed navodi predanje od Džabira: /647/ da je žena Sada ibn Rebi'a došla kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekla: "Allahov Poslaniče, ovo su dvije kćerke Sada ibn Rebi'a. Otac im je pao kao šehid u Bici na Uhudu, a amidža im je uzeo novac i ništa im nije ostavio. Ne mogu se udati osim uz imetak!" On je rekao: "Allah će presuditi o tome!" Nakon toga, objavljen je ajet o nasljedstvu, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao po njihovog amidžu i rekao mu: "Daj Sadovim kćerkama dvije trećine, njihovoj majci osminu, a ostatak pripada tebi." Iz ovoga se jasno vidi da je povodom prvog Džabirovog hadisa, kojega je naprijed naveo Buharija, objavljen, kao što ćemo vidjeti, posljednji ajet ovog poglavlja, jer tada je on imao sestre, a nije imao kćerke, pa je njegova ostavština pripala njegovoj rodbini. Mi smo, međutim, naveli ovaj hadis prema El-Buhariju budući da ga i on navodi u vezi s tim, iako je vjerovatnije da je drugi hadis povod objave ovog ajeta. Allah to najbolje zna!
"Allah vam nalaže u vezi s djecom vašom, da muškom pripadne koliko dvjema ženskim", tj. naređuje vam da budete pravedni prema njima, budući da je u vrijeme paganstva nasljedstvo davano muškarcima, a ne ženama. Allah Uzvišeni je naredio da se u osnovi nasljedstva oni izjednače, ali je uspostavio razliku među njima, određujući za muškarca iznos koliko za dvije žene, s obzirom na potrebu muškarca da osigura troškove izdržavanja. Stoga je odgovarajući iznos koji se daje muškarcu dvostruko veći nego iznos koji se daje ženskoj osobi. Iz ovoga se može zaključiti da je Allah Uzvišeni milostiviji prema Svojim stvorenjima od majke prema svojoj djeci, pa stoga to nalaže roditeljima na ovome mjestu ističući da je On milostiviji prema njima od njih samih!
El-Buhari navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže: "Imovina je pripadala djetetu, a oporuka roditeljima, pa je potom Allah dokinuo što je htio, određujući za muškarca koliko za dvije žene, za roditelje šestinu, odnosno trećinu, za suprugu osminu, odnosno četvrtinu, a za muža polovinu, odnosno četvrtinu."
"A ako bude ženskih više od dvije, njima pripadaju dvije trećine onoga što je ostavio." U vezi s tim, neki navode: - ...Riječi Allaha Uzvišenog: "iznad, više" ovdje su višak. Iako je to nedopustivo, budući da u Kur'anu ništa ne može biti višak, niti bez razloga! Zatim, riječi: "njima pripadaju dvije trećine onoga što je ostavio." Da je tako kako to oni navode, On bi rekao:
"Njima dvjema pripadaju dvije trećine onoga što je ostavio." Međutim, dvije trećine za dvije kćerke izvodi se iz odredbe za dvije sestre u posljednjem ajetu, gdje Allah Uzvišeni određuje dvije trećine za dvije sestre. Stoga, ako dvije sestre nasljeđuju dvije trećine, preče je da dvije kćerke naslijede dvije trećine. Naprijed je navedeno u hadisu koji prenosi Džabir da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, odredio kćerkama Sada ibn Rebi'a da naslijede dvije trećine, a na to ukazuju i Kur'an i sunnet. Isto tako, Allah Uzvišeni kaže:
"a ako je samo jedna, pripada joj polovina." Da je ovim određena polovina za dvije kćerke, to bi bilo također navedeno u tekstu. Međutim, pošto je to određeno za jednu kćerku ukoliko je ona jedinica, dvije se tretiraju kao tri. Allah to najbolje zna!
"A roditeljima, svakom posebno, pripada šestina..." U pogledu nasljedstva roditelji imaju različit tretman:
- Prvi slučaj: ukoliko su zajedno s djecom, tada svakome od njih pripada po šestina. Ukoliko, pak, umrli ima samo jednu kćerku, njoj je strogo određena polovina, a svakome od roditelja po šestina. Otac uzima i drugu šestinu koja je preostala, pa on u ovom slučaju dobiva i po osnovu stroge odredbe i po osnovu toga što spada u one koji nasljeđuju ta'siben (ostatak).
- Drugi slučaj: ako samo roditelji nasljeđuju, majci pripada trećina, a ocu sve ostalo - na osnovi toga što je on od onih koji nasljeđuju ostatak. Time on dobiva dvostruko više. Ukoliko bi uz njih bio i suprug, odnosno supruga, mužu bi pripala polovina, a supruzi četvrtina. Pored toga, među učenjacima postoje razilaženja i u pogledu nasljedstva majke. Postoje tri mišljenja, od kojih je najispravnije da njoj pripada trećina preostalog dijela koja se tretira kao cjelina nasljedstva u odnosu na njih dvoje. Naime, Allah je njoj odredio polovinu u odnosu na oca, tako da ona dobiva trećinu ostatka, dok otac uzima dvije trećine preostalog dijela. To je mišljenje Omera, Osmana, te prema vjerodostojnijem od dva predanja, i Alije. Isti stav imaju i Ibn-Mesud, Zejd ibn Sabit, sedam poznatih pravnika, četiri imama i većina učenjaka.
- Treći slučaj: ukoliko uz roditelje postoje i braća, bez obzira bila ona braća od oba roditelja, ili pak oca odnosno majke, oni uz oca ne nasljeđuju ništa, ali majku sprečavaju u nasljeđivanju trećine, pa se njoj obavezno određuje šestina. Ukoliko, pak, nema drugog nasljednika osim nje i oca, otac uzima preostali dio.
Kao što smo spomenuli, prema većini učenjaka, status dva brata je isti kao i status više braće. Stoga: "A ako bude imao braće, onda njegovoj majci pripada šestina; dakle, majku sprečavaju, a oni ništa ne nasljeđuju. Međutim, jedan brat ne smeta da ona dobije trećinu, ali to ne može dobiti ako ih ima više;
"pošto se izvrši oporuka koju je ostavio, ili podmiri dug." Svi učenjaci, i oni iz zdrave tradicije i pozniji, slažu se da dug ima prednost nad oporukom, a to se, kada se ozbiljnije pogleda, može vidjeti i iz ajeta.
Ahmed, Et-Tirmizi, Ibn-Madže i komentatori Kur'ana navode predanje od Alije ibn Ebi-Taliba, koji kaže: /648/ - Vi čitate: "pošto se izvrši oporuka koju je ostavio ili se podmiri dug" - a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem - naredio je dug prije realizacije oporuke, i da braća po ocu i majci nasljeđuju za razliku od braće samo po ocu. U slučaju da su suučesnici u nasljedstvu - Et-Tirmizi kaže: "To nam nije poznato osim iz hadisa Harisa, a o tome govore i neki učenjaci." Ja bih dodao da je on, ipak, dobro poznavao nasljedstvo, bavio se njim i obračunom, a Allah to najbolje zna.
"Vi ne znate ko vam je bliži po koristi, roditelji vaši ili sinovi vaši." Mi smo dali nasljedstvo roditeljima i djeci i u osnovi nasljedstva sve njih izjednačili, za razliku od stanja kakvo je bilo u vrijeme paganstva, te u početku islama, kada je imovina pripadala sinu, a roditeljima, kao što je navedeno u predanju od Ibn-Abbasa, oporuka. To je Allah Uzvišeni dokinuo odredivši odgovarajuće nasljedstvo i za jedne i za druge, budući da čovjek može imati neku ovosvjetsku ili onosvjetsku korist ili obje od oca, dok mu to ne pripada od sina, ili obratno. Zato Allah Uzvišeni kaže:
"Vi ne znate ko vam je bliži po koristi, roditelji vaši ili sinovi vaši", što znači da se korist (dobit) očekuje i priželjkuje od jednih kao što se očekuje i priželjkuje od drugih. Stoga smo odredili nasljedstvo i jednima i drugima i u osnovi ih izjednačili; a Allah najbolje zna. "To je Allahova zapovijed", tj. to što smo naveli u pogledu nasljedstva, odnosno, davanja nekim nasljednicima više nego drugim, Allahova je stroga zapovijed koju je On propisao i odredio, a Allah sve dobro zna i mudro postupa postavljajući svaku stvar na svoje mjesto i dajući svakome ono što mu pripada. U tom smislu On kaže:
"a Allah, doista, sve zna i mudar je!"
وَلَكُمْ نِصْفُ مَا تَرَكَ أَزْوَاجُكُمْ إِنْ لَمْ يَكُنْ لَهُنَّ وَلَدٌ ۚ فَإِنْ كَانَ لَهُنَّ وَلَدٌ فَلَكُمُ الرُّبُعُ مِمَّا تَرَكْنَ ۚ مِنْ بَعْدِ وَصِيَّةٍ يُوصِينَ بِهَا أَوْ دَيْنٍ ۚ وَلَهُنَّ الرُّبُعُ مِمَّا تَرَكْتُمْ إِنْ لَمْ يَكُنْ لَكُمْ وَلَدٌ ۚ فَإِنْ كَانَ لَكُمْ وَلَدٌ فَلَهُنَّ الثُّمُنُ مِمَّا تَرَكْتُمْ ۚ مِنْ بَعْدِ وَصِيَّةٍ تُوصُونَ بِهَا أَوْ دَيْنٍ ۗ وَإِنْ كَانَ رَجُلٌ يُورَثُ كَلَالَةً أَوِ امْرَأَةٌ وَلَهُ أَخٌ أَوْ أُخْتٌ فَلِكُلِّ وَاحِدٍ مِنْهُمَا السُّدُسُ ۚ فَإِنْ كَانُوا أَكْثَرَ مِنْ ذَٰلِكَ فَهُمْ شُرَكَاءُ فِي الثُّلُثِ ۚ مِنْ بَعْدِ وَصِيَّةٍ يُوصَىٰ بِهَا أَوْ دَيْنٍ غَيْرَ مُضَارٍّ ۚ وَصِيَّةً مِنَ اللَّهِ ۗ وَاللَّهُ عَلِيمٌ حَلِيمٌ
Vama pripada polovina od onoga što ostave žene vaše, ako ne budu imale djeteta; a ako budu imale dijete, vama pripada četvrtina onoga što one ostave, pošto se izvrši oporuka koju ostave, ili podmiri dug; njima pripada četvrtina onoga što vi ostavite ukoliko ne budete imali dijete, a ako budete imali dijete, njima pripada osmina onoga što vi ostavite nakon što se izvrši oporuka koju ostavite, ili podmiri dug. A ako se muškarac ili žena budu nasljeđivali od dalje rodbine i budu imali brata ili sestru, onda će svako od njih dvoje dobiti šestinu; ako ih bude više, oni onda zajednički učestvuju u trećini, pošto se izvrši oporuka koja je ostavljena, ili podmiri dug, ne oštećujući time bilo koga. To je oporuka od Allaha, a Allah sve zna i blag je.
Allah Uzvišeni kaže: vama, muškarci, pripada polovina od onoga što ostave supruge vaše, ako one ne budu imale djeteta, a ako budu imale dijete, onda vam pripada četvrtina od onoga što one ostave, a nakon što se izvrši oporuka ili podmiri dug. Naprijed je navedeno da dug dolazi ispred oporuke, nasljedstvo tek nakon oporuke. U tome se slažu učenjaci. Status unučadi, praunučadi i niže isti je kao i status rođene djece.
Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže:
"njima pripada četvrtina onoga što vi ostavite...", a bez obzira - pripadala im četvrtina ili osmina - supruga, dvije, tri ili četiri - zajednički učestvuju u tome; "nakon što se izvrši oporuka ...”;
"A ako se muškarac ili žena budu nasljeđivali od dalje rodbine..." Riječ " Ebu-Bekr es-Siddik, r.a., definira ovako: "Ja ću o tome reći svoje mišljenje, pa ako bude ispravno - to je od Allaha, a ako bude pogrešno - to je od mene i šejtana, a Allah i Njegov Poslanik čisti su od toga. To su oni koji nemaju ni djeteta ni roditelja." Takvo predanje navodi se i od Omera, te Alije i Ibn-Mesuda, a preko više lica vjerodostojno se prenosi od Ibn-Abbasa i Zejda ibn Sabita. Isti stav zastupaju i Eš-Ša'bi, En-Nea'i, El-Hasan, Katade, Džabir ibn Zejd i Hakem, zatim pripadnici zdrave tradicije i kasnijih učenjaka, učenjaci iz Medine, Kufe i Basre. To je ujedno i stav sedmerice istaknutih pravnika, četverice imama, većine pripadnika zdrave tradicije i onih poslije njih, odnosno svih, tako da postoji opći konsenzus; "i budu imali brata ili sestru", tj. od majke, kao što se vidi iz čitanja nekih od Selefa, kao npr. Sada ibn Ebi-Vekkasa, kako tumači i Ebu-Bekr es-Siddik prema predanju koje navodi Katade.
"onda će svako od njih dvoje dobiti šestinu, a ako ih bude više, oni onda zajednički učestvuju u trećini." Status braće od majke razlikuje se od drugih nasljednika i to iz više razloga:
- prvo: jer oni nasljeđuju s onim za koga su vezani, a to je majka,
- drugo: i muškarci i žene među njima imaju isti status,
- treće: oni nisu nasljednici, osim u slučaju da se umrli nasljeđuje od dalje rodbine, tako da nisu nasljednici ukoliko postoje otac ili djed ili dijete ili unuče, itd.
- četvrto: njima ne pripada više od trećine bez obzira da li ih je, muških ili ženskih, bilo više. Ibn Ebi-Hatim navodi od Zuhrija da je rekao: "Omer je odredio da kod nasljedstva braće od majke, muškarcu pripada dio koliko dvjema ženama", pa Zuhri kaže: "Ne vidim da bi Omer tako presudio da to nije saznao od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem!" U ovom ajetu Allah Uzvišeni kaže:
"ako ih bude više, oni onda zajednički učestvuju u trećini." U pogledu "zajedničkog učestvovanja" postoje razilaženja među učenjacima, kada se udruže suprug, supruga, majka ili nana, dvoje djece od majke, i jedno ili više djece od oba roditelja u nasljedstvu. Prema mišljenju većine, mužu pripada polovina, majci ili neni šestina, djetetu majke trećina, a u tome s njima učestvuje dijete oca i majke s onim ko s njima ima zajednički dio, a to su braća majke. To se dogodilo u vrijeme vladara vjernih, Omera, pa je on dao mužu polovinu, majci šestinu, a trećinu djeci majke. Njemu su tada rekla djeca oba roditelja: "Vladaru vjernih, zamisli da je naš otac bio magarac, zar mi nismo od jedne majke?" On je zatim njima odredio zajedničko učešće, što je potvrdio i Osman. To je jedno od dva predanja koja navode Ibn-Mesud, Zejd ibn Sabit i Ibn-Abbas, r.a., a zastupaju je i Seid ibn Musejjeb, Šurejh el-Kadi, Mesruk, Tavus, Muham-med ibn Sirin, Ibrahim en-Neha'i, Omer ibn Abdul-Aziz, Sevri i Šurejk. To je također i stav Malika, Šafije i Ishaka ibn Rahevejha. Međutim, Ali ibn Ebi-Talib to nije sastavljao, nego je trećinu davao djeci majke ne dajući ništa djeci oba roditelja zato što su oni rodbina po ocu (asabe - nasljednici ostatka). Veki' ibn Džerrah kaže da se u vezi s tim nije s njim razilazio.. Ovo je također stav Ubejja ibn Kaba i Ebu-Musaa el-Eš'arije, a poznat je i od Ibn-Abbasa. To je stav Eš-Ša'bija, Ibn-Ebi Lejle, Ebu-Hanife, Ebu-Jusufa, Muhammeda ibn Hasana, Hasana ibn Zijada, Zufera ibn Huzejla, imama Ahmeda, Jahja ibn Adema, Neim ibn Hamada, Ebu-Sevra, te Davuda ez-Zahirija. Za to se opredjeljuje i Al-Husejn ibn Lebban el-Faradi, r.h., u svom djelu "El-Idžaz".
"pošto se izvrši oporuka koja je ostavljena ili podmiri dug, ne oštećujući time bilo koga", tj. neka se oporuka pravedno izvrši bez štete, nepravde ili zakidanja bilo koga, bez obzira da li se radilo o zabrani ili zakidanju nekog od nasljednika ili dodavanju nekome više nego što mu je Allah odredio. Ko to učini, isti je kao i onaj koji se u pogledu neke odredbe ili šerijatskog propisa suprotstavi Allahu Uzvišenom. U tom smislu, Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /649/ "Nanošenje štete kod oporuke spada u velike grijehe!" To navode En-Nesa'i, Ibn Ebi-Hatim i Ibn-Džerir kao mevkuf predanje od Ibn-Abbasa, ističući da je tačno da je to mevkuf predanje. Stoga među imamima postoje dva mišljenja oko toga da li je oporuka nasljedniku tačna ili ne.1 Jedno je od mišljenja da to nije ispravno, jer postoji mogućnost optužbe. Naime, u hadisu stoji da je Allahov Poslanik rekao: /650/ "Allah je dao svakome njegovo pravo i nema oporuke nasljedniku!" Ovo je stav Malika, Ahmeda i Ebu-Hanife, te raniji stav Šafije, r.h., koji je kasnije smatrao da je oporuka nasljedniku punovažna (ispravna), što je i stav Tavusa, Ata'a i Omera ibn Abdul-Aziza, te opredjeljenje Ebu-Abdullaha el-Buharija u Sahihu. On to argumentira time da je Rafi ibn Hudejdž oporučio da se ne otvara ono što je zatvorio sa svojom ženom u svojoj sobi. Neki ističu da nije dozvoljena oporuka nasljednicima, kako ne bi bilo sumnje u nasljednike. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: /651/ "Čuvajte se sumnje, jer sumnja je najlažniji govor!" Allah Uzvišeni kaže:
"Allah vam doista naređuje da povjerenje dajete onima koji su ga dostojni" (I4:58), tako da ne ukazuje posebno na nasljednika niti na bilo koga. Ovim se završavaju riječi El-Buharija.2 Stoga, ako je izjava o nasljedstvu ispravna i u skladu s tim, onda važi ovo razilaženje, a ako je to varka i sredstvo da se poveća nasljedstvo nekih nasljednika, a smanji nekih, to je zabranjeno konsenzusom, odnosno jasnim tekstom ovog ajeta: "ne oštećujući time bilo koga. To je oporuka od Allaha, a Allah sve zna i blag je."
1 Tj. potvrda onog koji nešto oporučuje nekome mimo ostalih nasljednika, u smislu da on odabira jednog mimo ostalih.
2 Ovo su riječi El-Buharija, r.h. Me|utim, Allah to najbolje zna, ali izgleda da je argument njegovih protivnika jači jer Allah Uzvišeni kaže: "ne oštećujući", a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "nema oporuke nasljedniku" osim ako je izjava rezultat toga što onaj kome se oporuka čini ima posebne napore u odnosu prema oporučiocu, pa mu on odre|uje nešto na ime toga.
تِلْكَ حُدُودُ اللَّهِ ۚ وَمَنْ يُطِعِ اللَّهَ وَرَسُولَهُ يُدْخِلْهُ جَنَّاتٍ تَجْرِي مِنْ تَحْتِهَا الْأَنْهَارُ خَالِدِينَ فِيهَا ۚ وَذَٰلِكَ الْفَوْزُ الْعَظِيمُ
To su Allahovi propisi, a onoga ko se pokorava Allahu i Poslaniku Njegovu On će uvest u dženetske bašče, ispod kojih teku rijeke, i u kojima će vječno ostati. To je uspjeh veliki!
Dakle, ove naredbe i odredbe koje je Allah dao za nasljednike prema njihovom srodstvu s umrlim, njihovoj potrebi za njim i nedostatku zbog njegova odlaska, granice su Allahove, pa ne kršite ih niti prelazite. Zato Allah Uzvišeni kaže:
"a onoga ko se pokorava Allahu i Poslaniku Njegovu", tj. u pogledu toga, pa ne bude povećao nasljedstvo nekim nasljednicima, a smanjio drugima kao vrstu varke i sredstva, nego to ostavi u skladu s Allahovom odredbom, strogom naredbom i podjelom,
"On će uvest u dženetske bašče, ispod kojih teku rijeke, i u kojima će vječno ostati. To je uspjeh veliki!
وَمَنْ يَعْصِ اللَّهَ وَرَسُولَهُ وَيَتَعَدَّ حُدُودَهُ يُدْخِلْهُ نَارًا خَالِدًا فِيهَا وَلَهُ عَذَابٌ مُهِينٌ
A onoga ko bude nepokoran Allahu i Poslaniku Njegovom, te preko granica Njegovih bude prelazio, On će uvesti u Vatru u kojoj će vječno ostati; njemu pripada kazna sramna!
Zato što je promijenio propis Allahov i postupio suprotno Allahovom propisu, što dolazi zbog nezadovoljstva podjelom i propisom koje je Allah odredio, Allah ga kažnjava poniženjem i bolnom kaznom.
وَاللَّاتِي يَأْتِينَ الْفَاحِشَةَ مِنْ نِسَائِكُمْ فَاسْتَشْهِدُوا عَلَيْهِنَّ أَرْبَعَةً مِنْكُمْ ۖ فَإِنْ شَهِدُوا فَأَمْسِكُوهُنَّ فِي الْبُيُوتِ حَتَّىٰ يَتَوَفَّاهُنَّ الْمَوْتُ أَوْ يَجْعَلَ اللَّهُ لَهُنَّ سَبِيلًا
Za one od žena vaših koje preljubu počine, tražite da posvjedoče četverica od vas, pa ako posvjedoče, držite ih u kućama sve dok ih smrt ne umori ili dok im Allah neki put ne nađe!
U početku islama, ukoliko bi se utvrdilo jasnim dokazom da je žena učinila blud, stav je bio da se ona zatvori u kući i ne dozvoli joj se izlazak dok ne umre. Zato Allah Uzvišeni kaže:
"Za one od žena vaših koje preljubu počine", tj. blud,
" tražite da posvjedoče četverica od vas, pa ako posvjedoče, držite ih u kućama sve dok ih smrt ne umori ili dok im Allah neki put ne nađe." Put koji je Allah odredio jeste dokidanje prvotne odredbe. Ibn-Abbas, r.a., kaže: "Odredba je bila takva dok Allah nije objavio poglavlje 'En-Nur' i dokinuo je odredbom o bičevanju, odnosno kamenovanju." Isto tako prenosi se i od grupe tabiina da je to dokinuto tako da u tome postoji slaganje. Imam Ahmed navodi predanje od Ubadeta ibn es-Samita: /652/ - Kada bi dolazila objava Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ona bi na njega toliko uticala, pa bi mu lice izgledalo iscrpljeno. Tako mu je jednog dana Allah Uzvišeni poslao objavu, pa je nakon što je prestala dolaziti rekao: "Uzmite to od mene, jer Allah je njima dao put (izlaz): udatoj za udatu, nevinoj za nevinu. Udatoj stotinu udaraca i kamenovanje, a nevinoj stotinu udaraca, a zatim godinu izgnanstva!" To prenosi Muslim, te autori Sunena u više predanja...
Ibn-Hanbel ima stav u skladu s ovim hadisom, a to je objedinjavanje kazne bičevanja i kamenovanja u slučaju zinaluka udate žene, dok većina smatra da za takvu slijedi samo kamenovanje, navodeći da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kamenovao Maiza i Gamidiju i dvoje židova, a nije ih prije toga kaznio bičevanjem. Po njihovom mišljenju, to pokazuje da bičevanje nije obavezno, nego je dokinuto. Allah to najbolje zna! Taberani navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže: /653/ "Kada je objavljeno poglavlje "En-Nisa", Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Nema zatočenja nakon objave sure En-Nisa."
وَاللَّذَانِ يَأْتِيَانِهَا مِنْكُمْ فَآذُوهُمَا ۖ فَإِنْ تَابَا وَأَصْلَحَا فَأَعْرِضُوا عَنْهُمَا ۗ إِنَّ اللَّهَ كَانَ تَوَّابًا رَحِيمًا
A ako dvoje od vas to učine, izgrdite ih, pa ako se pokaju i poprave, onda ih na miru ostavite, jer Allah doista prima pokajanje i milostiv je!
"A ako dvoje od vas to učine, izgrdite ih!" Ibn-Abbas, r.a., kaže: "To znači: naružite ih, izgrdite i istucite papučama." Takvi su bili propisi sve dok to Allah nije dokinuo bičevanjem i kamenovanjem. Ikrime i neki drugi kažu: "To je objavljeno povodom bluda čovjeka i žene", a Suddi ističe: "Objavljeno je u vezi sa mladima prije nego se ožene." Mudžahid kaže: "Objavljeno je povodom dva muškarca kada urade..." i nije naveo šta. Ovim kao da on ukazuje na homoseksualce! Allah to najbolje zna! Autori "Sunena" navode merfu predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /654/ "Ako vidite da neko učini homoseksualni čin, ubijte i onoga koji to čini i onoga nad kim se čini!"
"...pa ako se pokaju i poprave", tj. ako to ostave i djela im budu dobra, "onda ih na miru ostavite", tj. ne grdite ih nakon toga, jer je onaj ko se od grijeha pokaje kao onaj koji nema grijeha; "jer Allah, doista, prima pokajanje i milostiv je!" U dva Sahiha stoji: /655/ "Ako robinja nekog od vas počini blud, neka je kazni bičevanjem i neka je puno ne grdi!" Neka je ne grdi za to što je učinila nakon kazne koja predstavlja iskup (keffaret).
إِنَّمَا التَّوْبَةُ عَلَى اللَّهِ لِلَّذِينَ يَعْمَلُونَ السُّوءَ بِجَهَالَةٍ ثُمَّ يَتُوبُونَ مِنْ قَرِيبٍ فَأُولَٰئِكَ يَتُوبُ اللَّهُ عَلَيْهِمْ ۗ وَكَانَ اللَّهُ عَلِيمًا حَكِيمًا
Allah prima pokajanje samo od onih koji učine kakvo hrđavo djelo iz neznanja, a potom se brzo pokaju. Njima će Allah oprostiti, a Allah sve dobro zna i mudar je!
Allah Uzvišeni kaže: "Allah samo prima pokajanje za loše djelo iz neznanja, nakon kojega se čovjek pokaje, pa makar to bilo i nakon dolaska meleka koji uzima njegovu dušu prije nego se zagrcne." Mudžahid i više drugih navode da je, ko god griješi prema Allahu nenamjerno ili namjerno, neznalica sve dok se ne oslobodi od grijeha. Ebu-Salih navodi od Ibn-Abbasa: "Zbog neznanja oni čine hrđava djela",
"a onda se uskoro pokaju." Od Ibn-Abbasa navodi se: "prije nego ugleda meleka smrti", a Ed-Dahhak kaže: "Sve što je prije smrti, skoro je!" Hasan navodi da je to "prije nego se zagrcne", a Ikrime: "Cio život na ovom svijetu je ‘u skoro‘".
Imam Ahmed navodi predanje od Ibn-Omera, r.a., koji prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: /656/ "Allah prima pokajanje roba sve dok se ne zagrcne!" To prenose Et-Tirmizi i Ibn-Madže.
Ibn-Merdevejh navodi predanje od Abdullaha ibn Omera, koji kaže: "Čuo sam Allahovog Poslanika kako kaže: /657/ "Nema roba, vjernika koji se pokaje prije smrti na mjesec, a da mu Allah neće primiti pokajanje, ili prije smrti makar i na dan, odnosno sat, a da mu to Allah ne primi znajući za njegovo pokajanje i iskrenu predanost (ihlas)!"
Ebu-Bekr ibn Merdevejh navodi predanje od Ebu-Hurejre, koji kaže: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: /658/ "Doista Allah prima pokajanje Svoga roba sve dok ne počne izdisati!"
Imam Ahmed navodi predanje od Ebu-Seida, koji prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: /659/ - Iblis je rekao: "Gospodaru moj, tako mi Tvoje Veličine i Uzvišenosti, ja ih zavodim sve dok su im duše u tijelima!", pa je Allah Uzvišeni rekao: "Tako mi Moje Veličine i Uzvišenosti, ja im praštam dokle god oni od Mene oprost traže!"
Ovi hadisi pokazuju da će onome koji Allahu Uzvišenom uputi pokajanje dok se nada životu, pokajanje biti primljeno. U tom smislu i Allah Uzvišeni kaže: "Tim će Allah oprostiti, jer Allah sve dobro zna i mudar. je!" Međutim, kada je neko na izdisaju, pa se duša penje uz grlo, tada pokajanje neće biti prihvaćeno, jer tada nije vrijeme za to.
وَلَيْسَتِ التَّوْبَةُ لِلَّذِينَ يَعْمَلُونَ السَّيِّئَاتِ حَتَّىٰ إِذَا حَضَرَ أَحَدَهُمُ الْمَوْتُ قَالَ إِنِّي تُبْتُ الْآنَ وَلَا الَّذِينَ يَمُوتُونَ وَهُمْ كُفَّارٌ ۚ أُولَٰئِكَ أَعْتَدْنَا لَهُمْ عَذَابًا أَلِيمًا
Nema (prihvaćanja) pokajanja od onih koji čine hrđava djela sve dok im se ne približi smrt, pa onda govore: "Sad se doista kajem!" - niti za one koji umru kao nevjernici. Njima smo bolnu kaznu pripremili!
- Nema prihvaćanja pokajanja od onih koji čine hrđava djela sve dok im se ne približi smrt, pa onda govore: "Sad se doista kajem!" Tako je određeno da se neće primiti pokajanje od stanovnika Zemlje kada vide da Sunce izlazi sa zapada, pa Allah kaže:
"Onoga dana kada neki znaci od Gospodara tvoga dođu, nijednoj osobi neće biti od koristi to što tada vjeruje ako nije vjerovala ranije, ili ako nije kao vjernik kakvo dobro stekla!" (6: 158)
"...niti za one koji umru kao nevjernici." To znači, ako nevjernik umre sa svojim nevjerstvom i idolopoklonstvom, neće mu biti koristi od kajanja, niti od tevbe, kao što od njega neće biti primljena ni otkupnina, makar to bilo sve što je na Zemlji. Zato Allah Uzvišeni kaže:
"Njima smo bolnu kaznu pripremili", tj. bolnu, žestoku i stalnu.
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا يَحِلُّ لَكُمْ أَنْ تَرِثُوا النِّسَاءَ كَرْهًا ۖ وَلَا تَعْضُلُوهُنَّ لِتَذْهَبُوا بِبَعْضِ مَا آتَيْتُمُوهُنَّ إِلَّا أَنْ يَأْتِينَ بِفَاحِشَةٍ مُبَيِّنَةٍ ۚ وَعَاشِرُوهُنَّ بِالْمَعْرُوفِ ۚ فَإِنْ كَرِهْتُمُوهُنَّ فَعَسَىٰ أَنْ تَكْرَهُوا شَيْئًا وَيَجْعَلَ اللَّهُ فِيهِ خَيْرًا كَثِيرًا
O vjernici, ne dozvoljava vam se da žene preko volje njihove nasljeđujete i da im poteškoće pričinjavate s namjerom da nešto od onoga što ste im dali prisvojite osim ako budu učinile jasni grijeh. S njima lijepo živite! A ako prema njima nepoželjnost osjetite, moguće je da nešto ne volite u čemu je Allah veliko dobro dao!
El-Buhari navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže:
"O vjernici, ne dozvoljava vam se da žene preko volje njihove nasljeđujete." Kada bi čovjek umro, njegovi prijatelji su imali pravo na njegovu ženu, pa ukoliko je neko htio, mogao ju je oženiti, za nekoga udati ili ne. Oni su imali veće pravo od njegove porodice, pa je objavljen ovaj ajet:
"O vjernici, ne dozvoljava vam se da žene preko volje njihove nasljeđujete." El-Buhari, Ebu-Davud, En-Nesa'i, Ibn-Merdevejh, Ibn Ebi-Hatim i drugi navode više hadisa i predanja s istim sadržajem. Ibn-
Džurejdž kaže: /660/ - Ikrime navodi: Ovaj ajet je objavljen u vezi sa Kubejšom bint Ma'n Ibn Asim Ibn Evs, kod koje je umro Ebu-Kajs ibn Eslet, pa joj se ponudio njegov sin. Tada je ona došla kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekla: "Allahov Poslaniče, nisam ja naslijedila svog muža, niti sam ostavljena, pa da se udam. Nakon toga je Allah objavio ovaj ajet." Es-Suddi navodi od Ebu-Malika: "Kada bi u vrijeme paganstva ženi umro muž, njen staratelj bi došao i na nju stavio ogrtač, pa ako bi on imao malodobnog sina ili brata, zadržao bi je dok ne odraste ili ona ne umre, kako bi je naslijedio. Ako bi ona pobjegla i došla kod svojih, a da na nju nije bacio svoj ogrtač, spasila bi se. Zato je Allah objavio ovaj ajet: لا "nije vam dozvoljeno da nasljeđujete..."
"i da im poteškoće pričinjavate s namjerom da nešto od onoga što ste im dali prisvojite", tj. da im napravite štetu kako bi vama ostalo ono što ste dali ili dio toga, odnosno, dio njihovih prava ili bilo šta što je na njihovu štetu. Abdullah ibn Mubarek kaže: - Riječi Allaha Uzvišenog: "Nije vam dozvoljeno da žene preko volje njihove nasljeđujete..." znače: "odnose se na vrijeme paganstva", a riječi: "i da im poteškoće pričinjavate..." u islamu;
"osim ako budu učinile jasni grijeh". Ibn-Mesud, Ibn-Abbas i grupa tabiina navode da se to odnosi na blud, tj. ako budu počinile blud. U tom slučaju treba vratiti svadbeni dar koji si toj ženi dao i to tako da je prisiliš da to ostavi, te da se rastaviš s njom. Ima mišljenja da se to odnosi na nepokornost žene i griješenje. U vezi s tim Ibn-Džerir kaže: "To obuhvaća sve: i blud, i griješenje, i nepokornost, i otrovnost jezika i sl." Znači, sve to opravdava grdnju i nezadovoljstvo sve dok se ona ne razriješi svih prava koja je imala, ili dijela tih prava i dok se on ne razdvoji od nje. To je ispravno, Allah to najbolje zna!; "S njima lijepo živite!" Znači: lijepo s njima govorite i postupajte prema svojim mogućnostima i činite im ono što biste željeli da se vama čini, jer Allah Uzvišeni kaže: "One imaju isto toliko prava koliko i obaveze na dobro." (2:228) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: /661/ "Najbolji je od vas onaj koji je najbolji prema svojoj porodici, a ja sam najbolji od vas prema svojoj porodici!" U njegovom je moralu bilo da ima lijep odnos, da je uvijek dobro raspoložen, da lijepo i nježno postupa prema svojoj porodici, da ih bez škrtarenja opskrbljuje, da razveseljava svoje žene - tako da se nadmetao s Aišom u trčanju razveseljavajući je time. Svake noći sakupio bi svoje žene u kući u kojoj obitava, pa bi ponekad zajedno večerali, a zatim bi svaka išla u svoj stan. Kada bi klanjao jaciju, išao bi u svoj dom, malo se zabavio s porodicom prije nego pođe na spavanje, pa bi ih time oraspoložio. Allah Uzvišeni kaže:
"Allahov Poslanik vama je bio divan uzor!" (60:6)
"A ako prema njima odvratnost osjetite, moguće je da odvratnost osjećate prema nečemu u čemu je Allah veliko dobro dao!" To znači: ako budete strpljivi i izdržite uprkos odvratnosti, možda će u tome biti veliko dobro na ovome i onome svijetu. U vezi s ovim ajetom Ibn-Abbas kaže: "To znači da bude nježan prema njoj, pa dobije od nje dijete, u kojemu je veliko dobro!"
وَإِنْ أَرَدْتُمُ اسْتِبْدَالَ زَوْجٍ مَكَانَ زَوْجٍ وَآتَيْتُمْ إِحْدَاهُنَّ قِنْطَارًا فَلَا تَأْخُذُوا مِنْهُ شَيْئًا ۚ أَتَأْخُذُونَهُ بُهْتَانًا وَإِثْمًا مُبِينًا
Ako hoćete jednu ženu zamijeniti drugom, i jednoj od njih dali ste blaga, ne uzimajte od toga ništa. Zar da to uzimate potvorom i činite očiti grijeh!
Znači, ako se neko od vas želi rastaviti od svoje supruge i oženiti drugom, on ne može od nje vraćati ništa od svadbenog dara, pa ma koliko to bilo! Ovaj ajet ukazuje da je dozvoljeno da se ženi na dar da veća količina imovine. Omer je, međutim, bio zabranio da se daje veliki dar, a zatim je tu svoju zabranu povukao.
Ibn-Munzir navodi predanje od Ebu-Abdurrahmana es-Sulemija, koji kaže da je Omer ibn el-Hattab rekao: "Ne pretjerujte u bračnim darovima (mehru) prema ženama", pa je jedna žena rekla: - Nije to tvoja stvar, jer Allah Uzvišeni kaže: "i jednoj od njih date dar u blagu", tj. zlatu. Usto on kaže: - Isto je prema čitanju Ibn-Mesuda:
"ne dozvoljava vam se da oduzimate .od toga išta". Omer je rekao: "Žena se suprotstavila. Omeru i pobijedila ga!" U dva Sahiha stoji /662/ da je Allahov Poslanik rekao dvoma koji jedno drugo proklinju, nakon što su završili: "Allah zna da jedno od vas dvoje laže, pa hoće li se ijedno od vas dvoje pokajati?" To je ponovio tri puta, pa je čovjek upitao: "Allahov Poslaniče, je li to moja imovina?" - misleći na ono što joj je dao, a on mu je rekao: "Nema u tome tvoje imovine, ako si istinu rekao. To je zato što ti je ona postala halal (dopuštena), a ako si joj slagao, onda si još dalje od toga!" U "Sunenu" Ebu-Davuda navodi se predanje od Nadre ibn Ebi-Nadre /663/ da je on oženio jednu ženu kao nevinu, pa kad je s njom došao u kontakt, vidio je da je trudna iz bludnog odnosa. Zato je otišao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i kazao mu to. On mu je odredio da joj da dar, zatim ih rastavio i njoj odredio kaznu bičevanjem. Rekao je: "Dijete je tvoj rob, a dar je na ime rastave!"
وَكَيْفَ تَأْخُذُونَهُ وَقَدْ أَفْضَىٰ بَعْضُكُمْ إِلَىٰ بَعْضٍ وَأَخَذْنَ مِنْكُمْ مِيثَاقًا غَلِيظًا
Kako biste mogli to i uzeti, kada ste jedno s drugim živjeli i kad su one od vas čvrstu obavezu uzele!
Od Ibn-Abbasa prenosi se da se pod tim misli na bračni ugovor. Od njega se, također, navodi da je rekao: "Zadržati uz lijep odnos ili pustiti uz dobročinstvo!" To je u skladu s riječima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: /664/ "Vi ste njih uzeli uz Allahovo povjerenje i one su vam halal (dopuštene) Allahovom riječju!" Od Rebi'a ibn Enesa navodi se: "Allahova je riječ i svjedočenje prilikom sklapanja braka!" U Sahihu Muslimovom stoji: "Od Džabira se navodi povodom hutbe na Oprosnom hadžu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /665/
"... svojim ženama budite dobri jer vi ste ih uzeli uz povjerenje Allahovo i one su vam halal (dopuštene) riječju Allahovom!"
وَلَا تَنْكِحُوا مَا نَكَحَ آبَاؤُكُمْ مِنَ النِّسَاءِ إِلَّا مَا قَدْ سَلَفَ ۚ إِنَّهُ كَانَ فَاحِشَةً وَمَقْتًا وَسَاءَ سَبِيلًا
I ne ženite se onim koje su oženili očevi vaši; a što je bilo - to su bili razvrat, mržnja i ružan put!
"I ne ženite se onima koje su oženili očevi vaši..." Allah Uzvišeni zabranjuje supruge očeva iz počasti, uvažavanja i poštovanja prema njima tako da se to zabranjuje sinu samim tim što je bračni ugovor s njom sklopljen. U tome postoji opći konsenzus. Ibn-Džerir navodi od Ibn-Abbasa da je rekao: - Ljudi su u vrijeme paganstva zabranjivali ono što Allah zabranjuje, osim očevu suprugu i sastavljanje dviju sestara, pa je Allah Uzvišeni objavio:
"I ne ženite se onim koje su oženili očevi vaši...", te "i da sastavite dvije sestre" (4:23) jer to je haram (zabranjeno) za ovaj ummet i krajnje gnusno djelo.
Zato Allah Uzvišeni kaže:
"to su bili razvrat, mržnja i ružan put!", te kaže:
" Ne približavajte se bludu, jer to je razvrat i ružan put!" (17:32) Ovdje to pojačava, pa kaže: "i mržnja", tj. odvratnost, tj. nešto veliko u duši njegovoj, što dovodi da sin mrzi svoga oca nakon što se oženi njegovom ženom, jer uglavnom onaj ko se oženi nekom ženom - zamrzi njenog bivšeg muža. Zato je muslimanima zabranjena ženidba s majkama vjernika, budući da su one samim tim što su supruge Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i njihove majke, jer on je kao i otac, odnosno prema mišljenju svih autoriteta, njegovo je pravo i veće od očevog, kao što je i ljubav prema njemu, Allah ga blagoslovio, ispred svake ljubavi; "i ružan put!" To znači: ružan je put onoga koji nakon ovoga krene tim putem, jer on se time odmetnuo od vjere, tako da treba biti ubijen, a njegova imovina postaje zaplijenjena za državnu blagajnu. Tako, imam Ahmed i autori "Sunena", u više predanja navode od El-Berra'a ibn Aziba da je rekao: /666/ "Kod mene je došao moj amidža Haris ibn Umejr sa zastavom koju mu je dao Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pa sam mu rekao: "Kamo te je poslao Vjerovjesnik?", a on je odgovorio: "Poslao me je do čovjeka koji je oženio ženu svoga oca i naredio mi da mu skinem glavu!"
Učenjaci se slažu da je haram (zabranjeno) oženiti se ženom s kojom je njegov otac imao odnos, ili se sumnja da je imao odnos, ali se razilaze u pogledu onoga koji se s njom sastane pod uticajem strasti, ali bez seksualnog odnosa, ili koji gleda kod nje ono što je zabranjeno da se gleda, kad bi bila strankinja ( s kojom mu je dozvoljen brak).
حُرِّمَتْ عَلَيْكُمْ أُمَّهَاتُكُمْ وَبَنَاتُكُمْ وَأَخَوَاتُكُمْ وَعَمَّاتُكُمْ وَخَالَاتُكُمْ وَبَنَاتُ الْأَخِ وَبَنَاتُ الْأُخْتِ وَأُمَّهَاتُكُمُ اللَّاتِي أَرْضَعْنَكُمْ وَأَخَوَاتُكُمْ مِنَ الرَّضَاعَةِ وَأُمَّهَاتُ نِسَائِكُمْ وَرَبَائِبُكُمُ اللَّاتِي فِي حُجُورِكُمْ مِنْ نِسَائِكُمُ اللَّاتِي دَخَلْتُمْ بِهِنَّ فَإِنْ لَمْ تَكُونُوا دَخَلْتُمْ بِهِنَّ فَلَا جُنَاحَ عَلَيْكُمْ وَحَلَائِلُ أَبْنَائِكُمُ الَّذِينَ مِنْ أَصْلَابِكُمْ وَأَنْ تَجْمَعُوا بَيْنَ الْأُخْتَيْنِ إِلَّا مَا قَدْ سَلَفَ ۗ إِنَّ اللَّهَ كَانَ غَفُورًا رَحِيمًا
Zabranjuju vam se majke vaše, i kćeri vaše, i sestre vaše, i sestre očeva vaših, i sestre majki vaših, i bratične vaše i sestrične vaše, i pomajke vaše, koje su vas dojile, i sestre vaše po mlijeku, i majke žena vaših, i pastorke vaše koje se nalaze pod vašim okriljem od žena vaših s kojim ste imali bračne odnose - ako s njima niste imali bračne odnose, onda vam nije grijeh!; i žene vaših rođenih sinova, i da dvije sestre sastavite, osim što je ranije bilo! Allah doista prašta i milostiv je!
Ovaj časni ajet predstavlja ajet kojim se zabranjuje brak s rodbinom po krvnom srodstvu, odnosno srodstvu po mlijeku i bračnim odnosima (tazbinstvu). Tako Ibn Ebi-Hatim navodi od Ibn-Abbasa: "Vama je zabranjeno sedam stvari po krvnom srodstvu i sedam stvari po bračnom srodstvu!", a zatim je proučio:
"Zabranjuju vam se matere vaše, i kćeri vaše, i sestre vaše..." Od Ibn-Abbasa se, također, navodi da je rekao: "Od krvnog srodstva zabranjeno je sedam, a od bračnog sedam!", a zatim je proučio:
"Zabranjuju vam se matere vaše, i kćeri vaše, i sestre vaše, i sestre očeva vaših, i sestre majki vaših, i bratične vaše i sestrične vaše", što predstavlja krvno srodstvo. Većina učenjaka kao dokaz da je djevojčica (žensko dijete) nastala iz sperme bludnika njemu zabranjena, uzimaju općenitost Allahovih, dž.š., riječi: "i kćeri vaše", budući da mu je ona kći i ulazi u općenitost ovih riječi. To je stav Ebu-Hanife, Malika i Ibn-Hanbela. Od Šafije se navodi neka vrsta dozvole budući da to nije zakonita kći. Stoga, kao što ne ulazi u riječi:
"Allah vam nalaže u vezi sa djecom vašom da muškom pripadne koliko dvjema ženskim" ona, po općem konsenzusu, ne nasljeđuje, pa nije ni obuhvaćena ovim ajetom. Allah to najbolje zna!
"i pomajke vaše, koje su vas dojile, i sestre vaše po mlijeku". To znači, kao što su vam zabranjene majke vaše, koje su vas rodile, tako su vam zabranjene i pomajke, koje su vas dojile. U tom smislu, u dva Sahiha stoji predanje od Aiše, r.a., /667/ da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Dojenje zabranjuje ono što zabranjuje i rođenje!" U Muslimovoj verziji stoji: /668/ "Od dojenja se zabranjuje isto što se zabranjuje od krvnog srodstva!" (bez izuzetka). Imami se razilaze u pogledu broja dojenja za stjecanje zabrane, tako da neki smatraju da sami čin dojenja zabranjuje zbog općenitosti ajeta. To je stav Malika, a prenosi se i od Ibn-Omera i nekih tabiina. Drugi kažu da ne zabranjuje ako su manje od tri dojenja, što se potvrđuje i u Sahihu Muslimovom u predanju od Aiše, r.a., koja navodi /669/ da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ne zabranjuje jedan niti dva gutljaja!" Ovo je mišljenje imama Ahmeda i drugih, a prenosi se i od Alije, Aiše, Ummil-Fadl i drugih. Ostali kažu: "Ne zabranjuje manje od pet dojenja!" To je u skladu s predanjem u Sahihu Muslimovom, koji navodi da je Aiša, r.a., rekla: /670/ "U Kur'anu je bilo objavljeno 'deset poznatih načina dojenja koja čine osnov za zabranu!', a potom je to dokinuto s pet poznatih dojenja, tako da je i Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, umro, a te su se riječi ostale učiti kao dio Kur'ana!" Abdurrezzak navodi slično predanje od Aiše, a u hadisu Sehle bint Suhejl stoji /671/ da joj je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da zadoji Salima, roba Ebu-Huzejfe pet dojenja! Ovo mišljenje zastupaju Eš-Šafi´i i njegovi učenici. Treba, međutim, znati da - prema većini učenjaka - to dojenje treba biti u periodu ispod dvije godine, o čemu smo govorili ranije, u poglavlju "El-Bekare", uz riječi Allaha Uzvišenog: "doje djecu svoju pune dvije godine” 1 (2:233).
Oni se, međutim, razilaze u pitanju: da li dojenje ima uticaja na muškarca u smislu sklapanja bračne veze (npr. u slučaju kada je njegova supruga bila dojilja ženi kojom se hoće oženiti), kao što misli većina učenjaka, te neki drugi, ili se rodbinska veza po mlijeku odnosi samo na dojilju a ne prelazi na njenog muža, kao što misle neki predstavnici Selefa. To je navedeno u djelu: "Velika knjiga propisa".2
"i majke žena vaših, i pastorke vaše koje se nalaze pod vašim okriljem od žena vaših s kojim ste imali bračne odnose - a ako s njima niste imali bračne odnose, onda vam nije grijeh!" Majka žene zabranjena je samim činom sklapanja bračnog ugovora s njenom kćerkom, bez obzira da li s njom imao bračni odnos ili ne, dok pastorka, tj. kćerka žene, nije zabranjena prije bračnog odnosa s njenom majkom, tako da je - ako njenu majku pusti prije bračnog odnosa - dopušteno čovjeku oženiti njenu kćer. U tom smislu, i Allah Uzvišeni kaže:
"i pastorke vaše koje se nalaze pod vašim okriljem od žena vaših s kojim ste imali bračne odnose, a ako s njima niste imali bračne odnose, onda vam nije grijeh!" oženiti ih. Ovo se odnosi posebno na pastorke, iako ima mišljenja da se povratna zamjenica odnosi na majke i pastorke, pa se navodi: - Nije zabranjena ni majka ni kćerka samim činom sklapanja ugovora dok ne dođe do bračnog odnosa, jer se u ajetu kaže:
"a ako s njima niste imali bračne odnose, onda vam nije grijeh!"
Ibn-Džerir navodi predanje od Alije, r.a., u vezi s čovjekom koji je oženio jednu ženu, pa je zatim pustio prije bračnog odnosa, pa se postavilo pitanje: da li može oženiti njenu majku. On je rekao: "Ona ima stupanj pastorke!" Ibn-Beššar nam navodi da je Zejd ibn Sabit rekao: "Ako čovjek pusti svoju ženu prije nego je s njom imao bračni odnos, nema smetnje da se oženi njenom majkom!" Međutim, većina učenjaka smatra da pastorka nije zabranjena samim činom sklapanja braka s njenom majkom, za razliku od majke, koja je zabranjena samim činom sklapanja ugovora s njenom kćerkom. Ibn-Abbas kaže: "Ako čovjek pusti ženu prije bračnog odnosa s njom ili ona umre, nije mu dopuštena njena majka." To je stav četverice imama, sedmerice istaknutih pravnika te većine ranijih i kasnijih pravnika. Allahu hvala na tome!
Ibn-Džurejdž kaže: - Ispravno je mišljenje koje kaže: Majka3 spada u neodređena imena, budući da Allah Uzvišeni nije uvjetovao uz nju bračni odnos kao što je uvjetovao uz majke pastorki, iako je to također na osnovi dokaza koji se ne može zanemariti, jer postoji opći konsenzus o tome. U vezi s tim, navodi se garib predanje od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, na čiji lanac postoje primjedbe, a navodi nam je Ibnul-Musenna s lancem predanja od Omera ibn Šuajba, koji to navodi od svoga oca, a on od djeda, koji prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: /672/ "Ako čovjek sklopi brak sa ženom, nije mu dozvoljeno oženiti njenu majku, bez obzira imao s njenom kćerkom bračni odnos ili ne imao. Ako se pak oženi majkom, i pusti je ne ulazeći s njom u bračni odnos, ako želi - može oženiti njenu kćerku!" Iako ovo predanje ima u lancu to što smo naveli, po općem je mišljenju to ispravan stav i nema potrebe za dokazivanjem njegove ispravnosti.
Što se tiče riječi: "i pastorke vaše koje se nalaze pod vašim okriljem", treba reći da većina učenjaka smatra da je pastorka haram (zabranjena) bez obzira bila pod okriljem čovjeka ili ne. Oni kažu: - Ove riječi imaju opće značenje i drugačije se ne može shvatiti! Isto je i s riječima:
"i ne prisiljavajte djevojke (robinje) vaše na razvrat ako one žele biti čestite!" (24:33) U dva Sahiha stoji da /673/ je Ummu-Habiba rekla: "Allahov Poslaniče, uzmi za ženu moju sestru, Bint Ebi-
-Sufjan!", a u predanju Muslimovom: "Izzetu bint Ebi-Sufjan". On je kazao: "Želiš li to?" "Da", rekla je ona, "ne želim da ti budeš samo moj, nego želim da u dobru sa mnom učestvuje i moja sestra." On je kazao: "To meni nije dopušteno!" Ona je rekla: "Među nama se priča da želiš vjenčati kćer Ebu-Seleme?" "Kćer Ummi-Seleme?", upitao je on. "Da", rekla je. Zatim je on rekao: "Da ona i nije moja pastorka pod mojim okriljem, ne bi mi bila dopuštena, jer ona je kćerka moga brata po mlijeku, zato što je i mene i Ebu-Selemu dojila Suvejba! Zato mi ne nudite vaše kćerke, niti vaše sestre!" U predanju El-Buharija stoji: /674/ "Da i nisam oženio Ummi-Selemu, ona mi ne bi bila dopuštena...!"4 Tako je činjenicu da je oženjen Ummi-Selemom on naveo kao osnovu zabrane i presudio je po tome.5 To je mišljenje četverice imama, sedmerice istaknutih pravnika te većine pripadnika Selefa i Halefa.
Ima mišljenja da je pastorka zabranjena samo ako je pod zaštitom (okriljem) čovjeka, a ako nije u toj poziciji - nije ni zabranjena. Od Alije ibn Ebi-Taliba navodi se da je zastupao ovo mišljenje, dokazujući to ajetom: "i pastorke vaše koje su pod vašim okriljem", što je vrlo čudno mišljenje. Zastupaju ga i Davud ibn Ali ez-Zahiri te njegovi učenici, a navodi se i od Malika. Tome se priklonio i Ibn-Hazm, dok Zehebi prenosi od Ibn-
-Tejmijje, r.h., da je on to smatrao nejasnim, ostavši na tome. Allah to najbolje zna!
Od Katade se prenosi: "Kći pastorke, te kći njene kćeri i niže ne mogu se vjenčati." A riječi Uzvišenog "i one s kojima ste imali bračne odnose" znače: s kojima ste se oženili. Svi se slažu da osamljivanje čovjeka sa ženom ne čini to da mu njena kćerka bude zabranjena, ukoliko je razvede prije nego s njom ima spolni odnos.
"i žene vaših rođenih sinova", tj. vama su zabranjene žene vaših sinova koji su od vaše krvi. Ovim se onemogućavaju nastojanja posinaka koji su uzimani za sinove u vrijeme paganstva. Tako Allah Uzvišeni kaže:
" I pošto je Zejd s njom živio i od nje se razveo, Mi smo je za tebe udali kako se vjernici ne bi ustručavali više ženiti se ženama posinaka svojih kada se oni od njih razvedu" (33:37). Ata kaže: - Allah najbolje sve zna, ali čuli smo da su idolopoklonici, kada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, oženio ženu Zejda, pričali o tome, pa je Allah Uzvišeni objavio riječi:
“i žene vaših rođenih sinova", a potom je objavljeno i slijedeće:
"i niti je posinke vaše sinovima vašim učinio" (33:4), odnosno:
"Muhammed nije otac nijednom od vaših ljudi!" (33:40) Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Hasana ibn Muhammeda: - Ovi ajeti su (opći) neodređeni:
"i žene vaših sinova", "i majke žena vaših." Od grupe tabiina navodi se slično. Ja bih dodao: "Opći (neodređeni) označava i onu s kojom je bilo bračnog odnosa i s kojom nije bilo, tako da se to zabranjuje samim činom sklapanja bračnog ugovora." O tome postoji opći konsenzus. Ako se kaže: - Odakle da se zabrani žena sina po dojenju, koji nije rođeni sin, kao što navodi većina učenjaka, odgovor se može naći u riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: /675/ "Dojenjem se zabranjuje isto ono što se zabranjuje krvnim srodstvom!"
"i da sastavite dvije sestre", tj. zabranjeno vam je sastaviti zajedno u braku dvije sestre, što se odnosi i na robinje,
"osim što je ranije bilo" - tj. osim onoga što je bilo u vrijeme vašeg paganstva, što smo vam oprostili. Ibn-Madže navodi predanje od Ebu-
-Hurraša er-Re'inija, koji kaže: /676/ - Došao sam Allahovom. Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a za mnom su bile dvije sestre koje sam oženio u vrijeme paganstva, pa mi je rekao: /677/ "Kada se vratiš, jednu od njih pusti!" Ja bih dodao: "Ebu-Harraš je bio vjerovatno Ed-Dahhak ibn Fejruz ed-Dejlemi, a Allah to najbolje zna!" Ibn-Merdevejh navodi predanje od Dejlemija, koji kaže da je rekao: "Allahov Poslaniče, ja imam brak i dvije sestre!" - Rekao mu je: /678/ "Pusti koju hoćeš!" Gore spomenuti Dejlemi je Ed-Dahhak ibn Fejruz ed-Dejlemi, r.a., koji je bio u Jemenu jedan od emira (zapovjednika), te poduzeo ubistvo El-Esveda el-Anesija, koji se samoproglasio Božijim poslanikom. Allah ga prokleo!
Što se pak tiče sastavljanja dvije sestre robinje, prema općem značenju ajeta, to je također haram (zabranjeno). Imam Malik navodi predanje od Ibn-Šihaba, koji navodi od Kubejse ibn Zu'ejba kako je neki čovjek pitao Osmana ibn Affana: "Da li se mogu sastaviti dvije sestre robinje?" Osman je odgovorio: "Jedan je ajet to dozvolio, a drugi zabranio, pa ja to ne mogu zabraniti!" Izišavši od njega, on je sreo jednog od ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa ga je upitao za to, a on je rekao: "Da ja u tome imam išta, pa da vidim nekoga da je to učinio, kaznio bih ga za primjer!" Malik kaže da je Ibn-Šihab rekao: "Mislim da je to Ali ibn Ebi-Talib!"
Ebu-Omer ibn Abdul-Berr navodi da je Ijas ibn Amir rekao: - Pitao sam Aliju ibn Ebi-Taliba: "Imam dvije sestre robinje, pa sam jednu od njih uzeo za priležnicu i ona mi je rodila nekoliko djece, ali sada bih želio i drugu, pa mogu li to učiniti?" Alija, r.a., rekao je: "Oslobodi tu s kojom si živio, a potom možeš uzeti drugu!", da bi na kraju rekao: "Zabranjeno ti je u vezi s robinjama isto što je zabranjeno u Knjizi Allaha Uzvišenog i u vezi sa slobodnim, osim određenog broja", ili je rekao: "osim četiri". Isto tako, zabranjeno ti je srodstvom po dojenju, što ti je, Allahovom Knjigom, zabranjeno krvnim srodstvom!" Zatim, Ebu-Omer kaže: Ovaj se hadis odnosi na čovjeka koji krene na put s krajnjeg Zapada (Magriba) ili Istoka (Mašrika) u Meku i da ne sretne nikoga, njegovo putovanje ne bi propalo. Slično Osmanovim riječima navodi se predanje i od jedne grupe Selefa, među kojima je i Ibn-Abbas, ali u tome postoji neslaganje, iako na to ne ukazuje nijedan od pravnika... Muslimani se općenito slažu da riječi Allaha Uzvišenog: "Zabranjene su vam majke vaše..." znače da je brak i sa slobodnim i sa robinjama u ovom slučaju isti.
1 Pogledati poglavlje "El-Bekare" i hadise br.
363 -368.
2 To je djelo komentatora, Ibn-Kesira, r.h.
3 Pod majkom se ovdje misli na majku supruge, a pod majkama pastorki na supruge koje imaju kćerke od drugih muževa. Riječ "neodređena imenica" znači općenito majku bez obzira bio s njom bračni odnos ili ne, jer ona je zabranjena samim činom sklapanja bračnog ugovora sa njenom kćerkom.
4 To znači: Kako kada sam oženjen sa Ummi-Selmom..., a ona je moja pastorka, pod mojim okriljem...? pored toga što je kći moga brata po mlijeku!
5 Odnosno, na osnovu dvije stvari: zato što je bila kći njegova brata po mlijeku i zato što je bila pastorka pod njegovim okriljem.
وَالْمُحْصَنَاتُ مِنَ النِّسَاءِ إِلَّا مَا مَلَكَتْ أَيْمَانُكُمْ ۖ كِتَابَ اللَّهِ عَلَيْكُمْ ۚ وَأُحِلَّ لَكُمْ مَا وَرَاءَ ذَٰلِكُمْ أَنْ تَبْتَغُوا بِأَمْوَالِكُمْ مُحْصِنِينَ غَيْرَ مُسَافِحِينَ ۚ فَمَا اسْتَمْتَعْتُمْ بِهِ مِنْهُنَّ فَآتُوهُنَّ أُجُورَهُنَّ فَرِيضَةً ۚ وَلَا جُنَاحَ عَلَيْكُمْ فِيمَا تَرَاضَيْتُمْ بِهِ مِنْ بَعْدِ الْفَرِيضَةِ ۚ إِنَّ اللَّهَ كَانَ عَلِيمًا حَكِيمًا
I udate žene, osim onih koje zarobite, što vam je propis Allahov! A ostalo vam je dozvoljeno da želite, vašom imovinom da se njima oženite, a ne da blud činite! A ženama vašim s kojima imate bračne odnose, dajte vjenčane darove kao što je propisano. I nije vam grehota ako se, poslije određenog vjenčanog dara, s njima nagodite! Allah doista sve dobro zna i mudar je!
"I udate žene, osim onih koje zarobite", tj. zabranjene su vam i strankinje nearapke koje su kreposne, tj. udate, osim robinja, odnosno onih koje su vam pripale u posjed kao zarobljenice, koje su vam dopuštene nakon što prođe zakonski rok čekanja, o čemu se govori u ovim ajetima. Imam Ahmed navodi predanje od Ebu-Seida el-Hudrija, koji kaže: /679/ - Dobili smo zarobljenice iz Evtasa koje su imale muževe, pa nam je smetalo da s njima imamo odnos pošto su imale muževe. Upitali smo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je objavljen slijedeći ajet:
"I udate žene, osim onih koje zarobite", čime nam je dozvoljen odnos s njima! Ovako prenose Tirmizi, En-Nesa'i i Ibn-Madže, a to prenosi i Muslim u svom Sahihu.
Taberani prenosi od Ibn-Abbasa da je objavljen povodom zarobljenica na Hajberu, a sličan hadis navodi i Ebu-Seid. Međutim, jedna grupa pripadnika Selefa navodi da je "prodaja robinje njeno puštanje" (talak), a Ibn-Mesud kaže: "Ako se robinja koja1 ima muža proda, njen gospodar ima najveće pravo na nju!" Od Ibn-Abbasa navodi se: "Njena je prodaja njeno puštanje!" Tako kažu i Ubejje ibn Ka'b i Džabir ibn Abdullah. Od Ibn-Abbasa prenosi se da je rekao: "Šest je vrsta puštanja robinje: njena prodaja, oslobađanje, poklanjanje, oslobađanje krivice, te puštanje od muža je, također, njeno puštanje."
Abdurrezzak navodi predanje od Ibn-Musejjeba, koji u vezi s riječima Allaha Uzvišenog:
"i udate žene" kaže: "Allah je zabranio brak sa ženama koje imaju muževe izuzev onih koje su zarobljenice, jer prodaja je njihovo puštanje!"
S tim se ne slaže većina, ni starijih ni novijih učenjaka, koji smatraju da "prodaja robinje nije i puštanje..." U tome se oni pozivaju na hadis Burejrea koji se navodi u oba Sahiha, te drugim djelima: "Naime, Aiša, majka vjernika, kupila je robinju, a potom je oslobodila, a njen brak s njenim mužem Mugisom nije negiran. Naprotiv, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ostavio je njoj da izabere ili da ostane u braku ili da se razvede, pa je ona izabrala razvod. To je poznat slučaj i da kojim slučajem prodaja robinje znači i njen razvod, kao što ovi navode, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, njoj ne bi dao mogućnost izbora. Pošto joj je dao tu mogućnost, time je potvrdio važenje braka. U ovom ajetu se misli na robinje, ratne zarobljenice. A Allah to najbolje zna!
"što vam je propis Allahov!" To znači, ova zabrana je propis koji je Allah vama propisao, tj. četiri, pa držite se Njegovog propisa, Njegovih granica (zabrana), zakona i onoga što je On naredio!
"A ostalo vam je dozvoljeno da želite", tj. osim ovih koje su navedene kao za branjene (mahrem), druge su vam dopuštene.
"da želite, uz vašu imovinu da se njima oženite, a ne da blud činite!" Znači da uz vašu imovinu osigurate do četiri žene ili priležnica koliko hoćete, u skladu sa Šerijatom. Zato Allah Uzvišeni kaže:
"da se njima oženite, a ne da blud činite!"
"A ženama vašim s kojima imate bračne odnose podajte vjenčane darove kao što je propisano." Kao što s njima nalazite užitak, tako im dajte i njihove bračne darove zauzvrat, jer Allah Uzvišeni kaže: "Kako biste mogli to i uzeti kada ste jedno s drugim živjeli." Opći smisao ovog ajeta uzima se kao dokaz za "privremeni brak", koji je bez sumnje bio zakonit u prvom periodu islama, ali je potom derogiran. Eš-Šafi´i i dio učenjaka smatraju da je dozvoljen, a potom derogiran dva puta, dok drugi to još jače naglašavaju. Neki, međutim, navode da je dozvoljen u nuždi, iako većina učenjaka smatra suprotno. Ispravan je međutim stav koji se navodi u dva Sahiha od vladara vjernih, Alije ibn Ebi-Taliba, koji kaže: /680/ "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je "privremeni brak", te meso domaćih magaraca na dan Bitke na Hajberu!" U Muslimovom Sahihu navodi se predanje od Rebi' ibn Sebre ibn Mabed el-Džahenija, koji od svoga oca navodi /681/ da je on bio sa Allahovim Poslanikom u vojni i osvajanju Meke, kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "O ljudi, bio sam vam dozvolio privremeni brak sa ženama, a potom je Allah to zabranio do Dana sudnjega. Ko od vas bude imao bilo šta od njih, neka to vrati, a ne uzimajte od njih ništa što ste im dali!" U Muslimovom predanju stoji: /682/ "na Oprosnom hadžu", o čemu se može naći više u djelima o šerijatskim propisima (ahkam).
"I nije vam grehota ako se, poslije određenog vjenčanog dara, s njima nagodite!" Ibn-Džerir navodi predanje od Mu'temida ibn Sulejmana, koji navodi od svoga oca kako kaže: - Hadremi smatra da je ljudima bilo naređeno davanje vjenčanog dara, ali su, po svemu sudeći, neki od njih imali poteškoća, pa je Allah Uzvišeni objavio: "I nije vam grehota...", o ljudi, "ako se, poslije određenog vjenčanog dara s njima nagodite!" To znači, ako ti ona nešto od toga učini dozvoljenim (halali), to je tebi dopušteno. Za ovo mišljenje opredijelio se Ibn-Džerir.
"Allah, doista, sve dobro zna i mudar je!" Nakon šerijatski utvrđenih zabrana, normalno je da se ukaže na ova dva atributa.
1 Ovdje nedostaje šesta vrsta, a predanje se navodi od Ibn-Džerira, koji to navodi od Ja'kuba, on od Ibn-Alijje, on od Hulejda, on od Ikreme, a on od Ibn-Abbasa. Možda je šesta: "ako je on proda, pustio ju je", tj. ako je proda njen muž. Allah to najbolje zna!
وَمَنْ لَمْ يَسْتَطِعْ مِنْكُمْ طَوْلًا أَنْ يَنْكِحَ الْمُحْصَنَاتِ الْمُؤْمِنَاتِ فَمِنْ مَا مَلَكَتْ أَيْمَانُكُمْ مِنْ فَتَيَاتِكُمُ الْمُؤْمِنَاتِ ۚ وَاللَّهُ أَعْلَمُ بِإِيمَانِكُمْ ۚ بَعْضُكُمْ مِنْ بَعْضٍ ۚ فَانْكِحُوهُنَّ بِإِذْنِ أَهْلِهِنَّ وَآتُوهُنَّ أُجُورَهُنَّ بِالْمَعْرُوفِ مُحْصَنَاتٍ غَيْرَ مُسَافِحَاتٍ وَلَا مُتَّخِذَاتِ أَخْدَانٍ ۚ فَإِذَا أُحْصِنَّ فَإِنْ أَتَيْنَ بِفَاحِشَةٍ فَعَلَيْهِنَّ نِصْفُ مَا عَلَى الْمُحْصَنَاتِ مِنَ الْعَذَابِ ۚ ذَٰلِكَ لِمَنْ خَشِيَ الْعَنَتَ مِنْكُمْ ۚ وَأَنْ تَصْبِرُوا خَيْرٌ لَكُمْ ۗ وَاللَّهُ غَفُورٌ رَحِيمٌ
A onaj među vama koji nije dovoljno imućan da se oženi slobodnom vjernicom - eto mu one u vašem vlasništvu, robinje vaše, vjernice - a Allah najbolje zna vjerovanje vaše - jedni ste od drugih. I ženite se njima uz odobrenje vlasnika njihovih, i dajte im vjenčane darove kako je uobičajeno, ako su čedne a nisu preljubnice, niti tajne ljubavnice. A ako one budu udane, pa počine razvrat, neka se kazne polovinom kaz ne propisane za slobodne žene. To je za onoga od vas koji se boji razvrata, a bolje vam je da se uzdržite, jer Allah prašta i milostiv je!
Allah Uzvišeni kaže: ... "A onaj među vama koji nema mogućnosti...", tj. imetka i mogućnosti ..."...da se oženi slobodnom vjernicom", tj. slobodnim i čednim vjernicama,
"eto mu one u vašem vlasništvu, robinje vaše, vjernice", tj. oženite se robinjama - vjernicama koje su u posjedu vjernika. Zato Allah Uzvišeni kaže: "od robinja vaših, vjernica." Ibn-Abbas i neki drugi ističu: "Neka se oženi nekom od robinja vjernika!" Nakon toga stoji digresija u kojoj Allah Uzvišeni kaže: "a Allah najbolje zna kakvo je vjerovanje vaše, jer jedni ste od drugih." On zna suštinu stvari. Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "I ženite se s njima uz odobrenje vlasnika njihovih", čime ukazuje da je gospodar zaštitnik svoje robinje, pa se ona ne može udati bez njegovog odobrenja, kao što je staratelj i svoga roba, koji se ne može oženiti bez njegova odobrenja. U hadisu stoji: /683/ "Ako se rob oženi bez odobrenja svoga staratelja, on je razvratnik" (bludnik). Ako je vlasnik robinje žena, oženit će je onaj kome ona dozvoli, jer u hadisu stoji: /684/ "Žena ne može udati ženu, niti sebe, jer bludnica je ona koja sebe uda!"
"i dajte im vjenčane darove kako je uobičajeno!" Platite im njihove vjenčane darove svojevoljno i ne škrtarite pri tome kako biste ih time omalovažili zato što su robinje u posjedu; "ako su čedne", tj. čiste od bluda, u koji ne ulaze. Zato, nakon toga kaže: "a nisu preljubnice", tj. javne bludnice,
"niti imaju ljubavnike", tj. intimne prijatelje, jer Allah je zabranio da se žene, ako su takve.
"A ako one budu udate, pa počine, razvrat neka se kazne polovinom kazne propisane za slobodne žene." Učači Kur'ana razilaze se u pogledu čitanja riječi: pa neki kažu da se pod "čednošću" misli na islam. Allah najbolje zna, ali je jasno da to znači "udaju" budući da kontekst ajeta na to upućuje. Allah Uzvišeni kaže:
"A onaj među vama koji nema mogućnosti oženiti se slobodnom vjernicom, on može one koje su u vašem vlasništvu, robinje vaše vjernice." Prema tome, širi kontekst odnosi se "A ako one budu udane...", tj. ako se udaju, kako to tumače Ibn-Abbas i drugi.
Postoje razilaženja u pogledu kažnjavanja robinje ukoliko ona učini blud: većina učenjaka tvrdi da ukoliko robinja počini blud, slijedi joj kazna od pedeset udaraca bičem, bez obzira bila muslimanka ili nevjernica, udana ili neudana, iako širi smisao ajeta ukazuje da nema kazne za neudanu robinju koja počini blud, u čemu su glavne razlike. Većina učenjaka kaže: "Nema sumnje da ono što je kazano stoji ispred onoga što se podrazumijeva!" Postoji više hadisa koji ukazuju na kaznu nad robinjom, pa smo to pretpostavili općem smislu ajeta. Među tim je hadisima i predanje koje navodi Muslim u svom Sahihu od Alije, r.a., koji je govorio: /685/ "O ljudi, izvršite kazne nad vašim robinjama, nad onim od njih koje su udane kao i nad onima koje nisu. Naime, jedna robinja Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, počinila je blud, pa mi je on naredio da je bičujem. Međutim, pošto je ona bila u periodu tek nakon pranja poslije porođaja, pobojao sam se to učiniti kako je ne bih ubio, pa sam to rekao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a on mi je rekao: 'Dobro si učinio, ostavi je dok se ne oporavi!'"
Od Ebu-Hurejrea navodi se da je rekao: - Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: /686/ "Ako robinja nekog od vas počini blud i to se utvrdi, neka je kazni bičevanjem i neka je ne pretjerano ne grdi! Ako, potom, ponovo počini blud, neka je kazni bičevanjem i ne grdi mnogo! Ako međutim ponovo počini blud i to se utvrdi, neka je proda, pa makar za uže od kose!" Kod Muslima stoji: /687/ "Ako tri puta počini blud, neka je četvrti put proda!" Malik navodi predanje s lancem od Abdullaha ibn Abbasa ibn Ebi-Rebi'e el-Mahzumija, koji kaže: "Omer ibn Hattab mi je naredio, pa sam zajedno sa mladićima iz Kurejša kaznio sa po pedeset bičeva svaku robinju za blud!"
Ima mišljenja da za robinju nema kazne prije udaje, nego da se treba samo istući kako bi to odgojno na nju djelovalo. To se zasniva na općem značenju ajeta koje je uvjetno, što je za većinu dokaz koji oni navode. U hadisu Ebu-Hurejrea i Zejda ibn Halida stoji: /688/ da je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, postavljeno pitanje u vezi s robinjom ukoliko počini blud a nije udata, pa je on odgovorio: "Ako počini blud, kaznite je, a potom, ako ponovo to učini, bičujte je, a zatim je prodajte, makar i za pletenicu!" To navode autori Sahiha, a u tom pogledu još je jasnije predanje koje navodi Seid ibn Mensur s lancem od Ibn-Abbasa, koji kaže: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /689/ "Za robinju nema kazne bičevanjem dok se ne uda, tj. ne bude udana, a kada se uda, nju slijedi polovina od onoga što slijedi slobodne udane žene!" Međutim, Ebu-Huzejme navodi da se to pogrešno njemu pripisuje, nego da je to stav Ibn-Abbasa, a to navode i Bejheki te niz drugih. Allah najbolje zna šta je ispravno!1
"To je za onoga od vas koji se boji razvrata." To znači da se brak dozvoljava s robinjama uz navedene uvjete za onoga ko se za sebe boji da ne počini blud, pa ne može izdržati bez seksualnog odnosa, te se zbog svega toga pokvari. U tom slučaju, on se može oženiti robinjom. Ako on međutim to ne učini, i protiv svojih strasti se bori kako ne bi počinio blud, za njega je bolje, jer će njegova djeca u slučaju ženidbe s njom, biti robovi njenog gospodara...! Zato, Allah Uzvišeni kaže:
"a bolje vam je da se uzdržite, jer Allah prašta i milostiv je!" Većina učenjaka navode da se ovaj ajet odnosi općenito na slobodne žene i na robinje, a Allah to najbolje zna!
1 Najprihvatljivije je - a Allah to najbolje zna! - mišljenje većine učenjaka budući da postoje vjerodostojni hadisi da se treba kazniti sa pedeset štapova, bez obzira bila udata ili neudata, kao što je navedeno u hadisu Alije, r.a., jer se hadisi Alije i Omera odnose na događaje koji su se desili.
يُرِيدُ اللَّهُ لِيُبَيِّنَ لَكُمْ وَيَهْدِيَكُمْ سُنَنَ الَّذِينَ مِنْ قَبْلِكُمْ وَيَتُوبَ عَلَيْكُمْ ۗ وَاللَّهُ عَلِيمٌ حَكِيمٌ
Allah vam želi objasniti i uputiti vas putovima kojima su išli oni prije vas i oprostiti vam. Allah sve dobro zna i mudar je!
Allah Uzvišeni kazuje da On želi vama, vjernici, objasniti šta vam je dopustio, a šta zabranio, kako je navedeno u ovom poglavlju, te na drugim mjestima, "i uputiti vas putovima kojima su išli oni prije vas", tj. na njihove valjane putove, "i oprostiti vam" za grijehe i zabrane.
"Allah sve dobro zna i mudar je!" u Svom Šerijatu, odredbama, djelima i riječima.
" A oni koji se za strastima svojim povode žele da daleko skrenete!" - sljedbenici šejtana među židovima, kršćanima i bludnicima žele da vi daleko skrenete sa Puta istine na put laži;
وَاللَّهُ يُرِيدُ أَنْ يَتُوبَ عَلَيْكُمْ وَيُرِيدُ الَّذِينَ يَتَّبِعُونَ الشَّهَوَاتِ أَنْ تَمِيلُوا مَيْلًا عَظِيمًا
Allah vam želi oprostiti, a oni koji se za strastima svojim povode žele da daleko skrenete!
"Allah vam želi olakšati", tj. Svojim šerijatskim propisima i zapovijedima, kako ne biste skrenuli s Puta istine na put laž odnosno, Svojim šerijatskim propisima, zapovijedima, zabranama i sudbinom koju vam određuje. Zato je On dozvolio robinje pod određenim uvjetima.
يُرِيدُ اللَّهُ أَنْ يُخَفِّفَ عَنْكُمْ ۚ وَخُلِقَ الْإِنْسَانُ ضَعِيفًا
Allah vam želi olakšati, a čovjek je stvoren slabim!
"...jer čovjek je stvoren slabim" pa zbog te njegove slabosti, kako u duši, tako i u odlučnosti i željama, odgovara mu olakšanje. Tavus kaže: "Kada su u pitanju žene!"
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا تَأْكُلُوا أَمْوَالَكُمْ بَيْنَكُمْ بِالْبَاطِلِ إِلَّا أَنْ تَكُونَ تِجَارَةً عَنْ تَرَاضٍ مِنْكُمْ ۚ وَلَا تَقْتُلُوا أَنْفُسَكُمْ ۚ إِنَّ اللَّهَ كَانَ بِكُمْ رَحِيمًا
O vjernici, jedni od drugih na nedozvoljen način imanja ne prisvajajte, osim trgovinom uz obostrani pristanak, i sami sebe ne ubijajte! Allah je doista prema vama milostiv!
Allah Uzvišeni zabranjuje Svojim robovima, vjernicima, da jedni od drugih na nedozvoljen način imanja prisvajaju, tj. putem stjecanja koja su nezakonita (nisu u skladu sa Šerijatom, poput kamate i kocke,1 te druge vrste poslova varanja koji se obavljaju na takav način), što se, prema šerijatskom sudu, pokazuje kao vid poslova za koje Allah zna da se njima želi varanje kao putem kamate. Tako Ibn-Džerir navodi od Ibn-Abbasa primjer čovjeka koji od drugoga čovjeka kupi odjeću, pa mu kaže: "Ako mi se svidi, ja ću je uzeti, a ako ne svidi - s njom ću ti vratiti još dirhem!", pa kaže: To je ono na što ukazuje Allah Uzvišeni:
"Jedni od drugih na nedozvoljen način imanja ne prisvajajte!" Ibn Ebi-Hatim navodi u vezi s ovim ajetom predanje od Alkame ibn Abdullaha, koji kaže: "To je jasni ajet, koji neće biti dokinut do Sudnjega dana!";
"osim trgovinom uz obostrani pristanak", tj. ne vršite razmjenu zabranjenim sredstvima kako biste stekli imetak, nego se bavite zakonitom trgovinom, u kojoj postoji pristanak i prodavca i kupca. To činite i na taj način imovinu stječite! Komentirajući ovaj ajet Mudžahid kaže: "Prodajom ili davanjem koje jedan drugom činite." Ibn-Džerir navodi od Mejmuna ibn Mehrana da je rekao: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: /690/ Kupoprodaja je uz obostrani pristanak i izbor nakon pogodbe. Muslimanu nije dozvoljeno prevariti muslimana!2 U potpuni pristanak spada utvrđivanje slobodnog izbora na mjestu prije razilaska, jer u dva Sahiha stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /691/ "Dvojica trgovaca rade po izboru dok se ne raziđu!", a u El-Buharijevoj verziji o ovom pitanju je: /692/ "Kada dva čovjeka obavljaju kupoprodaju, svaki od njih to čini po izboru dok se ne raziđu!" To navode Ahmed, Eš-Šafi´i i njegovi učenici te većina predstavnika Selefa i Halefa, a to pretpostavlja i pravosnažnost izbora uvjeta do tri dana nakon sklapanja ugovora, zavisno od toga kako se pokaže trgovačka roba, odnosno, do godine dana u nekom selu, što je poznato od Malika, r.h.
"...sami sebe ne ubijajte!", tj. kršeći Allahove zabrane, čineći prema Njemu grijehe i prisvajajući imovinu jedan od drugoga na nedozvoljen način.
"Allah je doista prema vama milostiv", tj. u svemu što vam je naredio i zabranio. Imam Ahmed navodi predanje od Amra ibn Asa, r.a., da je /693/ kada ga je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao u godini poznatoj kao, rekao:
"U snu sam polucirao jedne jako hladne noći, pa sam se bojao ako se okupam da ne stradam. Zato sam uzeo tejemmum, a zatim, sa svojim drugovima, klanjao sabah!" Potom kaže: - Kada smo došli Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, to sam mu kazao, a on je rekao: "Amre, klanjao si s drugovima, a bio si nečist?!" Rekao sam: "Allahov Poslaniče, ja sam polucirao u noći koja je bila izuzetno hladna, pa sam se bojao da ne stradam", a potom sam mu spomenuo riječi Allaha Uzvišenog:"I sami sebe ne ubijajte! Allah je, doista, prema vama milostiv! Uzeo sam tejemmum i klanjao!" Na to se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nasmijao i ništa nije rekao!
Ovako prenosi Ebu-Davud, a to navode i drugi. Allah najbolje zna, ali nam se čini da je to dosta valjan stav. Ebu-Bekr ibn Merdevejh navodi predanje od Ibn-Abbasa "kako je Amr ibn el-As... itd." navodeći slično, a potom ukazujući na ovaj ajet u hadisu El-A'meša s lancem od Ebu-Hurejrea, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /694/
"Ko sebe ubije željeznim predmetom, tim će predmetom on svojim rukama udarati u stomak na Sudnjem danu i ostat će vječno u vatri džehenemskoj, a ko izvrši samoubistvo trovanjem, on će taj otrov držati u ruci i trovati se, ostajući vječno u vatri džehenemskoj!"3
Ovaj hadis stoji u oba Sahiha, a u tom smislu je sljedeći ajet iste sure.
1 U kamatu spada ono što je u naše vrijeme poznato kao prodaja na rate, dvostruka prodaja, kao npr. kada se nešto proda danas po cijeni od deset, a uz odgo|eno plaćanje po cijeni od dvanaest; zatim lutrija, koja predstavlja, tako|er, vid kocke!
2 Ovo je mursel hadis Mejmuna, tabiina!
3 A šta da kažu pripadnici redova koji sebe udaraju željezom (šiš) i tvrde da gutaju otrov smatrajući da time potvr|uju keramete!!!? Kako god mislili, oni trebaju da se Allahu obrate pokajanjem. U suprotnom, čekaju ih loš završetak i vatra džehenemska, kao što je navedeno u gornjem hadisu!
وَمَنْ يَفْعَلْ ذَٰلِكَ عُدْوَانًا وَظُلْمًا فَسَوْفَ نُصْلِيهِ نَارًا ۚ وَكَانَ ذَٰلِكَ عَلَى اللَّهِ يَسِيرًا
Onoga koji to nepravično i nasilno učini, Mi ćemo u Vatri pržiti, jer Allahu je to lahko!
"Onoga koji to nepravično i nasilno učini", tj. ko bude činio ono što je Allah zabranio, čineći time nepravdu i nasilje, tj. svjesno znajući da je to zabrana i namjerno praveći prekršaj, "Mi ćemo ga u Vatri pržiti." To je strašna prijetnja i upozorenje, pa to treba imati na umu svaki razborit čovjek koji ima sluha i koji vidi!
إِنْ تَجْتَنِبُوا كَبَائِرَ مَا تُنْهَوْنَ عَنْهُ نُكَفِّرْ عَنْكُمْ سَيِّئَاتِكُمْ وَنُدْخِلْكُمْ مُدْخَلًا كَرِيمًا
Ako se budete klonili velikih grijeha koji su vam zabranjeni, Mi ćemo vam pokriti vaša loša djela i u divno mjesto vas uvesti!
"Ako se budete klonili velikih grijeha, koji su vam zabranjeni, Mi ćemo vam pokriti vaša loša djela." To znači, ukoliko se budete klonuli velikih grijeha, koji su vam zabranjeni, Mi ćemo vam pokriti manje grijehove i uvesti vas u Džennet. U tom smislu i kaže: "i u divno mjesto vas uvesti!" U vezi sa ovim časnim ajetom postoji više hadisa, od kojih ćemo navesti neke:
Imam Ahmed navodi predanje od Selmana el-Farisije, koji kaže: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pitao je: /695/ "Znaš li šta je to petak?" Odgovorio sam: "To je dan u kojem je Allah sastavio (stvorio) vašeg prapretka!" Zatim je rekao: "Ali ja znam šta je petak! Ako se čovjek očisti, pa kada dođe džuma šuti dok imam ne obavi namaz, to će mu biti nadoknada od toga dana do slijedeće džume, ukoliko se kloni velikih grijeha!" Slično predanje od Selmana el-Farisije navodi i El-Buhari, ali sa drugim lancem predanja.
Ebu-Dža'fer navodi predanje od Ebu-Hurejre i Ebu-Seida, koji kažu: /696/ - Jednog dana govorio nam je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekavši tri puta: Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moj život!, a zatim je pao ničice, pa smo to i mi učinili, i počeo plakati dok mi nismo znali zašto se zakleo! Zatim je podigao glavu veselog lica, pa nam je to bilo draže od bilo kakvog blaga, pa je rekao: "Nema roba koji klanja pet dnevnih namaza, posti ramazan, daje zekat i izbjegava sedam velikih grijeha, a da mu se neće otvoriti vrata Dženneta, pa će mu se kazati: Ulazi s mirom!" Ovako navode En-Nesa'i, El-Hakim u svom "Mustedreku", Ibn-Hajjan u svom "Sahihu", a El-Hakim kaže: "Sahih (vjerodostojan) hadis u skladu s uvjetima dvojice šejhova (autoriteta), koji ga ne navode."
Prema hadisu koji se navodi u oba Sahiha od Ebu-Hurejre, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /697/ "Klonite se sedam velikih grijeha!" Neko je rekao: "Allahov Poslaniče, koji su to grijesi?" On je odgovorio: "Pridruživanje nečega Allahu /širk/, ubistvo osobe, koje je Allah zabranio osim s razlogom, vradžbine /sihr/, uzimanje kamate, prisvajanje imovine siročeta, bježanje s bojnog polja i potvaranje čednih i povučenih vjernica!"
Navođenje ovih sedam prijestupa kao velikih grijeha ne negira druge, kao što ćemo to pokazati hadisima kojima se to dokazuje. Neki ashabi i tabiini navode kao primjer: te'arrub, što označava čovjeka koji napusti svoj dom samo da bi dobio ratni plijen, a dužan je da se bori, a kada dođe po plijen - napusti borbu i vrati se u pustinju živjeti kao beduin, zatim neposlušnost roditeljima, skrnavljenje Časnog hrama, naše kible za žive i mrtve, grijeh onoga koji se izruguje,1 plač roditelja zbog neposlušnosti djece, laž i lažno svjedočenje, ubistvo djeteta, pijenje alkohola, lažna zakletva, psovanje oca jedan drugom i psovanje majke! Neki ashabi kažu: "To je kao i sastavljanje dva namaza bez razloga, izostavljanje namaza, samouvjerenost od Allahove zamke, gubljenje nade u Allahovu milost, blud, krađa, šteta oporukom, varanje te prodaja obaveze prema Allahu za bagatelnu cijenu!" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Zašto stavljate one koji obavezu prema Allahu prodaju za bagatelnu cijenu na kraj ajeta?"
Neki pripadnici Selefa kažu: "Napuštanje džemata, kršenje ugovora, sprečavanje korištenja viška vode nakon navodnjavanja, nedozvoljavanje korištenja mužjaka osim uz naknadu, te potvora." Ebul-Kasim Abdulkerim ibn Muhammed er-Rafi'i u svom djelu "Eš-Šerhul-kebir" u poglavlju o svjedočenjima kaže: "Ashabi, r.a., razilaze se, kako u pogledu određenja velikih grijeha, tako i razlike između njih i malih grijeha. Neki od njih velike grijehe objašnjavaju ovako:
- prvo, to je grijeh koji obavezno pretpostavlja kaznu,
- drugo, to je grijeh koji počiniocu donosi žestoku prijetnju na osnovi teksta Knjige u sunneta, što je najčešće. Prvo određenje je vjerovatnije, ali drugo ispravnije.
- treće, navode Imamul-Haremejn u "Iršadu" te neki drugi: "Svako zlo djelo koje ukazuje na nedovoljnu brigu počinioca za vjeru i slabost vjere, u suprotnosti je sa pravičnošću.
- četvrto, navodi El-Kadi Ebu-Seid el-Herevi: "veliki je grijeh svaki čin koji je zabranjen tekstom Knjige, odnosno svaki grijeh koji pretpostavlja određenu kaznu, kao što je smrtna kazna i sl. te napuštanje bilo koje obavezne dužnosti, i laž pri svjedočenju, prenošenju i zakletvi!"
To oni zasigurno navode, a potom on kaže: - El-Kadi er-Revejani to tumači, pa kaže: "Velikih grijeha je sedam, a to su: ubistvo čovjeka bez razloga, blud, homoseksualizam, pijenje alkohola, krađa, nasilno prisvajanje nečije imovine i potvora." U "Šamilu" uz ovih sedam spomenutih on dodaje lažno svjedočenje, a autor djela "El-'Udde" tome dodaje još uzimanje kamate, mršenje uz ramazan bez razloga, bestidnu zakletvu, prekidanje rodbinskih veza, neposlušnost roditeljima, bijeg s bojnog polja, prisvajanje imovine siročeta, varanje na vagi, obavljanje namaza prije njegovog vremena, odnosno nakon njegovog vremena, udaranje muslimana bez razloga, namjerno laganje na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, psovanje ashaba, prikrivanje svjedočenja bez razloga, uzimanje mita, rukovođenje žena muškarcima, potvora kod vlasti, sprečavanje zekata, napuštanje navođenja na dobro i odvraćanja od zla ukoliko ima mogućnosti, zaboravljanje Kur'ana nakon što se nauči, spaljivanje životinje, nedozvoljavanje ženi da bude sa svojim mužem bez razloga, gubljenje nade u Allahovu milost i nerealna sigurnost od Allahove zamke. Tome se dodaje i mržnja prema učenim osobama i znalcima Kur'ana, te puštanje žene na paganski način (zihar), jedenje svinjskog mesa i mesa lešine, izuzev u nuždi. Er-Rafi'i kaže: "Za neke od ovdje navedenih radnji ima mjesta za dileme!" Međutim, treba reći da je o velikim grijesima napisano više djela, među kojima je i tekst našeg šejha Hafiza Ebu-Abdullaha ez-Zehebija, koji je nabrojao oko sedamdeset velikih grijehova. Ukoliko se pak kaže da je veliki grijeh onaj grijeh za koji Zakonodavac prijeti kažnjavanjem Vatrom, kao što navode Ibn-Abbas i drugi, te što je na tom tragu, onda ih ima mnogo. Ako se pak kaže da je to sve što je Allah zabranio, ima ih još puno više, ali Allah to najbolje zna!
Kada su pred Ibn-Abbasom naveli velike grijehe kazavši da ih ima sedam, on je rekao: "Ima ih više od sedam i još sedam!" Ne znam koliko puta je to ponovio. Ibn Ebi-Hatim navodi od Tavusa da je rekao: - Pitao sam Ibn-Abbasa: "Kojih je to sedam velikih grijeha?" On je odgovorio: "Bliži su broju sedamdeset nego broju sedam!"
1 Ili je to ironija i sarkazam prema ljudima ili kuluk u kojem se ljudi iznajme da rade bez naknade? Nama se čini da je vjerovatnije da je to ironija i ismijavanje ljudi iako može biti i oboje. Allah to najbolje zna!
وَلَا تَتَمَنَّوْا مَا فَضَّلَ اللَّهُ بِهِ بَعْضَكُمْ عَلَىٰ بَعْضٍ ۚ لِلرِّجَالِ نَصِيبٌ مِمَّا اكْتَسَبُوا ۖ وَلِلنِّسَاءِ نَصِيبٌ مِمَّا اكْتَسَبْنَ ۚ وَاسْأَلُوا اللَّهَ مِنْ فَضْلِهِ ۗ إِنَّ اللَّهَ كَانَ بِكُلِّ شَيْءٍ عَلِيمًا
I ne poželite ono čime je Allah neke od vas odlikovao nad drugima: muškarcima pripada udio za ono što zarade, a ženama udio za ono što one zarade! I molite Allaha za obilje Njegovo! Allah, doista, sve dobro zna!
Imam Ahmed navodi predanje od Mudžahida, koji kaže da je Ummi-Selema rekla: /698/ "Allahov Poslaniče, ljudi idu u boj, a mi ne, ali nama pripada polovina nasljedstva!" Nakon toga je Allah Uzvišeni objavio: "I ne poželite ono čime je Allah neke od vas odlikovao nad drugima...!" Predanje navode Tirmizi i drugi. U drugom predanju koje navode Ibn Ebi-Hatim, Ibn-Džerir, Ibn-Merdevejh i El-Hakim u svom "Mustedreku" od Mudžhida prenosi se da je Ummi-Selema rekla: /699/ "Allahov Poslaniče, mi se ne borimo i ne postajemo šehidi, a nasljedstvo se ne prekida!" Nakon toga objavljen je navedeni ajet, a potom je Allah Uzvišeni objavio:
"Nijednom djelatniku između vas, bio muškarac ili žena, djelo neću poništiti" (3:195) U vezi sa navedenim ajetom, Ali ibn Ebi-Talha prenosi da je Ibn-Abbas rekao: - Ne treba čovjek da poželi nešto i kaže: "Da je meni imovinu tog i tog čovjeka i njegovu porodicu!" To je Allah zabranio, nego neka Allaha moli za Njegovo obilje!" To je sasvim jasno i iz ajeta, a nije proturječno ni sa slijedećim hadisom u Sahihu: /700/ - Nema zavisti samo u dvije stvari: kada npr. čovjeku kojem je Allah dao imetak, pa ga on podstakne da ga iskoristi za istinu, drugi čovjek kaže: "Da imam bogdo koliko on, i ja bih tako uradio!" Njima obojici pripada ista nagrada!... To je nešto što navedeni ajet nije zabranio, a hadis podstiče da se požele slične blagodati. Allah Uzvišeni kaže:
"I ne poželite ono čime je Allah neke od vas odlikovao nad drugima...!", tj. u općim i vjerskim stvarima.
"Muškarcima pripada udio za ono što zarade, a ženama udio za ono što one zarade!" Svako od njih ima nagradu za djelo koje je učinilo, pa ako je učinilo dobro - imat će za nagradu dobro, a ako je učinilo zlo - imat će zlo, što navodi Ibn-Džerir. Ima mišljenja "da se to odnosi na nasljedstvo", tj. da svakome pripada odgovarajuće nasljedstvo, što navodi Ibn-Abbas. Nakon toga, Allah Uzvišeni upućuje na ono što je dobro za ljude, pa kaže:
"I molite Allaha za obilje Njegovo!" Znači, ne želite ono čime smo vas odlikovali jedne nad drugima, jer ta želja ničemu ne koristi; nego molite Me za Moju milost. Ja ću vam dati, jer Ja sam Plemenit i Darovalac." Ebu-Nuajm navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /701/ "Molite Allaha za Njegovu milost i obilje, jer Allah doista voli da Mu se upućuju molbe! Allahu je najdraži rob onaj koji želi utjehu!"
Zatim, Allah Uzvišeni kaže:
“Allah, doista, sve dobro zna!" On zna ko zaslužuje ovaj svijet, pa mu ga daje; ko zaslužuje siromaštvo, pa ga čini siromašnim; ko zaslužuje drugi svijet, pa mu ga dosuđuje; ko zaslužuje poniženje, pa ga ponižava ne dajući mu dobro niti razloge dobra. Zato On i kaže:
"Allah, doista, sve dobro zna!"
وَلِكُلٍّ جَعَلْنَا مَوَالِيَ مِمَّا تَرَكَ الْوَالِدَانِ وَالْأَقْرَبُونَ ۚ وَالَّذِينَ عَقَدَتْ أَيْمَانُكُمْ فَآتُوهُمْ نَصِيبَهُمْ ۚ إِنَّ اللَّهَ كَانَ عَلَىٰ كُلِّ شَيْءٍ شَهِيدًا
Za sve smo odredili nasljednike svemu onome što ostave roditelji i rođaci; onima s kojima ste vezani ugovorom, dajte njihov dio! Allah je, doista, svemu svjedok!
U vezi sa riječima Allaha Uzvišenog:
"Za sve smo odredili nasljednike" Ibn-Abbas i grupa tabiina kažu da to znači: "Ljudi, svima vama smo odredili skupinu koja nasljeđuje ono što ostave u nasljedstvo vaši roditelji i rođaci."
"Onima s kojima ste vezani ugovorom, dajte njihov dio!" To znači: onima s kojima ste napravili čvrste ugovore, dajte njihov dio nasljedstva kao što ste im obećali prilikom ugovora. To je važilo u prvo vrijeme islama, a potom je dokinuto. El-Buhari navodi predanje od Ibn-Abbasa: /702/ - Riječi:
"Za sve smo odredili nasljednike..." odnose se na nasljednike i "one s kojima ste vezani ugovorom".
Naime, kada su muhadžiri došli u Medinu, oni su nasljeđivali ensarije na osnovi bratstva koje je Allahov Poslanik među njima uspostavio, a ne na osnovi rodbinskih veza. Međutim, kada je Allah objavio ajet:
"Za sve smo odredili nasljednike onoga što ostave roditelji i rođaci" to je derogirano. Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže:
"Onima s kojima ste vezani ugovorom, dajte njihov dio!" Jer, prije islama čovjek bi sklapao ugovor sa drugim čovjekom govoreći: "Ti ćeš mene naslijediti, a ja tebe!" Tako su za života sklapali savezništvo. Stoga i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: /703/ "Svako savezništvo iz vremena paganstva i dogovor koji je islam zatekao više ih je učvrstio i nisu imali potrebe ta savezništva obnavljati." Nakon toga je derogirano nasljeđivanje savezništvom, iako se djelovanje savezništva zadržalo i nakon toga. Tako je nasljedstvo vraćeno rođacima i rodbini, kao što ističe i Ibn-Abbas: "Muhadžir je nasljeđivao ensariju mimo rodbinskih veza, sve dok to nije derogirano!" Ovo je, ujedno, i odgovor onima koji tvrde da je ovaj ajet jasan (muhkem) i da nije derogiran.
الرِّجَالُ قَوَّامُونَ عَلَى النِّسَاءِ بِمَا فَضَّلَ اللَّهُ بَعْضَهُمْ عَلَىٰ بَعْضٍ وَبِمَا أَنْفَقُوا مِنْ أَمْوَالِهِمْ ۚ فَالصَّالِحَاتُ قَانِتَاتٌ حَافِظَاتٌ لِلْغَيْبِ بِمَا حَفِظَ اللَّهُ ۚ وَاللَّاتِي تَخَافُونَ نُشُوزَهُنَّ فَعِظُوهُنَّ وَاهْجُرُوهُنَّ فِي الْمَضَاجِعِ وَاضْرِبُوهُنَّ ۖ فَإِنْ أَطَعْنَكُمْ فَلَا تَبْغُوا عَلَيْهِنَّ سَبِيلًا ۗ إِنَّ اللَّهَ كَانَ عَلِيًّا كَبِيرًا
Muškarci su nadređeni ženama zato što ih je Allah odlikovao jedne nad drugima i zato što oni troše imetke svoje. Zbog toga su čestite žene poslušne i za vrijeme muževljeva odsustva čuvaju ono što je Allah odredio da se čuva. One čije neposlušnosti se pribojavate vi posavjetujte, a onda napustite postelje njihove, pa ih i udarite! Ako vam postanu poslušne, protiv njih ništa ne činite! Allah je, doista, uzvišen i velik!
Allah Uzvišeni kaže: "Muškarci su nadređeni ženama", tj. čovjek je predvodnik žene, njen pretpostavljeni i nadređeni te njen odgojitelj ukoliko skrene,
"zato što ih je Allah odlikovao jedne nad drugima", tj. zato što su muškarci vredniji od žena, odnosno, što je muškarac bolji od žene. Stoga je vjerovjesništvo posebno određeno muškarcima, a isto je i s glavnom vlašću, jer Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: /704/ "Neće se spasiti narod koji predaje poslove u nadležnost ženi." To prenosi El-Buharija. Isto se može reći i za položaj kadije i sl.; "i zato što oni troše imetke svoje", tj. vjenčane darove, davanja i troškove na koje ih je Allah Uzvišeni obavezao u Svojoj Knjizi i sunnetu Svoga Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Stoga, budući da je muškarac vredniji od žene, normalno je da on bude njoj nadređen, jer Allah Uzvišeni također kaže:
"Muškarci su za jedan stupanj nad njima!" (2:228) Stoga je njena dužnost biti pokorna u stvarima u kojima joj je Allah naredio da bude poslušna i pokorna, da bude dobra prema njegovoj porodici i da čuva njegovu imovinu. Ovako navode Mukatil, Es-Suddi i Ed-Dahhak.
Ibn-Merdevejh navodi predanje od Alije koji kaže: /705/ - Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, došao je jedan od ensarija sa svojom ženom, koja je rekla Allahovom Poslaniku da joj je muž taj i taj od ensarija i da ju je udario, što je ostavilo traga na njenom licu. Na to je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "On nema pravo na to!" Nakon toga, Allah Uzvišeni je objavio: "Muškarci su nadređeni ženama", tj. u pitanjima odgoja, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ja sam htio nešto, ali Allah je htio nešto drugo!"
"...zato što ih je Allah odlikovao jedne nad drugima i zato što oni troše imetke svoje." Eš-Šabi kaže: "Dar koji joj daje! Zar ne vidiš da bi - kada bi je potvorio, a ona to zanijekala - riješili to uzajamnim proklinjanjem; a kada bi ona njega potvorila - dobila bi kaznu bičevanjem!"
"A čestite", tj. žene, "poslušne su", tj. pokorne svojim muževima, "i za vrijeme muževljeva odsustva čuvaju", tj. u odsustvu muža čuvaju sebe i njegovu imovinu,
"ono što je Allah odredio da se čuva", tj. sačuvan je onaj koga Allah sačuva.
Ibn-Džerir navodi predanje s lancem od Ebu-Hurejrea, koji kaže: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /706/ "Najbolja je žena ona koja kada je pogledaš - razveseli te, kada joj narediš - posluša te, a kada si odsutan - čuva ti sebe i tvoj imetak!" Zatim kaže: - Nakon toga, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proučio je ovaj ajet:
"Muškarci su nadređeni ženama"; "i one čije se neposlušnosti pribojavate", tj. žene za koje se pribojavate da budu nevjerne svojim muževima. Neposlušna je žena ona koja je ohola prema svom mužu, koja ga ne priznaje, suprotstavlja mu se i mrzi ga. Kada on to uvidi kod žene, treba da je posavjetuje i zaplaši je Allahovom kaznom za grijehe, budući da je Allah dao prava mužu prema njoj i naložio joj da mu bude pokorna, a zabranio da griješi prema njemu zbog toga jer je on odlikovaniji od nje i vodi brigu o njoj. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /707/ "Kada bih ikome naredio da drugome učini sedždu, naredio bih da to žena učini prema svome mužu zbog veličine njegova prava nad njom!" El-Buhari navodi predanje od Ebu-Hurejrea, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /708/ "Kada čovjek pozove svoju ženu u postelju, pa ona to odbije, meleci je proklinju sve dok ne svane zora!" To prenosi Muslim. Zato i Allah Uzvišeni kaže:
"i one čije se neposlušnosti pribojavate";
"a onda napustite postelje njihove!" Ibn-Abbas kaže: "On je savjetuje, pa ako prihvati - uredu; a u suprotnom, treba je napustiti u postelji!" Od Ibn-Abbasa se navodi da "napuštanje" znači: "da ne obavlja s njom odnos, ne spava s njom u postelji i da joj leđa okrene!"
U Sunenu i Musnedu stoji predanje od Muavije ibn Hajde el-Kušejrija, koji je rekao: /709/ "Allahov Poslaniče, koja su prava naših žena prema nama?", a on je odgovorio: "Da joj osiguraš hranu kada to nabavljaš, da je obučeš kada se oblačiš, da je ne udaraš po licu, da je ne sramotiš niti napuštaš osim u kući"; "pa ih i udarite", tj. ako se ne povrate ni savjetima, ni napuštanjem u postelji, onda treba da ih udarite, ali ne pretjerujući. U Sahihu Muslimovom stoji predanje od Džabira, koji navodi da je Vjerovjesnik na Oprosnom hadžu rekao: /710/ "Čuvajte se Allaha u pogledu žena, jer one su za vas udate i one su prema vama obavezne da ne dozvole da u vašu kuću uđe iko koga vi ne volite, pa ako to učine, onda ih udarite, ne pretjerujući. Obavezni ste ih opskrbiti i obući kako je uobičajeno!" Pravnici kažu: "Udarac bez pretjerivanja jeste udarac kojim se neće slomiti neki dio tijela niti nanijeti povreda!"
"Ako vam postanu poslušne, onda im teškoće ne činite!" Ukoliko žene budu poslušne svojim muževima u svemu što oni žele, a što im je Allah dozvolio, onda nema osnova za nešto takvo, pa ne treba ni da ih udaraju, niti napuštaju u postelji.
"Allah je, doista, uzvišen i velik!" Allah Uzvišeni je njihov zaštitnik ukoliko ljudi budu prema njima nekorektni bez razloga, pa će se On osvetiti za one kojima je učinjena nepravda i zulum.
وَإِنْ خِفْتُمْ شِقَاقَ بَيْنِهِمَا فَابْعَثُوا حَكَمًا مِنْ أَهْلِهِ وَحَكَمًا مِنْ أَهْلِهَا إِنْ يُرِيدَا إِصْلَاحًا يُوَفِّقِ اللَّهُ بَيْنَهُمَا ۗ إِنَّ اللَّهَ كَانَ عَلِيمًا خَبِيرًا
A ako se bojite razdora između njih dvoje, onda pošaljite jednog suca iz njegove, a jednog iz njene porodice. Ako oni žele izmirenje, Allah će ih pomiriti, jer Allah sve zna i o svemu je obaviješten!
Nakon što je ukazao na status neposlušne žene, Allah Uzvišeni ukazuje na status zavađenih supružnika, pa kaže:
"A ako se bojite razdora između njih dvoje, onda pošaljite jednog suca iz njegove, a jednog iz njene porodice." Pošaljite pouzdanog sudiju iz porodice žene i pouzdanog sudiju iz porodice muža, da se sastanu i upoznaju sa stanjem, kako bi potom vidjeli kakav je obostrani interes - razvod ili izmirenje; Zakonodavac predlaže izmirenje, jer Allah Uzvišeni kaže: "Ako oni žele izmirenje, Allah će ih pomiriti." Sudije će to proučiti, pa ako utvrde da je muž kriv, od njega će odvojiti ženu i obavezati ga da snosi troškove. Ako, pak, žena bude kriva, odvojit će je od muža i zabraniti da je izdržava. Ako se slože da ih rastave ili pomire, oni to mogu. Ako se, pak, slože da treba da se pomire, pa jedno od njih to prihvati, a drugo ne, a potom jedno od njih umre, ono koje je prihvatilo naslijedit će onoga koje nije prihvatilo, dok ono koje nije prihvatilo neće naslijediti onoga koje je prihvatilo. To navodi Ibn Ebi-Hatim od Ibn-Abbasa. Abdurrezzak navodi od Ibn-Abbasa: - Poslani smo ja i Muavija kao dva suca. Ma‘mer navodi da je saznao da ih je poslao Osman, r.a., rekavši im: "Ako smatrate da treba da se sastave - sastavite ih, a ako smatrate da treba da se rastave - rastavite ih!" Slično se predanje navodi i od Alije, r.a. Inače, učenjaci se slažu da je na arbitrima da ih sastave ili rastave, pa Ibrahim en-Nehai kaže: "Ukoliko ih suci žele rastaviti, oni će to učiniti jednim ili dvostrukim ili trostrukim razvodom!" To je predanje od Malika. Oni koji tvrde da suci treba da nastoje da ih sastave, a ne rastave, zasnivaju to na riječima Allaha Uzvišenog:
"Ako oni žele izmirenje, Allah će ih pomiriti", gdje se ne spominje rastava. Ako suci zastupaju oba supružnika, njihova se presuda ispunjava, bilo da se radi o sastavljanju ili rastavi, i oko toga nema razilaženja. Imami se razilaze u pogledu ovih sudaca: da li se oni postavljaju od sudije da presude, pa makar supružnici to i ne prihvatili, ili treba da su opunomoćeni od supružnika? Postoje dva mišljenja: većina učenjaka zastupa prvo, temeljeći to na riječima Allaha Uzvišenog:
"onda pošaljite jednog suca iz njegove, a jednog iz njene porodice." Ovdje su nazvani sucima kako bi donijeli presudu bez obzira na prihvaćanje onoga za koga se presuda donosi. To je u skladu sa jasnim tekstom ajeta. Ibn-Abdul-Berr kaže: "Učenjaci se slažu da - ako se dva suca ne slože - onda nema važnosti stav drugoga!"
وَاعْبُدُوا اللَّهَ وَلَا تُشْرِكُوا بِهِ شَيْئًا ۖ وَبِالْوَالِدَيْنِ إِحْسَانًا وَبِذِي الْقُرْبَىٰ وَالْيَتَامَىٰ وَالْمَسَاكِينِ وَالْجَارِ ذِي الْقُرْبَىٰ وَالْجَارِ الْجُنُبِ وَالصَّاحِبِ بِالْجَنْبِ وَابْنِ السَّبِيلِ وَمَا مَلَكَتْ أَيْمَانُكُمْ ۗ إِنَّ اللَّهَ لَا يُحِبُّ مَنْ كَانَ مُخْتَالًا فَخُورًا
I Allaha ibadet činite i ništa Mu ne pridružujte, a roditeljima činite dobro, i rođacima, i siročadima, i siromasima, i komšiji bližnjem, i komšiji daljnjem, i drugu pored sebe, i putniku, i onome koji je u vašem posjedu! Allah doista ne voli one koji se ohole i hvališu!
Allah Uzvišeni zapovijeda da se ibadet čini samo Njemu, Koji nema suparnika, jer On je Tvorac, Skrbnik, Blagodarilac i Dobrotvor prema Svojim stvorenjima, u svako vrijeme i na svakome mjestu i On Jedini zaslužuje da samo Njega vjeruju i ne pridružuju Mu nikoga od stvorenja. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je Muazu ibn Džebelu: /711/ "Znaš li kakvo je pravo Allaha u odnosu na robove?" On je odgovorio: "Allah i Njegov Poslanik to najbolje znaju!" Vjerovjesnik je rekao: "Da se Njemu samo klanjaju i ništa Mu ne pridružuju!" Zatim je upitao: "A znaš li kakvo je pravo robova u odnosu na Allaha, ukoliko to budu činili?" "Da ih ne kazni!", odgovorio je. Nakon toga on mu je savjetovao da dobro čini prema roditeljima, koje je Allah Uzvišeni učinio uzrokom izlaska iz nepostojanja u postojanje, zbog čega često, uz klanjanje Njemu, navodi i dobročinstvo roditeljima, kao u slijedećim riječima: "da bi bio zahvalan Meni i roditeljima svojim!" (31:14), odnosno: Gospodar tvoj nalaže da samo Njemu ibadet činite, i da roditeljima dobro činite!" (17:23) Na to se zatim vezuju rođaci, kao što stoji i u hadisu: /712/ "Milostinja prema siromahu je - milostinja, a prema rodbini - milostinja i rodbinska veza!" Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže: "i siročadima", jer oni su izgubili onoga ko bi izvršavao njihove potrebe i izdržavao ih. Stoga je Allah naredio dobročinstvo i nježnost prema njima. Zatim kaže: "i siromasima". To su oni koji su u nuždi i nisu u stanju naći ko će zadovoljiti njihove potrebe, pa Allah naređuje da im se pomogne kako bi se zadovoljile njihove potrebe i prestale teškoće. U vezi sa siromasima i bijednicima bit će govora više u poglavlju "El-Berae", br. 9, tj. "Et-Tevbe"
"...i komšiji bližnjem, i komšiji daljnjem". Ibn-Abbas kaže: "Bližnji komšija je onaj komšija sa kojim si u srodstvu, a daljnji onaj sa kojim nisi u srodstvu!"
Imam Ahmed navodi predanje od Abdullaha ibn Omera, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /713/ "Džibril mi je toliko preporučivao komšiju, da sam pomislio da će ga odrediti kao nasljednika!" To navode autori dva Sahiha, a prenose i Tirmizia i Ebu-Davud. Ahmed navodi predanje od Abdullaha ibn Amra ibn Asa, koji prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: /714/ "Najbolji su drugovi kod Allaha oni koji su najbolji prema svom drugu, a najbolji je komšija onaj koji je najbolji prema svom komšiji!"
Imam Ahmed navodi predanje od Aiše, koja kaže da je pitala Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: /715/ "Imam dvojicu komšija, pa kome da dam dar?" Odgovorio je: "Onome čija su ti vrata bliža!" Prenosi El-Buhari.
"...i drugu pored tebe". Od Alije i ibn Mesuda navodi se kako kažu "da je to supruga!"; "i putniku", a to je onaj koji pored tebe naiđe kao putnik namjernik. O tome će biti govora opširnije u poglavlju: "El-Berae" "U Alaha se uzdamo i na Njega se oslanjamo."
"...i onome koji je u vašem posjedu!" To se odnosi na robove. Naime, rob ima slabe mogućnosti, jer je zarobljen, u rukama je ljudi. To potvrđuju i riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prilikom bolesti pred smrt: /716/ "Čuvajte namaz, namaz i ono što je u vašem posjedu!"
Muslim navodi predanje od Abdullaha ibn Amra: /717/ da je rekao svome upravitelju: "Da li si robovima dao hranu?" "Ne!", odgovorio je. Zatim mu je rekao: - Idi i daj im, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Dovoljan je čovjeku grijeh da ne da hranu onome ko mu je u posjedu!"
"Allah, doista, ne voli one koji se ohole i hvališu!" To se odnosi na one koji su samohvaljivi, narcisoidni i oholi prema drugim ljudima, pa misle da su bolji od njih. Ti su za sebe veliki, ali su za Allaha mali i niski. Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od jednog čovjeka iz Benu-Hedžima, koji kaže: - Rekao sam: "Daj mi savjet, Allahov Poslaniče!" On je rekao: /718/ "Čuvaj se prepuštanja donjeg dijela odjeće (preko članaka) jer je njeno prepuštanje oholost, a Allah ne voli ohole!"
الَّذِينَ يَبْخَلُونَ وَيَأْمُرُونَ النَّاسَ بِالْبُخْلِ وَيَكْتُمُونَ مَا آتَاهُمُ اللَّهُ مِنْ فَضْلِهِ ۗ وَأَعْتَدْنَا لِلْكَافِرِينَ عَذَابًا مُهِينًا
(To su) oni koji škrtare i zapovijedaju drugima da budu škrti, i koji kriju ono što im je Allah iz obilja Svoga darovao, a Mi smo nevjernicima pripremili kaznu sramnu!
Allah Uzvišeni ovo govori prekoravajući one koji škrtare svojim imecima i ne troše ih za ono što im je Allah naredio, kao što je: dobročinstvo roditeljima, rodbini, siročadima, siromasima, bližnjim komšijama, daljnjim komšijama, drugu uz sebe, putniku i zarobljenicima koji su u posjedu, ne plaćaju Allahovu obavezu za to, a uz to i od drugih ljudi traže da budu škrti. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: /719/ "Koja je bolest veća od škrtosti!?" Zatim kaže: /720/ "Čuvajte se tvrdičluka, jer to je upropastilo one prije vas! Navelo ih je na prekid odnosa sa svojima, pa su to učinili, navelo ih je na razvrat, pa su to činili!"
"i koji kriju ono što im je Allah iz obilja Svoga darovao." Jer, škrtac poriče blagodati Allahove i to ne pokazuje ni na svojoj odjeći, ni u jelu, ni u davanjima. Zato Allah Uzvišeni upozorava: "a Mi smo nevjernicima pripremili kaznu sramnu!" Naime, nevjerstvo (kufr) predstavlja pokrivanje istine, a i škrtac pokriva Allahove blagodati koje mu je dao, pa je on kafir, tj. onaj koji pokriva Allahove blagodati prema njemu! U hadisu stoji: /721/ "Kada Allah da neku blagodat Svome robu, On voli da se njen trag osjeti na njemu!" Sadržaj ajeta je škrtarenje imetkom iako tu ulazi i škrtarenje znanjem, jer se ovdje govori o trošenju na svoje rođake i slabe, o čemu govori i sljedeći ajet iste sure.
وَالَّذِينَ يُنْفِقُونَ أَمْوَالَهُمْ رِئَاءَ النَّاسِ وَلَا يُؤْمِنُونَ بِاللَّهِ وَلَا بِالْيَوْمِ الْآخِرِ ۗ وَمَنْ يَكُنِ الشَّيْطَانُ لَهُ قَرِينًا فَسَاءَ قَرِينًا
I oni koji troše imanja svoja pretvarajući se pred ljudima, a u Allaha i onaj svijet ne vjeruju! A kome je šejtan drug, to mu je zao drug!
"I onih koji troše imanja svoja pretvarajući se pred ljudima." Ovdje su navedeni oni koji imaju stisnute ruke, a to su škrci, zatim darežljivi koji se pretvaraju i time žele samo slavu i ugled, odnosno da budu pohvaljeni radi ugleda, a ne Allaha. U hadisu stoji kako je Allahovom Poslaniku postavljeno pitanje o Abdullahu ibn Džud'anu: "Hoće li mu koristiti to što dijeli imovinu i oslobađa robove?" On je odgovorio: - Ne, jer on nikada u životu nije rekao: Gospodaru moj, oprosti mi grijehe moje na Sudnjem danu! Zato Allah Uzvišeni kaže:
"a u Allaha i onaj svijet ne vjeruju!" To znači da ih je njihov neprijatelj, šejtan,naveo da čine to što je ružno, i odvraća ih od pokornosti, on ih je na to navodio i šaptao im. On se s njima družio i uljepšao im je ono što je ružno. Zato, Allah Uzvišeni kaže:
"A kome je šejtan drug, to mu je zao drug!"
وَمَاذَا عَلَيْهِمْ لَوْ آمَنُوا بِاللَّهِ وَالْيَوْمِ الْآخِرِ وَأَنْفَقُوا مِمَّا رَزَقَهُمُ اللَّهُ ۚ وَكَانَ اللَّهُ بِهِمْ عَلِيمًا
A šta bi im bilo da u Allaha i Sudnji dan vjeruju i da od onoga što im je Allah dao udjeljuju, kada Allah o njima sve zna?!
"A šta bi im bilo da u Allaha i Sudnji dan vjeruju i da od onoga što im je Allah dao udjeljuju?!" To znači, šta bi im smetalo da vjeruju u Allaha, idu pohvalnim putem, ostave pretvaranje i prihvate iskrenost i vjeru u Allaha, nadajući se Njegovom obećanju na drugom svijetu za onoga ko bude dobro činio, te da troše od onoga čime ih je Allah opskrbio u ono što Allah voli i čime je zadovoljan?!
"...kada Allah o njima sve zna?!" On zna njihove dobre i loše namjere, pa ko zaslužuje Pravi put, On ga upućuje i navodi da čini dobro s kojim je On zadovoljan, a ko zaslužuje poniženje i udaljenje od Uzvišenog Gospodara - on gubi i ovaj i onaj svijet. Utječemo se Allahu da nas od toga sačuva!
إِنَّ اللَّهَ لَا يَظْلِمُ مِثْقَالَ ذَرَّةٍ ۖ وَإِنْ تَكُ حَسَنَةً يُضَاعِفْهَا وَيُؤْتِ مِنْ لَدُنْهُ أَجْرًا عَظِيمًا
Allah neće ni trunku nepravde učiniti, pa ako bude dobro djelo, On će to umnogostručiti i od Sebe nagradu veliku dati!
Allah Uzvišeni saopćava da On nikome nepravdu neće učiniti ni koliko zrno gorušice, niti koliko trunku, nego će za sve naknadu dati i - ako bude dobro djelo, to umnogostručiti, kao što kaže na drugom mjestu: "I terezije pravedne ćemo postaviti!" (21:47) U dva Sahiha navodi se predanje od Ebu-Seida el-Hudrija, koji prenosi dugi hadis o šefaatu (zagovoru) od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojem stoji /722/ da će Allah Uzvišeni reći: "Vratite se, pa kod koga u srcu nađete vjere koliko zrno gorušice, izvedite ga iz Vatre!" U drugoj verziji stoji: "Najmanje, najmanje, makar i koliko trunku vjere, izvedite ga iz Vatre!" Tako će oni izvesti mnoge ljude! Zatim, Ebu-Seid kaže: - Ukoliko želite, proučite:
"Allah neće ni trunku nepravde učiniti", zatim:
"pa ako bude dobro djelo, On će to umnogostručiti i od Sebe nagradu veliku dati!" Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Ebu-Osmana, koji kaže: - Rekao sam: /723/ "Ebu-Hurejre, čuo sam od svoje braće u Basri da navode kako si rekao: Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže da će Allah za jedno dobro djelo nagraditi sa hiljadu hiljada dobrih djela!" Ebu-Hurejre tada reče: - Tako mi Allaha, čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: "Zaista Allah za jedno dobro djelo daje nagradu kao za dvije hiljade hiljada (dva miliona) dobrih djela." Nakon toga proučio je ovaj ajet:
"A šta je uživanje na ovome svijetu spram onog svijeta, osim malenkost!" (9:38)
فَكَيْفَ إِذَا جِئْنَا مِنْ كُلِّ أُمَّةٍ بِشَهِيدٍ وَجِئْنَا بِكَ عَلَىٰ هَٰؤُلَاءِ شَهِيدًا
A šta će tek biti, kada iz svakoga naroda dovedemo svjedoka, a tebe dovedemo kao svjedoka nad ovim?!
pa mi je rekao: "Dosta je za sada!" a oči su mu suzile!... To navode El-Buhari i Muslim od El-E'meša.
Ibn-Džerir navodi predanje od Abdullaha ibn Mesuda, koji u vezi s ovim ajetom kaže: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /725/ "Svjedok sam nad njima dok sam s njima, a kada me uzmeš, Ti ćeš ih nadzirati!"
يَوْمَئِذٍ يَوَدُّ الَّذِينَ كَفَرُوا وَعَصَوُا الرَّسُولَ لَوْ تُسَوَّىٰ بِهِمُ الْأَرْضُ وَلَا يَكْتُمُونَ اللَّهَ حَدِيثًا
Toga dana će poželjeti oni koji nisu vjerovali i koji su se protiv Poslanika dizali, da zemlja nad njima bude poravnana, a od Allaha nijednu riječ neće moći sakriti!
"Toga dana će poželjeti oni koji nisu vjerovali i koji su se protiv Poslanika dizali, da zemlja nad njima bude poravnana, a od Allaha nijednu riječ neće moći sakriti!" - poželjet će da se zemlja raspukne i proguta ih kada vide strahote toga, te kakvo poniženje, sramota i nevolja ih čeka. Riječi:
"a od Allaha nijednu riječ neće moći sakriti" ukazuju da će oni priznati sve što su činili i da neće ništa moći sakriti. Ibn-Džerir navodi predanje od Seida ibn Džubejra, koji kaže: - Neki čovjek je došao Ibn-Abbasu i rekao mu: "Čuo sam kako Allah Uzvišeni kaže, govoreći za idolopoklonike, da će na Sudnji dan govoriti:
"Allah je Gospodar naš i mi nismo bili idolopoklonici!" (I6:23). U drugom ajetu kaže: "a od Allaha nijednu riječ neće moći sakriti!" Ibn-Abbas kaže: - Što se tiče riječi: "Allah je Gospodar naš i mi nismo bili idolopoklonici", oni će, kada vide da u Džennet neće ući osim sljedbenici islama, kazati: "Dođite, pa da to negiramo!", pa će zatim govoriti:
"Allah je Gospodar naš i mi nismo bili idolopoklonici!"; Allah će zapečatiti njihova usta, a govorit će njihove ruke i noge
"a od Allaha nijednu riječ neće moći sakriti!" To je smisao riječi:
"Toga dana će poželjeti oni koji nisu vjerovali i koji su se protiv Poslanika dizali..."
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا تَقْرَبُوا الصَّلَاةَ وَأَنْتُمْ سُكَارَىٰ حَتَّىٰ تَعْلَمُوا مَا تَقُولُونَ وَلَا جُنُبًا إِلَّا عَابِرِي سَبِيلٍ حَتَّىٰ تَغْتَسِلُوا ۚ وَإِنْ كُنْتُمْ مَرْضَىٰ أَوْ عَلَىٰ سَفَرٍ أَوْ جَاءَ أَحَدٌ مِنْكُمْ مِنَ الْغَائِطِ أَوْ لَامَسْتُمُ النِّسَاءَ فَلَمْ تَجِدُوا مَاءً فَتَيَمَّمُوا صَعِيدًا طَيِّبًا فَامْسَحُوا بِوُجُوهِكُمْ وَأَيْدِيكُمْ ۗ إِنَّ اللَّهَ كَانَ عَفُوًّا غَفُورًا
O vjernici, ne pristupajte namazu pijani, dok ne budete znali šta govorite, niti kada ste džunubi, osim ako prelazite put, sve dok se ne okupate. A ako ste bolesni, ili na putu, ili ako je neko od vas došao nakon nužde, ili ako ste bili u dodiru sa ženama, a ne nađete vode, onda dlanovima čistu zemlju dotaknite i lica vaša i ruke vaše potarite. Allah, doista prelazi preko grijeha i prašta!
Allah Uzvišeni zabranjuje Svojim robovima, vjernicima da obavljaju namaz kada su pijani i kada ne zna onaj koji klanja šta govori, da se približavaju mjestima u kojima se obavlja namaz, a to su džamije, kada su nečisti (džunubi) izuzev ako prelaze od vrata do vrata bez zadržavanja. To je bilo prije zabrane alkohola na što ukazuje i hadis koji smo naveli u poglavlju "El-Bekare", a uz riječi Allaha Uzvišenog:
"Pitaju te o vinu i kocki...!" (2:219).[1] Naime, to je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proučio Omeru i rekao: "Allahu naš, daj nam o vinu Jasni dokaz!" Kada je objavljen ovaj ajet, proučio mu ga je i rekao: "Naš Allahu, daj nam o vinu Jasan dokaz!" Tako oni nisu pili vino u vrijeme namaza sve dok nije objavljen ajet:
"O vjernici, vino, kocka, kumiri i strjelice za gatanje su odvratne stvari i šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste spašeni bili" do riječi: "...pa hoćete li se toga okaniti?" (5:90 - 91) Potom je Omer rekao: "Završili smo, završili!" U predanju Israila, u vezi s pitanjem zabrane alkohola, od Omera ibn Hattaba se navode ove riječi: "Zatim je objavljen ajet u poglavlju 'En-Nisa':
"O vjernici, ne približujte se namazu dok ste pijani i dok ne budete znali šta govorite...", pa je mujezin Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi pozivao na namaz, govorio: /726/ "Neka u namaz nikako ne pristupa ko je pijan!" To je predanje Ebu-Davudovo.
Povodom objave ovoga ajeta, Ibn Ebi-Šejbe navodi predanje Ibn Ebi-Hatima, koji to prenosi od Mus'aba ibn Sa'da, te navodi da je Sa'd rekao: /727/ "Objavljena su četiri ajeta kada je jedan ensarija pripremio hranu i pozvao neke muhadžire i ensarije. Jeli smo i pili dok se nismo opili, pa smo se počeli hvalisati." Tada je jedan čovjek uzeo čeljust deve i zabio u nos Sa'du tako da je Sa'd ostao probijenog nosa. To je bilo prije zabrane vina, pa je Allah objavio ajet:
"O vjernici, ne približujte se namazu..." Hadis se u cjelini navodi kod Muslima, a prenose ga i autori "Sunena" izuzev Ibn-Madžea.
Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Alije ibn Ebi-Taliba, koji kaže: /728/ "Abdurrahman ibn 'Avf nam je pripremio hranu i pozvao nas, pa smo se napili vina koje nas je dobro uhvatilo. Tada sam klanjao namaz, a jednoga su stavili naprijed i on je učio: O nevjernici, ja ne obožavam ono što vi obožavate, a mi obožavamo što vi obožavate! Onda je Allah objavio:
"O vjernici, ne približujte se namazu dok ste pijani i dok ne budete znali šta govorite..." Ovako navodi Tirmizi i kaže da je hasen-sahih. U predanju Ibn-Džerira navodi se da je učač bio Abdurrahman ibn Avf, dok u drugom njegovom predanju stoji da je to bio Alija ibn Ebi et-Talib. Allah to najbolje zna!
"dok ne budete znali šta govorite..." Ovo je najbolje što je rečeno u vezi s pijanim čovjekom, jer on ne zna šta govori budući da se u pijanstvu miješa učenje s odsustvom razuma i skrušenosti! Imam Ahmed navodi predanje od Enesa, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /729/ "Ako neko od vas zadrijema dok klanja, neka se izdvoji i neka odspava, da bi znao šta govori!" To navode El-Buhari i En-Nesa'i, ali ne i Muslim. U nekim verzijama stoji: /730/ "jer može sam sebe grditi umjesto moliti za oprost!"
"i kada ste džunubi, osim ako prelazite put, sve dok se ne okupate." To znači, ne ulazite u džamiju kada ste džunubi, tj. nečisti, osim da prijeđete put, prolazeći bez zadržavanja. To navode Ibn-Abbas i skupina ashaba i tabiina. U Sahihu Muslimovom stoji da je Aiša, r.a., rekla: - Jednom mi je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /731/ "Dodaj mi hasuru iz džamije!", pa sam mu kazala: "Imam pranje!, a on je rekao: "Pranje ti nije u rukama!" Od Ebu-Hurejrea navodi se slično predanje, a to ukazuje da je dozvoljeno da žena s mjesečnim pranjem, odnosno, pranjem poslije porođaja, prođe kroz džamiju. Allah to najbolje zna! Neki učenjaci tvrde da je dozvoljeno ženi s pranjem da prođe ukoliko je sigurno da ništa neće uprljati. U protivnom, to joj je zabranjeno. Većina imama (autoriteta) na osnovi ovog ajeta dokazuje da je onome ko je nečist zabranjeno zadržavanje u džamiji, a u tom smislu postoji i drugi hadis koji prenosi Ibn Ebi-Hatim od Alije: - U vezi s riječima:
"niti kada ste džunubi, osim ako prelazite put..." on kaže: "Ne može pristupiti namazu osim ako je putnik, pa postane nečist i ne nađe vode, pa klanja tako dok ne pronađe vodu!" To se dokazuje hadisom čije predanje navode Ahmed i autori "Sunena" od Ebu-Zerra, koji kaže: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /732/ "Čista zemlja je sredstvo čišćenja muslimana ako ne pronađeš vodu i deset godina. Ukoliko pak pronađeš vodu, njom potari svoje tijelo, jer to je za tebe bolje!" U vezi s tim, Ibn-Džerir navodi dva mišljenja: prvo, da riječi:
"niti kada ste džunubi, osim ako prelazite put..." znače: osim onoga koji tu prelazi put,[2] jer je već objašnjena pozicija putnika, kada je nečist, a nema vode, riječima Uzvišenog:
"a ako ste bolesni ili na putu" (2:43) tako da je time poznato ukoliko bi se riječi: "niti kada ste džunubi, osim ako prelazite put..." odnosile na putnika, ne bi imalo smisla ponavljanje riječi:
"a ako ste bolesni ili na putu", o čemu je bilo govora ranije. To što on ističe, stav je i većine učenjaka, a vidi se i iz teksta ajeta. Allah to najbolje zna!
"...dok se ne okupate". To je dokaz stavu Ebu-Hanife, Malika i Šafije da je džunubu (nečistom) zabranjeno zadržavati se u džamiji dok se ne okupa, ili ne uzme tejemmum - ako nema vode ili je ne može koristiti. Imam Ahmed pak smatra da je džunubu dozvoljeno zadržavati se u džamiji ukoliko uzme abdest. Prema predanju koje navode on i Seid ibn Mensur u njegovom "Sunenu" sa vjerodostojnim lancem, ashabi su tako činili. Tako, Seid ibn Mensur prenosi od Ata'a ibn Jesara, koji kaže: /733/ "Vidio sam neke ashabe Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako sjede u džamiji kako se abdeste, iako su nečisti!" Ovo je vjerodostojan (sahih) lanac prema uvjetima Muslima, a Allah to najbolje zna!
"A ako ste bolesni, ili na putu, ili ako je neko od vas došao nakon nužde, ili ako ste bili u dodiru sa ženama, a ne nađete vode, onda dlanovima čistu zemlju dotaknite!" Što se tiče bolesti koja dozvoljava uzimanje tejemmuma, to je bolest u kojoj postoji bojazan da korištenjem vode ne dođe do štete ili izobličenja određenog organa ili produženja ozdravljenja. Ima učenjaka, međutim, koji dozvoljavaju tejemmum samom bolešću na osnovi općeg značenja ajeta. Što se pak tiče puta, to je poznato bez obzira bio dug ili kratak.
"ili ako je neko od vas došao nakon nužde", a to je mala nečistoća;
"ili ako ste se sastajali sa ženama". Ima čitanja: i komentatori se razilaze u pogledu značenja takvih čitanja. Postoje dva mišljenja: Prvo, da je to aluzija na seksualni odnos, jer Allah Uzvišeni kaže:
"A ako ih pustite prije nego što ste u odnos s njima stupili, a već ste im vjenčani dar odredili, one će zadržati polovinu onoga što ste odredili." (2:237) Zatim kaže:
"O vjernici, kada se sa vjernicama vjenčate, a onda ih prije stupanja u bračni odnos pustite, vi nemate pravo da one provedu vrijeme čekanja koje ćete vi brojati!" (33:49) Ibn Ebi-Hatim navodi predanje u vezi s riječima Allaha Uzvišenog: "ili ako ste bili u dodiru sa ženama" od Ibn-Abbasa, koji kaže: "To je sastajanje (seksualni odnos)." Alija, Ubejj ibn Ka'b i grupa tabiina navode slično predanje, a Ibn-Džerir prenosi od Seida ibn Džubejra, koji to prenosi od Ibn-Abbasa, "da je dodir, diranje i direktni odnos, ustvari seksualni odnos, ali je Allah naveo izraz koji je sam htio!" Drugo: ostali ističu da Allah pod tim misli na svaki dodir rukom ili drugim organom, tako da je nakon svakog dodira žene od muškarca obavezan abdest. Od Abdullaha ibn Mesuda navodi se da je rekao: "Dodir je sve izuzev seksualnog odnosa!" Zatim: "Poljubac je dodir i za njega je potreban abdest!" On je, također, govorio:
"ili ako ste bili u dodiru sa ženama" odnosi se na dodir! Za Ibn-Omera se navodi da je uzimao abdest nakon poljupca žene. To se također navodi od Ibn-Omera, Ebu-Osmana En-Nehdija, Ebu-Ubejde, tj. Ibn-Abdullaha ibn Mesuda i drugih tabiina, a i od Omera ibn Hattaba prenosi se sličan stav. Istaknuo bih da se od njega navodi i drugo predanje, prema kojem bi on poljubio ženu, zatim klanjao ne mijenjajući abdest. Prema tome, od njega se navode različita predanja dok je stav o potrebi abdesta nakon dodira ustvari stav Šafije i njegovih učenika, zatim Malika, a poznat je i od Ahmeda ibn Hanbela. Oni koji to zastupaju kažu: "Ovaj ajet se čita , a "dodir" se koristi za dodir ili opip rukom. Allah Uzvišeni kaže:
"A i da ti Knjigu u svitku papira spustimo i da je oni rukama dodirnu!" (6:7), tj. da je opipaju. U vjerodostojnom hadisu stoji: /734/ "A blud ruke je dodir!", dok se u dva Sahiha navodi: /735/ "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je kupoprodaju kada kupac ili prodavač uhvati (dodirne) odjeću drugoga!"[3]
Isto tako, oni navode hadise koji bilježi Ahmed od Muaza, a u njemu stoji: /736/ da je neki čovjek činio sa svojom ženom sve osim seksualnog odnosa, pa je za to pitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji mu je rekao: "Abdesti se, a potom klanjaj!" Mu'az kaže: - Na to sam ja pitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Da li se to odnosi posebno na mene ili na sve vjernike?" Odgovorio mu je: "Dakako, na sve vjernike!" To prenosi Tirmizi uz napomenu da nije "muttesil" (s neprekinutim lancem) te Nesa'i, koji ga navodi od Abdurrahmana ibn Ebi Lejle kao mursel (predanje tabiina). Oni kažu: "Pa mu je zapovjedio da uzme abdest budući da je dirao ženu iako nije imao s njom seksualni odnos!" Navodi se da hadis ima prekinut lanac između Ebu-Lejle i Muaza, te da mu je, vjerovatno, naredio da uzme abdest i klanja propisani namaz, kao što stoji u hadisu Siddika:
/737/ "Nema roba koji napravi grijeh, a potom uzme abdest i klanja dva rekata, da mu Allah neće oprostiti!" Zatim, Ibn-Džerir kaže: - Bliže je ispravnosti od navedena dva mišljenja ono koje tvrdi da riječima: "ili ako ste bili u dodiru sa ženama" Allah Uzvišeni ukazuje na seksualni odnos, a ne neki drugi dodir, jer u vjerodostojnom predanju od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, stoji da je on poljubio jednu od svojih žena, a potom klanjao ne uzimajući abdest! Usto, on navodi predanje od Urveta, koji prenosi od Aiše, r.a., da je rekla:
/738/ "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzeo bi abdest, a potom bi poljubio i klanjao ne obnavljajući abdest!" Zatim, Ibn-Džerir navodi predanje od Habiba, koji navodi predanje od Urveta, a on od Aiše:
/739/ "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poljubio bi neku od svojih žena i nije uzimao abdest!", pa sam rekao: "Ko je to bio, ako ne ti? - A ona se nasmijala!" Ovako prenose Ebu-Davud, Et-Tirmizi i Ibn-Madže od svojih učitelja, a neki znalci hadisa navode da je slab, jer ima mišljenja da Habib nije čuo predanje od Urve, dok neki kažu da Habib to ne navodi izuzev od Urvea el-Muzenija! A još jasnije je predanje imama Ahmeda, koji navodi hadis Hišama ibn Urve, koji to prenosi od svoga oca, a on od Aiše, što ukazuje da je to Urve ibn Zubejr. To potvrđuju i njegove riječi: "Ko je to bio, ako ne ti? Kad se ona nasmijala...!" Zatim, Ibn-Džerir navodi predanje od Ummi-Seleme:
/740/ Allahov Poslanik je nju poljubio dok je postio, a zatim se nije omrsio, niti obnovio abdest! Pored toga, navodi se i predanje od Zejnebe el-Eshemijje, koja prenosi od Aiše, a ona od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, /741/ da je on nju poljubio, zatim klanjao ne uzimajući ponovo abdest! Predanje navodi imam Ahmed od Zejnebe el-Eshemijje, a ona od Aiše, koja to navodi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem.
"...a ne nađete vode, onda dlanovima čistu zemlju dotaknite". Riječ: "doticanje dlanovima zemlje radi simboličnog čišćenja" jezički znači namjeru, a "zemlja" sve što je na površini zemlje, u što ulazi zemlja, prašina, drveće, kamenje i biljke. To je stav Malika. Ima mišljenja da tu ulazi sve što spada u zemlju kao vrstu, kao što je: prašina, minerali, kreč i sl. i to je mišljenje Ebu-Hanife. Navodi se, također, da je to samo zemljana prašina, što smatraju Šafija, Ahmed i njihovi učenici, temeljeći to na riječima Allaha Uzvišenog: "pa da osvane samo klizava ledina" (I18:40), tj. klizava zemlja, a zatim na hadisu koji stoji u Sahihu Muslimovom, a prenosi se od Huzejfe ibn Jemana, koji kaže: da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /742/ "Odlikovani smo nad drugim ljudima s tri stvari: naši redovi su postali kao redovi meleka, cijela Zemlja nam je učinjena kao džamija i zemlja na njoj nam je dana kao sredstvo čišćenja ukoliko ne nađemo vode!" Oni ističu da određenje čišćenja zemljom ima smisao zahvalnosti i ispunjenja obaveze, a da nešto drugo može biti umjesto toga, to bi bilo navedeno. "Dobar, čist" ovdje, po nekima, znači dopušten, a po drugima, koji nije nečist. Imam Ahmed i autori "Sunena" izuzev Ibn-Madže navode predanje od Ebu-Kilabe, on od Amra ibn Nedždana, a on od Ebu-Zerra, koji kaže: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /743/ "Čista zemlja je sredstvo čišćenja muslimana, čak da ne nađe vode deset godina. Ako je nađe, neka njom potare tijelo, jer to mu je bolje!" Ibn-Abbas kaže: "Najbolja je zemlja oranica!" To navodi Ibn-Merdevejh u svom komentaru.
"...i lica vaša i ruke vaše potarite!" Dakle, tejemmum je zamjena za čišćenje abdestom, ne zato što je to zamjena za to za sve organe, nego je, prema općem konsenzusu, dovoljno samo potrati lice i ruke. Međutim, imami se razilaze u pogledu načina obavljanja tejemmuma i postoji više mišljenja: jedni kažu da "treba potrti lice i ruke do laktova po dva puta", drugi "da treba potrti lice i šake po dva puta", a treći "da treba potrti lice i šake jednom". Ovo je i najispravnije na osnovi hadisa Ammara, čije predanje navodi imam Ahmed od Abdurrahmana ibn Ebzija, koji prenosi od svoga oca /744/ kako je neki čovjek došao Omeru i rekao mu: "Postao sam džunub (nečist), pa nisam našao vode?!" Omer je rekao: "Nemoj onda klanjati!" Ammar je kazao: "Sjećaš li se, vladaru vjernih, kada smo ti i ja bili na borbenom zadatku, pa smo bili nečisti i nismo našli vode? Ti nisi klanjao, a ja sam uzeo tejemmum zemljom i klanjao! Kada smo došli Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, ja sam mu to spomenuo, a on je rekao: 'Bilo ti je dovoljno ovo!' Udario je rukama o zemlju, otresao ih i njima potrao lice i šake!" Ahmed prenosi od Ammara da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem /745/, o tejemmumu rekao: "dotaknuti jednom zemlju i potrti lice i šake!"
Allah Uzvišeni je odlikovao ummet Svoga roba i poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, određujući mu tejemmum, za razliku od drugih naroda, što potvrđuje i hadis koji se navodi u dva Sahiha od Džabira ibn Abdullaha, r.a., u kome stoji da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: /746/ "Dano mi je pet stvari koje nisu dane nikome prije mene: pomognut sam strahom koji hvata neprijatelja na udaljenosti mjesec dana hoda, zemlja mi je dana kao džamija i sredstvo čišćenja, pa gdje god se ljudi iz moga ummeta zateknu, neka klanjaju!" U drugoj verziji stoji: "On ima džamiju i sredstvo za čišćenje!" Nakon toga, naveo je ostatak hadisa. U ovom ajetu Allah Uzvišeni kaže:
"i lica vaša i ruke vaše potarite. Allah, doista prelazi preko grijeha i prašta!" To znači da u praštanje i brisanje grijeha spada i to što vam je propisao tejemmum i dozvolio vam da s njim klanjate namaz ukoliko ne nađete vode, što je vid dobrote i olakšice prema vama. U ovom ajetu vodi se računa da se namaz ne obavlja na neodgovarajući način, počev od pijanstva, tako da čovjek treba biti trezven i znati šta govori, odnosno, velike nečistoće - dok se ne okupa, ili male nečistoće - dok ne uzme abdest. Izuzetak je ako je čovjek bolestan ili nema vode, jer tada mu Allah Uzvišeni daje da kao olakšicu uzme tejemmum, što je izraz Njegove milosti, blagosti i širine.
El-Buhari navodi predanje od Aiše, koja kaže: /747/ - Krenuli smo sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, na jedno putovanje, a kada smo došli u Bejdu ili Zatul-Džejš, pukla mi je ogrlica. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ostao je tražeći je zajedno s ostalim ljudima. Pošto nisu imali vode, ljudi su došli Ebu-Bekru i kazali: "Vidiš šta je Aiša uradila? Podigla je i Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i druge ljude, a oni nisu blizu vode, niti je uz njih voda." Tada je došao Ebu-Bekr dok je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio stavio glavu na moju natkoljenicu i zaspao! Rekao je: "Zadržala si Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ove ljude, a oni nisu blizu vode, odnosno uz njih nije voda?" Zatim me je Ebu-Bekr prekorio i rekao što je Allah htio da kaže, a zatim počeo bockati rukom u pas, a samo me je glava Allahovog Poslanika sprečavala da se pomaknem. Zatim je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ustao u zoru, ali nije imao vode! Tada je Allah Uzvišeni objavio ajet o tejemmumu i oni su uzeli tejemmum! Usejid ibn Hudajr tom je prilikom rekao: "Ovo nije prva blagodat što ju je donijela porodica Ebu-Bekra!" Potom smo poslali devu na kojoj sam ja jahala i našli smo ispod nje ogrlicu! To prenosi El-Buhari od Kutejbe, a Muslim od Jahje ibn Jahje.
[1] Navedeni hadis nalazi se neposredno uz ajet 219 poglavlja "El-Bekare": "Neka namazu nikako ne pristupa ko je pijan!"
[2] Tj. u džamiji.
[3] Nema razilaženja u tome da "dodir" znači i opip rukom, ali se postavlja pitanje, da li se to može svesti samo na to? Svakako ne, budući da to nekada znači opip rukom ili nečim drugim, a nekada spolni odnos. Ako to nekada znači opip rukom, to ne znači da nema i drugog značenja. Naprotiv, to može značiti i nešto drugo u širem kontekstu. Tako npr. riječi Allaha Uzvišenog: ili ako ste bili u dodiru sa ženama" mogu značiti i dodir rukom i spolni odnos. Da bi se odredilo značenje, vratimo se povodu objave ovog ajeta i kako je primjenjivan. Ko se prihvati istraživanja značenja ovog ajeta vidjet će da Kur'an pod dodirom pretpostavlja spolni odnos. Isto tako, i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poljubio je Aišu i nije uzeo abdest, što je utvr|eno od njega. [afija kaže: "Ako je ovaj hadis vjerodostojan, i ja to mislim. A vjerodostojan je."
أَلَمْ تَرَ إِلَى الَّذِينَ أُوتُوا نَصِيبًا مِنَ الْكِتَابِ يَشْتَرُونَ الضَّلَالَةَ وَيُرِيدُونَ أَنْ تَضِلُّوا السَّبِيلَ
Zar ne vidiš kako oni kojima je dan dio Knjige kupuju zabludu i žele da vi s Pravog puta skrenete?
Allah Uzvišeni govori ovdje o židovima, neka je na njih prokletstvo Allahovo do Dana sudnjega, kako oni kupuju zabludu za Pravi put, okreću se od onoga što je Allah objavio Svom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i ostavljaju znanje koje imaju od prethodnih vjerovjesnika o osobinama Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, da bi to prodali za bagatelnu cijenu ovosvjetskih prolaznosti;
"i žele da vi s Pravog puta skrenete", tj. žele da vi ne vjerujete i da napustite Uputu koju slijedite.
وَاللَّهُ أَعْلَمُ بِأَعْدَائِكُمْ ۚ وَكَفَىٰ بِاللَّهِ وَلِيًّا وَكَفَىٰ بِاللَّهِ نَصِيرًا
Allah najbolje poznaje neprijatelje vaše; Allah je dovoljan Zaštitnik; Allah je dovoljan Pomagač!
"Allah najbolje poznaje neprijatelje vaše", tj. On ih najbolje zna, pa vas zato upozorava;
"Allah je dovoljan Zaštitnik; Allah je dovoljan Pomagač!" Allah je dovoljan zaštitnik onome ko od Njega traži utočište i pomagač onome ko od Njega pomoć traži!
مِنَ الَّذِينَ هَادُوا يُحَرِّفُونَ الْكَلِمَ عَنْ مَوَاضِعِهِ وَيَقُولُونَ سَمِعْنَا وَعَصَيْنَا وَاسْمَعْ غَيْرَ مُسْمَعٍ وَرَاعِنَا لَيًّا بِأَلْسِنَتِهِمْ وَطَعْنًا فِي الدِّينِ ۚ وَلَوْ أَنَّهُمْ قَالُوا سَمِعْنَا وَأَطَعْنَا وَاسْمَعْ وَانْظُرْنَا لَكَانَ خَيْرًا لَهُمْ وَأَقْوَمَ وَلَٰكِنْ لَعَنَهُمُ اللَّهُ بِكُفْرِهِمْ فَلَا يُؤْمِنُونَ إِلَّا قَلِيلًا
Oni koji su judejstvo prihvatili, izvrću smisao riječi govoreći: "Čujemo, ali se ne pokoravamo!" i "Slušaj, ne čuli Te!" i "ra'ina" prevrćući jezicima svojim i huleći vjeru! A da oni kažu: "Slušamo i pokoravamo se!" i "Slušaj!" i "Pogledaj na nas!" - za njih bi bilo bolje i ispravnije! Ali, Allah je njih zbog nevjerovanja njihova prokleo i malo ko od njih vjeruje!
"Oni koji su judejstvo prihvatili..." čime se ukazuje na vrstu kao i u riječima Uzvišenog: "pa klonite se nečistih kumira!" (22:30);
"Oni izvrću smisao riječi", tj. tumače ih na neodgovarajući način i komentiraju drugačije nego Allah to hoće, - govoreći: "Slušamo", tj. čujemo što si rekao, Muhammede, ali ti se ne pokoravamo, što predstavlja najteži oblik nevjerstva i inada! Oni odvraćaju od Knjige Allahove nakon što su je razumjeli, znajući kakva ih kazna za to čeka! Njihove riječi: "I slušaj, ne čuli te!", tj. slušaj šta kažemo, ne čuo!!... To je ironija i omalovažavanje od njih, Allah ih prokleo!
"i 'Ra'ina!' prevrćući jezicima svojim i huleći vjeru!" To znači da oni simuliraju da govore: "Čuvaj nas i čuj!" - dok time misle na glupost napadajući tako Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. O tome je bilo više govora uz riječi Allaha Uzvišenog:
"O vjernici, ne govorite 'Ra'ina!', nego recite 'Unzurna!'” (2:104) Zato Allah Uzvišeni kaže za ove židove da svojim govorom oni žele suprotno onome što kažu prevrćući svojim jezicima i huleći vjeru, odnosno, napadajući Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem.
Zatim kaže:
- A da oni kažu: "Slušamo i pokoravamo se!" i "Slušaj!" i "Pogledaj nas!" - za njih bi bilo bolje i ispravnije! Ali, Allah je njih zbog nevjerovanja njihovoga prokleo i malo ko od njih vjeruje!" Njihova su srca prazna od dobra i daleko od toga, tako da u njih ne ulazi ništa od vjere, koja bi im bila od koristi. O tome je bilo govora ranije uz riječi Allaha Uzvišenog: "jer malo je njih koji vjeruju" (2:88), što znači da ne vjeruju korisnim vjerovanjem.
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ أُوتُوا الْكِتَابَ آمِنُوا بِمَا نَزَّلْنَا مُصَدِّقًا لِمَا مَعَكُمْ مِنْ قَبْلِ أَنْ نَطْمِسَ وُجُوهًا فَنَرُدَّهَا عَلَىٰ أَدْبَارِهَا أَوْ نَلْعَنَهُمْ كَمَا لَعَنَّا أَصْحَابَ السَّبْتِ ۚ وَكَانَ أَمْرُ اللَّهِ مَفْعُولًا
O vi kojima je Knjiga dana, povjerujte u ovo što objavljujemo potvrđujući ono što već imate, prije nego što crte lica izbrišemo i vratimo ih nazad, ili ih prokunemo kao što smo proklinjali one koji nisu subotu poštivali, jer zapovijest Allahova biva izvršena!
Allah Uzvišeni zapovijeda sljedbenicima Knjige da vjeruju u ono što je objavio Njegovom poslaniku, Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, iz Knjige velike, koja sadrži potvrdu radosnih vijesti koje oni imaju, prijeteći im ukoliko to ne budu činili, slijedećim riječima:
"prije nego što crte lica izbrišemo i vratimo ih nazad." Neki u vezi s tim kažu: "To znači, prije nego izbrišemo crte lica, jer brisanje tih crta znači njihovo vraćanje otraga tako da i njihovi pogledi budu straga i kreću se unazad, što najbolje govori o kazni. Ovo je primjer koji im Allah Uzvišeni navodi zbog toga što su se okrenuli od istine i vratili neistini vraćajući se tako sa Jasnoga puta na put zablude, kojim idu žurno krećući se nazad.
Navodi se da je svećenik Ka'b el-Ahbar prihvatio islam kada je čuo ovaj ajet, a Ibn-Džerir navodi predanje od Isa'a ibn Mugire, koji kaže: - Kod Ibrahima smo razmatrali pitanje Ka'bovog prihvaćanja islama. Neki su tvrdili da je on primio islam u vrijeme Omera. Naime, on je krenuo na put do Svetog hrama u Kudsu i naišao kroz Medinu, pa je pred njega izišao Omer rekavši: "Ka'be, primi islam!" Odgovorio je: - Zar vi, u vašoj Knjizi ne kažete:
"Oni kojima je dano da nose Tevrat, pa ga ne drže, slični su magarcu koji nosi knjige!" (I62:5) Meni je dano da nosim Tevrat?! Omer ga je, potom, pustio i on je otišao stigavši do Homsa. Tamo je čuo jednog tužnog čovjeka kako govori:
"O vi kojima je Knjiga dana, povjerujte u ovo što objavljujemo potvrđujući ono što već imate prije nego što crte lica izbrišemo i vratimo ih nazad..." Tada je rekao: "Gospodaru moj, ja prihvaćam islam!" iz straha da se na njega ne odnosi ovo što donosi ovaj ajet. Nakon toga se vratio, otišao svojoj porodici u Jemen, a potom došao s njima kao muslimanima! Ovako prenosi Ibn Ebi-Hatim u drugoj verziji i sa drugim lancem predanja.
"ili ih prokunemo kao što smo proklinjali one koji nisu poštovali subotu", tj. one koji su u subotu varkom išli u lov, pa su se izobličili u majmune i svinje[1], o čemu će opširnije biti govora u poglavlju "O bedemima", inšallah!
"...jer zapovijest Allahova će izvršena biti!" Kada On nešto naredi, ne može biti drugačije, niti se to može omesti. Nakon toga, Allah Uzvišeni saopćava da neće oprostiti da se Njemu bilo što pridružuje, tj. da neće oprostiti robu koji bude idolopoklonik, dok će sve osim toga oprostiti kome hoće od Svojih robova. U vezi s ovim ajetom ima više hadisa, od kojih ćemo mi neke ovdje navesti.
Prvi hadis: Hafiz Ebu-Bekr el-Bezzar u svom "Musnedu" navodi predanje od Enesa ibn Malika, koji prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /748/ "Tri su vrste nasilja: nasilje koje Allah neće oprostiti, nasilje koje će Allah oprostiti i nasilje od kojega Allah neće ostaviti ništa! Nasilje koje Allah neće oprostiti jeste idolopoklonstvo (širk), jer Allah kaže:
'Idolopoklonstvo je veliko nasilje!' (I31:13) Nasilje koje će čovjek oprostiti. jeste nasilje koje robovi učine sebi u stvarima između njih i njihova Gospodara, a nasilje koje neće ostaviti jeste nasilje robova jednih prema drugima sve dok jedni drugima to duguju!"
Drugi hadis: Imam Ahmed navodi predanje od Ebu-Zerra, koji kaže: /749/ - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Nema roba koji kaže: Nema boga osim Allaha! a potom, na tome umre - da neće ući u Džennet!" Na to sam ja upitao: "A ako učini blud ili ukrade?", pa je rekao: "Čak ako i blud počini i ukrade!" Rekao sam: "A ako učini blud ili ukrade?", pa je rekao: "Čak ako i blud počini i ukrade!" To je ponovljeno tri puta, a četvrti put je rekao: "Uprkos protivljenju Ebu-Zerra!" Zatim kaže: "Nakon toga je Ebu-Zerr izišao, a on je vukući svoj plašt govorio: "Da, uprkos protivljenju Ebu-Zerra!" Nakon toga je Ebu-Zerr ovo govorio i ponavljao: "Da, uprkos protivljenju Ebu-Zerra!" Navode ga iz predanja Husejna.
Treći hadis: Hafiz Ebu-Ja'la navodi predanje u svom "Musnedu" od Džabira: /750/ da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Oprost prema robu važi sve dok ne padne zastor!" Neko je upitao: "Allahov Poslaniče, a šta je zastor?" On je odgovorio: "To je pridruživanje Allahu bilo šta, jer nema duše koja će susresti Gospodara svoga ako Mu nikoga nije pridruživala, da joj se ne omogući oprost od Allaha Uzvišenog, pa ako On htjedne - kaznit će je, a ako htjedne - oprostit će joj!" Nakon toga, Božiji Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, proučio je:
"Allah, doista, neće oprostiti da se Njemu išta ravnim pridružuje, a oprostit će sve mimo toga, kome On hoće!"
Četvrti hadis: Taberani navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: /751/ - Allah Uzvišeni kaže: "Ko bude znao da sam Ja moćan da oprostim grijehe, oprostit ću mu ukoliko mi ne bude nikoga pridruživao!"
Od Ibn-Omera se navodi da je rekao: - Nismo dozvoljavali da za oprost mole oni koji su počinili velike grijehe dok nismo čuli Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako uči:
[1] Vidjeti poglavlje "Krava", ajet 65,66, te poglavlje "Bedemi", ajet 166 uz poseban komentar.
إِنَّ اللَّهَ لَا يَغْفِرُ أَنْ يُشْرَكَ بِهِ وَيَغْفِرُ مَا دُونَ ذَٰلِكَ لِمَنْ يَشَاءُ ۚ وَمَنْ يُشْرِكْ بِاللَّهِ فَقَدِ افْتَرَىٰ إِثْمًا عَظِيمًا
Allah, doista, neće oprostiti da se Njemu išta ravnim pridružuje, a oprostit će sve mimo toga kome On hoće! A onaj ko drugog Allahu pridružuje, on čini potvoru i grijeh veliki!
"Allah, doista, neće oprostiti da se Njemu išta ravnim pridružuje, a oprostit će sve mimo toga kome On hoće!" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /752/ "Ostavio sam Svoj zagovor (šefaat) za počinioce velikih grijeha iz Moga ummeta za Sudnji dan!" Naime, za traženje oprosta Allahovog uvjet je pokajanje, pa ko se pokaje od bilo kojeg grijeha, makar ga i opetovao, Allah će mu primiti pokajanje, jer Allah Uzvišeni kaže:
- Reci: "O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost, jer Allah sve grijehe oprašta!" (39:53), ali pod uvjetom da se pokaju.[1]
"A onaj ko drugog Allahu pridružuje, on čini potvoru i grijeh veliki", kao što Allah također kaže:
"Idolopoklonstvo je veliko nasilje!" (31:13) U dva Sahiha se navodi predanje od Ibn-Mesuda, koji kaže: /753/ Upitao sam: "Allahov Poslaniče, koji je najveći grijeh?" Rekao je: "Da Allahu učiniš suparnika, a On te je stvorio!" On navodi kompletan hadis. Ibn-Merdevejh navodi predanje od Imrana ibn Husajna: /754/ da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Da vas obavijestim o najvećim grijesima? To je pridruživanje Allahu nekoga ravnim!", a zatim je proučio:
"A onaj ko drugog Allahu pridružuje, on čini potvoru i grijeh veliki!" te nepokornost roditeljima, pa je proučio: "da bi bio zahvalan Meni i roditeljima svojim, a Meni se sve vraća!" (31:14)
[1] čak i sam širk (idolopoklonstvo) Allah može oprostiti ukoliko onaj koji to čini učini tevbu/pokajanje za života. Me|utim, ono što Allah neće oprostiti nikada jeste širk sa kojim čovjek umre i zbog koga će vječno ostati u Vatri. Njemu se kazna neće smanjivati, tako da će - kada mu sagori - koža biti zamijenjena drugom, da bi osjećao kaznu!
أَلَمْ تَرَ إِلَى الَّذِينَ يُزَكُّونَ أَنْفُسَهُمْ ۚ بَلِ اللَّهُ يُزَكِّي مَنْ يَشَاءُ وَلَا يُظْلَمُونَ فَتِيلًا
Zar ne vidiš one koji sebe smatraju od grijeha čistim? Međutim, Allah čisti od grijeha koga hoće i nikome se neće, ni koliko trun, nepravde učiniti!
Hasan i Katade tvrde da je ajet:
"Zar ne vidiš one koji sebe smatraju od grijeha čistim?" objavljen u vezi sa židovima i kršćanima koji su govorili: "Mi smo sinovi i miljenici Božiji!" - te: "U Džennet neće ući niko ko nije židov ili kršćanin!" Međutim, iako su židovi i kršćani bili povod objavi ajeta, on također ima opće značenje i odnosi se na svakoga onoga koji se hvališe i sam sebe ili druge oslobađa grijeha. Ustvari, to predstavlja prijekor samohvalisanju i oslobađanju od grijeha. U Sahihu Muslimovom navodi se predanje od Mikdada ibn El-Esveda, koji kaže: /755/ "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio nam je da bacimo prašinu u lica onih koji hvale!" U Dva Sahiha od Ebu-Bekreta se prenosi: /756/ da je Allahov Poslanik čuo nekog čovjeka kako hvali drugoga čovjeka, pa je rekao: "Teško tebi, prerezao si vrat svome drugu!" Zatim je rekao: "Ako neko od vas mora pohvaliti svoga druga, neka kaže: 'Mislim da je takav i takav!', a Allah najbolje zna!"
Imam Ahmed navodi predanje od Ma'beda el-Džuhenija, koji kaže: - Muavija je rijetko navodio riječi Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, govoreći "da je rekao", a rijetko bi i petkom, kada bi navodio hadis Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, izostavljao njegove riječi: /757/
"Kome Allah želi dobro, da mu da razumije vjeru! Ovaj kapital je sladak i svjež, pa ko ga uzme iskreno, bit će blagoslovljen! Čuvajte se hvalisanja, jer to je ubistvo!" O pokuđenosti hvalisanja i oslobađanja od grijeha bit će riječi više uz ajet:
"I ne oslobađajte grijeha sami sebe, jer On najbolje zna ko se Allaha boji!" (53: 32)1 Zato Allah Uzvišeni ovdje kaže:
"Međutim, Allah čisti od grijeha koga hoće!" To je stvar Allaha Uzvišenog, budući da On najbolje zna suštinu stvari i sve skriveno; "i nikome se neće, ni koliko trun, nepravde učiniti!" Dakle, ni koliko jedan trun, a to je ono što bude unutar sjemenke ili što ostane među prstima.
1 Pogledati komentar uz poglavlje "En-Nedžm", ajet 32.
انْظُرْ كَيْفَ يَفْتَرُونَ عَلَى اللَّهِ الْكَذِبَ ۖ وَكَفَىٰ بِهِ إِثْمًا مُبِينًا
Pogledaj kako izmišljaju laž o Allahu! To je Allahu dovoljno kao jasan grijeh!
"Pogledaj kako izmišljaju laž o Allahu!" To znači: pogledaj kako židovi i kršćani sami sebe oslobađaju grijeha, tvrdeći da su oni Allahovi sinovi i miljenici, te
"da u Džennet neće ući niko osim onoga ko bude židov ili kršćanin!" (2:111), zatim:
"Vatra nas neće ni dodirnuti više od nekoliko dana!" (3:24) Usto, oni se pouzdaju u dobra djela svojih predaka, iako je Allah Uzvišeni odredio da dobra djela očeva neće ni u čemu biti od koristi sinovima, rekavši:
"Taj narod je bio i nestao; njemu pripada ono što je zaslužio, a vama što ste zaslužili!" (2:134)
Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "To je Allahu dovoljno kao jasan grijeh!" Dovoljno je što su ovo učinili otvoreno lažući i klevećući.
أَلَمْ تَرَ إِلَى الَّذِينَ أُوتُوا نَصِيبًا مِنَ الْكِتَابِ يُؤْمِنُونَ بِالْجِبْتِ وَالطَّاغُوتِ وَيَقُولُونَ لِلَّذِينَ كَفَرُوا هَٰؤُلَاءِ أَهْدَىٰ مِنَ الَّذِينَ آمَنُوا سَبِيلًا
Zar ne vidiš one kojima je dan dio Knjige kako u kumire i Taguta vjeruju, a onima koji ne vjeruju govore: "Ovi su na ispravnijem putu od onih koji vjeruju!
"Zar ne vidiš one kojima je dan dio Knjige, kako u kumire i Taguta vjeruju?" Riječ odnosi se na kumira, proroka, čarobnjaka i sl. U hadisu stoji: /758/ "Predskazivanje, vračanje i gatanje ulaze u značenje riječi 'el-džibt'!" Imam Ahmed navodi predanje u svom "Musnedu" od Kubejsea ibn Meharika, koji navodi da je čuo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: /759/ "Gatanje, vračanje i predskazivanje sudbine spadaju u idolopoklonstvo! Avf kaže: "Predskazivanje je gatanje iz leta ptica, a vračanje je gatanje iz linija po zemlji.1 O Tagutu smo, međutim, govorili u poglavlju "El-Bekare", uz riječi Allaha Uzvišenog:
"Onaj ko ne vjeruje u Taguta ,2 a vjeruje u Allaha, drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti". (2:256)
Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Ebu-Zubejra, da je on čuo od Džabira ibn Abdullaha kako mu je postavljeno pitanje u vezi sa "Tagutima", pa je rekao: "To su proroci kojima dolaze šejtani!" Imam Malik kaže: "To je sve što se obožava mimo Allaha Uzvišenog!"
"...a onima koji ne vjeruju govore: "Ovi su na ispravnijem putu od onih koji vjeruju..." Oni preferiraju nevjernike u odnosu na muslimane i pored njihovog paganstva, pomanjkanja vjere i nevjerovanja u Allahovu Knjigu, koja im je dana. Imam Ahmed navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže: Kada je Ka'b ibn Ešref došao u Meku, Kurejši su rekli: "Zar ne vidiš ovog samotnog bijednika odsječenog od svog naroda, koji misli da je bolji od nas...?!" Mi smo čuvari hadžija, vrata Kabe i skrbnici vodom!" On je rekao: "Vi ste dobri!" Nakon toga objavljeno je: "a doista, će onaj koji tebe mrzi bez spomena ostati!" (108:3) Nakon toga je, također, objavljeno:
"Zar ne vidiš kako oni kojima je dan dio Knjige..." do "pomagač!" (3:44-45) Ovo je za njih prokletstvo i obavještenje da neće imati pomagača ni na ovome ni na onome svijetu, budući da idu tražiti pomoć od idolopoklonika, govoreći im to kako bi ih pridobili da im pomognu. Oni su im odgovorili došavši s njima na "Dan saveza", pa su Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi drugovi iskopali oko Medine hendek, te je Allah otklonio njihovo zlo!
"I one koji ne vjeruju i nisu postigli nikakvo dobro, pune srdžbe je odbio, I vjernike je Allah borbe poštedio! Allah je doista moćan i silan!" (33:25)
1 To je vjerovatno ono što mi danas nazivamo vračanje kamenčićima, što je ružna i lažna vještina čiji protagonisti misle da otkrivaju skriveno znanje i time potvr|uju da su lašci i neznalice.
2 Usp. bilješku 105 uz ajet 256 poglavlja "El-Bekare".
أُولَٰئِكَ الَّذِينَ لَعَنَهُمُ اللَّهُ ۖ وَمَنْ يَلْعَنِ اللَّهُ فَلَنْ تَجِدَ لَهُ نَصِيرًا
To su oni koje je Allah prokleo, a onome koga je Allah prokleo nećeš naći nikoga ko bi mu pomogao!
To su oni koje je Allah prokleo, a onome koga je Allah prokleo nećeš naći nikoga ko bi mu pomogao!
أَمْ لَهُمْ نَصِيبٌ مِنَ الْمُلْكِ فَإِذًا لَا يُؤْتُونَ النَّاسَ نَقِيرًا
Ili (da) bilo kakav udio u vlasti imaju, oni ljudima ništa ne bi dali!
Allah Uzvišeni kaže "Ili da bilo kakav udio u vlasti imaju..." u obliku negativnog upita, što znači: oni nemaju nikakvog udjela u vlasti. Nakon toga, opisuje ih kao škrce, pa kaže:
"oni ljudima ništa ne bi dali!" Znači, da oni imaju ikakav udio u vlasti i gospodarstvu,. oni ne bi dali ništa, a pogotovu ne Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, pa čak ni toliko da se može ispuniti "neqir", tj. udubina na koštici hurme, po mišljenju Ibn-Abbasa i mnogih drugih.
أَمْ يَحْسُدُونَ النَّاسَ عَلَىٰ مَا آتَاهُمُ اللَّهُ مِنْ فَضْلِهِ ۖ فَقَدْ آتَيْنَا آلَ إِبْرَاهِيمَ الْكِتَابَ وَالْحِكْمَةَ وَآتَيْنَاهُمْ مُلْكًا عَظِيمًا
Ili ljudima zavide na onome što im je Allah dao iz obilja svoga?! A Mi smo potomcima Ibrahimovim Knjigu i mudrost dali, i dali smo im veliku vlast!
"Ili bi ljudima zavidjeli na onome što im je Allah dao iz obilja Svoga?!" Time se ukazuje na njihovu zavist prema Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, na veličanstvenoj vjerovjesničkoj misiji, koju mu je Allah Uzvišeni podario, te sprečavanje da ga priznaju iz zavisti prema njemu budući da je bio Arap, a ne Izraelićanin. Ibn-Abbas kaže: "Mi smo ljudi mimo drugih!"1
"A Mi smo potomcima Ibrahimovim Knjigu i mudrost dali, i dali smo im veliku vlast!" To znači, Mi smo sinovima Israilovim, kojima su potomci Ibrahimovi dali vjerovjesništvo, njima smo objavljivali knjige, pa su oni sudili među sobom po tradiciji, tj. mudrosti, a dali smo da između njih budu i vladari. Pored svega toga, među njima je bilo onih koji su vjerovali, te onih koji nisu vjerovali, i koji su ljude odvraćali i odbijali od vjerovanja u vjerovjesnike, iako su bili između njih, pa kako da povjeruju u tebe, Muhammede, jer ti nisi Izraelićanin?!
"A dovoljan je Džehennem kao užareni oganj!", tj. kao kazna za njihovo nevjerstvo, inad i suprotstavljanje Allahovim knjigama i poslanicima, njima je dovoljna vatra!
1 Pod ljudima se u ovom ajetu misli na Arape, a ne na ostale ljude, budući da su židovi smatrali da će vjerovjesnik doći izme|u njih. Stoga, kada se on pojavio me|u Arapima, oni su im pozavidjeli na toj velikoj blagodati! Allahu naš, daj nam da Ti se zahvalimo na blagodati Tvojoj što si nam poslao ovog plemenitog vjerovjesnika i da se držimo njegove upute, jer Tebi pripada zahvala na početku i kraju!
فَمِنْهُمْ مَنْ آمَنَ بِهِ وَمِنْهُمْ مَنْ صَدَّ عَنْهُ ۚ وَكَفَىٰ بِجَهَنَّمَ سَعِيرًا
Pa, bilo ih je koji su vjerovali, a bilo je i onih koji su od toga odvraćali! A Džehennem je dovoljan kao oganj užareni!
tj. kao kazna za njihovo nevjerstvo, inad i suprotstavljanje Allahovim knjigama i poslanicima, njima je dovoljna vatra! Spomenutim u predhodna tri ajeta iste sure.
إِنَّ الَّذِينَ كَفَرُوا بِآيَاتِنَا سَوْفَ نُصْلِيهِمْ نَارًا كُلَّمَا نَضِجَتْ جُلُودُهُمْ بَدَّلْنَاهُمْ جُلُودًا غَيْرَهَا لِيَذُوقُوا الْعَذَابَ ۗ إِنَّ اللَّهَ كَانَ عَزِيزًا حَكِيمًا
Doista, one koji ne vjeruju u Znamenja Naša, Mi ćemo u vatru baciti, pa kada god im se kože ispeku, zamijenit ćemo im ih drugim kožama, kako bi kaznu osjetili! Allah je, doista, silan i mudar!
Allah Uzvišeni kazuje kako će kažnjavati u džehenemskoj vatri one koji ne vjeruju u Njegove ajete i odvraćaju od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa kaže: "Doista, one koji ne vjeruju u Znamenja Naša... itd.", tj. Mi ćemo uvesti u Vatru tako da kaznom i patnjom bude obuhvaćen svaki djelić njihovoga tijela. Zatim kaže:
"pa kada im se kože ispeku, zamijenit ćemo im ih drugim kožama, kako bi kaznu osjetili!" E'meš navodi predanje od Ibn-Omera: "Kada njihove kože budu sagorjele, bit će zamijenjene drugim kožama, bijelim poput hartije!" To prenosi Ibn Ebi-Hatim. /760/ "Jedan je čovjek ovaj ajet proučio pred Omerom, pa je on rekao: "Ponovi mi ga!", što je on učinio. Tada je Muaz ibn Džebel rekao: "Ja imam njegov komentar! U jednom satu bit će promijenjene sto puta!" Omer je kazao: "Tako sam ja čuo od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem!"
وَالَّذِينَ آمَنُوا وَعَمِلُوا الصَّالِحَاتِ سَنُدْخِلُهُمْ جَنَّاتٍ تَجْرِي مِنْ تَحْتِهَا الْأَنْهَارُ خَالِدِينَ فِيهَا أَبَدًا ۖ لَهُمْ فِيهَا أَزْوَاجٌ مُطَهَّرَةٌ ۖ وَنُدْخِلُهُمْ ظِلًّا ظَلِيلًا
A one koji vjeruju i dobra djela čine, Mi ćemo uvesti u dženetske bašče ispod kojih rijeke teku. Tamo će zauvijek ostati i žene čiste u njima imati; i u debelu hladovinu ćemo ih uvesti!
"A one koji vjeruju i dobra djela čine, Mi ćemo uvesti u dženetske bašče, ispod kojih rijeke teku. Tamo će zauvijek ostati!" To je kazivanje o stanju sretnika u dženetskim baščama, ispod kojih rijeke teku u svim pravcima. Oni će u njima vječno ostati ne mijenjajući se i ne želeći da se bilo šta mijenja!; "i žene čiste imati", tj. žene čiste od mjesečnog i porodiljskog pranja, od neposlušnosti, lošeg morala i negativnih svojstava.
"i u debelu hladovinu ćemo ih uvesti!" U duboku, debelu i ugodnu hladovinu. Ibn-Džerir navodi predanje od Šu'beta, koji kaže: - Čuo sam Ed-Dahhaka kako prenosi od Ebu-Hurejrea, a on od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: /761/ "U Džennetu ima drvo ispod čijeg hlada jahač može putovati stotinu godina i neće ga prijeći. To je Drvo vječnosti...!"
إِنَّ اللَّهَ يَأْمُرُكُمْ أَنْ تُؤَدُّوا الْأَمَانَاتِ إِلَىٰ أَهْلِهَا وَإِذَا حَكَمْتُمْ بَيْنَ النَّاسِ أَنْ تَحْكُمُوا بِالْعَدْلِ ۚ إِنَّ اللَّهَ نِعِمَّا يَعِظُكُمْ بِهِ ۗ إِنَّ اللَّهَ كَانَ سَمِيعًا بَصِيرًا
Allah vam doista naređuje da emanete date onima kojima pripadaju, a kada među ljudima sudite - da pravedno sudite. Savjet Allahov je uistinu divan i Allah doista sve čuje i vidi!
Allah Uzvišeni naređuje da se poslovi od povjerenja daju onima koji su ih dostojni. U hadisu Hasana, koji on navodi od Semure, stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /762/ "Čuvaj emanet onoga koji ti ga je povjerio i ne iznevjeri onoga ko je tebe iznevjerio!" Predanje navode imam Ahmed i autori "Sunena" i to obuhvaća sve stvari i poslove od povjerenja kojima je obavezan čovjek, počevši od prava Allaha Uzvišenog prema Svojim robovima (kao što su namaz, zekat, post, kefareti, zavjeti i druge obaveze koje su čovjeku povjerene i za koje robovi ne znaju), do prava ljudi jednih prema drugima (kao što su: ugovori, stvari na čuvanju i drugo što povjeravaju jedni drugima bez dovoljnog uvida u to), a što je Allah naredio da se izvrši. Ko to ne učini na ovome svijetu, od njega će se nadoknaditi na Sudnjem danu, što potvrđuje i vjerodostojan hadis, prema kome je /763/ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Tada će se sigurno dati prava onome kome pripadaju, pa će se ovci bez rogova dati od one koja je imala rogove!" Više komentatora navode da je ovaj ajet objavljen u vezi s Osmanom ibn Talhom ibn Ebi-Talhom, čuvarom (vratarom) časne Kabe. Povod je bio što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzeo od njega ključ od Kabe na dan osvajanja Meke, a zatim mu ga vratio. Ibn-Ishak kaže: "Neki ljudi od znanja su mi pričali da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stao na vrata Kabe i rekao: /764/ "Nema boga osim Allaha, Jedinoga, Koji nema ortaka, Koji je potvrdio Svoje obećanje, pomogao Svoga roba i sam porazio saveznike. Svako djelo, krv i imetak koji se ističu, i spominju (iz doba džahilijeta) pod mojim su nogama osim brige o Kabi i vode za hadžije!" Ostatak hadisa naveden je u govoru (hutbi) Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, koju je tada održao. Zatim kaže: "... potom je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sjeo u džamiji. Prišao mu je Alija ibn Ebi-Talib dok mu je ključ još bio u rukama i rekao: "Allahov Poslaniče, sastavi nam pokrivanje Kabe sa pojenjem hadžija, Allah te blagoslovio!" - a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Gdje je Osman ibn Talha?" On je pozvan njemu, pa mu je rekao: "Evo ti ključevi, Osmane. Danas je dan povjerenja i dobročinstva!" Ovaj ajet, iako je objavljen povodom vraćanja ključa Kabe Osmanu ibn Talhi koji je bio emanet što ga je predao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a zatim mu ga je on vratio, kao što je naprijed navedeno u hadisu, ima opći smisao i odnosi se na svaki emanet koji čovjek povjeri. Zato Ibn-Abbas kaže: "To se odnosi i na dobročinitelja i na pokvarenjaka!" To se odnosi na svakoga, jer svako treba da vrati povjerene mu stvari.
"a kada među ljudima sudite - da pravedno sudite." Ovim Allah Uzvišeni naređuje da se među ljudima pravedno sudi. U hadisu stoji: /765/ "Allah je uz vladara sve dok ne postane nepravedan, a kada postane nepravedan - onda ga ostavi samog!"
"Savjet Allahov je, uistinu, divan!" On vam time naređuje da stvari od povjerenja izvršavate i pravedno sudite među ljudima, uključujući i druge Njegove savršene i veličanstvene naredbe i propise.
"i Allah, doista, sve čuje i vidi!" On dobro čuje što govorite i vidi što radite. Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Ebu-Hurejrea, koji je proučio ovaj ajet:
"Allah vam doista naređuje da povjerenje dajete onima koji su ga dostojni..." do riječi:
"Savjet Allahov je uistinu divan, i Allah, doista, sve čuje i vidi!" stavljajući palac na uho, a prst do njega na oko, rekavši: /766/ "Čuo sam da ga je ovako učio i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stavljajući prste ovako!" Predanje navode Ebu-Davud i Ibn-Hibban u svom Sahihu, El-Hakim u "Mustedreku" i Ibn-Merdevejh u svom "Tefsiru." Ebu-Junus je bio sluga Ebu-Hurejrea po imenu Selim ibn Džubejr.
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا أَطِيعُوا اللَّهَ وَأَطِيعُوا الرَّسُولَ وَأُولِي الْأَمْرِ مِنْكُمْ ۖ فَإِنْ تَنَازَعْتُمْ فِي شَيْءٍ فَرُدُّوهُ إِلَى اللَّهِ وَالرَّسُولِ إِنْ كُنْتُمْ تُؤْمِنُونَ بِاللَّهِ وَالْيَوْمِ الْآخِرِ ۚ ذَٰلِكَ خَيْرٌ وَأَحْسَنُ تَأْوِيلًا
O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i nadležnim između vas! A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i drugi svijet! To je bolje i posljedice su ljepše!
El-Buhari navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji u vezi s riječima:
"pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i nadležnim između vas", kaže: /767/ "Objavljeno je u vezi s Abdullahom ibn Huzafe ibn Kajs ibn Adijjem, kada ga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao u izvidnici..." Ovako to navode ostali iz ove grupe, izuzev Ibn-Madžea, a imam Ahmed prenosi od Alije da je rekao: /768/ "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao je izvidnicu, odredivši im za pretpostavljenoga jednog od ensarija. Kada su oni krenuli, on je zapazio nešto, pa je rekao: "Zar vam Allahov Poslanik nije zapovjedio da mi budete poslušni?" Oni su kazali: "Dakako!" Zatim je rekao: "Sakupite mi drva!" Sakupili su drva a on je tu naložio vatru i rekao: "Odlučio sam da uđete u ovu vatru!" Zatim, kaže: - Jedan mladić među njima tada je rekao: "Od vatre ste pobjegli Allahovom Poslaniku, pa ne žurite dok ne sretnete Poslanika! Ako vam on naredi da uđete u vatru, uđite!" Oni su se potom vratili Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i obavijestili ga o tome, a on je rekao: "Da ste u nju ušli, nikada ne biste izišli! Pokornost je samo u činjenju dobra!" To bilježe sastavljači dva Sahiha u predanju El-E'meša. Ebu-Davud navodi predanje od Abdullaha ibn Omera, koji prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /769/ "Poslušnost i pokornost obaveza su muslimana u stvarima koje voli i ne voli, a koje ne vode u grijeh. Ukoliko se zapovijeda grijeh, tada nema poslušnosti ni pokornosti!" To navode i El-Buharija i Muslim.
El-Buhari navodi predanje od Enesa, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /770/ "Slušajte i pokoravajte se, pa makar vam naređivao abesinski rob čija je glava kao grožđica!" Ibn-Džerir navodi predanje od Ebu-Hurejrea, koji prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /771/ "Doći će vam namjesnici nakon mene, pa će vam dobročinitelj činiti dobro, a pokvarenjak zlo! Slušajte ih i budite pokorni u svemu što je u skladu s istinom i klanjajte iza njih! Ako budu činili dobro, to pripada i vama i njima, a ako budu činili zlo, to pripada vama, a protiv je njih!" Od Ibn-Abbasa, r.a., navodi se da je rekao: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: /772/ "Ko kod svoga pretpostavljenog (vladara) vidi nešto loše, neka se strpi, jer niko ko se razilazi sa zajednicom i za pedalj, neće umrijeti osim kao paganin!" Predanje navode Muslim i El-Buhari.
"i nadležne između vas!" Ima mišljenja da su to pretpostavljeni vladari, a ima mišljenja da su učeni. Koliko se vidi, a Allah to najbolje zna, to ima opće značenje i odnosi se na svakog pretpostvljenog, od vladara do učenjaka. U jednom sahih (vjerodostojnom) hadisu o čijoj su vjerodostojnosti saglasni El-Buhari i Muslim, od Ebu-Hurejrea se navodi kako on prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: /773/ "Ko se meni pokori, pokorio se i Allahu, a ko prema meni griješi, griješi i prema Allahu. Ko se pokori mome zastupniku - i meni se je pokorio, a ko se ogriješi o moga zastupnika - i o mene se ogriješio!" Ove zapovijedi odnose se na poslušnost učenim i pretpostavljenim. Zato Allah Uzvišeni kaže: pokoravajte se Allahu", tj. slijedite Njegovu Knjigu, "i pokoravajte se Poslaniku", tj. držite se njegova sunneta,
"i nadležnim između vas", u svemu što vam narede u okviru pokornosti Allahu, a ne griješenju prema Njemu, jer "nema pokornosti stvorenju u griješenju prema Allahu", kao što je to navedeno u hadisu, nego je "pokornost samo u dobru!"
"A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku", tj. Knjizi i sunnetu. To je zapovijed od Allaha Uzvišenog, jer u svemu u čemu ljudi raspravljaju o pitanjima osnova vjere i izvedenih propisa, dužni su da se obrate Knjizi i sunnetu, kao što i Allah Uzvišeni kaže:
"Ma u čemu se razilazili, presuda pripada Allahu!" (42:10) Prema tome, ono što presude Knjiga i sunnet, i što posvjedoče kao ispravno, to je istina, a nakon istine nema ništa osim zablude! Zato i Allah Uzvišeni kaže: "ako vjerujete u Allaha i drugi svijet!" To znači, vaša neslaganja i neznanje ostavite i obratite se Allahovoj Knjizi i sunnetu Njegova Poslanika, pa prema njima sudite u svemu u čemu se ne slažete. Ovaj ajet upućuje na to da onaj koji u pitanjima sukoba ne bude sudio po Knjizi i sunnetu, i njima se ne obrati, ne vjeruje u Allaha i drugi svijet.
Allah Uzvišeni kaže: "To je bolje", tj. suđenje na osnovi Allahove Knjige i sunneta Njegovoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te obraćanje njima bolje je, "i po posljedicama ljepše", tj. sa ljepšom posljedicom, rezultatom i nagradom.
أَلَمْ تَرَ إِلَى الَّذِينَ يَزْعُمُونَ أَنَّهُمْ آمَنُوا بِمَا أُنْزِلَ إِلَيْكَ وَمَا أُنْزِلَ مِنْ قَبْلِكَ يُرِيدُونَ أَنْ يَتَحَاكَمُوا إِلَى الطَّاغُوتِ وَقَدْ أُمِرُوا أَنْ يَكْفُرُوا بِهِ وَيُرِيدُ الشَّيْطَانُ أَنْ يُضِلَّهُمْ ضَلَالًا بَعِيدًا
Zar ne vidiš one koji tvrde da vjeruju u ono što je objavljeno tebi i u ono što je objavljeno prije tebe, kako žele da im se pred Tagutom sudi, iako im je naređeno da u njega ne vjeruju?! A šejtan želi da ih samo u veliku zabludu navede!
Ovo je prijekor Allaha Uzvišenog onima koji tvrde da vjeruju u ono što je Allah Objavio Svome Poslaniku i vjerovjesnicima koji njemu prethode, a.s., a oni, pored toga, sude mimo Knjige i sunneta. Prema tome, ovaj ajet upućuje prijekor svakome ko napusti sud Allaha i Njegova Poslanika, uzimajući da sudi po nečemu drugome, što je lažno, a što se imenuje Tagutom.
وَإِذَا قِيلَ لَهُمْ تَعَالَوْا إِلَىٰ مَا أَنْزَلَ اللَّهُ وَإِلَى الرَّسُولِ رَأَيْتَ الْمُنَافِقِينَ يَصُدُّونَ عَنْكَ صُدُودًا
I kada im se kaže: "Dođite na ono što je Allah objavio i dođite Poslaniku!" - vidiš licemjere kako se od tebe sasvim okreću!
tj. kako se od tebe sasvim odbijaju kao oholi ljudi. U tom smislu, Allah Uzvišeni kaže za idolopoklonike:
- A kada im se kaže: "Slijedite ono što vam Allah objavljuje!", oni odgovaraju: "Ne, mi slijedimo ono što smo zatekli kod predaka naših!" (31:21)
فَكَيْفَ إِذَا أَصَابَتْهُمْ مُصِيبَةٌ بِمَا قَدَّمَتْ أَيْدِيهِمْ ثُمَّ جَاءُوكَ يَحْلِفُونَ بِاللَّهِ إِنْ أَرَدْنَا إِلَّا إِحْسَانًا وَتَوْفِيقًا
A šta će tek biti kada ih pogodi nevolja zbog djela ruku njihovih, pa ti dođu zaklinjući se Allahom: "Mi smo samo htjeli da dobro i pravo učinimo!
"To znači: šta će s njima biti kada ih sudbina dovede u situaciju da ih zadese nevolje zbog njihovih grijeha i budu trebali tvoju pomoć,
"pa ti dođu kunući se Allahom: 'Mi smo samo htjeli da dobro i pravo učinimo!', tj. dođu da ti se izvinu i kunu se govoreći: 'Mi time nismo htjeli drugog osim Tebe, nego smo se samo tako prikazivali, ne vjerujući u ispravnost tog suda!'
أُولَٰئِكَ الَّذِينَ يَعْلَمُ اللَّهُ مَا فِي قُلُوبِهِمْ فَأَعْرِضْ عَنْهُمْ وَعِظْهُمْ وَقُلْ لَهُمْ فِي أَنْفُسِهِمْ قَوْلًا بَلِيغًا
To su oni za koje Allah zna šta je u srcima njihovim, pa okreni se od njih i savjetuj ih, i reci im ono što će ih dirnuti!
"To su oni za koje Allah zna šta je u srcima njihovim!" Ta vrsta ljudi su licemjeri i Allah zna šta je u njihovim srcima, pa će ih prema tome i kazniti, jer Njemu se ništa ne može sakriti. Zato, Muhammede, to ti je dosta za njih, jer Allah zna što javno čine i što kriju. U tom smislu, njemu kaže: "pa okreni se od njih!", tj. nemoj prema njima biti strog zbog onog što je u srcima njihovim, "i savjetuj ih!" Ukazuj im na licemjerje koje je u srcima njihovim i zlo u duši njihovoj, "i reci im ono što će ih dirnuti!" Savjetuj ih riječima koje su njima razumljive i bliske!
وَمَا أَرْسَلْنَا مِنْ رَسُولٍ إِلَّا لِيُطَاعَ بِإِذْنِ اللَّهِ ۚ وَلَوْ أَنَّهُمْ إِذْ ظَلَمُوا أَنْفُسَهُمْ جَاءُوكَ فَاسْتَغْفَرُوا اللَّهَ وَاسْتَغْفَرَ لَهُمُ الرَّسُولُ لَوَجَدُوا اللَّهَ تَوَّابًا رَحِيمًا
A mi nismo nijednog poslanika poslali, osim da bi mu se pokoravalo uz Allahovo odobrenje. A da ti oni dođu kada sami sebi nasilje učine i zamole Allaha da im oprosti, pa da i Poslanik zamoli da im se oprosti, oni bi vidjeli da Allah doista prima pokajanje i da je milostiv!
Allah Uzvišeni kaže: "A mi nismo nijednog poslanika poslali, osim da bi mu se pokoravalo..." To znači, naložio sam da se pokoravaju onome koga sam im poslao;
"uz odobrenje Allahovo". Mudžahid kaže: "To znači, niko mu se neće pokoravati, osim s Mojim odobrenjem", tj. neće mu se pokoravati osim onaj kome Ja dopustim, jer Allah Uzvišeni također kaže:
"Allah je već potvrdio obećanje Svoje, pa ste ih vi, voljom Njegovom uništavali" (3:152), tj. uz Njegovu zapovijed, odredbu, volju i moć nad njima.
"A da ti dođu oni koji su sami sebi nasilje učinili i zamole Allaha da im oprosti, pa da i Poslanik zamoli da im se oprosti!" Allah Uzvišeni upućuje grješnike i prekršioce kada im se desi da pogriješe ili počine grijeh da dođu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i kod njega od Allaha oprost zamole, tj. zamole i njega da traži oprost za njih. Jer, ukoliko oni to učine, Allah će primiti njihovo pokajanje, smilovati im se i oprostiti im. U tom smislu, Allah Uzvišeni kaže: "Oni bi vidjeli da Allah doista prima pokajanje i da je milostiv!" 1
1 Neki muslimani koriste ovaj ajet kao dokaz da je dozvoljeno obraćati se molbom preko Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i nakon njegove smrti što je, kao što se vidi, pogrešno. Naime, ovaj ajet je jasan u pogledu onoga ko učini grijeh, a potom do|e Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, dok je bio živ, pa kod njega zamoli oprost od Allaha, a potom zamoli Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da i on moli za njega da; ako on to učini, Allah će mu oprostiti grijehe na osnovu njegove molbe, a potom i na osnovu molbe Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.To je smisao ajeta. Stoga se postavlja pitanje: na osnovu čega se može tvrditi da je dozvoljeno obraćanje molbom za oprost preko Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i nakon njegove smrti...???!!! To je danas nemoguće, jer kako će on za njih moliti nakon što je umro i što su njegova djela na ovom svijetu prestala!? čak i element zagovaranja (šefaata) koji je on činio za svoga života, nije prisutan nakon njegove smrti, tako da se to dvoje ne može dovesti u vezu. [to se, pak, tiče hadisa "Atabija", na koji se neki pozivaju, on nije vjerodostojan, što smo obrazložili u našoj knjizi "Et-tevessul ila hakikati et-tevessul"
فَلَا وَرَبِّكَ لَا يُؤْمِنُونَ حَتَّىٰ يُحَكِّمُوكَ فِيمَا شَجَرَ بَيْنَهُمْ ثُمَّ لَا يَجِدُوا فِي أَنْفُسِهِمْ حَرَجًا مِمَّا قَضَيْتَ وَيُسَلِّمُوا تَسْلِيمًا
I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće vjerovati dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate, a potom u dušama svojim tegobe ne osjete za ono što si odredio i sasvim se ne predaju!
"I tako Mi Gospodara tvojega, oni neće povjerovati dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate!" Allah Uzvišeni se kune Svojom Svetom Osobom da niko neće biti vjernik dok ne uzme za sudiju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u svim stvarima, tako da to što on presudi jeste istina koje se treba i javno i tajno držati. Zato Allah Uzvišeni kaže:
"a potom, u dušama svojim, nimalo tegobe ne osjete za ono što si odredio i sasvim se ne predaju!" Znači, kada tebe za sudiju uzimaju, oni ti se u dubini duša svojih pokoravaju i ne nalaze nikakve tegobe što si im presudio, tako da to prihvaćaju i javno i tajno, predajući se potpuno i bez rezerve. To potvrđuje i slijedeći hadis: /774/ "Tako mi Onoga u Čijim rukama je moj život, nijedan od vas neće biti vjernik sve dok njegove strasti ne budu slijedile ono što sam ja donio!" El-Buhari od Urveta prenosi da je rekao: /775/ - Zubejr se sukobio s nekim čovjekom u vezi s jamom sa vodom u Harri, pa mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Zubejre, zalij svoju zemlju a potom pusti vodu komšiji!" Tada je ensarija rekao: "To je zbog toga što ti je on tetić!" Na to se naljutio Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: "Zalij svoju zemlju, Zubejre, a zatim zapriječi vodu dok ne poplavi tvoju zemlju, a zatim je pusti svome komšiji!" Tako je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, svojom presudom dao potpuno pravo Zubejru, koje je bio prisvojio ensarija ukazujući prije toga na rješenje koje je bilo prihvatljivo, pa je Zubejr rekao: - Mislim da je ovaj ajet:
"I tako Mi Gospodara tvojega, oni neće povjerovati dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate!" objavljen isključivo tim povodom! To prenosi Ahmed s prekidom u lancu predanja između Urveta i njegovog oca Zubejra, jer on to nije čuo od njega, nego je čuo od svoga brata Abdullaha, a predanje navodi i Ibn Ebi-Hatim prema kojem Urve to prenosi od Abdullaha ibn Zubejra, kome to prenosi Zubejr ibn Avam. Tako ga navodi i Nesa'i dok Ibn Ebi-Hatim to također prenosi od Seida ibn Musejjeba, koji kaže: /776/ "da je to objavljeno u vezi sa Zubejrom ibn Avamom i Hatibom ibn Ebi-Belte'om!" To je "mursel" predanje, u kojem, međutim, ima jedna korist, a to je da je spomenuto puno ime ensarije, a usto navodi se i drugi povod objave ovog ajeta.
Hafiz Ebu-Ishak Ibrahim ibn Abdurrahman navodi predanje od Damreta, koji kaže: /777/ - Dva čovjeka su se posvađala, pa su došli Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, koji je presudio za onoga koji je bio u pravu, a protiv drugoga, pa je ovaj rekao: "Nisam zadovoljan!" Drugi je rekao: "Pa šta hoćeš?" Odgovorio je: "Da pođemo do Ebu-Bekra es-Siddika!" Potom su otišli njemu, pa je rekao onaj u čiju korist je donesena presuda: "Imali smo spor pred Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, pa je on u moju korist presudio!" Ebu-Bekr je na to rekao: "Na vama je to što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, presudio!" Drugi je tada izrazio nezadovoljstvo rekavši: "Da odemo do Omera ibn Hattaba!" Tamo je onaj u čiju korist je donesena presuda kazao: "Imali smo spor pred Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, pa je presudio u moju korist, a protiv njega - i on nije zadovoljan!" Tada je Omer ibn Hattab upitao: "Je li tako?", zatim je ušao u svoj dom i izišao sa isukanom sabljom u rukama i udario po glavi onoga koji nije bio zadovoljan ubivši ga! Nakon toga, Allah Uzvišeni je objavio:
"I tako Mi Gospodara tvojega, oni neće povjerovati..."
وَلَوْ أَنَّا كَتَبْنَا عَلَيْهِمْ أَنِ اقْتُلُوا أَنْفُسَكُمْ أَوِ اخْرُجُوا مِنْ دِيَارِكُمْ مَا فَعَلُوهُ إِلَّا قَلِيلٌ مِنْهُمْ ۖ وَلَوْ أَنَّهُمْ فَعَلُوا مَا يُوعَظُونَ بِهِ لَكَانَ خَيْرًا لَهُمْ وَأَشَدَّ تَثْبِيتًا
I da smo Mi njima propisali "da sami sebe poubijate!" ili "da se iselite iz svoga zavičaja!", malo ko od njih bi to učinio! A kada bi onako kako im se savjetuje postupili, bilo bi im bolje i u vjeri čvršće!
Allah Uzvišeni kaže da, kada bi većini ljudi bilo naređeno da čine ono što oni već rade a što je zabranjeno, oni to ne bi činili budući da je njihova loša priroda takva da ih navodi da čine suprotno od naredbe. Ako, dakle, Allah Uzvišeni zna ono što nije bilo, pa kako neće znati ono što je bilo i što biva?! U tom smislu On kaže:
- I da smo Mi njima propisali: "da sami sebe poubijate...!" Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od El-E'meša, koji kaže: /778/ - Kada je objavljen ajet:
"I da smo Mi njima propisali: 'da sami sebe poubijate...!', neki ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kazali su: 'Da je to učinio Gospodar naš, i mi bismo učinili!' To je došlo do Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je rekao: 'Vjera je u srcima onih koji je imaju čvršća od brda ukotvljenih!'" Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Šurejha ibn Ubejda, koji kaže: /779/ - Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proučio ovaj ajet:
“I da smo Mi njima propisali 'da sami sebe poubijate...!', svojom rukom je pokazao na Abdullaha ibn Revahu i rekao: "Da je to Allah propisao, ovaj bi bio u toj maloj skupini", aludirajući na Ibn-Revahu! Zato Allah Uzvišeni kaže: "A kada bi onako kako im se savjetuje postupali...", tj. kada bi oni činili ono što im se naređuje i klonili se onoga što im se zabranjuje "to bi za njih bilo bolje" nego da rade suprotno i krše zabrane, "i u vjeri čvršće!" Es-Suddi kaže: "Tj. potvrdnije!"
وَإِذًا لَآتَيْنَاهُمْ مِنْ لَدُنَّا أَجْرًا عَظِيمًا
I tada bismo im Mi, od Nas, veliku nagradu dali!
"I tada bismo im Mi od Nas dali", tj. s Naše strane "veliku nagradu", znači - Džennet;
وَلَهَدَيْنَاهُمْ صِرَاطًا مُسْتَقِيمًا
I na Pravi put bismo ih uputili
Misli se na ovome i onome svijetu.
وَمَنْ يُطِعِ اللَّهَ وَالرَّسُولَ فَأُولَٰئِكَ مَعَ الَّذِينَ أَنْعَمَ اللَّهُ عَلَيْهِمْ مِنَ النَّبِيِّينَ وَالصِّدِّيقِينَ وَالشُّهَدَاءِ وَالصَّالِحِينَ ۚ وَحَسُنَ أُولَٰئِكَ رَفِيقًا
Oni koji su pokorni Allahu i Poslaniku, bit će u društvu onih koje je Allah blagodario: vjerovjesnika, pravednika, šehida i dobrih ljudi, a divno li je to društvo!
To znači, ko bude radio ono što su Allah i Njegov Poslanik zapovjedili, a klonio se onoga što su Allah i Njegov Poslanik zabranili, Allah će mu dati prebivalište u Kući Njegove počasti, u društvu s vjerovjesnicima, a potom drugima nakon njih po stepenu: pravednicima, šehidima i dobrim ljudima čija su javna i tajna djela dobra. On njih hvali, pa kaže:
"a divno li je to društvo!"
El-Buhari navodi predanje od Aiše, koja kaže: /780/ - Čula sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: "Nema vjerovjesnika koji se razboli, a da mu se ne da izbor između ovoga i drugoga svijeta!" To je rekao u bolesti od koje je umro, govoreći promuklim glasom! Čula sam kako kaže:
"bit će u društvu onih koje je Allah blagodario: vjerovjesnika, pravednika, šehida i dobrih ljudi", pa sam vidjela da je to dobro! Ovako prenosi Muslim i to je smisao njegovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi u drugom hadisu: /781/ "Moj Allahu, pridruži me najčasnijem društvu! To je rekao tri puta, a zatim je umro, neka je na njega najbolji salavat i selam i bio mi je poput oca i majke!"
Ebu-Bekr ibn Merdevejh navodi predanje od Aiše, koja kaže: /782/ - Jednom prilikom došao je neki čovjek Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: "Allahov Poslaniče, draži si mi od mene samog! Draži si mi od moje porodice! Draži si mi od moga djeteta! Kada sam ja u kući, pa te se sjetim, ne mogu se suzdržati da ti ne dođem i vidim te! Kada se sjetim svoje i tvoje smrti, znam da ćeš ti, kada uđeš u Džennet, biti sa vjerovjesnicima, a ja kada uđem tamo, bojim se da te neću vidjeti." Vjerovjesnik mu na to nije odgovorio, pa je objavljen ovaj ajet:
"Oni koji su pokorni Allahu i Poslaniku, bit će u društvu onih koje je Allah blagodario: vjerovjesnika, pravednika, šehida i dobrih ljudi, a divno li je to društvo!" U Sahihu Muslimovom navodi se predanje od Rebie ibn Ka'b el-Eslemija, koji kaže: /783/ - Zanoćio sam kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pa sam mu donio vodu za abdest i ostalo što mu je trebalo. Rekao mi je: "Pitaj!", pa sam upitao: "Allahov Poslaniče, želim te zamoliti da budem s tobom u Džennetu?" On je rekao: "Ima li još nešto?", pa sam rekao: "Samo to!" Odgovorio je: "Pobrini se da dosta sedždu činiš!"
ذَٰلِكَ الْفَضْلُ مِنَ اللَّهِ ۚ وَكَفَىٰ بِاللَّهِ عَلِيمًا
Ta blagodat je od Allaha i dovoljno je da Allah sve to zna!
Tj. to je milost od Allaha, pa ih On time osigurava, a ne njihovim djelima;
"i dovoljno je da Allah sve to zna!" Tj. On zna onog koji zaslužuje uputu i Pravi put.
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا خُذُوا حِذْرَكُمْ فَانْفِرُوا ثُبَاتٍ أَوِ انْفِرُوا جَمِيعًا
O vjernici, budite oprezni i idite (u džihad) u grupama, ili odjednom svi!
Allah Uzvišeni zapovijeda Svojim robovima, vjernicima, da budu oprezni pred neprijateljem, što pretpostavlja spremnost u pogledu oružja i druge opreme te mobiliziranje što većeg broja ljudi na Allahovom putu, "u grupama", tj. skupini do skupine, أو " ili idite u džihad, odjednom svi!", tj. svi do jednoga.
وَإِنَّ مِنْكُمْ لَمَنْ لَيُبَطِّئَنَّ فَإِنْ أَصَابَتْكُمْ مُصِيبَةٌ قَالَ قَدْ أَنْعَمَ اللَّهُ عَلَيَّ إِذْ لَمْ أَكُنْ مَعَهُمْ شَهِيدًا
Među vama ima doista onih koji će oklijevati, pa će, ako vas pogodi nevolja, reći: "Sam Allah me blagodario što s njima prisutan nisam bio!
"Među vama ima doista onih koji će oklijevati", tj. koji će sigurno izostajati od borbe, te koji će zadržavati druge kao što je činio Abdullah ibn Ubejj ibn Selul, Allah ga prezreo! Zato i Allah Uzvišeni govoreći o licemjerima i navodeći da: "kada izostanu iz borbe", "a ako vas zadesi nevolja", tj. pogibija i šehadet, odnosno, savlada vas neprijatelj iz razloga koji Allah zna", on kaže: "Sam Allah me je blagodario što s njima prisutan nisam bio!"
To znači: što nisam bio prisutan u ovoj bitki ističući kako je to Allahova blagodat, a ne znajući koju nagradu je izgubio za strpljenje ili šehadet ukoliko pogine kao šehid!
وَلَئِنْ أَصَابَكُمْ فَضْلٌ مِنَ اللَّهِ لَيَقُولَنَّ كَأَنْ لَمْ تَكُنْ بَيْنَكُمْ وَبَيْنَهُ مَوَدَّةٌ يَا لَيْتَنِي كُنْتُ مَعَهُمْ فَأَفُوزَ فَوْزًا عَظِيمًا
A ako vas od Allaha dobro zadesi, on će, kao da između vas i njega nije bilo nikakvo prijateljstvo, sigurno reći: "Kamo sreće da sam s njima bio, veliki plijen bih dobio!
"A ako vas od Allaha dobro zadesi", tj. ako vam se desi da pobijedite i plijen uzmete, "on će, kao da nije između vas i njega bilo neko prijateljstvo, sigurno reći: (tj. on će govoriti kao da nije pripadnik vaše vjere)
"Kamo sreće da sam s njima bio, veliki bih plijen dobio!" Znači, žali samo što nema učešća u tome, što predstavlja njegov jedini cilj.
فَلْيُقَاتِلْ فِي سَبِيلِ اللَّهِ الَّذِينَ يَشْرُونَ الْحَيَاةَ الدُّنْيَا بِالْآخِرَةِ ۚ وَمَنْ يُقَاتِلْ فِي سَبِيلِ اللَّهِ فَيُقْتَلْ أَوْ يَغْلِبْ فَسَوْفَ نُؤْتِيهِ أَجْرًا عَظِيمًا
I neka se zato na Allahovu putu bore oni koji život na ovome svijetu daju za onaj svijet, jer ko se na Allahovu putu bori, pa pogine ili pobijedi, Mi ćemo ga sigurno velikom nagradom nagraditi!
I neka se zato bori!" Odnosi se na vjernika koji je mobiliziran, "na Allahovom putu protiv onih koji su spremni život na ovome svijetu kupovati za onaj svijet", tj. protiv onih koji prodaju svoju vjeru za malu čast na ovome svijetu i to, isključivo, zbog toga što ne vjeruju.
Zatim, Allah Uzvišeni kaže:
"jer ko se na Allahovom putu bori, pa pogine ili pobijedi, Mi ćemo ga sigurno velikom nagradom nagraditi!" Svako ko pogine ili pobijedi kod Allaha ima veliku nagradu, što potvrđuje i hadis u dva Sahiha: /784/ "Allah garantira borcu na Njegovom putu da će ga uvesti u Džennet ukoliko ga usmrti, ili će ga vratiti u njegov dom iz kojega je izašao uz nagradu i plijen koji je stekao!"
وَمَا لَكُمْ لَا تُقَاتِلُونَ فِي سَبِيلِ اللَّهِ وَالْمُسْتَضْعَفِينَ مِنَ الرِّجَالِ وَالنِّسَاءِ وَالْوِلْدَانِ الَّذِينَ يَقُولُونَ رَبَّنَا أَخْرِجْنَا مِنْ هَٰذِهِ الْقَرْيَةِ الظَّالِمِ أَهْلُهَا وَاجْعَلْ لَنَا مِنْ لَدُنْكَ وَلِيًّا وَاجْعَلْ لَنَا مِنْ لَدُنْكَ نَصِيرًا
Šta je s vama, pa se ne borite na Allahovom putu za nemoćne, muškarce, žene i djecu koji govore: "Gospodaru naš, izbavi nas iz ovoga grada čiji su stanovnici nasilnici, odredi nam od Sebe zaštitnika i daj nam od Sebe pomagača!
Allah Uzvišeni podstiče vjernike na borbu na Njegovom putu i angažman na spašavanju potlačenih ljudi, žena i djece kojima je dodijao boravak u Meki, pa kaže:"koji govore: "Gospodaru naš, izbavi nas iz ovog grada", tj. iz Meke,
"čiji su stanovnici nasilnici, odredi nam od Sebe zaštitnika i daj nam od Sebe pomagača!", tj. odredi nam od Sebe zaštitnika i pomagača!
El-Buhari navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže: "Ja i moja majka bili smo nemoćni!"
الَّذِينَ آمَنُوا يُقَاتِلُونَ فِي سَبِيلِ اللَّهِ ۖ وَالَّذِينَ كَفَرُوا يُقَاتِلُونَ فِي سَبِيلِ الطَّاغُوتِ فَقَاتِلُوا أَوْلِيَاءَ الشَّيْطَانِ ۖ إِنَّ كَيْدَ الشَّيْطَانِ كَانَ ضَعِيفًا
Oni koji vjeruju bore se na Allahovom putu, a oni koji ne vjeruju bore se na putu Taguta. Zato se borite protiv štićenika šejtanovih, jer šejtanovo lukavstvo je doista slabo!
"Oni koji vjeruju bore se na Allahovom putu, a oni koji ne vjeruju bore se na putu Taguta." Vjernici se bore pokoravajući se Allahu, a nevjernici se bore pokoravajući se šejtanu. Nakon toga, Allah Uzvišeni podstiče vjernike da se bore protiv svojih neprijatelja riječima:
"Zato se borite protiv štićenika šejtanovih, jer šejtanovo lukavstvo je doista slabo!"
أَلَمْ تَرَ إِلَى الَّذِينَ قِيلَ لَهُمْ كُفُّوا أَيْدِيَكُمْ وَأَقِيمُوا الصَّلَاةَ وَآتُوا الزَّكَاةَ فَلَمَّا كُتِبَ عَلَيْهِمُ الْقِتَالُ إِذَا فَرِيقٌ مِنْهُمْ يَخْشَوْنَ النَّاسَ كَخَشْيَةِ اللَّهِ أَوْ أَشَدَّ خَشْيَةً ۚ وَقَالُوا رَبَّنَا لِمَ كَتَبْتَ عَلَيْنَا الْقِتَالَ لَوْلَا أَخَّرْتَنَا إِلَىٰ أَجَلٍ قَرِيبٍ ۗ قُلْ مَتَاعُ الدُّنْيَا قَلِيلٌ وَالْآخِرَةُ خَيْرٌ لِمَنِ اتَّقَىٰ وَلَا تُظْلَمُونَ فَتِيلًا
Zar nisi vidio one kojima je rečeno: "K sebi ruke svoje, već namaz obavljajte i zekat dajite!" A kada im bi propisana borba, odjednom se grupa njih poboja ljudi, kao što se Allaha boje, ili još više, i rekoše: 'Gospodaru naš, zašto si nam borbu propisao? Da si nam to do određenog vremena odgodio!' Reci: 'Uživanje na ovome svijetu je sitno, a onaj svijet je bolji za bogobojazne!' A nikome se od vas nikakva nepravda učiniti neće!
U početku islama vjernicima u Meki je bilo naređeno da obavljaju namaz i dijele zekat, iako to nije bilo na nekom posebnom nivou, a bilo im je naređeno i da tješe siromašne među njima, da praštajuju idoolopoklonicima i oslobađaju ih, te izdrže do određenog vremena. Usto, oni su gorjeli od čežnje za borbom protiv neprijatelja kako bi ispunili svoje ciljeve, iako ih je bio mali broj a bili su i loše opremljeni, odnosno oni su bili u Svetom gradu. Stoga, džihad (borba) nije bio ni propisan dok nisu došli u Medinu, koja je postala grad odbrane i savezništva. Kada im je naređena borba, neki od njih su bili zabrinuti i veoma su se bojali sukoba s ljudima. - Oni su govorili: "Gospodaru naš, zašto si nam borbu propisao? Da si nam to do određenog vremena odgodio!", tj. zašto nam naredbu o džihadu nisi odgodio za drugo vrijeme? Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže /785/ da su Abdurrahman ibn Avf i njegovi drugovi došli Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, u Meki i rekli: "Božiji Vjerovjesniče, bili smo ugledni dok smo bili idolopoklonici, a otkako smo postali vjernici - postali smo poniženi!" On je rekao: "Meni je naređeno da praštam i nemojte se boriti protiv ljudi!" Kada ga je Allah Uzvišeni prebacio u Medinu, naredio mu je da se bori. Pošto su oni to odbijali, Allah je objavio:
- Zar nisi vidio one kojima je rečeno: "Dalje od boja...!" To prenose Nesa'i, El-Hakim i Ibn-Merdevejh od Alije ibn Hasana ibn Šekika. Suddi kaže: - Njima nije bilo ništa drugo osim namaza i zekata, pa su molili Allaha da im naredi borbu. Kada im je to naredio,
“odjednom se grupa njih pobojala ljudi, kao što se Allaha boje, ili još više, i rekoše: "Gospodaru naš, zašto si nam borbu propisao? Da si nam to do određenog vremena odgodio!", tj. do smrti. Allah Uzvišeni kaže:
- Reci: "Uživanje na ovome svijetu je sitno, a onaj svijet je bolji za one koji se čuvaju!" A nikome se od vas nikakva nepravda učiniti neće!, tj. ni u kakvom djelu, nego će vam se to nadoknaditi. Ovo predstavlja utjehu za njih zbog njihovog malog udjela na dunjaluku, te podsticanje za drugi svijet, i podsticanje na borbu. U tom smislu, Ebu-Masher pjeva:
Nema dobra u ovome svijetu onome ko nema
od Allaha u kući boravka udjela.
Jer zanos ovim svijetom za ljude samo je
kratko uživanje i skori prestanak.
أَيْنَمَا تَكُونُوا يُدْرِكْكُمُ الْمَوْتُ وَلَوْ كُنْتُمْ فِي بُرُوجٍ مُشَيَّدَةٍ ۗ وَإِنْ تُصِبْهُمْ حَسَنَةٌ يَقُولُوا هَٰذِهِ مِنْ عِنْدِ اللَّهِ ۖ وَإِنْ تُصِبْهُمْ سَيِّئَةٌ يَقُولُوا هَٰذِهِ مِنْ عِنْدِكَ ۚ قُلْ كُلٌّ مِنْ عِنْدِ اللَّهِ ۖ فَمَالِ هَٰؤُلَاءِ الْقَوْمِ لَا يَكَادُونَ يَفْقَهُونَ حَدِيثًا
Gdje god bili, stići će vas smrt, pa makar bili i u kulama visokim! Ako ih zadesi kakvo dobro, oni kažu: 'To je od Allaha!', a ako ih zadesi kakvo zlo, oni govore: 'To je od tebe!' Reci: 'Sve je od Allaha!' Pa šta je s ovim ljudima?! - Oni kao da ne razumiju što im se govori!
"Gdje god bili, stići će vas smrt, pa makar bili i u kulama visokim!" Tj. vi ste svi smrtnici, kao što Allah Uzvišeni kaže: "Svaka duša će smrt okusiti." (3:185) Prema tome, svako ima određen rok smrti i mjesto dodijeljeno.
"...pa makar to bilo i u kulama visokim!", tj. utvrđenim i zaštićenim, tako da nema koristi od opreza i nema zaštite od smrti. Zuhejr ibn Ebi-Sulma kaže:
Ko se boji od uzroka smrti, stići će ga, Makar se penjao pod okrilje neba ljestvama!
"...a ako ih zadesi kakvo dobro", tj. kakav plod, dobitak, prinos, djeca i sl., oni kažu: "To je od Allaha!"; a ako ih zadesi kakvo zlo..., kao što su suša, šteta u imovini, slabi prinosi - oni govore: "Ovo je od tebe!", , tj. od strane tvoje, zato što smo te slijedili i što smo primili tvoju vjeru, kao što Allah Uzvišeni kaže za Faraonov narod:
Kada bi im bilo dobro, oni su govorili: "Ovo je naše!", a kada bi ih zadesila kakva nevolja, oni bi to pripisali Musau i onima s njim! (7:131) Tako su govorili i ovi licemjeri, koji su javno prihvatili islam dok su ga u isto vrijeme mrzili. Stoga, kada bi ih zadesilo nešto dobro, kao što je obilan prinos u poljoprivredi, uzgoju stoke, konja, ili bi im žene rodile mušku djecu, oni su govorili:
"Ovo je od Allaha!" - "a kada bi ih zadesila kakva nevolja", kao što su suša, štete u imovini i djeci, oni bi se žalili na Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i govorili:
"Ovo je od tebe!", jer kada smo ostavili našu vjeru i počeli slijediti Muhammeda, zadesila nas je ova nesreća. Zato je Allah Uzvišeni objavio:
- Reci: "Sve je od Allaha!", tj. sve je po Allahovoj odredbi i određenju jer On određuje sudbinu i onome ko čini dobro i onome ko čini zlo, i vjerniku i nevjerniku! Ibn-Abbas kaže: "Sve je od Allaha!". - znači i dobro i zlo! Nakon toga, Allah Uzvišeni prekorava one koji govore ove ružne riječi koje su izraz sumnje, kolebljivosti, nedovoljnog razumijevanja i znanja, te sile (nepravde), pa kaže:
"Pa šta je s ovim ljudima?! Oni kao da ne razumiju što im se govori!"
مَا أَصَابَكَ مِنْ حَسَنَةٍ فَمِنَ اللَّهِ ۖ وَمَا أَصَابَكَ مِنْ سَيِّئَةٍ فَمِنْ نَفْسِكَ ۚ وَأَرْسَلْنَاكَ لِلنَّاسِ رَسُولًا ۚ وَكَفَىٰ بِاللَّهِ شَهِيدًا
Dobro koje te zadesi, to je od Allaha, a zlo koje te zadesi, to je od tebe! Mi smo te kao poslanika ljudima poslali, a Allah je dovoljan svjedok!
Allah Uzvišeni se obraća Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, odnosno ljudskoj vrsti, kako bi dobio odgovor: "Dobro koje te zadesi, to je od Allaha!" - to je iz Njegove dobrote, plemenitosti, nježnosti i milosti,
"a zlo koje te zadesi, to je od tebe!" - od tvoje strane, tebe i tvoga djela, kao što Allah Uzvišeni kaže:
"Kakva god vas nevolja zadesi, to je zarada vaših ruku, a On će mnogima oprostiti!" (42:30) U sahih hadisu stoji: /786/ "Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moj život, vjernika neće zadesiti ni briga, ni tuga, niti kakva nezgoda, pa čak ni ubod trna, a da mu Allah time ne pokrije njegove grijehe!" Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Mutrifa ibn Abdullaha, koji kaže: - Šta očekujete od sudbine? Zar vam nije dovoljan ajet u poglavlju o ženama:
"Ako vas zadesi kakvo dobro..." do riječi "...od tebe!", tj. od samog tebe?! Tako mi Allaha, oni nisu prepušteni sudbini, nego im je naređeno i prema tome se ponašaju! Ovo su sasvim jasne i određene riječi kojim se odgovara deterministima i indeterministima, a o tome će više biti govora na drugom mjestu.
"Mi smo te kao Poslanika ljudima poslali", tj. da im dostaviš Allahove propise i preneseš šta On voli i čime je zadovoljan, a šta ne voli i što odbija; "a Allah je dovoljan svjedok!" Znači, ti si od Njega poslan i On je svjedok između tebe i njih, On zna što im prenosiš i kako ti oni uzvraćaju nevjerstvom i inadom.
مَنْ يُطِعِ الرَّسُولَ فَقَدْ أَطَاعَ اللَّهَ ۖ وَمَنْ تَوَلَّىٰ فَمَا أَرْسَلْنَاكَ عَلَيْهِمْ حَفِيظًا
Ko se pokori Poslaniku, pokorio se i Allahu, a ko glavu okrene, pa Mi te nismo poslali da im čuvar budeš!
Allah Uzvišeni navodi da onaj koji se pokori Njegovom robu i poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, i Njemu se pokorio, a ko prema njemu pogriješi, pogriješio je i prema Allahu. To je samo zato jer on ne govori po svom nahođenju, nego je to Objava njemu objavljena. Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Ebu-Hurejrea, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /787/ "Ko se meni pokori - pokorio se i Allahu, a ko prema meni pogriješi - pogriješio je i prema Allahu! Ko se pokori emiru - i meni se pokorio, a ko pogriješi prema emiru - i prema meni je pogriješio!" Ovaj hadis navodi se u dva Sahiha od El-E'meša.
"a ko glavu okrene, pa Mi te nismo poslali da im čuvar budeš!" Znači: ti nemaš druge obaveze osim da preneseš poruku, pa ko te bude slijedio, bit će sretan i spašen, a ti ćeš imati nagradu kakva i njemu pripada. Ko se, međutim, okrene od tebe, taj će biti na gubitku i ti s tim nemaš ništa. U hadisu stoji: /788/ "Ko se pokori Allahu i Njegovom Poslaniku, taj je na Pravom putu, a ko griješi prema Allahu i Njegovom Poslaniku, neće štetiti nikome osim sebi!"
وَيَقُولُونَ طَاعَةٌ فَإِذَا بَرَزُوا مِنْ عِنْدِكَ بَيَّتَ طَائِفَةٌ مِنْهُمْ غَيْرَ الَّذِي تَقُولُ ۖ وَاللَّهُ يَكْتُبُ مَا يُبَيِّتُونَ ۖ فَأَعْرِضْ عَنْهُمْ وَتَوَكَّلْ عَلَى اللَّهِ ۚ وَكَفَىٰ بِاللَّهِ وَكِيلًا
Oni govore: "Pokoravamo se!", a kada od tebe odu, neki od njih noću smišljaju drugačije nego ti govoriš! Allah zapisuje ono što oni noću smišljaju! Zato se okreni od njih i u Allaha se pouzdaj, jer Allah je kao Zaštitnik dovoljan!
- Oni govore: "Pokoravamo se!" Ovim Allah Uzvišeni navodi da licemjeri javno pokazuju da sve prihvaćaju i pokoravaju se,
"a kada od tebe odu", tj. kada od tebe iziđu, "neki od njih noću smišljaju drugačije nego što ti govoriš", tj. oni noću skrivaju ono što smjeraju ne pokazujući to tebi. Stoga, Allah Uzvišeni kaže:
"Allah zapisuje ono što oni noću smišljaju!" On to zna i to im zapisuje naređujući to Svojim pisarima, čuvarima. To znači da Allah Uzvišeni zna sve što oni kriju protiv Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, griješeći prema njemu nakon što pokažu da su pokorni, pa će ih Allah za to kazniti. Allah Uzvišeni kaže:
- I oni govore: "Mi vjerujemo u Allaha i Poslanika i pokoravamo se!" (24:47)
"Zato se okreni od njih!" Znači, ostavi ih, kloni ih se, ne otkrivaj ih i ne boj ih se;
"i u Allaha se pouzdaj, jer Allah je kao Zaštitnik dovoljan", tj. Allah je dovoljan kao Zaštitnik i Pomagač onome koji se na Njega osloni i Njemu se pokaje.
أَفَلَا يَتَدَبَّرُونَ الْقُرْآنَ ۚ وَلَوْ كَانَ مِنْ عِنْدِ غَيْرِ اللَّهِ لَوَجَدُوا فِيهِ اخْتِلَافًا كَثِيرًا
A zašto oni ne proučavaju Kur'an? Jer, da je on od nekoga drugog, a ne od Allaha, oni bi u njemu našli mnoge protivurječnosti!
Allah Uzvišeni naređuje da se razmatra Kur'an i razumiju njegova značenja, a zabranjuje da se okrene od njega, da se zapostave njegovo razumijevanje i Jasni izrazi, ukazujući da u njemu nema proturječnosti, nesklada i suprotnosti budući da je to istina objavljena od Istine. Zatim kaže:
"Jer, da je on od nekog drugog, a ne od Allaha", tj. da je od nekoga drugog mimo Allaha, kako tvrde idolopoklonici i licemjeri u tajnosti, u njemu bi našli brojne suprotnosti. To znači da je on čist od proturječnosti, jer je od Allaha, što ukazuju i riječi "oni koji su u znanost upućeni" i koji kažu: "U to vjerujemo, jer sve je od Gospodara našeg" (3:7). To znači: i jasni i nejasni ajeti istiniti su, pa zato nejasne objašnjavajte pomoću jasnih i bit ćete na Pravom putu. Međutim, oni koji su pristrani, oni jasne ajete objašnjavaju pomoću nejasnih, pa lutaju. Imam Ahmed navodi predanje od Amra ibn Šuajba, on od svog oca, a on od djeda, koji kaže: /789/ - Ja i moj brat bili smo na jednom skupu koji ne bih dao za sve blago svijeta. Kada sam došao s bratom, stariji ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bili su na jednim vratima i ne želeći da se s njima tiskamo sjeli smo ukraj. Oni su tada naveli jedan ajet iz Kur'ana i počeli raspravljati podigavši glasove. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izišao je ljut i crvenog lica, bacajući na njih prašinu i govoreći im: "Polahko, ljudi, tako su propali narodi prije vas razilazeći se sa svojim vjerovjesnicima i okrećući dijelove knjiga protiv drugih. Kur'an nije objavljen da dokazuje lažnost jednog dijela drugim, nego je objavljen da jednim dijelom dokazuje istinitost drugog dijela. Stoga, ono što znate iz njega, radite po tome, a ono što ne znate - tražite da saznate od onoga koji to zna!" To prenose Muslim i En-Nesa'i od Hamada ibn Zejda.
وَإِذَا جَاءَهُمْ أَمْرٌ مِنَ الْأَمْنِ أَوِ الْخَوْفِ أَذَاعُوا بِهِ ۖ وَلَوْ رَدُّوهُ إِلَى الرَّسُولِ وَإِلَىٰ أُولِي الْأَمْرِ مِنْهُمْ لَعَلِمَهُ الَّذِينَ يَسْتَنْبِطُونَهُ مِنْهُمْ ۗ وَلَوْلَا فَضْلُ اللَّهِ عَلَيْكُمْ وَرَحْمَتُهُ لَاتَّبَعْتُمُ الشَّيْطَانَ إِلَّا قَلِيلًا
A kada im dođe nešto što se odnosi na sigurnost ili strah, oni to razglase. A da se oni time obrate Poslaniku ili pretpostavljenim svojima, to bi zasigurno znali oni koji od njih saznali oni koji to žele znati. A da nije dobrote Allahove prema vama i milosti Njegove, vi biste, osim nekolicine, šejtana slijedili!
"A kada im dođe nešto što se odnosi na sigurnost ili strah, oni to razglase." To je zabrana onome ko žuri razglasiti nešto prije nego se to provjeri. U tom smislu i Muslim u uvodu svoga "Sahiha" navodi predanje od Ebu-Hurejrea, koji prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: /790/ "Za čovjeka je dovoljno laži samo da govori što god čuje!" U dva Sahiha navodi se predanje od Mugire ibn Šu'beta, koji navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /791/ - Najgore oruđe za čovjeka je: "Oni kažu..." U hadisu o čijoj vjerodostojnosti postoji suglasnost El-Buharije i Muslima navodi se /792/ kako je Omer ibn el-Hattab saznao da je Allahov Poslanik pustio svoje žene, pa je krenuo iz kuće i došavši u džamiju čuo ljude kako o tome govore. Nije mogao izdržati da ne upita Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: "Jesi li pustio svoje žene?" On je odgovorio: "Ne!" Potom sam rekao: "Allahu ekber (Allah je najveći)..." Kod Muslima stoji: /793/ pa sam rekao: "Jesi li ih pustio?", a on je odgovorio: "Ne!" Nakon toga sam ja stao na vrata džamije i počeo snažno vikati: "Allahov Poslanik nije pustio svoje žene!" Zatim je objavljen ovaj ajet:
- A kada im dođe nešto što se odnosi na sigurnost ili strah, oni to razglase. A da se oni time obrate Poslaniku ili pretpostavljenim svojim, to bi od njih saznali oni koji to žele znati, "a ja sam bio taj koji je želio znati!" Glagol: znači "koji to utvrde, provjere, izvedu iz osnova."
“vi biste, osim nekolicine, šejtana slijedili!" Tj. - svi. To navodi Katade, a Ibn-Abbas kaže: "Tj. - vjernici!" i to je ispravnije. Allah to najbolje zna!
فَقَاتِلْ فِي سَبِيلِ اللَّهِ لَا تُكَلَّفُ إِلَّا نَفْسَكَ ۚ وَحَرِّضِ الْمُؤْمِنِينَ ۖ عَسَى اللَّهُ أَنْ يَكُفَّ بَأْسَ الَّذِينَ كَفَرُوا ۚ وَاللَّهُ أَشَدُّ بَأْسًا وَأَشَدُّ تَنْكِيلًا
Zato se bori na Allahovom putu, ne obavezujući osim sebe, a vjernike podstiči! Možda će Allah zaustaviti silu onih koji ne vjeruju, jer Allah je silniji i kazne Njegove su strožije!
Allah Uzvišeni naređuje Svome robu i poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, da sam krene u borbu, a ko s njim ne krene, on za njega neće odgovarati. U tom smislu, On kaže:
"ne obavezujući osim sebe." Imam Ahmed navodi predanje od Ebu-Ishaka, koji kaže: /794/ - Rekao sam Berra'u:1 "Da li je čovjek koji sam navali protiv idolopoklonika onaj koji sam sebe baca u propast?" Odgovorio je: "Ne! Allah Uzvišeni je poslao Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao:
'Zato se bori na Allahovom putu, ne obavezujući osim sebe!' - To se odnosi na trošenje imetka."2
"...a vjernike podstiči!" Podstiči ih i navodi na borbu. Tako je on rekao na Bedru, dok je postrojavao vojsku: /795/ "Krenite prema Džennetu, čija je širina koliko nebesa i Zemlja!" U tom smislu je i predanje koje navodi El-Buhari: /796/ "... U Džennetu ima stotinu stepeni koje je Allah pripremio za borce na Allahovom putu. Između svaka dva stupnja je kao između neba i Zemlje. Kada Allaha molite, molite ga za Firdevs, jer to je sredina Dženneta i gornji dio Dženneta, iznad kojega se nalazi Prijesto Milostivog i odakle izviru rijeke Dženneta!"
"Možda će Allah zaustaviti silu onih koji ne vjeruju", tj. njihovim podsticanjem na borbu probudit će se interes za suprostavljanje neprijatelju i odbranu prostora islama.
"jer Allah je silniji i kazne Njegove su strožije!", tj. On je Svemoćan i na ovome i na drugome svijetu. Allah Uzvišeni, također, kaže:
"Tako činite, a da Allah hoće, On bi im se osvetio, ali On vas želi iskušati jedne pomoću drugih!" (47:4)
1 Tj. Ibn-Azibu.
2 U vezi s tim vidjeti komentar 195. ajeta poglavlja "El-Bekare"!
مَنْ يَشْفَعْ شَفَاعَةً حَسَنَةً يَكُنْ لَهُ نَصِيبٌ مِنْهَا ۖ وَمَنْ يَشْفَعْ شَفَاعَةً سَيِّئَةً يَكُنْ لَهُ كِفْلٌ مِنْهَا ۗ وَكَانَ اللَّهُ عَلَىٰ كُلِّ شَيْءٍ مُقِيتًا
Ko se bude zalagao za dobro, i on će imati udio u tome, a ko se bude za zlo zalagao, i on će imati udio u tome! A Allah nad svakom stvari bdije!
"Ko se bude zalagao za dobro, i on će imati udio u tome", tj. ko se bude trudio za nešto što donosi dobro, i on će imati udio u tome,
"a ko se bude za zlo zalagao, i on će imati udio u tome!" Znači, na njega pada teret toga što proistječe iz njegovog truda i namjere. U sahih hadisu se navodi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /796/ "Zagovarajte, bit ćete nagrađeni!" Tako, preko jezika Svoga Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, Allah Uzvišeni naređuje što hoće. Mudžahid ibn Džebr kaže: "Ovaj ajet objavljen je u vezi sa zauzimanjem ljudi jednih za druge!"
"A Allah nad svakom stvari bdije!" Tj. čuva je, a ima mišljenja da to znači: "svjedoči", odnosno, "obračunava je!"
وَإِذَا حُيِّيتُمْ بِتَحِيَّةٍ فَحَيُّوا بِأَحْسَنَ مِنْهَا أَوْ رُدُّوهَا ۗ إِنَّ اللَّهَ كَانَ عَلَىٰ كُلِّ شَيْءٍ حَسِيبًا
Kada pozdravom pozdravljeni budete, ljepšim od njega otpozdravite, ili pozdrav uzvratite, jer Allah doista sve obračunava!
"Kada pozdravom pozdravljeni budete, ljepšim od njega otpozdravite, ili pozdrav uzvratite!" To znači, kada vam musliman nazove selam, uzvratite mu ljepše nego je on nazvao ili mu uzvratite isto. Prema tome, uzvratiti više - pohvalno je, a isto - obavezno. Ibn-Džerir navodi predanje od Selmana el-Farisije, koji kaže: /797/ - Neki čovjek je došao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa je rekao: "Neka je mir na tebe, Allahov Poslaniče!" On mu je odgovorio: "Neka je i na tebe mir i milost Allahova!" Zatim je došao drugi i rekao: "Neka je mir na tebe, Allahov Poslaniče, i milost Allahova!", a Allahov Poslanik je odgovorio: "Neka je i na tebe mir, Allahova milost i blagoslov!" Nakon toga je došao i treći pa rekao: "Neka je na tebe mir, Allahov Poslaniče, milost Allahova i blagoslov!" - a on je odgovorio: "I na tebe!" Čovjek mu tada reče: "Allahov Poslaniče, ti si mi draži od oca i majke! Došli su ti ova dvojica pa su ti nazvali selam, i uzvratio si im više nego meni!" On mu je na to odgovorio: "Ti nam nisi ništa ostavio da dodamo!" Allah Uzvišeni kaže:
"Kada pozdravom pozdravljeni budete, ljepšim od njega otpozdravite, ili pozdrav uzvratite!" - pa smo ti tako i uzvratili.
Ovaj hadis ukazuje da u selamu (pozdravu) nema povećanja iznad navedenoga:
- "Es-selamu alejkum ve rahmetullahi we berekatuhu!" Jer da je propisano više od toga, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to bi dodao. Stoga, ako muslimanu bude nazvan selam kako je propisano, on će na to uzvratiti. Nemuslimani (zimije) se, međutim, prvi ne pozdravljaju, niti se njima šta dodaje, nego im se samo uzvraća, što potvrđuje predanje u dva Sahiha od Ibn-Omera, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /798/ "Kada vam neki od židova naziva selam, kaže: "Es-Samu alejkum!" ("Neka je smrt na vas!") - pa im odgovori: "Ve alejke!" ( "I na tebe!")
Ibn-Abbas kaže: - Koje od Allahovih stvorenja tebi nazove selam, uzvrati mu, pa makar bio vatropoklonik, jer Allah Uzvišeni kaže:
"ljepšim od njega otpozdravite, ili pozdrav uzvratite!" Od Hasana el-Basrije prenosi se da je rekao: "Selam (pozdrav) stvar je dobre volje, a uzvraćanje obaveza!" To je stav i svih učenjaka, jer uzvraćanje pozdrava uistinu je obaveza za onoga ko je pozdravljen i on je grješan ukoliko ne uzvrati, budući da time radi suprotno Allahovoj naredbi:
"ljepšim od njega otpozdravite, ili pozdrav uzvratite!" U hadisu koji prenosi Ebu-Davud s lancem prenosilaca od Ebu-Hurejrea stoji: /799/ - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moj život, vi nećete ući u Džennet dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati dok se ne budete međusobno voljeli! Hoćete li da vas uputim na stvar koju ako budete izvršavali, voljet ćete se međusobno? Širite selam među sobom!"
اللَّهُ لَا إِلَٰهَ إِلَّا هُوَ ۚ لَيَجْمَعَنَّكُمْ إِلَىٰ يَوْمِ الْقِيَامَةِ لَا رَيْبَ فِيهِ ۗ وَمَنْ أَصْدَقُ مِنَ اللَّهِ حَدِيثًا
Allah, osim Koga drugoga boga nema, sigurno će vas sakupiti na Sudnji dan, u što nema nimalo sumnje, jer čiji je govor istinitiji od Allahovog?!
Riječi: "Allah, osim Koga drugoga boga nema" predstavljaju izraz tevhida (monoteizma) i Allahove jedinstvene božanstvenosti za sva stvorenja, a sadrže i zakletvu uz riječi:
"sigurno će vas sakupiti na Sudnji dan, u što nema nimalo sumnje", gdje je "lam" riječca zakletve. Prema tome, riječi: "Allah, osim Koga drugoga boga nema" , iskaz je i zakletva da će On sakupiti prve i posljednje na jednome mjestu, i svakoga nagraditi, odnosno kazniti za njegovo djelo.
"jer čiji je govor istinitiji od Allahovog?!" Niko od Njega nije istinitiji u govoru, u sudu, obećanju i prijetnji i nema boga niti gospodara osim Njega!
فَمَا لَكُمْ فِي الْمُنَافِقِينَ فِئَتَيْنِ وَاللَّهُ أَرْكَسَهُمْ بِمَا كَسَبُوا ۚ أَتُرِيدُونَ أَنْ تَهْدُوا مَنْ أَضَلَّ اللَّهُ ۖ وَمَنْ يُضْلِلِ اللَّهُ فَلَنْ تَجِدَ لَهُ سَبِيلًا
Zašto se podvajate kada su u pitanju licemjeri koje je Allah vratio u nevjerstvo zbog onoga što su sami zaslužili? Zar želite na Pravi put uputiti one koje je Allah u zabludi učinio? A koga Allah stavi u zabludu, ti mu nećeš Put naći!
Allah Uzvišeni ovo kaže osuđujući razilaženja vjernika na dvije grupe u pogledu licemjera. Naime, imam Ahmed navodi predanje od Zejda ibn Sabita, koji kaže /800/ da je Allahov Poslanik krenuo na Uhud, pa su se neki ljudi koji su krenuli s njim vratili. U vezi s tim, ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, podijelili su se u dvije grupe: grupu koja je smatrala da ih treba pobiti, i grupu koja je bila protiv toga... To su bili vjernici. Nakon toga, Allah Uzvišeni je objavio ajet:
"Zašto se podvajate kada su u pitanju licemjeri..." Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ona je (Medina) Tajjiba i ona uklanja prljavštinu, kao što kovački mijeh uklanja prljavštinu sa željeza!" To navode autori dva Sahiha na osnovu hadisa Šubeta, a Muhammed ibn Ishak ibn Jesar, povodom Bitke na Uhudu spominje da se Abdullah ibn Ubejj ibn Selul tada vratio s trećinom vojske, tj. sa oko tri stotine ljudi, a da je sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, ostalo sedam stotina ljudi.
"koje je Allah vratio u nevjerstvo", tj. koje je vratio da ogreznu u grijehu,
"zbog onoga što su sami zaslužili", tj. zbog njihovih grijeha i postupaka suprotnih Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, odnosno, zbog slijeđenja neistine.
"Zar želite na Pravi put uputiti one koje je Allah u zabludi ostavio? A koga Allah stavi u zabludu, ti mu nećeš puta naći!", tj. za njega nema Pravoga puta.
وَدُّوا لَوْ تَكْفُرُونَ كَمَا كَفَرُوا فَتَكُونُونَ سَوَاءً ۖ فَلَا تَتَّخِذُوا مِنْهُمْ أَوْلِيَاءَ حَتَّىٰ يُهَاجِرُوا فِي سَبِيلِ اللَّهِ ۚ فَإِنْ تَوَلَّوْا فَخُذُوهُمْ وَاقْتُلُوهُمْ حَيْثُ وَجَدْتُمُوهُمْ ۖ وَلَا تَتَّخِذُوا مِنْهُمْ وَلِيًّا وَلَا نَصِيرًا
Oni bi voljeli da i vi ne vjerujete kao što oni ne vjeruju, pa da budete jednaki! Zato između njih ne uzimajte prijatelje dok se na Allahovom Putu ne isele! A ako okrenu leđa, onda ih hvatajte i ubijajte gdje god ih nađete i između njih prijatelje niti pomagače ne uzimajte!
"Oni bi voljeli da i vi ne vjerujete, kao što oni ne vjeruju, pa da budete jednaki!" To znači da oni zbog svog velikog neprijateljstva žele da vi zalutate kako biste bili kao i oni. Zato Allah Uzvišeni kaže:
"Zato između njih ne uzimajte prijatelje (zaštitnike) dok se na Allahovom putu ne isele! A ako okrenu leđa...", tj. ako napuste hidžru,
"onda ih hvatajte i ubijajte gdje god ih nađete i između njih prijatelje niti pomagače ne uzimajte!" Znači, ne uzimajte ih za zaštitnike niti za pomagače protiv Allahovih neprijatelja sve dok su takvi!
إِلَّا الَّذِينَ يَصِلُونَ إِلَىٰ قَوْمٍ بَيْنَكُمْ وَبَيْنَهُمْ مِيثَاقٌ أَوْ جَاءُوكُمْ حَصِرَتْ صُدُورُهُمْ أَنْ يُقَاتِلُوكُمْ أَوْ يُقَاتِلُوا قَوْمَهُمْ ۚ وَلَوْ شَاءَ اللَّهُ لَسَلَّطَهُمْ عَلَيْكُمْ فَلَقَاتَلُوكُمْ ۚ فَإِنِ اعْتَزَلُوكُمْ فَلَمْ يُقَاتِلُوكُمْ وَأَلْقَوْا إِلَيْكُمُ السَّلَمَ فَمَا جَعَلَ اللَّهُ لَكُمْ عَلَيْهِمْ سَبِيلًا
Osim onih koji se sklone kod plemena s kojim vi imate ugovor, ili dođu kod vas, jer im je teško boriti se protiv vas ili svoga roda. A da Allah hoće, on bi ih okrenuo protiv vas, pa bi se oni borili protiv vas! Ako vas oni ostave na miru i ne bore se protiv vas, nego vam ponude mir, onda vam Allah ne daje put protiv njih!
"Osim onih koji se sklone kod plemena s kojim vi imate ugovor", tj. osim onih koji nađu utočište i sklone se kod plemena s kojim vi imate sporazum o miru ili ugovor o štićeništvu. U tom slučaju njih ćeš tretirati kao i ove. U Sahihu El-Buharijevom, povodom Ugovora o miru na Hudejbiji, stoji: "Ko želi biti u miru s Kurejšima i njima se obaveže, a ko želi biti u miru s Muhammedom i njegovim ashabima i njima se obaveže!" Od Ibn-Abbasa navodi se predanje da je rekao: - To je dokinuto riječima Allaha Uzvišenog:
“Pa, kada prođu sveti mjeseci, idolopoklonike ubijajte gdje god ih nađete..." (9:5)
"ili dođu kod vas jer im je teško..." itd. To je druga skupina ljudi koji su izuzeti i protiv kojih se ne treba boriti, a to su oni koji dođu kod vas pokazujući da im je teško i da se ne žele protiv vas boriti, ali ne mogu se ni s vama boriti protiv svojih, tako da oni nisu ni s vama ni protiv vas.
"A da Allah hoće, On bi ih okrenuo protiv vas, pa bi se oni borili protiv vas!" Svojom dobrotom prema vama On ih je okrenuo od vas.
"Ako vas oni ostave na miru i ne bore se protiv vas, nego vam ponude mir...", tj. mirovni sporazum,
"onda vam Allah ne daje puta protiv njih!" Vi se ne možete protiv njih boriti sve dok su u toj poziciji. Takva je bila skupina iz Benu-Hašima koji su došli na Bedr s idolopoklonicima, pa su prisustvovali bitki, ali to nisu željeli, kao što je bio Abbas i drugi. Stoga je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da se ubije Abbas, nego je naredio da se zarobi.
سَتَجِدُونَ آخَرِينَ يُرِيدُونَ أَنْ يَأْمَنُوكُمْ وَيَأْمَنُوا قَوْمَهُمْ كُلَّ مَا رُدُّوا إِلَى الْفِتْنَةِ أُرْكِسُوا فِيهَا ۚ فَإِنْ لَمْ يَعْتَزِلُوكُمْ وَيُلْقُوا إِلَيْكُمُ السَّلَمَ وَيَكُفُّوا أَيْدِيَهُمْ فَخُذُوهُمْ وَاقْتُلُوهُمْ حَيْثُ ثَقِفْتُمُوهُمْ ۚ وَأُولَٰئِكُمْ جَعَلْنَا لَكُمْ عَلَيْهِمْ سُلْطَانًا مُبِينًا
Vi ćete nalaziti druge koji žele biti sigurni od vas i naroda svog, pa kada god budu vraćeni na smutnju, oni se vrate u ranije stanje! Ako se oni ne okanu vas, i ne ponude vam mir, i ako vas se ne klone, onda ih hvatajte i ubijajte gdje god stignete, a Mi ćemo vam protiv njih dati jasnu podršku!
"Vi ćete nalaziti druge koji žele da budu sigurni od vas i naroda svog..." Ovi su javno kao i oni naprijed navedeni. Međutim, njihova je namjera sasvim drugačija, jer oni su licemjeri koji javno pokazuju da su muslimani, kako bi time bili sigurni kod muslimana za svoje živote, imetak i potomstvo, dok tajno sarađuju s nevjernicima, obožavajući ono što i oni obožavaju, kako bi bili sigurni i kod njih. Ustvari, oni su s njima kao što Allah Uzvišeni kaže:
"a kada se osame sa svojim šejtanima, oni kažu: 'Mi smo s vama!' (2:14) Na ovome mjestu, Allah Uzvišeni kaže: "pa kada god se vrate na smutnju, oni se vrate u ranije stanje!" Suddi kaže: "Smutnja je ovdje idolopoklonstvo (širk)!" Ibn-Džerir pripovijeda od Mudžahida da je to objavljeno u vezi s ljudima iz Meke, koji su dolazili Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i javno prihvaćali islam, a zatim se vraćali Kurejšima i predavali se kipovima, želeći se time osigurati i kod jednih i kod drugih. Stoga je naređena borba protiv njih, ukoliko se ne okane toga i ne poprave. Zato Allah Uzvišeni kaže:
"Ako se oni ne okane vas, i ne ponude vam mir", tj. sporazum o miru i pomirenju, "ako vas se ne klone", tj. ne prestanu sa borbom, "onda ih hvatajte" kao zarobljenike, "ubijajte gdje god stignete", tj. gdje god ih sretnete.
"a Mi ćemo vam protiv njih dati jasnu podršku!", tj. jasnu i otvorenu.
وَمَا كَانَ لِمُؤْمِنٍ أَنْ يَقْتُلَ مُؤْمِنًا إِلَّا خَطَأً ۚ وَمَنْ قَتَلَ مُؤْمِنًا خَطَأً فَتَحْرِيرُ رَقَبَةٍ مُؤْمِنَةٍ وَدِيَةٌ مُسَلَّمَةٌ إِلَىٰ أَهْلِهِ إِلَّا أَنْ يَصَّدَّقُوا ۚ فَإِنْ كَانَ مِنْ قَوْمٍ عَدُوٍّ لَكُمْ وَهُوَ مُؤْمِنٌ فَتَحْرِيرُ رَقَبَةٍ مُؤْمِنَةٍ ۖ وَإِنْ كَانَ مِنْ قَوْمٍ بَيْنَكُمْ وَبَيْنَهُمْ مِيثَاقٌ فَدِيَةٌ مُسَلَّمَةٌ إِلَىٰ أَهْلِهِ وَتَحْرِيرُ رَقَبَةٍ مُؤْمِنَةٍ ۖ فَمَنْ لَمْ يَجِدْ فَصِيَامُ شَهْرَيْنِ مُتَتَابِعَيْنِ تَوْبَةً مِنَ اللَّهِ ۗ وَكَانَ اللَّهُ عَلِيمًا حَكِيمًا
Vjernik ne može ubiti vjernika osim greškom, a ko ubije vjernika greškom, on mora osloboditi roba vjernika, i predati krvarinu porodici njegovoj, izuzev ako oni to oproste. Ako on pripada narodu koji vam je neprijatelj, a vjernik je, on mora osloboditi jednog roba vjernika! Ako pak pripada narodu s kojim imate sporazum, tada mora dati krvarinu porodici njegovoj i osloboditi roba vjernika! Ko to ne nađe, obavezan je postiti dva mjeseca uzastopno, kajući se Allahu! A Allah sve zna i mudar je!
Allah Uzvišeni kaže: "Vjernik ne može ubiti svoga brata vjernika osim greškom", a to se potvrđuje i hadisom koji stoji u dva Sahiha, u kojem se prenosi od Ibn-Mesuda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /801/ "Nije dozvoljena krv muslimana koji svjedoči da nema boga osim Allaha i da sam ja Allahov Poslanik, osim u jednom od tri slučaja: glavu za glavu, oženjenog (udatu) bludnika ili bludnicu, i onoga koji napusti vjeru i izdvoji se iz zajednice!" Ukoliko se desi nešto od ovo troje, nijedan pojedinac nema pravo da ga ubije, jer to je stvar imama ili njegovog zamjenika. Za riječi Allaha Uzvišenog: "osim greškom" kažu da je to izuzimanje kojim se prekida slijed riječ (el-istisna´ el-munkati´).
Povod za objavu ovog ajeta bio je, kako kažu Mudžahid i više drugih prenosilaca, slijedeći: "Objavljen je u vezi s Ajjašom ibn Ebi-Rebi'em, bratom Ebu-Džehla po majci, Esmi bint Mahrem. Naime, on je ubio jednog čovjeka koga je izlagao kazni, zajedno s njegovim bratom, zbog islama. To je bio Haris ibn Jezid el-Gamidi. Njemu je Ajjaš pripremio zlo, ali je on primio islam i iselio se bez znanja Ajjašova. Kada je došlo do osvajanja Meke, on ga je vidio, pa misleći da je u istoj vjeri, napao ga je i ubio. Potom je Allah objavio ovaj ajet.
"a ko ubije vjernika greškom, on mora oslobotiti roba vjernika i predati krvarinu porodici njegovoj". To su dvije obaveze u slučaju nehotičnog ubistva: jedna je kefaret (naknada) zato što je učinio veliki grijeh, pa makar to bilo greškom. Usto, uvjet je da oslobodi roba - vjernika, i to se ne može nadoknaditi nevjernikom, punodobnim niti malodobnim dok ne bude namjeravao prihvatiti vjeru. Većina učenjaka smatra da se može nadoknaditi ukoliko je musliman, bio punoljetan ili ne.
Ahmed navodi predanje od jednog ensarije /802/ kako je doveo crnu robinju i rekao: "Allahov Poslaniče, obavezan sam osloboditi roba vjernika! Ukoliko ti smatraš da je ovo vjernica, oslobodit ću je!" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Svjedočiš li da nema boga osim Allaha?" Ona je kazala: "Da!" Zatim je rekao: "Svjedočiš li da sam ja Allahov Poslanik!" "Da!", rekla je ona. Zatim je rekao: "Vjeruješ li u življenje poslije smrti?" "Da!", odgovorila je. "Oslobodi je!", rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Ovo je sahih (vjerodostojan) lanac predanja, a neimenovanje ashaba tome ne smeta. U "Muvetta'u" od Malika, u "Musnedu" Šafije i Ahmeda, te u "Sahihu" Muslima i "Sunenu" Ebu-Davuda i En-Nesa'ije, navodi se predanje posredstvom Hilala ibn Ebi-Mejmune, od Ata'a ibn Jesara, od Muavije ibn Hakema /803/ da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je on doveo tu crnu robinju, rekao: "Gdje je Allah?" Ona je odgovorila: "Na nebu!" Zatim je rekao: "Ko sam ja?", a ona je odgovorila: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem!" On je rekao: "Oslobodi je, jer ona je vjernica!"1
"...i predati krvarinu porodici njegovoj" To je druga obaveza iz odnosa ubice i porodice ubijenog, kao vid naknade za gubitak ubijenog. Ova krvarina je obavezna za rodbinu po ocu ubice, a ne odnosi se na njegovu imovinu. Šafija, r.h., kaže: "Nije mi poznato da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, određivao krvarinu drugačije nego kao obavezu za rodbinu po ocu ubice. U dva Sahiha navodi se predanje od Ebu-Hurejrea, r.a., koji kaže: /804/ "Dvije žene iz plemena Huzejl sukobile su se, pa je jedna na drugu bacila kamen i ubila je zajedno s onim što je nosila u stomaku. Nakon toga, tužili su to Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa je on presudio da za krvarinu ploda treba dati najboljeg roba ili robinju, a krvarinu za ženu treba dati njena rodbina po ocu!" To pretpostavlja sud o namjernoj grešci, obavezuje plaćanje krvarine, a ovdje je krvarina obavezna u trećinama zbog sumnje u namjernu grešku. Međutim, greška koja je ranije navedena u riječima Allaha Uzvišenog odnosi se na drugu obavezu, u kojoj se krvarina daje kao petina. U tom smislu, imam Ahmed navodi predanje od Ibn-Mesuda, koji kaže: /805/ "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odredio je krvarinu za nenamjerno ubistvo dvadeset jednogodišnjih deva, dvadeset jednogodišnjih mužjaka, dvadeset dvogodišnjih deva, dvadeset trogodišnjih mužjaka i dvadeset ženki." Ovo je verzija Nesa'ija, a Tirmizi kaže: "To nam nije poznato kao merfu' predanje osim u ovoj verziji. Postoji i mevkuf predanje od Abdullaha ibn Mesuda, a u Sahihu El-Buharije navodi se predanje od Abdullaha ibn Omera, koji kaže: /806/ - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao je Halida ibn Velida plemenu Benu-Džuzejma da ih pozove u islam. On je to učinio, ali oni nisu lijepo kazali: "Primamo islam!", nego su rekli: "Promijenili smo vjeru, promijenili smo vjeru!", zbog čega je Halid započeo borbu s njima. To je saznao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pa je podigao ruke rekavši: "Allahu moj, ja nemam ništa s tim što je učinio Halid!" Zatim je poslao Aliju da preda krvarinu za njihove ubijene i nadoknadi imovinu koja im je propala, pa čak i zdjelu iz koje pas jede! Iz ovog hadisa vidi se da greška imama ili njegovog zamjenika može biti otkupljena iz blagajne muslimana (bejtul-mal).
"izuzev ako oni to oproste", tj. osim da rodbina ubijenog izrazi samilost i oprosti krvarinu, i tada ona nije obavezna.
"Ako on pripada narodu koji vam je neprijatelj, a vjernik je, on mora osloboditi jednog roba vjernika!" To znači, ako je ubijeni bio vjernik, a njegovi zaštitnici nevjernici s kojima se vodi rat, tada krvarina nije obavezna, nego je u tom slučaju ubica obavezan osloboditi roba, vjernika i ništa drugo;
"Ako, pak, pripada narodu sa kojim imate sporazum" i ako su zaštitnici ubijenog štićenici - Zimmije - ili pod ugovorom o miru, njima pripada krvarina za ubijenog. Ukoliko je bio vjernik, tada je obavezna kompletna krvarina, a i ukoliko je bio nevjernik, po nekim učenjacima, i tada je obavezna kompletna krvarina. Ima mišljenja "da je za nevjernika obavezno pola krvarine koliko se daje za vjernika", a ima mišljenja "da je obavezna trećina", što se objašnjava u fikhskim djelima. Ubica je obavezan osloboditi roba, vjernika, a "ko to ne nađe, obavezan je postiti dva mjeseca uzastopno..." ,
tj. da se ne mrsi između njih, nego da nastavi postiti do kraja. Ukoliko se, pak, omrsi bez razloga (osim u slučaju bolesti, menstruacije ili porođajnog pranja), dužan je ponovo započeti post. Što se tiče puta, odnosno pitanja da li se u tom slučaju može prekinuti ili ne, učenjaci se razilaze i postoje dva mišljenja...
"kajući se tako Allahu! A Allah sve zna i mudar je!" To znači, ovo je pokajanje ubice greškom (nehotice), takvo da on, ukoliko ne nađe mogućnosti da oslobodi roba, treba da posti uzastopno dva mjeseca. Postoje razilaženja u pogledu onoga koji nije u stanju postiti, u smislu da li je obavezan nahraniti šezdeset siromaha, kao što je to u slučaju kaznene naknade (kefaret) za zihar (predislamsko puštanje) riječima: "Ti si mi kao moja majka!" U tom pogledu, postoje dva mišljenja: jedno pozitivno, odnosno kao što je u slučaju zihara, tj. predislamskog puštanja, a koje se ovdje ne spominje, budući da je ovo prijetnja i opomena uz koju ne odgovara da se navodi olakšica i pogodnost; i drugo, negativno, koje ne prihvaća da se to zamijeni hranjenjem siromaha, jer da je to obaveza, ona se ne bi izostavila bez potrebe;
"A Allah sve zna i mudar je!" To je do sada više puta komentirano.
Ovim je objašnjeno pitanje nehotičnog ubistva. Što se tiče namjernog ubistva
1 A šta reći za one koji kažu, Allah neka nas sačuva: "Allah je na svakom mjestu!", u čemu se dobro vidi antropomorfizam, sjedinjenje i jedinstvo. Ima, me|utim, i onih koji kažu: "da Allah nije iznad, niti ispod, desno niti lijevo, naprijed niti nazad, te da nije unutar kosmosa niti izvan toga!", što je opis nepostojećeg, Allah neka nas sačuva od toga, a obje su tvrdnje izraz spletki židova, Allah ih prokleo!
وَمَنْ يَقْتُلْ مُؤْمِنًا مُتَعَمِّدًا فَجَزَاؤُهُ جَهَنَّمُ خَالِدًا فِيهَا وَغَضِبَ اللَّهُ عَلَيْهِ وَلَعَنَهُ وَأَعَدَّ لَهُ عَذَابًا عَظِيمًا
A ko hotimično ubije vjernika, kazna mu je Džehennem, u kojem će vječno ostati! Njemu slijedi i gnjev Allahov i prokletstvo, i njemu je kaznu veliku pripremio!
"A ko hotimično ubije vjernika..." što predstavlja žestoku prijetnju i sigurno obećanje onome ko počini ovaj veliki grijeh, koji se u više ajeta u Allahovoj Knjizi povezuje uz idolopoklonstvo (širk). Tako Allah Uzvišeni kaže u poglavlju "El - Furkan":
"I oni koji mimo Allaha drugoga boga ne prizivaju, i koji ne ubijaju one koje je Allah zabranio, osim kad pravda zahtijeva." (I25: 68) U vezi sa zabranom ubistva postoje brojni ajeti i hadisi, među kojima je i hadis koji se u dva Sahiha prenosi od Ibn-Mesuda, koji kaže: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Prvo što će biti suđeno među ljudima na Sudnji dan, jeste pitanje krvi!" Ebu-Davud navodi predanje od Ubadeta ibn Samita, koji kaže: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /808/ "Vjernik je dobar na svom putu1 sve dok ne prolije zabranjenu krv, a kada prolije zabranjenu krv - on je propao!"2
U drugom hadisu stoji: /809/ "Kada bi se svi stanovnici nebesa i Zemlje sastali i ubili jednog muslimana, Allah bi ih sve bacio u Vatru!" Zatim: /810/ "Kod Allaha je manja šteta da nestane ovaj svijet nego da bude ubijen jedan musliman!" Ibn-Abbas je smatrao da nema pokajanja za hotimičnog ubicu vjernika, na osnovi riječi Allaha Uzvišenog:
"A ko hotimično ubije vjernika, kazna mu je Džehennem" (4:93). To je posljednje što je objavljeno iz ove oblasti i ničim nije derogirano. Prenosi se od Ibn-Abbasa u više predanja. Među onima koji također imaju ovaj stav jesu i Zejd ibn Sabit, Ebu-Hurejre, Abdullah ibn Omer, Ebu-Seleme ibn Abdurrahman, Ubejd ibn Umejr, Hasan, Katade i Ed-Dahhak, a predanje navodi Ibn Ebi-Hatim. U ovoj oblasti, međutim, ima nekoliko hadisa koji nemaju snagu dokaza!
Mišljenje je većine predstavnika Selefa i Halefa da je pokajanje ubice stvar između njega i njegovog Gospodara Uzvišenog, jer ukoliko se pokaje i obrati za oprost, zatim bude skrušen i pokoran, pa čini dobro, Allah će njegova loša djela zamijeniti dobrim, dati naknadu ubijenome za njegovo nasilje i učiniti ga zadovoljnim. Allah Uzvišeni kaže:
"I oni koji mimo Allaha drugoga boga ne prizivaju..." do riječi:
"osim onih koji se pokaju i dobra djela čine." (25:68) To su riječi koje nije dopušteno dokidati, niti smatrati da se one odnose na idolopoklonike! Allah Uzvišeni, također, kaže:
- Reci: "O robovi moji, koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost, jer Allah sve grijehe oprašta!" (39:53) Ovo se odnosi općenito na sve grijehe, i nevjerstvo, i idolopoklonstvo, i sumnju, i licemjerstvo, i ubistvo, i pokvarenost i sve drugo, izuzev idolopoklonstva, ukoliko čovjek s tim umre. Allah Uzvišeni kaže:
"Allah, doista, neće oprostiti da se Njemu išta ravnim pridružuje, a oprostit će sve mimo toga kome On hoće!" (4:48) Ovaj ajet navodi se također u ovoj časnoj suri (poglavlju), prije i poslije ajeta: "A ko hotimično ubije vjernika..." 3, što je u funkciji jačanja nade. Allah to najbolje zna! U dva Sahiha stoji /811/ predanje o Izraelićaninu koji je ubio stotinu osoba, a potom pitao jednog učenjaka: "Mogu li se ja pokajati?" On mu je odgovorio: "A ko stoji između tebe i pokajanja?" Zatim ga je uputio u grad u kome se Allah obožava, pa on tamo iseli i umre na putu, gdje su ga uzeli meleci milosti...!" Ako je to tako kada su u pitanju Israelićani, onda je sigurnije da će pokajanje biti primljeno od pripadnika ovoga ummeta budući da je Allah s nas skinuo teret i breme koje je bilo na njima, šaljući nam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, sa pravom vjerom. Stoga je najljepše obećanje i prijetnja koja je navedena ona:
"u kome će vječno ostati...!" Allah najbolje zna šta je ispravno i On određuje ulazak ubice u Vatru! Što se pak tiče riječi Ibn-Abbasa i onih koji to prihvaćaju, da za njega nema pokajanja, odnosno stava većine učenjaka da on nema dobrog djela koje bi ga spasilo, te da neće ostati vječno, nego da izraz "vječno" ovdje znači "dugo ostajanje", to objašnjavaju "mutevatir" hadisi u kojima se prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, /812/ da će iz Vatre izići svako u čijem srcu bude i koliko najmanja trunka vjere!" Međutim, u hadisu Muavije, koji glasi: /813/ "Možda će Allah oprostiti svaki grijeh, osim čovjeku koji umre kao nevjernik, odnosno čovjeku koji hotimično ubije vjernika!" Riječ "možda" u funkciji je izražavanja nade. Stoga, ako se negira nada u ova dva slučaja, to ne znači da se ona negira i u jednom od njih, tj. u pogledu ubistva, s obzirom na dokaze koje smo naveli. Što se tiče onoga ko umre kao nevjernik, tekst Kur'ana sasvim izričito potvrđuje da za njega nema oprosta. Traženje pak koje ima ubijeni prema ubici na Sudnji dan, predstavlja jedno od osnovnih ljudskih prava, koje ne prestaje činom pokajanja, nego prestaje uzvraćanjem (odnosno), naknadom. Ovdje nema razlike između ubijenog, pokradenog, porobljenog, otetog, potvorenog i drugih prava čovjeka prema čovjeku, jer ukoliko se ta prava ne nadoknade, nužno slijedi potraživanje na Sudnjem danu! Međutim, sam čin potraživanja ne pretpostavlja naknadu, jer iz dobrih djela ubice može se dati naknada kojom se izvršava obaveza prema ubijenom, dok ostaje višak dobrih djela s kojim može ući u Džennet, odnosno, Allah ubijenom naknadi iz Svoje dobrote dženetskim dvorima i blagodatima, te podizanjem njegovog ranga u Dženetu koliko On hoće i Allah to najbolje zna! Za hotimičnog ubicu postoje posebni propisi koji se odnose na ovaj svijet, a posebni za onaj svijet. Na ovom svijetu prema njemu imaju prava zaštitnici (srodnici) ubijenog, jer Allah Uzvišeni kaže:
"ako bude ni kriv ni dužan ubijen, onda njegovom zaštitniku dajemo vlast!" (17:33) U tom slučaju, oni imaju pravo izbora: da ga ubiju ili oproste, ili, pak, uzmu krvarinu u tri dijela: trideset trogodišnjih, trideset mladih i četrdeset nosećih deva, kao što stoji u "Knjizi propisa."
Imami se razilaze u pogledu naknade, tj. da li je ona za njega obavezna kao što je obavezna za ubicu greškom u vidu oslobađanja roba, ili posta dva mjeseca uzastopno, ili hrane za siromahe - prema jednom mišljenju. U vezi s tim postoje dva stava: prvi, da njemu nije obaveza kefaret, jer za to nema osnova, budući da hotimično ubistvo prevazilazi okvir kefareta. Međutim, oni koji smatraju da je kefaret obavezan, to temelje na predanju imama Ahmeda, koji to navodi s lancem od Vasila ibn Eska'a, koji kaže: - Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, došla je grupa ljudi iz plemena Benu-Selim i rekla: /814/ "Jedan je naš drug učinio težak grijeh?" On je rekao: "Neka oslobodi roba, pa će Allah za svaki njegov organ sačuvati njegov organ od Vatre!"
1 znači brz u hodu, jureći itd.
2 Glagol bez pojačanja i sa pojačanjem znači malaksati od umora i nemoći.
3 Vidjeti ajete 48 i 116 u ovom poglavlju.
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا إِذَا ضَرَبْتُمْ فِي سَبِيلِ اللَّهِ فَتَبَيَّنُوا وَلَا تَقُولُوا لِمَنْ أَلْقَىٰ إِلَيْكُمُ السَّلَامَ لَسْتَ مُؤْمِنًا تَبْتَغُونَ عَرَضَ الْحَيَاةِ الدُّنْيَا فَعِنْدَ اللَّهِ مَغَانِمُ كَثِيرَةٌ ۚ كَذَٰلِكَ كُنْتُمْ مِنْ قَبْلُ فَمَنَّ اللَّهُ عَلَيْكُمْ فَتَبَيَّنُوا ۚ إِنَّ اللَّهَ كَانَ بِمَا تَعْمَلُونَ خَبِيرًا
O vjernici, kada u boj na Allahovom putu krenete, sve dobro provjerite i onome ko vam nazove selam nemojte reći: 'Ti nisi vjernik!' u želji za koristi ovosvjetskog života, jer kod Allaha su mnoga dobra! Takvi ste ranije i vi bili, pa vam je Allah darovao milost Svoju! Zato, sve dobro provjerite, jer Allah je doista obaviješten o onome što vi radite!
Od Ibn-Abbasa prenosi se da je rekao: - Muslimani su našli jednog čovjeka dok je uzimao plijen, pa je on rekao: - "Es-selamu alejkum" - "Mir s vama!", a oni su ga ubili i uzeli njegov plijen! Nakon toga, objavljen je ajet:
- i onome ko vam nazove selam nemojte reći: "Ti nisi vjernik!" U Biografiji stoji: "da se njegov brat Fizar bio uputio Allahovom Poslaniku s namjerom da ga obavijesti da su on i njegov narod primili islam, pa ga je tom prilikom srela izvidnica Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u tami noći. On im je rekao: 'Ja sam musliman!' Oni to nisu prihvatili, nego su ga ubili. Njegov otac kaže: 'Tada sam ja došao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i on mi je dao hiljadu dinara, te drugu krvarinu, a zatim mi rekao da idem." Nakon toga, objavljeno je:
"O vjernici, kada u boj na Allahovom putu krenete..."
El-Buhari navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao Mikdadu: "Šta ako bi to bio vjernik koji krije svoju vjeru sa nevjernicima, pa tu vjeru pokazao i ti ga ubiješ?! I ti si tako prije krio vjeru u Meki!" Ovako prenosi El-Buhari u skraćenoj verziji, kao muallek-predanje.
Imam Ahmed navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže: /815/ - Jedan čovjek iz Benu-Selima prošao je pored grupe ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, čuvajući ovce i nazvao im je selam. Oni su kazali: "Ne naziva nam selam osim zato da nam se dodvori, pa su pošli prema njemu i ubili ga, a njegove ovce doveli Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem. Nakon toga, objavljen je ajet:
"O vjernici, kada u boj na Allahovom putu krenete..." A od Ibn-Abbasa El-Buhari također prenosi da je, u vezi sa riječima: /816/
" i onome ko vam nazove selam nemojte reći: 'Ti nisi vjernik!'” rekao: - Jedan je čovjek uzimao svoj plijen, pa ga je našla grupa muslimana, a on im je rekao: - "Es-selamu alejkum" - "Mir na vas!" Potom su ga ubili i uzeli njegov plijen, pa je Allah objavio:
"i onome ko vam nazove selam nemojte reći: 'Ti nisi vjernik!' Potom, Ibn-Abbas kaže: "Taj plijen je ovosvjetska prolazna dobit!"
"jer kod Allaha su mnoga dobra!" Dakle, kod Njega je bolja dobit od dunjalučke, koju vi želite i što vas je navelo da ubijete ovog čovjeka koji vam je nazvao selam i izjavio da vjeruje. Vi ste to zanemarili i optužili ga za pretvaranje i skrivanje nevjerstva, kako biste uzeli od njega to što ste uzeli. Međutim, halal opskrba koja je kod Allaha za vas je bolja od te koju ste uzeli!
"Takvi ste ranije i vi bili, pa vam je Allah darovao milost Svoju!" I vi ste, kao i on, krili vjeru ne pokazujući to u svome plemenu! Na to ukazuje i naprijed navedeni hadis, a Allah Uzvišeni, također, kaže:
"I sjetite se kada vas je bilo malo, kada ste na Zemlji potlačeni bili!" (I8:26) U vezi sa riječima Allaha Uzvišenog: "Takvi ste ranije i vi bili" Seid ibn Džubejr kaže: "Skrivali ste svoju vjeru od idolopoklonika!"; "pa vam je Allah darovao milost Svoju", tj. pokajanje vam primio i oprostio.
"...pa sve provjerite!" Ovo je potvrda prethodno navedenih riječi;
“Allah je doista obaviješten o onome što vi radite!" Seid ibn Džubejr kaže: "To je prijetnja i obećanje prijetnje!"
لَا يَسْتَوِي الْقَاعِدُونَ مِنَ الْمُؤْمِنِينَ غَيْرُ أُولِي الضَّرَرِ وَالْمُجَاهِدُونَ فِي سَبِيلِ اللَّهِ بِأَمْوَالِهِمْ وَأَنْفُسِهِمْ ۚ فَضَّلَ اللَّهُ الْمُجَاهِدِينَ بِأَمْوَالِهِمْ وَأَنْفُسِهِمْ عَلَى الْقَاعِدِينَ دَرَجَةً ۚ وَكُلًّا وَعَدَ اللَّهُ الْحُسْنَىٰ ۚ وَفَضَّلَ اللَّهُ الْمُجَاهِدِينَ عَلَى الْقَاعِدِينَ أَجْرًا عَظِيمًا
Vjernici koji se ne bore, osim onih koji su nesposobni, ne mogu se izjednačiti s onima koji se na Allahovu putu bore imecima svojim i životima svojim! One koji se bore imecima svojim i životima svojim Allah je odlikovao za stupanj nad onima koji se ne bore, i svima Allah obećava lijepu nagradu! Allah je odlikovao borce nad onima koji se ne bore velikom nagradom!
/817/ El-Buhari navodi predanje od Berra'a, koji kaže: "Kada je objavljen ajet:
"Vjernici koji se ne bore...", Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao je Zejda,1 pa je to zapisao. Nakon toga, došao je Ibn-Ummi-Mektum i požalio se na sljepoću, pa je Allah objavio riječi:
"osim onih koji su nesposobni." El-Buhari također navodi predanje od Sehla ibn Sada es-Saidija /818/ kako je on vidio Mervana ibn Hakema u džamiji i kaže: - Išao sam i sjeo pored njega, a on nam je kazao da je Zejd ibn Sabit njemu rekao: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, meni je diktirao:
'Vjernici koji koji se ne bore ne mogu se izjednačiti sa borcima na Allahovom putu...' Potom je došao Ibn-Ummi-Mektum dok mi je to diktirao, pa je rekao: 'Allahov Poslaniče, tako mi Allaha, kada bih mogao ići u borbu (džihad), išao bih!' On je bio slijep. Nakon toga, Allah je ovo objavio Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Dok je to govorio, koljenima je bio naslonjen na mene, što mi je bilo veoma teško. Učinilo mi se da će me zgnječiti. Potom je to stalo, a Allah je objavio riječi:
'osim onih koji su nesposobni'." To prenosi. jedino El-Buhari, dok ga Muslim ne donosi. Međutim, u drugoj verziji ovo se navodi i kod Ahmeda,. a to predanje donose i Ebu-Davud i Abdurrezak.
Tirmizi navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže: /819/ "Vjernici koji se ne bore, osim onih koji su nesposobni..." To se odnosi na Bedr i one koji su izišli na Bedr! Kada je došlo do boja na Bedru, Abdullah ibn Džahš i Ibn-Ummi-Mektum kazali su: "Mi smo slijepi, Allahov Poslaniče! Imamo li olakšicu za to?" Nakon toga objavljen je ajet:
"Vjernici koji se ne bore, osim onih koji su nesposobni...", te također riječi Allaha Uzvišenog:
"One koji se bore imecima svojim i životima svojim Allah je odlikovao za stupanj nad onima koji se ne bore." To su oni koji se ne bore, a koji nisu nesposobni!
"Allah je odlikovao borce nad onima koji se ne bore velikom nagradom! Od Njega su stupnjevi..." koji su iznad onih koji pripadaju onima koji se ne bore, a nisu nesposobni! Ovo je verzija koju navodi Tirmizi i on, usto, dodaje: "Ovaj hadis je hasen-garib u ovom predanju!"
"Vjernici koji se ne bore ne mogu se izjednačiti sa borcima..." Ove su riječi imale opće značenje dok ubrzo nisu objavljene riječi:
"osim onih koji su nesposobni", čime je navedeno rješenje za one koji imaju opravdan razlog da ne idu u borbu, kao što su sljepoća, sakatost, bolest, u pogledu izjednačavanja s borcima koji se na Allahovom putu bore svojim imecima i životima. Nakon toga, Allah Uzvišeni ukazuje na vrijednost boraca (mudžahida) u odnosu na one koji se ne bore. Ibn-Abbas kaže: "Osim onih koji nisu sposobni i to ovako treba i da bude!" To potvrđuje i predanje u Sahihu El-Buharije od Zuhejra ibn Muavije koji prenosi od Humejda, a on od Enesa, kako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /820/ "U Medini ima ljudi koji su takvi da ne možete krenuti na put niti prijeći neku dolinu da oni ne krenu s vama!" Pitali su ga: "A oni su u Medini?" "Da", rekao je on. "Tamo su zadržani iz opravdanih razloga!" Ovako navode Ahmed i Ebu-Davud.
"i svima Allah obećava lijepu nagradu!", tj. Džennet i lijepu nagradu. Ovim se pokazuje da džihad (borba) nije pojedinačna obligatna dužnost (farzi ajn), nego je to kolektivna obligatna dužnost (farzi kifaje).2
Allah Uzvišeni kaže:
"Allah je odlikovao borce nad onima koji se ne bore velikom nagradom..." i to stupnjevima kojima ih odlikuje u baščama Dženneta, oprostom, milošću i blagoslovom, što je vid dobra i časti koju im podaruje.
1 To je Zejd ibn Sabit, r.a., jedan od onih koji su zapisivali Objavu.
2 Ovo se odnosi na napadačku akciju. Me|utim, u slučaju odbrane i napada neprijatelja nevjernika, džihad je (borba) pojedinačna obligatna dužnost (farzi ajn) za svakog muslimana prema njegovim mogućnostima, pa makar i riječju... Svako treba da učestvuje prema svojim sposobnostima i mogućnostima. Allah to najbolje zna! Oni, pak, koji izostaju od borbe iako su sposobni, bit će od Allaha velikom kaznom kažnjeni!
دَرَجَاتٍ مِنْهُ وَمَغْفِرَةً وَرَحْمَةً ۚ وَكَانَ اللَّهُ غَفُورًا رَحِيمًا
Od Njega su stupnjevi, oprost i milost, jer Allah prašta i milostiv je!
"Od Njega su stupnjevi, oprost i milost, jer Allah prašta i milostiv je!" To potvrđuje i predanje u dva Sahiha od Ebu-Seida el-Hudrija, koji prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /821/ "U Džennetu ima stotinu stupnjeva koje je Allah pripremio za borce na Njegovom putu. Između svaka dva stupnja je koliko između neba i Zemlje!"
إِنَّ الَّذِينَ تَوَفَّاهُمُ الْمَلَائِكَةُ ظَالِمِي أَنْفُسِهِمْ قَالُوا فِيمَ كُنْتُمْ ۖ قَالُوا كُنَّا مُسْتَضْعَفِينَ فِي الْأَرْضِ ۚ قَالُوا أَلَمْ تَكُنْ أَرْضُ اللَّهِ وَاسِعَةً فَتُهَاجِرُوا فِيهَا ۚ فَأُولَٰئِكَ مَأْوَاهُمْ جَهَنَّمُ ۖ وَسَاءَتْ مَصِيرًا
Doista će meleci kada budu uzimali duše onima koji su prema sebi nasilje učinili, pitati: 'Šta je bilo s vama?', a oni će odgovoriti: 'Bili smo nemoćni na Zemlji!' 'Zar Allahova Zemlja nije prostrana i zar se niste mogli nekuda iseliti?', reći će im oni. Zato će njihovo prebivalište biti Džehennem, a loše je to boravište!
El-Buhari navodi predanje od Muhammeda ibn Abdurrahmana Ebul-Esveda, koji kaže: - Stanovnicima Medine bilo je naređeno da učestvuju u jednom od pohoda, pa sam se i ja prijavio. Zatim sam sreo Ikreme Mevla Ibn-Abbas i kazao mu, pa mi je on zabranio da to činim i rekao: /822/ "Ibn-Abbas mi je kazivao kako su neki muslimani išli sa idolopoklonicima u borbu kako bi uvećali njihov broj. Tada bi došla strijela koju bi neko bacio i pogodila jednog od njih, pa ga ubila ili ga sablja posiječe pa umre!", pa je Allah Uzvišeni objavio:
"Doista će meleci, kada budu uzimali duše onima koji su prema sebi nasilje učinili..." To prenosi El-Leys od Ebul-Esveda.
Riječi: "onima koji su prema sebi nasilje učinili" odnose se na neprihvaćanje iseljenja; - pa će pitati: "Šta je bilo s vama?", tj. zašto ste ovdje ostali i zapostavili hidžru?!
“a oni će odgovoriti: "Bili smo nemoćni na Zemlji! Nismo mogli izići iz grada, niti se kretati po Zemlji!" "Zar Allahova Zemlja nije prostrana i zar se niste mogli nekuda iseliti?", reći će im oni. Ebu-Davud navodi predanje od Semure ibn Džunduba, koji kaže: - Potom je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /823/ "Ko se druži sa idolopoklonikom i s njim stanuje, isti je kao i on!" Isto tako je rekao: /824/ - Kada su zarobljeni Abbas, Akil i Neufel - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je Abbasu: "Otkupi sebe i svoga bratića!" On je odgovorio: "Allahov Poslaniče, zar nismo klanjali prema tvojoj kibli i svjedočili tvoje svjedočanstvo?!" On mu je rekao: "Abbase, vi ste suparnička strana, pa ste izgubili!" Potom je proučio ajet:
"Zar Allahova Zemlja nije bila prostrana?" Prenosi Ibn Ebi-Hatim.
إِلَّا الْمُسْتَضْعَفِينَ مِنَ الرِّجَالِ وَالنِّسَاءِ وَالْوِلْدَانِ لَا يَسْتَطِيعُونَ حِيلَةً وَلَا يَهْتَدُونَ سَبِيلًا
Osim za nemoćne muškarce, i žene, i djecu, koji se snaći ne mogu i koji ne nađu Pravoga puta!
"koji se snaći ne mogu i koji ne nađu Pravoga puta!", tj. načina;
فَأُولَٰئِكَ عَسَى اللَّهُ أَنْ يَعْفُوَ عَنْهُمْ ۚ وَكَانَ اللَّهُ عَفُوًّا غَفُورًا
Možda će Allah tim oprostiti, jer Allah prelazi preko grijeha i prašta!
"Možda će Allah tim i oprostiti...", tj. za zapostavljanje hidžre. Kada se odnosi na Allaha, riječ "možda" ima značenje obaveznosti,
a "Allah prelazi preko grijeha i prašta!" El-Buhari navodi predanje od Ebu-Hurejrea, koji kaže: - S nama je bio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjajući jaciju, pa je rekao:
"Allah čuje onoga ko Ga hvali!" a zatim prije nego je pao ničice (na sedždu) rekao je: /825/ "Allahu moj, Ti spasi Ajjaša ibn Rebi'u, Allahu moj, Ti spasi Seleme ibn Hišama, Allahu moj, Ti spasi Velida ibn Velida, Allahu moj, Ti spasi nemoćne vjernike, Allahu moj, Ti pojačaj Svoju silu prema Mudaru, Allahu moj, učini im godine kao godine Jusufove!.." El-Buhari navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji je u vezi sa riječima: "osim onih koji su nemoćni" rekao: "Ja i moja majka bili smo od onih kojima je Allah Uzvišeni to smatrao razložnim!", a Abdurrezzak navodi od Ibn-Abbasa: "Ja i moja majka smo bili među nemoćnim, ženama i djecom!"
وَمَنْ يُهَاجِرْ فِي سَبِيلِ اللَّهِ يَجِدْ فِي الْأَرْضِ مُرَاغَمًا كَثِيرًا وَسَعَةً ۚ وَمَنْ يَخْرُجْ مِنْ بَيْتِهِ مُهَاجِرًا إِلَى اللَّهِ وَرَسُولِهِ ثُمَّ يُدْرِكْهُ الْمَوْتُ فَقَدْ وَقَعَ أَجْرُهُ عَلَى اللَّهِ ۗ وَكَانَ اللَّهُ غَفُورًا رَحِيمًا
Ko se iseli na putu Allahovom, na Zemlji će naći mnogo mjesta i obilja! A onaj ko napusti svoj dom iseljavajući se radi Allaha i Njegovoga Poslanika, pa ga stigne smrt, od Allaha će dobiti nagradu! Allah mnogo prašta i milostiv je!
"Ko se iseli na putu Allahovom, na Zemlji će naći mnogo mjesta i obilje...!" Ovo je podsticaj na hidžru i nagovor da se napuste idolopoklonici, jer vjernik, gdje god ode, naći će utočište od njih gdje će se skloniti. Riječ infinitiv je glagola koji Arapi upotrebljavaju ovako:
"Taj čovjek usprotivio se svojim ljudima prkosno i iz inada." Ibn-Abbas kaže: "znači prijeći iz zemlje u zemlju, iz mjesta u mjesto"; "i obilje", tj. opskrbu.
"A onaj ko napusti svoj dom iseljavajući se radi Allaha i Njegovoga Poslanika, pa ga stigne smrt, od Allaha će dobiti nagradu!" To znači: ko napusti svoj dom u namjeri da se iseli (hidžru učini) radi Allaha i Njegovoga Poslanika, a zatim umre, njemu je kod Allaha osigurana nagrada. To potvrđuje i predanje u Sahihima, Musnedima i Sunenima od Omera ibn el-Hattaba, koji kaže: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /826/ "Djela se prosuđuju prema namjerama i svakom čovjeku pripada ono što je naumio! Čije iseljenje bude radi Allaha i Njegovoga Poslanika, njegova je hidžra za Allaha i Njegovoga Poslanika, a čije iseljenje bude radi ovog svijeta, kako bi ga zadobio, ili žene, kako bi je oženio, njegova je hidžra za ono radi čega se iselio!" Ovo se općenito odnosi na hidžru, odnosno, na sva djela. U to spada i hadis koji stoji u dva Sahiha, a odnosi se na čovjeka koji je ubio devedeset i devet osoba, a potom to upotpunio sa stotim pobožnim čovjekom... koji je umro na putu hidžre i koga su uzeli meleci milosti.1 U jednom predanju stoji da se on, kada mu je došla smrt, prsima pogeo prema zemlji u koju se iselio. Imam Ahmed navodi predanje od Abdullaha ibn Atika, koji kaže da je čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: /827/ "Ko iziđe iz svoje kuće u borbu na Allahovom putu, zatim kaže: 'Gdje su borci na Allahovom putu?' a zatim padne sa svoje jahalice i umre, njemu pripada nagrada od Allaha! Ako ga ugrize kakva životinja (zmija, škorpija i sl.), pa umre, pripada mu nagrada od Allaha; i ako umre iznenada, pripada mu nagrada od Allaha!"
Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Ibn-Abbasa, r.a., koji kaže: /828/ - Damre ibn Džundub krenuo je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i umro na putu prije nego je stigao do njega. Nakon toga objavljen je ajet:
"A onaj ko napusti svoj dom iseljavajući se radi Allaha i Njegova Poslanika..."
Hafiz Ebu-Ja'la navodi predanje od Ebu-Hurejrea, koji kaže: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /829/ "Ko krene na hadž i umre, njemu se piše nagrada za hadž do Sudnjega dana, a ko krene na umru i umre, njemu se piše nagrada za umru do Sudnjega dana! Ko krene u boj na Allahovom putu i umre, njemu se piše nagrada borca (gazije) o Sudnjega dana!" Ovaj hadis je garib u ovom predanju.
1 Usp. hadis br. 804.
وَإِذَا ضَرَبْتُمْ فِي الْأَرْضِ فَلَيْسَ عَلَيْكُمْ جُنَاحٌ أَنْ تَقْصُرُوا مِنَ الصَّلَاةِ إِنْ خِفْتُمْ أَنْ يَفْتِنَكُمُ الَّذِينَ كَفَرُوا ۚ إِنَّ الْكَافِرِينَ كَانُوا لَكُمْ عَدُوًّا مُبِينًا
Kada idete po Zemlji, nije vam grijeh namaz skratiti, ako se bojite da će vam smutnju nevjernici učiniti, jer nevjernici su vam doista otvoreni neprijatelji!
Allah Uzvišeni kaže: "Kada idete po Zemlji...", tj. kada putujete, kao što na drugom mjestu kaže:
"On zna da će među vama biti bolesnih, i onih koji će po svijetu hodati i Allahove blagodati tražiti...!" (I73:20)
Zatim Allah Uzvišeni kaže:
"nije vam grijeh namaz skratiti...", tj. sebi pritom olakšati, bilo u pogledu kvantiteta, pa namaz od četiri rekata skratiti na dva rekata, kao što to razumijeva većina učenjaka koji ovaj ajet koriste kao dokaz za skraćenje namaza u toku putovanja, uz određene razlike u modalitetima. Tako neki uvjetuju za putovanje da je u funkciji pokornosti,1 dok drugi to ne uvjetuju..., s tim da put bude radi Šerijatom dozvoljenih stvari, tj. u funkciji dozvoljenih stvari, čime se isključuje put koji vodi grijehu. Ovo je mišljenje Šafije, Ahmeda i drugih imama. Ima mišljenja, međutim, da to važi za putovanje uopće, pa makar vodilo i griješenju. To je stav Ebu-Hanife, Es-Sevrija i Davuda, a temelje ga na općem značenju ajeta, s čim se ne slaže većina učenjaka.2
"...ako se bojite da će vam smutnju nevjernici učiniti". Moguće da je ovo uopće kazano za put kakav je najčešće bio u vrijeme objave ovoga ajeta... u početku islama, neposredno nakon Hidžre, većina putovanja bila je u znaku straha i opasnosti. Čak se nije ni kretalo na put osim u cilju boja ili posebnih izvidnica, odnosno u rat za obranu islama i njegovih pripadnika. U tom smislu, riječi kojima se izražava najčešća situacija ili poseban slučaj, nema ju i poseban (jedan) smisao,3 jer i Allah Uzvišeni kaže:
"I ne nagonite robinje svoje da se bludom bave, ako one žele čestite biti!” 4 (I24:33) Imam Ahmed navodi predanje od Ja'la ibn Umejje, koji kaže: - Pitao sam Omera ibn u-Hattaba: /830/ "Allah Uzvišeni kaže:
“nije vam grijeh namaz skra titi, ako se bojite da će vam smutnju nevjernici učiniti...' a ljudi su sada sigurni?" Omer, r.a., rekao mi je: - Čudio sam se onome čemu se i ti čudiš, pa sam to pitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i odgovorio mi je: "To je milostinja koju vam Allah podaruje, pa uzmite Njegovu milostinju!" Ovako prenose Muslim i autori Sunena, a Et-Tirmizi kaže: "Hadis je hasen-sahih!" Ali ibnil-Medini kaže: "Ovo je hasen-sahih hadis od Omera. Ne pamti se osim u ovom predanju, a prenosioci su mu poznati."
Ebu-Bekr ibn Ebi-Šejbe navode predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže: /831/ "Klanjali smo sa Allahovim Poslanikom između Meke i Medine po dva rekata, iako smo bili sigurni i nismo se nikoga bojali!" Ovako prenose Nesa'i i Tirmizi. El-Buhari navodi predanje od Jahja ibn Ishaka, a on od Enesa, koji kaže: /832/ - Sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, krenuli smo iz Medine u Meku, pa je on klanjao po dva rekata sve dok se nismo vratili u Medinu. Tada sam ga zapitao: "Koliko ste u Meki boravili?" "Tamo smo boravili deset dana!", odgovorio je on. Ovako prenosi ostali od šestorice autora od Jahja ibn Ishaka el-Hadremija.
El-Buhari navodi predanje od Harise ibn Vehba, koji kaže: /833/ "Dok smo bili sigurni na Mini, s nama je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao dva rekata!" El-Buharija, također, navodi predanje od Abdullaha ibn Omera, koji kaže: /834/ "Sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao sam dva rekata, kao i sa Ebu-Bekrom, Omerom i Osmanom u početku njegove vladavine, koji je potom klanjao puni broj rekata!" Ovako prenosi Muslim.5
Ovi hadisi jasno pokazuju da za skraćivanje nije uvjet strah. Stoga neki učenjaci kažu da je ovdje cilj skraćivanja kvalititativni, a ne kvantitativni.6 To je mišljenje Mudžahida, Ed-Dahhaka i Es-Suddija, a također se potvrđuje i predanjem imama Malika od Aiše, r.a., koja kaže: /835/ "Namaz je naređen kao stroga obaveza po dva rekata i na putu i kod kuće, pa je to, potom, potvrđeno za namaz na putu, a povećano za namaz kod kuće!"7
Ovaj hadis navode El-Buhari, Muslim, Ebu-Davud i En-Nesa'i od Malika. Oni kažu: - Ako je namaz na putu u osnovi dva rekata, kako je moguće onda da skraćivanje bude u ovom slučaju kvantitativno? Naime, riječi:
"nije vam grijeh namaz skratiti, ako se bojite da će vam smutnju nevjernici učiniti..." ne odnose se na ono što je u osnovi takvo. Na to još jasnije ukazuje predanje koje navodi imam Ahmed od Omera, r.a., koji kaže: /836/ "Namaz na putu ima dva rekata, namaz kurban-bajrama dva rekata, ramazanskog Bajrama dva rekata, džuma-namaz dva rekata, i to sve u potpunosti, bez skraćivanja, kako je kazao Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem." Ovako prenose Nesa'i, Ibn-Madže i Ibn-Hibban u svom "Sahihu" posredstvom Zubejda el-Jamija, s lancem koji ispunjava uvjete Muslima. U vezi sa vjerodostojnošću ovog hadisa Jahja ibn Me'in primjećuje: "da Abdurrahman ibn Ebi-Lejla, koji navodi spomenuti hadis od Omera, to nije čuo od Omera." Ali je u Uvodu Muslimova Sahiha utvrđeno da je slušanje Ibn Ebi-Lejle od Omera, kako u pogledu ovog, tako i drugih hadisa, tačno, inšallah, pogotovu što se ovaj hadis vezuje za Omera na ovaj način: od Abdurrahmana ibn Ebi-Lejle, od Ka'ba ibn Udžre, od Omera. Isto tako, Muslim u svom "Sahihu", te Ebu-Davud, En-Nesa'i i Ibn-Madže navode predanje hadisa Ebu-Avane el-Veddaha, od Abdullaha el-Ješkerija, a tome dodaju Muslim, En-Nesa'i i Ejjub ibn Aid, od Bukejra ibn Ahnesa, od Mudžahida, od Abdullaha Ibn-Abbasa, koji kaže: /837/ "Allah je naredio namaz kao strogu obavezu putem vašeg vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i to kod kuće četiri rekata, a na putu dva, te u slučaju straha jedan rekat. I kao što se kod kuće klanja prije i poslije (farza), tako se klanja i na putu!" To ne negira navedeni hadis od Aiše, r.a., a postoji saglasnost da namaz na putu ima dva rekata, te da je to potpun namaz, a ne skraćen kao što se jasno govori u hadisu Omera, r.a.8 Ako je to tako, onda je smisao riječi Allaha Uzvišenog:
"nije vam grijeh namaz skratiti, ako se bojite da će vam smutnju nevjernici učiniti..." kvalititativno skraćivanje, kao što je to u slučaju namaza u strahu. U tom smislu Allah Uzvišeni kaže:
"ako se bojite da će vam smutnju nevjernici učiniti", a potom kaže: "A kada budeš s njima i zajedno s njima obaviš namaz..." (I4:102), čime se objašnjava svrha skraćivanja i navodi vid i oblik toga. Stoga, navodeći Poglavlje o namazu u strahu El-Buhari počinje ovako:
"Kada idete po Zemlji, nije vam grijeh namaz skratiti..." - do riječi - "Allah je, doista, za nevjernike pripremio groznu kaznu!" Isto tako, u vezi s riječima Uzvišenog:
"nije vam grijeh namaz skratiti..." Džuvejbir navodi predanje od Ed-Dahhaka: "To je u slučaju borbe kada konjanik klanja dva tekbira u pravcu u kojemu je licem okrenut!"
Es-Suddi kaže: "Ako klanjaš dva rekata na putu, to je potpun namaz, a nije dopušteno, izuzev u slučaju straha, da mu oni koji ne vjeruju to smutnjom onemoguće. U tom slučaju, skraćeni namaz ima jedan rekat!" Mudžahid kaže:
“nije vam grijeh namaz skratiti..." To se odnosi na dan kada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, sa svojim ashabima bio u Asefanu, a idolopoklonici u Dadžnanu, gdje su odsjeli. Tada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao sa ashabima četiri rekata podne-namaza, uz ruku, sedždu i kijam, pa su idolopoklonici htjeli napasti na njihovu robu i tovare. Prenose Ibn Ebi-Hatim, Ibn-Džerir, koji to bira nakon što mu je ispričano više predanja, i kaže: "To je ispravno!"
Ibn-Džerir navodi predanje od Semmaka el-Hanefija, koji kaže: /838/ "Pitao sam Ibn-Omera o namazu putnika, pa je rekao: "Dva rekata su potpun namaz i nije skraćivanje, jer skraćivanje se čini u slučaju straha!" Zatim sam rekao: "A šta je to namaz u strahu?" On je odgovorio: "S jednom grupom imam klanja jedan rekat, a zatim oni odu na mjesto druge grupe, pa i ona dođe i on i s njom klanja jedan rekat. Na taj način imam klanja dva rekata, a svaka grupa po jedan!"9
1 To se prenosi od Ibn-Omera, Ata'a te Jahje, koji navodi predanje od Malika.
2 Polazeći od općeg smisla ajeta, to stoji kao argument protiv onih koji se ne slažu s ovim.
3 To je jedno od šerijatskih pravila.
4 Tj. iz toga se ne razumije da - ako one ne žele biti čestite - može ih se nagoniti na blud!
5 On nalazi opravdanje za Osmana, r.a., time što se oženio na Mini, nakon čega je smatrao da je kod kuće, pa je to upotpunio!
6 Jer kvantitet je u osnovi dva rekata, kao što stoji u hadisu Aiše: "Namaz je odre|en kao obaveza po dva rekata na putu i kod kuće,... a potom je kod kuće povećan broj!"
7 To potvr|uje da su dva rekata na putu redovna obaveza, a ne olakšica!
8 Usp. hadis broj 836.
9 Iako se ovaj hadis vezuje (mevkuf) za Ibn-Omera, on ima snagu merfu hadisa budući da on u vezi s tim nije mogao isticati svoje mišljenje, pogotovu što i drugi sahih hadisi potvr|uju riječi Ibn-Omera.
وَإِذَا كُنْتَ فِيهِمْ فَأَقَمْتَ لَهُمُ الصَّلَاةَ فَلْتَقُمْ طَائِفَةٌ مِنْهُمْ مَعَكَ وَلْيَأْخُذُوا أَسْلِحَتَهُمْ فَإِذَا سَجَدُوا فَلْيَكُونُوا مِنْ وَرَائِكُمْ وَلْتَأْتِ طَائِفَةٌ أُخْرَىٰ لَمْ يُصَلُّوا فَلْيُصَلُّوا مَعَكَ وَلْيَأْخُذُوا حِذْرَهُمْ وَأَسْلِحَتَهُمْ ۗ وَدَّ الَّذِينَ كَفَرُوا لَوْ تَغْفُلُونَ عَنْ أَسْلِحَتِكُمْ وَأَمْتِعَتِكُمْ فَيَمِيلُونَ عَلَيْكُمْ مَيْلَةً وَاحِدَةً ۚ وَلَا جُنَاحَ عَلَيْكُمْ إِنْ كَانَ بِكُمْ أَذًى مِنْ مَطَرٍ أَوْ كُنْتُمْ مَرْضَىٰ أَنْ تَضَعُوا أَسْلِحَتَكُمْ ۖ وَخُذُوا حِذْرَكُمْ ۗ إِنَّ اللَّهَ أَعَدَّ لِلْكَافِرِينَ عَذَابًا مُهِينًا
Kada ti budeš među njima i s njima obavljaš namaz, neka jedna grupa s tobom klanja i neka svoje oružje uzmu: i dok budu na sedždi, neka drugi budu iza vas, a onda neka dođe druga grupa koja nije klanjala i neka s tobom klanjaju, ali neka drže oružje svoje i oprezni budu! Nevjernici jedva čekaju da vi zanemarite oružje i oruđe vaše, pa da na vas svi odjednom navale! A ako vam bude smetala kiša ili budete bolesni, nije vam grijeh oružje svoje odložiti, s tim da oprezni budete! Allah je, doista, nevjernicima sramnu patnju pripremio!
Ima više vrsta namaza u strahu, jer neprijatelj je nekada u pravcu kible, a nekada nije, nekada namaz ima četiri rekata, a nekada tri, kao što je akšam-
namaz, a nekada pak dva, kao što su sabah-namaz i namaz putnika. Usto, nekada ljudi klanjaju u džematu (kolektivno), a nekada se borba rasplamsa, pa nisu u mogućnosti klanjati u džematu, nego klanjaju pojedinačno, okrećući se prema kibli ili ne, idući pješice ili jašući. U svakom slučaju, oni obavljaju namaz bez obzira što se kreću i učestvuju u borbi. Ima učenjaka koji kažu da prema naprijed navedenom hadisu Ibn-Abbasa, u svakom od ovih slučajeva trebaju klanjati jedan rekat!1 Taj stav zastupa i Ahmed ibn Hanbel, te dio tabiina. Od Muhammeda ibn Nasra el-Mervezija prenosi se da on smatra da i sabah treba skratiti na jedan rekat u slučaju straha, a to je također i stav Ibn-Hazma. Ibn-Rahvejh kaže: "Međutim, u slučaju direktnog sukoba dovoljan je jedan rekat gestikulacijom!" Drugi kažu: "Dovoljan je jedan tekbir!" To smatra emir Abdul-Vehhab ibn Buht el-Meki, koji kaže: "A ako nije u stanju obaviti tekbir, neka ga u sebi ne izostavi!", tj. neka ima namjeru to učiniti! To prenosi Seid ibn Mensur u svom "Sunenu", a Allah to najbolje zna! Isto tako, ima učenjaka koji dopuštaju da se namaz odgodi zbog borbe, na temelju toga što je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, odgodio podne i ikindiju koje je klanjao nakon zalaska Sunca, prije akšam-namaza na "Dan saveza" da bi, potom, klanjao jacija-namaz. Većina učenjaka, međutim, tvrdi da je to derogirano namazom u strahu, jer u to vrijeme to nije bilo objavljeno, pa kada je objavljeno, time je derogirano odgađanje namaza zbog navedenog razloga! I to je ispravno.
"Kada ti budeš među njima i s njima obavljaš namaz...", tj. kada s njima klanjaš kao imam namaz u strahu, što nije prvi slučaj kada se skraćuje na jedan rekat, kao što upućuje hadis2 kada se klanja pojedinačno, idući pješke ili jašući, u pravcu kible ili ne. Nakon toga, navodi se pitanje klanjanja u džematu i klanjanja za jednim imamom. U tom smislu, dobro rade oni koji ovaj ajet navode kao dokaz za obaveznost namaza u džematu, budući da su se mnoge radnje dozvolile i preko njih se prelazi samo da bi se klanjao u džematu. Da nije obavezan (vadžib), tako sigurno ne bi bilo!
Što se pak tiče povoda objave ovog ajeta, Ibn-Džerir navodi predanje od Alije, r.a., koji kaže: /839/ - Neki ljudi iz Benun-Nedžara pitali su Allahovog Poslanika: "Allahov Poslaniče, kako ćemo klanjati kada putujemo po Zemlji?" Nakon toga, Allah Uzvišeni je objavio ovaj ajet:
"Kada idete po Zemlji, nije vam grijeh namaz skratiti..." (4:101) Zatim je jedno vrijeme objava bila prekinuta, pa nakon što je prošao jedan period, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, krenuo je u boj i klanjao podne! Tada su idolopoklonici rekli: "Muhammed i njegovi drugovi su vam omogućili da ih napadnete s leđa, pa zašto niste pojačali napad?" Jedan od njih je rekao: "Imali su i drugu jedinicu, jednako jaku!" Između dva namaza, objavljeno je:
"ako se bojite da će vam smutnju nevjernici učiniti", i tako je objavljena zapovijed za namaz u slučaju straha. Ovo je vrlo čudan slučaj, ali neki navode kao svjedoka tome predanje Ebu-Ajjaša ez-Zerkija po imenu Zejd ibn Samit, r.a., a navodi se i kod imama Ahmeda i autora "Sunena". Imam Ahmed prenosi da je Ibn-Ajjaš rekao: /840/ - Bili smo sa Allahovim Poslanikom u Asfanu, gdje su nas dočekali idolopoklonici sa Halidom ibn Velidom na čelu i bili su u pravcu kible. Tada je Allahov Poslanik s nama klanjao podne, a oni su rekli: "Bili smo u poziciji da ih napadnemo!", a zatim: "Sada će im doći namaz koji im je draži od njihovih sinova i njih samih!" Zatim kaže: "Potom je Džibril došao sa ovim ajetom između podne namaza i ikindije:
'Kada ti budeš među njima i s njima obavljaš namaz...'" Zatim kaže: "Bio sam tu kada im je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da uzmu oružje!" Potom: "Iza sebe nas je poredao u dva reda (safa)", zatim: "pa je obavio ruku, što smo i mi s njim učinili, zatim se podigao, pa smo i mi to učinili, zatim je obavio sedždu (pao ničice) sa safom koji je iza njega, dok su drugi stajali i budno motrili. Nakon što su oni sedždu učinili i ustali, drugi su sjeli i sedždu učinili na njihovom mjestu. Zatim su ustali i zamijenili mjesta. Nakon toga Poslanik je učinio ruku i svi zajedno s njim. Zatim se podigao sa rukua i oni zajedno s njim, a zatim je učinio sedždu zajedno sa safom koji je iza njega dok su drugi stajali i budno motrili. A kada su sjeli, i drugi su sjeli i sedždu učinili a zatim je predao selam zajedno sa svima. Zatim je otišao..." Usto on navodi: "Allahov Poslanik tako je klanjao dva puta, jednom u Asfanu, a drugi put na zemljištu Benu-Selima!" Prenose Ahmed, Ebu-Davud, Nesa'i i Abdul-Aziz ibn Abdis-Samed od Mensura s lancem koji je vjerodostojan i ima potvrdu kod El-Buharije, Muslima i Ibn Ebi-Hatima.
Što se tiče zapovijedi nošenja oružja prilikom obavljanja namaza u strahu, prema nekim učenjacima to je obavezno na osnovi samog teksta ajeta i to je jedno od mišljenja Šafije. Na to ukazuju riječi Allaha Uzvišenog:
"A ako vam bude smetala kiša ili budete bolesni, nije vam grijeh oružje svoje odložiti, s tim da oprezni budete!" To znači, da budete spremni i, ukoliko bude potrebno, da to uzmete bez teškoća.
"Allah je doista nevjernicima sramnu patnju pripremio!"
1 Usp. hadis br. 837!
2 Navedeni hadis Ibn-Abbasa.
فَإِذَا قَضَيْتُمُ الصَّلَاةَ فَاذْكُرُوا اللَّهَ قِيَامًا وَقُعُودًا وَعَلَىٰ جُنُوبِكُمْ ۚ فَإِذَا اطْمَأْنَنْتُمْ فَأَقِيمُوا الصَّلَاةَ ۚ إِنَّ الصَّلَاةَ كَانَتْ عَلَى الْمُؤْمِنِينَ كِتَابًا مَوْقُوتًا
A kada namaz završite, Allaha spominjite, stojeći, i sjedeći, i ležeći. A kada budete sigurni, namaz obavljajte u potpunosti, jer namaz je propisan vjernicima u određenim vremenskim razmacima!
Allah Uzvišeni naređuje da se dosta Allah spominje nakon namaza u strahu iako je to šerijatski utemeljeno i poželjno i nakon drugih namaza. Ovdje je, međutim, to naglašeno zbog olakšice koja je dana pri obavljanju ovog namaza, te povlastice za pomjeranje namaza, i drugog što nema u drugim namazima. Tako Allah Uzvišeni kaže za svete mjesece:
"U njima ne činite nasilje prema sebi!" (9:36) Iako je to zabranjeno i u drugim mjesecima, za svete mjesece On naglašava njihovu nepovredivost i veličinu. Zato i ovdje Allah Uzvišeni kaže:
"A kada namaz završite, Allaha spominjite, i stojeći, i sjedeći, i ležeći", tj. u svim ostalim stanjima. Zatim kaže: "A kada budete sigurni, namaz obavljajte u potpunosti!" A kada budete sigurni i kada nestane straha, namaz upotpunite i obavljajte ga sa svim njegovim dijelovima!
"...jer namaz je propisan vjernicima u određenim vremenskim razmacima!" On je propisan kao obaveza i njegovo je vrijeme kao i vrijeme hadža.1 To navodi Ibn-Abbas. Ima mišljenja da je to prema zvijezdama, pa čim prođe jedna zvijezda, dođe druga, tj. kada prođe jedno vrijeme, nastupi drugo.
1 Tj. kada mu prestane vrijeme, nema drugog vremena, jer to je vrijeme namaza koji slijedi iz toga. Stoga, onaj koji izostavi namaz nema vremena u kome bi ga klanjao kao u njegovo vrijeme... jer on je time učinio veliki grijeh! Molimo Allaha da mu to oprosti nakon iskrenog pokajanja i odluke da se neće ponovo vratiti grijehu izostavljanjem namaza! Stav da se prošli namaz nadokna|uje često je razlog da ljudi ne klanjaju namaz u njegovu vremenu, odnosno, izostavljaju ga, pa molimo Allaha da nas od toga sačuva!
وَلَا تَهِنُوا فِي ابْتِغَاءِ الْقَوْمِ ۖ إِنْ تَكُونُوا تَأْلَمُونَ فَإِنَّهُمْ يَأْلَمُونَ كَمَا تَأْلَمُونَ ۖ وَتَرْجُونَ مِنَ اللَّهِ مَا لَا يَرْجُونَ ۗ وَكَانَ اللَّهُ عَلِيمًا حَكِيمًا
I nemojte malaksati tragajući za neprijateljem: ako vi trpite bol, trpe i oni bol kao i vi, a vi se još od Allaha nadate onome čemu se oni ne nadaju! A Allah sve zna i mudar je!
"I nemojte malaksati tragajući za neprijateljem...!" Nemojte klonuti dok tražite vaše neprijatelje, nego se borite protiv njih i motrite na njih;
"ako vi trpite bol, trpe i oni bol kao i vi", ako vas zadesi da ginete ili budete ranjavani, to pogađa i njih kao što Allah Uzvišeni kaže:
"A ako dopadate rana, i drugi rana dopadaju." (3:140)
Zatim, Allah Uzvišeni kaže:
"a vi se još od Allaha nadate onome čemu se oni ne nadaju!" Vi se od Allaha nadate nagradi, pomoći i podršci, a oni se ničemu ne nadaju. Zato je za vas važnije da se borite i da imate veću želju za borbom, kako bi se Allahova riječ uzdigla.
" A Allah sve zna i mudar je!" On najbolje zna i najmudriji je u pogledu svih šerijatskih i kozmičkih odredbi i propisa koje On određuje, provodi i izvršava. U svakom slučju, Njemu pripada hvala!
إِنَّا أَنْزَلْنَا إِلَيْكَ الْكِتَابَ بِالْحَقِّ لِتَحْكُمَ بَيْنَ النَّاسِ بِمَا أَرَاكَ اللَّهُ ۚ وَلَا تَكُنْ لِلْخَائِنِينَ خَصِيمًا
Mi tebi objavljujemo Knjigu sa Istinom, da ljudima sudiš onako kako ti Allah objavljuje i ne budi branilac izdajicama!
Allah Uzvišeni kaže obraćajući se Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem:
"Mi tebi objavljujemo Knjigu s Istinom...", tj. to je istina od Allaha, jer sadrži istinu kako u svojim izviješćima, tako i zahtjevima; "da ljudima sudiš onako kako ti Allah objavljuje." Ovaj ajet uzimaju kao argument poznavaoci osnova šerijatskog prava, koji smatraju da je njemu, sallallahu alejhi ve sellem, ovim naloženo da sudi po idžtihadu, što potvrđuje i predanje u dva Sahiha od Ummi-Seleme da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čuo galamu i raspravu pred svojim vratima, pa je izišao i rekao: /841/ "Ja sam doista čovjek i sudim po onome što čujem. Može se desiti da neko od vas bude vještiji u dokazivanju od drugih, pa ja prema tome presudim. Stoga, kome ja dosudim pravo drugog muslimana, to mu je komad vatre, pa neka je on nosi ili nek je ostavi!" Slično prenosi imam Ahmed, a Ebu-Davud na njegovu verziju dodaje: /842/ "Jer ja sudim među vama po mišljenju koje mi nije objavljeno u vezi s tim!"
Ibn-Merdevejh navodi predanje posredstvom El-Avfija, koji navodi da je Ibn-Abbas rekao: /843/ - Jedan broj ensarija išao je u neki od pohoda sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, pa je jednome od njih ukraden pancir. Za to je pala sumnja na jednoga od ensarija, pa je vlasnik pancira došao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: "Tu'me ibn Ubejrik ukrao mi je pancir!" Kada je kradljivac to vidio, otišao je, uzeo ga, bacio u kuću jednog nevinog čovjeka i rekao ljudima iz svoje rodbine: "Ja sam sklonio pancir i bacio sam ga u kuću toga i toga, pa se tamo može naći!" Oni su otišli Vjerovjesniku te noći i kazali mu: "Vjerovjesniče, naš drug je nevin, a pancir je kod toga i toga. On nas je o tome obavijestio, pa stoga opravdaj našega druga pred ljudima i zauzmi se za njega, jer ako preko tebe ne bude opravdan kod Allaha, on će propasti!" Potom je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ustao, kazao da je on nevin i opravdao ga pred ljudima!1 Nakon toga, Allah Uzvišeni je objavio :
"Mi tebi objavljujemo Knjigu s Istinom da ljudima sudiš onako kako ti Allah objavljuje i ne budi branilac izdajicama! I Allaha moli za oprost, jer Allah uistinu prašta i milostiv je! I ne zauzimaj se za one koji sami sebe izdaju..."
1 Ovo je dokaz da gajb (nevidljivo) niko, pa čak ni Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne zna izuzev onoliko koliko ga Allah Uzvišeni s tim upozna. To bi trebali znati oni koji griješe...!
وَاسْتَغْفِرِ اللَّهَ ۖ إِنَّ اللَّهَ كَانَ غَفُورًا رَحِيمًا
I Allaha moli za oprost, jer Allah uistinu prašta i milostiv je!
I Allaha moli za oprost, jer Allah uistinu prašta i milostiv je!
وَلَا تُجَادِلْ عَنِ الَّذِينَ يَخْتَانُونَ أَنْفُسَهُمْ ۚ إِنَّ اللَّهَ لَا يُحِبُّ مَنْ كَانَ خَوَّانًا أَثِيمًا
I ne zauzimaj se za one koji sami sebe izdaju, jer Allah doista ne voli onoga koji je izdajica i grješnik!
Pogledati komentar 105 ajeta iste sure
يَسْتَخْفُونَ مِنَ النَّاسِ وَلَا يَسْتَخْفُونَ مِنَ اللَّهِ وَهُوَ مَعَهُمْ إِذْ يُبَيِّتُونَ مَا لَا يَرْضَىٰ مِنَ الْقَوْلِ ۚ وَكَانَ اللَّهُ بِمَا يَعْمَلُونَ مُحِيطًا
Oni se kriju od ljudi, a ne kriju se od Allaha, a On je s njima i kada noću smišljaju riječi kojima On nije zadovoljan! A Allah doista obuhvaća sve što oni rade!
"Oni se kriju od ljudi, a ne kriju se od Allaha". To znači: oni koji su došli Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, krijući pravo stanje stvari i zauzimajući se za izdajnike, tj. za kradljivca, te oni koji su došli Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, krijući laži od njega, dok to ne kriju od Allaha. To je osuda licemjera zato što oni kriju ono što je kod njih ružno od ljudi, kako ih oni ne bi osuđivali, dok to otvoreno pred Allahom pokazuju, jer On dobro zna sve što oni kriju. Zato Allah Uzvišeni kaže:
"a On je s njima i kada noću smišljaju riječi kojima On nije zadovoljan! A Allah doista obuhvaća sve što oni rade!" prijeteći im
هَا أَنْتُمْ هَٰؤُلَاءِ جَادَلْتُمْ عَنْهُمْ فِي الْحَيَاةِ الدُّنْيَا فَمَنْ يُجَادِلُ اللَّهَ عَنْهُمْ يَوْمَ الْقِيَامَةِ أَمْ مَنْ يَكُونُ عَلَيْهِمْ وَكِيلًا
Eto, vi se zauzimate za njih u životu na ovome svijetu, a ko će se pred Allahom za njih zauzimati na Sudnjem danu, ili ko će im zastupnik biti?!
"Eto, vi se zauzimate za njih u životu na ovom svijetu", tj. eto ovi su pobijedili na ovome svijetu time što su pokazivali ili što je njima pokazano kod vladara koji sude na osnovi onoga što vide i za šta su zaduženi, a šta će s njima biti na Sudnjem danu, pred Allahom, Koji zna i skriveno i pojavno? Ko će se tada za njih zauzeti da opravda njihove tvrdnje? To znači: da niko tada njima neće biti zastupnik, pa Allah i kaže:
"ili ko će im zastupnik biti?!"
وَمَنْ يَعْمَلْ سُوءًا أَوْ يَظْلِمْ نَفْسَهُ ثُمَّ يَسْتَغْفِرِ اللَّهَ يَجِدِ اللَّهَ غَفُورًا رَحِيمًا
A ko učini kakvo zlo, ili prema sebi nasilje učini, a zatim Allaha moli da mu oprosti, naći će da Allah prašta i da je milostiv!
Allah Uzvišeni ovdje kazuje o Svojoj plemenitosti, navodeći da će primiti pokajanje za bilo koji grijeh od svakoga ko se pokajanjem obrati Njemu, pa kaže:
"A ko učini kakvo zlo ili prema sebi nasilje učini, a zatim Allaha moli da mu oprosti, naći će da Allah prašta i da je milostiv!" Ali ibn Ebi-Talha navodi da je Ibn-Abbas u vezi sa ovim ajetom rekao: "Allah Uzvišeni kazuje Svojim robovima o oslobađanju od grijeha, o Svojoj plemenitosti i praš -tanju, bez obzira da li se radilo o velikim ili malim grijesima; "a zatim Allaha moli da mu oprosti, naći će da Allah prašta i da je milostiv!" pa makar ti grijesi bili veći od nebesa, Zemlje i planina! Prenosi Ibn-Džerir.
Ibn-Merdevejh navodi predanje od Ka'ba ibn Zuhla el-Ezdija, koji kaže: - Čuo sam Ebud-Derda'a kako navodi hadis i kaže: "Kada smo jednom prilikom sjedili oko Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je on radi nužde ustao, s namjerom da se vrati, ostavio je svoju obuću na mjestu gdje je sjedio ili nešto od odjeće koja je bila na njemu!" Zatim Ebud-Derda' nastavlja, pa kaže: - Uzeo je kofu vode, a ja sam krenuo za njim. Izbivao je neko vrijeme, zatim se vratio ne obavivši nuždu i rekao: /844/ "Došao mi je gost od moga Gospodara i rekao da: - Ko učini kakvo zlo ili nasilje prema sebi, za to će biti kažnjen!'" Tada sam ga upitao: "Allahov Poslaniče, i ako blud učini ili ukrade, a zatim Gospodara svoga zamoli za oprost, da li će mu oprostiti?" "Da!", odgovorio je on. Zatim sam ga po drugi put to upitao i odgovorio je: "Da!" Isto sam ponovio i treći put i odgovorio je: "Da, pa ako učini blud ili ukrade, a zatim Allaha zamoli za oprost, Allah će mu oprostiti makar to bilo protiv volje Ebud-Derda'a!" Zatim kaže: "Tada sam vidio Ebud-Derda'a kako se prstom udara po nosu!" Ovaj je hadis garib u ovom predanju i u lancu ima slabost![1]
"A ko grijeh uradi, na svoju štetu ga je uradio!" Isto tako, Allah Uzvišeni kaže: "I nijedna duša neće tovar druge nositi!" (I35:18) To znači da niko ne zavisi od drugoga, nego da svakoj duši pripada ono što je učinila i da joj to neće nositi druga duša. Zato Allah Uzvišeni kaže:
"jer Allah sve zna i mudar je!" To je stvar Njegova znanja, mudrosti, pravednosti i milosti.
[1] Me|utim, ovaj hadis ima potvrdu u sahih hadisu od Ebu-Zerra, koga smo prije citirali.
وَمَنْ يَكْسِبْ إِثْمًا فَإِنَّمَا يَكْسِبُهُ عَلَىٰ نَفْسِهِ ۚ وَكَانَ اللَّهُ عَلِيمًا حَكِيمًا
A ko počini prijestup ili grijeh, a potom to prebaci na nedužna čovjeka, natovario je na sebe i kletvu i grijeh očiti!
"A ko počini prijestup ili grijeh, a potom to prebaci na nedužna čovjeka..." To znači, tako su i pripadnici Benu-Ubejrika za svoje gnusno djelo optužili dobrog čovjeka, Lebida ibn Sehla, koji je bio nedužan, dok su oni bili silnici i varalice, o čemu je Allah obavijestio Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Nakon toga, slijedi opći prijekor njima i svima drugima koji imaju takve osobine i počine takav grijeh za koji slijedi ista kazna!
وَمَنْ يَكْسِبْ خَطِيئَةً أَوْ إِثْمًا ثُمَّ يَرْمِ بِهِ بَرِيئًا فَقَدِ احْتَمَلَ بُهْتَانًا وَإِثْمًا مُبِينًا
Da nije Allahove dobrote i milosti Njegove prema tebi, jedna skupina njih bi nastojala da te zavede, ali oni samo sebe zavode, a tebi ne mogu ništa nauditi! Allah tebi objavljuje Knjigu i mudrost i poučava te onome što nisi znao, jer Allahova je dobrota prema tebi velika!
"Da nije Allahove dobrote i milosti Njegove prema tebi, jedna skupina njih nastojala bi te zavesti, ali oni samo sebe zavode, a tebi ne mogu ništa nauditi!" Imam Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Katade el-Ensarija, a zatim prenosi slučaj Benu-Ubejreka nakon čega je Allah Uzvišeni objavio riječi:
"jedna skupina njih nastojala bi te zavesti, ali oni samo sebe zavode, a tebi ne mogu ništa nauditi!" To se odnosi na Usejda ibn Urvu i njegove drugove, kada su oni pohvalili Benu-Ubejrek, a osudili Katadu ibn Numana, koji je bio optužen, dok su oni važili kao nevini i pravi, iako nije bilo tako kako su prenijeli Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Tim povodom Allah Uzvišeni objavio je stav o ovom problemu i objašnjenje Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a zatim mu ukazao na Svoju podršku u svakoj situaciji, na to da on nije pogriješio, te na objavu koju mu objavljuje u Knjizi, tj. Kur'anu i mudrost, tj. sunnet; "i poučio te onome što nisi znao", tj. prije nego je to tebi bilo objavljeno, kao što kaže:
"I tako Mi Tebi objavljujemo Kur'an, jer ti nisi znao šta je Knjiga..." (42:52) Isto tako, Allah Uzvišeni kaže:
"Ti se nisi nadao da će ti Knjiga biti objavljena, osim kao milost Gospodara tvoga!" (28:86) U tom smislu, ovdje Allah Uzvišeni kaže:
"jer Allahova dobrota prema tebi je velika!"
وَلَوْلَا فَضْلُ اللَّهِ عَلَيْكَ وَرَحْمَتُهُ لَهَمَّتْ طَائِفَةٌ مِنْهُمْ أَنْ يُضِلُّوكَ وَمَا يُضِلُّونَ إِلَّا أَنْفُسَهُمْ ۖ وَمَا يَضُرُّونَكَ مِنْ شَيْءٍ ۚ وَأَنْزَلَ اللَّهُ عَلَيْكَ الْكِتَابَ وَالْحِكْمَةَ وَعَلَّمَكَ مَا لَمْ تَكُنْ تَعْلَمُ ۚ وَكَانَ فَضْلُ اللَّهِ عَلَيْكَ عَظِيمًا
Da nije Allahove dobrote i milosti Njegove prema tebi, jedna skupina njih bi nastojala da te zavede, ali oni samo sebe zavode, a tebi ne mogu ništa nauditi! Allah tebi objavljuje Knjigu i mudrost i poučava te onome što nisi znao, jer Allahova je dobrota prema tebi velika!
"Da nije Allahove dobrote i milosti Njegove prema tebi, jedna skupina njih nastojala bi te zavesti, ali oni samo sebe zavode, a tebi ne mogu ništa nauditi!" Imam Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Katade el-Ensarija, a zatim prenosi slučaj Benu-Ubejreka nakon čega je Allah Uzvišeni objavio riječi:
"jedna skupina njih nastojala bi te zavesti, ali oni samo sebe zavode, a tebi ne mogu ništa nauditi!" To se odnosi na Usejda ibn Urvu i njegove drugove, kada su oni pohvalili Benu-Ubejrek, a osudili Katadu ibn Numana, koji je bio optužen, dok su oni važili kao nevini i pravi, iako nije bilo tako kako su prenijeli Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Tim povodom Allah Uzvišeni objavio je stav o ovom problemu i objašnjenje Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a zatim mu ukazao na Svoju podršku u svakoj situaciji, na to da on nije pogriješio, te na objavu koju mu objavljuje u Knjizi, tj. Kur'anu i mudrost, tj. sunnet; "i poučio te onome što nisi znao", tj. prije nego je to tebi bilo objavljeno, kao što kaže:
"I tako Mi Tebi objavljujemo Kur'an, jer ti nisi znao šta je Knjiga..." (42:52) Isto tako, Allah Uzvišeni kaže:
"Ti se nisi nadao da će ti Knjiga biti objavljena, osim kao milost Gospodara tvoga!" (28:86) U tom smislu, ovdje Allah Uzvišeni kaže:
"jer Allahova dobrota prema tebi je velika!"
لَا خَيْرَ فِي كَثِيرٍ مِنْ نَجْوَاهُمْ إِلَّا مَنْ أَمَرَ بِصَدَقَةٍ أَوْ مَعْرُوفٍ أَوْ إِصْلَاحٍ بَيْنَ النَّاسِ ۚ وَمَنْ يَفْعَلْ ذَٰلِكَ ابْتِغَاءَ مَرْضَاتِ اللَّهِ فَسَوْفَ نُؤْتِيهِ أَجْرًا عَظِيمًا
Nema dobra u mnogim njihovim potajnim govorima, osim (u govoru onog) ko traži da se sadaka udjeljuje, ili dobro čini, ili uspostavlja mir među ljudima! A ko to čini iz želje za Allahovim zadovoljstvom, Mi ćemo mu veliku nagradu dati!"
Allah Uzvišeni kaže: "Nema dobra u mnogim njihovim potajnim govorima...", tj. u govoru ljudi,
"osim (u govoru onog) ko traži da se sadaka udjeljuje, ili dobro čini, ili uspostavlja mir među ljudima...!", tj. osim govora u kome se to kaže, što potvrđuje i hadis koji prenosi Ibn-Merdevejh od Ummi-Habibe, koja kaže: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /845/ "Svaki govor čovjeka je protiv njega, i nije u njegovu korist, osim spominjanja Allaha (zikra), naređivanja da se čini dobro ili zabranjivanja zla!"
Imam Ahmed navodi predanje od Ummi-Kulsume bint Ukbe, koja navodi da je čula Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: /846/ "Nije lažac onaj ko ljude miri i tako uspostavlja dobro ili govori što je dobro!" Zatim kaže: "Nisam ga čula da odobrava išta što ljudi govore izuzev u tri slučaja: u ratu, pomirenju među ljudima i razgovor čovjeka sa ženom i žene sa svojim mužem!" Ummi-Kulsum bin Ukbe je, inače, bila jedna od žena muhadžirki koje su dale prisegu Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a predanje navode svi izuzev Ibn-Madže.
Imam Ahmed navodi predanje od Ebud-Derda'a, koji kaže: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /847/ "Da vas obavijestim o nečemu što je vrednije od stupnja posta, namaza i zekata?" Odgovorili su: "Da, Allahov Poslaniče!", a on je rekao: "Pomirenje zavađenih!" i dodao: "a zavađanje ljudi je upropa -štavajući grijeh!" Prenose Ebu-Davud i Tirmizi, koji kaže da je hadis hasen-sahih.
"A ko to čini iz želje za Allahovim zadovoljstvom...", tj. iskreno i nadajući se nagradi od Allaha.
"Mi ćemo mu veliku nagradu dati!", tj. obilnu i veliku nagradu.
وَمَنْ يُشَاقِقِ الرَّسُولَ مِنْ بَعْدِ مَا تَبَيَّنَ لَهُ الْهُدَىٰ وَيَتَّبِعْ غَيْرَ سَبِيلِ الْمُؤْمِنِينَ نُوَلِّهِ مَا تَوَلَّىٰ وَنُصْلِهِ جَهَنَّمَ ۖ وَسَاءَتْ مَصِيرًا
A ko se suprotstavi Poslaniku nakon što mu se jasno pokaže Pravi put, i slijedi put koji nije put vjernika, pustit ćemo ga da čini što je nau¬mio, i bacit ćemo ga u Džehennem, a loše je to stjecište!
"A ko se suprotstavi Poslaniku nakon što mu se jasno pokaže Pravi put", tj. ko krene putem koji nije šerijatski, što ga je pokazao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i bude na jednoj strani, a Šerijat na drugoj, i to namjerno, nakon što mu se jasno pokazala istina, "pa slijedi put koji nije put vjernika..." To je povezano sa prethodnim svojstvom, ali nekad suprotstavljanje može biti suprotstavljanje tekstu Zakonodavca, nekada konsen-zusu ummeta Muhammedovog, sallallahu alejhi ve sellem, oko onih stvari za koje se zna da se njihov konsenzus ostvario. Ostvarivanjem konsenzusa njima je zagarantirano da neće činiti greške, što je vid počasti prema njima i veličanja ličnosti njihovog Poslanika. O tome postoje brojni vjerodostojni (sahih) hadisi. Neki učenjaci tvrde da značenje tih hadisa dostiže stepen tevatura. Ono što naglašava Šafija, r.h., dokazujući da konsenzus ima snagu dokaza, jeste da ajet zabranjuje suprotstavljanje konsenzusu muslimana, što je uočljivo nakon razmišljanja o ajetu i što predstavlja jedan od najboljih i najjačih zaključaka. Ima učenjaka, međutim, koji to problematiziraju i isključuju to da ajet aludira na konsenzus (idžma'). Allah Uzvišeni prijeti onima koji čine suprotno konsenzusu pa kaže:
"pustit ćemo ga da čini što je naumio, i bacit ćemo ga u Džehennem, a loše je to stjecište!", tj. ako krene putem koji nije put vjernika, Mi ćemo ga za to kazniti time što ćemo mu to uljepšati i ukrasiti približavajući ga postepeno Vatri, kao što Allah Uzvišeni kaže:
"Pa ostavi Mene i one koji ovaj govor poriču! Mi ćemo ih postepeno, a da ni sami ne znaju, u to uvoditi!" (68:44) Tako je Allah učinio vatru kao završetak (boravište) njihov, jer nakon istine samo je zabluda!
إِنَّ اللَّهَ لَا يَغْفِرُ أَنْ يُشْرَكَ بِهِ وَيَغْفِرُ مَا دُونَ ذَٰلِكَ لِمَنْ يَشَاءُ ۚ وَمَنْ يُشْرِكْ بِاللَّهِ فَقَدْ ضَلَّ ضَلَالًا بَعِيدًا
Allah, doista, neće oprostiti da se Njemu išta ravnim smatra, a kome hoće oprostit će sve osim toga; onaj ko Allahu što ravnim bude smatrao - doista je daleko zalutao!
Već je bilo govora o ovom časnom ajetu, uz riječi Allaha Uzvišenog:
"Allah, doista, neće oprostiti da se Njemu išta ravnim smatra, a kome hoće oprostit će sve osim toga...", a hadise u vezi s tim naveli smo na početku ovog poglavlja.[1]
"...onaj ko Allahu što ravnim bude smatrao, doista je daleko zalutao!", tj. krenuo je putem koji nije put istine, zalutao sa Pravog puta i udaljio se od istine tako da je sebe upropastio, pa gubi i na ovom i na drugom svijetu, čija mu je sreća time izmakla.
[1] Uz ajete br. 48 ove sure, te hadise br. 751, 752, 753 i 754.
إِنْ يَدْعُونَ مِنْ دُونِهِ إِلَّا إِنَاثًا وَإِنْ يَدْعُونَ إِلَّا شَيْطَانًا مَرِيدًا
Oni mimo Allaha samo ženske kumire obožavaju i ne obožavaju drugog do šejtana - prkosnika
"Oni mimo Allaha samo ženske kumire obožavaju..." Ibn-Džerir navodi predanje od Ed-Dahhaka da su u vezi s ovim ajetom idolopoklonici rekli za meleke: "To su kćeri Allahove i mi ih obožavamo kako bi nas približile Allahu!" Zatim on kaže: "Zato su ih oni uzeli kao Gospodare, predstavili ih u ženskom liku, pa su tako presudili i druge slijedili i usto govorili: 'Ove su slične kćerima Allahovim, Kojeg mi obožavamo!', aludirajući na meleke." Ovaj komentar blizak je riječima Allaha Uzvišenog: "Šta mislite o Latu i Uzau?" (53:19)
"I meleke, koji su robovi Svemilosnog - ženama smatraju!" (43:19); "i ne obožavaju drugog do šejtana - prkosnika!", tj. On im je to zapovjedio, uljepšao im i ukrasio, a oni istovremeno obožavaju Iblisa, kao što Allah Uzvišeni, također, kaže:
"Nisam li vas obavezao, sinovi Ademovi, da ne obožavate šejtana...!" (36:60)
لَعَنَهُ اللَّهُ ۘ وَقَالَ لَأَتَّخِذَنَّ مِنْ عِبَادِكَ نَصِيبًا مَفْرُوضًا
Allah ga je prokleo, a on je rekao: 'Ja ću sigurno preuzeti za sebe određeni dio Tvojih robova!
"Allah ga je prokleo...", tj. udaljio ga od Svoje milosti. Navodeći njegove riječi, Allah Uzvišeni kaže: "Ja ću sigurno preuzeti za sebe određeni dio Tvojih robova!", tj. određeni, utvrđeni i poznati dio.
وَلَأُضِلَّنَّهُمْ وَلَأُمَنِّيَنَّهُمْ وَلَآمُرَنَّهُمْ فَلَيُبَتِّكُنَّ آذَانَ الْأَنْعَامِ وَلَآمُرَنَّهُمْ فَلَيُغَيِّرُنَّ خَلْقَ اللَّهِ ۚ وَمَنْ يَتَّخِذِ الشَّيْطَانَ وَلِيًّا مِنْ دُونِ اللَّهِ فَقَدْ خَسِرَ خُسْرَانًا مُبِينًا
I sigurno ću ih navoditi u zabludu, i sigurno ih lažnim nadama mamiti, i zapovjedit ću im sigurno da uši stoci režu, i narediti im da Allahovo stvaranje preinačavaju!' A ko šejtana, umjesto Allaha, za zaštitnika prihvati, on će doista propasti!
"I sigurno ću ih navoditi u zabludu...", tj. odvraćati od istine, "i sigurno ih lažnim nadama mamiti", tj. uljepšavat ću im to da napuste pokajanje, obećavati im puste želje, naređivati im odugovlačenje, i učiniti da sami sebe obmanjuju;
"i zapovjedit ću im sigurno da uši stoci režu", tj. da ih rasijecaju i učine biljegom i znakom "behire", "saibe" i "vesile" [1]
"i narediti im da Allahovo stvaranje preinačavaju." Kao što su kastriranje i tetoviranje. U vjerodostojnom hadisu od Ibn-Mesuda navodi se da je rekao: /848/ "Allah je prokleo one koje se tetoviraju i koje druge tetoviraju, one koje čupaju obrve (drugima) i koje sebi čupaju i one koje se uljepšavaju mijenjajući Allahovo stvaranje." Ibnu-Mesud dodaje pa kaže: - Proklinjem one koje je prokleo Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jer Allah Uzvišeni kaže:
"Ovo što vam Poslanik da, to uzmite a klonite se onoga što vam zabrani!" Ibnu-Abbas i grupa tabiina kažu da Allahove riječi
znače vjeru Allaha Uzvišenog, kao što nalazimo u riječima Allaha Uzvišenog:
"Ti upravi lice svoje prema islamu, na njemu ustraj! (Prihvati se) Allahove čiste vjere, prema kojoj je ljude stvorio! Nema izmjene Allahove vjere!" (I30:30) To znači: ne mijenjajte Allahovo stvaranje ljudi u čistoj vjeri i ostavite ljude onako kako su stvoreni u čistoj vjeri. To se potvrđuje i u predanju koje stoji u Sahihima od Ebu-Hurejrea, koji kaže: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /849/ "Svako se novorođenče rađa u čistoj vjeri (islamu), pa ga njegovi roditelji učine židovom, kršćaninom ili vatropoklonikom, kao što se i životinja rađa sa potpunim tijelom, pa joj ne možete naći nedostatak!" Zatim, Allah Uzvišeni kaže:
"A ko šejtana, umjesto Allaha, za zaštitnika prihvati, on će doista propasti!", tj. on će izgubiti i ovaj i drugi svijet;
[1] البحيرة jeste deva (koja u petom ili desetom poro|aju donese žensko mladunče) pa se njeno mlijeko ne dozvoljava osim za mlado; dakle, ne muze se; السّائبة jeste ona deva koja se, zbog ženskog mladunčeta, pušta na pašu u ime božan stava, pa se ne koristi za rad ili tovarenje; الوصيلة jeste mlada deva koja se oplodi prvi put, pa uzastopno ra|a dvoje mladih. Nju su Arapi slobodno puštali na pašu u ime svojih idola, ako bi donijela uzastopno dvoje ženske mladunčadi, a me|u njima nema muškog! (Ibn-Kesir) Usp. poglavlje "El-Maide"
سورة المائدة, ajet 103!
يَعِدُهُمْ وَيُمَنِّيهِمْ ۖ وَمَا يَعِدُهُمُ الشَّيْطَانُ إِلَّا غُرُورًا
On im obećanja daje i lažnim nadama ih mami! A ono što im šejtan obećava samo je obmana!
On im obećanja daje i lažnim nadama ih mami! A ono što im šejtan obećava samo je obmana!", kao što Allah Uzvišeni, također, kaže:
"I kada bude stvar gotova, šejtan će reći: Allah vam je, doista, pravo obećanje dao, a ja sam vam obećanja dao i iznevjerio ih, i ja nikakve vlasti nad vama nisam imao..." (14:22)
أُولَٰئِكَ مَأْوَاهُمْ جَهَنَّمُ وَلَا يَجِدُونَ عَنْهَا مَحِيصًا
To su oni čije je prebivalište Džehennem, i oni iz njega neće spasa naći!
"To su oni!", tj. oni koji se njemu priklone zbog obećanja i nada koje im daje, "čije je prebivalište Džehennem", tj. to je njihovo odredište na Sudnjem danu, "i oni iz njega neće spasa naći!", tj. neće izlaza naći.
وَالَّذِينَ آمَنُوا وَعَمِلُوا الصَّالِحَاتِ سَنُدْخِلُهُمْ جَنَّاتٍ تَجْرِي مِنْ تَحْتِهَا الْأَنْهَارُ خَالِدِينَ فِيهَا أَبَدًا ۖ وَعْدَ اللَّهِ حَقًّا ۚ وَمَنْ أَصْدَقُ مِنَ اللَّهِ قِيلًا
A one koji vjeruju i dobra djela čine, Mi ćemo uvesti u bašče dženetske, ispod kojih rijeke teku, i u kojima će vječno ostati! Obećanje Allahovo je istinito, a čije su riječi od Allahovih istinitije!
Uzvišeni spominje stanje sretnika i bogobojaznih ljudi, pa kaže:
"A one koji vjeruju i dobra djela čine", tj. čija su srca iskrena i čiji su organi činili ono što im je zapovjeđeno, a ostavili ono što im je zabranjeno,
"Mi ćemo uvesti u bašče dženetske, ispod kojih rijeke teku, i u kojima će vječno ostati...!", tj. bez prestanka ili prijelaza u drugo mjesto;
"Obećanje Allahovo je istinito...", tj. realno, bez ikakve sumnje;
"a čije su riječi od Allahovih istinitije!" - tj. ničiji govor niti izviješće nisu istinitiji od Njegovoga, nema božanstva osim Allaha, niti gospodara osim Njega. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je: /850/ "Najistinitiji govor je Allahov govor; najbolja uputa - Muhammedova uputa; najgora stvar je ona izmišljena stvar u vjeri, jer svaka izmišljena stvar je novotarija, svaka novotarija zabluda, a svaka zabluda završit će u Vatri!"
لَيْسَ بِأَمَانِيِّكُمْ وَلَا أَمَانِيِّ أَهْلِ الْكِتَابِ ۗ مَنْ يَعْمَلْ سُوءًا يُجْزَ بِهِ وَلَا يَجِدْ لَهُ مِنْ دُونِ اللَّهِ وَلِيًّا وَلَا نَصِيرًا
To neće biti ni po vašim željama, ni po željama sljedbenika Knjige; onaj koji radi zlo, bit će kažnjen za to i neće naći, mimo Allaha, ni zaštitnika ni pomagača
Katade kaže: - Nama je preneseno da su se muslimani i Ehlul-Kitabije hvalisali, pa su Kitabije rekle: "Naš poslanik je prije vašeg poslanika, a naša Knjiga je prije vaše." Na to im muslimani uzvratiše: "Mi smo preči kod Allaha od vas, jer je naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, posljednji poslanik, a naša je Knjiga derogirala sve prethodne knjige koje su bile prije nje." Tada je Allah Uzvišeni objavio:
"To neće biti ni po vašim željama ni po željama sljedbenika Knjige: onaj ko uradi zlo bit će kažnjen za to i neće naći, mimo Allaha, ni zaštitnika niti pomagača", što znači da se vjera ne mjeri željama i frazeologijom, nego je vjera ono što je istinsko u srcu i što djela potvrđuju, tj. ne postiže se ono što se zagovara samom tvrdnjom.
Isto tako, ne prima se govor svakog onog koji tvrdi da govori istinu, sve dok za svoju tvrdnju ne bude imao dokaz od Allaha Uzvišenog. Mjerodavna je pokornost Allahu Uzvišenom i slijeđenje Njegovih propisa koji su objašnjavani posredstvom Njegovih časnih poslanika. Zato Allah Uzvišeni kaže:
"...onaj koji uradi zlo, bit će kažnjen za to".
Prenosi se da je ovaj ajet predstavljao teret za mnoge ashabe. Imam Ahmed prenosi da je Ebu-Bekr es-Siddik rekao: /851/ - Allahov Poslaniče, kako ćemo uspjeti nakon ovog ajeta:
"To neće biti ni po vašim željama ni po željama sljedbenika Knjige: onaj ko radi zlo bit će kažnjen za to..." Svako zlo koje uradimo, za njega ćemo biti kažnjeni?!...
Tada Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: "Allah ti oprostio, Ebu-Bekre, zar se ti ne razboliš, zar se ne umoriš, zar se ne ražalostiš i zar te ne pogodi kakva nedaća?" On odgovori: "Svakako!" Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: "Sve to spada u ono čime se kažnjavate!" Prenose ga i Se'id ibn Mensur i Ibni-Hibban.
Ibnu-Džerir prenosi od Ata'a ibn Rebaha da je rekao: /852/ - Kada je objavljen ovaj ajet, Ebu-Bekr je kazao: "Ovaj ajet će nam kičmu slomiti." Tada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "To se odnosi na nedaće na ovome svijetu!"
وَمَنْ يَعْمَلْ مِنَ الصَّالِحَاتِ مِنْ ذَكَرٍ أَوْ أُنْثَىٰ وَهُوَ مُؤْمِنٌ فَأُولَٰئِكَ يَدْخُلُونَ الْجَنَّةَ وَلَا يُظْلَمُونَ نَقِيرًا
a onaj koji čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, ući će u Džennet i nikakva im nepravda neće biti nanesena.
"...a onaj ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je ..." [1]
Nakon što je Allah Uzvišeni spomenuo kaznu za loša djela i da će ona stići njihovog počinioca ili na ovome ili na onom svijetu i nakon što je spomenuo oprost i toleranciju za njih, prelazi na govor o Svojoj mudrosti, počasti i dobročinstvu koje se ogleda u primanju dobrih djela Svojih robova, bili oni muškarci ili žene, pod uvjetom da su vjernici, da će ih On uvesti u Džennet i da im neće nimalo umanjiti njihova dobra djela, "ni koliko je udubina na košpici hurme." O riječi el-fetil (nit) bilo je govora ranije. Udubina i nit nalaze se na košpici hurme, a kitmir jeste opna kojom je obavijena ta košpica. Sva ova tri izraza spomenuta su u Kur'anu.
[1] Iman je, dakle, temelj svakog djela i bez njega se neće primiti nijedno dobro djelo makar ono težilo koliko nebesa i Zemlja. Allah Uzvišeni kaže:
"Mi ćemo pristupiti djelima njihovim koja su učinili i u prah i pepeo ih pretvoriti." (25:23)
وَمَنْ أَحْسَنُ دِينًا مِمَّنْ أَسْلَمَ وَجْهَهُ لِلَّهِ وَهُوَ مُحْسِنٌ وَاتَّبَعَ مِلَّةَ إِبْرَاهِيمَ حَنِيفًا ۗ وَاتَّخَذَ اللَّهُ إِبْرَاهِيمَ خَلِيلًا
Ko je bolje vjere od onoga ko je predao svoje lice Allahu, a dobročinitelj je i slijedi vjeru Ibrahimovu ispravno, ustrajavši u njoj? A Allah je uzeo Ibrahima za prijatelja.
"ko je bolje vjere od onoga koji je predao svoje lice Allahu.", tj. koji iskreno radi u ime svoga Gospodara iz imana i nadajući se nagradi.
"...a dobročinitelj je", tj. svojim djelima slijedi ono što mu je Allah Uzvišeni propisao i ono sa čim je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, istinska uputa i prava vjera.
To su dva šarta bez kojih nije ispravno nijedno djelo. Ispravnost je uvijek bila u dosljednome slijeđenju Šerijata. Samo onome koji šerijatske propise slijedi, a njegova spoljašnjost i njegova nutrina budu čiste i iskrene, potvrđujući tu dosljednost, djelo će biti primljeno. A ako izgubi iskrenost, postaje licemjer; a ako izgubi dosljednost - postaje u zabludi i neznalica. Međutim, kada on to dvoje spoji, postaje vjernikom od kojeg će Allah Uzvišeni primiti ta djela i oprostiti grijehe.
Zato Allah Uzvišeni kaže: "I slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu, oni su - Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi sljedbenici do Sudnjeg dana, kao što Allah Uzvišeni kaže:
- Ibrahimu su od ljudi najbliži oni koji su ga slijedili, zatim ovaj Vjerovjesnik. (3:68)
Također kaže:
- Poslije smo tebi objavili: "Slijedi vjeru Ibrahimovu ispravno, vjeru bravu, a on nije Allahu druge smatrao ravnim!" (16:123)
El-hanif je onaj koji svjesno odstupa od širka, argumentirano ga odbacujući, i koji cijelim svojim bićem prihvaća istinu i od nje ga niko ne može odvratiti.
"A Ibrahima je Allah uzeo za prijatelja." Ovo Allah Uzvišeni ističe podstičući na slijeđenje Ibrahima, a.s., zato što je on imam, vođa, na kojeg se treba ugledati, pošto je stigao do najvećeg stupnja u približavanju Allahu Uzvišenom. On je dostigao do stepena "el-hulle", koji predstavlja najviši stepen (mehabbeta) ljubavi. On je to postigao puno ibadet čineći, kao što ga je Allah opisao:
"I Ibrahimovim - koji je obaveze potpuno ispunjavao." (53:37)
Većina uleme prvih generacija (selefa) kaže da ovo znači da je izvršio sve što mu je bilo naređeno i prošao kroz sve stepene ibadeta, tako da ga veliko djelo nije sprečavalo od malog, niti važno od nevažnog.
Allah Uzvišeni kaže:
" Ibrahim je doista bio čovjek predvodnik, pokoran Allahu, vjere čiste, nije druge smatrao Allahu ravnim." (16:120)
El-Buhari prenosi od Amra ibn Mejmuna da je rekao: - Mu'az je, kada je stigao u Jemen, klanjao s njima sabah učeći:, pa je neki čovjek rekao: "Obradovala se majka Ibrahimova." U dva Sahiha potvrđeno je predanje Ebu-Sa'ida al-Hudrija da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao na posljednjoj hutbi: /854/ "Kada bih uzimao između stanovnika Zemlje prijatelja, uzeo bih Ebu-Bekra Ebi-Kuhafe; međutim, vaš drug je Allahov prijatelj." Preko Džunduba ibn Abdullaha, sada njegovim senedom, koji vodi do Abdullaha ibn Mesuda, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /855/ "Allah me uzeo za prijatelja kao što je uzeo Ibrahima."
وَلِلَّهِ مَا فِي السَّمَاوَاتِ وَمَا فِي الْأَرْضِ ۚ وَكَانَ اللَّهُ بِكُلِّ شَيْءٍ مُحِيطًا
Allahovo je sve što je na nebesima i što je na Zemlji. A Allah sve obuhvata.
"Allahovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji". Znači, sve je Njegov posjed, sve su Njegovi robovi i Njegova stvorenja, i On svim upravlja.[1]
Nema onoga koji može odbiti ono što On odredi, i nema onoga koji može drukčije presuditi nakon što On presudi. Njemu se ne postavlja pitanje za ono što On radi, a oni bivaju pitani zbog Njegove veličine i Njegove moći, Njegove pravednosti i mudrosti, Njegove dobrote i milosti. Uzvišeni Allah kaže:
"A Allah sve obuhvata", tj. Njegovo znanje utiče na sve to, ništa Mu kod Njegovih robova ne može biti skriveno, niti Njegovome djelovanju može izmaći koliko mrvica na nebesima niti na Zemlji, a ni manje, ni više od toga. On je uzvišen nad Svojim stvorenjima i dominantan nad njima."
"Svemilosni, Koji se nad Aršom uzvisio."
[1] Ja bih rekao: Unatoč svim izjavama u Kur'anu da je Allah gospodar nebesa i Zemlje, čuju se danas, iz heretičkih halki zikra, negativni glasovi koji kažu: "Abdul-Kadir al-Gejlani upravlja postojanjem" - Zaboravili su da je Onaj Koji upravlja postojećim Svemogući, a ne Abdul-Kadir - rob Svemogućega. Allahu naš, utječemo se Tebi od nevjerovanja i lošeg završetka!
وَيَسْتَفْتُونَكَ فِي النِّسَاءِ ۖ قُلِ اللَّهُ يُفْتِيكُمْ فِيهِنَّ وَمَا يُتْلَىٰ عَلَيْكُمْ فِي الْكِتَابِ فِي يَتَامَى النِّسَاءِ اللَّاتِي لَا تُؤْتُونَهُنَّ مَا كُتِبَ لَهُنَّ وَتَرْغَبُونَ أَنْ تَنْكِحُوهُنَّ وَالْمُسْتَضْعَفِينَ مِنَ الْوِلْدَانِ وَأَنْ تَقُومُوا لِلْيَتَامَىٰ بِالْقِسْطِ ۚ وَمَا تَفْعَلُوا مِنْ خَيْرٍ فَإِنَّ اللَّهَ كَانَ بِهِ عَلِيمًا
Oni traže od tebe propise o ženama. Reci "Allah će vam objasniti propise o njima i o onome što vam se čita u Knjizi o ženama - sirotama, kojima uskraćujete ono što im je propisano, a želite da se njima oženite, i o nejakoj djeci, i o tome da prema siročadi pravedno postupite. A Allah sigurno zna za dobro koje učinite.
El-Buhari prenosi od Aiše, r.a., da je o ajetu "Oni traže od tebe propise o ženama" rekla: "To je čovjek kod kojeg se nalazi sirotica, čiji je on skrbnik i nasljednik. Ona ima udjela u njegovome imetku, čak i u palmi s hurmama. Želi je oženiti, ali ne želi da je oženi neki drugi čovjek, koji bi učestvovao u njegovome imetku onako kako je ona učestvovala, pa joj sprečava udaju." Tako je objavljen ovaj ajet, a tako bilježi i Muslim. Svrha toga je slijedeće: ako čovjek ima pod svojom zaštitom neku siroticu, dozvoljeno mu je da je uda. Pa ako je on želi oženiti, Allah mu je odredio da joj da mehr jednako kao i drugim ženama. A ako to ne učini, neka se oženi nekom drugom ženom. A Allah, Uzvišeni i Moćni, ostavio je širinu u vezi s ovim. Ovo je značenje prvih ajeta koji su na početku sure.[1]
Ponekad on nema želju za brakom niti za njom jer mu je ružna. Allah, Silni i Uzvišeni, zabranio je da joj spriječi udaju iz straha da će drugi učestvovati u imetku koji je između njega i nje, kao što prenosi Ali ibn Ebi-Talha preko Ibn-Abbasa o ajetu, a to su riječi Uzvišenog: "...o ženama - sirotama".
Bivalo je da kod čovjeka u periodu džahilijeta bude sirotica, pa on baci na nju svoju odjeću. Ako je to učinio, ona se više nikada nije mogla udati za drugoga. Ako bi bila lijepa i zavoli je, on bi je oženio i preuzeo njen imetak. A ako bi bila ružna, zabranio bi joj da se uda do smrti, pa kad bi umrla - naslijedio bi je. Allah je to haramom učinio i zabranio.
Uzvišeni Allah kaže: "i o nejakoj djeci." U periodu džahilijeta djeca i djevojke nisu nasljeđivali, a Uzvišeni Allah kaže:
"kojima uskraćujete ono što im je propisano." Allah to zabranjuje i pojašnjava svakom nasljedniku njegov dio, pa kaže u poglavlju sure En-Nisa, 11. ajet: "Mušku pripada koliko dvjema ženskima", bili mali ili veliki.
Sa'id ibn Džubejr o riječima Uzvišenog Allaha:
"i o tome da prema siročadi pravedno postupate" kaže: ako je sirotica lijepa i ima imetak, oženit ću je i zadržati za sebe, a ako nije lijepa - isto tako ću je vjenčati i zadržati za sebe.
"A Allah sigurno zna o dobru koje učinite" podstičući činjenje dobrih djela i potčinjavajući se naredbama. A On, Uzvišeni, zna za sve to i za to će najobilnije nagraditi.
[1] Pogledaj 2. i 3. ajet sure "En-Nisa".
وَإِنِ امْرَأَةٌ خَافَتْ مِنْ بَعْلِهَا نُشُوزًا أَوْ إِعْرَاضًا فَلَا جُنَاحَ عَلَيْهِمَا أَنْ يُصْلِحَا بَيْنَهُمَا صُلْحًا ۚ وَالصُّلْحُ خَيْرٌ ۗ وَأُحْضِرَتِ الْأَنْفُسُ الشُّحَّ ۚ وَإِنْ تُحْسِنُوا وَتَتَّقُوا فَإِنَّ اللَّهَ كَانَ بِمَا تَعْمَلُونَ خَبِيرًا
Ako se neka žena plaši od muža zlostavljanja ili zanemarivanja, onda se oni neće ogriješiti ako se međusobno nagode; a nagodba je bolja. A ljudske duše su sklone pohlepi! I ako vi budete lijepo postupali i Allaha se bojali - pa Allah dobro zna ono što radite
Uzvišeni Allah kao zakonodavac nas izvještava o stanju supružnika: čas o stanju odbojnosti čovjeka prema ženi, a čas o stanju slaganja s njom, čas o stanju rastanka od nje. Prvi je slučaj kada se žena plaši da će je njen muž zamrziti ili da će je izbjegavati, te se ona može odreći svog prava kod njega, ili jednog dijela svog prava, kao što je pravo na izdržavanje, odjeću, stan (dom) ili nekih drugih svojih prava. Na njemu je da to od nje prihvati, i nema ništa u tome da ona tako postupi i da on to prihvati. Stoga Uzvišeni Allah kaže:
"Onda se oni neće ogriješiti, ako se nagode", a zatim kaže: "a nagodba je bolja", tj. bolja od rastanka.
Kada je Sevda bint Zem'at ostarjela, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odlučio je da se od nje rastavi, pa se ona nagodila s njim da je zadrži, prepustivši svoj dan Aiši. On je to od nje prihvatio i zadržao je na osnovi toga.[1]
Prenosi Ebu-Davud et-Tajalisi da je Ibn-Abbas rekao: /856/ - Sevda se plašila da će je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pustiti, pa je rekla: "Allahov Poslaniče, nemoj me puštati, ja ću dati svoj dan Aiši." On je to učinio i objavljen je ovaj ajet:
"... a ako se žena plaši." Ibn-Abbas je rekao: "U čemu god se oni nagode, to je dozvoljeno." Predanje bilježi Tirmizi i za nju kaže da je hasen-garib. A u dva sahiha ističe se da je Aiša rekla: /857/ "Pošto je Sevda bint Zem'at ostarjela, poklonila je svoj dan Aiši, pa joj je Poslanik dodijelio Sevdin dan." I u Sahihu El-Buharija prenosi se sličan hadis preko Aiše. El-Buhari prenosi od Aiše: - Čovjek je imao staru ženu, nije od nje mnogo želio, želio je rastaviti se, te mu je ona rekla: "Što se mene tiče, slobodan si od obaveza prema meni", pa je objavljen ovaj ajet: "...a ako se žena plaši" i riječi Uzvišenog: "a nagodba je bolja", tj. nagodba s njom da ustupi nešto od svog prava mužu, a da on to prihvati. To je bolje nego potpun rastanak, kao što je Allahov Poslanik zadržao Sevdu bint Zem'at. Učinio je to stoga da se njegov ummet ugleda na njega u pogledu zakonitosti i dopuštenosti toga. A on je najbolji u svojoj pravičnosti, nek je spas i mir s njim Allahov.
Budući da je sporazum draži Allahu od rastanka, Uzvišeni Allah kaže: "a nagodba je bolja", odnosno rastava je mrska Allahu.
"I ako vi budete lijepo postupali i Allaha se bojali, pa Allah dobro zna ono što radite." A ako preuzmete na sebe tegobu sabura prema onome što mrzite kod njih i dodijelite im kao što dodjeljujete njima sličnima, pa Allah zna za to i nagradit će vas najobilnijom nagradom.
[1] Namjera Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bila je da pouči svoj ummet. Inače, on je samilostan, blag i milostiv prema cijelom svom ummetu, a kako ne bi bio prema svom bračnom drugu!? Njena namjera da ostane u braku bila je zadržavanje bračne veze među njima kako bi sebi osigurala Džennet, jer će njegove supruge biti oživljene sa njim.
وَلَنْ تَسْتَطِيعُوا أَنْ تَعْدِلُوا بَيْنَ النِّسَاءِ وَلَوْ حَرَصْتُمْ ۖ فَلَا تَمِيلُوا كُلَّ الْمَيْلِ فَتَذَرُوهَا كَالْمُعَلَّقَةِ ۚ وَإِنْ تُصْلِحُوا وَتَتَّقُوا فَإِنَّ اللَّهَ كَانَ غَفُورًا رَحِيمًا
Vi nećete moći potpuno jednako postupati prema ženama svojim ma koliko to željeli. I nemojte prema nekoj sasvim naginjati pa da neku učinite kao da je bez muža, a nerazvedena. A ako se popravite i Allaha bojite, pa Allah doista oprašta i milostiv je.
"Vi nećete moći potpuno jednako postupati prema ženama svojim ma koliko to željeli." To znači: nećete moći, ljudi, biti jednaki prema ženama u svakom pogledu, pa ako budete pravedni u pogledu formalne podjele noć po noć, nećete biti pravedni u ljubavi, strasti i spolnom općenju. Kažu to Ibn-Abbas i grupa tabiina, a prenosi Ibn Ebi-Hatim preko Ibn-Ebi-Mulejke: - Ovaj ajet "...i nećete moći" objavljen je u vezi s Aišom. Ovim želi reći da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nju volio više nego druge, kao što stoji u hadisu koji prenosi imam Ahmed i sastavljači četiri "Sunena" da je Aiša rekla: /858/ - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dijelio je među ženama i bio je pravedan, a zatim bi rekao: "Ovo je moja podjela u onome što ja posjedujem. Nemoj me prekoravati za ono što ti posjeduješ a ja ne posjedujem", tj. upravljanje srcem.
Uzvišeni Allah kaže: "I nemojte prema nekoj sasvim naginjati", tj. nemojte sasvim pretjerivati u naklonosti, "pa da neku učinite kao da je bez muža, a nerazvedena", tj. da nema muža, a niti da je slobodna (puštena). Prenosi Ebu-Davud et-Tajalisi preko Ebu-Hurejrea da je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: /859/ "Ko bude imao dvije žene, pa bude osjećao naklonost prema jednoj od njih,1 kada bude Sudnji dan imat će samo jednu stranu svoga tijela." Tako prenose Imam Ahmed i sastavljači "Sunena."
"A ako se popravite i Allaha bojite - pa Allah doista oprašta i milostiv je." Ako se popravite nabolje i dijelite pravedno od onog što posjedujete, i ako se budete bojali Allaha u svim situacijama, oprostit će vam Allah naklonost prema jednoj od žena.
1 Ovdje riječ "naklonost" ne znači naklonost srca. To je od Allaha i niko ne može time upravljati. Zabranjena naklonost prema ovom hadisu jeste naklonost u postupku, kao da spava s jednom jednu noć, s drugom više, ili da jednoj kupi nešto, a drugoj ne, te se nepravedno ophodi prema njima. Ovaj čovjek će doći na Sudnji dan samo sa jednom stranom svoga tijela. A Allah najbolje zna.
وَإِنْ يَتَفَرَّقَا يُغْنِ اللَّهُ كُلًّا مِنْ سَعَتِهِ ۚ وَكَانَ اللَّهُ وَاسِعًا حَكِيمًا
A ako se njih dvoje ipak rastave, Allah će ih, iz obilja Svoga, neovisnim učiniti. Allah je neizmjerno dobar i mudar.
Ovo je treći slučaj, a to je slučaj rastave. Uzvišeni Allah izvještava da će, ako se njih dvoje rastave, njega nezavisnim od nje učiniti, a nju nezavisnom od njega i nadomjestit će svakome od njih dobro.
"Allah je neizmjerno dobar i mudar", tj. On je neizmjerno dobar i milostiv. Mudar u svim Svojim postupcima, u Svojim odredbama i Svom zakonu.
وَلِلَّهِ مَا فِي السَّمَاوَاتِ وَمَا فِي الْأَرْضِ ۗ وَلَقَدْ وَصَّيْنَا الَّذِينَ أُوتُوا الْكِتَابَ مِنْ قَبْلِكُمْ وَإِيَّاكُمْ أَنِ اتَّقُوا اللَّهَ ۚ وَإِنْ تَكْفُرُوا فَإِنَّ لِلَّهِ مَا فِي السَّمَاوَاتِ وَمَا فِي الْأَرْضِ ۚ وَكَانَ اللَّهُ غَنِيًّا حَمِيدًا
Allahovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji. Mi smo onima kojima je dana Knjiga prije vas, a i vama, već zapovjedili da se bojite Allaha. A ako ne budete vjerovali, pa uistinu Allahovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, Allah nije ni o kome ovisan i On je hvale vrijedan!
Uzvišeni Allah izvještava da je On Gospodar nebesa i Zemlje i Onaj Koji o njima odlučuje, i stoga kaže:
"Mi smo onima kojima je dana Knjiga prije vas, a i vama, već zapovjedili da se bojite Allaha", tj. obavezali smo vas, kao i one prije vas, bogobojaznošću prema Allahu, Silnome i Moćnome, time što ćete obožavati Njega Jedinog, Koji nema druga.
Zatim kaže:
"Ako ne budete vjerovali, pa uistinu Allahovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji." Slične su tome i riječi Uzvišenog:
"I nisu vjerovali i glave su okretali, a Allahu nije niko potreban, i Allah nije ni o kome ovisan, i On je jedini hvale vrijedan." To znači On je neovisan o Njegovim robovima, i hvale vrijedan u svemu što određuje i propisuje.
وَلِلَّهِ مَا فِي السَّمَاوَاتِ وَمَا فِي الْأَرْضِ ۚ وَكَفَىٰ بِاللَّهِ وَكِيلًا
Allahovo je ono što je na nebesima i što je na Zemlji, i Allah je kao Gospodar dovoljan.
"Allahovo je ono što je na nebesima i Zemlji i Allah je kao Gospodar dovoljan." On svakog nadgleda u onome što radi, On nadzire sve i svjedok je svemu.
إِنْ يَشَأْ يُذْهِبْكُمْ أَيُّهَا النَّاسُ وَيَأْتِ بِآخَرِينَ ۚ وَكَانَ اللَّهُ عَلَىٰ ذَٰلِكَ قَدِيرًا
Ako On hoće, vas će ukloniti, o ljudi, a druge će dovesti. On je kadar to učiniti.
"Ako On hoće, vas će ukloniti, o ljudi, a druge dovesti. On je kadar to učiniti." On je sposoban, ako Mu se protivite, vas odstraniti i zamijeniti drugim, kao što Uzvišeni kaže:
"A ako glave okrenete, On će vas drugim narodom zamijeniti, koji onda, kao što ste vi neće biti." (47:38.)
Neki sljedbenici Selefa kažu: "Najbeznačajniji su kod Allaha robovi kada zanemare Njegovu zapovijed."
مَنْ كَانَ يُرِيدُ ثَوَابَ الدُّنْيَا فَعِنْدَ اللَّهِ ثَوَابُ الدُّنْيَا وَالْآخِرَةِ ۚ وَكَانَ اللَّهُ سَمِيعًا بَصِيرًا
Onaj koji želi nagradu na ovome svijetu, pa u Allaha je nagrada i ovoga i onoga svijeta, Allah sve čuje i vidi.
"Onaj koji želi nagradu na ovome svijetu, pa u Allaha je nagrada i ovoga i onoga svijeta, Allah sve čuje i vidi." Dakle, o ti, koji brineš samo o ovome svijetu, znaj da su kod Allaha nagrade i za ovaj svijet i za ahiret i kad od Njega tražiš nešto vezano za ovaj ili onaj svijet, On ti da i obogati te, kao što kaže Uzvišeni Allah:
- Ima ljudi koji govore: "Daj Ti nama, Gospo - daru naš, na ovome svijetu." Takvi na onome svijetu neće imati ništa. A ima i onih koji govore: "Gospodaru naš, daj nam dobro i na ovome i na onome svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!" Njih čeka nagrada koju su zaslužili." (2: 200-202.)
I neka nipošto onaj čije su aspiracije ograničene ne ograničava svoj trud samo na ovaj svijet, nego neka njegov napor teži ka postizanju uzvišenih ciljeva na ovome svijetu i na onome svijetu, a ishod svega toga je u Onoga u Čijoj su ruci šteta i korist. To je Allah, neka je slavljen, nema drugog Allaha osim Njega, Koji dijeli i sreću i tugu među ljudima i na ovome i na onome svijetu, i Koji pravedno postupa s njima u skladu sa Svojim znanjem o onim što ovaj ili onaj zaslužuje.
Stoga Uzvišeni Allah kaže: "A Allah sve čuje i vidi."
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا كُونُوا قَوَّامِينَ بِالْقِسْطِ شُهَدَاءَ لِلَّهِ وَلَوْ عَلَىٰ أَنْفُسِكُمْ أَوِ الْوَالِدَيْنِ وَالْأَقْرَبِينَ ۚ إِنْ يَكُنْ غَنِيًّا أَوْ فَقِيرًا فَاللَّهُ أَوْلَىٰ بِهِمَا ۖ فَلَا تَتَّبِعُوا الْهَوَىٰ أَنْ تَعْدِلُوا ۚ وَإِنْ تَلْوُوا أَوْ تُعْرِضُوا فَإِنَّ اللَّهَ كَانَ بِمَا تَعْمَلُونَ خَبِيرًا
O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha radi, pa makar to bilo protiv vas samih, ili roditelja i rodbine. Bude li (onaj protiv koga svjedočite) bogat ili siromah, pa Allah je preči (da se brine o) njima! I ne slijedite strasti, kako ne biste bili nepravedni. A ako budete krivo svjedočili ili svjedočenje izbjegavali, pa Allah zaista zna što radite.
Uzvišeni Allah naređuje Svojim robovima, vjernicima, da postupaju nepristrasno, tj. pravedno, da ne odstupaju od toga ni lijevo ni desno, da se nikog ne boje na Allahovome putu i da se u tome međusobno potpomažu.
Uzvišeni Allah kaže: "svjedočite Allaha radi", tj. ispunjavajte svoja svjedočanstva radi Allaha, želeći Njegovo zadovoljstvo, neka je Uzvišen, i tada će ona biti ispravna, neće biti iskrivljena. Stoga Uzvišeni Allah kaže: "pa makar to bilo protiv vas samih", tj. svjedoči istinito makar ti to štetilo. A Allah će onome ko Mu se pokorava dati olakšanje od svake tegobe.
Uzvišeni Allah kaže: "ili roditelja i rodbine", tj. ako bi svjedočenje bilo protiv tvojih roditelja i rodbine, nemoj ih štititi - svjedoči istinu makar pretrpjeli štetu, jer istina je presudna za svakoga.
"Bude li (onaj protiv koga svjedočite) bogat ili siromah, pa Allah je preči (da se brine o) njima!", tj. nemoj ga štititi zbog njegovog bogatstva i nemoj ga sažalijevati zbog njegovog siromaštva, jer Allah je njima preči od tebe.
Uzvišeni Allah kaže: "I ne slijedite strasti kako ne biste bili nepravedni". Neka vas ne zanese strast, pristrasnost i mržnja da ostavite pravednost u vašim poslovima, nego se pridržavajte pravednosti, kao što kaže Uzvišeni Allah:
"Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti!" (5:8.)
I kao što kaže: "A ako budete krivo svjedočili, ili svjedočenje izbjegavali", tj. iskrivljivali svjedočenje i mijenjali ga. A riječ (el-lelijju) znači iskrivljavanje i namjerno laganje. Zatim Uzvišeni Allah kaže:
"neki od njih iskrivljuju jezike svoje čitajući Knjigu." (3:68.)
Izbjegavanje svjedočenja jeste prikrivanje i njegovo napuštanje, kao što kaže Uzvišeni Allah:
"Ko ga uskrati, srce će njegovo biti grješno." (2:263.)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: /860/ "Najbolji svjedok je onaj koji posvjedoči prije nego što bude pitan za to." A Uzvišeni Allah kaže:
"Pa Allah zaista zna ono što radite", tj. kaznit će vas za prikrivanje svjedočenja.
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا آمِنُوا بِاللَّهِ وَرَسُولِهِ وَالْكِتَابِ الَّذِي نَزَّلَ عَلَىٰ رَسُولِهِ وَالْكِتَابِ الَّذِي أَنْزَلَ مِنْ قَبْلُ ۚ وَمَنْ يَكْفُرْ بِاللَّهِ وَمَلَائِكَتِهِ وَكُتُبِهِ وَرُسُلِهِ وَالْيَوْمِ الْآخِرِ فَقَدْ ضَلَّ ضَلَالًا بَعِيدًا
O vjernici, vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, i u Knjigu koju On Svome Poslaniku objavljuje i u knjige koje je objavio prije. A onaj koji ne bude vjerovao u Allaha, i u meleke Njegove, i u knjige Njegove, i u poslanike Njegove, i u onaj svijet - daleko je zalutao.
Uzvišeni Allah naređuje Svojim robovima da imaju u vidu sve dijelove, ogranke i ruknove imana. Ovo ne spada u postizanje postojećeg, nego u upotpunjavanje potpunog i potvrđivanje, i istrajavanje na tome kao što vjernik kaže na svom namazu:
"Uputi nas na pravi put", tj. pokaži nam ga i povećaj nam uputu i učvrsti nas u tome, pa im je naredio da vjeruju u Njega i Njegovoga Poslanika.
Uzvišeni Allah kaže: "i Knjigu koju On Svome Poslaniku objavljuje", znači Kur'an, "i u Knjige koje je objavio prije". Riječ "kitab" (knjiga) u jednini je, a to je kategorija koja obuhvaća sve prethodne knjige. O Kur'anu kaže "nezzele" (objavljivao je, poslao je) jer On je objavljivao u dijelovima, u etapama, prema događajima, u skladu s onim što treba Njegovim robovima za njihovo ovosvjetsko i onosvjetsko življenje. Što se tiče prethodnih knjiga, one su spuštene odjednom. Stoga Uzvišeni Allah kaže:
"i u Knjigu koju je objavio prije". Zatim kaže:
"A onaj koji ne bude vjerovao u Allaha, i u meleke Njegove, i u knjige Njegove, i u poslanike Njegove, i u Onaj svijet - daleko je zalutao." Znači on je sišao s puta upute i udaljio se sasvim od cilja.
إِنَّ الَّذِينَ آمَنُوا ثُمَّ كَفَرُوا ثُمَّ آمَنُوا ثُمَّ كَفَرُوا ثُمَّ ازْدَادُوا كُفْرًا لَمْ يَكُنِ اللَّهُ لِيَغْفِرَ لَهُمْ وَلَا لِيَهْدِيَهُمْ سَبِيلًا
Onima koji su bili vjernici, i zatim postali nevjernici, pa opet postali vjernici i ponovo postali nevjernici, i pojačali nevjerovanje, Allah, doista, neće oprostiti i neće ih na Pravi put izvesti.
Allah nas izvještava o onome koji je ušao u vjeru, pa se kolebao između imana i nevjerovanja, zatim je povećao nevjerovanje dok nije umro. Allah mu neće zasigurno oprostiti jer on nije umro dok mu se nije povećalo nevjerovanje. Stoga Uzvišeni Allah kaže:
"Allah doista neće oprostiti i neće ih na Pravi put izvesti."
Ibn-Abbas prenosi o riječima Uzvišenog Allaha:
"...zatim su pojačali nevjerovanje" slijedeće: "Ustrajali su u svom nevjerovanju dok nisu umrli." A od Alije, r.a., prenosi da je rekao: "Otpadniku će se dati prilika da se pokaje u roku od tri dana." Zatim je proučio ovaj ajet:
do riječi "Onima koji su bili vjernici, i zatim postali nevjernici..." do riječi "...put."
بَشِّرِ الْمُنَافِقِينَ بِأَنَّ لَهُمْ عَذَابًا أَلِيمًا
Bolnu patnju navijesti licemjerima
"Bolnu patnju navjesti licemjerima", tj. licemjeri imaju ovu prijetnju jer oni su vjerovali pa su postali nevjernici, te su njihova srca zapečaćena
الَّذِينَ يَتَّخِذُونَ الْكَافِرِينَ أَوْلِيَاءَ مِنْ دُونِ الْمُؤْمِنِينَ ۚ أَيَبْتَغُونَ عِنْدَهُمُ الْعِزَّةَ فَإِنَّ الْعِزَّةَ لِلَّهِ جَمِيعًا
koji prijateljuju s nevjernicima, mimo vjernika! Zar kod njih traže moć, a sva moć pripada samo Allahu?
jer su se oni pravili da su s vjernicima, a zatim su rekli nevjernicima: "Mi smo s vama, mi se samo izrugujemo", tj. izrugujemo se vjernicima iskazujući im saglasnost u mišljenju. Allah ih je ukorio riječima: "Zar kod njih traže moć?" Potom Uzvišeni izvještava da sva snaga i moć pripada samo Njemu Jedinome, Koji nema druga, i onome kome je On da, kao što Uzvišeni kaže:
"Ko bude želio moć, pa sva moć pripada Allahu."
I kaže:
"A moć pripada Allahu i Poslaniku Njegovom i vjernicima, ali licemjeri neće da znaju." (63:8.)
Ajeti imaju za cilj da se snaga (moć, ugled) moli od Allaha i da se prihvati obožavanje Njega te da se pridruži Njegovim robovima, vjernicima, kojima pripada pobjeda i na ovome i na onome svijetu. To odgovara onome što bilježi imam Ahmed preko Ebi-Rejhane, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /861/ "Ko se pripiše deveterici svojih predaka nevjernika, želeći moć i ugled, on će biti s njima deseti u džehenemskoj vatri." Prenosi ga samo Ahmed.
وَقَدْ نَزَّلَ عَلَيْكُمْ فِي الْكِتَابِ أَنْ إِذَا سَمِعْتُمْ آيَاتِ اللَّهِ يُكْفَرُ بِهَا وَيُسْتَهْزَأُ بِهَا فَلَا تَقْعُدُوا مَعَهُمْ حَتَّىٰ يَخُوضُوا فِي حَدِيثٍ غَيْرِهِ ۚ إِنَّكُمْ إِذًا مِثْلُهُمْ ۗ إِنَّ اللَّهَ جَامِعُ الْمُنَافِقِينَ وَالْكَافِرِينَ فِي جَهَنَّمَ جَمِيعًا
On vam je već u Knjizi objavio: "Kada čujete da se Allahove riječi poriču i da im se izruguje, ne sjedite s njima dok ne stupe u drugi razgovor, inače, bit ćete kao oni. Allah će sigurno sastaviti u Džehennemu sve licemjere i nevjernike.
"On vam je već u Knjizi objavio: Kad čujete da se Allahove riječi poriču i da im se izruguje, ne sjedite s onima koji to čine dok ne stupe u drugi razgovor. Inače bit ćete kao i oni." Ako prekršite ono što je zabranjeno, nakon što je dospjela do vas zabrana, i budete zadovoljni da sjedite s njima i budete se s njima slagali 1 u tome, vi učestvujete u onome u čemu su oni, pa stoga Uzvišeni Allah kaže: " “inače, bit ćete kao oni", u grijehu, kao što stoji u hadisu /862/
"Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka ne sjedi za trpezom na kojoj se služe alkoholna pića." A Allah Uzvišeni kaže:
"Allah će sigurno zajedno sastaviti u Džehennemu licemjere i nevjernike." Kao što su s njima učestvovali u nevjerovanju, tako će ih Allah udružiti u vječnosti, u džehenemskoj vatri.
1 [to se tiče Ibn-Kesirovih riječi: "...i budete se s njima slagali", odobravanje i slaganje sa kufrom je kufr, pa sjedilo se s onim koji se izruguju ajetima ili ne. Ja ne smatram da se u ajetu misli na slaganje s njim, nego samo na ustrajnost u sjedenju sa onima koji se ismijavaju, iako je bio u stanju napustiti sijelo. Da, svakako je sama ustrajnost u sjedenju sa njima dokaz da je on sličan njima. Time se on želi ukoriti zbog toga što je on zadovoljan da boravi na sijelu gdje se izruguje Allahovim ajetima.
الَّذِينَ يَتَرَبَّصُونَ بِكُمْ فَإِنْ كَانَ لَكُمْ فَتْحٌ مِنَ اللَّهِ قَالُوا أَلَمْ نَكُنْ مَعَكُمْ وَإِنْ كَانَ لِلْكَافِرِينَ نَصِيبٌ قَالُوا أَلَمْ نَسْتَحْوِذْ عَلَيْكُمْ وَنَمْنَعْكُمْ مِنَ الْمُؤْمِنِينَ ۚ فَاللَّهُ يَحْكُمُ بَيْنَكُمْ يَوْمَ الْقِيَامَةِ ۗ وَلَنْ يَجْعَلَ اللَّهُ لِلْكَافِرِينَ عَلَى الْمُؤْمِنِينَ سَبِيلًا
...one koji iščekuju šta će biti s vama. Pa ako vam Allah daruje pobjedu, oni reknu: "Zar nismo bili uz vas", a ako sreća posluži nevjernike, onda govore njima: "Zar vas nismo mogli pobijediti, i zar vas nismo odbranili od vjernika?" Na Sudnjem danu Allah će vam svima presuditi! A Allah neće dati priliku nevjernicima da unište vjernike.
Uzvišeni Allah donosi vijest o licemjerima koji čekaju da se vjernicima desi kakvo zlo, tj. čekaju da propadne vaša vlast, da vas pobijede nevjernici i da nestane vaša vjera.
"pa ako vam Allah daruje pobjedu", tj. pomoć i plijen,
oni govore: "Zar nismo bili uz vas", tj. ulaguju se vjernicima tim riječima.
"...a ako sreća posluži nevjernike", tj. pobijede nevjernici, kao što se desilo na Uhudu, a svi poslanici bili su iskušavani, a potom je ishod bio u njihovu korist -
onda govore: "Zar vas nismo mogli pobijediti i zar vas nismo odbranili od vjernika", tj. pomagali smo vam tajno. Licemjeri su se ulizivali i jednima i drugima (vjernicima i nevjernicima) da bi stekli njihovu naklonost i bili od njih sigurni a to su radili zbog slabosti njihovog vjerovanja (imana).
Uzvišeni Allah kaže: "Na Sudnji dan Allah će vama svima presuditi". O licemjeri! (munafici), Allah zna za ono što krijete i nemojte se zavaravati o tome što se šerijatski propisi nad vama izvršavaju na osnovi vaših vidljivih dijela, a to je mudrost Allahova. Međutim, na Sudnji dan neće vam biti od koristi ono što ste prikazivali. Uzvišeni Allah kaže:
"A Allah neće dati priliku nevjernicima da unište vjernike." Ibn-Abbas kaže: "To će biti na Sudnji dan." Allah će presuditi vama na Sudnji dan i neće otvoriti nevjernicima puta protiv vjernika." Ibn-Abbas također kaže, Allah s njim bio zadovoljan: "Moguće je da značenje bude slijedeće: neće dati priliku nevjernicima na ovome svijetu da ovladaju vjernicima tako da ih potpuno unište. I ako ih nekad pobijede, ishod biva u korist bogobojaznih i na ovome i na onome svijetu."1
Većina učenjaka rukovodi se ovim časnim ajetom u pogledu zabrane prodaje roba muslimana nevjernicima, jer kad bi njegova prodaja bila ispravna, onda bi oni imali vlast nad njim i ponizili bi ga, a na taj način bi nevjernik bio iznad muslimana. Ovaj postupak je suprotan prethodnom ajetu i stoga je zabranjena prodaja roba muslimana nevjerniku.
1 Rekao bih: "Uzvišeni Allah neće dati nevjernicima argument niti pobjedu nad njima, tj. nad vjernicima, sve dok su oni istinski vjernici. Allah će uništiti državu muslimana u mjeri u kojoj oni unište svoju vjeru. Ukoliko budu sudili u svim općim i pojedinačnim stvarima prema onom što im je Allah objavio, Allah će biti s njima i dat će im snagu nad njihovim neprijateljima. Me|utim, naše današnje stanje upućuje na to da je Uzvišeni Allah dao jevrejima pobjedu nad nama jer smo Mu se suprotstavili u svim Njegovim odredbama, pa su nad nama zavladali najbjedniji Njegovi robovi, a mi smo pobije|eni i preko njih da uzmemo pouku i savjet i da se vratimo našoj ispravnoj vjeri.
إِنَّ الْمُنَافِقِينَ يُخَادِعُونَ اللَّهَ وَهُوَ خَادِعُهُمْ وَإِذَا قَامُوا إِلَى الصَّلَاةِ قَامُوا كُسَالَىٰ يُرَاءُونَ النَّاسَ وَلَا يَذْكُرُونَ اللَّهَ إِلَّا قَلِيلًا
Licemjeri nastoje prevariti Allaha, a On će njih nadmudriti. Kada ustaju da namaz obavljaju, lijeno se dižu i prikazuju se svijetu, a Allaha samo malo spominju.
Na početku poglavlja El-Bekare spomenute su riječi Uzvišenog Allaha: "Licemjeri nastoje prevariti Allaha i one koji vjeruju", 1 a ovdje je rečeno:
"licemjeri nastoje prevariti Allaha, a On će njih nadmudriti." I nema sumnje u to da Allah neće biti prevaren, jer On zna tajne, a licemjeri zbog nedostatka znanja i pameti smatraju da će - ako je njihova stvar (licemjerstvo) imalo prohođu kod ljudi a šerijatske odredbe nad njima se izvršavale na osnovi njihovih vidljivih djela - imati isti tretman kod Allaha i da će imati prohođu i na Sudnjem danu. Uzvišeni Allah kaže:
"Na dan kad ih Allah sve oživi oni će se Njemu zaklinjati, kao što se vama zaklinju." (58:18.)
"a On će njih nadmudriti", tj. On je Onaj Koji će ih postepeno uvoditi u njihovu zabludu i zalutalost i odvraćati ih od toga da dospiju do istine na ovome svijetu, a tokođer i na Sudnji dan.
U hadisu stoji: /863/ "Allah, dž.š., naredit će da se čovjek odvede u Džennet zbog onoga (djela) što su ljudi vidjeli, ali će potom narediti da se odvede u džehenemsku vatru." Uzvišeni Allah kaže:
"Kada ustaju da namaz obavljaju, lijeno se dižu." Ovo su karakteristike munafika u najčasnijim, najodabranijim i najboljim djelima kakav je namaz; kada ustaju da ga obave, ustaju lijeno jer nemaju nijet, niti vjere, niti straha i ne shvaćaju njegov smisao. Ovo su ponašanja koja oni javno ispoljavaju. Zatim je spomenuo njihovu pokvarenu nutrinu. Uzvišeni Allah kaže: "prikazuju se svijetu", tj. nisu iskreni, klanjaju samo pred ljudima da bi im se dodvorili i dokazujući im se i stoga mnogo izostaju sa namaza na kojima neće biti viđeni, kao što su jacija i sabah, kao što je potvrđeno u dva Sahiha da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /864/ "Najteži namazi munaficima su sabah i jacija. Kad bi znali šta je u njima, došli bi makar puzeći. Već sam bio naumio da naredim da se klanja namaz, zatim da zadužim nekoga čovjeka pa da on klanja s ljudima, a zatim odem s nekim ljudima i zavežljajima drva do onih koji nisu prisustvovali namazu, te im kuće, zajedno s njima, zapalim vatrom." A u drugom predanju stoji: /865/ "Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moja duša, kad bi neki od njih znao da će naći oglodanu masnu kost ili dobru žlipicu između papaka ovce prisustvovao bi namazu, a kada u kućama ne bi bilo nikoga od žena i čeljadi, zapalio bih im kuće vatrom." Uzvišeni Allah kaže:
"a Allaha samo malo spominju", tj. na namazu nisu bogobojazni, niti su prisebni nego su rasijani, zabavljaju se i okreću. Malik prenosi od Enesa da je pričao: "Reko je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem /866/: "To je namaz munafika, to je namaz munafika, to je namaz munafika! Sjedi i posmatra sunce sve dok ne bude između rogova šejtana, ustane i nabrzinu obavi četiri rekata spominjući samo malo Allahovo ime." Tako prenose Muslim, Tirmizi i Nesai preko Ismaila ibn Džafera. Tirmizi kaže da je hasen-sahih.
1 Rekao bih: Pogledaj suru El-Bekara, ajet broj 9.
مُذَبْذَبِينَ بَيْنَ ذَٰلِكَ لَا إِلَىٰ هَٰؤُلَاءِ وَلَا إِلَىٰ هَٰؤُلَاءِ ۚ وَمَنْ يُضْلِلِ اللَّهُ فَلَنْ تَجِدَ لَهُ سَبِيلًا
Kolebaju se između toga, niti su sa ovima niti sa onima. A onoga koga Allah u zabludu odvede nećeš mu naći puta (ka uputi).
Uzvišeni Allah kaže: "Kolebaju se između toga, niti su sa ovima niti sa onima." Nisu oni s vjernicima niti javno niti skriveno, a niti su s nevjernicima. Samo su po svom vanjskom manifestiranju s vjernicima, a unutarnja osjećanja su im sa nevjernicima. Među njima su oni koji su zbunjeni između vjerovanja i nevjerovanja, čas naginju ovima, a čas onima. Bilježi Ibn-Džerir od Ibn-Omera da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /867/ "Primjer munafika je kao primjer smetene ovce između dva stada. Trči jednome, pa drugome, ne zna koje da slijedi." Stoga Uzvišeni Allah kaže:
"A onoga koga Allah u zabludu odvede, nećeš mu naći puta (ka uputi)." Odnosi se na onoga koga je
odvratio od Pravog puta. "Ti mu nećeš naći zaštitnika koji će ga na Pravi put uputiti." (18:17.)
Munafici su oni koji su zalutali s Puta spasa i nema njima upute niti izbavitelja od onoga u što su zapali. On je Uzvišeni, Čiju presudu niko ne može pobiti i preskočiti. Njega niko ne pita za ono što čini, a oni bivaju pitani.
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا تَتَّخِذُوا الْكَافِرِينَ أَوْلِيَاءَ مِنْ دُونِ الْمُؤْمِنِينَ ۚ أَتُرِيدُونَ أَنْ تَجْعَلُوا لِلَّهِ عَلَيْكُمْ سُلْطَانًا مُبِينًا
O vjernici, ne prijateljujte s nevjernicima umjesto s vjernicima! Zar hoćete da pružite Allahu očigledan dokaz protiv sebe?
Zabranjuje Allah Svojim robovima vjernicima da uzimaju za prijatelje nevjernike mimo vjernika i da se s njima druže, prijateljuju i savjetuju se s njima, da im povjeravaju ljubav, te da im odaju stanje vjernika, kao što Uzvišeni Allah kaže:
"Neka vjernici ne uzimaju za prijatelje nevjernike kada ima vjernika, a onoga ko to učini - Allah neće štititi. To učinite jedino da biste se od njih sačuvali. Allah vas upozorava na Sebe." (3:28)
Allah vas upozorava na Njegovu kaznu ako izvršite ono što je zabranio. Stoga kaže:
"Zar hoćete da pružite Allahu očigledan dokaz protiv sebe", tj. argument protiv vas za izvršenje Njegove kazne nad vama. Ibn-Abbas prenosi: "Svaka riječ 'sultan' spomenuta u Kur'anu znači argument." Ovo je vjerodostojan lanac predanja. Također ga prenosi grupa tabiina.
إِنَّ الْمُنَافِقِينَ فِي الدَّرْكِ الْأَسْفَلِ مِنَ النَّارِ وَلَنْ تَجِدَ لَهُمْ نَصِيرًا
Licemjeri će, doista, na samom dnu Džehennema biti i ti im nećeš pomagača naći.
"Licemjeri će, doista, na samom dnu Džehennema biti", tj. na Sudnji dan za kaznu zbog njihovog teškog nevjerovanja. Ibn-Abbas prenosi: tj. na najnižem dijelu Džehennema. Prenosi Ibn Ebi-Hatim od Ibn-Mesuda da je pitan za munafike, pa je rekao: "Oni će biti stavljeni u kovčege od Vatre u koje će biti zatvoreni na najnižem dnu džehenemske vatre"
"...i ti im nećeš pomagača naći" koji bi ih spasio od boli i patnje.
إِلَّا الَّذِينَ تَابُوا وَأَصْلَحُوا وَاعْتَصَمُوا بِاللَّهِ وَأَخْلَصُوا دِينَهُمْ لِلَّهِ فَأُولَٰئِكَ مَعَ الْمُؤْمِنِينَ ۖ وَسَوْفَ يُؤْتِ اللَّهُ الْمُؤْمِنِينَ أَجْرًا عَظِيمًا
Osim onih koji se pokaju i poprave i koji čvrsto Allaha prihvate i vjeru svoju u Allaha iskreno ispolje, oni će biti s vjernicima, a Allah će sigurno vjernicima veliku nagradu dati.
"...i ti im nećeš pomagača naći" koji bi ih spasio od boli i patnje. Zatim Uzvišeni Allah izvještava:
"...osim onih koji se pokaju i poprave i koji čvrsto Allaha prihvate i vjeru svoju u Allaha iskreno ispolje." Ako zamijene licemjerstvo iskrenošću, bit će im od koristi dobro djelo, makar i neznatno bilo. Pripovijeda Ibn Ebi-Hatim preko Muaza ibn Džebela da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /868/ "Budi iskren u svojoj vjeri, bit će ti dovoljno malo djela".
"...oni će biti s vjernicima", tj. u njihovome društvu,
"a Allah će sigurno vjernicima veliku nagradu dati".
مَا يَفْعَلُ اللَّهُ بِعَذَابِكُمْ إِنْ شَكَرْتُمْ وَآمَنْتُمْ ۚ وَكَانَ اللَّهُ شَاكِرًا عَلِيمًا
Zašto bi vas Allah kažnjavao ako budete zahvaljivali i vjerovali? Allah je Onaj Koji višestruko nagrađuje i Sveznajući.
"Zašto bi vas Allah kažnjavao ako budete zahvaljivali i vjerovali", tj. ako popravite djelovanje i budete vjerovali u Allaha i Njegovog Poslanika. A On je nezavisan od svega mimo Njega i On robove kažnjava samo zbog njihovih grijeha.
"Allah je Onaj Koji višestruko nagrađuje i Sveznajući", tj. blagodatima mu uzvraća za njegovo djelo, zna šta je u njegovome srcu i nagrađuje ga za to najizdašnije.
لَا يُحِبُّ اللَّهُ الْجَهْرَ بِالسُّوءِ مِنَ الْقَوْلِ إِلَّا مَنْ ظُلِمَ ۚ وَكَانَ اللَّهُ سَمِيعًا عَلِيمًا
Allah ne voli da se o zlu glasno govori, to može samo onaj kome je učinjena nepravda. A Allah sve čuje i sve zna.
Ibn-Ebi-Talha prenosi preko Ibn-Abbasa da je o ovom ajetu rekao: - Allah ne voli da neko nekog proklinje, osim ako mu je učinjena nepravda; tome je dozvoljeno proklinjati onoga koji mu je nepravdu učinio. A riječi Uzvišenog Allaha glase: "to može samo onaj kome je nepravda učinjena", a ako se strpi - to mu je bolje. Prenosi Ebu-Davud preko Aiše: - Njoj je nešto ukradeno, pa je počela proklinjati, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /869/ "Nemoj ga proklinjati!" Hasan Basri kaže: - Ne proklinji ga nego reci: "Bože moj, pomozi mi protiv njega i vrati moje pravo od njega." O ovome je ajetu rečeno: da se odnosi na čovjeka koji te grdi i kojeg ti grdiš, ali ako te potvori, nemoj ti potvoriti njega! Prenosi se od Mudžahida da je rekao: - Neki je čovjek ugostio nekog drugog čovjeka, pa ovaj nije ukazao njemu gostoprimstvo te, pošto je izišao, obavijestio je ljude rekavši: "Bio sam gost kod tog i tog, pa mi nije ukazao potrebno gostoprimstvo." Rekao je: "To je glasno govorenje o zlu, koje može samo onaj kome je učinjena nepravda sve dok mu taj ne ispuni pravo da ga ugosti."
Pripovijeda Imam Ahmed od Mikdama ibn Ebi-Kerime da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /870/ "Koji god musliman bude gost pa mu domaćin uskrati gostoprimstvo, pravo je svakog muslimana da ga pomogne kako bi uzeo iz gazdinog imetka i žitarica za sve noći koje je proveo kod njega."
Na osnovi ovoga i njemu sličnih hadisa, Ahmed i drugi smatraju da je ugostiti gosta vadžib.
Hafiz Bezzar prenosi preko Ebu-Hurejrea da je neki čovjek došao do Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: /871/ "Imam jednog susjeda koji me uznemirava." Poslanik mu je rekao: "Iznesi svoje stvari i stavi ih na put." Pa je čovjek uzeo svoje stvari i iznio ih na put. Svako ko je pored tog prošao upitao bi: "Šta ti je?" On je odgovarao: "Moj susjed me uznemirava!" Na to bi mu rekli: "Bože moj, nek je proklet! Bože moj, osramoti ga!" Na to je susjed rekao: "Vrati se u svoj stan, tako mi Allaha, neću te više nikada uznemiravati."
إِنْ تُبْدُوا خَيْرًا أَوْ تُخْفُوهُ أَوْ تَعْفُوا عَنْ سُوءٍ فَإِنَّ اللَّهَ كَانَ عَفُوًّا قَدِيرًا
Bilo da vi dobro djelo javno učinite, ili ga sakrijete, ili nepravdu oprostite - pa i Allah mnogo prašta i sve može.
Znači, treba da pokažete dobro, ili ga sakrijete, ili oprostite onome ko vam je zlo nanio, jer to je ono što vas približava Allahu, a On vas bogato nagrađuje za vaša dobra djela. Jedan od atributa Uzvišenog Allaha jeste da oprašta Svojim robovima iako ih može kazniti. Stoga Uzvišeni Allah kaže: "...mnogo prašta i sve može." U sahih hadisu /876/ stoji:
"Imetak ne umanjuje sadaka, a Allah čovjeku koji oprašta samo uvećava ugled, a onoga ko je ponizan Allahu - Allah uzdigne."
إِنَّ الَّذِينَ يَكْفُرُونَ بِاللَّهِ وَرُسُلِهِ وَيُرِيدُونَ أَنْ يُفَرِّقُوا بَيْنَ اللَّهِ وَرُسُلِهِ وَيَقُولُونَ نُؤْمِنُ بِبَعْضٍ وَنَكْفُرُ بِبَعْضٍ وَيُرِيدُونَ أَنْ يَتَّخِذُوا بَيْنَ ذَٰلِكَ سَبِيلًا
Oni koji u Allaha i poslanike Njegove ne vjeruju i žele između Allaha i poslanika Njegovih (u vjerovanju) napraviti razliku te govore: "U neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo", i žele između toga (dvoga) iznaći put neki,
Uzvišeni i Slavljeni Allah prijeti onima koji ne vjeruju u Njega i Njegove poslanike, iz redova jevreja i kršćana, koji prave razliku između Allaha i Njegovih poslanika u vjerovanju, pa vjeruju u neke poslanike a neke negiraju, samo na osnovi strasti i običaja, i onoga što su vjerovali njihovi očevi, a ne na osnovi nekoga dokaza, koji bi ih do toga doveo.
Jevreji - na njima je Allahovo prokletstvo - vjerovali su u poslanike izuzev Isaa i Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, a kršćani negiraju Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, a vjeruju u druge poslanike. I Samirije nisu vjerovali u poslanike poslije Jošue, nasljednika Musaovog, a za vatro-poklonike se kaže da su vjerovali u svog poslanika Zaratustru, a zatim su zanijekali njegov zakon, pa je on potpuno iščezao, a Allah zna. Znači da onaj ko ne vjeruje u jednog poslanika ne vjeruje ni u druge poslanike.
Stoga Uzvišeni Allah kaže:
"Oni koji u Allaha i sve Njegove poslanike ne vjeruju", njihovo je obilježje da su oni nevjernici u Allaha i Njegove poslanike. "...i žele između Allaha i poslanika Njegovih napraviti razliku", tj. u vjerovanju.
"I govore: U neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo, i žele između toga (dvoga) iznaći put neki", tj. put, način postupanja.
أُولَٰئِكَ هُمُ الْكَافِرُونَ حَقًّا ۚ وَأَعْتَدْنَا لِلْكَافِرِينَ عَذَابًا مُهِينًا
oni su zbilja pravi nevjernici, a Mi smo nevjernicima pripremili sramnu patnju.
"Oni su zbilja pravi nevjernici", tj. njihovo nevjerovanje u onoga za koga tvrde da u njega vjeruju sigurno je istinsko, jer nije legitiman. Naime, kada bi oni vjerovali u to da je on Allahov poslanik, vjerovali bi u njemu sličnog, u onog čiji je dokaz jasniji i argument jači, ili bi istinski proučili njegovo poslanstvo.
Uzvišeni Allah kaže: "... a Mi smo nevjernicima pripremili sramnu patnju." To znači, kao što su oni omalovažavali onoga u koga nisu vjerovali, bilo stoga što nisu obratili pažnju na ono što je njemu došlo od Allaha i što su se protivili tome, bilo zbog njihovog nevjerovanja u to, nakon što su saznali za njegovo poslanstvo. Tako je činio veliki broj jevrejskih rabina u vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer su mu zavidjeli na velikoj misiji poslanstva koju mu je Allah dao, pa su mu se suprotstavljali i poricali ga. Allah im je dao ovosvjetsko poniženje uz onosvjetsko.
وَالَّذِينَ آمَنُوا بِاللَّهِ وَرُسُلِهِ وَلَمْ يُفَرِّقُوا بَيْنَ أَحَدٍ مِنْهُمْ أُولَٰئِكَ سَوْفَ يُؤْتِيهِمْ أُجُورَهُمْ ۗ وَكَانَ اللَّهُ غَفُورًا رَحِيمًا
A one koji u Allaha i poslanike Njegove vjeruju i ni jednoga od njih ne izdvajaju - On će, sigurno, nagraditi. A Allah prašta i milostiv je.
"A oni koji u Allaha i poslanike Njegove vjeruju i nijednog od njih ne izdvajaju..." Misli se na ummet Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, pošto oni vjeruju u svaku knjigu koju je Allah spustio i u svakog poslanika kojeg je poslao. Kao što Uzvišeni Allah kaže:
"Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici - svaki vjeruje u Allaha." (2:285.) Zatim, Uzvišeni Allah izvještava da je za njih pripremio obilnu nagradu, pa kaže:
"To su oni koje će On, sigurno, nagraditi" za ono što su vjerovali u Allaha i Njegove poslanike. "A Allah prašta i Milostiv je", tj. prema njihovim grijesima.
يَسْأَلُكَ أَهْلُ الْكِتَابِ أَنْ تُنَزِّلَ عَلَيْهِمْ كِتَابًا مِنَ السَّمَاءِ ۚ فَقَدْ سَأَلُوا مُوسَىٰ أَكْبَرَ مِنْ ذَٰلِكَ فَقَالُوا أَرِنَا اللَّهَ جَهْرَةً فَأَخَذَتْهُمُ الصَّاعِقَةُ بِظُلْمِهِمْ ۚ ثُمَّ اتَّخَذُوا الْعِجْلَ مِنْ بَعْدِ مَا جَاءَتْهُمُ الْبَيِّنَاتُ فَعَفَوْنَا عَنْ ذَٰلِكَ ۚ وَآتَيْنَا مُوسَىٰ سُلْطَانًا مُبِينًا
Sljedbenici Knjige traže od tebe da im s neba spustiš Knjigu. Pa od Musaa su tražili i više od toga, kad su rekli: "Pokaži nam Allaha!" Pa ih je, zbog nepravde njihove, munja ošinula. Poslije su, kada su im očigledni dokazi pokazani, tele za božanstvo prihvatili, ali smo i to oprostili, a Musau smo očiti argument dali.
Muhammed ibn K'ab el-Kirzi, Es-Suddi i Katade kažu: "Tražili su jevreji od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da im se spustiti neka knjiga sa neba, kao što je Tevrat Musa'u objavljen. Rekli su to iz svoje tvrdoglavosti i nevjerovanja, a od Musaa su tražili više nego što su tražili od sebe. Pa su kazali:
'Pokaži nam Allaha!' Pa ih je zbog nepravde njihove munja ošinula." Dakle, zbog njihovog nasilja i nepokornosti. Ovo je objašnjeno u poglavlju El-Bekara, u kojem Uzvišeni Allah kaže:
“I kad ste rekli: "O Musa, mi ti nećemo vjerovati dok Allaha ne vidimo..." (2:55.)
Uzvišeni Allah kaže:
"Poslije su tele za božanstvo prihvatili, kada su im očiti dokazi došli", tj. preko Musaa, a.s., u Egiptu, a u te dokaze spada i uništenje njihovih neprijatelja, Faraona i njegove vojske, u moru. Samo malo nakon što su prešli more naišli su na narod koji se klanjao svojim kipovima, pa su rekli Musau:
"Učini i ti nama božanstvo (kip) kao što oni imaju božanstva!" O tome kako su oni prihvatili tele postoji kazivanje u suri El-E'araf i Taha, a to je bilo nakon što je Musa otišao na razgovor s Allahom, neka je Moćan i Slavljen.
Allah kaže: "...ali smo to oprostili, a Musau smo očiti dokaz dali."
وَرَفَعْنَا فَوْقَهُمُ الطُّورَ بِمِيثَاقِهِمْ وَقُلْنَا لَهُمُ ادْخُلُوا الْبَابَ سُجَّدًا وَقُلْنَا لَهُمْ لَا تَعْدُوا فِي السَّبْتِ وَأَخَذْنَا مِنْهُمْ مِيثَاقًا غَلِيظًا
I iznad njih smo brdo digli, zbog zavjeta koji su dali, i rekli smo im: 'Na kapiju pognutih glava uđite!' I još smo rekli: 'O subotu se ne ogriješite!' i od njih smo čvrsto obećanje uzeli.
...i iznad njih smo brdo digli, zbog zavjeta koji su dali". Kada su odbili prihvatiti ono sa čim im je došao Musa, a.s., Allah je iznad njihovih glava jedno brdo podigao. Zatim su bili prisiljeni i oni su se povinovali i sedždu su učinili, kao što kaže Uzvišeni Allah:
"A kada smo iznad njihovih glava brdo podigli - činilo se kao oblak." (7:171.)
- Mi smi im rekli: "Na kapiju pognutih glava uđite!" Naređeno im je da uđu na vrata Svetog hrama čineći sedždu i tražeći oprost riječima: "Bože naš, skini s nas grijehe što smo ostavili džihad i što smo ga izbjegavali", pa to nisu rekli. I još smo rekli: "O subotu se ne ogriješite", tj. poručili smo im da čuvaju subotu i da se pridržavaju onoga što im je Allah u njoj zabranio.
"...i od njih smo čvrsto obećanje uzeli", tj. jako, pa su se suprotstavljali i protivili razmišljajući o tome da počine ono što im je Allah, Moćni i Uzvišeni, zabranio, kao što je izneseno u poglavlju Al-A'raf, 123. ajet. A doći će hadis koji prenosi Safvan ibn Assal o poglavlju Al-Isra, uz riječi Uzvišenog Allaha: "Mi smo Musau devet očevidnih Znamenja dali." (17: 101.) U tom hadisu, između ostalog, stoji: "Na vama je, posebno jevrejima, da se ne ogriješite o subotu."
فَبِمَا نَقْضِهِمْ مِيثَاقَهُمْ وَكُفْرِهِمْ بِآيَاتِ اللَّهِ وَقَتْلِهِمُ الْأَنْبِيَاءَ بِغَيْرِ حَقٍّ وَقَوْلِهِمْ قُلُوبُنَا غُلْفٌ ۚ بَلْ طَبَعَ اللَّهُ عَلَيْهَا بِكُفْرِهِمْ فَلَا يُؤْمِنُونَ إِلَّا قَلِيلًا
Zato što su zavjet prekršili i što u Allahove Dokaze nisu povjerovali, što su bez razloga vjerovjesnike ubijali i što su govorili: "Naša srca su u omotu!" Allah im je, zbog nevjerovanja, njihova srca zapečatio, pa ih samo malo vjeruje.
To je zbog grijeha koje su počinili i zbog čega su prokleti, protjerani i udaljeni s Pravog puta. A ono zbog čega im se to deslo jeste kršenje zavjeta i obaveza kojim su bili obavezani, i nevjerovanje njihovo u ajete Allahove, tj. u Njegove Dokaze i argumente, i zbog mudžiza koje su vidjeli preko Poslanika, s.a. Uzvišeni Allah kaže:
"što su ni krive ni dužne vjerovjesnike ubijali", a to je zbog brojnih njihovih zlodjela i drskosti prema poslanicima Allahovim, jer oni su ubili mnoge poslanike, mir nek je s njima. - I što su govorili: "Naša srca su u omotu!" Ibn-Abbas i grupa tabiina kažu, tj., "u prekrivaču", kao da se ispričavaju što njihova srca ne shvaćaju ono što On kaže, jer su ona u omotačima i velovima. Kaže da je značenje toga slijedeće: "Oni su tvrdili da su njihova srca riznica znanja, tj. posude za znanje koje su sakupili i koje posjeduju." Prenosi El-Kelbi preko Ebi-Saliha i Ibn-Abbasa. Uzvišeni Allah, odgovarajući im, kaže:
"Allah im je, zbog nevjerovanja njihova, srca zapečatio." Allah je sve njihove tvrdnje usmjerio protiv njih.1
"...pa ih samo malo vjeruje." Njihova srca su se navikla na nevjerovanje, nasilje i na nedostatak imana.
"...i zbog nevjerovanja njihovoga i zbog iznošenja teških kleveta protiv Merjeme."
Ali ibn Ebi-Talha prenosi od Ibn-Abbasa: "Ovo znači da su je optuživali za blud." Također to kaže grupa selefija tradicionalista, što je očito iz ajeta, tj. da je ona na taj način zanijela dijete. Neki židovi dodaju: "Ona je zanijela dijete, a imala je menstruaciju." Neka je na njih trajno prokletstvo Allahovo do Sudnjeg dana.
1 O sličnom je već bilo govora u suri El-Bekara.
وَبِكُفْرِهِمْ وَقَوْلِهِمْ عَلَىٰ مَرْيَمَ بُهْتَانًا عَظِيمًا
i zbog nevjerovanja njihova i zbog iznošenja teških kleveta protiv Merjeme
Ali ibn Ebi-Talha prenosi od Ibn-Abbasa: "Ovo znači da su je optuživali za blud." Također to kaže grupa selefija tradicionalista, što je očito iz ajeta, tj. da je ona na taj način zanijela dijete. Neki židovi dodaju: "Ona je zanijela dijete, a imala je menstruaciju." Neka je na njih trajno prokletstvo Allahovo do Sudnjeg dana.
وَقَوْلِهِمْ إِنَّا قَتَلْنَا الْمَسِيحَ عِيسَى ابْنَ مَرْيَمَ رَسُولَ اللَّهِ وَمَا قَتَلُوهُ وَمَا صَلَبُوهُ وَلَٰكِنْ شُبِّهَ لَهُمْ ۚ وَإِنَّ الَّذِينَ اخْتَلَفُوا فِيهِ لَفِي شَكٍّ مِنْهُ ۚ مَا لَهُمْ بِهِ مِنْ عِلْمٍ إِلَّا اتِّبَاعَ الظَّنِّ ۚ وَمَا قَتَلُوهُ يَقِينًا
I zbog riječi njihovih: "Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika..." A nisu ga ubili ni raspeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su samo o tome u sumnji bili; o tom nisu ništa pouzdano znali, samo su nagađali; a sigurno je da ga nisu ubili",
I zbog riječi njihovih: "I mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahovoga poslanika." Onoga koji tvrdi za sebe da ima taj položaj mi smo ubili. Ovo je za njih izrugivanje i podsmijeh, kao što mnogobošci kažu: "Hej ti, kome se Kur'an objavljuje, ti si uistinu lud." (15:6.)
Jevreji (na njih prokletstvo Allahovo, Njegov gnjev, srdžba i kazna), pošto je Allah poslao Isaa, sina Merjemina, s jasnim Dokazima i uputom, zavidjeli su mu na poslanstvu i očitim mudžizama kojima je, uz Allahovu dozvolu, mrtve oživljavao, liječio slijepe i gubave, oblikovao od zemlje pticu pa dahnuo u nju, te je ptica, uz dozvolu Moćnog i Uzvišenog Allaha, poletjela. Unatoč tome, negirali su ga, suprotstavljali su mu se, mučili ga na sve moguće načine tako da je Allahov poslanik Isa, a.s., prestao stanovati s njima u istome mjestu, pa su on i njegova majka često putovali. Ni to ih nije zadovoljilo, pa su poduzeli korake protiv njega i kod vladara Damaska. U to vrijeme to je bio čovjek koji je obožavao zvijezde, pripadao je grčkom narodu. Jevreji su obavijestili ovog vladara da u Svetom hramu ima jedan čovjek koji zavodi ljude, dovodi ih u zabludu i protiv kralja podiže podanike.1
Nastavak priče u sljedećem ajetu iste sure (4:158)
1 To je metoda svih klevetnika kod vladara u bilo koje doba, da kleveću reformatore kao da oni podižu narod protiv vladara želeći ih time načiniti neprijateljima reformatora i poslanika. Tako pobu|uju njegovu srdžbu ostvarujući svoj cilj: sprije -čavanje u misionarstvu ubijanjem ... i tome slično.
بَلْ رَفَعَهُ اللَّهُ إِلَيْهِ ۚ وَكَانَ اللَّهُ عَزِيزًا حَكِيمًا
već ga je Allah uzdigao Sebi. - A Allah je Silan i Mudar.
Vladar se rasrdio i napisao svom namjesniku u Svetom hramu da spomenutu osobu uhvate, te ga razapnu i da mu na glavu stave trnje. Pošto je pismo stiglo, po njemu se postupilo, pa su namjesnik i grupa jevreja otišli do stana u kojem je bio Isa, a.s., sa grupom od 12 ili 13 drugova. Kaže se da je to bilo u petak u predvečerje. Opkolili su ga, pa pošto ih je opazio i vidio da će zasigurno doći do njega ili će on izići njima, rekao je svojim drugovima: "Koji od vas pristaje da mu se da moj lik, bit će moj drug u Džennetu?" Na to se jedan mladić prijavio, a on kao da mu nije pridavao važnosti, pa je to ponovio drugi i treći put, i svaki put se javljao samo taj mladić. Pa je rekao: "Ti si on", a Allah je učinio da liči na Isaa, kao da je on. Otvorio se prozorčić na krovu kuće, Isaa je zahvatio drijemež kao da spava, pa je u takvom stanju uzdignut na nebo. A Uzvišeni Allah kaže:
- I kad Allah reče: "O Isa, dušu ću ti uzeti i k Sebi te uzdignuti." (3:55)
Pošto je Isa uzdignut, ta grupa je izišla. Kad su mladića jevreji vidjeli, mislili su da je Isa, pa su ga uhvatili noću i razapeli, stavivši mu trnje na glavu. Tako su jevreji očito pokazali da su radili na njegovome razapinjanju i time su se ponosili i hvalisali. Kršćani su im povjerovali, uslijed svog neznanja i nedostatka pameti, izuzev onih koji su bili sa Mesihom u kući; oni su mislili kao što su mislili jevreji, da je Isa, a.s., razapet.
Allah je problem objasnio i objelodanio u Kur'anu časnom, koji je objavio svom plemenitom Poslaniku. Allah Uzvišeni, Koji najistinitije govori, Koji zna sve tajne i skrivene misli, Koji zna šta je bilo i šta će biti, kaže:
"A nisu ga ubili ni raspeli, već im se pričinilo." Vidjeli su njemu sličnog i pomislili da je on. I stoga On kaže:
"Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili, o tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagađali." Znači, oni jevreji koji tvrde da su ga ubili i one neznalice kršćani koji su to od njih prihvatili. Stoga kaže:
"...a sigurno je da ga nisu ubili, već ga je Allah uzdigao Sebi. A Allah je Silan i Mudar." Moćan, Njegov je položaj nedokučiv, ne ostaje uskraćen onaj koji traži utočište kod Njega, Mudar je u svemu što je stvorio i što određuje i presuđuje. On posjeduje dalekosežnu mudrost i neoborivi dokaz.
Isti događaj, čiji se sadržaj ne razlikuje od onoga što je već navedeno o Isau i njegovome uzdizanju u nebo, prenosi Ibn Ebi-Hatim od Ibn-Abbasa, sve do riječi u kojima kaže: ...Razišli su se, tj. sljedbenici Isaa, na tri grupe. Jedna kaže: "Bog je bio među nama koliko je htio, a zatim se popeo na nebo." To su jakubiti. Druga grupa kaže: "Među nama je bio Božiji sin koliko je htio, zatim ga je Allah uzdigao Sebi." To su nestorijanci. I treća grupa kaže: "Među nama je bio rob Allahov i Njegov poslanik, koliko je Allah htio, pa ga je Allah Sebi uzdigao." To su muslimani. Dvije nevjerničke grupe međusobno su se potpomagale protiv muslimanske i uništile su je. Islam je bio prikriven sve dok Allah nije poslao Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Ovaj lanac prenosilaca koji seže do Ibn-Abbasa vjerodostojan je. Ovo bilježi i Nesai, a spominju i drugi tradicionalisti da im je Isa rekao: "Koji od vas pristaje da mu se da moj lik, pa da bude ubijen umjesto mene, on će biti moj drug u Džennetu." Što se tiče apostola, bilo ih je dvanaest: Juda, Tadej, Matej, Šimun Kananej, Ivan, Filip, Pavao, Toma, Petar, Andrija, Bartolomej, Jakov Zabedejev i Jakov Alfajev.
Ibn-Ishak kaže: "Meni je rečeno da je među apostolima bio jedan čovjek po imenu Sergije, a bilo je trinaest ljudi osim Isaa. Tog čovjeka su kršćani nijekali, i to je onaj koji se jevrejima pričinio umjesto Isaa. Ja ne znam da li je on bio među dvanaest apostola ili je bio trinaesti. Bio je to onaj kojeg su razapeli i koji im je ličio na njega. Oni koji su ga uhvatili nisu poznavali Isaa sve dok nisu dali Judi Iškariotskom 30 dirhema da ih uputi na njega i pokaže im koji je. On im je rekao: "Kad uđete kod njega, ja ću ga poljubiti. To je taj, kojeg budem poljubio, pa ga uzmite." Kada su ušli, Isa je već bio uzdignut pa je Juda vidio Sergiju u liku Isaa, a.s., i nije sumnjao da je to on. Nageo se nad njega i poljubio ga, pa su ga oni uzeli i razapeli. Zatim se Juda Iškariotski pokajao za ono što je učinio i zadavio se užetom. On je kod kršćana proklet. Neki kršćani tvrde da je Juda taj koji im se pričinio, te da su njega razapeli, a da je on govorio: "Ja nisam taj koga tražite, ja sam onaj koji vas je na njega uputio!" A Allah zna koji je to bio.
Tako je Isa uzdignut živ na nebo.
وَإِنْ مِنْ أَهْلِ الْكِتَابِ إِلَّا لَيُؤْمِنَنَّ بِهِ قَبْلَ مَوْتِهِ ۖ وَيَوْمَ الْقِيَامَةِ يَكُونُ عَلَيْهِمْ شَهِيدًا
I nema nijednog sljedbenika Knjige koji, prije njegove smrti, neće u njega kako treba povjerovati, a na Sudnjem danu on će protiv njih svjedočiti.
"I nema nijednog sljedbenika Knjige koji, prije njegove smrti, neće u njega sigurno povjerovati, a na Sudnjem danu on će protiv njih svjedočiti." Ibn-Džerir kaže: Komentatori Kur'ana razilaze se u značenju toga, pa neki kažu da "prije njegove smrti" znači prije smrti Isaa, a to upućuje na to da će svi oni povjerovati u njega kada bude spušten da ubije Dedžala. Tada će sve vjere postati jedna vjera, a to je čisti - pravi islam, vjera Ibrahimova, a.s.
Se'id ibn Džubejr prenosi preko Ibn-Abbasa u vezi s ajetom: "I nema nijednog sljedbenika Knjige koji, prije njegove smrti, neće u njega povjerovati" kaže: Prije smrti Isaa, a.s. Slično se prenosi od Ibn-Abbasa, ali preko El-Avfija. Ebu-Malik kaže: "To će biti prilikom silaska Isaa, a.s., a prije njegove smrti, kada neće ostati nijedan sljedbenik Knjige (kršćanin ili židov) a da u njega neće povjerovati." Ovo je mišljenje ispravno, a pojasnit ćemo ga kasnije jasnim dokazima, ako Allah da, i u njega se može pouzdati i na njega osloniti. Različiti su komentari izrečeni u tumačenju ovog ajeta, međutim, najispravniji komentar je prvi navod, a to je da neće ostati nijedan sljedbenik Knjige nakon silaska Isaa, a.s., a da neće u njeg povjerovati prije nego umre. "To je tačno, jer cilj je iznošenja ajeta utvrđivanje neistina koje šire jevreji o tome kako su ubili Isaa i kako su ga razapeli, te priznanje da su kršćani neznalice to usvojili. Allah izvještava da se nije desilo tako, nego da se njima samo pričinilo pa su oni ubili onoga ko mu je bio sličan, a to nisu ni primijetili. Zatim ga je Allah Sebi podigao. On je ostao živ i spustit će se prije Sudnjeg dana kao što na to upućuju mutevatir hadisi, koje ćemo, ako Allah da, uskoro izložiti.
On će ubiti "Mesiha zablude" (Dedžala), slomit će krst, ubit će svinju, ukinut će džizju, tj. neće je prihvatiti ni od jednog sljedbenika drugih vjera, nego će samo prihvaćati islam ili rat. Cilj ovoga što smo spomenuli o potvrđivanju postojanja Isaa, a.s., i produžetku života na nebu, odakle će se spustiti na Zemlju prije Sudnjeg dana, jeste da opovrgne jevreje i kršćane, čije su riječi o njemu protivrječne i suprotstavljene, nedosljedne i daleko od istine. Jevreji su prevršili mjeru, a kršćani su to zanemarili. Jevreji su ga prekoravali tako što su njega i njegovu majku optužili za velike grijehe, a kršćani su ga pretjerano hvalili, tvrdeći da ima ono što nema, i uzdigli su ga, suprotno ovima, sa stepena poslanstva na stepen božanstva. Uzvišeni neka je Allah daleko od onog što jedni i drugi govore, čist od svega toga i Slavljen, nema drugog Allaha osim Njega.
El-Buhari prenosi od Ebu-Hurejrea riječi: - Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: /873/ "Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, sigurno će se uskoro sin Merjeme spustiti među vas, zavesti pravednu vlast, te će slomiti krst, ubiti svinju, ukinuti džizju, imetka će biti u izobilju tako da ga niko neće prihvatiti, tako da će sedžda biti bolja od ovoga svijeta i svega što je na njemu."
Zatim Ebu-Hurejre kaže: - Čitajte ako želite:
"I nema nijednog sljedbenika Knjige koji, prije njegove smrti, neće u njega sigurno povjerovati, a na Sudnjem danu on će protiv njih sigurno svjedočiti!" Također ga prenosi Muslim, a i El-Buharija ga bilježi, te Ibn-Merdevejh preko Ebi-Hurejrea, koji kaže: "Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Uskoro će se sin Merjemin spustiti među vas, zavest će pravednu vlast, ubiti Dedžala, ubit će svinju, slomit će krst, i ukinuti džizju. Umnogostručit će se imetak, a sedžda će biti jedna i samo za Allaha, Gospodara svjetova." Ebu-Hurejre kaže: - Učite ako želite:
"I nema nijednog sljedbenika Knjige koji prije njegove smrti neće u njega sigurno povjerovati", tj. prije smrti Isaa ibn Merjemina." A zatim je ovo ponovio Ebu-Hureje tri puta. Druga verzija, prenosi je imam Ahmed od Ebu-Hurejrea, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /875/ "Sigurno će Isa ibn Merjem zanijetiti hadž ili umru, u klancu Er-Revha' ili će ih oboje zajedno zanijetiti." Tako prenosi samo Muslim.
Prenosi El-Buhari od Ebu-Hurejrea da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /876/ "Šta li će biti s vama kada bude među vas sišao Mesih, sin Merjemin i vaš imam između vas." Druga verzija: bilježi imam Ahmed preko Ebu-Hurejrea da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /877/ "Poslanici su braća po istom ocu,1 majke su im različite, a vjera im je jedna, a ja sam najbliži čovjek Isau ibn Merjem, jer između mene i njega nije bilo poslanika, on će sići pa kada ga vidite, prepoznajte ga: čovjek srednjeg rasta, crveno-bijele boje, na njemu dva odijela blijedocrvena, iz glave kao da mu kaplje iako nije mokra. On će razbiti krst, ubiti svinju, ukinuti džizju, pozvati ljude u islam, a Allah će u njegovo vrijeme sve vjere uništiti izuzev islama i uništit će Allah, u vrijeme njegovo, Mesiha Dedžala. Zatim će se uspostaviti sigurnost na Zemlji tako da će lavovi zajedno boraviti s devama, tigrovi s kravama, vukovi s ovcama, a djeca će se igrati sa zmijama i one im neće nanijeti štetu. On će ostati 40 godina, zatim će umrijeti i muslimani će mu klanjati dženaza-namaz." Tako prenosi Ebu-Davud.
Drugi hadis: bilježi Muslim u svom Sahihu preko Nuvas ibn Sem'ana da je rekao: /878/ - Spomenuo je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednog jutra Dedžala, pa je spuštao i podizao glas zbog njega, tako da smo mi pomislili da je on između skupine palmi nadomak Medine. Pošto smo mu prišli, shvatio je to po našim licima i upitao: "Šta vam je?" Rekli smo: "Allahov Poslaniče, spomenuo si Dedžala jutros, pa si zbog njega spuštao i podizao glas, tako da smo mislili da se nalazi u palmoviku." Rekao je: "Mimo Dedžala se bojim za vas ..." Ako on iziđe, a ja budem među vama, ja ću vas odbraniti od njega; a ako iziđe, a ja ne budem među vama, svako će od vas braniti sam sebe. A Allah je zaštitnik svakog muslimana. To je mladić kratke kovrčave kose, ćorav je u jedno oko kao da mi liči na Abdul-Uzza ibn Katina. Onaj od vas koji ga doživi nek u odbranu od njega prouči početne ajete sure El-Kahf. On će izići iz jednog mjesta između Šama i Iraka, pa će nanositi nered lijevo i desno. A vi, Allahovi robovi, ostanite postojani!" Upitali smo: "Allahov Poslaniče, a koliko će se zadržati na Zemlji!" Odgovorio je: "40 dana, gdje je jedan dan kao godina, i jedan dan kao mjesec, i jedan dan kao sedmica, a ostali su mu dani kao vaši dani." Upitali smo: "Allahov Poslaniče, a u tom danu koji je kao godina hoće li nam biti dovoljni namazi koje obavimo u jednom danu?" Odgovorio je: "Ne... Odredite njegovu dužinu i prema njoj se ravnajte. (Tj. određujte namaska vremena.)" Rekli smo: "Allahov Poslaniče, a kakva mu je brzina na Zemlji?" Rekao je: "Poput kiše koju tjera vjetar. Doći će do ljudi i pozvat će ih, a oni će mu vjerovati i odazvati mu se. Pa će narediti nebu da spusti kišu te će kiša padati, i zemlji da izraste bilje pa će iznići bilje, a navečer će im dolaziti njihova stoka većih grba (deve) nego što su bile, punih vimena i stomaka. Zatim će doći narodu pa će ih pozivati, a oni neće prihvatiti njegov poziv, zatim će otići od njih, a oni će postati bijedni, neće imati nikakvog imetka u svojim rukama. Zatim će proći pored ruševina i reći će: 'Izbaci svoje riznice', pa će ga slijediti njihove riznice kao rojevi pčela. Zatim će pozvati jednog punačkog mladog čovjeka i udarit će ga sabljom i presjeći će ga na dva dijela ciljanim udarcem. Zatim će ga pozvati i on će se približiti blistavog lica i nasmijan. I dok on bude tako činio, Allah će poslati Mesiha, Isaa ibn Merjem, a.s. On će se spustiti kod bijele munare istočno od Damaska. Na njemu će biti dva odijela (obojena žutim isvotom i šafranom) a rukama će se držati za krila dva meleka. Kad pogne glavu, iz nje će kapati, a kada je podigne, iz nje će poteći voda kao zrna bisera. Osjeti li nevjernik njegov dah, umrijet će. Njegov dah prestaje tamo gdje prestaje njegov pogled, pa će ga (Dedžala) tražiti dok ga ne stigne, kod Babu-Ludda (mjesto kod Bejtul-Makdisa), gdje će ga ubiti. Zatim će Isa, a.s., doći do jednog naroda, kojeg je Allah sačuvao od njega, te će ih potrati po njihovim licima i govorit će im o njihovim stepenima u Džennetu. I dok on bude to obavljao, Allah će objaviti Isau: 'Ja sam izveo jednu grupu Svojih robova, koju niko nije u stanju ubijati, pa skloni Moje robove na brdo Tur.' "
Allah će poslati Jedžudža i Medžudža i oni će žurno silaziti sa svake strmine. Prvi će proći pored Tiberijanskog jezera pa će popiti svu vodu, a zadnji će naići pa će reći: "U ovoj je dolini nekad bila voda", pa će se pojaviti Allahov poslanik Isa i njegovi ashabi; bit će blokirani, tako da će biti bolje jednom od njih da ima bika nego nekome od vas da danas ima sto dinara. Allahov poslanik Isa i njegovi ashabi će moliti Allaha, pa će Allah poslati crve u njihove vratove i oni će umrijeti,2 kao da je umrla jedna duša. Zatim će se Allahov poslanik Isa i njegovi sljedbenici spustiti na Zemlju i neće naći na njoj nijedan pedalj mjesta bez njihovog smrada i zadaha. Pa će Allahov poslanik Isa i njegovi ashabi moliti Allaha, te će Allah poslati ptice poput vratova deva. One će ponijeti leševe i baciti ih gdje bude Allah htio. Zatim će Allah poslati kišu od koje neće biti pošteđena ni kuća od ćerpića, ni od kostrijeti, pa će oprati zemlju dok ne postane čista kao ogledalo I bit će rečeno Zemlji: "Izbaci svoj plod i vrati svoju plodnost." Tada će grupa ljudi jesti jedan nar i sklonit će se u hladu njegove kore. Allah će blagosloviti stada tako da jedna deva muzara bude dovoljna za brojnu skupinu. I kad to bude tako, Allah će poslati ugodan vjetar pa će ih poduhavati ispod njihovih pazuha. I Allah će uzeti dušu svakog mumina i svakog muslimana, ostat će najgori ljudi, tako da će muškarci i žene blud činiti, kao što to čine magarci, i nad njima će nastupiti Sudnji dan. (Prenose ga imam Ahmed i sastavljači Sunena.)
Imam Ahmed prenosi od Mudžmea ibn Džarije da je rekao: - Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: /879/ "Isa, sin Merjeme, ubit će Dedžala na vratima Ludda ili pored Ludda." Tako hadis prenosi i Tirmizi i kaže da je hadis sahih (vjerodostojan). Što se tiče hadisa u kojim se samo Dedžal spominje, oni su mnogobrojni, ne mogu se prebrojati, jer se nalaze u zbirkama sahih i hasen hadisa kao i u musnedima. Imam Ahmed prenosi od Huzejfe ibn Usejda al-Gafarija da je rekao: /880/ - Došao je do nas Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, idući sa Arefata a mi smo razgovarali o Sudnjem danu, i on je rekao: "Neće nastupiti Sudnji dan dok ne vidite deset znakova: izlazak sunca sa zapada, dim (duhan), životinju (dabbe), izlazak Jedžudža i Medžudža, silazak Isaa ibn Merjem, Dedžala i tri velika pokreta tla, na istoku, na zapadu i na Arabijskom poluotoku, vatru koja će izići iz dubine Edena i koja će potjerati ljude ili će ih sakupiti, pa će noćiti s njima gdje noće oni i odmarat će se s njima gdje se odmaraju oni."
U jednom hadisu Abdurahmana al-Muharibije, kojeg prenosi od Ismaila ibn Rafi'a, stoji da je rekao: - Ummu-Šurejk upitala je: /881/ "Allahov Poslaniče, gdje će biti Arapi tada?" Rekao je: "Njih će biti malo, a glavnina će ih biti u Bejtul-Makdisu (Kudsu). Njihov je imam dobar čovjek.3 Kada bude pristupio njihov imam da klanja s njima sabah, sići će Isa ibn Merjem. Taj će se imam izmaknuti kako bi Isa, a.s., predvodio džemat. Isa će staviti ruku između njegovih plećki i reći će: 'Ti ih predvodi jer ovaj namaz je započet a ti si im imam.' On će ponovo proći naprijed i klanjat će kao imam, a kada završi, Isa će reći: 'Otvorite vrata!' Vrata će se otvoriti, a iza njih Dedžal i sa njim sedamdeset hiljada jevreja, svi sa ukrašenom sabljom i krunom. Kada Dedžal pogleda u njega, istopit će se kao što se topi so u vodi, pa će odjuriti bježeći. A Isa će reći: 'Dugujem ti udarac kojim me nećeš preteći', pa će ga stići kod istočnih vrata Ludda i ubit će ga. Allah će poraziti jevreje i neće ostati ništa od Allahovih stvorenja iza čega će se moći jevrej sakriti, da mu Allah neće dati sposobnost da govori, ni kamen, ni stablo, ni zid, ni životinja. Pa će kazati: 'Allahov robe, muslimanu, ovo je jevrej, dođi i ubij ga!', izuzev garkada, a to je njihovo drvo, koje neće govoriti."
I tako smo naveli mnogo mutevatir hadisa od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji predaje Ebu-Hurejre, Ibn-Mesuda, Osman ibn Ebil-Asa, Ebi-Umame, Newres ibn Sem'an, 'Abdullah ibn 'Amr ibn Al-'Asa, Mudžme'a ibn Džarije, Ebu-Šurejha, Huzejfe ibn Usejda, Allah neka je njima zadovoljan, koji upućuju na silazak Isaa, a.s., u Siriji, tj. Damasku, kod istočne munare. A to će se desiti pri obavljanju sabah-namaza, pa će ubiti svinju, slomiti krst, dokinuti džizju, a samo će islam biti prihvaćen, kao što je spomenuto u dva Sahiha. Nestat će "bolesti" sljedbenika Knjige, nestat će sumnji u njima samima i stoga će svi ući u islam slijedeći Isaa, a.s. Uzvišeni Allah kaže: "I nema nijednog sljedbenika knjige a da u njega neće sigurno povjerovati prije njegove smrti." Ovaj ajet je sličan ovom ajetu:
"I to je predznak za smak svijeta." (43:60.) a čita se i "alem" - predznak, tj. znak i dokaz da se približava kraj svijeta, jer će se on spustiti nakon izlaska Dedžala, kojeg će ubiti Allah preko njega, kao što je potvrđeno u Sahihu da Allah neće stvoriti bolest, a da joj neće spustiti lijek. A Allah će zahvaljujući bereketu njegove dove, uništiti Jedžudža i Medžudža. Uzvišeni Allah kaže:
"I kad se otvore Jedžudž i Medžudž i kad se ljudi budu niz sve strmine žurno spuštali." (21:96.)
Muslim prenosi od Ibn-Omera da je rekao: - Allahov Poslanik je rekao: /882/ "Pokazao mi je Allah u snu jednog čovjeka pored Kabe, najljepšeg čovjeka kojeg si vidio među ljudima, spustio je valovitu kosu na ramena, iz glave mu kaplje voda, postavio je svoje ruke na ramena dvojice ljudi, obilazi oko Kabe. Upitao sam: 'Ko je ovo?' Odgovorili su: 'To je Mesih, sin Merjemin!' Zatim sam ugledao iza njega drugoga čovjeka kratke kovrčave kose, ćoravog desnog oka, najsličniji onome koga sam vidio u Ibnu Katinu! 4 Ruke su mu bile na ramenima nekog čovjeka koji je obilazio oko Kabe. Upitao sam: 'Ko je ovo?' Rekli su: 'Dedžal!' "
Prenosi se od Ibn-Omera: da će Isa, a.s., na Zemlji ostati sedam godina. Ove riječi i riječi da će ostati četrdeset godina mogu se usuglasiti, tako da on na Zemlji ostane četrdeset godina ukupno, što je zbir njegovog boravka na njoj prije uzdizanja i nakon njegovog silaska, a uzdignut je u 33-oj godini, kako se navodi u vjerodostojnim hadisima.
U drugom hadisu Abdurahman ibn Adem prenosi preko Ebu-Hurejrea: /883/ "...da će se Isa zadržati na Zemlji, nakon što siđe, četrdeset godina, zatim će umrijeti i muslimani će mu klanjati dženazu." Bilježi ga imam Ahmed, a također prenosi Ebu-Davud, a spominje u svom "Tarihu" i Al-Hafiz Ebul-Kasim ibn Asakir u životopisu Isaa ibn Merjem, a od nekih ljudi iz prvih generacija (Selef), da će on biti pokopan s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, u njegovoj sobi - a Allah najbolje zna. Uzvišeni Allah kaže:
"A na Sudnjem danu on će protiv njih svjedočiti." Katade kaže: "Svjedočit će protiv njih da im je dostavio poslanicu od Allaha i potvrdio da on obožava Uzvišenog Allaha", kao što Allah kaže na kraju poglavlja El-Maide:
- do riječi - - A kad Allah rekne: "O Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: 'Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha', on će reći: "Hvaljen neka si Ti! Meni nije prilično da govorim ono što nemam pravo. Ako sam ja to govorio, Ti to već znaš! Ti znaš sve što ja znam, a ja ne znam šta Ti znaš; samo Ti Jedini sve što je skriveno znaš!" /116./
1 Braća čije su majke različite, a otac je jedan.
2 znači tj. mrtvi. Riječ znači crvi koji budu u nosevima deva i ovaca; znači da će Allah poslati u njihove vratove crve i da će ih potpuno uništiti.
3 To je Mehdi, koji se očekuje, iz potomstva Fatiminog.
4 Ez-Zuhri kaže: Ibn-Katin je jedan čovjek iz plemana Huza'a, a koji je stradao u periodu džahilijeta.
فَبِظُلْمٍ مِنَ الَّذِينَ هَادُوا حَرَّمْنَا عَلَيْهِمْ طَيِّبَاتٍ أُحِلَّتْ لَهُمْ وَبِصَدِّهِمْ عَنْ سَبِيلِ اللَّهِ كَثِيرًا
I zbog teška nasilja jevreja Mi smo im neka lijepa jela zabranili, koja su im bila dozvoljena, i zbog toga što su mnoge od Allahova puta odvraćali.
Allah nas obavještava da su jevrejima, zbog njihovih nasilja i velikih grijeha koje su počinili, zabranjena lijepa jela koja im je bio dozvolio, kao što prenosi Ibn Ebi-Hatim od Ibn-Abbasa da je on čitao:
"lijepa jela koja su im bila dozvoljena." Znači sva hrana im je bila dozvoljena prije nego što je spušten Tevrat, izuzev mesa i mlijeka deva koje je Israil sebi zabranio. Potom je Uzvišeni Allah zabranio brojne stvari u Tevratu, kao što kaže u poglavlju El-En'am:
"Jevrejima smo sve životinje koje imaju kopita ili pandže zabranili, a od goveda i brava njihov loj, osim onog s leđa ili s crijeva, ili onog pomiješanog s kostima. Time smo ih zbog zuluma njihova kaznili. Mi zaista govorimo istinu." (6:146.) To smo im zabranili, jer to zaslužuju zbog njihove nepokornosti, nasilja, suprotstavljanja njihovom poslaniku i razmimoilaženja s njim. Stoga Uzvišeni Allah kaže:
"I zbog teška nasilja jevreja mi smo im neka lijepa jela zabranili koja su im bila dozvoljena i zbog toga što su mnoge od Allahova puta odvraćali." Odbijali su ljude i sebe od slijeđenja istine, a to je njihova ćud koja ih karakterizira još od davnih vremena do današnjeg dana. Stoga su bili neprijatelji poslanika a određeni broj su i ubili, te nijekali Isaa i Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
وَأَخْذِهِمُ الرِّبَا وَقَدْ نُهُوا عَنْهُ وَأَكْلِهِمْ أَمْوَالَ النَّاسِ بِالْبَاطِلِ ۚ وَأَعْتَدْنَا لِلْكَافِرِينَ مِنْهُمْ عَذَابًا أَلِيمًا
I zato što su kamatu uzimali, a bilo im je zabranjeno, i zato što su tuđe imetke na nedozvoljen način trošili. A za nevjernike među njima, Mi smo kaznu bolnu pripremili.
"I zato što su kamatu uzimali, a bilo im je zabranjeno." Uzvišeni Allah im je bio zabranio kamatu, pa su je uzimali raznim zamkama i varkama, vrlo vješto i uz tobožnje dokaze, te su lažima trošili imetke ljudi. Uzvišeni Allah kaže:
"A za nevjernike među njima, Mi smo kaznu bolnu pripremili."
لَٰكِنِ الرَّاسِخُونَ فِي الْعِلْمِ مِنْهُمْ وَالْمُؤْمِنُونَ يُؤْمِنُونَ بِمَا أُنْزِلَ إِلَيْكَ وَمَا أُنْزِلَ مِنْ قَبْلِكَ ۚ وَالْمُقِيمِينَ الصَّلَاةَ ۚ وَالْمُؤْتُونَ الزَّكَاةَ وَالْمُؤْمِنُونَ بِاللَّهِ وَالْيَوْمِ الْآخِرِ أُولَٰئِكَ سَنُؤْتِيهِمْ أَجْرًا عَظِيمًا
Ali oni među njima koji su u nauku sasvim upućeni, a vjernici su, vjeruju u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe, naročito oni koji namaz obavljaju i oni koji zekat daju i u Allaha i onaj svijet vjeruju - njima ćemo sigurno veliku nagradu dati.
"Ali oni među njima koji su u nauku sasvim upućeni", oni koji su čvrsti u vjeri, i koji su dobro upućeni u korisno znanje, a o tome je bilo govora u poglavlju Ali-Imran, "a vjernici su", nadovezuje se - 'atf na riječ i njen je haber (predikat).
"...oni vjeruju u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe." Ibn-Abbas kaže: Objavljeno je zbog Abdullaha ibn Selama, Sa'lebe ibn Sa'je Eseda ibn Sa'je, Eseda ibn Ubejda, koji su prihvatili islam i posvjedočili ono s čime je Allah poslao Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Uzvišeni Allah kaže: "a naročito oni koji namaz obavljaju". Tako je u svim mushafima poznatih imama, a također i u mushafu Ubej ibn Ka'ba. Riječ (el-mukimine) došla je u akuzativu zbog pohvale koja im se izražava, kao što Uzvišeni Allah kaže:
"i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, naročito oni koji su izdržljivi u neimaštini i u bolesti i u boju ljutom." (2:177.) Ovo je primjereno govoru Arapa. Kao što kaže pjesnik:
Uzvišeni Allah kaže: "...i oni koji zekat daju", tj. zekat na imetak.
"...i u Allaha i u onaj svijet vjeruju", tj. koji potvrđuju da nema drugog boga do Allaha i vjeruju u oživljenje poslije smrti i nagradu za dobra i kaznu za loša djela. Uzvišeni Allah kaže: "njima" - to je haber (predikat) onoga što prethodi "sigurno ćemo veliku nagradu dati", tj. Džennet.
إِنَّا أَوْحَيْنَا إِلَيْكَ كَمَا أَوْحَيْنَا إِلَىٰ نُوحٍ وَالنَّبِيِّينَ مِنْ بَعْدِهِ ۚ وَأَوْحَيْنَا إِلَىٰ إِبْرَاهِيمَ وَإِسْمَاعِيلَ وَإِسْحَاقَ وَيَعْقُوبَ وَالْأَسْبَاطِ وَعِيسَىٰ وَأَيُّوبَ وَيُونُسَ وَهَارُونَ وَسُلَيْمَانَ ۚ وَآتَيْنَا دَاوُودَ زَبُورًا
Mi objavljujemo tebi kao što smo objavljivali Nuhu i vjerovjesnicima poslije njega, objavljivali smo Ibrahimu, i Ismailu i Ishaku i Jakubu i unucima, i Isau, i Ejjubu, i Junusu, i Harunu, i Sulejmanu, a Davudu smo dali Zebur
Allah, neka je slavljen, napominje da je obavezao svog roba i poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kao što je obavezao i druge poslanike koji su mu prethodili, rekavši:
"Mi objavljujemo tebi kao što smo objavili Nuhu i vjerovjesnicima poslije njega", do riječi "a Davudu smo dali Zebur." Zebur je ime knjige koju je Allah objavio Davudu, a.s., a spomenut ćemo životopis svakog od ovih poslanika, neka je na njih mir i spas, kod kazivanja o njima uz poglavlje El-Enbija, ako Allah da, a u Njega se može pouzdati. Muhammed ibn Ishak prenosi od Ibn-Abbasa da su Seken i 'Adijj ibn Zejd rekli: "Muhammede, mi ne znamo da je Allah objavio išta ijednom čovjeku nakon Musaa." U vezi s tim Allah je objavio:
"Mi objavljujemo tebi kao što smo objavljivali Nuhu i vjerovjesnicima poslije njega..." do kraja ajeta.
وَرُسُلًا قَدْ قَصَصْنَاهُمْ عَلَيْكَ مِنْ قَبْلُ وَرُسُلًا لَمْ نَقْصُصْهُمْ عَلَيْكَ ۚ وَكَلَّمَ اللَّهُ مُوسَىٰ تَكْلِيمًا
i (poslali smo) poslanike o kojima smo ti prije kazivali i poslanike o kojima ti nismo kazivali. A Allah je sigurno s Musaom razgovarao.
"...i (poslali smo) poslanike o kojima smo ti prije kazivali i poslanike o kojima ti nismo kazivali, a Allah je sigurno s Musaom razgovarao." O kojima smo ti kazivali prije ovog ajeta, znači u mekanskim surama i drugim, a ovo su imena poslanika koje je Uzvišeni Allah naveo u Kur'anu: Adem, Idris, Nuh, Hud, Salih, Ibrahim, Lut, Ismail, Ishak, Jakub, Jusuf, Ejjub, Šuajb, Musa, Harun, Junus, Davud, Sulejman, Iljas, El-Jesa, Zekerija, Jahja, Isa, a također Zul-Kifl, kod mnogih tumača Kur'ana, a prvak je među njima Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem.
Hafiz Ebu-Bekr al-Bezzar prenosi od Džabira ibn Abdullaha ove riječi: - Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: /884/ "Ja sam pečat (zadnji) hiljadi poslanika ili više, a među njima nema nijednog da nije svoj narod upozoravao na Dedžala. A meni je objašnjeno ono što nije objašnjeno nijednom od njih, on - Dedžal - ćorav je, a vaš Gospodar nije ćorav." Uzvišeni Allah kaže:
"i poslanicima o kojima ti nismo kazivali", tj. druge osobe koje nismo spomenuli u Kur'anu. Postoji razmimoilaženje o broju vjerovjesnika i poslanika, a u predanju od Ebu-Zerra stoji: /885/ "Bilo ih je sto i dvadeset četiri hiljade", pa kaže: - Pitao sam: "Allahov Poslaniče, koliko je od toga poslanika?" Odgovorio je: "Tristo i trinaest, jedna brojna i dobra grupa." Rekao sam: "A ko je prvi od njih?" Odgovorio je: "Adem!" Ja sam upitao: "Je li on vjerovjesnik, poslanik?" Rekao je: "Da, stvorio ga je Svojom rukom i udahnuo u njega život i stvorio ga pokornim." Zatim je rekao: "O Ebu-Zerre: četverica su Asirci: Adem, Šit, Henoh i Idris, a on je prvi koji je pisao olovkom, i Nuh. Četverica su Arapa: Hud, Šuajb, Salih i tvoj poslanik, Ebu-Zerre. Prvi poslanik Izraelićana je Musa, a posljednji Isa. Prvi od poslanika je Adem, a posljednji Muhammed." Ovaj hadis u cijelosti prenosi Muhammed ibn Husejin el-Adžuri.
Prenosi imam Ahmed preko Ebi-Umame da je Ebu-Zerr pitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i spomenuo pitanje namaza, posta, sadake, te vrijednost Ajetul-kursije, i riječi: "ve la havle ve la kuvvete illa billah", najboljeg šehida i najbolje osobe, poslanstvo Ademovo, i da je on (Muham-med) razgovarao s Allahom, te broj vjerovjesnika i poslanika, slično ranije rečenom.
Abdullah, sin imama Ahmeda, kaže da je našao u knjizi svoga oca rukopis sa senedom niza prenosilaca do Ebi-Al-Veddaka: - Rekao je Ebu-Sa'id: "Da li haridžije priznaju Dedžala?" Odgovorio je: "Ne!" - a zatim: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: /886/ "Ja sam pečat (zadnji od) hiljadu poslanika ili više, a nijedan poslanik nije poslan a da nije svoj ummet upozoravao na Dedžala. Meni je o njemu objašnjeno ono što nije drugom objašnjeno. On je ćorav, a vaš Gospodar nije ćorav. Desno oko mu je buljooko i ćoravo da je kao ispljuvak na ožbukanom zidu, a lijevo kao da je sjajna zvijezda. Zna sve jezike, s njim je slika zelenog Dženneta kroz koji teče voda i slika vatre crne iz koje se puši."
Uzvišeni Allah kaže: "...a Allah je sigurno s Musaom razgovarao", tj. Musa, a.s., počašćen je ovom odlikom. Stoga se za njega kaže: "onaj s kojim je Allah govorio." Hafiz Ebu-Bekr ibn Merdevejh prenosi od Abdul-Džebbara ibn Abdullaha da je rekao: /887/ - Došao je neki čovjek kod Ebu-Bekra ibn Ajjaša i rekao: "Čuo sam jednog čovjeka da uči:
Riječ 'Allah' učio je sa fethom, čime značenje biva sasvim suprotno." Ebu-Bekr je rekao: "To može učiti samo nevjernik." Ja sam učio pred 'Amešom, a 'Ameš pred Jahjom ibn Vessabom, a Jahja ibn Vessab je učio pred Ebi-Abdurahmanom as-Sulemijem, a Abdurahman as-Sulemij pred Ali ibn Ebi et-Talibom, a Ali ibn Ebi et-Talib pred Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem: (tj. riječ "Allah" sa damom). Ebu-Bekr ibn 'Ajjaš rasrdio se na onoga koji je proučio riječ "Allah" sa fethom a riječ "Musa" sa damom, jer to je iskrivljavanje riječi Kur'ana i njegovog značenja. A onaj ko je proučio riječ "Allah" sa fethom bio je od mu'tezila koji negiraju da je Allah razgovarao s Musaom, a.s., ili da je razgovarao s jednim od Njegovih stvorenja, kao što smo naveli od nekih mu'tezila da su neki šejhovi čitali: 'Musa je govorio s Allahom', pa mu je rekao Ebu-Bekr: 'Sine prljave robinje, šta ćeš napraviti s riječima Uzvišenog Allaha:
- I kad nam Musa dođe u određeno vrijeme, i kada mu Gospodar njegov progovori - znači da ovo nije moguće iskriviti ni tumačiti.
رُسُلًا مُبَشِّرِينَ وَمُنْذِرِينَ لِئَلَّا يَكُونَ لِلنَّاسِ عَلَى اللَّهِ حُجَّةٌ بَعْدَ الرُّسُلِ ۚ وَكَانَ اللَّهُ عَزِيزًا حَكِيمًا
(Poslali smo) poslanike koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakvog opravdanja pred Allahom imali. A Allah je Silan i Mudar.
'(Poslali smo) poslanike koji su radosne vijesti i opomene donosili', tj. one koji donose radosne vijesti o dobru koje je Allah pripremio onima koji Mu se pokoravaju a opominju kaznom i patnjom one koji se protive Allahovoj naredbi i niječu poslanike. Uzvišeni Allah kaže:
'da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja imali pred Allahom. - A Allah je Silan i Mudar.' On je poslao Svoje knjige i Svoje poslanike s radosnom viješću i opomenom, i objasnio ono što voli i što Ga čini zadovoljnim i ono što ne voli i mrzi, tako da ne ostane nikakva isprika za onoga koji je opomenut. Zato Uzvišeni Allah kaže:
“A da smo ih kakvom kaznom prije njega uništili, sigurno bi rekli: Gospodaru naš, zašto nam nisi poslanika poslao, pa bismo Tvoje riječi slijedili prije nego što smo poniženi i osramoćeni bili." (20:134)
U dva Sahiha je potvrđene, preko Ibn-Mesuda, riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: /888/ "Nema niko ljubomorniji od Allaha. Stoga je zabranio razvrat, i očiti i skriveni. I nema niko kome je draža hvala nego Allahu, Moćnom i Slavljenom, stoga hvali sam Sebe. I nema nikoga ko više voli oprost od Allaha, stoga je slao poslanike da donesu radosnu vijest i da opominju." A u drugoj verziji stoji: "Poslao je Svoje poslanike i Svoje knjige."
لَٰكِنِ اللَّهُ يَشْهَدُ بِمَا أَنْزَلَ إِلَيْكَ ۖ أَنْزَلَهُ بِعِلْمِهِ ۖ وَالْمَلَائِكَةُ يَشْهَدُونَ ۚ وَكَفَىٰ بِاللَّهِ شَهِيدًا
Allah svjedoči da je istina ono što ti objavljuje, objavljuje ga sa Svojim znanjem, a i meleki svjedoče. A dovoljan je Allah kao svjedok.
Pošto riječi Uzvišenog Allaha: "Mi objavljujemo tebi" obuhvaćaju potvrđivanje njegovog poslanstva, sallallahu alejhi ve sellem, i odgovor mnogobošcima i sljedbenicima knjige koji njegovo poslanstvo niječu, Uzvišeni Allah kaže:
"Ali Allah svjedoči da je Istina ono što ti objavljuje", tj. ako ne vjeruje u tebe onaj koji ne vjeruje od onih koji te niječu i suprotstavljaju ti se, ipak Allah svjedoči za tebe da si ti Njegov Poslanik, kome je poslao Knjigu, a to je časni Kur'an. I stoga kaže: "...i objavljuje ga sa Svojim znanjem", tj. u njemu je Njegovo Znanje o jasnim dokazima, uputi, razdvajanju dobra i zla, u šta želi uputiti Svoje robove, kao i ono čime je Allah zadovoljan i ono što voli. U njemu je znanje o nepoznatom (gajbu) iz prošlosti i budućnosti i u njemu su spomenuta Njegova uzvišena, sveta svojstva koja ne zna niti Poslanik Vjerovjesnik, niti omiljeni melek, ako ga Allah tome ne pouči, kao što Uzvišeni Allah kaže:
"Drugi znaju samo onoliko koliko On želi." Prenosi Ibn Ebi-Hatim od 'Ata ibn As-Saiba: - Poučavao me Ebu-Abdurahman es-Sulemij Kur'anu i kad mu je jedan od nas učio Kur'an, rekao je: "Dobio si znanje od Allaha i nema niko danas bolji od tebe osim onoga koji bolje od tebe postupa." Zatim je proučio ajet Uzvišenog Allaha:
"objavljuje ga sa Svojim znanjem, a i meleki svjedoče; a dovoljan je Allah kao svjedok." A uzvišeni Allah kaže: "a i meleki svjedoče", tj. iskreno o onome što je tebi došlo, što ti je objavljeno i spušteno tebi uz svjedočenje Allahovo o tome. "A Allah je dovoljan kao svjedok." Muhammed ibn Ishak prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: /889/ - Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ušla je grupa jevreja, pa im je on rekao: "Ja znam, tako mi Allaha, da vi znate da sam ja Allahov Poslanik!" A oni su rekli: "Mi to ne znamo!" - pa je Allah, Uzvišeni i Moćni, objavio:
"Allah svjedoči da je Istina ono što ti objavljuje, objavljuje ga sa Svojim znanjem."
إِنَّ الَّذِينَ كَفَرُوا وَصَدُّوا عَنْ سَبِيلِ اللَّهِ قَدْ ضَلُّوا ضَلَالًا بَعِيدًا
Doista oni koji ne vjeruju i koji druge od Allahova puta odvraćaju, daleko su zalutali.
Nisu vjerovali i nisu slijedili Istinu i druge ljude su od nje odvraćali, pa su zalutali, te su se od nje veoma mnogo, daleko udaljili. Zatim Allah izvještava o Svojoj presudi prema nevjernicima koji sebi nasilje čine kršenjem onoga što je zabranjeno, pa im neće oprostiti, "i neće im Put pokazati", tj. put ka dobru,
إِنَّ الَّذِينَ كَفَرُوا وَظَلَمُوا لَمْ يَكُنِ اللَّهُ لِيَغْفِرَ لَهُمْ وَلَا لِيَهْدِيَهُمْ طَرِيقًا
Onima koji ne vjeruju i koji čine nepravdu, Allah doista neće oprostiti i neće ih na put uputiti
Allah izvještava o Svojoj presudi prema nevjernicima koji sebi nasilje čine kršenjem onoga što je zabranjeno, pa im neće oprostiti, "i neće im Put pokazati", tj. put ka dobru, "osim puta u Džehennem", a to je kategorično izuzimanje, "u kojem će vječno i zauvijek ostati".
إِلَّا طَرِيقَ جَهَنَّمَ خَالِدِينَ فِيهَا أَبَدًا ۚ وَكَانَ ذَٰلِكَ عَلَى اللَّهِ يَسِيرًا
osim puta u Džehennem, u kojem će vječno i zauvijek ostati; to je Allahu lahko.
a to je kategorično izuzimanje, "u kojem će vječno i zauvijek ostati".
يَا أَيُّهَا النَّاسُ قَدْ جَاءَكُمُ الرَّسُولُ بِالْحَقِّ مِنْ رَبِّكُمْ فَآمِنُوا خَيْرًا لَكُمْ ۚ وَإِنْ تَكْفُرُوا فَإِنَّ لِلَّهِ مَا فِي السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ ۚ وَكَانَ اللَّهُ عَلِيمًا حَكِيمًا
O ljudi, Poslanik vam je već donio Istinu od Gospodara vašeg; zato vjerujte - bolje vam je! A ako ne budete vjerovali - pa Allahovo je ono što je na nebesima i na Zemlji, i Allah sve zna i Mudar je.
"O ljudi, Poslanik je već donio Istinu od Gospodara vašeg; zato vjerujte - bolje vam je!" Došao vam je Muhammed, a.s., s uputom i vjerom Istine od Allaha, Moćnog i Uzvišenog, pa vjerujte u ono s čim je došao i slijedite Ga, bit će vam bolje. Zatim kaže: "A ako ne budete vjerovali, pa Allahovo je ono što je na nebesima i Zemlji", On je nezavisan od vas i od vašeg vjerovanja, a ni vaše nevjerovanje Mu ne može nanijeti štetu.
Uzvišeni Allah kaže:
- I Musa reče: "Ako budete nezahvalni i vi i svi drugi na Zemlji - pa, Allah, doista, ni o kom nije ovisan i On je Jedini hvale dostojan." (14:8.) A ovdje kaže: "A Allah sve zna", o onome koji zaslužuje uputu, pa ga upućuje, i o onome ko zaslužuje zabludu, pa ga dovodi u zabludu; "...i Mudar je", u Svojim riječima, Svojim djelima, Svom zakonu i Svojoj moći.
يَا أَهْلَ الْكِتَابِ لَا تَغْلُوا فِي دِينِكُمْ وَلَا تَقُولُوا عَلَى اللَّهِ إِلَّا الْحَقَّ ۚ إِنَّمَا الْمَسِيحُ عِيسَى ابْنُ مَرْيَمَ رَسُولُ اللَّهِ وَكَلِمَتُهُ أَلْقَاهَا إِلَىٰ مَرْيَمَ وَرُوحٌ مِنْهُ ۖ فَآمِنُوا بِاللَّهِ وَرُسُلِهِ ۖ وَلَا تَقُولُوا ثَلَاثَةٌ ۚ انْتَهُوا خَيْرًا لَكُمْ ۚ إِنَّمَا اللَّهُ إِلَٰهٌ وَاحِدٌ ۖ سُبْحَانَهُ أَنْ يَكُونَ لَهُ وَلَدٌ ۘ لَهُ مَا فِي السَّمَاوَاتِ وَمَا فِي الْأَرْضِ ۗ وَكَفَىٰ بِاللَّهِ وَكِيلًا
O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u svom vjerovanju i o Allahu govorite samo istinu! Mesih, Isa, sin Merjemin, samo je Allahov poslanik, i stvoren je Riječju Njegovom, koju je Merjemi dostavio, i život mu dao; zato vjerujte u Allaha i Njegove poslanike i ne govorite: "Trojica su!" Prestanite, bolje vam je! Allah je samo jedan Bog, slavljen neka je On, zar da ima dijete?! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, i Allah je dovoljan kao zaštitnik.
Uzvišeni Allah zabranjuje kitabijama pretjerivanje i uzdizanje, a toga ima mnogo kod kršćana. Oni prelaze mjeru kada je u pitanju Isa, a.s., čak ga uzdižu iznad stepena koji mu je dao Allah. Iz sfere poslanstva pomakli su ga na mjesto božanstva, mimo Allaha, obožavajući ga kao što obožavaju Njega. Čak su preuveličavali ulogu njegovih pristaša i sljedbenika, između onih koji su tvrdili da su u njegovoj vjeri, tvrdeći da su oni časni i nepogrešivi i slijedeći ih u svemu što kažu, svejedno - bilo to istina ili laž. Stoga Uzvišeni Allah kaže:
"Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svećenike i monahe svoje." (9:31.) Imam Ahmed prenosi od Ibn-Abbasa preko Omera, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /890/ "Nemojte me pretjerano uzdizavati kao što su to činili kršćani sa Isaom ibn Merjem. Ta ja sam rob, pa recite Allahov rob i Njegov Poslanik." Ovim riječima ga prenosi El-Buhari. Imam Ahmed prenosi preko Enesa ibn Malika da je neki čovjek rekao: "O, Muhammede, naš prvače i sine našeg prvaka, najbolji među nama i sine najboljeg među nama." Pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /891/ "Ljudi, brinite o svojim riječima i neka vas ne zavede šejtan. Ja sam Muhammed, sin Abdullahov, Allahov rob i Njegov Poslanik. Tako mi Allaha, ne volim da me uzdižete iznad stepena na koji me Allah Moćni i Slavljeni postavio." Prenosi ga, na ovaj način, samo Ahmed.
Uzvišeni Allah kaže: "i o Allahu govorite samo istinu", tj. ne izmišljajte laži na Njega i ne pripisujte Mu drugu i dijete. Uzvišeni Allah, Moćni i Slavljeni, sasvim je iznad toga. On je čist i svet i Jedini u Svom gospodstvu, u Svojoj veličanstvenosti i u Svojoj moći, i nema drugog boga osim Njega, niti gospodara osim Njega. Stoga Uzvišeni Allah kaže:
"Mesih, Isa, sin Merjemin, samo je Allahov poslanik i Riječju stvoren je Njegovom, koju je Merjemi dostavio, i život mu dao!" Naime, on je samo jedan od robova Allahovih i jedno od Njegovih stvorenja kome je Allah rekao: "Budi" i on je bilo i jedan od Njegovih poslanika i Riječ Njegova koju je dostavio Merjemi, i stvorio ga je pomoću Riječi1 s kojom je Merjemi poslao Džibrila, mir nek je s njim, koji je udahnuo u nju život (dah) pomoću kojeg je postao Isa, a.s., uz dozvolu Allaha, Moćnog i Slavljenog. Taj dah je udahnuo u razrez na njenoj košulji, pa se (dah) spustio dok nije došao do njenog spolnog organa, što je bilo u vidu oplodnje između oca i majke. A sva su stvorenja od Allaha Moćnog i Slavljenog i stoga je rečeno za Isaa da je on Riječ od Allaha i Ruh od Njega, jer on nema oca od kojeg je rođen. On je samo proistekao iz riječi kojom je njemu rečeno "Budi", pa je bio, a Ruh koji je poslan jeste Džibril. Uzvišeni Allah kaže:
"Isaov je slučaj kod Allaha isti kao slučaj Ademov; od zemlje ga je stvorio, a zatim je rekao 'Budi' - i on bi." (3:59)
I Uzvišeni Allah kaže:
"Merjem, kćer Imranovu, koja je nevinost svoju sačuvala." (66:12.) Prenosi El-Buhari od 'Ubade ibn Es-Samita da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /892/ "Onoga koji posvjedoči da nema drugog boga osim Allaha, da On nema druga i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, da je Isa Allahov rob i poslanik i da je stvoren Riječju Njegovom, koju je dostavio Merjemi i život mu dao, te da je Džennet istina i Džehennem istina, uvest će ga Allah u Džennet uz ono što bude radio."
Velid to prenosi preko Džunade, koji još dodaje: /893/ "Ući će na koja hoće od dženetskih vrata." Tako prenosi Muslim. A riječi Uzvišenog Allaha u ajetu i hadisu: "i Ruh od Njega" poput su Njegovih riječi:
"...i daje vam da se koristite onim što je na nebesima i onim što je na Zemlji, sve je od Njega." (88:13.) Znači spada u Njegovo stvaranje i Njemu pripada, a prijedlog "min" - "od" nije partitivan, kao što kažu kršćani (njima je od Allaha ono što zaslužuju), već je tu prijedlog "od" za otpočinjanje namjere. A Ruh se pripisuje Allahu na način počasti, kao što se deva i Hram pripisuju Allahu u Njegovim riječima: "Allahova deva" i
"i očisti ovaj Hram Moj za one koji će ga obilaziti." (22:26.) U sahih hadisu stoji: /894/ "A zatim ću ući mom Gospodaru u Njegov Hram", gdje se "Hram" pripisuje Njemu iz počasti, a sve je to isto.
Uzvišeni Allah kaže:
"Zato vjerujte u Allaha i Njegove poslanike i ne govorite: Trojica su", tj. recite Istinu da je Allah Jedan i Jedini, da nema druga niti djeteta, da je Isa Njegov rob i Njegov poslanik i ne pravite od Isaa i njegove majke ortake Uzvišenom Allahu. On je visoko iznad toga. Ovaj ajet je poput onoga u poglavlju El-Maide, gdje Uzvišeni Allah kaže:
“Nevjernici su oni koji govore: "Allah je jedan od trojice." A samo je jedan Allah! (5: 73.) I Uzvišeni Allah kaže:
"Nevjernici su oni koji govore: 'Allah je Mesih, sin Merjemin." (5:72.) A kršćani, neka im je od Allaha ono što zaslužuju, nemaju mjere niti njihovo nevjerovanje ima granica. Među njima ima onih koji smatraju da je Mesih Allah, onih koji smatraju da je ortak, koji smatraju da je dijete Božije. Ima ih mnogo grupa, mišljenja su im različita, a i riječi su im kontradiktorne. Najbolje je rekao jedan od apologetičara: "Kad bi se sastalo deset kršćana, razišli bi se u jedanaest učenja." Jedan od njihovih poznatih učenjaka, Said ibn Batrik, aleksandrijski patrijarh, spominje da su se sabrali na jednom velikom sastanku (koncil) za vrijeme Konstantina, i da su se tu sasvim razišli bez reda i zaključka. Bilo je više od dvije hiljade biskupa pa su se razišli u brojne grupe: svakih pedeset uz jednu izjavu, dvadeset uz drugu, stotinu uz treću, sedamdeset uz četvrtu, pa kad je Konstantin vidio da je jedna grupa među njima dostigla broj tri stotine osamdeset i da su se složili oko jedne izjave, prihvatio ih je i podržao, a druge je poništio. Sagradio im je crkve u koje su postavili svoje knjige i zakone. Njihovi sljedbenici se nazivaju melkiti. Zatim su se sakupili na drugom koncilu, na kom su nastali jakobiti. Zatim su se sastali na trećem koncilu, na kojem su nastali nestorijanci. Svi su oni podržavali trojstvo, a samo su se razlikovali u nijansama oko toga, oko Božanske i ljudske prirode, da li su jedinstvene ili nisu, ili su se pomiješale, ili je inkarniran u skladu s tri izjave, a svako od njih smatra nevjernicima drugu grupu, dok mi smatramo nevjernicima sve tri. Stoga Uzvišeni Allah kaže: "Prestanite, bolje vam je", tj. bit će vam bolje. "Allah je samo jedan Bog, hvaljen neka je On!" Zar da On ima dijete?" Uzvišeni je iznad toga i Svet.
"Njegovo je ono što je na nebesima i Zemlji, i Allah je dovoljan kao zaštitnik." Znači sve je Njegov posjed i ono što je On stvorio, i sve što je na njima. Njegovi su robovi, oni su pod Njegovim rukovođenjem i Njegovom upravom. On je Onaj Koji svime upravlja, pa kako je moguće da između njih On ima suprugu i dijete, kao što u jednom ajetu kaže: "On je Stvoritelj .nebesa i Zemlje. Otkud Njemu dijete?" (6:101)
1 Rekao bih: Da, on je stvoren Riječju, a nije Riječ, jer Riječ je "Budi", a kada Allah izgovori Riječ "Budi", tada ona spada u Njegov Uzvišeni govor, a Njegov govor nije stvoren, dok je Isa, a.s., Allahovo stvorenje i Njegov rob i poslanik. Tako je objaš -njeno da Isa nije samo "Budi" nego da je on samo stvorenje na zapovijed "Budi", pa je bio. Na temelju ovog, pada dokaz onoga ko protestira protiv osoba koje zabranjuju zakletvu bilo čim drugim mimo Allaha. A taj dokaz glasi: "Nije dozvoljena zakletva Allahovim govorom, jer da je to dozvoljeno, bila bi dozvoljena zakletva Isaom, a.s., jer on je Riječ Božija." I ovo je netačno, kao [to se vidi iz ranijih dokaza, da Isa nije Riječ "Budi", nego je on bio pomoću "Budi"... i kada se to shvati, tada je dozvoljena zakletva Govorom Allahovim, jer on je Njegov govor, to je Njegovo svojstvo, nek Mu je slava. [to se tiče Isaa, a.s., ne dozvoljava se zakletva njime jer je on stvorenje stvoreno pomoću "Budi", a nije on "Budi" i hvala Allahu na Njegovoj uputi.
لَنْ يَسْتَنْكِفَ الْمَسِيحُ أَنْ يَكُونَ عَبْدًا لِلَّهِ وَلَا الْمَلَائِكَةُ الْمُقَرَّبُونَ ۚ وَمَنْ يَسْتَنْكِفْ عَنْ عِبَادَتِهِ وَيَسْتَكْبِرْ فَسَيَحْشُرُهُمْ إِلَيْهِ جَمِيعًا
Mesihu neće biti zazorno da bude Allahov rob, pa ni meleki, Njemu najbliži. A one kojima bude zazorno da Njemu robuju, i one koji se budu oholili, Allah će ih sve pred Sebe prikupiti.
"Neće biti zazorno...", tj. neće se oholiti i neće odbijati.
"...Mesih da bude Allahov rob, pa ni meleki /Njemu/ najbliži." Ovdje su samo spomenuti meleki jer su i oni uzimani kao božanstva uz Allaha, kao što je uziman i Mesih, pa je Allah obavijestio da su svi oni samo jedan dio Njegovih robova i jedan dio Njegovih stvorenja, kao što Uzvišeni Allah kaže:
- Govore: "Allah je uzeo sebi dijete." Hvaljen neka je On! A meleki su samo robovi poštovani." (21:26.) I stoga kaže:
"A one kojima bude zazorno da Njemu robuju i koji se budu oholili, Allah će ih sve pred Sebe sakupiti." Znači da će ih sve na Sudnji dan kod Sebe sakupiti i među njima će Svojom pravednom odredbom presuditi, u kojoj nema nasilja i nepravde.
فَأَمَّا الَّذِينَ آمَنُوا وَعَمِلُوا الصَّالِحَاتِ فَيُوَفِّيهِمْ أُجُورَهُمْ وَيَزِيدُهُمْ مِنْ فَضْلِهِ ۖ وَأَمَّا الَّذِينَ اسْتَنْكَفُوا وَاسْتَكْبَرُوا فَيُعَذِّبُهُمْ عَذَابًا أَلِيمًا وَلَا يَجِدُونَ لَهُمْ مِنْ دُونِ اللَّهِ وَلِيًّا وَلَا نَصِيرًا
Vjernike koji su dobra djela činili On će prema zasluzi nagraditi i još će im, iz obilja Svoga, više dati; a one koji su zazorni bili i oholili se - na bolne će muke staviti i oni neće naći sebi, mimo Allaha, ni zaštitnika ni pomagača.
"vjernike koji su dobra djela činili - On će ih prema zasluzi nagraditi i još će im, iz obilja Svoga, više dati." Dat će im nagradu u vrijednosti njihovih dobrih djela i dodat će im na to iz Svog obilja, iz Svoga ogromnog rahmeta i darežljivosti.
"...a one koji su zazirali i oholili se", tj. ustezali se od pokornosti Allahu i od toga da Ga obožavaju i prema tome se oholo držali,
"...na nesnosne će muke staviti i oni neće naći sebi, mimo Allaha, ni zaštitnika ni pomagača", kao što Uzvišeni Allah kaže:
"Oni koji iz oholosti neće da Mi ibadet čine ući će, sigurno, u Džehennem poniženi." (40:60.) Znači prezreni, potcijenjeni i poniženi kao što su se i ustezali i oholili.
يَا أَيُّهَا النَّاسُ قَدْ جَاءَكُمْ بُرْهَانٌ مِنْ رَبِّكُمْ وَأَنْزَلْنَا إِلَيْكُمْ نُورًا مُبِينًا
O ljudi, Dokaz vam je već stigao od Gospodara vašeg i Mi smo vam objavili Jasnu Svjetlost.
Allah se obraća svim ljudima obavještavajući ih da im je od Njega došao krupan dokaz, koji pobija bilo kakvo opravdanje i argument koji razbija sumnju. Stoga kaže: "...i Mi vam objavljujemo Jasnu Svjetlost", tj. očito Svjetlo Istine, a to je Kur'an.
فَأَمَّا الَّذِينَ آمَنُوا بِاللَّهِ وَاعْتَصَمُوا بِهِ فَسَيُدْخِلُهُمْ فِي رَحْمَةٍ مِنْهُ وَفَضْلٍ وَيَهْدِيهِمْ إِلَيْهِ صِرَاطًا مُسْتَقِيمًا
One koji budu u Allaha vjerovali i čvrsto Ga se držali On će sigurno u milost Svoju i blagodat uvesti i Pravim putem Sebi uputiti.
"One koji budu u Allaha vjerovali i čvrsto Ga se držali", tj. one koji budu povezivali ibadet i oslanjanje na Allaha u svim svojim djelima i poslovima.
Ibn-Džurejdž kaže: "Vjerujte u Allaha i držite se Kur'ana." ”On će vas sigurno u milost Svoju i blagodat uvesti", tj. smilovat će vam se i uvesti vas u Džennet i uvećat će vam nagradu, dvostruko vam uzdižući stepene iz Svoje "...i Pravim putem Sebi će vas uputiti", tj. putem bez skretanja i lutanja, a to je odlika vjernika i na ovome i na onom svijetu. Oni su na ovome svijetu na ispravnom putu, Putu spasa u svim svojim uvjerenjima i djelima, a na ahiretu su na pravom Allahovom putu, koji vodi do vrtova dženetskih.
Ali ibn Ebu et-Talib, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /895/ "Kur'an je Pravi Allahov Put i Čvrsto Allahovo Uže."
يَسْتَفْتُونَكَ قُلِ اللَّهُ يُفْتِيكُمْ فِي الْكَلَالَةِ ۚ إِنِ امْرُؤٌ هَلَكَ لَيْسَ لَهُ وَلَدٌ وَلَهُ أُخْتٌ فَلَهَا نِصْفُ مَا تَرَكَ ۚ وَهُوَ يَرِثُهَا إِنْ لَمْ يَكُنْ لَهَا وَلَدٌ ۚ فَإِنْ كَانَتَا اثْنَتَيْنِ فَلَهُمَا الثُّلُثَانِ مِمَّا تَرَكَ ۚ وَإِنْ كَانُوا إِخْوَةً رِجَالًا وَنِسَاءً فَلِلذَّكَرِ مِثْلُ حَظِّ الْأُنْثَيَيْنِ ۗ يُبَيِّنُ اللَّهُ لَكُمْ أَنْ تَضِلُّوا ۗ وَاللَّهُ بِكُلِّ شَيْءٍ عَلِيمٌ
Oni traže od tebe tumačenje. Reci: "Allah će vam kazati propis o kelali : ako neko umre i ne bude imao djeteta, a ima sestru, njoj - polovina njegove ostavštine pripada, a on će naslijediti nju ako ona ne bude imala dijete; a ako su dvije sestre, njima pripadaju dvije trećine njegove ostavštine. A ako su oni braća i sestre, onda će muškarcu pripasti koliko dvjema ženskima. To vam Allah objašnjava, da ne zalutate. A Allah zna sve.
El-Buhari prenosi od Al-Berraa da je rekao: "Posljednje poglavlje koje je spušteno jeste (berae), tj. Et-Tevba, a posljednji ajet je "Oni traže od tebe fetvu."
Imam Ahmed prenosi od Džabira ibn Abdullaha da je rekao: /896/ - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ušao je kod mene, a ja sam bio bolestan i nisam bio pri svijesti, pa je abdestio i polio me, ili je rekao da me poliju, pa sam došao sebi i rekao: "Naslijedit će me samo kelalom, pa ko će biti nasljednik?" Tada je Allah spustio ajet o feraidu (nasljeđivanju). Hadis bilježe dva Sahiha od Šu'be, a prenose ga i sastavljači Sunena preko Ibn-Ujejne. U nekim verzijama hadisa stoji: "pa je objavljen ajet o nasljedstvu (mirazu): - Oni traže od tebe fetvu; Reci: "Allah će vam kazati propis o kelali." Kao da to znači - a Allah zna - oni traže od tebe fetvu o kelali, - Reci: "Allah će vam kazati propis o njoj", gdje ono što je spomenuto upućuje na ono što je izostavljeno.
Ranije je bilo govora o kelali i njenoj etimologiji. Ona je izvedena od "iklil" /kruna/, koja obuhvaća glavu sa svih strana i stoga je mnogi učenjaci tumače da znači "onaj koji je umro a nema djeteta ni roditelja." Među učenjacima ih ima koji kažu da kelala označava onoga ko nema djeteta, kao što na to upućuje ajet:
"A ako neko umre, a ne bude imao djeteta." Problem odredbe o kelali bio je nejasan zapo-vjedniku vjernika, Omeru ibn al-Hattabu,. r.a., kao što je potvrđeno u dva Sahiha, u kojima. je rekao: "Za troje sam želio da nam Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da propise, pa da ih se pridržavamo, i to: o dijelu koji nasljeđuje djed, kelali, i o jednoj vrsti kamate." Imam Ahmed prenosi od Omera ibn al-Hattaba: /897/ - Ni o čemu nisam pitao više Allahovog Poslanika nego o 'kelali', tako da je on upro prstom u moja prsa rekavši: "Dovoljan ti je ajet 'Es-Sajf' sa kraja sure En-Nisa." Ovako ga on prenosi skraćeno, a Muslim ga iznosi u dužem obliku. Pod ajetom "Es-Sajf" misli se na ajet koji je spušten u ljeto, a Allah najbolje zna. Pošto je Allahov Poslanik uputio Omera u razumijevanje ajeta, Omer je zaboravio upitati ga za značenje riječi Es-Sajf. Spomenuto nam je da je Ebu-Bekr es-Siddik rekao u svojoj hutbi: "Ajet koji je spušten na početku sure En-Ni'sa 1 vezano za feraid, Allah ga je objavio u vezi sa djetetom i ocem. Drugi ajet2 objavljen je u vezi s mužem, ženom i sestrom po majci. A ajet kojim je završio suru En-Ni'sa, Allah, dž.š., objavio je vezano za braću i sestre po ocu i majci.3 Ajet kojim se završava sura El-Enfal4 objavio je u vezi s rodbinom, koji su preči jedni drugima po Allahovoj Knjizi, a to su rodbina po ocu?" Prenosi Ibn-Džerir.
Kod Allaha je utočište i oslonac. Uzvišeni Allah kaže: "Ako neko umre", - ovdje znači - umre, "i ne bude imao djeteta", toga se drži onaj ko smatra da nije uvjet kelale, da više ne postoji otac nego je za postojanje kelale dovoljno da više ne postoji dijete, a to je rivajet od Omera ibn el-Hattaba, s vjerodostojnim nizom prenosilaca hadisa preko rivajeta Ibn-Džerira. Ali ono čemu se pribjegava jeste stav većine i presuda Es-Siddika: "To je onaj koji nema ni djeteta ni roditelja." A na to upućuju riječi Uzvišenog Allaha:
"a ko ima sestru, njoj polovina njegove ostavštine", a ako bude imao oca neće naslijediti ništa, jer je on, prema konsenzusu, sprečava u tome. To upućuje, nakon što se razmisli, na onoga ko nema djeteta prema tekstu Kur'ana, i ko, prema tekstu Kur'ana, nema oca. Jer sestra nema pravo na polovinu pored oca, čak nema uopće pravo na naslijeđe.
Imam Ahmed prenosi od Zejda ibn Sabita /898/ da je upitan za ženu i sestru po ocu i majci, pa je presudio da ženi pripada polovina i sestri polovina. Pa mu je zato prigovoreno, te je rekao: "Prisustvovao sam kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tako presudio." Na ovaj način prenosi samo Ahmed.
Ibn-Džerir i drugi prenose od Ibn-Abbasa i Ibn-Zubejra da su njih dvojica rekli o mrtvacu koji je iza sebe ostavio kćer i sestru, da sestri ne pripada ništa", prema riječima Uzvišenog Allaha:
"Ako neko umre, a i ne bude imao djeteta, a ima sestru, njoj polovina njegove ostavštine." A ako je ostavio kćer, ostavio je dijete, tako da ništa ne pripada sestri.
Njima se suprotstavila većina rekavši o ovome pitanju slijedeće: "Kćerki pripada polovina, a sestri druga polovina prema srodstvu po ocu, mimo ovog ajeta. A ovaj ajet utvrđuje tekst kojim joj na ovaj način to pripada." Što se tiče njenog nasljeđivanja prema rodbinskoj vezi po ocu, El-Buhari prenosi od El-Esveda da je rekao: /899/ "Među nama je presudio Mu'az ibn Džebel za vrijeme Allahovog Poslanika da pola pripada kćerki, a pola sestri." Sulejman kaže: "Presudio je nama", ali ne spominje da je bilo za vrijeme Allahovog Poslanika.
Također u Sahihu od El-Buharije stoji da je Huzejl ibn Šurahbil rekao: /900/ - Ebu-Musa El-Eš'ari upitan je za kćerku, kćerku od sina i sestru, pa je rekao: "Kćerki pripada polovina a sestri polovina, otiđi kod Ibn-Mesuda, on će se sa mnom složiti." - Pa je on upitao Ibn-Mesuda, izvijestivši ga o riječima Ebu-Musaa, te je rekao: "Zalutao sam dakle, i nisam od onih koji su upućeni...!!! Presudit ću u tome onako kako je presudio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: Polovina pripada kćerki, a kćerki od sina pripada šestina, tako da se upotpune dvije trećine, a ono što ostane pripada sestri." Otišli smo Ebu-Musau i izvijestili ga o riječima Ibn-Mesuda, a on je rekao: "Ne pitajte me dok imate takvog alima među vama." Uzvišeni Allah kaže:
"a on će naslijediti nju, ako ona ne bude imala djeteta", tj. brat nasljeđuje sve što njoj pripada. Ako ona umre kao "kelala" i ne bude imala dijete niti roditelja, jer ukoliko bude imala oca, brat ne nasljeđuje ništa. A ako uz njega ima i onaj kome pripada dio naslijeđa, taj njegov dio njemu se prosljeđuje, kao što je muž, brat ili sestra, a ono što ostaje prosljeđuje se bratu, pošto je utvrđeno u dva Sahiha od Ibn-Abbasa da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /901/ "Dajte prava naslijeđa (faraid) onima kojima pripadaju, a dio naslijeđa koji ostaje preči je rođacima po muškarcu." Uzvišeni Allah kaže:
"...a ako su dvije, njima dvije trećine njegove ostavštine", znači ako onaj ko umre kao "kelala" a bude imao dvije sestre, njima su propisane dvije trećine, isto tako ako ima više od dvije sestre priključuju se njima dvjema. Iz ovog je jedna skupina preuzela odredbu o dvije kćerke na isti način kako je odredba o sestrama preuzeta iz odredbe o kćerkama, prema riječima Uzvišenog Allaha:
"A ako ih bude više od dvije ženske, njima dvije trećine onoga što je ostavio." (4:11.) Uzvišeni Allah kaže: "A ako su braća i sestre, onda će muškarcu pripasti dio jednak koliko dvjema ženama."
Ovo je odredba o srodstvu po ocu među sinovima, i sinovima sinova, i među braćom i sestrama; muškarcima se daje koliko dvjema ženskim osobama.
Uzvišeni Allah kaže:"To vam Allah objašnjava." Određuje vam Svoje propise, faraid, postavlja vam Svoje granice i objašnjava vam Svoje zakone. Uzvišeni Allah kaže: "...da ne zalutate", tj. da ne zalutate od istine, nakon što vam je objašnjeno.
"A Allah zna sve", On zna za posljedice djela i za koristi od njih i kakvo dobro ima u njima za Njegove robove, i šta zaslužuje svako u odnosu na bliskost prema umrlom.
Prenosi se od Omera el-Hattaba da "kelala" označava onoga ko nema djeteta, a zatim se on saglasio s riječima Ebu-Bekra es-Siddika. Ibn-Džerir prenosi od Omera, r.a., da je rekao: "Stid me je da se u tome suprotstavljam Ebu-Bekru." A Ebu-Bekr, r.a., kaže: "To znači bez djeteta i roditelja." To je rekao Ebu-Bekr es-Siddik, a u tom se slažu i većina ashaba, i tabiina, i imama od najstarijeg vremena do danas, a isto je i sa četiri mezheba, sedam fakiha i svim slavnim učenjacima. Na to ukazuje Kur'an, kao što Allah upućuje da je to objasnio i pojasnio Svojim riječima:
"Allah vam to objašnjava da ne zalutate, a Allah zna sve." Uzvišeni Allah to najbolje zna.
1 Pogledaj suru En-Ni'sa, 11. ajet.
2 Pogledaj suru En-Ni'sa, 12. ajet.
3 Pogledaj suru En-Ni'sa, 176. ajet. ovaj ajet