I dođe jedan karavan, te poslaše vodonošu svoga i on spusti vedro svoje. "Muštuluk!", viknu on, "evo jednog dječaka!" I oni su ga kao trgovačku robu sakrili, a Allah je dobro znao ono što su uradili.
وَجَاءَتْ سَيَّارَةٌ فَأَرْسَلُوا وَارِدَهُمْ فَأَدْلَىٰ دَلْوَهُ ۖ قَالَ يَا بُشْرَىٰ هَٰذَا غُلَامٌ ۚ وَأَسَرُّوهُ بِضَاعَةً ۚ وَاللَّهُ عَلِيمٌ بِمَا يَعْمَلُونَ
Komentar ajeta:
Allah Uzvišeni iznosi šta se desilo sa Jusufom, kada su ga ostavili u jami. Tu je bio tri dana, kada mu je Uzvišeni naveo karavan, koji se spustio blizu bunara i poslao vodonošu u potrazi za vodom. Kada je vodonoša prišao bunaru i bacio kovu u njega, Jusuf, a.s., uhvatio se za nju i on ga je izvukao. Videći dječaka obradovao se i viknuo: „Muštuluk, evo dječaka!“ „I oni ga kao trgovačku robu sakriše“, tj. sakriše ga vodonoše od ostalog karavana, i rekoše: „Kupili smo ga od vlasnika vode“, bojeći se da i ostali u tome ne učestvuju, kada saznaju za njegov slučaj. Allah Uzvišeni, zatim, kaže: „…a Allah je dobro znao ono što su uradili“, tj. šta su uradila Jusufova braća i njegovi kupci; Allah je moćan to izmijeniti i otkloniti, ali i Njegova mudrost i odredba unaprijed su utvrđeni i On pušta da stvari idu prema Njegovoj odredbi 401, kao što je to, također, i aluzija Njegovom poslaniku, Muhammedu, s.a.v.s., da On zna za njegove tegobe koje mu čini njegov narod i da konac stvari pripada njemu, kao što je bilo i sa Jusufom, a.s.
---
401 Kažem: to je tako kako bi svako odabrao da radi što hoće, a zatim da bi svako bio nagrađen (ili kažnjen) po zasluzi, dobrim ili lošim. Jer, svaki čovjek ima izbor koji mu je omogućio Allah, dž.š., vezano za sve čime je zadužen, kako bi zaslužio nagradu ili kaznu.
Povezani indeksi: