Pregled sure En-Neml - Mravi
objavljena u Meki
1. Ta-sin. Ovo su ajeti Kur'ana i Knjige jasne.
2. upute i radosne vijesti onima koji vjeruju.
3. koji namaz obavljaju i zekat udjeljuju i koji u onaj svijet čvrsto vjeruju.
4. Onima koji u onaj svijet ne vjeruju Mi prikazujemo kao lijepe postupke njihove - zato oni lutaju.
5. njih čeka zla kazna, a na onom svijetu će biti posve izgubljeni.
6. a ti, zaista, primaš Kur'an od Mudroga i Sveznajućeg!
7. Kada Musa reče porodici svojoj: 'Vidio sam vatru, donijet ću vam otuda vijest kakvu, ili ću vam donijeti razgorjelu glavnju da biste se ogrijali
8. neko ga, kad joj se približi, zovnu: 'Nek' su blagoslovljeni oni koji se nalaze na mjestu na kojem je vatra i oni oko nje, i neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova!
9. O Musa, Ja sam - Allah, Silni, i Mudri!
10. Baci svoj štap!' Pa kad ga vidje da se, kao da je hitra zmija, kreće, on uzmače i ne vrati se. 'O Musa, ne boj se! Poslanici se kod Mene ne treba ničega da boje.
11. a onome koji grijeh počini, a onda zlo dobrim djelom zamijeni uistinu, ću oprostiti i samilostan biti!
12. Uvuci ruku svoju u njedra svoja, pojavit će se bijela, ali neće biti bolesna - bit će jedno od devet znamenja Faraonu i narodu njegovu; oni su, doista, narod nevjernički.
13. I kad im očito dođoše znamenja Naša, oni rekoše: 'Ovo je prava čarolija!
14. I oni ih, nepravedni i oholi, porekoše, ali su u sebi vjerovali da su istinita, pa pogledaj kako su skončali smutljivci.
15. Davudu i Sulejmanu znanje smo dali i oni su govorili: 'Hvala Allahu, Koji nas je odlikovao iznad mnogih vjernika robova Svojih!
16. I Sulejman naslijedi Davuda i reče: 'O ljudi, dato nam je da razumijevamo ptičje glasove i svašta nam je dato: ovo je zaista prava blagodat!
17. I sakupiše se Sulejmanu vojske njegove, džinovi i ljudi i ptice, oni prvi su zaustavljani kako bi ih sustigli oni zadnji
18. i kad stigoše do mravlje doline, jedan mrav reče: 'O mravi, ulazite u staništa svoja da vas ne izgazi Sulejman i vojske njegove, a da to i ne primijete!
19. I on se nasmija glasno riječima njegovim i reče: 'Gospodaru moj, nadahni me da budem zahvalan na blagodati Tvojoj, koju si ukazao meni i roditeljima mojim, i da činim dobra djela na zadovoljstvo Tvoje, i uvedi me, milošću Svojom, među dobre robove Svoje!
20. I on izvrši smotru ptica, pa reče: 'Zašto ne vidim pupavca, da nije odsutan.
21. Ako mi ne donese valjano opravdanje, teškom ću ga kaznom kazniti ili ću ga zaklati!
22. Izbivao je nedugo, a onda dođe, pa reče: 'Doznao sam ono što ti ne znaš, iz Sabe ti donosim pouzdanu vijest.
23. Vidio sam da jedna žena njima vlada i da joj je svega i svačega dato, a ima i prijesto veličanstveni.
24. vidio sam da se i ona i narod njezin Suncu klanjaju, a ne Allahu, šejtan im je prikazivao lijepim postupke njihove i od pravog puta ih odvratio, te oni ne umiju da nađu Pravi put,
25. pa da sedždu čine Allahu, Koji izvodi ono što je skriveno na nebesima i na Zemlji i Koji zna ono što krijete i ono što na javu iznosite.
26. Allah je, nema boga osim Njega, Gospodar Arša Veličanstvenoga!
27. Vidjet ćemo", reče Sulejman, "da li govoriš Istinu ili ne
28. Odnesi ovo moje pismo pa im ga baci, a onda se od njih malo izmakni i pogledaj šta će odgovoriti!
29. O velikaši", reče ona, "meni je dostavljeno jedno poštovanja vrijedno pismo.
30. Zbilja je od Sulejmana i zbilja se ono u ime Allaha Svemilosnog, Milostivog!
31. Ne pravite se većim od mene i dođite da mi se pokorite.
32. O velikaši", reče ona, "savjetujte mi šta treba u ovom slučaju da radim, ja bez vas ništa neću da odlučim.
33. Mi smo vrlo jaki i hrabri, rekoše oni, "a ti se pitaš. Pa, gledaj šta ćeš narediti.
34. Kad carevi osvoje neki grad", reče ona, "oni ga razore, a ugledne stanovnike njegove učine poniženim; eto, tako oni rade.
35. Poslat ću im jedan dar i vidjet ću sa čime će se izaslanici vratiti.
36. I kad on pred Sulejmana iziđe, ovaj mu reče: 'Zar da blagom mene pridobijete? Ono što je Allah dao bolje je od onoga što je dao vama. Vi se onome što vam se daruje radujete.
37. Vrati se njima! Mi ćemo dovesti vojske kojima se neće moći oduprijeti i istjerat ćemo ih iz Sabe ponižene i pokorene.
38. O dostojanstvenici, ko će mi od vas donijeti njezin prijesto prije nego što mi dođu kao muslimani.
39. Ja ću ti ga donijeti", reče Ifrit, jedan od džinova, "prije nego sa svog mjesta ustaneš, ja sam za to snažan i pouzdan
40. A ja ću ga donijeti", reče Onaj Koji je učio iz Knjige, "prije nego što okom trepneš." I kad Sulejman vidje da je prijesto već pred njega postavljen, uzviknu: "Ovo je blagodat Gospodara moga, Koji me iskušava da li ću zahvalan ili nazahvalan biti. A ko je zahvalan - u svoju je korist zahvalan, a ko je nezahvalan - pa, Gospodar moj je Neovisan i Plemenit.
41. Promijenite izgled njezina prijestolja da vidimo hoće li ga ili neće prepoznati!
42. I kad ona dođe, bi joj rečeno: 'Je li ovakav prijesto tvoj?' 'Kao da je on!', uzviknu ona. A nama je prije nego njoj dato znanje, i mi smo muslimani.
43. A da nije ispravno vjerovala nju su omeli oni kojima se ona, mimo Allaha, klanjala.
44. UđI u dvorac!”, bi joj rečeno. Kad ga ona pogleda, pomisli da je duboka voda, pa zadiže haljinu uz noge svoje. "Ova je dvorana uglačanim staklom popločena!", reče on, "Gospodaru moj!" uzviknu ona,"ja sam se prema sebi ogrješila i u društvu sa Sulejmanom predajem se Allahu Gospodaru svjetova!
45. A Semudu smo poslali brata njihova Saliha da u ibadetu budu jedino Allahu - a oni se podijeliše u dvije skupine koje su se međusobno prepirale.
46. O narode moj, govorio im je on, 'zašto tražite da vas stigne kazna prije nego što se pokajete? Zašto od Allaha ne tražite oprost, da bi vam se ukazala milost?
47. Mi smatramo kobnim predznakom tebe i one koji su tobom!', rekoše oni. 'Kobni predznak vaš je kod Allaha', reče on, 'vi ste narod koji je stavljen u iskušenje.
48. U gradu je bilo devet osoba koje su po zemlji, ne red, nego nered činile.
49. Allahom se zakunite', rekoše, 'da ćemo noću i njega i porodicu njegovu ubiti, a onda njegovom najbližem krvnom srodniku reći: 'Mi nismo prisustvovali pogibiji porodice njegove, mi, zaista, Istinu govorimo.
50. I smišljali su spletke, pa i Mi smo, a oni to nisu osjećali.
51. pa pogledaj kakva je bila posljedica spletkarenja njihova: uništili smo sve - i njih i narod njihov.
52. Eno kuća njihovih, puste su zbog nepravde koju su činili - to je, zaista, pouka narodu koji zna.
53. a spasili smo one koji su vjerovali i koji su se grijeha klonili.
54. I Luta smo poslali kada reče narodu svome: 'Zašto činite razvrat naočigled jedni drugih?
55. Zar zbilja sa strašću općite sa muškarcima umjesto sa ženama? Vi ste, uistinu, narod koji ne zna.
56. A odgovor naroda njegova glasio je: 'Istjerajte Lutovu porodicu iz grada vašeg, oni su ljudi - čistunci!
57. I Mi smo spasili njega i porodicu njegovu, sve osim žene njegove. Mi smo odredili da ona ostane s onima koji će kaznu iskusiti.
58. i pustili smo na njih kišu, a strašne li kiše za one koji su bili opomenuti!
59. Reci: 'Hvala Allahu i mir robovima Njegovim koje je On odabrao!' šta je bolje: Allah ili oni koje Njemu ravnim smatraju.
60. Onaj Koji je nebesa i Zemlju stvorio i Koji vam spušta s neba kišu pomoću koje Mi dajemo da ozelene bašče prekrasne, nemoguće je da vi učinite da izraste drveće njihovo. Zar pored Allaha postoji drugi bog?! Ne postoji, ali su oni narod koji druge s Njim izjednačuje.
61. Onaj Koji je Zemlju prebivalištem učinio i kroz nju rijeke proveo i na njoj brda nepomična postavio i dva mora pregradio. Zar pored Allaha postoji drugi bog?! Ne postoji, nego većina njih u neznanju živi.
62. Onaj Koji se nevoljniku, kad Mu se obrati, odaziva, i Koji zlo otklanja i Koji vas na Zemlji jedne drugima smjenjuje - Zar pored Allaha postoji drugi bog?! Kako nikako vi pouku da primite!?
63. Onaj Koji vam u tminama, na kopnu i na moru, put pokazuje i Koji vjetrove kao radosnu vijest ispred milosti Svoje šalje. - Zar pored Allaha postoji drugi bog?! Kako je Allah visoko iznad onih koji druge Njemu ravnim smatraju!
64. Onaj Koji sve iz ničega stvara, Koji će, zatim to ponovo učiniti, i Koji vam opskrbu s neba i iz zemlje daje. - Zar pored Allaha postoji drugi bog?! Reci: 'Dokažite, ako Istinu govorite.
65. "Reci: 'Niko, osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna gajb; i oni ne znaju kada će oživljeni biti.
66. Zar oni o onom svijetu da što znaju!? Ništa! - Oni u nj sumnjaju, oni su slijepi prema njemu.
67. Nevjernici govore: 'Zar ćemo, kad postanemo zemlja, i mi i preci naši, zaista, biti oživljeni?
68. Ovim nam se već odavno prijeti, i nama i precima našim, a ovo su samo izmišljotine naroda drevnih.
69. Reci:'Putu te po svijetu i vidite kako su završili grješnici!'
70. I ne žalosti se zbog njih i neka ti nije u duši teško zbog spletki njihovih.
71. Kad će se već jednom obistiniti ta prijetnja, ako Istinu govorite?", pitaju oni.
72. Reci: "Stići će vas sigurno nešto od onoga što požurujete!
73. A Gospodar tvoj je neizmjerno dobar ljudima, ali većina njih nije zahvalna.
74. Gospodar tvoj dobro zna ono što grudi njihove taje i ono što oni na javu iznose.
75. Nema ničeg skrivenog ni na nebu ni na Zemlji, a da nije u Knjizi jasnoj.
76. Ovaj Kur'an sinovima Israilovim kazuje najviše o onome u čemu se oni razilaze,
77. i on je, uistinu, putokaz i milost svakom onom koji vjeruje.
78. Gospodar tvoj će im po pravdi Svojoj presuditi; On je Silni i Sveznajući,
79. zato se pouzdaj u Allaha, jer ti, doista, slijediš Pravu Istinu!
80. Ti ne možeš mrtve dozvati niti gluhe dovikati kada se leđima okrenu.
81. niti možeš slijepe od zablude njihove odvratiti; možeš jedino dozvati one koji u riječi Naše vjeru u Oni su predani!
82. I kada dođe vrijeme da oni budu kažnjeni, Mi čemo učiniti da iz zemlje iziđe jedna životinja koja će im reći da ljudi u dokaze Naše nisu bili uvjereni.
83. "A na Dan kada od svakog naroda sakupimo gomilu onih koji su dokaze Naše poricali - oni će biti sakupljani i privođeni.
84. i kad dođu, On će upitati: 'Jeste li vi dokaze Moje poricali ne razmišljajući o njima, ili šta ste to radili?
85. I njih će stići kazna zato što su mnogobošci bili, pa neće moći ni riječi izustiti.
86. Zar nisu vidjeli da smo učinili noć da u njoj otpočinu, a dan vidnim?! - To su, zaista, dokazi za narod koji vjeruje.
87. A na Dan kad se u rog puhne pa se smrtno istrave i oni na nebesima i oni na Zemlji, izuzev onih koje Allah poštedi, svi će Mu ponizno doći.
88. Ti vidiš planine i misliš da su nepomične, a one promiču kao što promiču oblaci, to je djelo Allaha, Koji je sve savršeno stvorio; On, doista, zna ono što radite.
89. Ko učini dobro djelo, dobit će veliku nagradu za njega i bit će straha na Sudnjem danu pošteđen.
90. a oni koji budu zlo činili, u Vatru će naglavačke biti gurnuti. 'Pa zar se vi kažnjavate osim za ono što ste radili?
91. Ja sam primio zapovijest da robujem jedino Gospodaru ovoga grada koji je On učinio svetim - a Njemu sve pripada - i naređeno mi je da budem poslušan.
92. i da Kur'an kazujem; onaj ko bude išao pravim putem na pravom putu je za svoje dobro, a onome koji je u zabludi ti reci: 'Ja samo opominjem".
93. I reci: 'Hvala Allahu, On će vam znamenja Svoja pokazati, pa ćete ih vi poznati!' A Gospodar tvoj nije nemaran spram onog što radite.