I pošto Ibrahima prođe strah i dođe mu radosna vijest, on se poče raspravljati s Našim izaslanicima o narodu Lutovu.
فَلَمَّا ذَهَبَ عَنْ إِبْرَاهِيمَ الرَّوْعُ وَجَاءَتْهُ الْبُشْرَىٰ يُجَادِلُنَا فِي قَوْمِ لُوطٍ
Komentar ajeta:
Allah Uzvišeni iznosi, pošto je Ibrahima prošao strah od meleka, koji nisu jeli, a zatim ga obradovali sinom i unukom i obavijestili o propasti Lutovog naroda, počeo je govoriti, kako kaže Se´id ibn Džubejr o tom ajetu: Pošto mu je došao Džibril sa svojim pratiocima, rekli su mu: "Mi ćemo uništiti stanovnike ovoga grada.² (29:31) "A zar ćete uništiti grad u kome je tri stotine vjernika", reče on. Oni rekoše: "Ne." Zatim je počeo postepeno smanjivati brojku, dok nije rekao: "Pa šta mislite, hoćete li ga uništiti, ako se u njemu nalazi ijedan čovjek - vjernik?" Oni rekoše: "Ne." Onda Ibrahim, a.s., reče:
"U njemu je Lut." Mi dobro znamo ko je u njemu, Mi ćemo njega i porodicu njegovu sigurno spasiti, osim njegove žene." (29:32) Tada je Ibrahim, a.s., ušutio i smirio se.
Povezani indeksi: