Pregled sure Sad - Sad
objavljena u Meki
1. Sad. Tako Mi Kur’ana koji opomenu sadrži
2. doista su bahati i inadžije oni koji neće da vjeruju!
3. Koliko smo Mi naroda prije njih uništili. I oni su za pomoć vapili, ali je bilo kasno.
4. "Oni se čude što im je jedan od njih došao da ih opominje, i govore nevjernici: "Ovo je čarobnjak? To je, zaista, nešto veoma čudno!"
5. "Zar on da bogove svede na Boga jednog? To je, zaista, nešto veoma čudno!"
6. "I oni ugledni između njih krenuše: 'Idite i ostanite pri klanjanju bogovima svojim, ovima se, uistinu, nešto veliko hoće!'
7. "Za ovo nismo čuli u vjeri predaka naših, ovo nije ništa drugo već namještena laž"
8. zašto baš njemu, između nas, da bude poslana Opomena?!' Ali, oni u Opomenu Moju sumnjaju zato što kaznu Moju nisu iskusili.'
9. Zar su u njih riznice milosti Gospodara tvoga, Silnoga i Darežljivog?
10. Zar i oni imaju vlast na nebesima i na Zemlji i nad onim što je između njih? - neka se, onda, uz ljestve popnu.
11. Oni predstavljaju neznatnu urotničku vojsku koja će tamo biti poražena.
12. I prije njih su narod Nuhov, i Ad, i faraon, vlasnik građevina ogromnih, poricali,
13. i Semud i Lutov narod i stanovnici Ejke; oni su se protiv poslanika urotili;
14. svi su oni poslanike u laž utjerivali i kaznu Moju zaslužili.
15. A i ovi ne čekaju do jedan zvuk roga koji neće biti potrebno ponoviti,
16. i govore: "Gospodaru naš, požuri kazni nas, prije Dana u kojem će se račun polagati!"
17. Ti otrpi ono što oni govore i sjeti se roba Našeg Davuda, čvrstog u vjeri, koji se uvijek Allahu obraćao.
18. Mi smo brda potčinili da zajedno s njim hvale Allaha prije nego što Sunce zađe i poslije pošto grane,
19. a i ptice okupljene - svi su oni zbog njegova hvaljenja hvalu ponavljali
20. I učvrstili smo carstvo njegovo i dali mu vjerovjesništvo i sposobnost da rasuđuje.
21. A da li je do tebe doprla vijest o parničarima kada su preko zida hrama prešli,
22. kad su Davudu upali, pa se on njih uplašio. "Ne boj se" - rekli su - "mi smo dvojica parničara, jedan drugom smo nažao učinili, pa nam po pravdi presudi; ne budi pristrasan, i na Pravi put nas uputi.
23. Ovaj prijatelj moj ima devedeset i devet ovaca, a ja samo jednu, i on mi reče: ’Daj ti nju meni!’ - i u prepirci me pobijedi."
24. "Učinio ti je, doista, krivo! - reče Davud - "time što je tražio da tvoju ovcu doda ovcama svojim; mnogi ortaci čine nepravdu jedni drugima, ne čine jedino oni koji vjeruju i rade dobra djela; a takvih je malo." I Davud se uvjeri da smo Mi baš njega na kušnju stavili, pa oprost od Gospodara svoga zamoli, pade licem na tle i pokaja se.
25. I Mi smo mu to oprostili, i on je, doista, blizak nama i divno prebivalište ga čeka.
26. O Davude, Mi smo te namjesnikom na Zemlji učinili, zato sudi ljudima po pravdi i ne povodi se za strašću da te ne odvede s Allahova puta; one koji skreću s Allahova puta čeka teška patnja na onome svijetu zato što su zaboravljali na Dan u kome će se račun polagati.
27. Mi nismo uzalud stvorili nebo i Zemlju i ono što je između njih; tako misle nevjernici, pa teško nevjernicima kad budu u vatri!
28. Zar ćemo postupiti s onima koji vjeruju i čine dobro kao s onima koji prave nered na Zemlji, ili, zar ćemo postupiti s onima koji se grijeha klone isto kao i s grješnicima?
29. Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili.
30. Mi smo Davudu poklonili Sulejmana, divan je on rob bio, i mnogo se kajao!
31. Kad su jedne večeri preda nj bili izvedeni punokrvni konji koji su na tri noge stajali, a četvrtom jedva zemlju doticali,
32. on reče: "Umjesto da mislim na Gospodara svoga, ja pokazujem ljubav prema blagu!" - i oni se izgubiše iz vida
33. "Vratite mi ih!" - i on ih poče gladiti po nogama i vratovima.
34. Mi smo Sulejmana u iskušenje doveli i njegovo bolesno tijelo na prijestolju zadržali, ali je poslije ozdravio.
35. "Gospodaru moj," - rekao je - "oprosti mi i daruj mi vlast kakvu niko, osim mene, neće imati! Ti uistinu, bogato daruješ!"
36. I Mi smo dali da mu služe: vjetar - koji je prema zapovijedi njegovoj blago puhao onamo kuda je on htio
37. i šejtani, sve graditelji i gnjurci,
38. i drugi u bukagije okovani.
39. "Ovo je Naš dar, pa ti oslobodi ili zadrži, nećeš zbog toga odgovarati!"
40. On je, doista, blizak Nama i čeka ga krasno prebivalište.
41. I sjeti se roba Našeg Ejjuba kada je Gospodaru svome zavapio: "Šejtan me na zlo navraća i misli lažne mi uliva!"
42. "Udri nogom o zemlju - eto hladne vode za kupanje i piće!"
43. i Mi smo mu iz milosti Naše čeljad njegovu darovali i još toliko uz njih, da bude pouka za one koji imaju pameti
44. "I uzmi rukom svojom snop i njime udari, samo zakletvu ne prekrši!" Mi smo znali da je on izdržljiv; divan je rob on bio i mnogo se kajao!
45. I sjeti se robova Naših Ibrahima i Ishaka i Ja‘kuba, sve u vjeri čvrstih i dalekovidnih.
46. Mi ih posebno obdarismo vrlinom jednom: da im je uvijek bio na umu onaj svijet;
47. i oni su, zaista, u Nas od onih odabranih dobrih ljudi.
48. I sjeti se Ismaila i Eljese‘a i Zulkifla, svi su oni bili dobri.
49. Ovo je lijep spomen! A one koji se grijeha budu klonili čeka divno prebivalište
50. edenski vrtovi, čije će kapije biti za njih otvorene,
51. u kojima će se odmarati, i raznovrsno voće i piće tražiti.
52. Pored njih biće hurije, istih godina, koje će preda se gledati.
53. "To je ono što vam se obećava za Dan u kome će se račun polagati;
54. to će, doista, blagodat Naša biti, koja nikada neće prestajati!"
55. Eto toliko! A one koji budu zlo činili čeka najgore prebivalište
56. Džehennem, u kojem će gorjeti; a grozne li postelje!
57. Eto toliko! Pa neka okušaju vodu ključalu i kapljevinu smrdljivu
58. i druge slične ovima muke, mnogostruke.
59. "Ova gomila će zajedno s vama tiskajući se u Džehennem ući!" - "Ne bilo im prostrano! U vatri će oni, doista, gorjeti!"
60. "Vama ne bilo prostrano!" - reći će oni - "vi ste nam ovo pripremili, a grozna li boravišta!"
61. "Gospodaru naš," - reći će - "udvostruči patnju u vatri onima koji su nam ovo priredili!"
62. I govoriće: "Zašto ne vidimo ljude koje smo u zle ubrajali
63. i koje smo ismijavali? Da nam se nisu iz vida izgubili?"
64. Istina je, sigurno, da će se stanovnici Džehennema među sobom raspravljati.
65. Reci: "Ja samo opominjem; nema boga osim Allaha, Jedinoga i Moćnog
66. Gospodara nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, Silnoga, Onoga koji prašta,"
67. Reci: "Ovo je vijest velika,
68. a vi od nje glave okrećete.
69. Ja nisam ništa znao o melekima uzvišenim kada su se prepirali -
70. meni se objavljuje samo da jasno opominjem"
71. i kad je melekima Gospodar tvoj rekao: "Stvoriću čovjeka od ilovače
72. pa kad mu savršen oblik dam i život u nj udahnem, vi mu se poklonite!"
73. meleki su se, svi do posljednjeg, zajedno poklonili
74. osim Iblisa; on se uzoholio i postao nevjernik.
75. "O Iblisu!" - rekao je On - "šta te navelo da se ne pokloniš onome koga sam sobom stvorio? Jesi li se uzoholio ili misliš da si uzvišen?"
76. "Bolji sam od njega" - rekao je on - "mene si stvorio od vatre a njega od ilovače."
77. "E, izlazi onda iz Dženneta! - reče On - "proklet da si!
78. Moje prokletstvo će te do Sudnjeg dana pratiti!"
79. "Gospodaru moj!" - reče on - "daj mi vremena do Dana kada će oni oživljeni biti!"
80. "Dajem ti" - reče On
81. "do Dana već određenog."
82. "E tako mi dostojanstva Tvoga," - reče - "sigurno ću ih sve na stranputicu navesti,
83. osim Tvojih među njima robova iskrenih!"
84. "Istinom se kunem i istinu govorim" - reče Allah
85. "sigurno ću sa svima, tobom i onima koji se budu poveli za tobom, Džehennem napuniti!"
86. Reci: "Ne tražim ja od vas za ovo nikakvu nagradu i ja nisam izvještačen,
87. Kur’an je doista svijetu cijelome opomena!
88. i vi ćete uskoro saznati njegovu poruku!"