I Mi smo sinove Israilove u lijep predjel naselili i ukusnom hranom ih opskrbili, i tek kad im je došlo pravo saznanje, oni su se u mišljenju razišli. A Gospodar tvoj će im sigurno na Sudnjem danu presuditi o onome u čemu su se razilazili.
وَلَقَدْ بَوَّأْنَا بَنِي إِسْرَائِيلَ مُبَوَّأَ صِدْقٍ وَرَزَقْنَاهُمْ مِنَ الطَّيِّبَاتِ فَمَا اخْتَلَفُوا حَتَّىٰ جَاءَهُمُ الْعِلْمُ ۚ إِنَّ رَبَّكَ يَقْضِي بَيْنَهُمْ يَوْمَ الْقِيَامَةِ فِيمَا كَانُوا فِيهِ يَخْتَلِفُونَ
Komentar ajeta:
Allah Uzvišeni iznosi kakvim je ahiretskim i dunjalučkim blagodatima obdario potomke Israilove, pa kaže: „...u lijep predjel (ih nastanili)“. Postoji mišljenje da se to odnosi na predjele Egipta i Šama koji se graniče sa Kudsom (Jerusalimom). Nakon što je Allah Uzvišeni uništio Faraona i njegovu vojsku, Musaova se država ustalila na području cijelog Egipta, što se vidi iz slijedećeg ajeta o Faraonovom narodu, gdje Uzvišeni kaže: "I mi ih izvedosmo iz vrtova i rijeka, i riznica i dvoraca divnih. Eto tako je to bilo i Mi dadosmo da to naslijede sinovi Israilovi." (26:58) Musa i Israelićani su, međutim, težili da se nastane u području Kudsa/Jerusalema, boravištu Halilullaha-Ibrahima, a.s., gdje je u to vrijeme živio narod Amalika. Kako Israelićani nisu htjeli da se bore, Allah Uzvišeni ih je protjerao u pustinju, gdje su ostali četrdeset godina. Tu je umro Harun, a zatim i Musa, a.s. Nakon njihove smrti Israelićani su krenuli sa Jošu' ibn Nunom i uz Allahovu pomoć osvojili Kuds, gdje su ustalili svoju vlast dok je od njih nije preuzeo Nabukodonoser. Poslije toga Kuds je ponovo vraćen Israelićanima, a zatim su ga preuzeli Bizantinci i vladali njim dugo vremena. U tom periodu Allah Uzvišeni šalje im Isaa, a.s., ali su se jevreji, Allah ih prokleo digli protiv njega, sklapajući savez sa grčkim vladarima, besramno ga optužujući da diže bunu u narodu protiv njih. Konačno uhvatiše jednog sličnog njemu, koga je Allah načinio sličnim Isau, a.s., i razapeše ga, vjerujući da je on Isa, a.s. Allah Uzvišeni kaže: "...a sigurno je da ga nisu ubili, već ga je Allah uzdigao Sebi. A Allah je Silan i Mudar." (4:157) Tri stotine godina poslije Isa, a.s., u kršćanstvo prelazi Konstantin, jedan od bizantinskih kraljeva, koji bijaše filozof, s ciljem da napravi smutnju. Njemu su svećenici stavljali vjerske propise i zakone, koje su sami izmišljali, a on im je podigao crkve i samostane. Kršćanstvo se od tada odlikuje izmjenama i krivotvorstvom Isaove, a.s., vjere u kojoj je ostao samo manji broj svećenika, koji su zbog svoga ispravnog vjerovanja morali bježati u pustinjske samostane. Kršćanstvo je zavladalo [amom, Arabijskim poluotokom i rimskim provincijama. Tako je bilo sve dok im taj primat nisu oduzeli ashabi pod vodstvom vladara pravovjernih - Omera ibn Hattaba, r.a. - neka je Allahu hvala! Allah Uzvišeni zatim kaže: "...i ukusnom hranom ih opskrbili", tj. dali im halah opskrbu, "...i tek kad im je došlo pravo saznanje, oni su se u mišljenju razišli", tj. nisu se ni u čemu razilazili sve dok im nije došlo znanje. [12] Kako su se, međutim, među njima mogle pojaviti razlike kad im je Allah Uzvišeni objavom Tevrata otklonio sumnje i nejasnoće, jevreji su se, ipak, kaže Allahov Poslanik, s.a.v.s., u sahih hadisu, pocijepali na sedamdeset i jednu frakciju. "A Gospodar će im tvoj sigurno na Sudnjem danu presuditi o onome u čemu su se razilazili."
___
[12]
Znanje ovdje znači Tevrat. Prije nego im je objavljen, židovi nisu znali propise Tevrata pa ih nisu izvršavali. Ali, nakon što je objavljen Tevrat i Allah objasnio Svoje propise u njemu, među njima je bilo onih koji su izvršavali te propise, a bilo je i onih koji nisu, i koji su ostali u svom neznanju. Tako su se oni međusobno razišli i o tome govore Allahove riječi: "...i nisu se razišli sve dok im nije došlo znanje." A Allah najbolje zna.
Povezani indeksi: