"Oni su, Gospodaru moj, mnoge ljude na stranputicu naveli. Onaj ko bude mene slijedio - moje je vjere, a onaj ko bude protiv mene ustajao, pa - Ti, uistinu, praštaš i milostiv si."

رَبِّ إِنَّهُنَّ أَضْلَلْنَ كَثِيرًا مِنَ النَّاسِ ۖ فَمَنْ تَبِعَنِي فَإِنَّهُ مِنِّي ۖ وَمَنْ عَصَانِي فَإِنَّكَ غَفُورٌ رَحِيمٌ

Komentar ajeta:

" Oni su, Gospodaru moj, mnoge ljude na stranputicu naveli. Onaj ko bude mene slijedio - moje je vjere, a onaj ko bude protiv mene ustajao, pa - Ti uistinu, praštaš i milostiv  si", tj. ako Allah bude htio, kaznit će ih, a ako bude htio oprostit će im, shodno riječima Isaa, a.s.:

Ako ih kazniš, robovi su Tvoji, a ako im oprostiš - Silan i Mudar Ti si." (5:118) Te riječi nisu ništa drugo do prepuštanje volji Uzvišenog Allaha, uplitanje u volju Allahovu nedopustivo je. Abdullah bin Vehb prenosi od Abdullaha bin Amra:

 "...da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., ponavljao riječi Ibrahima, a.s.: 'Oni su, Gospodaru moj, mnoge ljude na stranputicu naveli', te riječi Isaa, a.s.: 'Ako ih kazniš, robovi su Tvoji...', zatim digao ruke i zamolio: 'Gospodaru, moj ummet, Gospodaru, moj ummet, Gospodaru, moj ummet', i zaplakao, pa je Allah rekao: 'Idi, Džibrile, Muhammedu pa ga upitaj - mada tvoj Gospodar znade - šta te je rasplakalo?' Došao mu je Džibril, a.s., i upitao ga, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovorio mu je, pa je Allah rekao: 'Idi Muhammedu i reci mu: Za tvoj ummet Mi ćemo ti udovoljiti i nećemo ti ništa nažao učiniti.

Ovaj ajet nema povezanih indeksa