A kad vidje da ga se ruke njihove ne dotiču, on osjeti da nisu gosti i obuze ga neka zebnja od njih. Ti se ne boj!, rekoše oni, mi smo Lutovu narodu poslani.
فَلَمَّا رَأَىٰ أَيْدِيَهُمْ لَا تَصِلُ إِلَيْهِ نَكِرَهُمْ وَأَوْجَسَ مِنْهُمْ خِيفَةً ۚ قَالُوا لَا تَخَفْ إِنَّا أُرْسِلْنَا إِلَىٰ قَوْمِ لُوطٍ
Komentar ajeta:
"A kad vidje da ga se ruke njihove ne dotiču, on osjeti da nisu gosti i obuze ga neki strah od njih", jer meleki nemaju potrebu, niti osjećaj za jelom, pa su se okrenuli od njega, što im on nije odobrio.
"...i obuze ga neki strah zbog njih". Kad je Sara, žena Ibrahimova, a.s., vidjela kako je Ibrahim, a.s., počastio goste, i ona je pošla da ih počasti, ali oni nisu jeli... Začuđeno je rekla: "čudnih li ovih gostiju? Mi ih iz poštovanja želimo počastiti, a oni neće našu hranu!" ...rekoše oni, tj. ne strahuj od nas. "Mi smo" meleki.
"...Lutovu narodu poslani", da uništimo. "...i Sara se nasmiješila", veseleći se njihovoj propasti, zbog nevjerstva, grijeha i nereda koji su činili. Zbog toga je nagrađena radosnom viješću: da će roditi sina.
Povezani indeksi: